Divrej Tkra

B’’H

štap egipatskog vrača. B-g zatim nizom

pošasti udara na Egipćane.

Vode Nila pretvaraju se u krv; gomile

ţaba preplavljuju zemlju; uši napadaju

ljude i životinje.

Horde divljih zvijeri upadaju u grado-

ve, pošasti ubijaju domaće životinje, bolni

čirevi muče Egipćane. Sedma pošast se

pojavljuje kao vatra i led koji padaju s ne-

ba u obliku ubojite tuče. Pa ipak, "srce fa-

raonovo otvrdne i on ne pusti djecu Iz-

raelovu; kao što je B-g i rekao Mošeu".

Prevela: Dolores Bettini

(Šemot 6,2-9,35)

B-g se otkriva Mošeu. S "četiri iskaza

o izbavljenju" on obećava izvesti djecu

Izraelovu iz Egipta, osloboditi ih iz rop-

stva, spasiti i učiniti ih svojim izabranim

narodom kod Sinajskog brda; zatim će ih

odvesti u zemlju za koju je obećao praoci-

ma da će biti njihova vječna baština.

Moše i Aharon uzastopno izlaze pred

faraona i zahtjevaju u B-žje ime, "Pusti

moj narod da mi može služiti u pustinji."

Faraon svaki puta odbije. Aharonov štap

se pretvara u zmiju i proždire čarobni

Paraša Va’era

Godina 10 Broj 14 Broj 14 Zagreb, šabat 28. siječnja 2017. - 1. švata 5777.

■

divrejtora@gmail.com http://twitter.com/DivrejTora

Šabat Va’era

Jeruzalem 16:28 17:48

Zagreb 16:36 17:38

Rijeka 16:44 17:46

Split 16:40 17:42

Dubrovnik 16:36 17:38

Vinkovci 16:26 17:28

Sarajevo 16:32 17:34

Bihać 16:39 17:41

B. Luka 16:34 17:36

Beograd 16:21 17:27

Novi Sad 16:22 17:29

Subotica 16:20 17:28

Zrenjanin 16:20 17:26

Niš 16:19 17:24

Beč 16:46 16:48

Frankfurt 16:52 17:55

Edison, NJ 16:51 17:53

Dnevni Zmanim za

Grad Zagreb

Na dan utorak 31.1.2017.

Alot Hašahar 5:47

Najranije Talit 6:22

Nec Hahama 7:19

Najkasnije Š’ma 9:44

Zman Tefila 10:33

Hacot 12:10

Minha Ketana 14:59

Plag Haminha 16:00

Šekia 17:01

Cet Ha-kohavim 17:43

Divrej Tkra

Aronov štap proždire druge štapove, James Jacques Joseph Tissot - 1902., gvaš -

22.3 × 29.4 cm, The Jewish Museum, New York , dar nasljednika Jacoba Schiffa

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Strana 2 D ivrej Tora Strana 2 D ivrej Tora

■

Jichaku, i Jaakovu. B-g također kaţe Mošeu da je čuo i da odgovara na povike Izraelskog naroda.

Drugim riječima, B-g će nas izvesti iz Egipta ne samo zbog obećanja koje je dao Avot, već i zbog osjećaja koje gaji prema nama.

Stoga će, B-g izvesti Narod iz Egi-patskog ugnjetavanja, spasiti ih od ropstva i izbaviti ih Svojom Moći. On će potom uzeti Narod Sebi za Svoj narod i biti naš B-g. Zatim će nas odvesti u Obećanu zemlju.

Moše prenosi to proročanstvo Naro-du, koji je previše malaksao da bi slušao.

B-g zatim kaţe Mošeu da ode Fa-raonu i od njega zahtijeva da pusti Narod. Moše pita kako se moţe očekivati od Faraona da posluša, kada ga Narod (Mošeov vlastiti narod) nije uopće slušao.

Nastojeći razumjeti svoj neuspjeh da dopre do naroda, Moše grešku nalazi kod sebe, ne kod Naroda. To je način na koji se lider treba pona-šati. Kada rabiner ili učitelj ne uspije prenijeti svoju ideju onima za koje se stara, on ne bi trebao zaključiti da je problem u njima – da su glupi, da im nije dovoljno stalo, itd. On bi umjesto toga trebao biti kritičan prema sebi – ja im vjerojatno nisam dobro objasnio stvari, nisam bio dovoljno strpljiv, itd. To jedan od znakova poniznosti, koja je vrlo poţeljan osobina kod vođe. To je jedna od osobina koje su Mošea Rabeinu učinile Vođom i Učiteljem bez premca.

(Prethodne Mošeove primjedbe, nazovimo to tako,) B-g opetuje Mo-šeu i Aharonu, da moraju reći Naro-du, a isto tako i Faraonu da će Na-rod otići iz Egipta.

Levi – druga alija – 15 p’sukim – 6,14-28

Tora počinje nabrajati plemena i obiteljske jezgre. Očito je da ovdje namjera nije napraviti smotru čita-vog naroda, već se koncentrirati na Mošea i Aharona. Tora počinje popis s Reuvenom i Šimonom, a

kada dođe do Levija, pojavljuje se mnogo više pojedinosti. U ovom kratkom odlomku susrećemo mno-ge od “vaţnih osoba” ostalog dijela Tore. Tora nam uz to daje moguć-nost da iscrtamo vremensku liniju Ţidovske povijesti, time što nam daje dob u kojoj su umrli Levi (već nam je poznata dob u kojoj su umrle tri prijašnje generacije, one Avraha-ma, Jichaka i Jaakova), njegov sin Kehat i njegov sin Amram. To nas dovodi do Mošea i Aharona. Upoz-najemo, također, i Koraha i njegove sinove, te Aharona i njegovu obitelj.

Šliši – treća alija – 9 p’sukim – 6,29-7,7

Nakon “digresije” prethodnog od-jeljka, Tora sada ponavlja da B-g šalje Mošea Faraonu, i da Moše i dalje “prigovara” zbog svoje govorne mane.

Usput budi rečeno, aral s’fatajim u komentarima ima različita tumače-nja. Doslovno, ja imam neobrezane usne, različito se tumači kao, “imam govornu manu”, “jedva da mogu govoriti”, i “nemam dovoljno samo-pouzdanja da bih govorio”.

Raši kaţe da B-g nije opetovao svoju zapovijed, niti je Moše ponovio svoj prigovor. To nas Tora natrag stavlja na mjesto s kojeg smo otišli prije nego li su bili predstavljeni gene-aloški podaci.

B-g mu kaţe da će Aharon govoriti, da će Faraon, jednog za drugim, odbijati zahtjeve da oslobodi Narod, i da će On (B-g) izvesti svoj narod, te da će biti jasno Egiptu (i svakom drugom) da je uistinu B-g Taj koji čini sve. Moše i Aharon učine kako ih je B-g uputio; njima je 80 odnosno 83 godine.

Kako to da je Moše Rabeinu u sta-

Kohen – prva alija – 12 p’sukim – 6,2-13

Dva najčešća B-ţja imena u Tori su E-lo-him i A-do-noi (iz poštovanja prema B-ţjim svetim imenima, ta se dva imena obično izgovaraju Elo-kim odnosno Hašem, kad ih se spo-minje mimo molitve ili čitanja Tore). Elokim se obično smatra B-ţjim imenom strogog suda, dok Hašem ima konotaciju B-ţanske milosti. Zapazite da pri opisu Egipatske tlake prevladava B-ţje ime Elokim (posebno u 2,23-25).

Egzil se uistinu povezuje sa stroţom stranom B-ţjeg tretmana Njegovog Naroda. Da je dominantna osobina milosti, moţda bismo se previše naviknuli na situaciji i izgubili svoju čeţnju za izbavljenjem. (Pogledajte što se događa u današnje vrijeme kada egzil prati B-ţja Midat HaRaha-mim i ljudi ţive prilično komotno, i naţalost, pomireni sa situacijom.)

U početnom pasuku ovotjedne sedre, nalazimo neuobičajenu kombinaciju oba imena. Elokim je Onaj koji raz-govara s Mošeom, B-g Koji sudi i postupa s Narodom strogo i grubo. (I B-g Koji isto tako grubo razgovara s Mošeom zbog njegovih ispada na kraju Paršat Š’mot). Međutim, Nje-gova je poruka Mošeu “Ja sam Hašem” (koje dolazi uz vajomer, blaţi način za “reći”, umjesto vaida-ber, koje je stroţe “govoriti” i kojim započinje pasuk). I Njegove riječi nade i obećanja Narodu započinju istom izjavom, “Ja sam Hašem”. U tom kontekstu, rečeno nam je da će B-g izvesti Narod iz Egipta, spasiti ih, izbaviti ih, uzeti ih Sebi, biti naš B-g i na koncu nas dovesti u obe-ćanu zemlju. Ovi koraci izbavljenja rezimiraju se opetovanjem izjave, “Ja sam Hašem”. To je kao da B-g kaţe obeshrabrenom Narodu: “do sada ste Me doţivljavali kao Eloki-ma, ali budite uvjereni da ćete od sada vidjeti Hašema – B-ga Milosr-đa – u punoj mjeri. S druge strane, Egipćani bivaju kaţnjavani od ruke B-ga kao Elokima. (vidi 5,5).

Sedra započinje tako da B-g razgo-vara s Mošeom Rabeinu i govori mu o obećanjima koje je dao Avrahamu,

Strana 3 Strana 3 Godina 10 Broj 14 Strana 3

i Aharon učine kako im je rečeno i voda se pretvori u krv, ribe pomru, a Egipćani ne mogu piti vode. Fa-raonovi vrači opet ponove ono što je bilo učinjeno, što učini da Faraon ostane nepopustljiv. Egipćani su prisiljeni kopati da bi došli do vode (i/ili kupovati vodu od Ţidova). Ova prva pošast potraje 7 dana.

Potom B-g uputi Mošea da ode Faraonu (u njegovu palaču) i upo-zori ga da ako ne pusti Narod da ode, Egipat će pogoditi pošast ţaba. Aharon treba podići štap iznad rijeke, što on učini, i zemlju prekriju ţaba (ţabe). Vrači opet mogu simu-lirati ovu pošast svojim čarobnjač-kim moćima. Faraon poziva Mošea i Aharona da se pomole B-gu da ţabe nestanu, obećajući da će pustiti Na-rod da ode u pustinju da prinese ţrtve B-gu. Moše upita Faraona kada ţeli da ţabe odu. (Neobično pitanje, na koje Faraon daje neobi-čan odgovor). Faraon kaţe “sutra”, na što Moše odvraća “neka bude tako. I to će posluţiti kao dokaz B-ţje moći”.

Zašto bi Faraon traţio da pošast bude povučena narednog dana? On i njegov narod svakako su se napa-tili i htjeli bi se riješiti ţaba što je prije moguće. Faraon (još uvijek odbija gledati na pošasti kao posla-ne s Neba, i smatra da je postojalo neko prirodno objašnjenje za njih) je mislio da je Moše došao pred njega kada je znao da će ţabe otići. Moše bi ostavio dojam kao da on (u ime B-ga Izraelova) ima moć nad ţaba-ma. Stoga je Faraon pokušao biti lukav s Mošeom, zatraţivši ga neo-čekivano – učini to sutra. Mošeov odgovor bio je da će čineći tako demonstrirati da je ono što su vidjeli uistinu B-ţja sila.

Hamiši – peta alija – 12 p’sukim – 8,7-18

Tako se i dogodilo, i nakon što su ţabe otišle, Faraon se ne drţi obe-ćanja koje je dao, kao što je B-g i rekao da neće (često opetovana fraza koja pokazuje B-ţju aktivnu ulogu u zbivanjima kod Izlaska).

B-g kaţe Mošeu da kaţe Aharonu da odari po prahu zemaljskom (o-vog puta nema upozorenja za Fa-

raona). Pošasti ušiju vrači nisu bili u stanju parirati, te priznaju B-ţju moć. Faraon ostane nepopustljiv.

B-g šalje Mošea da upozori Faraona u vezi sljedeće pošasti (rojeva ku-kaca ili divljih ţivotinja, ovisno o tome čije mišljenje slijedite). Novi element: kontrast između onoga što doţivljavaju Egipćani i Ţidovi.

Šiši – šesta alija – 26 p’sukim – 8,19-9,16

I tako se arov spusti na zemlju. Fa-raon poziva Mošea i daje dozvolu da narod prinese ţrtvu B-gu u Egiptu. Moše kaţe da se to mora učiniti u pustinji.

Faraon se sloţi pod uvjetom da se Moše pomoli za uklanjanje ove po-šasti. Nakon toga, Faraon ponovo ne odrţi riječ. B-g potom šalje Mo-šea ponovo Faraonu da ponovi za-htjev da pusti Narod i da ga ovog puta upozori na posljedice odbija-nja, konkretno na dever. I tako se dogodi da sva stoka Egipćana po-mre, dok Ţidovi nisu izgubili ni jedno grlo. Faraon to provjeri, no ipak ostane nepopustljiv.

Šesta pošast (čirevi) dođe na Egipat bez upozorenja. Mada je njegov na-rod teško pogođen, Faraon se nas-tavlja opirati (od ovog trenutka bez B-ţje pomoći). Moše potom bude poslan da upozori na sedmu (i vrlo moćnu) pošast.

Š’vi’i – sedma alija – 19 p’sukim – 9,17-35

To će biti razorna, do sada nezabi-ljeţena, olujna tuča. (Sve su pošasti, u dobroj mjeri, bile natprirodne, mada su sve desile u prirodnom okruţenju, npr. vatra unutar lede-nih zrna tuče.) Tuča je vrlo razorna, no neko bilje preţivi, kao i ţivotinje onih Egipćana koji su poslušali Mošeovo upozorenje da ih uvedu unutra. Faraon prizna da je sagrije-šio i odobri Mošeove zahtjeve, samo neka tuča prestane. Kada Faraon vidi da su kiša, tuča i grmljavina prestale, on ponovo ne odrţi obeća-nje, kao što je B-g rekao da neće. Posljednja tri p’sukim ponovo se čitaju kao Maftir.

nju govoriti Izraelskom narodu za vrijeme svoje “karijere” vođe, u svjetlu činjenice da je prigovarao kako ima “problem s govorenjem”? Kada je Moše govorio Izraelskom narodu, Š’hina je bila ta koja je go-vorila kroz njegova usta. On nije imao problema sa svojom govor-nom manom. Međutim, zabrinjava-lo ga je kako će govoriti Faraonu. Vidi 6,30.

R’vi’i – četvrta alija – 28 p’sukim – 7,8-8,6

B-g kaţe Mošeu i Aharonu da kada Faraon zatraţi znak, Moše će nalo-ţiti Aharonu da baci štap pred Faraona, i on će se pretvoriti u zmiju. Moše i Aharon pojavljuju se pred Faraonom i čine onako kao im je B-g dao uputu.

Baal HaTurim napominje da pasuk kaţe: Reče B-g Mošeu da kada ga faraon zatraţi da pokaţe znak, ti ćeš (Moše) reći Aharonu da uzme tvoj štap i baci ga (na zemlju) pred faraonom, pa bude postao tanin. Nije rečeno da će postati tanin. On tumači da je štap bio bačen na pod i tada mu je bilo zapovjeđeno da postane tanin. I tako se i dogodilo, da pokaţe Faraonu silu govora koju je B-g dao Mošeu. Drugim riječima, štap se nije pretvorio onog časa kada je bio bačen na pod. On se pretvorio na izrečenu zapovijed. Ovo Faraonu nosi jasnu poruku da njegovi vrači nisu klase kao što su Moše i Aharon.

Faraon poziva svoje vrače koji su u stanju učiniti isto što čini Aharon; međutim, Aharonov štap proguta štapove vračeva. Bez obzira na to, Faraon odbije poslušati Mošea i Aharona, kao što je B-g i bio rekao. B-g potom upućuje Mošea da ode do rijeke (Nila) ujutro, kada će tamo biti Faraon, i da sa sobom ponese štap. Moše treba reči Faraonu B-g me (Mošea) poslao da ti (Faraonu) kaţem da oslobodiš Narod, a ti to sve do sada odbijaš. “Ovime ćeš znati Tko je B-g…” Moše (zapravo Aharon) udarit će po vodi rijeke, pretvarajući je u krv i time će ubiti sve ribe koje su njoj. B-g kaţe Mo-šeu da kaţe Aharonu da uzme štap i udari po egipatskim vodama. Moše

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

■

Rav Kook:

B-žje Ime

Strana 4 D ivrej Tora Strana 4 D ivrej Tora

■

ţivjeli kao stranci.“ (Šemot 6,4)

Njihovi su potomci, s druge stra-

ne, bili predodređeni da se trajno

nasele u Zemlji: „Ja ću vam je dati u

vječni posjed.“ (Šemot 6,8)

Postoji li poveznica između razli-

čitih B-ţjih imena i nastanjivanja

Erec Jisraela?

Viša razina providnosti

Prebivati u zemlji Izraela znači

ţivjeti na većoj razini B-ţanske

providnosti. To je „zemlja koja je

neprestano na vidjelu Vječnome,

vašem B-gu; oči Vječnoga, vašeg

B-ga, nad njom su u sva vreme-

na“ (Ponovljeni zakon 11,12). B-g je

Erec Jisrael dao ţidovskom narodu u

trajnu baštinu tako da oni uvijek

mogu imati koristi od te neuspore-

dive razine B-ţanske providnosti.

B-ţja providnost nikada neće napu-

stiti narod Izraela; njihova povijest

nadilazi zakone prirode.

Ta razina B-ţjeg vodstva bila je

moguća tek nakon što su postali

narod. Pojedinci, čak i najpraved-

niji, mogu se kolebati i posrtati.

Stoga su patrijarsi mogli biti samo

doseljenici u Erec Jisraelu. Oni su

mogli zasluţiti jedino privremeno

iskustvo nadnaravne providnosti u

Zemlji.

Ime Šadaj dolazi od riječi šidud, što

znači – 'intervenirati'. To B-ţje ime

podrazumijeva povremenu B-ţju

intervenciju u svijetu. To je bila

razina providnosti koju su iskusili

Avot. Oni su ţivjeli u svijetu priro-

dnih sila – sa povremenim čudima.

Oni su bili putnici u zemlji Izraela.

B-g se zato njima objavio kao El

Šadaj.

Međutim, formiranjem Izraela kao

nacije, posebna providnost nad

zemljom Izrael postala je trajna

baština ţidovskog naroda. Mošeo-

voj generaciji darovana je viša ra-

zina otkrivenja B-ţje providnosti

koja se odraţava u imenu J-H-V-H.

To B-ţansko ime dolazi od riječi

'lehavot', što znači 'uzrokovati

postojanje'. Njihov svijet više nije

bio svemir kojim su vladale priro-

dne sile. Oni su postali dionici kon-

stantne, direktne povezanosti sa

Onim tko neprestano stvara i

odrţava sve u postojanju.

Zašto u Tori nalazimo različita

imena za B-ga?

Različita imena predstavljaju raz-

ličite načine na koje se B-g objavljuje

u svijetu. Posebno ime koje se sasto-

ji od četiri slova jud-he-vav-he, pred-

stavlja razinu B-ţanske objave koja

je bila sakrivena prije Mošeova

vremena.

„Otkrio sam Se Abrahamu, Jic-

haku i Jaakovu kao El Šadaj (Sve-

mogući B-g). Ali nisam im se obja-

vio Svojim imenom J-H-V-H.“ (Še-

mot 6,3)

Koje je značenje tih dvaju B-ţjih

imena? Zašto je samo Mošeova

generacija zasluţila objavu četvero-

slovnog B-ţjeg imena?

U proročkom obraćanju Mošeu,

B-g je napravio razliku između veze

koju su patrijarsi imali sa zemljom

Izrael, te veze sa Izraelom koju će

imati njihovi potomci. Abraham,

Jichak i Jaakov bili su samo putnici i

stranci u Zemlji:

„Sklopio sam Svoj savez s njima,

da ću im dati kanaansku zemlju,

zemlju njihovih lutanja, u kojoj su

Strana 5 Strana 5 Godina 10 Broj 14 Strana 5

da. Ali osnovni okvir prirodnih

zakona ostao je netaknut.

Svrha Elizejevog čuda bila je da

pomogne siromašnoj ţeni u potrebi.

Svrha Mošeovih čudesnih znakova

u Egiptu je, s druge strane, bila

mnogo grandioznija. Ta su čuda

bila namijenjena demonstraciji moći

i veličine Stvoritelja, „tako da ćete

znati da sam Ja B-g ovdje na zem-

lji“ (Šemot 8,18).

U Egiptu, B-g je ţelio demonstrira-

ti Svoju sposobnost da nadvlada sve

zakone prirodnog svijeta. Stoga je

bilo nuţno da se dogodi 'čudo unu-

tar čuda'. To je iskazalo samostal-

nost i autonomiju na svim razinama

prirodnih zakona, i specifičnih i

temeljnih. Čudo sa štapom dogodilo

se ne samo kao manje remećenje

prirode – razina na kojoj su mogli

funkcionirati i egipatski vračari –

nego i na razini potpunog nepošto-

vanja prirodnih zakona, tako da je

jedan štap mogao 'progutati' druge

štapove.

Neprocjenjivi dragulji na

dronjavoj odjeći

Svake godine na večeri za Pesah,

čitamo Ezekielov alegorijski opis

Izraela u Egiptu:

„Narastao si velik i visok. Došao

si sa velikim i krasnim ukrasima, sa

počešljanom kosom. Ali bio si gol i

bos.“ (Ezekiel 16,7)

Prorok opisuje Izraelce kao velike

i brojne, no istovremeno osiroma-

šene. Fizički, Jakovljeva obitelj od 70

duša razvila se u veliku naciju. Una-

toč egipatskom progonstvu i ugnje-

tavanju, oni su postali brojni. Me-

đutim, moralno i duhovno, bili su

'goli i bosi'.

Što je s 'velikim ukrasima' koje

spominje stih? Koji su to bili 'dragu-

lji' Izraela?

Dva posebna dragulja

Ti 'dragulji' simboliziraju dvije

specijalne osobine ţidovskog na-

roda. Prva osobina je prirodna

teţnja duhovnosti, unutarnja ţelja

da se nikad ne razdvoje od B-ga i

svetosti.

Drugi 'dragulj' je još veći dar, van

područja prirodnog. To je poseban

zajednički duh Izraela koji teţi uz-

višenoj nacionalnoj sudbini. Čak i u

njihovom potištenom stanju potla-

čenih robova u Egiptu, njihova

unutarnja teţnja prema nacionalnoj

svrsi gorjela je poput uţarenog

uglja. Tinjala je u srcu svakog poje-

dinca, čak iako mnogo njih nije

razumjelo njenu pravu prirodu.

Za hebrejske robove, te su karak-

teristike bile poput neprocjenjivih

dragulja na otrcanoj odjeći raščupa-

nog prosjaka. Ljudima su nedos-

tajale osnovne crte pristojnosti i

integriteta. Nedostajale su im etičke

kvalitete koje su bliske ljudskoj pri-

rodi, poput odjeće koja se nosi uz

tijelo.

Bez osnovne razine morala i is-

pravnog ponašanja, njihova pose-

bna čeţnja za duhovnom veličinom

imala je ciničan efekt poput ekstra-

vagantnog nakita na otrcanoj odjeći.

„Došao si sa velikim ukrasima… ali

bio si gol i bos.“

Prevela Anja Grabar

Redoslijed čuda

Predstavljajući svoje 'znakove'

pred faraonom, Moše je bacio svoj

štap pred egipatskog vladara i on se

pretvorio u zmiju otrovnicu. Kada

su egipatski vračari isprobali istu

magiju, „Aronov štap progutao je

njihove štapove“ (Šemot 7,12).

Mudraci primjećuju u Šabat 97a

da Tora ne kaţe da je Aronova

zmija progutala štapove vračara,

već kaţe da ih je progutao Aronov

štap. Dogodilo se dvostruko čudo,

čudo unutar čuda. Zmija otrovnica

ponovno je postala štap i tek je tada

– kao štap – progutala druge štapo-

ve. Koji je značaj tog dvostrukog

čuda?

Razine čuda

Baš kao što postoji red koji stoji

iza prirode, isto tako postoji red i

struktura iza čuda. Moţemo razli-

kovati dvije vrste prirodnih zakona:

one temeljne prirodne zakone te one

koji imaju detaljnu i osobitu funk-

ciju. Mjera u kojoj čudo prkosi za-

konu prirode ovisi o svrsi te B-ţan-

ske intervencije.

Ponekad je dovoljno manje reme-

ćenje pa tako ostajemo unutar cjelo-

kupnog sistema prirodnih zakona.

Primjerice, kada je prorok Elizej

savjetovao zaduţenoj udovici kako

da čudesno proizvede ulje (2.Kra-

ljeva 4,1-7), ulje nije bilo stvoreno ni

iz čega. To se čudo dogodilo teme-

ljeno na već postojećem vrču ulja.

Nije se dogodilo nikakvo značajno

kršenje zakona prirode; prije bismo

mogli reći da su zakoni prirode bili

'produţeni', mala količina ulja bila

je dovoljna da napuni mnogo posu-

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: B-žje Ime

■

Rabbi Berel Wein:

Izlazak i mi

Strana 6 D ivrej Tora Strana 6 D ivrej Tora

■

umjesto da ostane tek zapis o dav-

našnjim i ponekad dosadnim či-

njenicama. Nema granica bezvre-

menosti i vaţnosti Tora. Na svakom

je Ţidovu da iz nje iščeprka poruku

koja govori njegovom vlastitom

vremenu i mjestu, kako općenitu,

tako i konkretnu.

To je ono našto su mislili rabini

Mišne kada su postavili temeljni

aksiom judaizma, da učenje Tore

zamjenjuje sve druge ciljeve u

Ţidovskom svijetu. Jer dubinsko

učenje i analiziranje Tore ostaje

mentor i vodič Ţidovima kroz sve

generacije i u svim okolnostima.

Koji motivi su naveli Faraona i

Egipat da muči Ţidove? Tora nam

pruţa neke naznake. Prvo, umro je

Josip. Dok god je on bio na ţivotu

vladao je osjećaj zahvalnosti. pa čak

i divljenja prema čovjeku koji je spa-

sio Egipat da ne bude uništen veli-

kom gladi, te ga učinio najvećom

silom toga vremena.

Ali nije umro samo Josef, čitav je

naraštaj, Ţidova i Egipćana također

sišao s pozornice. U kasnijim se po-

koljenjima nitko nije sjećao Josefa,

nitko se nije sjećao gladi, upravo

kao što se u naše vrijeme svega

nekolicina ljudi sjeća Velike depre-

sije, pa i uţasa Drugog svjetskog

rata. Mnogi izraelski studenti ne

znaju ništa o povijesti stvaranja

Drţave Izrael, pa zato gaje odre-

đene sumnje u vezi našeg legitim-

nog prava na Zemlju Izrael. Danas

su to tek suhoparni podaci u povije-

snim knjigama

I zato je bilo gotovo posve priro-

dno da se podigne Faraon “koji nije

znao Josefa.” On nije shvatio kako je

to Ţidovski narod ušao u Egipat,

kakvu su korist donijeli Egiptu i što

njihova prisutnost u zemlji predsta-

vlja u povijesnom i duhovnom smi-

slu.

Novi vladari uvijek dolazi na vlast

s “novim” programima koje su sami

osmislili za rješenje starih problema

Odlomci Tore koje ovih tjedana

čitamo bave se dobro znanom, ali

uvijek poučnom pričom o ropstvu i

nakon toga izlasku Ţidovskog na-

roda u davnom Egiptu. Ţidovska

tradicija nas uči da pripovijesti koje

se pojavljuju u Tori ne treba gledati

tek kao puko nabrajanje proteklih

događaja. One su zapravo postav-

ljene kao znakovi i putokazi za

priču Ţidovskog naroda tijekom

svih vjekova i naraštaja.

Povijest Ţidova u Egiptu uvijek je

bila predmetom intenzivnih intelek-

tualnih analiza i dubokoumnih ko-

mentara. Rabini i učenjaci Izraela

traţili su određene znakove raza-

sute po čitavom narativu Tore koji

bi rasvijetlili kasnije događaje u

priči o Ţidovskom narodu – pose-

bice u vezi dugog i gorkog izgnan-

stva nakon razorenja Drugog

Hrama.

Ovakav pogled na biblijsku priču

dopušta joj da oţivi i bude vodič

događajima koji se danas zbivaju,

Strana 7 Strana 7 Godina 10 Broj 14 Strana 7

postojanjem Izraela i Ţidova. Mno-

gi se dijelovi priče o Izlasku ponav-

ljaju danas u našim ţivotima.

Tora nam kaţe da su Ţidovi po-

stali brojni – vidljiva, značajna i pre-

poznatljiva manjina u usred Egipta.

Narodi i drţave u svojoj su suštini

ksenofobični; oni ne toleriraju ma-

njine s dostojanstvom. Današnji Iz-

rael se bori s takvim problemima i

gledištima. Isto tako i većina drţava

Europe i ostataka svijeta.

Za njihov ukus, previše je bilo Ţi-

dova u Egiptu. I “zemlja ih je bila

puna.” Oni više nisu ţivjeli u getu

Gošena već su se selili po čitavom

Egiptu. Kuda god bi čovjek otišao

naišao bi na Ţidova. Hitler se ţalio

dok je ţivio u Beču da uvijek su-

sretne Ţidova na ulicama toga

grada. Ova tuţna priča ponavljala

se u gotovo svakoj zemlji u kojoj su

se Ţidovi nastanjivali tijekom našeg

egzila.

Mnogi su Ţidovi u Egipatskom

društvu pokušali izbjeći progon

Egipćana asimilirajući su u Egipat-

sko društvo. No Faraon je, poput

Hitlera i muslimanskog svijeta,

učinio to rasnim pitanjem, mrljom

koju čak ni četiri asimilirane gene-

racije ne mogu izbrisati. Midraš nas

uči da je većina tih Ţidova umrla u

Egiptu, a da nije postala sudioni-

kom Izlaska. I ovo je, po mom mi-

šljenju, vaţna opomena za naše

vrijeme.

Šabat šalom.

ljudskog postojanja i društvenog i

nacionalnog ţivota. Kada njihovi

programi podbace i sve se velike

teorije pokaţu beskorisnima pred

oštrom realnošću društva i vlada-

nja, prirodno je potraţiti ţrtvenog

jarca za taj neuspjeh.

Tuđinac, Ţidov, uvijek je bio taj

prikladni ţrtveni jarac. Novi vladari

20. stoljeća, Staljin i Hitler, zloupo-

trijebili su to do krajnjih granica.

Muslimanski svijet današnjice tu-

mači sve svoje nevolje i neuspjehe

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Berel Wein: Izlazak i mi

■

Rabbi Yissocher Frand:

Mesiras Nefeš / Hakaras Hatov

Strana 8 D ivrej Tora Strana 8 D ivrej Tora

■

nom. Za nas ostale, snijeg je snijeg, ali zapravo postoje razne vrste sni-jega. L'havdil (oprostite na uspored-bi), mi imamo 10 različitih riječi koje opisuju molitvu.)

Moše Rabeinu u mnogim je prili-kama molio za Klal Jisrael kao vođa ţidovske nacije. Tora rijetko koristi izraz „Va'jicak Moše el Hašem“. Uo-bičajeniji su izrazi poput 'vajitpalel', 'vajehal', 'vaethanan', 'vajaatiru' itd. Što znači riječ 'vajicak'? Jednostav-nim jezikom to znači 'on je vrištao'. Značenje vrištanja u sebi nosi crtu hitnosti i boli. Moglo bi nam se či-niti da ova situacija nije zahtijevala vrisak, 'vajicak'. Zašto je Moše vri-štao ako je mogao upotrijebiti neki uobičajeniji oblik molitve? Moše Rabeinu imao je kontrolu ovdje. Faraon je, da tako kaţemo, bio u problemu. On i njegovi ljudi su patili – što i nije tako loša stvar. To nije bio tako hitan slučaj koji bi zahtijevao 'vajicak'! Zašto se onda Moše odlučio na taj oblik molitve u ovom trenutku?

U knjizi Ner Uziel, Rav Uziel Ma-levsky, z''l, daje zanimljivo tumače-nje (utemeljeno na Kli Jakaru). Kada je Moše dao upozorenje o nadolaze-

ćoj pošasti ţaba, on je prorokovao da će ţabe doći „u tvoju kuću, u tvoju sobu i u tvoju postelju, u kuću tvojih slugu i tvojih ljudi, u tvoje peći i u tvoje naćve.“ Međutim, kada su ţabe odlazile, Tora nam samo kaţe da su one izginule „iz kuća, iz dvorišta i iz polja“. Što se dogodilo sa ţabama koje su skočile u peći? Netko bi pomislio da su zasigurno izginule. Ţaba koja skoči u uţarenu peć neće preţivjeti kako bi ispričala bajku! No, stih ne spominje da su ţabe koje su skočile u peći izginule.

Kli Jakar predlaţe neobično tuma-čenje: One nisu izginule! Zašto? Ni-su izginule jer su ţabe bile paradig-ma micve o 'kiduš Hašem' (posveće-nju B-ţjeg Imena ispunjanjem Nje-gove zapovijedi). Te ţabe mogle su skočiti sigurno u kuće i spavaće sobe. Međutim, kako bi ispunile volju Svemogućeg, one su skočile u peći, kao kiduš Hašem. To nije samo puka priča. Talmud kaţe (Pesahim 53b) „Tudos iz Rima je tumačio: Što su vidjeli Hananjia, Mišael i Azarja (kojima je kralj Babilona dao opciju da se poklone pred njegovim ido-lom ili da budu bačeni u vatru), a što im je dalo snage da se predaju mučeništvu i dozvole da budu ba-čeni u vatru? Oni su primijenili kal v'homer razmišljanje iz primjera ţaba u Egiptu: „Ako su ţabe kojima nije bilo zapovjeđeno da posvete B-ţje Ime skakanjem u uţarene peći to učinile, mi kojima je zapovjeđeno da posvetimo B-ţje Ime, svakako ćemo učiniti tako.“

Kli Jakar piše da su ţabe simbol mnogih Ţidova koji su tijekom generacija poloţili svoje ţivote kako bi posvetili B-ţje Ime kada je situa-cija od njih to traţila. Ner Uziel ko-risti tu pozadinsku ideju kako bi objasnio Mošeovu upotrebu pose-bnog oblika molitve 'vajicak' u vezi sa ţabama. Ner Uziel ističe da stih ne kaţe da je on molio da ţabe odu. Ne. On je molio u vezi ţaba (al dvar ha'cefardim). Molitva za odlazak

Čemu sva ta vika?

U ovotjednoj parši, Moše upozora-va faraona na nadolazeću pošast ţa-ba. Moše ga je upozorio da će ţabe preplaviti cijelu egipatsku zemlju: „Nil će vrvjeti ţabama, one će izaći i doći u tvoju kuću, u tvoju sobu i u tvoju postelju, u kuću tvojih slugu i tvojih ljudi, u tvoje peći i u tvoje naćve.“ (Šemot 7,28) Naravno, fa-raon je ignorirao upozorenje. Ţabe su došle i tada je faraon pozvao Mošea, moleći ga da se riješi ţaba. Stih zatim kaţe: „Moše i Aharon otišli su od faraona i Moše je zava-pio Hašemu (va'jicak Moše el Hašem) vezano uz ţabe koje poslao na fa-raona.“ (Šemot 8,8). Mošeova moli-tva bila je uslišena „…i ţabe su izginule – iz kuća, iz dvorišta i iz polja.“

Vaţan je izraz koji se ovdje koristi za Mošeovu molitvu. Hazal kaţu da postoji 10 različitih izraza koji se u Tanahu koriste kako bi opisali moli-tvu. Među njima su tefila, tehina, ba-kaša i drugi izrazi koji opisuju čovje-kovo preklinjanje Svemogućeg. (Ka-ţu da Eskimi imaju 10 različitih iz-raza za snijeg – jer su toliko poveza-ni sa tim meteorološkim fenome-

Strana 9 Strana 9 Godina 10 Broj 14 Strana 9

kroz ţivot shvaćajući da ljudi i stva-ri rade za njegovo dobro u mnogim prilikama. Čovjek je obvezan izra-ziti 'hakaras hatov' (zahvalnost) jer ga to čini skromnijim ljudskim bićem.

Postojao je jedan Roš Ješiva koji se zvao Rav Jisroel Zel Gustman. Osnovao je ješivu u Brooklyinu i nazvao ju Necah Jisrael, a kasnije ju je preselio u Izrael kada je 1960-ih odlučio useliti u Erec Jisrael. Kao mladić u svojim dvadesetima, Rav Gustman izabran je za člana Beit Dina Rav Haima Ozera. Znajući kakva je Vilna bila u to vrijeme, i poznavajući sve velike rabinske figure koje su tamo ţivjele, izbor čovjeka koji je bio u svojim dvade-setima za člana Beit Dina Rav Ha-ima Ozera govori mnogo toga o tom čovjeku.

Rav Gustman šetao je sa Rav Hai-mom Ozerom šumama koje su okruţivale Vilnu. S vremena na vrijeme, Rav Haim bi zastao i pokazao mu neku biljku. Rekao bi, „Uberi ovu biljku. Ako ju pojedeš, moţe ti dati potrebnu energiju za nekoliko dana.“ Hodali bi dalje, a Rav Haim bi ponovo zastao i rekao „Vidiš ovaj list? Ţelim da ga ubereš. Ako ga staviš na svoj jezik, moţe utaţiti tvoju ţeđ za dugo vremena.“ Rav Gustman nije imao pojma zašto bi Rav Haim, Posek generacije, vođa cijelog ţidovskog svijeta, svoje vrijeme trošio na lekcije iz botanike.

Ispostavilo se da je znanje kojeg je Rav Gustman stekao tijekom tih šetnji sa Rav Haimom, spasilo nje-gov ţivot. Tijekom rata, kako bi izbjegao nacistički holokaust, Rav Gustman se borio na strani parti-zanskih vojnika u šumama. Neko-liko je godina ţivio u šumama. Bilj-ke koje mu je Rav Haim Ozer poka-zao odrţale su ga na ţivotu – barem dio vremena koje je proveo skriva-jući se od nacista. To, naravno, go-vori nešto i o Rav Haimu. On je očigledno imao Ruah HaKodeš. Uvijek sam slušao od našeg Roš

Ješive (Rav Jakov Rudermana, zt''l) da je Ruah HaKodeš sposobnost da kaţeš nešto u pravo vrijeme jer će to biti potrebno u neko buduće vrije-me. Roš Ješiva jednom mi je rekao da je Rav Aharon Kotler jednom došao Hofec Haimu, a on mu je iz čista mira rekao „Ako započneš talmudski traktat, moraš ga dovrši-ti.“ U to vrijeme, Rav Aharon je započeo traktat Krisos, ali nije ga dovršio. Bez da je to znao, Hofec Haim mu je rekao da to treba do-vršiti. To je Ruah HaKodeš.

Rav Haim Ozer govorio je Rav Gustmanu nešto što se činilo pot-puno nevaţnim u to vrijeme, pa ipak, na kraju mu je doslovno spa-silo ţivot. Kada se Rav Gustman preselio u Erec Jisrael, ţivio je pored čovjeka koji je imao lijepi vrt. Rav Dovid Mishkovsky piše da je znao vidjeti Rav Gustmana kako zalijeva biljke u vrtu svog susjeda. Ne po-znajem mnogo Roš Ješiva koji za-lijevaju biljke. Kada su Rav Gust-mana upitali zašto to čini, odgovo-rio je „Te su me biljke odrţale na ţivotu tijekom holokausta. Iz za-hvalnosti prema njima, osjećam obvezu da ih zalijevam.“

To nije činilo nikakvu razliku biljkama. Čak i da jest, to nisu bile iste biljke. Ono su bile biljke u Litvi, a ovo su biljke u Jeruzalemu. Među-tim, to ne mijenja stvar. Obveza iskazivanja zahvalnosti nije zbog onoga tko čini uslugu, već za onoga koji uslugu prima. To je zato da bi se čovjek osvijestio o svemu čime je darovan u ţivotu – o svim stvarima koje mu proviđaju ljudi i o svemu onome što mu proviđa Ribono šel Olam. Što više osoba postane osjet-ljiva na koncept iskazivanja zahval-nosti, uzvraćanja usluga i prepoz-navanja usluga iz prošlosti, to će više cijeniti sadašnje i buduće uslu-ge koje nam čine ljudi – roditelji, prijatelji, susjedi itd.; te naravno, za sve ono što Svemogući čini za nas.

Prevela Anja Grabar

ţaba iz Egipta ne bi zahtijevala bol-ni vrisak. No, on je vapio za ţaba-ma, jer je plakao za sve Ţidove koji će tijekom generacija biti 'moser ne-feš' (ţrtvovati svoje ţivote) kako bi posvetili B-ţje Ime. Moše je molio da svi ti Ţidovi imaju istu sudbinu kao Hananja, Mišael i Azarja. To je nešto doista vrijedno vike.

Zašto je poznati Roš Ješiva zalijevao vrt svog susjeda?

Vezano uz treću pošast, Tora piše: „Aron je ispruţio svoju ruku i uda-rio svojim štapom po prahu zemlje, i uši su napale ljude i zvijeri; sav se prah pretvorio u uši u cijeloj egipat-skoj zemlji.“ (Šemot 8,13) Hazal objašnjavaju zašto je Aron, a ne Moše bio taj koji je donio pošasti ušiju. Raši citira, „Zemlja nije zaslu-ţila da bude udarena od Mošea jer je ona zaštitila Mošea kada je ubio Egipćanina i sakrio ga u pijesak.“ Kao znak zahvalnosti, Moše Rabe-inu nije htio udariti zemlju kako bi se prašina pretvorila u uši. Slično tome, Moše nije htio udariti Nil kako bi se njegove vode pretvorile u krv i kako bi iz njega izašle ţabe jer je Nil spasio njegov ţivot kada je kao beba bio sakriven u košari u bijegu od proglasa da sva muška djeca imaju biti utopljena. Moše je osjećao zahvalnost prema rijeci Nil i zemlji Egipta.

To podiţe jedno očigledno pitanje: Kakvu razliku čini za Nil ili za prah zemaljski – objekte koji ne mogu osjećati niti misliti – udari li ih tko ili ne, te udari li ih Aron umjesto Mošea? Kako je moguće da neţive stvari osjećaju zahvalnost koju im iskazuje ljudsko biće?

Iz ovih primjera učimo da izraţa-vanje zahvalnosti nije za dobro ono-ga tko je učinio uslugu, već za do-bro onoga tko je primio uslugu. Kada čovjek prima bilo kakav dar ili uslugu, to ga čini obveznim da po-kaţe koliko to cijeni. To da li će 'dobročinitelj' te usluge cijeniti iskazanu zahvalnost ili ne, to je sekundarna stvar. Čovjek mora ići

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Mesiras Nefeš / Hakaras Hatov

■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Zrnca mudrosti

ponovo.' (Brahos 32b)

B-g nije automat u koji staviš novac,

ništa ne izađe iz njega, a tebi to

dojadi pa odeš. Molitva je odnos sa

B-gom. Ako je odgovor prvi puta

'ne', pokušaj ponovo.

'Kada je mudar čovjek ljut, više

nije mudar.' (Pesahim 66a)

Kada smo ljuti, mi gubimo perspek-

tivu. Desno moţe izgledati kao

lijevo, a lijevo kao desno; čak i

mudrome čovjeku. Ne donosi

odluke ili presude kada si ljut; jer

jednom kad se smiriš, svijet će

izgledati potpuno drugačije.

'Mudrost je svijest o sebi' (Vodič

za zbunjene)

Prava mudrost ukorijenjena je u

našoj srţi: svako ljudsko biće ima

ogromne spremnike u sebi.

Ali prečesto, mi smo toliko zauzeti

gledanjem van da ne primjećujemo

mudrost koja viče iznutra.

'U čovjeku koji je ispunjen samim

sobom, nema mjesta za B-ga.' (Baal

Šem Tov)

Čovjek koji je ispunjen svojim po-

nosom nema mjesta za B-ga jer, u

njegovom umu, on je B-g. Iako

kratkoročno moţe pronaći zado-

voljstvo u takvom stavu, on ne

moţe zadovoljiti svoja vlastita

očekivanja pa će se na kraju osjećati

prazno i razočarano.

'B-g testira svakoga, kako boga-

taša, tako i siromaha.' (Tanhuma

Šmos 8)

Trava često izgleda zelenija s druge

strane ograde. Kad bih bio bogat,

svi moji problemi bi bili riješeni.

Kad bih bio manje bogat, imao bih

manje stresa i brige. U osnovi, de-

talji su nebitni. Kada bi se detalji

promijenili, ţivot bi i dalje bio

jednako izazovan. Mnogo je bolje

usredotočiti se na suočavanje sa

vlastitim izazovima, nego razmiš-

ljati o tome kako bi nečiji tuđi

izazovi moţda bili lakši.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

■

'Čak i ako je čovjek zaslužio 1000

zlatnika, ako nije zaslužio dobro

ime, nije zaslužio ništa.' (Medraš

Šmuel 22,1)

Novac ne kupuje poštovanje – bez

obzira na to koliko ga imamo. Ljudi

mogu iskazivati površnu čast, ali to

je isprazno. Dobro ime dolazi radi

onog što jesmo i kako ţivimo svoje

ţivote. I ono vrijedi više od svega

što se novcem moţe kupiti.

'I najpobožnija ljudska bića imaju

barem jednu manu.' (Vajikra Raba

14,5)

Ljude, čak ni one velike, ne bismo

trebali stavljati na pijedestal. Oče-

kivati savršenstvo od nekoga, koli-

ko god da on bio divan, osigurat će

nam samo jednu stvar – razoča-

ranje.

'Ako si ispravno dao milostinju,

postat ćeš bogat.' (Dereh Erec

Zutra)

Čvrsto je ţidovsko vjerovanje da

davanje barem 10% od neto prihoda

za milostinju, uvećava, a ne uma-

njuje bogatstvo. Mnogi ljudi su

potvrdili da je to istina. Ima smisla:

ako pokaţeš B-gu da si predan tome

da smisleno doprinosiš ovom svi-

jetu, On će biti više nego sretan da

te u tome podrţi.

'Ako osoba moli i nije joj

odgovoreno, trebala bi moliti

Strana 10 D ivrej Tora Strana 10 D ivrej Tora

Strana 11 Strana 11 Godina 10 Broj 14 Strana 11

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: V: V: VAAAEEERARARA

■ luku da se oslobodimo toga, počinju

se gomilati poteškoće sve dok ne

pokleknemo.

U toj točki započinje naša paraša:

“I B-g (Elokim) progovori Mojsiju i

reče mu: Ja sam VJEČNI (JHV''H,

, ה”יהו Tetragram)”. Tko je stvarno

govorio Mojsiju? Zohar nas uči da

Stvoritelj ima nekoliko imena i sva-

ko od njih u sebi sadrţi različitu si-

lu, dok mi ut-vrđujemo koja će se

otkriti: je li to sila Suda – Elokim, ili

sila Milosti – JHVH (Tetragram).

U slijedećem odlomku je rečeno: “i

Ja sam se ukazao Abrahamu, Izaku, i

Jakovu, kao B-g Svemogući, ali po

Svom imenu JHVH Ja se njima nisam

otkrio”. Zohar opisuje proces i prili-

ku kroz koje prolazimo, u ovo doba

godine kako bismo postigli stanje

nadmoći uma nad materijom i Mi-

losti nad Sudom. Priča o deset poša-

sti (sedam od njih nalaze se u našoj

paraši) simbolizira ispravak (tikun)

deset sila Stvaranja (“S deset B-ţan-

skih kazivanja svijet je stvoren” –

Pirke Avot 5,1). Ovaj tikun ponovo

uspostavlja našu vezu s deset sefirot

Drveta Ţivota, tajnu slobode od

anđela smrti.

Tora nas uči kako da budemo slo-

bodni, da svladamo svoje “robova-

nje”, kako bismo sami mogli uprav-

ljati svojom sudbinom, jer svi smo

mi stvoreni na B-ţju sliku. Mi mo-

ramo moći preobraziti svoju tamu

(naš Egipat) u Svjetlo i sebe oslobo-

diti svojih loših navika i ograničenja

svojega tijela.

Da bismo to učinili mi se moramo

prisjetiti i vidjeti (VaEra) očima svog

uma da “B-g je VJEČNI” ( הוא ’ה

a to znači da je svaka Tama (האלוהים

zapravo pokrivena Svjetlost. Slobo-

da znači sposobnost da se na sve

gleda kao na milost, ljubav i suos-

jećanje. Kada shvatimo da imamo

snage da to sagledamo na taj način i

onda da učinimo da tako i bude, mi

iz B-ţjeg imena moţemo u svaki vid

svoga ţivota povući viziju, silu, bla-

goslove, čuda, itd.

Paraša VaEra signalizira drugi

tjedan novog razdoblja duhovnog

rada - ŠoVaVIM, početnim slovima

naziva šest parašot koje opisuju

egzodus. Tijekom ovih šest tjedana,

dok čitamo o Izlasku, imamo sjajnu

priliku da sebe dovedemo na više

i dareţljivije mjesto. Ovi tjedni nisu

lagani. Skrivena bol, konflikti i stres

imaju tendenciju da isplivaju na po-

vršinu. Moramo biti strpljivi i hra-

bri. Ţelimo vam svima uspjeha!

Prošli tjedan saznali smo o borbi

između naše duše (Djece Izraelove)

i našeg tijela (Egipta) koja nepreki-

dno traje. Saznali smo da nam je

tijekom šest tjedana u kojima čitamo

iz Knjige Izlaska, svake godine, da-

na prilika da se oslobodimo okova i

robovanja našem tijelu (Egiptu). To

se vrijeme naziva šovavim (prema

prvim slovima prvih šest parašot

knjige Izlaska). U ovo posebno vrije-

me nebesa se otvaraju i dopuštaju

nam da ponovo proţivimo djetinj-

stvo, odrastanje i sazrijevanje kako

bismo postigli svoj vlastiti Izlazak i

dosegli istinsku slobodu (naše vlas-

tito otkrivenje s gore Sinaj).

Prošlotjedno čitanje odjeljka Šemot

(Izlazak) završava objavom rata ti-

jelu kada Mojsije zahtijeva od Fara-

ona “Pusti moj narod da ide”. Me-

đutim, Faraon se ne predaje samo

tako, pa Izraelcima oteţava ţivot.

Jednako tako, kada mi pokušamo

prevladati loše navike svoga tijela,

onog trenutka kada donesemo od- ■

Neprocjenjiva vrijednost čestitosti, Rabbi Daniel Travis:

Uzimanje istine k srcu

Strana 12 D ivrej Tora Strana 12 D ivrej Tora

mjesto.

Rebe nastavlja i kaţe da zatim

Hašem uzima svaku pojedinu micvu

koja se "uzdiţe" prema njemu i

nalazi radost i uţitak u njoj. Rebe

naglašava da se to odnosi čak i na

micvot koje je izvršila najmanja i

najskromnija osoba, čak i ako osoba

koja je učinila micvu nije ni pretpo-

stavljala da se radi o micvi, Hašem

ipak jako uţiva u micvi.

Jasno je nakon što smo shvatili

koliko je vaţno da budemo sretni s

našim micvot da moţemo stvoriti

inspiraciju i motivaciju da svaki dan

nađemo vremena da stvarno mi-

slimo na naše micvot i budemo

veseli zbog njih, a ne da je tako

samo na šabat.

Imajući to na umu moţda moţe-

mo razumjeti što Rebe ţeli reći u

jednoj drugoj lekciji, Likutei

Moharan I 60. Rebe podučava da

postoje ljudi koji mogu provesti

svoje dane potpuno zadubljeni u

molitvu i učenje Tore, ali Hašem

ipak ne uţiva u njihovoj Avodas

Hašem (služenju Hašemu). To je zato

što "spavaju" u Avodas Hašem. Što

Rebe podrazumijeva pod "spavaju",

i zašto Hašem ne uţiva u micvot

koje je učinila osobae u takvom

stanju?

Sveposvud u Likutei Halachos na-

lazimo da Reb Noson o osobi koja

se osjeća obeshrabreno, govori kao

o nekome tko je "zaspao", a kada

netko koristi poticanje Cadika, pose-

bno "Azamara", da bude sretan sa

svojim pozitivnim osobinama, Reb

Noson to naziva nekim aspektom

"buđenja".

Kada netko nije zadovoljan sa

svojim micvot, on spava. Njegove

micve ne mogu ići gore i Hašem, da

tako kažemo, ne može doista uživa-

ti u njima, niti im se radovati.

Prevela Tamar Buchwald

■

Rebe nas uči u Likutei Moharan I

139 da se micvot koje učinimo zapra-

vo ne uzdiţu prema nebu dok ne

stigne šabat, jer to ne dopuštaju sile

zla koje su dominantne tijekom

tjedna. Kada šabat dođe zlo se

poništava, i onda micvot mogu ići

gore.

Reb Noson objašnjava da je ta

negativna sila o kojoj Rebe govori,

nezadovoljstvo koje svi mi doţiv-

ljavamo tijekom tjedna i ono nestaje

na šabat. Ono što našim micvot daje

mogućnost uspinjanja zapravo je

radost koju u njima nalazimo. Zbog

svega kroz što moramo proći u

svakodnevnici našeg ţivota, mi

obično ne nalazimo vremena ili

mira, sabranosti da cijenimo naše

micvot kako treba i da temeljito

uţivamo u njima. Kad dođe šabat i

napokon imamo priliku da se

odmorimo od cijelog tjedna, naše

micvot napokon dobiju svoju priliku

da se uzdignu na njihovo pravo

Kada su njegova [Josefova] braća

shvatila da ga njihov otac voli više

nego što je volio drugu djecu, počeli

su ga mrziti. Oni mu nisu mogli reći

mirnu riječ. (Berešit 37,4)

Prije smo govorili o tome kako je

važno da čovjekov govor bude su-

kladan mislima u njegovom srcu.

Rav Shraga Feivel Frank jednom je

iskazao ovu osobinu, kada mu je bio

pristupio potencijalni kupac za ve-

liku količinu krzna. Rav Frank je

naveo cijenu, a potencijalni kupac

ga je odmah zatražio popust. Rav

Frank je rekao da ne može spustiti

cijenu, ali je uvjeravao kupca da

nigdje drugdje neće naći bolju ci-

Breslov Research Institute - Ephraim Portnoy:

Šabat i sreća!

jenu. Da bi se sam u to uvjerio, Rav

Frank mu je dao adrese ostalih trgo-

vaca u gradu.

Nešto kasnije, kupac se vratio Rav

Franku, sa željom da obavi kupnju.

Na iznenađenje njegovog kupca

Rav Frank mu je ponudio nižu ci-

jenu nego što je prvobitno bio rekao.

Rav Frank je objasnio da je, nakon

što je kupac napustio dućan, iz-

računao da je mogao sebi dopustiti

da spusti cijenu zbog toga što je

namjeravana kupnja bila tako ve-

lika. Budući da je tada u svom srcu

odlučio prodati po nižoj cijeni, on

ne bi niti razmišljao da prihvati više

novca.

Mada halaha ne obvezuje čovjeka

da postupi onako kako je Rav Frank

učinio u toj situaciji, svi autoriteti se

slažu da je takvo ponašanje svakako

vrijedno divljenja. Neki objašnjava-

ju da je takvo ponašanje za pohvalu

samo kada se radi o financijskim

pitanjima, dok drugi tumače da se

to odnosi na svaku odluku koju

čovjek donese. Prema nekim auto-

ritetima halahe, čak i u slučaju kada

čovjek moţe izgubiti novac, ako

netko donese odluku u svom umu,

on bi je se trebao pridržavati.

Prevela Tamar Buchwald

■

ecer ha-ra (zlo u čovjeku, zli nagon) je poput lakrdijaša koji trči kroz gomilu s

visoko uzdignutom šakom. Nitko ne zna što u njoj drţi. On ide od čovjeka do

čovjeka i pita: Što drţim u svojoj ruci?

Svatko zamišlja da je u njoj upravo ono što on

najviše ţeli. I tako, svi trče za lakrdijašem. Kad ih je

sve namamio da ga slijede, on stane i otvori šaku. A

u njoj nema ništa.

Na sličan način, zlo u čovjeku zavarava cijeli

svijet. Svaki čovjek, u skladu sa svojom glupošću,

pohotom i ţeljama, trči za njim. Na koncu, ono

otvara šaku, a u njoj nema ništa. Nitko ne moţe

zadovoljiti svoje ţelje na takav način.

Svjetovne ţelje se mogu usporediti sa zrakama

sunca. U tamnoj sobi one mogu izgledati kao stupovi

svjetla. Ali kad čovjek posegne za njima, osjeti da u ruci

nema ništa. To se odnosi na sve svjetovne ţelje.

R. Nachman iz Breslova

to ti imaš protiv drugog

čovjeka? Ne moţeš nikome ništa

zamjerati. Dobro srce je nagrada

od Stvoritelja i ne moţe je baš

svatko osvojiti. Jednostavno budi

zahvalan Hashemu što je tebi dao bolje srce. Zamisli da

ti imaš srce drugog čovjeka. Tko zna bi li tada bio bolji

od njega?

U vezi s tim, naši su mudraci rekli: "Ne mrzi brata

u svom srcu". Ne smiješ mrziti njega samo zato što si ti

dobio dobro srce, a on nije.

R. Avraham Yaakov iz Sadigore

■

Biseri hasidske mudrosti

uša čovjeka je svjetlo Stvoritelja".

(Mišlei 20,27).

Kao što plamen svijeće uvijek teţi prema

gore,

tako se i unutrašnjost čovjeka, njegova

duša uzdiţe prema gore.

R. Shneur Zalman iz Liadija

■

■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

J

Š

"D

Strana 13 Strana 13 Godina 10 Broj 14 Strana 13

naj koji ima dušu roba,

taj je rob i onda kad nema gospodara.

Slobodan je onaj čovjek

koji nije rob niti ljudima oko sebe, niti sebi

samom.

R. Simcha Bunam iz Pzishe

■

O

Strana 14 D ivrej Tora

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

oslobođena od obaveze učenja Tore. Ipak, dolikuje joj

da se potrudi da joj djeca ne budu neznalice. Učenje

Tore vaţno je kao sve micvot zajedno, pošto učenje

dovodi do djelovanja.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba.

Negativne zapovijedi

16. Negativna je zapovijed ne obraćati pažnju na

idolopoklonstvo

kao što kaţe Pismo, ne okreći se idolima (Vajikra 19,4).

Zabranjeno je obraćati paţnju na njih u govoru ili misli,

ili čak i promatranjem. I zabranjeno je čitati njihove

[onih koji ih štuju] knjige ili ih pitati na koji način ih

štuju: jer će posljedica toga biti da će im čovjek

pokloniti svoju paţnju i razmišljati o njima. Svatko tko

se okrene ka njima, na način koji uključuje neki čin,

treba biti bičevan.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku,

kako za muškarce tako i za ţene.

Pozitivne zapovijedi

14. Pozitivna je zapovijed učiti Toru i podučavati je

kao što Pismo kaţe, i marljivo ćeš njima podučavati djecu svoju

(D'varim 6,7). Vjerska je duţnost da riječi Tore budu

britke i jasne u ustima čovjeka, da ih ne zamuckuje. Bez

obzira da li je siromašan ili bogat, mlad ili star; da li je

čovjek s bremenom patnje, siromašak koji se uzdrţava

od milostinje idući okolo i kucajući na vrata za

milodare – on ima duţnost odrediti si stalno vrijeme za

učenje Tore i danju i noću; jer Pismo kaţe, već ćeš o njoj

razmišljati danju i noću (Jehošu'a 1,8). I ima duţnost učiti

do dana svoje smrti, jer Pismo kaţe, i neka se ne odvoje od

srca tvoga sve dane života tvojega (D'varim 4,9).

Vjerska duţnost počiva na ocu da uči Toru sa svojim sinom;

on sin ima prvenstvo pred svim drugim. On također

ima duţnost da uči sa sinom svoga sina, kao što Pismo

kaţe, i učinit ćeš da ih znaju djeca tvoja i djeca djece tvoje

(D'varim 4,9). Od kada malo dijete počne govoriti,

njegov ga otac treba učiti Toru, kazujući s njime redak,

Mojsije nam je zapovijedio Toru (D'varim 33,4); i njegova

je duţnost da unajmi učitelja za njega. Ţena je ■

koje ono ne zna da su opasne.

Kada bismo shvatili da je sve dru-

go u svemiru pod B-ţjom kontro-

lom, i da jedino što se ne nalazi pod

B-ţ-jom kontrolom je naš moralni

odabir, onda bismo se koncentrirali

na moralne odabire, a sve drugo

bismo prepustili B-gu. Dakle, bilo bi

mudro kada bismo se bojali onako

kako se B-g boji za nas; tj. da ne

počinimo grijeh. Mi pokazujemo

mudrost, a ne poboţnost, ako svoju

paţnju po-svetimo onome što nije

pod B-ţjom kontrolom.

Vaera

Početak je mudrosti

strah G-spodnji.

(Psalmi 111,10)

Zar ne bi bilo primje-

renije govoriti o stra-

hu G-spodnjem kao

početku poboţnosti, a ne mudrosti?

Jedan od hasidskih učitelja protu-

mačio je gornji redak na vrlo jedin-

stveni način. „Strah G-spodnji,“ re-

kao je „ne odnosi se na čovjekov

strah od B-ga, već na B-ţji strah.“

Moţe djelovati čudno govoriti o B-g-

Strana 15

u kao da je u strahu, no njegovo ob-

jašnjenje umirit će ovu primjedbu.

B-g je odredio da ljudi imaju slo-

bodnu volju. Iako je sve drugo u

svemiru pod B-ţanskom kontrolom,

B-g ţeli da naš moralni izbor bude

dobrovoljan, te on stoga ne interve-

nira kako bi utjecao na naše moralne

odluke. Pošto B-g ţeli da budemo

pravedni i kreposni On je u strahu

da ćemo si naškoditi grijehom. Taj je

strah sličan strahu kojeg imaju rodi-

telji koji se boje da će se njihovo ma-

lo dijete povrijediti radeći stvari za

Strana 15 Page 15 Strana 15 Strana 15 Godina 10 Broj 14

Broj 14

Strana 15

■

Godina 10 Broj 14 Strana 15

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rastimo svakoga dana

upozorava Faraona na četvrtu.

6. alija: Četvrta, peta i šesta pošast

dolaze, a Moše upozorava Faraona

na sedmu.

7. alija: Sedma pošast dolazi, a

Faraon je “otvrdnuo svoje srce” i

odbio pustiti Ţidove da odu.

1. alija: Godina je 2448 i Moše se ne-

uspješno suočava s Faraonom. Situ-

acija se još pogoršala, umjesto da se

poboljša, te Hašem (B-g) uvjerava

Mošea da će zapravo otpočeti izbav-

ljenje. Četiri tvrdnje o izbavljenju su

iznesene, zbog čega imamo 4 čaše

vina na Seder Pesah.

2. i 3. alijot: Mošeov jihus (podrijetlo)

je ustanovljen. Njemu je 80 godina, a

Aharonu 83.

4. alija: Moše izvodi čudo “štapa koji

se pretvara u zmiju” te dovodi prve

dvije pošasti.

5. alija: Moše dovodi treću pošast, te ■

U najkraćim crtama: Paraša

skupe izgnani Ţidovi. On nas

podsjeća da nas Vječni ne bi doveo

dotle i onda nas napustio. Haftara

nastavlja s objašnjenjem da će u

budućnosti Vječni kazniti zle. Vječni

će iskaliti svoj gnjev na zlima i

uništiti ih. S druge strane, Izaija nas

optimistički obavještava da će sve

nacije svijeta pomoći da se ostali

Ţidovi vrate u Jeruzalem, različitim

vrstama prijevoza, iz brojnih dalekih

zemalja. Izaija završava svoju knjigu

s ovom misli: Svi će pravedni naći

utjehu u iznova izgrađenom

Jeruzalemu, a zli će patiti.

Ješajahu 66,1 - 66,24

Ovo je posebna haftara koja se čita

kada Roš hodeš pada na Šabat. Ovu

haftaru čitamo radi fraze u pasuku

(retku) 23: "I svakog će Roš hodeša i

svakog Šabata, svo čovječanstvo doći i

pokloniti se predamnom, Vječnim."

Čitamo iz knjige Ješajahu (Izaija)

poglavlje 66,1-24. To je završno

poglavlje Knjige o Izaiji.

Cadikim (Pravedni) će dobiti utjehu

u ponovno izgrađenom gradu

Jeruzalemu, dok će zli trpjeti patnju.

Prvi dio haftare raspravlja o tome

kako Vječni ne ţeli ţrtve pokvarenih.

Vječni kaţe: "Nebesa su moje

prijestolje, a zemlja podnoţje moje.

Kakvu mi kuću vi moţete sagraditi i

koje mjesto moţe biti na kojem ću

počivati?" Što to znači? Bejt Hamikdaš

je mjesto boravka Vječnoga na zemlji i

kako se moţemo usuditi pokušati

prinijeti Vječnom ţrtve koje nisu

duhovno čiste. Haftara nastavlja

ohrabrujućim riječima: "Odani Ţidovi

utješit će se sabiranjem prognanika i

stanjem mira koji će vladati u

Jeruzalemu". Prorok Izaija predviđa

da će Jeruzalem procvasti kada se ■

U najkraćim crtama: Haftara

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

MMMJESEČNIJESEČNIJESEČNI ZZZOHAROHAROHAR: M: M: MJESECJESECJESEC ŠŠŠEVATEVATEVAT

Strana 16 D ivrej Tora Strana 16 D ivrej Tora

■

prema stvarima koje sve ostale ljude

povezuju sa zemljom - prema navi-

kama, tradicijama, obvezama, itd.

Oni granice moraju zamjeniti slo-

bodom.

Zašto baš u ševatu?

"Bnei Yissaskhar" objašnjava da je

glavna aktivnost vrča (Vodenjak je

na hebrejskom dli – vrč) da pumpa i

izvlači vodu. To je njegova uloga -

povući iz jednog mjesta na drugo, i

u mjesecu ševatu nam omogućuje da

obilje i blaţenstvo iz gornjih svje-

tova donesemo u svoj ţivot.

To je ujedno i razlog zašto je ovaj

vrč simbol roga izobilja u mnogim

astrološkim tradicijama.

Prema kabali svako godišnje doba

predstavlja jedno od slova u B-ţjem

imenu, Tetragramu - יהו"ה . Proljeće

predstavlja slovo י (jod) i tako dalje

sve do zime koju predstavlja slovo

,Ono simbolizira naš svijet .(he)ה

„posudu“ koja prima i akumulira

duhovno bogatstvo iz gornjih svje-

tova. Svi zimski (astrološki) znakovi

imaju biti „posude“ – ţelja i potreba

da primaju i budu ispunjeni.

U svakom godišnjem dobu tri

astrološka znaka stvaraju poravna-

nje triju energetskih sila – koje se u

kabali nazivaju desna, lijeva i cen-

tralna kolona (odnosno: plus, mi-

nus i neutralno). Vodenjak je drugi

zimski znak (lijeva kolona, minus),

što znači da sadrţi vrlo jake sile

privlačnosti, izvlačenja i ţelje za

primanjem. Otuda dolazi snaţna

ambicija Vodenjaka, njihova sklo-

nost da se fokusiraju na ostvariva-

nje svojih ciljeva, te njihova tvrdo-

glavost i teškoća da ih se uništi.

Budući da pripadaju elementu

zraka kojeg karakterizira veliki

intelekt, to također objašnjava ve-

liku ţelju Vodenjaka za znanjem.

Ovo pretpostavlja dvije suprotne

strane Vodenjaka. S jedne strane,

oni su vrlo sebični, individualistički

i uvijek zaokupljeni sobom. Oni ne

mogu biti suzdrţani ili ograničeni.

Njihova sloboda je za njih od suštin-

skog značaja, i ukoliko je potrebno,

oni će se boriti i trsiti da razbiju

zidove i prepreke koje su drugi

postavili oko njih. Također moţemo

vidjeti kako tijekom posljednjih

stoljeća jedan za drugim padaju

zidovi ropstva, dok čovječanstvo

postiţe neslućene razine slobode na

području ljudskih prava, tehnologi-

ja i politike. S druge strane, Vode-

njaci vole ljude i lako se druţe s

Ševat je jedanaesti mjesec astrolo-

ške godine, a njegov je znak Vode-

njak.

Kabalisti nas uče da svaki mjesec

kontrolira duhovna frekvencija koju

predstavlja jedna od permutacije

B-ţjeg imena, Tetragrama - יהו"ה.

Prema Zoharu svaka je permuta-

cija kodirana u početnim slovima

određenog biblijskog retka. Permu-

tacija za ševat je i (he jod vav he) היו"ה

to je kodirano u u početnim slovima

retka - המר ימירנו והיה הוא" " (..."ako se

ipak zamijeni, neka je onda i jedno i

drugo posvećeno ..." - Lev 27,33), što

upućuje na snagu ševata da napravi

preobrazbe i donese promjene u naš

ţivot.

"Bnei Yissaskhar", kabalist iz 19.

stoljeća, tvrdi da je Vodenjak znak

Izraela. Tora nam govori da ime

praoca Jakova potječe od riječi akev

s obzirom na to da se kod (peta) עקב

rođenja drţao bratu za petu pokuša-

vajući prvi izići. Peta je najgrublji i

najniţi dio ljudskog tijela i ona nas

povezuje sa zemljom. Tora nam

također govori da nakon što se

Jakov cijele noći borio s anđelom,

anđeo je bio primoran da ga blago-

slovi, kako bi se oslobodio, pa je

Jakovu promijenio ime u Izrael

ראש לי što je kombinacija riječi ,ישראל

(moja glava). Znači da je peta bila

podignuta da bude glava, a to

ukazuje na sposobnost Vodenjaka

da prođe iznad granica i prevlada

ograničenja i granice. Ljudi rođeni u

znaku Vodenjaka nemaju tolerancije

Strana 17 Strana 17 Godina 10 Broj 14 Strana 17

na Tu BeŠevat (15 ševat, puni mjesec

u Vodenjaku) - novoj godini drveća

- na ilan (drvu). Brojčana vrijednost

(gematrija) riječi ilan (drvo) je 91, što

je veza između B-ţjeg imena, Tetra-

grama יהו"ה, koje predstavlja gornje

svjetove, i numerička mu je vrijed-

nost 26, i B-ţjeg imena koje אדנ"י

predstavlja naš materijalni svijet i

njegova je numerička vrijednost 65

(što zajedno čini 91).

Fizičko stablo predstavlja duhov-

no stablo ţivota. Isto kao što materi-

jalno fizičko drvo ima otkriveni dio

(deblo i grane) i sakriveni dio (kori-

jene), takva je i naša stvarnost - naše

tijelo i naša duša. Na isti način kao

što stablo raste suprotno gravitaciji,

tako isto i Vodenjaci idu protiv pri-

rode, a što je prihvatljivo. To je sna-

ga ţivota - biti kretivan i originalan.

To je svrha svih nas, da se poveţe-

mo s obiljem koje nam nudi doba

Vodenjaka, sa stablom ţivota i sa

dolaskom Mošijaha. Kako je rekao

Rav Ashlag, utemeljitelj modernog

kabalističkog pokreta, svaka je

osoba jedinstvena i njezina je svrha

da na naš svijet donese nešto što

samo ona moţe donijeti. I kada će

svatko od nas ispuniti svoju sudbi-

nu i podijeli je s ostatkom čovječan-

stva, doţivjet ćemo konačno izbav-

ljenje, a doba Vodenjaka će doći do

svog završetka, svoga ispunjenja.

Prevela Tamar Buchwald

njima; međutim, njihova sebična

narav sprječava ih da se emocio-

nalno obaveţu. To objašnjava zašto

u našem naraštaju, poznatom kao

doba Vodenjaka, ljudi imaju ten-

denciju da napuste tradicionalnu

obiteljsku strukturu zbog svoje

karijere, u kojoj imaju puno poz-

nanika, ali malo bliskih prijatelja.

Prema Sefer Jecira (Knjizi stvara-

nja) – koja se pripisuje praocu Abra-

hamu – građevni elementi svemira

se sastoje od 22 različite frekvencije,

duhovne snage koje su predstav-

ljene s 22 hebrejska slova. Svakim

mjesecom vladaju dva hebrejska

slova. Jedno slovo vlada planetom

koja dominira znakom. Drugo slovo

vlada astrološkim znakom mjeseca.

Planeta u ševatu je Saturn i njime

vlada slovo ב (bet). Njegov je astro-

loški znak Vodenjak, a njime vlada

slovo צ (cadik).

Ljudi rođeni u znaku Vodenjaka

također se povezuju s izbavljenjem i

dolaskom Mošijaha. Veza između

njih je ogromna glad za povlače-

njem znanja iz svemira. Znanje je

moć, a također i temelj istinske

slobode. Izbavljenje će doći kad svi

budemo cadikim (pravednici) – oda-

tle dolazi slovo cadik (ili cadi) צ – kad

svi svoje sebične ţelje pretvore u

primanje samo u svrhu dijeljenja.

Slovo צ (cadik) predstavlja duhov-

nu moć iza Vodenjaka, koji također

predstavlja vezu između gornjih

duhovnih svjetova i našeg materijal-

nog svijeta. Ta povezanost se očituje

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar - švat

■

Page 18 Strana 18 Strana 18 Strana 18 D ivrej Tora Godina 10 Broj 14

Blood on the leaves and blood at

the root,

Black body swinging in the

Southern breeze,

Strange fruit hanging from the

poplar trees.

Pastoral scene of the gallant South,

The bulging eyes and the twisted

mouth,

Scent of magnolia sweet and fresh,

And the sudden smell of burning

flesh!

Here is a fruit for the crows to

pluck,

For the rain to gather, for the wind

to suck,

For the sun to rot, for a tree to

drop,

Here is a strange and bitter crop.

Časopis Time je 1999. proglasio

"Strange Fruit" pjesmom stoljeća.

Kongresna knjižnica je pjesmu uvr-

stila u Nacionalni američki registar.

Snimljena je na desetine puta. Her-

bie Hancock i Marcus Miller napravi-

li su instrumentalnu verziju u kojoj

Miller svira na svom bas klarinetu

dubokog, mračnog zvuka.

Miller kaže da je bio iznenaĎen ka-

da je čuo da je pjesmu napisao

bijeli Židov iz Bronxa. "Strange

Fruit" je, kaže, pjesma koja je zah-

tijevala izuzetnu hrabrost - i za

Meeropola da je napiše, i za Holiday

da je otpjeva.

"To je bilo prije 1960-ih", kaže. "O

takvim se stvarima tada nije pričalo.

A sigurno se nije ni pjevalo."

Newyorškim pravnicima "Strange

Fruit" se nije svidjela. 1940., Mee-

ropol je bio pozvan na saslušanje

pred odborom za istraživanje komu-

nističkog djelovanja u javnim škola-

ma. Htjeli su saznati je li mu Ame-

rička komunistička partija platila da

napiše ovu pjesmu. Nije, no kao i

mnogi drugi učitelji i učiteljice toga

doba, Meeropol je bio komunist.

Novinar David Margolick, autor

knjige "Strange Fruit: The Biogra-

phy of a Song", kaže: "Postoji mili-

jun razloga za kritiziranje komuniz-

ma, no američki komunizam je

vrlo, vrlo rano brinuo za ljud-

ska prava".

Meeropol je napustio učiteljski

posao 1945. godine. Na kraju

je izašao i iz Komunističke

partije.

I tu počinje drugi dio priče i

Meeropolu. Poveznica je pse-

udonim koji je koristio pišući

poeziju i glazbu: Lewis Allan.

"Pseudonim Abela Meeropo-

la 'Lewis Allan' bila su imena

njegove djece koja su umrla

pri porodu", kaže njegov sin

Robert Meeropol. Njega i nje-

govog starijeg brata, Michaela,

othranili su i odgojili Abel i nje-

gova supruga Anne Meeropol,

nakon što su roditelji dječaka –

Ethel i Julius Rosenberg – bili

pogubljeni zbog špijunaže

1953. godine.

Julius i Ethel Rosenberg bili su

osuĎeni na smrt zbog navod-

nog prosljeĎivanja informacija

o atomskoj bombi Sovjetskom

Savezu. Rosenbergovi su ta-

koĎer bili komunisti. SuĎenje i

pogubljenje bračnog para Ro-

senberg punili su naslovnice

američkih medija, a mediji su

se "potrudili" dodati element

skandala i "erotike". Naslovi su

bili u stilu "Prvi bračni par koji

je umro zajedno na električnoj

stolici".

Njihovi sinovi, Robert i Michael,

imali su tada 6 i 10 godina.

Novine su objavljivale foto-

grafije na kojima dječaci

obučeni u odijela posjećuju

svoje roditelje u zatvoru.

"To su bili maleni dječaci, i

izgledali su tako mlado i ra-

njivo. To je bio stvarno mučan

prizor", kaže Margolick.

Robert Meeropol kaže da mje-

secima nakon pogubljenja

njegovih roditelja nitko nije

znao tko bi trebao brinuti o

njemu i njegovom bratu. To je

bilo razdoblje vrhunca makar-

tizma – čak su se i članovi

obitelji bojali na bilo koji način

biti povezani s Rosenbergo-

vima ili komunizmom.

Tada su, na božićnoj proslavi

kod W.E.B. Du Boisa, dječaci

upoznali Abela i Anne Meero-

pol. Nekoliko tjedana kasnije,

živjeli su zajedno.

"Bilo je zadivljujuće kako smo

se brzo prilagodili", kaže Ro-

bert. "Kao prvo, ono što iz toga

razdoblja kada mi je bilo šest

godina pamtim kako je Abel

bio jako zabavan. Zbijao je šale

i igrao se riječima - valjali smo

se od smijeha".

Za Abela Meeropola, čovjeka

koji je napisao "Strange Fruit" i

koji je stvorio divnu obitelj iz

nacionalnog skandala, Robert

Meeropol kaže: "Bio je iznimno

osjećajan i dobar".

Primjerice, imali smo u dvorištu

staro stablo japanskog javora

koje je svake godine davalo

mnogo novog sjemena.

"Moj zadatak je bio da kosim

travu", kaže Robert, "i krenuo

sam kosilicom prema tom ja-

voru". Abel je rekao: " O ne,

ne, ne možeš ubiti sjemenje".

"Ali što ćemo s njim, tata?

Gomila ga je".

"No, pokupio je sjemenje, sta-

vio ga u konzerve i posložio ih

oko kuće. Bilo ih je na stotine,

no on ih jednostavno nije mo-

gao ubiti."

Abel Meeropol umro je 1986.

godine. Njegovi sinovi, Robert i

Michael, postali su sveučilišni

profesori. TakoĎer, obojica se

bave društvenim problemima.

Robert je osnovao Zakladu za

djecu Rosenberg (Rosenberg

Fund for Children). Kaže da i

nakon svih tih godina, još uvi-

jek nije u stanju "ubiti" nešto iz

svog dvorišta.

HAJKA NA KOMUNISTE

Neobična priča o čovjeku koji je napisao

pjesmu 'Strange Fruit'

Libela 25.1.2017.

Jedna od najpoznatijih pjesa-

ma Billie Holiday je "Strange

Fruit", snažan protest protiv

nehumanosti rasizma. Mnogi

ljudi znaju da je čovjek koji je

napisao ovu pjesmu bio pod

dojmom fotografije linča, no

možda ne znaju da je povezan

s još jednim značajnim doga-

Ďajem u američkoj povijesti.

Taj čovjek se zove Abel Mee-

ropol i živio je u New Yorku –

doista, uz njega se vežu dvije

priče. Obje počinju u državnoj

srednjoj školi Dewitt Clinton u

Bronxu koja je dala zapanjuju-

će velik broj poznatih osoba.

Tu školu su pohaĎali James

Baldwin, Countee Cullen, Ri-

chard Rodgers, Burt Lancaster,

Stan Lee, Neil Simon, Richard

Avedon i Ralph Lauren.

Meeropol je maturirao 1921.,

te je u istoj školi predavao

engleski jezik 17 godina. Bio je

i pjesnik i društveni aktivist,

kaže Gerard Pellison, koji je

napisao knjigu o ovoj školi.

Kasnih 1930-ih, kaže Pellison,

Meeropol je bio "duboko uzne-

miren kontinuiranim rasizmom

u Americi, vidio je fotografiju

linča koja je na neki način 'pre-

lila čašu'". Jednom je izjavio

kako ga je ta fotografija "pro-

ganjala danima". Napisao je

pjesmu o njoj, koju je potom

objavio učiteljski sindikat. Kao

amaterski skladatelj, Meeropol

je za pjesmu skladao i glazbu.

Odsvirao ju je vlasniku jednog

kluba u New Yorku – koji ju je

na kraju proslijedio Billie Holi-

day.

Kada je Holiday odlučila otpje-

vati "Strange Fruit", pjesma je

došla do milijuna ljudi. Premda

stihovi ne spominju linč, meta-

fora je bolno jasna*:

Southern trees bear a strange

fruit,

Iz domaćeg tiska

■