JUKIĆ BENJAMIN

DENDROLOGIJA

ŠUMARSKI FAKULTET U SARAJEVU

1. Ginko biloba – GINKO

AREAL: Istočna Kina, nešto južno od Jangcea (Čanguša), Mezozojski relikt.Listopadno drvo koje dostiže visinu preko 30m, debljinu od preko 2m i starost od preko 1000 godina. DEBLO je sa svijetlosivom, u starosti znatno ispucalom korom. IZBOJCI su dvojaki: dugorasti i kratkorasti.Kratkorasti su dugi do 3 cm, obično sa 3 – 6 listova. LIŠĆE po obliku podsjeća na lepezu. Lisna peteljka je duga do 7 cm, liska široka 5 – 8 (-15) cm, bez glavnog nerva, sa brojnim paralelnim dihotomno dijeljenim nervima. Liska je nešto kožasta sa obično dva režnja (biloba).CVJETOVI se javljaju dvodomno, na vrhovima kratkorasta zajedno sa listanjem. Oprašivanje je vjetrom. PLOD, u stvari sjeme, zreo je u istoj godini, koštuničast, sličan šljivi, dug oko 2 cm, visi na dršci oko dva puta dužoj.SJEMENJAČA spolja je u doba zrelosti žuta, mesnata i neprijatnog mirisa, a unutra koštičasta.Slatka jezgra je jestiva. Daje izdanke iz panja i žila. Porast je u prvim godinama lagan, a kasnije, od 15. do 30. godine brz.Ginko ne podnosi zasjenu, ali je otporan prema niskim temperaturama. Odgovaraju mu naručito svježa i dublja zemljišta.

Jukić Benjamin

2. Pseudotsuga menziesii – DUGLAZIJA

AREAL: Od Britanske Kolumbije do Meksika i od Pacifika do Stjenovitih Planina.Ide do 800m na sjeveru do 3000 na jugu. Prilagođena različitim klimama, te su veoma važne proveniencije sjemena.Na prirodnim staništima dostiže velike dimenzije i starost. U visinu izrasta do 100 m(u Evropi 45 m) sa prečnikom do 4 m.Odrasla stabla su slična smrči sa granama na stablu djelomično u pršljenovima. U mladosti se razvija snažna srčanica, a kasnije je korjenov sistem srcast, prilagodljiv, plastičan i različito formiran. KORA je u mladosti glatka i siva sa lako uočljivim smolnim kesicama, kasnije postaje vrlo debela, do preko 20 cm, smeđa i duboko ispucala.Mlade grančice su fino dlakave. PUPOLJCI bez smole, dugi do 1 cm, kupasti.ČETINE leže na grani slično kao kod jele, ali je njihov trag kos, sitniji i eliptičan. One su raščlanjene ili odstojeće oko grančica, uperene više manje ka vrhu. Na svijetlijem naličju su dvije zelenkastobijele pruge od više redova stoma. Četine su na donjem kraju sužene kao u peteljku, a na vrhu su zašiljene ili oble, nikada nisu usječene. Duge su 18 – 30 (- 46) mm i široke 1 – 1,5 mm, i preseku obično spljoštene. Četine traju 8 godina. Fizičku zrelost dostižu oko 30. godine, stabla odrasla na slobodi cvjetaju već u 10. godini. ŠIŠARICE vise na granama, duge su 4 – 10 cm i široke 2 – 4 cm, sa karakterističnim, dugim zaštitnim (sterilnim) ljuspama, koje su na vrhu trorežnjaste. SJEME je trouglasto, bez krioceta dugo 5 – 6, a široko 3 mm, sa kriocetom dugo 13 – 18 mm.Drvo ima veliku elastičnost, čvrstinu i trajnost. Duglazije sa raznih staništa su manje ili više osjetljive na rane i kasne mrazeve. Izražena su tri varijeteta.

Jukić Benjamin

3. Abies alba – JELA

AREAL: U srednjoj i južnoj Evropi.Jela je drvo prvog reda. U optimalnim uslovima izraste do preko 50 m u visinu i preko 2 m u debljinu. Pored nekoliko bočnih korjenova koji se pružaju koso u zemlju, jela ima osovinski korijen (srčanicu) koji sliazi duboko u zemlju, ako je ova rastresita zbog čega je otpornija na vjetar nego smrča.Drvo jele je ravno, punodrvo, kruna manje-više piramidalna ili valjkasta, u velikoj starosti, usljed slabog rasta terminalnog izbojka, stablo izgubi piramidalan izgled, pri vrhu bude ovalno, ponekad u velikoj starosti kao rodino gnijezdo. Grane stoje pršljenasto i nisu oborene, već su uglavnom horizontalno položene, manje-više prave; i grančice drugog i trečeg reda su manje-više horizontalne. KORA je sivkasta, glatka do oko 50. godine. U većoj starosti kora puca u obliku uglastih ljuspi plute, koje ostaju priljubljene uz drvo.Mlade grančice su obrasle dlačicama.PUPOLJCI su bez smole. Izuzetak čine samo pupoljci na vrhu grana, koji su ponekad smolasti.ČETINE su spiralno raspoređene što se lako da vidjeti na vrhu grančica, a niže četine su usljed dorzije prividno raščešljane, tj. na dvije strane horizontalno razvedene – torzirane. Četina je zelena, pljosnata, do 2,5 mm široka i 17-30 mm guda. Gore je plitko užljebljena i potpuno zelena, a dole je sa grebenom kroz sredinu i sa dvije bijele trake stoma sa obe strane zelenog grebena. Četine se pri osnovi sužavaju i prelaze u jedan mali, okruglasto-štitasti završetak, kojim je četina pričvršćena za grančicu. Četina je večinom na vrhu usječena. Četine na vrhovima plodnih grnačica su zašiljene ili tupe – nisu urezane. Četina traje do 8 i više godina. Na otkinutim grančicama vide se okrugli, spiralno raspoređeni tragovi u nivou kore; grančica je gotovo glatka i pored ovih tragova.ŠIŠARICE.Jela je jednodomna; ženski cvjetovi su na gornjoj strani najviših grančica u vidu malih šišarica, a muški su u resama, niže na istoj grančici, u pazuhu četina. Muške cvasti su duge oko 2cm, žuto obojene i predstavljaju izraženu osovinu sa spiralno raspoređenim prašnicima, sa po dvije polenove kese. Ženske šišarice su u mladosti mrkozelenkaste, jajaste, oko 2cm duge. Zrela je šišarica od oko 16 cm duga i do 5cm široka. Šišarice uvijek stoje uspravno na granama kao svijeće. To su zbijeno spiralno raspoređeni plodni listići-karpele sa sterilnim ljuspama-braktejama.SJEME je žućkasto do 9 mm veliko, rebrasto, čvrsto sraslo sa kriocetom. U oktobru otpadaju ljuspe zajedno sa sjemenom, a na grani ostaje gola osovina-vreteno šišarice. Krilato sjeme se rasijava pomoću vjetra. Usamljena sazrjeva u nižim predjelia već oko 30. godine. Sjeme ima veliki endosperm u sredini sa klicom klinastog oblika. Jela u početku raste polako. Od 15. godine raste brže i dostiže maksimalnu visinu oko 200. godine. Međutim žive preko 500 godina.Traži duboko, plodno, humusom bogato zemljište i stalnu visoku relativnu vlažnost vazduha sa umjerenom temperaturom, čime se karakterišu naši brdsko-planinski predjeli. Jela je veći probirač od smrče u pogledu mineralnih soli u zemljištu.

Jukić Benjamin

Njene mladice dobro rastu u šumskom hladu, mada jela zahtjeva nešto više toplote od smrče, a i sjenku bolje podnosi od ove. Jela zahtjeva višu temperaturu, a kao i smrča i tisa, visoku apsolutnu vlažnost. U izvjesnoj mjeri podnosi zimske mrazeve, ali strada od proljetnih, kasnih mrazeva. Isto tako strada od suše.Jela ima veći broj varijeteta.

Jukić Benjamin

4. Abies Concolor – DUGOIGLIČAVA JELA

AREAL: Jugozapad SAD, na stejnovitim planinama.ČETINE su duge od 4,5 do 7 cm, široke od 2 do 2,5 mm, plavičastosive; u dva reda postavljene, često srpasto nagore iskrivljene, na vrhu su kratko zašiljene ili oble, rijeđe usječene, pljosnate su i na licu bez brazde.ŠIŠARICE su duge 7-13 cm, duguljastog oblika, maslinasto zelene do purpurne boje. Grančice su sivo-zelene, pupoljci su dugi do 6 mm, krupni i smolavi. Dostiže visinu od oko 30m i prečnik do 1 m. Ne traži veliku zasjenu, te može u parkovima da se sadi kao soliter, ali u manjoj grupi je više dekorativna. Podnosi dosta suho zemljište i niske zimske temperature. Krošnja odraslog stabla je gusta. Grane prvog reda su kratke, a one na njima su guste i viseće. Grane ostaju na deblu te je ono skoro cijelo pokriveno. Može se gajiti na stanštima nešto suhljim od onih naše jele. Ima brz porast.

Jukić Benjamin

5. Picea Abies - SMRČA

AREAL: Srednja Evropa (Alpi, Karpati, Njemačka, Poljska), Balkan: (bez Albanije i Grčke), Skandinavija i Finska, te sjeverni evropski dio Rusije do linije srednja Volga – istok Bijelog mora.Visoko drvo prvog rea. U optimalnim prilikama izraste preko 40m u visinu i do preko 1 m u prečniku. Smrča ima plitko položen, površinski, tanjirast, jako razvijen korijenov sistem. Osovinski, vertikalni korijen slabo se kod mladica razvija, nakon 3-4 godine prestaje da raste i u 15.godini od njega ne ostaje ni traga. Krošnja je pravilno piramidalna, sa pršljenasto raspoređenim i obično sabljasto krivim tankim granama prvog reda. Drvo ima smole, te grane ne truhnu brzo, zbog toga je čak i u gustim sklopovima smrčevo stablo dosta granato.KORA je kod smrče tanka, sivkasta, u početku je na mladim granama i na mladom stablu glatka, a kasnije se ona na starim stablima ljušti i otpada u okruglastim ljuspama i tamnije je obojena. Mlade grane prekrivene su jastučićima na kojima su listovi. Na vertikalnim grančicama lišće je upereno na sve strane, a na bočnim, i na granama iz jake sjenke, listovi su raspoređeni u dva reda.PUPOLJCI su bez smole.LIST je u presjeku rombičan, pri vrhu je sa oštrim završetkom, a pri dnu sa tupom osnovicom, koja se pričvršćuje za jastučiće na kori. Lišće dostiže do 25 mm dužine i 1 mm širine. Trajanje smrčevog lišća je do 7, a ponekad i više godina.Smrča je jednodomna biljka; muški cvjetovi su manji, crvenkasto-žućkaste cvasti. Ova muška cvast je izgrađena od spiralno raspoređenih prašnika.ŠIŠARICE. Ženska šišarica je veća, crveno ili zeleno obojena u početku uspravna, na završecima prošlogodišnjih grana. Oprašivanje se vrši vjetrom (anemofilija). Šišarice se poslije oprašivanja, odnosno oplođivanja, postepeno savijaju naniže. Zrele šišarike su uvijek viseće, smeđe-sive, do 15 cm duge i do 4 cm široke. Sama šišarica otpada kasnije. SJEME je mrko obojen, do 4 mm dugo, jajasto, a pri dnu suženo, sa kriocetom.Smrča sazrijeva za plodonošenje prosječno poslije 30 godnia starosti. Grane zatrpane vlažnom zemljom daju ponekad adventivne korijene i kasnije oko starog panja smrče podiže se mlad smrčev podmladak. Smrča u početku raste vrlo sporo. Smrča raste do kraja života zbog čega kod nje vrh uvijek ostaje zašiljen, piramidalan.Smrča živi do 300 godina. Smrča ne traži visoku relativnu vlažnost vazduha i vlažnost podloge. Otporna je na nisku temperaturu zimi, ali ponekad strada od proljetnih mrazeva. Ne traži podlogu bogatu mineralnim solima. Smrča podnosi veliko sjenčenje, tj. zadovoljava se sa vrlo malo svjetlosti. Smrča daje vrlo gust sklop, znači i sama jako sjenči i pod svojim krunama povečava vlažnost vazduha i podloge, što vodi, pri jakoj produkciji mrtvog lišća, ka stvaranju, i starim smrčevim šumama, kiselog humusa i podzola. Ona je vezana za visoke planine i planinske lance gdje je klima hladna i vlažna.Smrča je sa mnogobrojnim formama, odnosno vrlo je varijabilna po habitusu, grananju, četinama, šišaricama.Posebna pažnja obraća se, pri ekološkom i taksonomskom proučavanju smrče, načinu grananja, osnovni tipovi su: češljast, četkast i pljosnati tip grananja.

Jukić Benjamin

Jukić Benjamin

6. Picea pungens – BODLJIVA SMRČA

AREAL: Na zapadu SAD (Kolorado), na nadmorskim visinama 2000-3000 m, ali pored obala planinskih rijeka. Tipičan soliter ne gradi sastojine.Najčešće raste u blizini tekućih voda. Bodljiva smrča je tipičan soliter. Podnosi u dobroj mjeri svijetlost. Dostiže visinu 40 m, mada raste vrlo sporo. Dobre osobine su joj: otporna prema mrazevima i zaštićena od divljači.PUPOLJCI su malo smolavi ili uopšte bez smole, konični i tupi. Mlade grančice su jake, kratke, gole, u početku s pepeljkom, u jesen sjajne.ČETINE su debele oko grane razvedene. Boja varira. Duge su 20 (-30) mm, debele 1,5 mm.ŠIŠARICE skoro sjedeće, valjkaste večinom duge 7,5 cm i široke 3,5 cm; u jesen sjajne, svjetlosmeđe.Fertilne ljuspe naborane, duge do 10 mm.

Jukić Benjamin

7. Picea omorika – OMORIKA

AREAL: Relikt. Raste po razbacanim nalazištima u srednjem toku Drine: između Bajne Bašte i Višegrada, zatim na planinama Viogor i Rodomišlji, te kod Prepolja.Drvo visoko do 50 m, usko piramidalnog habitusa. Grane prvog reda kratke (2 m), pri vrhu krošnje uperene nagore. KORA tanka, puca u ljuspe, smeđe boje. Pupoljci bez smole, sa donjim ljuspama šilasto izduženim. ČETINE su duge 8-20 mm, široke 2 mm, zašiljene do zaobljene, i presjeku pljosnate; gore sjajne, tamnozelene, bez smole, dole sa dvije bijeličaste pruge stominih otvora. Četine su po dužini sa ispupčenim rebrom na licu i naličju. Muški resoliki cvijetovi su svijetlocrveni, ženski (mlade šišarice) ljubičasti.ŠIŠARICE su viseće, duge 2 - 6,8 cm, široke 1,3 – 3 cm, sjajne tamno – ljubičaste.SJEME je dugo 2 – 3 mm, široko oko 1,6 mm, sa kriocetom dugim 5 – 7 mm i 4 – 6 mm širokim.Omorika se spušta do oko 400 m nadmorske visine i penje do 1700 m. Uglavnom raste na krečnjaku, a izuzetno na serpetinu. Otporna je na rane i kasne mrazeve, a u gradovima i na gasove više od drugih smrča.

Jukić Benjamin

8. Larix decidua – ARIŠ

AREAL: Areal disjunktan u četiri izolovana područja: Alpsko, Sudetsko, Karpatsko i Poljsko (južno i istočno od Lublina). Javlja se na nadmorskim visinama od 400 do 2400 m (centralni Alpi). Poljska nalazišta su u ravnici.Drvo sa visinom od 35 m koje ima i van sklopa slobodno stojeće stablo, čisto od grana do znatne visine. Dostiže starost od 600 do 700 godina, sa obimom stabla do 4,5 m i zdravom srčevinom. Grane su mu u nižim djelovima horizontalne , a pri vrhu uperene nešto na gore. Krošnja mu je vrlo svijetla; izrazita vrsta svjetlosti.KORIJEN. U mladosti ima srčanicu; kasnije rastu bočne žile, koje se izjednače sa srčanicom, te nastaje snažan, jak srcasti korijenov sistem, koji stablu osigurava stabilnost i na vjetrovitim mjestima, daleko veću nego što imaju smrča i jela. Sistem korijena je prilagođen skeletnim, ali dobro aerisanim zemljištima. Na teškim i kiselim, glinovitim zemljištima i pseudogleju – korijenov sistem je zbijen i plitak.KORA je u početku glatka i siva, kasnije ispuca u ljuspe plute crvenosmeđe boje. Sloj plute može biti vrlo debeo, do 15 cm; vrsta svjetlosti uspjeva i bez zaštite sklopa.IZBOJCI. Mladi izbojci su žućkasti, goli.ČETINE su svijetlozelene sa obe strane sa stomama i sa dva smolna kanala u uglovima; sa bujnim dugorastima budu duge i do 5 cm i široke 1,5 mm; na starom drveću većinom su kraće od 2 cm i uže od 1 mm, fino zašiljene, pri osnovi malo sužene, na donjoj strani zasvođene; stoje na maloj izrasli kore i meke su pod rukom.Muške cvasti su jajastoloptaste, 0,5 – 1 cm duge, žute. Ženske cvasti su 1 – 2 cm duge, sa kramin – crvenim zaštitnim ljuspama.ŠIŠARICE sazrijevaju na kraju prve godine. Duge su 2,5 – 4 cm, široke 2 cm, svijetlosmeđe, sa 40 – 50 plodnih ljuspi, koje su prave; nisu po obodu povijene. Ostaju na granama po nekoliko godina. SJEME je relativno sitno 3,5 (-5) mm dugo, sa dvostruko dužim kriocetom. Fiziološku zrelost, naručito u kulturama, ariš dostiže rano; na slobodi izrastao često već u 10. – 15. godini, obično ne prije 20. godine., a na visinama tek u 30. godini. Cvjetanje je istovremeno sa listanjem.Ariš je izrazita vrsta svjetlosti, rijetka krošnja, debela kora, nesposobnost mladih biljaka da se održe u sklopu starijeg drveća i ariševih sastojina da se održe kao čiste. Značajna osobina ariša je brz rast.

Jukić Benjamin

Jukić Benjamin

9. Cedrus atlantica – ATLASKI KEDAR

AREAL: Prostire se na planini Atlas i Rif, u Maroku i Alžiru.Drvo koje dostiže visinu preko 40 m i obim debla oko 7 m. Za njegov habitus je karakteristično da do starosti zadržava nekoliko piramidalnu, inače dosta rijetku krošnju. Grane polaze sa debla pod dosta oštrim uglom. Terminalni izbojak stoji uspravno ili je nagnut u stranu. Mladu dugorasti su gusto, fino dlakavi.ČETINE su večinom kraće od 25 mm, plavozelene ili srebrenastosive, rijeđe zelene; ima ih oko 25 na kratkorastu i traju obično 2 – 3 godine.ŠIŠARICE. Zrela šišarica se raspada, a na grančici ostaje samo jedno vreteno. Zrela šišarica je duga 5 – 7 cm, a široka 4 cm, cilindrično jajasta, a manje-više ravnim vrhom. SJEME je dugo 12 mm, sa kriocetom dugim 12 – 15 mm.Njegove šume se javljaju u regionu od 100 – 2000 m. Smatra se da je atlaski kedar najotporniji prema klimatskim ekstremima međe kedrovima. Atlaski kedar je toploljubiva vrsta. Uglavnom je to vrsta krečnjačkih zemljišta, ali uspjeva i na piješčarima.

Jukić Benjamin

10. Pinus strobus – VAJMUTOV BOR

AREAL: Na istoku sjeverne Amerike od Aligena do Kanade. Kreće se na različitim staništima, većinom su to hladna i mrazovita staništa, sa dosta vlage i na srednjim visinama (600 – 1300 m). Rijeđe se nalazi i na vlažnim, tresetnim zemljištima, ili pak na sljunku ili osulinama. Borovac je vezan za silikatnu podlogu i dosta sviježe terene, krečnjak i sušu ne podnosi. Sijenku prilično dobro podnosi,vrsta polusenke.Raste do 50m.Krošnja mu je u mladosti usko piramidalna, a u starosti ima horizontalno odstojeće grane. KORA: Stablo je pravo,dugo ima glatku koru koja u starosti od oko 20 godina počinje podužno pucati. Kasnije kora popuca i poprečno. Rzvija u mladosti žilu srcanicu i jake bočne žile, kasnije je korijen površinski, slično smrči.ČETINE koje traju samo 2-3 godine su meke ,tanke plavičasto – blijedozelene. Duge 5 – 10 (14)cm, po ivicama testeraste na ledžima zelene bočno sa po 2 – 3 linije stoma. Rukavac, dug 15 mm, brzo opada. Muške cvasti su crvenkastosmeđe, eliptične. ŠIŠARICE stoje terminalano 1 – 3. Imaju dršku dugu do 24 mm, usko su cilindricne i često savijene duge su obično 10 – 15 cm, široke do 4 cm, zrele smeđe. Apofiza je tanka malo istaknuta sa tupom grbicom. SJEME ima krioce donekle u obliku polumjeseca,a po veličini je slično sa onim od crnog bora. Krioce je čvrsto srastlo sa sjemenom te na njemu ostaje trag od ovog.

Jukić Benjamin

11. Pinus halepensis – ALEPSKI BOR

AREAL: Mediteran, Mala Azija, često kao kultura. Spontan južno od Splita. Drvo, visoko 10 – 18 m, od velikog značaja zbog svog brzog rasta. Uspijeva na vrlo teškim karstnim terenima. Rasprostranjem je po krajevima sa zimi sviježom i blagom i ljeti suhom i toplom mediteranskom klimom na krečnjaku. Alepski bor ima u mladosti piramidalnu u starosti zasvođenu krošnju – četine se nalaze na granama starim 1-2 godine. Vrlo često je stablo krivo i račvasto. Korijenje je već od mladosti snažno bočno se pruza daleko a ponekad je razvijena kad ima uslova duboka srčanica. KORA. Glatka sjajna kora mlade biljke počinje kod sedmogodišnjeg stabla produžno da puca.Kod odraslog stabla ona je sa dosta pravilnim i dubokim poduznim brazdama,ka vrhu biva sve tanja i na prelazu u glatku koru ljuspa se u tankim ljuspama.PUPOLJCI. Pupoljke pokrivaju mnogobrojne zaštitne ljuspe paučinasto iscijepane. Pupoljci se često javljaju pršljenasto i oko sredine dugorasta – izbojka, a ne samo na vrhu, te kasnijim razvitkom također daju pršljen grančica. ČETINE. Kratkorasti nose po dvije tanke svijetlozelene sjajne četine 7 – 10 cm, rijetko više, večinom 1 mm široke. Četine su dosta prilegle uz izbojak i traju samo 2 godine. Šišaričasti cvijetovi su na dršci koja je ljuspasta i duga preko 1 cm. Šišarice su kupaste duge 7 – 10 cm široke dok su zatvorene do 5 cm na dršci dugoj 2 – 3 cm debeloj preko 0,5 cm. SJEME je dugo 5 – 7 mm obično na jednoj strani crno sivo, na drugoj nešto sjajno, više smeđesivo, na obje strane pjegavo. Alepski bor spada među borove koji najbrže rastu.

Jukić Benjamin

12. Pinus nigra – CRNI BOR

AREAL: Areal disjunktan i prostire se u južnoj Evropi, Maloj Aziji i Kipru (Španija, Pirineji, južna Francuska, Korzika, Kalabrija, Balkan sa Rumunijom, Mala Azija, Krim, Kipar, Krit).Obuhvata na svom širokom arealu u Južnoj Evropi veći broj podvrsta, varijeteta, staništa, rasa.ČETINE su manje –više nepravilno vijugave sa 1 – 2 (- 3) sloja hipodermalnih ćelija: četine debele 1,2 – 1,9 mm malo bodljive. Četine po 2 u rukavcu koji je u početku dug 10 – 12 mm i trajane. Četine traju 4 – 5 godina vrlo gusto stoječe,pri vrhu grane priklonjene na grani,nisu savijene na razne strane. Po obodu su testeraste. Prosječno duge 8 – 16 cm gotovo bez sjaja i vrlo su prave.Stablo ima dosta usku, vitku krošnju, sa kratkim granama, pravo debelo, mlade grančice svijetlosmeđe boje.Pinus nigra ssp. austrica – ilirski crni borZnačajno drvo koje dostiže visinu 20 – 35 m i više. Raste na visinama od 150 do 1540 m, pretežno na krečnjaku, dolomitu, mjestimično u velikim sastojinama. On izdržava na vrelom i suhom krečnjaku sa malo vlage u vazduhu i zemljištu. Po njegovoj gustoj tamnoj krošnji, bogatoj relativno trajnim četinama po umjerenom čišćenju od grana kao i sklopu koji se održava dosta dugo u njegovim prirodnim sastojinama - može se zaključiti da crni bor u pogledu na sv ijetlost stoji na sredini između izrazitih heliofilnih i sciofilnih vrsta (vrsta polusjenke).Upovoljnim uslovima krošnja mu je u mladosti piramidalna, kasnije zaobljeno jajasta i tek se u dubljoj starosti na vrhu. Na slobodi nosi vrlo nisko granje. Ima manju srčanicu od bijelog bora. Na stijenama se razvijaju jake bočne površinske žile, u tom slučaju se javlja pomenuta zaravnjena krošnja koja podsjeća na kišobran.KORA puca dosta rano u podužne brazde sa malo poprečnih pukotina koje su crnosive boje. Ovim se jasno razlikuje od bijelog bora gdje se kora ljuspa u ovom djelu stabla u listatotankim žutom crvenim ljuspama. Grančice dugorasti su u mladosti žutosmeđi, sjajni i pokriveni ljuspama, u čijem su pazuhu bili kratkorasti.PUPOLJCI su cilindrični naglo i ostro zašiljeni dugi 12 – 24 mm,večinom smolavi. Muške cvasti duge 2 cm malo savijene. Šišaricasti cvjetovi stoje na gornjem dijelu novog izdanka. ŠIŠARICE. Zrele šišarice su odstojeće od grane skoro sjedeće. Duge 5 – 9 cm široke 2 – 5,5 cm svijetlosmeđe.SJEME dugačko 5 - 7 mm široko 4 mm. Krioce dugo 2 cm sjajno obćno sa produženim tamnim prugama. Može da dostigne starost do nekoliko stotina godina.

Jukić Benjamin

Jukić Benjamin

13. Pinus heldreichii – MUNIKA

AREAL: Jugozapadni dio Balkanskog poluostrva: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosmet, Albanija, Makedonija, Bugarska, Grčka i eksklave u južnoj Italiji. Munika se pretežno javlja na planinskim vjencima do kojih prodire uticaj mediterana ili kroz riječne doline – klima sa više toplote i vlage od kontinentalnih djelova. Obično na visinama od 1400 – 1800 m, ali se javlja i više i niže. Dostiže visinu do 35 m i prečnik do 2 m. Krošnja tupo kupasta ili piramidalna.KORA je bjeličasto siva i kod starijih stabala je ispucala u polja. Mlade grančice su u početku pepeljaste i svijetlo smeđe. Poslije opadanja četina grančica je prekrivena pločastim ravnim ljuspama , u pazuhu koji su se ranije nalazili kratkorasti. ČETINE su po dvije u rukavcu koji je u početku duge do 1,2 a kasnije 4 mm. Duge su 7-8 cm, jedre, krutke i manje bodu. Četine traju 4-5 godina i tamnozelene su boje. PUPOLJCI su izduženo jajasti, sivosrebrenasti bez smole. Muške rese javljaju se vrlo gusto nešto manje izdužene. Ženski cvjetovi večinom po 2 – 4 rijetko pojedinačne tamnocrvene. Zrele i otvorene šišarice su pri osnovi nešto spljoštene, inače jajaste, duge 7 – 8 cm. SJEME je eliptično dugo 6 – 7 mm sa izduženim kriocetom dugim 2 – 3 cm. Munika zauzima obično krečnjačke i serpetinske terene, vrlo siromašne, bez humusa i dubljeg zemljišta, međutim u toplijem dijelu svog areala dolazi i na kiselim, glinovitim, pješčarima i škriljcima. Njegovo ukorjenjavanje je vrlo snažno, ponekad korjen debeo koliko i stablo te je otporan prema klimatskim faktorima. U pogledu podnošenja sjenke ubraja se u vrste svjetlosti. Raste i u mladosti dosta sporo.

Jukić Benjamin

14. Pinus sylvestris – BIJELI BOR

AREAL: Areal je ogroman i prostire se od Škotske, preko evrope i Sibira sve do Amura.Evrihorna vrsta a uz to i evritopna. U visine ide do oko 2000 m. Bijeli bor je kserofilan. Raste na pijesku i tresistima (tresišta su fiziološki suha - zbog visokog sadržaja rastvorljivih humusnih materijala). Međutim vrlo je osjetljiv na zaslanjene terene i na černozem. Kao vrsta svjetlosti ima prorijeđenu, svijetlu krošnju, otvorenije boje od crnog bora. Raste u visinu do 40 m i dostiže veliku starost.Grane su na deblu u prsljenovima .Prsni prečnik dostiže jedva preko 1 m.KORIJEN je prema prilikama različit odnosno veoma plastičan. Uglavnom ima razvijenu žilu srčanicu, i čitav korijenov sistem je koncentrisan, prilično zbijen. Na plitkom ili prevlažnom zemljištu ne može razviti srčanicu, već jake bočne žile koje se pružaju daleko od debla, samo deblo raste nisko ili krivudavo.KORA je u mladosti crvenkastosiva. Rano se obrazuje pluta u gornjem dijelu gdje se počinje kora ili niže kora se ljuspa u vrlo sitne listiće, žutocrvene boje – to je izumrli periderm.ČETINE su većinom 4 – 5 cm rijeđe, 6 – 7 cm duge, krute, na leđnoj strani zatvoreno zelene, na ravnoj unutršnjoj strani svijetlo zelene, na ivicama vrlo testeraste, u unutrašnjosti na poprečnom presjeku, sa perifernim smolnim kanalima. Četine po 2 u rukavcu na kratkorastu i najčešće svaka od njih uvijena oko svoje ose. Trajnost četina je 2 - 3 godine.PUPOLJCI su suženo jajasti zašiljeni bez smole pokriveni sivim ili crvenkastim ljuspama dugi 6 - 12 mm. Male šišarice duge 0,5 cm načešće usamljene, ili po dvije, crvenkaste sa drškom na kojoj poslije oplođenja vise. Poslje oplođenja ženska šišarica iskrivi se naniže, postaje sivožuta. Muške resice su jajaste, duge oko 1 cm, tamnožute, gusto izrasle pri vrhu proslogodišnjeg izbojka.ŠIŠARICE vise na krivoj peteljci. Duge 3 – 6 cm, a široke 2 – 3 cm.SJEME je sitno dugo 3 - 4 mm, crnkasto ili sivo, sa 3 – 4 puta dužim kriocetom.

Jukić Benjamin

15. Pinus mugo – KRIVULJ, KLEKOVINA

AREAL: Raširen po visokim planinama Srednje Evrope i Balkana, te sjevernih i centralnih Apenina. Ide do oko 2600 metara nadmorske visine. Javlja se u više formi uslovljenih staništem. Jednom se javlja kao nisko ili čak srednje drvo, a na drugom mjestu kao nepravilan polegao žbun. Polegle grane se pružaju i do 6 – 10 m od stabla. KORA na stablu i granama je crvenkastosiva. PUPOLJCI prevučeni debljim slojem smole, otuda su bjeličasti. ČETINE 2 – 5 cm duge prave ili srpasto iskrivljene ka grani, čvrste malo oko sebe uvijene, igličavost je gušća nego kod bijelog bora i traju 3 – 6 godina. Četine su intenzivno zelene. Imju sa obje strane slabe linije stoma. Fiziološku starost dostiže oko 10 godine. ŠIŠARICE su sjedeće ili sa vrlo kratkom peteljkom, horizontalne ili strmoviseće 2 – 7 cm duge, 1,5 – 3 cm široke. Nezrele šišarice su plavičaste, a zrele su smeđe, jajaste, skoro okrugle. SJEME dugo 5 mm, sa 2 – 3 puta dužim kriocetom.

Jukić Benjamin

16. Sequoiadendron giganteum – DŽINOVSKA SEKVOJA

AREAL: Ograničena na Kaliforniju, na zapadne padine Siera Navade, na 1500 – 2500 m nadmorske visine.Veoma visoko drvo sa piramidalnom krošnjom i sa visinom do 135 m i prečnikom stabla oko 10 m. Može dostići starost 4000 godina. KORA dostiže debljinu do 75 cm. ČETINE raspoređene oko grančice i manje – više prilegle uz nju. One su raspoređene spiralno u tri reda, sivozelene, oštro zašiljene, duge 3 – 6 mm, na jačim izbojcima su duge do 12 mm, gore konkavne sa dvije podužne brazde, dole konveksne.ŠIŠARICE su elipsoidne, duge 5 - 8 cm, široke 3 – 4,5 cm. Šišarica ima 25 – 40 ljuspi, koje su na površini trapezaste.SJEME je dugo 3 – 6 mm, eliptično spljošteno, usko krilato.

Jukić Benjamin

17. Metasequoia glyptostroboides – METASEKVOJA

AREAL: U kineskoj provinciji Hupeh. Tercijarni relikt.Jednodomna vrsta. Svjetoljubiva vrsta, otporna prema niskim temperaturama. Potrebna joj je dovoljna vlaga zemljišta, a podnosi vazdušnu sušu. Listopadno drvo visoko 35 m, sa prečnikom 2 m. Grančice stoje naspramno.ČETINE, također, stoje naspramno , duge su 8 – 15 mm.ŠIŠARICE su viseće sa dugim drškama i štitstim drvenim ljuspama; duge su 1,8 – 2,5 cm, široke oko 2 cm, na dršci dugoj preko 2 cm.SJEME spljošteno, krilato, dugo 4 – 6 mm.Raste brzo, i na karbonatnim i kiselim zemljištima. Otporna prema vjetru.

Jukić Benjamin

18. Taxodium distichum - TAKSODIUM

AREAL: Jugoistočni dio SAD, od Teksasa do Floride.Drvo visoko 30 – 50 m sa obimom do 10 m, piramidalnog rasta, na prirodnim staništima u starosti ia široku krošnju. KORA je dosta tanka i glatka, u starosti kaišasto puca. Izraziti heliofit. Lišće dugo, jedva 1 mm široko, zeljasto – meko, u jesen posmeđi i opada zajedno sa grančicama na kojima je.ŠIŠARICE su gotovo sjedeće, okruglasto jajaste, duge 20 – 30 mm, široke 18 – 28 mm, ljuspe 10 – 12, po površini šišarice su trapezaste u sredini često sa jednom bodljom. Uspjeva na vlažnim, pjeskovitim zemljištima. Osjetljiva je na niske temperature u mladosti, odraslije drveće otpornije.

Jukić Benjamin

19. Thuja occidentalis – ZAPADNA TUJA

AREAL: Na istoku SAD, od Virdžinije do Kanade.Drvo je na prirodnim staništima visoko do 20 m, sa kratkim horizontalnim granama i piramidalnom krošnjom.KORA je crvenkasta do smeđa, ispucala u uske podužne trake. Grančice su pljosnate, gore su tamnozelene, a dole su bez sjaja, blijedozelene, bez vidljivih smolnih otvora. Lišće je ljuspasto, na glavnim izbojcima, dosta udaljeno međusobno i oštro zašiljen, dugo 4 mm, na bočnim izbojcima gusto oko 2,5 mm dugo, jajasto tupo.Muški cvijetovi su okruglasti. ŠIŠARICE su jajaste, duge 8 mm. Ljuspe šišarica, 4 – 5 pari, naspramno stojeće, ljuspe su kožaste. SJEME je pljosnato, usko, opkoljeno uskim kriocetom.Raste u sjenci slobodno, varirajući habitus, najbolje na vlažnom - pjeskovitom zemljištu. Malo je osjetljiva prema prašini, dimu u gradovima, ali ne podnosi poduže žege i suše na suhom zemljištu.

Jukić Benjamin

20. Thuja orientalis – ISTOČNA TUJA

AREAL: Prostire se u Kini, Mandžuriji, Koreji i Japanu.Nisko, istočnoazijsko drvo, sa visinom 5 – 10 m, često sa više stabala još od zemlje. KORA je crvenkasto – smeđa, tanka, odvaja se s polja u tankim drugim trakam. Grane su nagore usmjerene, razgranate u vertikalnoj ravni, obrazuju gustu, uskojajastu ili široku krošnju. IZBOJCI (glavni) su okrugli, sa trouglastim, oko 2 mm dugim, zašiljenim lišćem. Grančice su široke 1 – 1,5 mm, pljosnate na obe strane slične boje, svježe ili žuto – zelene. Lišće je široko jajasto, tupo zašiljeno, čvrsto prileglo.ŠIŠARICE su duge 10 – 15 mm, obrnuto jajaste i izduženo, prije zrenja su mesnate i sa plavo – bjeličastom peteljkom, kasnije sive ili smeđe; ljuspe 6 ( - 8) stoje naspramno.SJEME je po 1 – 2 pod ljuspom, jajasto izduženo, bez krioceta. Otporna je prema suši, raste sporo, podnosi zasjenu. Dosta otporna prema gasovima, vjetru i snijegu.

Jukić Benjamin

21. Calocedrus decurens - LIBOKEDAR

AREAL: Zapad SAD: u Oregonu do Nevade i Kaliforniji.Drvo koje dostiže visinu od 45 m, prečnik od 2 m i starost od 600 godina. Habitus je u mladosti piramidalan, kasnije više kupast, grane na deblu su kratke. KORA odraslog debla je crvenkastosmeđa, duboko i dugačko podužno ispucala. Mlade grane su pljosnate u jednoj ravni razgranate, potpuno pokrivene ljuspastim lišćem i sa obe strane gotove jednake. Široke su 1,5 – 2 mm. Lišće je dugo 3 – 12 mm, stoji po četiri u pršljenu, sa zadebljalim i zašiljenim slobodnim vrhovima koji se nalaze po četiri u istom nivou. Cvjetovi jednodomni. Šišarice su u doba zrelosti duge oko 25 mm, široke do 11 mm. One imaju tri para ljuspi od kojih su dvije plodne.Sjeme se nalazi kraj svake od dvije plodne ljuspe šišarice. Ono je bez krioceta dugo 9 mm, a sa njim 20 mm.Vrsta polusjenke koja na povoljnom, dovoljno vlažnom i plodnom zemljištu, podnosi dobro zasjenu. Može uspjevati na krajevima sa dovoljno relativne i apsolutne vlage bez ektremnih zimskih temperatura. Dobro podnosi krečna zemljišta. Toploljubiva vrsta, otporna prema dimu, prašini i gasovima.

Jukić Benjamin

22. Cupressus sempervirens - ČEMPRES

AREAL: Potiće iz sjeverne Perzije i istočnog Sredozemlja; raširen po čitavom Mediteranu i van njega.Drvo do 40 (- 50) m, visoko, dostiže starost preko 1000 godina. Ima dvije forme: - Csempervirens var. pyramidalisIma grane slične jablanu, uspravne, krošnja vretenasto – piramidalna. Najčešće sađen. U narodu poznat kao “ muški čepres“.- Csempervirens var. horizontalisIma široko piramidalnu krošnju. Grane horizontalne, guste,pomalo viseće. Raste vrlo brzo i dugo. U narodu poznat kao “ ženski čepres“.KORIJEN je vrlo razgranat, plastičan, prodire preko 2 m u zemlju. Čempres se javlja i na vrlo kamenitim plitkim terenima. KORA je tamna, glatka, sivo – braon, malo ispuca podužno. Lišće je sitno ljuspasto, stoji u četiri reda na grančicama tankim 1 mm, vrlo sitno, jajasto tupo, tamnozeleno, na leđima ima podužnu brazdicu sa neizraženom smolnom žlijezdom. Grančice su četverougaone i tanke, sa tupim, čvrsto prileglim, zatvorenozelenim ljuspama i okruglastim šišaricama. Biljka je jednodomna.ŠIŠARICE su uglavnom okrugle. Debele su uglavnom 2 – 3 cm i do 5 cm duge. Ljuspe su debele, 4 – do 6 – ugaone, radijalno brazdaste, u sredini sa izvučenom grbicom. Šiparičnih ljuspi ima 6 – 12.SJEME je dugo 3 – 4 mm, svjetlosmeđe, spljošteno, sa malim kriocetom.

Jukić Benjamin

23. Chamaecyparis lawsoniana – LAUSONOV HAMECIPARIS

AREAL: Zapad SAD: Oregon – KalifornijaDrvo visoko 50 – 60 m i sa prečnikom do 1,70 m. Krošnja je usko kupasta, sa kratkim, horizontalnim granama.KORA je izdjeljena u crveno – smeđe; okruglaste ljuspe. Lišće je sa finim, manje – više otklonjenim, kratko zašiljenim vrhovima; na donjoj strani grančica su ljuspe često nejasni bijelim linijama. Grane su na čitavom stablu u horizontalnim ravnima razvijene i vrhovi im vise. ŠIŠARICE su preko ljeta s peteljkom, debele 8 (- 12) mm, sa osam ljuspi. Pod svakom ljuspom se javljaju 2-4 sjemena.Areal ove vrste je vezan za riječne doline i bregove. Pretežno na vlažnim terneima. Raste lagano, naročito u mladosti. Podnosi zasjenu, hladnoću i vjetar. Otporan prema prašini, gasovima i dimu.

Jukić Benjamin

24. Juniperus communis – KLEKA

AREAL: Vrlo prostranog areala; zauzima čitavu Evropu, sjevernu Aziju od Kine i Japana, sjevernu Afriku i Sjevernu Ameriku. Evrihorna vrsta.Obično raste na pjeskovitim i stjenovitim terneima, naročito na silikatu; ravnice, doline i planine. Dostiže znatne nadmorske visine 1600 m. Rastući vrlo sporo dostiže visinu velikog grma ili niskog drveta do 10 m.Dostiže malu debljinu, ali znatnije dimenzije do 60 cm, Ima žilu srčanicu, ali i veliku sposobnost prilagođavanja strašnim prilikama.KORA je u početku glatka, ali veća na dvogodišnjim grančicama ili stabaocu, prelazi u plutu. Izbojci su trouglasti. ČETINE stoje po tri u pršljenu. Sama igličavost je, naročito u izvjesnoj starosti gusta. Iglice naježene ili malo nagore nagnute, pod skoro pravim uglom prema grani. Duge 8 – 16 mm (rijetko i do 30 mm), 0,7 – 2 mm široke, pri osnovi sužene. Oštro su zašiljene, prave. S gornje strane su sa jednim široko plavo – ljubičastom prugom. Iglice imaju jedan smolni kanal, traju četiri godine.Kleka je dvodoma. Ženski cvjetovi stoje u pazuhu prošlogodišnjih iglica, žute boje, dugi 3 – 4 mm.

Jukić Benjamin

25. Juniperus oxycedrus – CRVENA KLEKA

AREAL: Sredozemlje i zapadna Azija. Zalazi i u kontinent: Bosna i Srbija na serpetinu.Podnosi poslicu i suhe terene. Penje se do 1000 m nadmorske visine. Crvena kleka je visoki žbun ili nisko drvo 2 – 5 (2 – 10) m visine i debljine preko 0,5 m. Ima dubok, intezivno razgranat korijen, koja dobro koristi raspoloživu vlagu suhih terena.ČETINE slične običnoj kleki, ali su nešto duže (1,5 – 2 cm), oštro bodljikave. Na poprečnom presjeku oštro trouglaste. Stoje po tri u pršljenu. PLOD je crvenkasto – smeđ, svijetao, okrugao, skoro sjedeći.

Jukić Benjamin

26. Juniperus virginiana – VIRDŽINIJSKA KLEKA

AREAL: Areal je širok i prostire se na istok SAD, od Kanade do Floride.Drvo 12 – 30 m visine, sa preko 1m prečnika, starošću i do 400 godina. Vrlo varijabilna u habitusu. U mladosti većinom uskojajasta, kasnije često sa horizontalnim, raširenim i visećim krajevima grana. KORA je u dugim pantljikama. Mlade grančice su nježne, tanje od 1 mm, u početku četverouglaste i zelene, po opadanju lišća okrugle i crveno – smeđe. Lišće dimorfno (heterofilija). Ono je dugo 5 – 7 mm, otklonjeno je, oštro zašiljeno, po dva pršljena. List je gore bijel i konkavan, dole zelen i konveksan, sa bodljivim vrhom, stoji prema grani pod uglom od 45º. Ljuspasto lišće je dugo 1 – 2 mm, oštro zašiljeno, sa vrhom koji nije prilegao uz grančicu. Na leđima ljuspastog lišća nalazi se spolna žljezdica. Fizičku zrelost postiže između 15 – 20 godine. PLOD je bobičasta šišarica koja zri u prvoj jeseni. Okrugle su, čelično plave, injaste, male, do 5 mm velike, sa slatkim “mesom“.SJEMENKE, 1 – 2 u plodu, jajasto okrugle, tupo uglaste, sjajne, male, do 3 mm duge.Drvo je lako sa srčevinom, crveno – smeđe, mirišljavo. Otporno prema dimu i gasovima.

Jukić Benjamin

27. Taxus baccata - TISA

AREAL: Obuhvata Evropu (do Rusije), sjevernu Afriku, Malu Aziju, Krim i Kavkaz.Malo usporen rast i upotrebljivo drvo su među glavnim uzrocima njenog nestajanja. Zajedno sa šimširom tisa ulazi u red drvenastih vrsta koje podnose jako zasjenivanje. Ali također kako odraslo drvo, u stanju da podnese jaku svijetlost.Tisa je često žbun ili nisko drvo, mada izrasta do visine od 20 m, dostiže vrlo visoku starost, preko hiljadu godina i veliku debljinu (prečnik preko 1 m).KORIJEN joj prodire duboko u zemlju i dosta je razgranat.KORA je tanka i na odraslom stablu podsjeća na Platan; crvenkastosmeđi šeriderm opada u tankim ljuspama.Grane na stablu nisu u pravilnim pršljenovima, a pokrivaju stablo do njegovih dijelova. Krošnja je gusta. Najmlađe grančice su zelene i uglaste, sa priličnim brojem bočnih pupoljaka. Tisa je poznata kao vrsta koja se može lijepo formirati kresanjem. ČETINE su spiralno raspoređene na grančicama, na horizontalnim granama su pozirane u dva reda. Spljoštene su slično kao kod Jele, ali su uvijek na vrhu zašiljane i sa podužnim rebrima na licu i naličiju. Gore su tamnozelene a dole blijede, sa dvije blijedozelene pruge bez linija stoma sa pojedinačnim stominim otvorima, ali bez bjeličaste voštane prevlake. Četine su duge 2 do preko 3cm, široke oko 2 mm, završavaju se suženim dijelom kao peteljkom koj je produžena niz grančicu.Tisa je dvodoma vrsta. Fiziološku zrelost dostiže oko 30. godine. Muški cvjetovi pojavljuju se kao loptaste, žute cvasti sa oko osam prašnika. Oprašivanje se vrši vjetrom. Ženski cvjetovi izgledaju kao sitni pupoljci, sastoje se samo iz jednog žućkastozelenog sjemenog zametka na kraju peteljke obrasle zelenim ljuspama.SJEME je dugo 5 – 8 mm, malo spljošteno, jajasto. Sjemenjača je čvrsta i smeđa. Većim dijelom je pokrivena mesnatim omotačem crvene boje, tzv. arilunsom.

Jukić Benjamin