of 216 /216
ENIGMA ATLANTIDE Herbie Brennan

Brennan - Enigma Atlantide

Embed Size (px)

Text of Brennan - Enigma Atlantide

Herbie Brennan

ENIGMA ATLANTIDE

___ENIGMA_ATLANTIDE__JE LI ATLANTIDA POSTOJALA? ORTODOKSNI ZNANSTVENICI ODBACUJU TU MOGUNOST ZATO TO NE POSTOJI NITI JEDAN GEOLOKI MEHANIZAM KOJI BI MOGAO IZAZVATI POTONUE KONTINENTA. Herbie Brennan u ovoj knjizi opovrgava uvrijeenu dogmu i Otkriva nov dokaz o kataklizmi nepojmljivih razmjera nakon koje je unitena Atlantida, ali i gotovo cijelo ovjeanstvo na Zemlji, i koja je za sobom ostavila trag krhotina i unitenja diljem Suneva sustava. SAZNAJTE INJENICE I DOKAZE, KOJI POTVRUJU: Kako je fragment supernove unitio najstariju civilizaciju na svijetu. Zato ledeno doba, o kojemu ste uili u koli zapravo uope nije postojalo. Zastraujuu istinu. koja je skrivena u drevnim mitovima o svjetskome potopu. Istinu o legendi, koja je oduevljavala ovjeanstvo vie od 2 000 godina. Ova nezaboravna knjiga uvjerit e vas da je Atlantida doista postojala i zauvijek e izmijeniti vae poimanje evolucije o vjeanstva.

Herbie Brennan

Herbie Brennan

ENIGMA ATLANTIDENaslov originala The Atlantis Enigma

Copyright 1999 by Herbie Brennan

Za June, koja me potaknula na potragu za Atlantidom prije toliko godina ... ... i za ekipu u Freeverse Software-u, ije su me sjajne raunalne igre odrale razboritim dok sam istraivao.

Sadraj1. POTRAGA ZA ATLANTID0M 2. PLATONOV OPIS 3. AMERIKI DOKAZ 4. TAJNE U EGIPTU 5. ZAPANJUJUA OTKRIA 6. DREVNI POMORCI 7. PRETPOVIJESNA ZAGONETKA 8. PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU 9. MIT O LEDENOME DOBU 10. SVJETSKA KATAKLIZMA 11. POTRESU VULKANI 12. PROMJENA KLIME 13. IZVANZEMALJSKA VEZA 14. ASTEROIDI I KOMETI 15. PLANET KOJI NEDOSTAJE 16. OPUSTOEN SUNEV SUSTAV 17. FRAGMENT SUPERNOVE 18. NEBESKI RAT 19. KOZMIKO BOMBARDIRANJE 20. KIA I POTOP 21. NAKON KATASTROFE EPILOG 005 016 024 034 046 058 067 077 087 095 104 117 128 138 144 154 163 174 183 192 200 209

1. poglavlje

POTRAGA ZA ATLANTIDOMINJENICATREBALI BISTE ODBACITI CIJELU ZNANSTVENU PARADIGMU PRIJE NEGO POVJERUJETE U NETO TOLIKO BAJKOVITO KAO TO JE PLATONOVA IZGUBLJENA ATLANTIDA

U prosincu 1997. ruski znanstvenik Vjaeslav Kudrjacev zatra io je od Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije dopute nje da poduzme arheoloko istraivanje podmorja Little Sole Banka udaljenoga otprilike 160 km od kornvalske obale na jugo zapadu Britanije. Kudrjacev, koji je uivao potporu ugledne Ruske akademije znanosti, planirao je povesti ekspediciju sasta vljenu od dvadeset ronilaca, pomorskih kartografa i inenjera.

***

Istodobno, dok je Kudrjacev zavravao pripreme za istraiva nje Little Solea, engleski istraiva, pukovnik John BlashfordSnell planirao je vlastitu ekspediciju na Atlantidu. On je bio uvjeren da se Atlantida nalazila na otoku u bolivijskome jezeru Poopou, koji je prije tisuu godina unitila vulkanska erupcija.

Takva razilaenja nisu nimalo neobina. Ameriki znanstve nik Ignatius Donnelly smjeta Atlantidu u Atlantski ocean, kao i H. P. Blavatsky, osnivaica Teozofske kole, kojoj su tajni uitelji povjerili da je Atlantida tonula u nekoliko razliitih razdoblja. U slubenome Vodiu kroz Kerry (Guide to Kerry) spominje se da su otoci Aran na zapadnoj obali Irske neko bili dijelom Atlantide. Druge predaje tvrde da je Atlantida obuh vaala cijelu Irsku, ali ne i ostale dijelove Britanskoga otoja, koji su u to doba bili povezani s Europom. Novinar i spisatelj Lewis Spence vjeruje da je Atlantida bila smjetena uz obalu Afrike, te da je u neko doba moda bila s njome i povezana. Arhitekt H. R. Stahel prikazao ju je kao niz otoka, koji se prostire od Newfoundlanda prema panjolskoj. Dvorski astrolog kraljice Elizabete I., dr. John Dee, bio je uvjeren da se Atlantida nalazi na novootkrivenome kontinentu tj. u Sjevernoj Americi, te ju je kao takvu obiljeio na jednome od svojih zemljovida. Isto uvjerenje dijelio je i Francis Bacon - koji je kao mogunost istaknuo i Junu Ameriku - kao i neko liko drugih znanstvenika toga doba. Arheolozi Angelos Galanopoulos i Spiridon Marinatos za kljuili su da pria o Atlantidi predstavlja iskrivljena sjeanja na minojsku Kretu. Vjerovali su da je razorna vulkanska eru pcija, koja je razorila otok Theru oko 1.500. god. pr. Kr., uniti la i minojsku civilizaciju. Unato nesuglasjima s izvornom predajom (na primjer, potrebno je datum podijeliti s deset kako bi se datiranja podudarala), tu je teoriju isticao dublinski znan stvenik, prof. J. V. Luce.11) No, ta ideja danas nije toliko popularna kao nekada. Nedavna geoloka otkria pokazala su da se erupcija na otoku Theri nije dogodila istodobno s unitenjem minojske civilizacije.

No, s brojkama nisu onglirali samo Galanopoulos, Marinatos i Luce. Njemaki geograf Albert Hermann podijelio je navodnu veliinu Atlantide s trideset i na taj je nain zakljuio da se nala zila u Shott el Djeridu, isuenoj movari u Tunisu. Godine 1953. ronilaka ekspedicija pod vodstvom Nijemca Jurgena Spanutha otkrila je kamene zidine na dubini od 13,7 m pokraj Heligolanda, stjenovitoga otoka u Sjevernome moru, za koje je Spanuth odmah ustvrdio da su ruevine Atlantide. Adolf Schulten pripada skupini arheologa koji vjeruju da se radi o drevnoj tartekoj kulturi, koja se rasprostirala od june panjolske do unutranjosti Maroka prema otocima u Gibraltarskome prolazu, a koja se danas nalazi duboko u Sredozemnome moru. Oni tvrde da je upravo ta kultura bila Atlantida ili, barem, njezina kolonija. Arheolog Leo Frobenius, koji je oduevljen slinostima iz meu Olokuna, boga oceana Joruba, i Posejdona, boanskoga osnivaa Atlantide, tvrdi da se ona nalazila u Nigeriji. Godine 1925. istraiva pukovnik P. H. Fawcett otputovao je u brazilsku dunglu u nadi da e ondje pronai tragove Atlan tide, no nikada se nije vratio. Spisatelj Charles Berlitz tvrdi da su Atlantidu smjetali u Portugal, Francusku, Englesku, vedsku, Belgiju, Prusiju, Ita liju, Spitsbergen, Iran, Cejlon (ri Lanku), Kavkaz, Azovsko more u Rusiji i u podmorje uz obalu Nizozemske. O Atlantidi je progovorio ak i Edgar Cayce, slavni ameri ki "tihi prorok", koji je umro 1945. Cayce je stekao ugled velikoga iscjelitelja, koji je u stanju samoizazvanog hipnotikog transa davao lijenike dijagnoze i propisivao lijekove. S vremenom je poeo proricati, te je predvidio da e Atlantida izroniti iz dubina 1968. ili 1969. Njegovi su oduevljeni slje dbenici uzalud ekali da se izgubljeni kontinent ponovno poja-

vi. Mnogi su se tjeili injenicom da je ameriki arheolog dr. Manson Valentine 1968. otkrio impresivan zid pod morem za padno od Biminija u Bahamskome otoju. U novije doba Rand i Rose Flam-Ath objavili su iznimno uvjerljivu hipotezu, prema kojoj Atlantidu usporeuju s Antar ktikom. Prema njihovoj teoriji izgubljena civilizacija danas lei pod ledom - a njezina domovina nije potonula.2

*** Grki filozof Platon, koji je prvi napisao priu o Atlantidi, smje stio ju je "izvan Heraklovih stupova", odnosno izvan Gibral tarskoga prolaza. Prema tom prilino neodreenome opisu, Atlantida se mogla nalaziti gotovo bilo gdje, osim na Sredozemnome moru. Platon je opisao "veliku silu koja je napredovala iz svojega sredita u Atlantskome oceanu i napadala gradove u Europi i Aziji." U to doba, pisao je, Atlantskim oceanom mogli su plo viti brodovi. Nasuprot Gibraltarskom prolazu nalazio se otok vei od Libije i Azije zajedno. Mornari su s njega mogli stii na druge otoke, a konano i na "kontinent koji se nalazio na sasvim suprotnoj strani, a koji okruuje ... ocean."3 Navedeni odlomak nije posve razumljiv. Prvo, zavarava izraz "vei od Libije i Azije zajedno". U Platonovo doba Azi jom se nije nazivala ista kopnena masa, koju danas nazivamo tim imenom. Osim toga, "Libija" takoer nije predstavljala da nanju Libiju nego se tako nazivalo podruje Sjeverne Afrike2) When the Sky Fell ("Kada se sruilo nebo"), Orion Books, London, 1996. 3) U Platonovu Timeju. Navodi su uzeti iz prijevoda Desmonda Leeja, Penguin Classics, London, 1971.

bez Egipta. No, otok koji se nalazio nasuprot Gibraltarskom prolazu bio je oito veoma velik, a moda je ak zasluio atri but "kontinent", koji su mu pridavali mnogi kasniji pisci. Mno go manje razumljiv jest opis "kontinenta na sasvim suprotnoj strani". Ako se taj opis uope moe odnositi na neto, tada su to najvjerojatnije Sjeverna i Juna Amerika, koje, naravno, ne okruuju Atlantski ocean, ali su dovoljno velike da su prvi po morci mogli pretpostaviti isto. Dakle, imamo obje Amerike s jedne strane Atlantskoga oce ana, veliki otok u oceanu blizu Gibraltarskoga prolaza i lanac manjih otoka izmeu njih. To je bio golem otok u oceanu, koji je Platon nazvao Atlantidom. Mnogo je lake protumaiti Platonov izraz "u to doba", ali samo ako nas suvie ne brine precizno odreenje. Egipatski sveenici od kojih je Platonov predak Solon saznao tu priu, tvrdili su da je Atena osnovana 9.000 godina prije, iako Platon na drugome mjestu uz isti datum vee napad Atlantiana. Budui da znamo koje je godine Solon otputovao u Egipat, moemo izraunati da se Atlantida oko 9.600. god. pr. Kr. jo uvijek nalazila iznad vode i stvarala je nevolje. A nevolja je bilo u izobilju. Atlantidom je vladala dinastija kraljeva, koji su bili iznimno vjeti ratnici. Oni su osvojili ve inu otoka u transatlantskome lancu kao i dijelove amerikoga kopna. Pod njihovom se vlau nalazila i Libija (odnosno, dijelovi Sjeverne Afrike) do njezinih granica s Egiptom, te di jelovi Europe i Tirene, koja je nekada obuhvaala Korziku, Sardiniju i dijelove Italije. No, Atlantiani su eljeli jo vie. Napali su "podruja unu tar tjesnaca", vjerojatno kako bi zavladali cijelim Sredozem ljem. U tome bi vjerojatno i uspjeli da nije bilo Atenjana. Grad-drava Atena povela je Grke u savez protiv Atlantiana.

Branitelji su isprva bili u tekome poloaju. Savez se raspao, ali Atena je nastavila borbu i konano uspjela odbiti atlantianske jedinice i tako osigurati slobodu dravama Sredozemlja. U neko doba nakon toga rata - ako su Egipani naveli toan datum, Platon o tome ne izvjetava - nastupilo je razdoblje izni mno razornih potresa i poplava. Atena je pretrpjela goleme tete: Platon pie da je njezinu vojsku "progutala zemlja". Atlantida je prola mnogo gore. More je potopilo cijelu zemlju "u samo jed nome zastraujuemu danu i jednoj noi". Ta je pria uzeta iz Platonova Timeja, ali o njoj je ponovno pisao poslije u djelu naslovljenome Kritija u kojemu je dao i vopisan opis atlantidske civilizacije. Nakon ponovljenih opisa rata i katastrofa, koje su nakon njega slijedile, Platon istie da su Atlantidu "unitili potresi" pa se pretvorila u blato, koje je zatrpalo slobodan prolaz izmeu Gibraltarskoga tjesnaca i otvorenoga mora. S obzirom na taj opis moemo zakljuiti da se Atlantida nalazila u Atlantskome oceanu veoma blizu ulazu u Sredozemno more. No, bez obzira na to gdje je Platon smjestio svoj otoni kontinent suvremeni povjesniari njegovu priu smatraju ale gorijom ili mitom. Atlantida se jednostavno ne uklapa u pret povijest kakvu poznajemo.

***

Najstarija stvorenja koja smatramo precima suvremenoga o vjeka nazivaju se australopithecus, to znai "juni majmuni". Oni su lutali junom i istonom Afrikom prije otprilike 3 mili juna godina. Bili su mali i nesumnjivo nalik majmunima, ali

hodali su uspravno i izraivali jednostavni alat od kamena i kostiju. Ukratko, imali su mogunost razviti se. ini se da se taj potencijal iskazao u homo habilisu ("spre tnome ovjeku") i homo erectusu ("uspravnome ovjeku") otprilike poetkom pleistocena, prije oko 2,5 milijuna godina. Ovdje postoje odreena neslaganja. Moda je australopithecus evoluirao u habilisa, koji je evoluirao u erectusa. Ili, habilis nije evoluirao u erectusa. Ili, australopithecus nije izra vno evoluirao ni u jednoga od njih. Moda je istodobno posto jalo nekoliko vrsta. No, to nije znaajno. Znaajna je injenica da se u odreenome razdoblju erectus razvio u homo sapiensa ("razumnoga ovjeka"), koji naziv su znanstvenici samodopa dno pripisali naoj vrsti. To se dogodilo u Africi prije 400.000 do 100.000 godina. Oba datuma smjetaju pojavu ovjeka u ledeno doba.

***

Godine 1856. u dolini Neander u Njemakoj otkriveni su osta ci nekoliko neobinih ljudi. Strunjaci su raspravljali o tome jesu li to kosti prvih ljudi ili boleu iskrivljene kosti suvreme nih ljudi. Rasprava je prestala kada su slini kosturi bili isko pani i na drugim podrujima. Neandertalci su sigurno bili prvi ljudi. Otkrilo se da su ivjeli diljem Europe, Sredozemlja, sje verne Afrike i Srednjega istoka i u sredinjoj Aziji prije 100.000 - 35.000 godina. Nitko ne zna tono odakle su neandertalci stigli. Poznato je samo to da su ivjeli, koristili alat, pokapali svoje mrtve s cvijeem i vjerojatno prakticirali neki oblik religije. Znamo i to da su nestali.

***

Cro-Magnon je ime pilje pokraj Les Eyzies-de-Tayaca u fran cuskoj pokrajini Dordogne. Na tome je mjestu 1868. iskopavao geolog Louis Lartet i otkrio je ljudske ostatke, koji su potjecali iz razdoblja mlaega paleolitika (prije 35.000 - 10.000 godina). To su bile kosti vie od deset ljudi, ali za arheoloka istraiva nja sauvano ih je samo pet. Bili su to impresivni primjerci, ija je visina iznosila 162 cm do 188 cm. Moglo se zakljuiti da su imali snane eljusti i vrste miie, dok im se u lubanje mogao smjestiti veliki mozak. Jedan od njih doivio je pedeset godina, 4 to je za to razdoblje bio nevjerojatno dug ivotni vijek. Godine 1882. francuski pretpovjesniari A. de Qatrefages i Ernest Hamy zakljuili su da kromanjonci trebaju predstavljati posebnu granu ljudske vrste. Strunjaci danas pretpostavljaju da su kromanjonci potjecali iz zapadne Azije. Jasno je da su se kromanjonci i neandertalci meusobno kriali. Nije jasno jesu li neandertalci nestali zbog genocida ili krianja vrsta, ali kromanjonci su opstali. Kromanjonci su bili homo sapiens sapiens ("razuman, razuman ovjek"). To je na a vrsta. U vedskoj i na Kanarskim otocima i danas postoje ljudi koji izgledaju gotovo kao pravi kromanjonci.

***

Prije otprilike 13.000 godina svijet se poeo zagrijavati. Nije se zagrijavao na svim podrujima niti se zagrijao odjednom 4) Pedeset godina starosti i danas je prosjena ivotna dob Egipana.

posljednji ostaci velikoga ledenoga pokrivaa Sjeverne Ameri ke otapali su se jo sljedeih 5.500 godina - no, bilo je jasno da se ledeno doba blii kraju. Znanstvenici obino navode da se cijeli postupak zavrio oko 8.000 god. pr. Kr., u doba kad se konano razdvojio skandinavski ledeni pokriva. Zbog otapanja ledenoga pokrivaa, porasla je razina svjet skoga mora. Iako via nego prije, do 8.000. god. pr. Kr. razina svjetskih mora bila je jo uvijek oko 33 m nia nego danas. No, morska razina rasla je do otprilike 4.000. god. pr. Kr., kada se konano stabilizirala. Takav razvoj promijenio je zemljopisni izgled planeta. Velika kopnena podruja jednostavno su nestala pod vodom i postala su ono to danas nazivamo "kontinentalnim orubinama". Nestao je kopneni most preko Beringova prolaza, koji je povezivao Aziju i Aljasku. Nestale su i kopnene veze izmeu Britanskih otoka i Europe, Japana i Sibira, ri Lanke i Indije, Tasmanije i Australi je. Prvi put u tisuljeu skupine ljudi su ostale izolirane. Dogodile su se i velike promjene u vegetaciji. U zapadnoj Europi bivu tundru siromanu vegetacijom isprva su zamije nile ume breze i bora, zatim hrasta, brijesta i lijeske. Do otpri like 3.000. god. pr. Kr. temperature na svijetu bile su prosjeno 2-3C vie nego danas. Bilo je to dobro razdoblje za poetak poljoprivrede.

***

Znanstvenici se openito slau da su ljudi u veem razdoblju ledenoga doba pleistocena ivjeli kao lovci i skupljai. Na te melju prouavanja dananjih primitivnih plemenskih naroda moemo zakljuiti kako je to vjerojatno znailo da su ene pri-

bavljale 80-85% zaliha hrane, dok su mukarci jedanput na tjedan ili jedanput u dva tjedna odlazili u lov na kopitare i tako dobavljali potrebne zalihe bjelanevina. U odreenome trenutku tijekom evolucije neke od tih skupljako-lovakih skupina vjerojatno su postale nomadski pa stiri. Pripitomljen je i manji broj ivotinjskih vrsta, primjerice sobova. No, krajem ledenoga doba dogodila se velika promjena. Ljudi su poeli razvijati poljoprivredu. S porastom svjetske temperature uzgoj rie, penice, jema, krumpira i kukuruza postao je ne samo mogu nego i razmjerno jednostavan. Oslabjele su dotadanje ljudske aktivnosti, primjerice lov. Poljo privreda je osigurala hranu potrebnu za sve vie ljudi, tako je neizbjeno omoguila mnogo stabilniji ivot. Ljudi su poeli ivjeti u trajnim naseobinama. Alat je usavren. Postupan po rast robne razmjene postavio je temelje za trgovinu. Do sedmoga tisuljea pr. Kr. na Bliskome istoku nastajalo je sve vie sela. Poljoprivreda je bivala sve raznolikija. U selu Jarmu u Iraku ljudi su nauili pripitomljavati svinje. Na dru gim podrujima poboljala se metoda skladitenja hrane i usa vren je alat potreban za njezin uzgoj. Gradili su silose i itnice od kojih su neki bili iznenaujue veliki. Razvijena je metoda navodnjavanja i otkrivene su velike mogunosti plodoreda. Izmeu 4.500. i 4.000. god. pr. Kr. u najjunijemu dijelu Mezopotamije, izmeu dvije velike rijeke Tigrisa i Eufrata, u dananjemu Iraku naselio se nesemitski narod Ubajdani. Isui li su movare i poeli saditi ljetinu. Trgovali su sa susjednim plemenima i razvili industrije poput tekstilne i kone, te zidar stvo i lonarstvo. Njihova prisutnost djelovala je poput magne ta. Na to podruje naselili su se mnogi semitski narodi, pa su se poele stapati kulture. Sumerani, iji se jezik uskoro proi-

rio na itavo podruje, vjerojatno su potjecali iz Anatolije u Turskoj. Njihov dolazak na to podruje oko 3.300. god. pr. Kr. oznaava jedno od najuzbudljivijih otkria - civilizaciju. Do 3. tisuljea pr. Kr. osnovano je najmanje dvanaest neovisnih gradova-drava. Sa svojim utvrenim gradovima, razvijenom poljoprivredom i neprekinutim napretkom, Sumer je predstavljao prvu civiliza ciju. Druge su civilizacije potom nastale u Egiptu, Asiriji, Grkoj i Rimu. ovjeanstvo je izronilo iz mraka ledenoga do ba i sada se vrsto utemeljilo na svojemu dugome putu do industrijske revolucije, motora s unutarnjim izgaranjem, global ne ekonomije, svemirskih istraivanja i doba komunikacije. Znanstvenici to opisuju kao linearan napredak, neizbjean razvoj od jednostavnoga prema sloenome, od primitivnoga prema naprednome, od sirovoga prema profinjenome, od ne znanja prema razumijevanju. Trebali biste odbaciti cijelu znanstvenu paradigmu prije nego povjerujete u neto toliko bajkovito kao to je Platonova Atlantida.

2. poglavlje

PLATONOV OPISINJENICAORTODOKSNI ZNANSTVENICI TVRDE DA U PLATONOVU OPIRNOME OPISU ATLANTIDE I NJEZINE KULTURE GOTOVO NITI JEDNA RIJE NIJE TONA.

Godine 1969. arheolozi su otkrili dvanaest fosilnih otisaka iz meu Woolongonga i Gerringonga u Australiji. Otisci su stari milijun godina. Godine 1979. na predmetima pronaenima na nalazitu Jinmium u Sjevernim podrujima u Australiji primijenjene su termoluminativne metode datiranja, koje su pokazale da ti pre dmeti potjeu iz 116.000. i 176.000. god. prije pleistocena. Ta otkria odmah su osporili znanstvenici, koji su oduvijek vjero vali da se suvremeni ovjek pojavio tek oko 100.000. god. prije pleistocena te da se ak i u tome sluaju nalazio samo u Africi. Iako se otkria iz Jinmiuma openito pripisuju suvre menome ovjeku, ona jednostavno ne mogu biti stara 116.000 godina (a pogotovo ne 176.000 godina). Geokronolog R. Ro berts pretpostavlja da su predmeti stari 10.000 godina. Otkria iz Australije nisu jedini dokaz na temelju kojega moemo zakljuiti da je suvremeni ovjek tumarao ovim pla netom mnogo due negoli to znanstvenici priznaju. Naprimjer,

radnici koji su 1970. radili na brani pokraj Demirkoprua u Turskoj otkrili su otiske ljudskih stopala u vulkanskome pije sku. Jedan par otisaka danas je izloen u Prirodoslovnome mu zeju u Stockholmu, a procjenjuje se da su ti otisci stari 250.000 godina. Godine 1928. u Ipswichu u Engleskoj iskopan je ljudski ko stur, star najmanje 330.000 godina. Iste godine u Moulin Quignonu u Francuskoj otkrivena je ljudska eljust i nekoliko pre dmeta iz paleolitika, koji su otprilike jednake starosti. Ta su otkria potvrdila podrijetlo dijela ljudskoga kostura otkrivenoga 1868. u Clichyju, koji je star 330.000 godina. Ortodoksna znan stvena javnost odbacila je ova otkria kao krivotvorine. Ortodoksna znanost uvelike je zanemarivala 600.000 godi na stare predmete iz neolita, otkrivene u Geheu u Kini 1989. kao i bedrene kosti stare 830.000 godina otkrivene 1973. u Trimilu na Javi. Zanemarivala je i otkria u Sibiru, Engleskoj, Francuskoj i Italiji, na temelju kojih se moglo pretpostaviti da su u tim zemljama postojale ljudske naseobine 1.000.000 god. prije pleistocena, u razdoblju u kojemu je, kako tvrdi veina ortodoksnih znanstvenika, prvi hominid (homo erectus) tek poeo ozbiljnije razmiljati da napusti Afriku. Osim toga, En gleska, Belgija, Indija, Pakistan i Italija samo su neke od zema lja u kojima je otkriven alat u geolokim slojevima starijima od 2 milijuna godina, koji se pripisuje razvitku homo habilisa, koji je alat prvi upotrijebio. U svakome sluaju, pretpostavlja se da homo habilis nije nikada napustio svoju domovinu Afriku. Usprkos mnogim slinim otkriima - a nekoliko navedenih tek je mali dio goleme skupine - ona nikako ne uspijevaju uz drmati paradigmu o linearnoj evoluciji. Ona samo navode na pretpostavku da je evolucija poela prije nego to mislimo.

***

U 9. tisuljeu pr. Kr. iznenada se pojavio posve nov tip stri jele, koji je jo uvijek svojevrsna pretpovijesna tajna. Iznimno velika koliina takvih strelica pronaena je uz obalu sjeveroza padne Europe i Bliskoga istoka. Nitko ne zna otkuda potjeu. Neobina je sluajnost da se u grobovima iz toga razdoblja prvi put poinju uoavati tragovi nasilne smrti. U starijim gro bovima katkada se nalaze slomljene kosti, ali na njima nema tragova nasilja. U pedeset devet grobnica u Djebel Sahabi, pak, otkrivene su strijele u rebrima, kraljenici i drugim ljudskim ko stima. Na isti prizor nailazimo takoer i u etrdeset etiri gro bnice iskopane na nalazitu Vasylivka III na rijeci Dnjepru. Jasno je da te i mnoge druge sline grobnice pripadaju ratnici ma. Slike na stijenama u panjolskome Levantu, podruju ze mlje uz Sredozemno more, razlikuju se od prve magdalenjenske kulture po tome to ne prikazuju likove ivotinja nego ljudi. Na tim slikama, koje potjeu iz devetoga tisuljea pr. Kr., prikazani su strijelci u borbi. Na temelju navedenih dokaza moe se zakljuiti da je o vjeanstvo davno otkrilo ari ratovanja... upravo u doba kada je, kako tvrdi Platon, Atlantida krenula u svoje veliko osvajanje.

***

Meutim, veliki pretpovijesni rat u kojemu su sudjelovali stri jelci, koji su obitavali u piljama i koristili se kremenim streli cama ne podudara se odvie s Platonovim opisom napredne

civilizacije Atlantide - niti s njegovim opisom Atene, koja ju je porazila. Taj opis nalazimo u njegovu djelu Kritija, gdje, na kon opisa mitskoga doba kada su bogovi meu sobom podi jelili Zemlju, izvjetava kako je u Ateni postojalo nekoliko graanskih stalea, od kojih su neki bili proizvodni i poljopri vredni. Osim toga, postojao je i poseban stale ratnika, kojemu su pripadali i mukarci i ene, koji su sudjelovali u redovnim vojnim vjebama i nosili punu ratnu opremu. Pripadnici razli itih stalea i zanimanja ivjeli su u posebnim drvenim i kame nim nastambama. Na padinama poslije izgraene Akropole ivjeli su obrtnici i zemljoradnici, koji su u blizini i radili. Na vrhu padine nalazio se hram posveen boici Ateni okruen zidom. U njemu je ivjelo 20.000 redovnih vojnika. Na sjever noj strani hrama nalazile su se njihove kue, gimnastika dvo rana i zimske blagovaonice, iako se ljeti ona obiavala prem jestiti na sjevernu stranu, gdje su vojnici provodili veinu vre mena. Takva oruana snaga predstavljala je vodeu snagu Atene, ali i cijele Grke, a uivala je ugled diljem Europe i Azi je. Ova zanimljiva pria potpuno se suprotstavlja onome to o pretpovijesnoj Grkoj saznajemo od arheologa. U razdoblju o kojemu govori Platon svijet se jo uvijek nalazio u ledenome dobu. Jo se nije razvila poljoprivreda, a osobito ne napredna proizvodnja. Nitko nije nosio ratnu opremu, niti je ivio u ku ama. Najnapredniji oblik nastambe bila je pilja. Prvi kameni hram posveen boici Ateni na Akropoli izgraen je tek 580. god. pr. Kr., vie od 9.000 godina nakon razdoblja koje opisu je Platon. Najvie to je Grka mogla ponuditi prije toga ra zdoblja bilo je nekoliko oltara od glinene opeke. No, ako je Platon pretjerao u svojim opisima pretpovijesne Grke, tada je pretjerao i u opisu Atlantide.

Platonova Atlantida bila je iroka ravnica u ijemu se sredi tu nalazila niska planina, koju su okruivali koncentrini kru govi vode i kopna. U sreditu toga bila su dva izvora, od kojih je jedan bio hladan, a drugi vru, to upuuje na vulkansku aktivnost. Tlo otoka bilo je iznimno plodno. Na njemu su rasle guste ume i obitavale su mnoge divlje ivotinje, osobito slo novi. to se tie politike organizacije, otok je bio podijeljen na deset podruja, kojima su vladali kraljevi. Radilo se o svojevr snoj slabo povezanoj federaciji, a kraljevi tih podruja sastajali su se svake pete i este godine da rijee razmirice raspravom i konsenzusom. Zakoni prema kojima su ivjeli bili su uklesani na stupu u Posejdonovu hramu. Iako se uvozilo, otok je bio gospodarski neovisan. Uz mno tvo rudnika u kojima su se iskopavale kovine obraivala su se i itna polja. Jedna od rairenijih djelatnosti bio je i uzgoj voa iz kojega su se cijeenjem dobivali sokovi i ulja - pa se moe pretpostaviti da su uzgajali masline ili sline plodove. Atlantiani su gradili hramove, palae, pristanita i mosto ve. Jedan od impresivnijih graditeljskih pothvata bio je kanal irok 90 m, dubok 30 m i dug "50 stadija". Grka mjera za duinu, stadij, iznosila je od 154-215 m, a budui da ne znamo sigurno kojom se od tih mjera koristio Platon, atlantianski ka nal bio je dug najmanje 7,68 km. Platon navodi da je jarke koji su okruivali sredinji otok izgradio bog Posejdon, to bi moglo znaiti da su nastali pri rodnim putem. No, inenjeri Atlantide povezali su ih kanalima dovoljno dubokima i irokima da njima mogu prolaziti trire me, pokretljivi sredozemni ratni brodovi dugi oko 36 m i iroki 5,5 m. Izgraeni su kameni zidovi obloeni broncom i danas

nepoznatom (ili moda samo neprevedenom) dragocjenom kovinom zvanom orichalcum. Hram boga Posejdona, vrhovnoga boga Atlantiana, bio je dug 1 stadij, irok 100 m i isto toliko visok. Vanjski su mu zi dovi bili obloeni srebrom i oslikani zlatnim reljefima. Bilo je mnotvo profinjenih umjetnikih djela - Platon pie o veliko me zlatnome kipu ovjeka u koiji, koju vozi est krilatih konja koje okruuje 100 Nereida (morskih boica), koje jau na dupinima. I u okolici hrama nalazili su se kipovi atlantidskih kraljeva i drugih znaajnih osoba. Sredinja ravnica takoer je odisala ljubavlju Atlantiana prema monumentalnim graevinama. Okruivao ju je umjetni jarak dubok 30 m, irok 1 stadij, a dug nevjerojatnih 10.000 stadija. (Sam Platon udio se ovim brojevima, ali je tvrdio da mu ih je prenio upravo Solon.) No, Atlantiani nisu poduzimali samo velike graditeljske pothvate. Velik napredak njihove kulture oitovao se i na dru gim podrujima. Iz Platonova izvjetaja saznajemo da su Atlan tiani pripitomili konja - postojala je i velika arena u kojoj su se odravale konjske utrke - i izumili koiju. ini se da su pozna vali i metalno oruje, to se zakljuuje iz injenice da se takvo oruje upotrebljavalo iskljuivo za obredno klanje bikova. Pi smenost je takoer bila razvijena, iako Platon ne govori o tome je li knjievnost bila rairena meu veim dijelom stanovnitva. Bilo je razvijeno vinogradarstvo, tkanje i bojanje, jednako kao i razne poljoprivredne metode. Na otoku se ljetina ubirala dva puta na godinu - zimi, kada su padale kie i ljeti, kada se provodilo navodnjavanje. Pomorstvo je takoer bilo razvijeno Atlantida je bila pomorska kultura, koja je imala mornaricu od 1.200 brodova.

***

Prilino je teko pronai najbolji put za usporedbu te roman tine slike i pretpovijesne stvarnosti kakvu iznose ortodoksni znanstvenici. Prvo, koncepcija politike federacije odvie je napredna da je mogla biti primjenjiva u svijetu prije vie od 11.000 godina. U to doba postojale su ratrkane zajednice, koje su skupljale hranu i bavile se lovom. Za to razdoblje previe je napredan ak i sam pojam kralja kako su ga tumaili Grci Platonova doba. Moda su postojali plemenski starjeine, ali ne i slubena po djela podruja pod vlau jednoga voe, koju opisuje Platon. Teko moemo prihvatiti i tvrdnju da su Atlantiani uzga jali ito i voe. Kao to smo spomenuli, poljoprivreda se na Zemlji razvila tek nakon ledenoga doba. A ledeno doba o ko jemu Platon, naravno, nije nita znao, odbacuje bilo kakve pre tpostavke o dvije etve na godinu, ak ako dopustimo jednako nemoguu pretpostavku da su Atlantiani poznavali metode navodnjavanja. Naime, klima je u to doba bila suvie hladna. Nakon toga slijedi pitanje rudnika i obraivanja kovina. Platon tvrdi da su Atlantiani izraivali oruje od zlata i sre bra, te od drugoga (vrega i manje dragocjenoga) metala. Osobito navodi da su zidove oblagali broncom, legurom bakra i kositra. Suvremeni izraz "bronano doba" oznaava kulturni razvoj, a ne odreeno razdoblje, ali poznato je kada se bronca prvi put poela upotrebljavati u razliitim dijelovima svijeta. Na primjer, u Britaniji se pojavila tek oko 1900. god. pr. Kr. Sredozemni narodi, koji vjerojatno pruaju bolju usporedbu s navodnom atlantidskom civilizacijom, broncu su poeli upo-

trebljavati otprilike 1.000 godina prije. Nitko nije poznavao broncu 9.600. god. pr. Kr. Nitko nije fermentirao groe niti proizvodio vino, kao ni jahao konje. Iako su tadanji primitivni narodi moda slikali ljude i oslikavali pilje, nije poznato jesu li koristili boje za svoju odjeu, koja se, u svakome sluaju, sastojala od krzna i koe. Na temelju tih pobijenih Platonovih tvrdnji, njegova pre tjerivanja o Atlantianima kao vjetim graditeljima monumen talnih graevina ine se jo nevjerojatnija. Isto se odnosi i na ideju o Atlantidi kao o velikome pomorskome carstvu, koje je imalo kolonije u Europi, Africi i obje Amerike. U to doba ni jedna civilizacija nije pomorske vjetine razvila do te mjere da je mogla ploviti Sredozemnim morem, a kamoli Atlantskim oceanom. Nitko nije imao brodove. Atlantianske trireme oi to su proizvod mate temeljen na brodovlju, kojim je raspola gala Grka Platonova doba, jednako kao to su matovite tvrd nje budalastih suvremenih pisaca, da su Atlantiani nekada raspolagali zrakoplovima i laserskim pukama. U Platonovu opirnome opisu Atlantide i njezine kulture nije tona niti jedna rije. Ili moda jest?

3. poglavlje

AMERIKI DOKAZINJENICAPLATONOVE TVRDNJE O NAPREDNIM GRADITELJSKIM VJETINAMA U DREVNOJ PROLOSTI BILE SU TONE.

Azteci su bili narod, koji je govorio jezikom nahuatl i koji je u 15. i 16. st. vladao golemim carstvom, koje se rasprostiralo na podruju dananjega sredinjeg i junog Meksika. Bili su izni mno napredan uroeniki narod. Za razliku od uroenikih sjevernoamerikih naroda, koji su ivjeli u atorima, vigvamima i drugim prenosivim nastambama, Azteci su gradili grado ve, poploivali ceste i vladali golemim carstvom. Glavni grad Azteka, Tenochtitlan, rasprostirao se na povrini od 7,8 km2 i u njemu je ivjelo 300.000 stanovnika. Peter Tom pkins opisuje ga sljedeim rijeima: "Svjetlucao je poput egzo tine Venecije, koja lei na kraju duge ceste s velianstvenim palaama, hramovima i piramidama obloenima ruiastim vulkanskim pepelom i izranja iz azurno plavoga jezera" 5 Radi se o Jezeru Mjeseca na kojemu su Azteci 1325. osnovali svoj glavni grad.5) U Mysteries of the Mexican Pyramids ("Tajne meksikih piramida"), Thames & Hudson, London, 1987.

Grad je predstavljao vrhunsko graditeljsko remek-djelo. Naime, nastao je tako da su Azteci najprije s dna plitkoga je zera iskopali blato od kojega su nainili niz umjetnih otoka, koje su potom pretvorili u egzotine velike povrtnjake. Na sredinjemu otoku podignuli su svoj glavni grad, koji su cesta ma i mostovima povezali s kopnom. Izgradili su i akvedukte, kojima su gradu osigurali dovoljno zaliha iste vode. Iskopali su i nizove meusobno povezanih kanala i tako uspostavili sustav javnoga prijevoza. Tompkinova usporedba Tenochtitlana s Ve necijom doista je umjesna. S obzirom na svoju arhitekturu i lje potu, Tenochtitlan se mogao mjeriti s bilo kojim gradom tada njega Staroga svijeta. Gradom su dominirale stepenaste pira mide obloene vapnencem na ijim su se vrhovima nalazili ka meni hramovi. Bio je to pomno isplaniran grad, poput suvremenoga New Yorka ili Washingtona. U njemu su bile etiri gradske etvrti, od kojih je svaka bila podijeljena na jo pet podruja, ali sta novnici grada dijelili su se na dva strogo odvojena stalea. Kralj i plemstvo ivjeli su u podruju Velikoga hrama. U osta lim dijelovima grada ivjeli su trgovci i obrtnici. Iz panjolskih zapisa saznajemo da je u Tenochtitlanu po stojalo ak 500 kamenih palaa ukraenih zmijama i nadsvoenim krunitima. U dvoritu Velikoga hrama nalazilo se i etrdeset visokih kua u kojima je ivjelo plemstvo. Trgovina je cvjetala, a trnicu je svakog dana posjeivalo oko 60.000 ljudi. Iz osvojenih podruja stizali su porezi, a roba se izvozi la diljem Srednje Amerike. Azteci nisu bili samo iznimni graditelji nego i veoma vjeti matematiari i astronomi. Doista su bili skloni monumental nom. Jedan od njihovih krunih kamenih kalendara danas je

izloen u Nacionalnome muzeju za antropologiju u Mexico Cityju. Promjer mu je 3,6 m, a teak je vie od 25 t. Do 1519., kada su stigli panjolski osvajai i zauvijek zau stavili njegovo irenje, azteko carstvo je jo uvijek bilo snano. Podrijetlo Azteka nije potpuno poznato. Openito se prihvaa da su se na to podruje doselili u 14. st. iz sjevernoga Meksika, a ortodoksni povjesniari tvrde da od tamo i potjeu, iako u Srednjoj Americi nigdje ne nalazimo arheoloke tragove njiho va kulturnoga razvitka. Azteci su, pak, tvrdili da potjeu iz Aztlana, zemlje na istoku. S obzirom na Platonove tvrdnje da su Atlantiani osnovali kolonije na kontinentu preko Atlan tskoga oceana, to se ini neobinom sluajnou. No, to nije jedina sluajnost na koju nailazimo u Junoj Americi.

***

Kada su Azteci 1325. stigli u Meksiko, tada su, u blizini mje sta na kojemu e izgraditi svoj novi glavni grad, morali uoiti okruglu, stepenastu piramidu, koja je, ak i tada, pokazivala znakove velike starosti. Bila je izgraena od divovskoga ka menja i obloena bukom, a do nje se dolazilo putovima koji su vodili uz visoku uzbrdicu. Danas ne znamo tko je izgradio piramidu Cuicuilco. Otkrili su je arheolozi, koji su iskopavali pod vodstvom Amerikanca Byrona S. Cumminsa 1920. uz po kroviteljstvo drutva National Geographic iz Washingtona te uz dozvolu Meksike vlade, koja je, u znak pomoi projektu dodijelila svoje najsposobnije ljude, dr. Manuela Gamia i Josea Ortiza iz Ureda za antropologiju. Cuicuilco se nalazi u blizini planine Xitli, vulkana koji je eruptirao nekoliko puta u prolosti izbacujui lavu oko pira-

mide na podruje iroko oko 156 km2. Lava se pretvorila u sloj vulkanske stijene, koja danas nosi ime Pedrigal. Kada je iskopavao na tome podruju, Cummins je otkrio temelj piramide, koji je bio zakopan krhotinama na dubini od 4,5 do 6 m, a one su bile zatrpane ispod tri sloja lave, koji su mjestimice takoer bili visoki 6 m. Neobino je da rastopljena lava nije otetila graevinu, a za to postoji veoma neobian ra zlog. Piramida je bila zatrpana kamenjem, zemljom, pepelom i plavcem ak i u doba prve erupcije Xitlija i to toliko duboko da je lava zapravo nije nikada dotaknula. Na vrhu ovrsnule lave, koja se danas naziva Pedrigal, oblikovao se jo 1 m tla. S obzirom na tako neobinu geoloku sliku, jasno je da je sama piramida iznimno stara. Cummins je pokuao odrediti koliko. Pozorno je izmjerio starost slojeva i usporedio ih s poznatim datumima erupcije Xitlija. Konano, na taj nain nije stigao do datuma izgradnje Cuicuilca, nego do datuma kada je ta pirami da naputena i pretvorena u ruevine. Ustvrdio je da je Cuicuilco bio drevna graevina jo prije 8.500 godina.

*** Grad Tiahuanaco smjeten je pokraj june obale jezera Titicaca u Boliviji. Iako je ruevina, on prua veoma dojmljiv prizor. Meu njegovim osnovnim graevinama nalaze se velika stepenasta piramida obloena obraenim andezitom (piramida Akapana) i pravokutno zdanje zvano Kalasasaya, koje sainja vaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi. Na ulazu u Kalasasayu nalaze se monolitna vrata ukraena izrezbarenim kipovima.

Tiahuanaco je primjer velianstvene gradnje, koja nadmauje ak i djelo Azteka. Kameni blokovi u njemu tee do 65 t. Na njima nema tragova dlijeta, zbog ega nain na koji su obli kovani ostaje tajnom. Samo kamenje potjee iz dva razliita kamenoloma. U jednome se iskopavao pjeenjak i nalazio se 16 km daleko od grada. Istraivanja su pokazala da su se u nje mu iskopavali kameni blokovi teki 400 t. U drugome se ka menolomu iskopavao andezit, a nalazio se 80 km daleko, pa se namee pitanje kako su se, u doba kada konji u Junoj Americi jo nisu bili pripitomljeni, prenosili golemi blokovi? Pomnijim promatranjem graevina uoava se neobina te hnika njihove izgradnje. Kameni blokovi su bili zarezani, a zatim meusobno povezani. Time su stvorene graevine koje su mogle izdrati potrese. Ortodoksni arheolozi jo su nedavno oznaavali Tiahua naco kao obredno mjesto. Razlog tome jest to ima izgled luke. Iako se u njemu nalaze pristanita i dokovi, oni ne slue toj svrsi. Tiahuanaco se nalazi na 3.965 m nadmorske visine i kilometrima je udaljen od najblie vode. Povjesniari su tu tajnu odluili rijeiti tvrdnjama da Tiahuanaco nije nikada bio nastanjen. To je zapravo bio golem spomenik posveen drev nim bogovima, koji je imao oblik luke iz koje su, navodno, due umrlih plovile u nebo.6 No, takve tvrdnje vie nemaju potvrdu. Do 1995. nova arheoloka otkria pokazala su da je Tiahuanaco nekada doista bio velegrad, ali i glavni grad drev noga carstva, koje se rasprostiralo preko velikoga podruja istone i june Bolivije, sjeverozapadne Argentine, sjevernoga ilea i junoga Perua.6) Slino objanjenje izneeno je kada su pokraj Velike piramide u Egiptu otkri vene jame s brodovima.

Jedno od najveih postignua njegovih stanovnika bio je jedinstven sustav poljoprivrede, koji je ukljuivao stvaranje sadnih povrina na viim razinama zemlje, meusobno odvo jenih malim jarcima za navodnjavanje. Ti jarci upijali su sune vu svjetlost i sprjeavali smrzavanje usjeva, ak i na visokome Altiplanu. Kao gnojivo koristile su se alge skupljene u jarcima. Otkrie toga drevnoga sustava pokazalo se iznimno korisnim suvremenim bolivijskim zemljoradnicima, koji su shvatili da prua mnogo veu koliinu uroda od suvremenih metoda. Uzbuenja zbog nedavnih arheolokih otkria odvratila su pozornost s prvotne tajne - zato bi stanovnici Tiahuanaca iz gradili luku 3.965 m iznad razine mora? Jedan od odgovora jest da to moda nisu niti uinili. Postoje velike razmirice oko starosti Tiahuanaca. Neki znan stvenici tvrde da je izgradnja poela oko 150. god. pr. Kr. i da se grad razvijao do kraja prvoga tisuljea po Kr. Drugi tvrde da je mnogo stariji i da je postojao ve u drugome tisuljeu pr. Kr. Meu tim znanstvenicima nalazi se i Arthur Posnansky, arheolog ija su otkria potvrdili Bolivijska vlada i Rolf Muller, njemaki astronom koji se duboko zanima za to mjesto. Posnansky je bio prvi koji je pretpostavio da je Kalasasaya bila astronomski opservatorij, a tu teoriju danas prihvaa veina njegovih kolega. No, Posnansky je, prihvativi istu tezu, poku ao odrediti starost itavoga kompleksa, pa je tako stigao do nevjerojatnoga rezultata - 15.000. god. pr. Kr. Ta njegova izra unavanja provjerio je dr. Miiller i ustvrdio da je 15.000. god. pr. Kr. mogu datum izgradnje, ali da astronomska otkria na vode i na 9.300. god. pr. Kr. Iako je arheoloka javnost s prijezirom odbacila navedena otkria, ona mogu odgonetnuti na pitanje zato Tiahuanaco izgleda kao luka. Postoji dokaz da se Altiplano, na kojemu je

izgraen grad, krajem ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., podizao iznad razine mora. Ako je Tiahuanaco postojao prije toga datuma, tada je doista mogao biti luka. No, ako je Tiahuanaco izgraen prije, tada bi bio napredan pomorski grad, koji je na vrhuncu razvoja bio otprilike u doba Platonove Atlantide.

***

Prema ortodoksnim arheolozima - onima koji tvrde da Atlantida nikada nije postojala - obje Amerike najprije su naselili doseljenici iz Azije. Oni su stigli otprilike prije 8.000. god. pr. Kr., kada je zavrilo ledeno doba i porasla razina mora. Ono je poplavilo kopneni most, koji je nekada, na mjestu Beringova prolaza, povezivao Aljasku i Sibir. Val doseljenika preplavio je Kanadu i postupno se pomicao prema jugu. Budui da u to doba nije postojao Panamski kanal, koji bi sprijeio njihovo napredovanje, doseljenici su se pomi cali na juni kontinent, na kojemu su se rasprostirali sve dok nisu stigli do Cape Horna. Strunjaci smatraju da se glavni val naseljavanja dogodio oko 12.000. god. pr. Kr. U to doba javlja ju se prve poznate kulture. Prva je kultura paleo-Indijanaca, koja se razvila u Velikoj zaravni na istoku Sjeverne Amerike izmeu 9.000. i 11.000. god. pr. Kr. Oni su bili lovci kamenoga doba, koji su prvotno ubijali mamute, sve dok ih nisu potpuno istrijebili, nakon ega su preli na bizone. Neobina je injenica da u njihovoj kulturi uoavamo dekadenciju s obzirom na na predak u razvoju oruja. Otkrhnuti kameni vrhovi oruja s kraja ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., bili su znatno primitiv nije izrade od onih izraenih 1.000 godina prije toga.

Druga kultura bila je skupina skupljakih naroda, koji su se naselili u negostoljubivim pustinjskim podrujima zapadnoga bazena Sjeverne Amerike oko 9.000. god. pr. Kr. Ti stanovnici pustinje ivjeli su u piljama i iznimno su se domiljato koristili svime to su pronali u novoj ivotnoj okolini. Proizvodili su zamke, uad, mree, koare, pa ak i sandale od biljnih vlakana. Gradili su i mlinove u kojima su mljeli divlje sjemenke, a izra ivali su i kremeni alat i oruje. Upravo su pripadnici pustinjske kulture prvi otkrili poljo privredu. U Meksiku, gdje se, kako se danas pretpostavlja, pro tezala njihova juna granica, arheolozi su pronali znakove da su ameriki uroenici ve 6.500. god. pr. Kr. uzgajali bundevu, papriku i moda grah. Otprilike do 3.600. god. pr. Kr. u podru ju Pueble na jugu sredinjega Meksika najprije su se pojavile prve vrste ita (kukuruz). Prijelaz od poljoprivredne do urbane civilizacije na ame rikome kontinentu ostvarivao se sporije od onoga na drevno me Bliskome istoku. Gradska sredita poela su se pojavljivati tek izmeu 2.000. i 1.500. god. pr. Kr. u Srednjoj Americi i Pe ruu, a u Sjevernoj Americi tek s dolaskom Europljana. No, po stoje dvije iznimke od toga pravila u Sjevernoj Americi. Jedan od njih jest seoska kultura Hopewell, koja se razvila u Illinoisu i Ohiju oko 400. god. pr. Kr. i koja je gradila zadivljujue ze mljane nasipe. Druga se kultura razvila u dolini Mississippija oko 800. god. po Kr. i karakteriziraju je mali gradovi, koji su opstali sve do dolaska Europljana poetkom 16. st. Neobino je da jedan dokaz pobija navedeni prikaz dose ljavanja, prema kojemu su se prvi stanovnici naselili na kraj njemu sjeveru. Najstariji ostaci koji su do sada otkriveni potjeu otprilike iz oko 18.000. god. pr. Kr., a pronaeni su u sredi njemu Meksiku. Ortodoksni povjesniari to objanjavaju za-

vretkom ledenoga doba. Oni tvrde da su zbog velikih poplava, koje su nastajale krajem ledenoga doba, nestali tragovi doselja vanja na sjeveru. Usprkos tome, arheolozi vrsto vjeruju da se na ameriko me kontinentu dogaao isti postupak linearnoga razvoja kao i u Starome svijetu. Napredak ostvaren u aztekoj domovini puka je sluajnost. Tiahuanaco ne moe biti star onoliko koliko to tvrde astronomi. U arheolokim izvjetajima ne postoji nita to bi moglo upuivati na utjecaj neke mitske Atlantide. Osim, moda, umjetni nasipi.

*** U srpnju 1892. mjeritelji, koji su utvrivali graninu crtu izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Meksika, otkrili su di vovsku umjetnu branu u dolini Animas u New Mexicu. Bila je duga gotovo 10 km, a u nju je nekada vjerojatno mogao stati vodeni rezervoar dug oko 8 km, irok 0,5 km i dubok 6 m. Procjenjuje se da je za njezinu izgradnju bilo potrebno oko 6.000.000 - 7.000.000 m3 materijala. Inenjeri su izvijestili o tragovima jo dviju golemih brana od prve udaljenih oko 12 km. Tko je izgradio te graevine? injenica jest da to nitko ne zna. No, one nisu jedini dokaz da su na amerikome kontinen tu daleko u pretpovijesti postojali inenjeri, koji su bili skloni divovskim projektima. Drevni kanali za navodnjavanje u Pueblo Grandeu u Arizoni prvi put su otkriveni 1697. i od tada zaokupljaju pozornost arheologa. Dva su kanala bila golema. Bili su iroki 26 m i 18 m, a jedan od njih bio je dug gotovo 11 km, a drugi 14 km. Nije mogue odrediti tonu starost tih zdanja budui da nisu potpuno istraena.

Ameriki kontinent prepun je drevnih graevina, koje po veliini odgovaraju onima koje je Platon pripisao djelu Atlantiana. U Berkleyju i Oakland Hillsu pronalazimo kamene utvrde izgraene od blokova tekih do 1 t. Monk's Mound (Redovnikov nasip.) pokraj Cahokije u Illinoisu dug je 305 m, irok vie od 213 mi visok 30 m. Pokraj Massie's Creeka u Ohiju nalazi se kamena utvrda sa 2,5 m debelim zidovima. Iako je povrina same graevine prilino grubo obraena, ka menje koje se nalazi na ulazu u tvravu vjerojatno je bilo izlo eno velikoj vruini tako da se otopilo i meusobno spojilo. Godine 1931. direktor Ureda za ameriku etnologiju Ma tthew W. Sterling otkrio je u floridskome movarnom podru ju pokraj jezera Okechobeeja, pomno isplaniran i potpuno povezan niz umjetnih nasipa, koji su pokrivali podruje od 2,6 km2. Na tome se podruju nalazi i platforma visoka 9 m i duga 76 m, a graevine su matematiki precizno poredane. Na fotografijama snimanima iz zrakoplova 1931. uoene su ruevine Velikoga zida u Peruu, kamene graevine iroke od 3,6 do 4,6 m, visoke 4,6 m i duge vie od 80 km. Uz nju se pro tezalo 14 utvrda, od kojih su neke pokrivale podruje od 5,551 m2 i iji su zidovi bili visoki 4,5 m i debeli 1,5 m. Niti jedna od tih zapanjujuih graevina ne dokazuje da su na amerikome kontinentu postojale atlantidske kolonije. No, one dokazuju da su Platonove tvrdnje o naprednim graditelj skim vjetinama u drevnoj prolosti bile tone.

4. poglavlje

TAJNE U EGIPTUINJENICA... U EGIPTU JE CIVILIZACIJA POSTOJALA MNOGO PRIJE NEGO TO SMO DO SADA PRETPOSTAVLJALI.

Ameriki kontinent nije jedino podruje na svijetu na kojemu se nalaze primjerci monumentalnih graevina. U Libanonu postoji isklesani kameni blok, koji je toliko velik (teak je gotovo 1.000 t) da ga ne moe podignuti ni najvea dizalica na svijetu. Nai su ga preci, pak, u nepoznato doba u prolosti mogli vui gotovo do vrha planine. Graevina Newgrange u Irskoj, koja je starija od piramida, sastoji se od golemoga umjetnoga nasipa, unutranje prostorije omeene kamenjem i megalita koji je okruuju i koji su teki nekoliko tona. Iako predstavlja doista velianstveno gradi teljsko djelo, Newgrange je samo jedan od tri slina divovska nasipa i mnotva drugih manjih megalitskih graevina, koje tvore ono to arheolozi nazivaju Kompleks doline Boyne. Masivni megaliti na Malti, u Britaniji, Francuskoj i mnogim drugim zemljama uspomena su na graditeljsku tradiciju, koja see duboko u pretpovijest. Tu tradiciju naslijedile su najstarije civilizacije, a najjasnije je raspoznajemo u Egiptu. Drevni mo numentalni hramovi svjedoe o egipatskoj vjetini obrade ka-

mena. Iako su neki izgraeni od pjeenjaka, mnogi su napra vljeni od vrstoga granita, koji se mnogo tee obrauje. Granit se upotrebljavao i za izgradnju obeliska, kojim su faraoni obi ljeavali svoju vladavinu. Ti divovski prsti, koji upiru u nebo visoki su i do 30 m, a neki su od njih teki ak nekoliko stotina tona. Nedovren obelisk, koji se nalazi u kamenolomu u Asuanu tei je od 1.000 t. Iako nam je otprilike poznato na koji su nain obelisci kle sani iz granitnoga temelja, ne znamo kako su ih nai preci po micali - nedovren granitni obelisk u Asuanu ne bi se mogao pomaknuti niti uz pomo najsavrenijih suvremenih graevin skih strojeva. Moemo samo nagaati kako su ih tek oni podi zali. lanovi britanske televizijske ekipe nedavno su pokuali podignuti najmanji poznati obelisk samo uz pomo ljudske snage, kao to su to, kako se openito vjeruje, inili egipatski graditelji. Unato velikome trudu strunjaka i prilino domi ljatoj opremi, taj pokuaj je propao. Dakle, nain na koji su Egipani u Starome Kraljevstvu po dizali divovske piramide u Gizi ostaje velikom tajnom ... ali tako ne misle oni egiptolozi koji, vjeruju da su se Egipani pri tome sluili zemljanim rampama. Ugledan britanski graditelj Peter Hodges iskljuio je mogunost uporabe zemljane rampe, 7 jer tada nije mogue odravati stabilnost strana. On odbacuje teoriju o rampama od glinene opeke istiui da bi se one pod velikim teretom uruile. Ako su se pri izgradnji piramida doista upotrebljavale rampe, tada se odravanje potrebne stabilnosti na njima moglo postii samo uporabom etvrtastoga kamena. No, bez obzira na to jesu li bile zemljane, kamene ili rampe od ope ke, one su trebale biti tri puta vee od samih piramida i dugake7) U knjizi How the Pyramids Were Built ("Kako su graene piramide"), Ele ment Books, Shaftesbury, 1989.

otprilike 1.6 km, ime bi se protezale daleko izvan Gize, dubo ko u pustinju. Suoeni s tim prigovorom, ortodoksni su arheolozi pretpo stavili da se radilo o spiralnim rampama, no u svakome sluaju problem stvara njihovo odgaanje. Sastavni materijal samo je dne od rampi, koji bi uranjao u dubinu od 2 m, zauzimao bi 280 ha zemlje. Arhitekt Julian Keeable izraunao je da bi opseg materijala nunog za rampe, koje su se moda koristile pri izgradnji triju glavnih piramida, iznosio najmanje 140.000 m3, a s obzirom na stvaran nagib rampe, taj opseg bi mogao biti i pet puta vei.8 Nema naznaka da je tolika koliina otpadnoga materijala odloena negdje u blizini platoa u Gizi. Drevni Egipani, koliko nam je poznato, nisu poznavali ko ta ni kolotur, koji se temelji na tehnologiji kotaa. Kako su, dakle, uspjeli ne koristei se rampama na vrh piramida odnijeti masivne blokove, koji su teili od 2,5 do 50 t? Hodges pret postavlja da su se posluili polugama, te je pokusom nastojao pokazati da se snagom poluge moe podignuti mnogo tei teret nego to to mislimo. Zanimljivo je da grki povjesniar Herodot biljei drevnu predaju, o uporabi poluga. No, ak ako pri hvatimo tvrdnju da je kamenje pomicano polugom, Hodges ne objanjava kako je ono postavljeno na potrebno mjesto opti kom preciznou. Poluga ne objanjava ni kako je Velika pi ramida, najvea od tri glavne graevine u Gizi, postavljena tono tako da odgovara kardinalnim tokama ili injenicu da u sebi sadrava vrijednost broja pi. Te male tajne nadopunjuju se injenicom da Velika pirami da, kako se ini, predstavlja matematiki preciznu reprezen taciju sjeverne polutke. Slino su jo prije nekoliko stoljea tvrdili klasini pisci, to su egiptolozi odbacivali, ali to su8) Ibid.

potvrdila nova mjerenja provedena 1925. U novije doba neko liko je autora uoilo da jedna crta, koja prolazi kroz Piramidu, dijeli povrinu Zemlje na dvije gotovo jednake polovice, dok druga kopno i vodu dijeli na gotovo jednake polovice. O sve brojnijim zagonetkama i tajnama Velike piramide opirnije se izlae na drugim mjestima, a ti bi prikazi na ovim stranicama bili suvini.9 Osim toga, to iznenauje, piramide nisu najdojmljivije, nego su samo najpoznatiji primjerci drev noga egipatskog graditeljskog umijea.

***

Jedno od najznaajnijih arheolokih nalazita u Egiptu je Abidos, koji se nalazi u pustinji zapadno od Nila, pokraj al-Balyane, otprilike 140 km sjeverno od Luksora. Taj drevni grad bio je kraljevska nekropola, a poslije hodoasniko sredite posveeno bogu Ozirisu. Iskopavanja koja su krajem 19. st. poduzeli Emile-Clement Amelineau i Flinders Petrie, razotkri la su niz podzemnih grobnica, koje su pripadale kraljevima pr vih dviju egipatskih dinastija. Pri tome su u sjeverozapadnome dijelu nekropole otkrivene i dojmljive pogrebne graevine od opeke. Jedna od njih bila je toliko iroka da se rasprostirala na podruju od gotovo 0,8 ha. Danas se prilikom turistikih obi lazaka toga nalazita pozornost usmjerava na prekrasan Ozirisov hram iz razdoblja Novoga Kraljevstva, koji je dao izgradi9) Vidi, na primjer, Peter Tompkin: Secrets of the Great Pyramid, Allen Lane, London, 1973., ili noviju knjigu Roberta Bauvala i Adriana Gilberta: The Orion Mystery, London, 1994; Keeper of Genesis Roberta Bauvala i Granama Hancocka (Heinemann, London, 1996.); Otisci bogova Grahama Hancocka; ili moju knjigu Martian Genesis, Piatkus, London, 1998. . . . . . . . . . . .

ti faraon Seti I., ali pravi misterij Abidosa odnosi se na tako zvani Oseirion. Turistiki obilazak Oseiriona esto se ne preporua zato to se njegov vei dio danas nalazi pod vodom, to je posljedica velikoga podizanja gornje granice podzemne vode, koja je po ela rasti od razdoblja polaganja temelja graevine. Ipak, mo emo razumjeti zato je ta neobina graevina izazvala veliko zanimanje arheologa, koji su je otkrili poetkom 20. st. U Annual Report of the Smithsonian Institution ("Godinji izvjetaj Institut Smithsonian") iz 1914. godine, Edouard Naville je zakljuio da su dotadanja iskopavanja otkrila izvor Abidosa, koje je opisao grki geograf i povjesniar Strabon u XVII. knjizi svojih Zemljopisnih crtica. Strabon je zapisao da se izvor nalazi pod zemljom pokraj Setijeva hrama, te da je osobito dojmljiv zbog svojih golemih kamenih blokova, koji tvore strop iznad njegovih hodnika. Ono to danas moemo ondje vidjeti takoer ostavlja snaan dojam. Sama graevina potpuno se razlikuje od Ozirisova hrama, ali i od svih drugih hramova iz razdoblja Novoga Kraljevstva. Pomalo nalikuje na drevan Kefrenov Hram u dolini, koji se nalazi u Gizi. Dok se pribliavate prostoriji, za koju se pretpostavlja da je Ozirisova grobnica, moete vidjeti goleme stupove, teke i do 100 t. Po kraj te "grobnice" Naville i njegov istraivaki tim otkrili su veliki podzemni spremnik. Opisao ga je u svojemu izvjetaju: "Nita nije upuivalo na to da bi se ondje mogao nala ziti; njegov ulaz nalikovao je ulazima u ostale prostorije, a nakon to su ga iskopali s njegove su stranje strane podignuli zid. Otkrie toga podzemnoga rezervoara izgra enoga od golemih kamenih ploa namee mnoga pitanja ... Nismo mogli sii do dna ... budui da je zatrpan mno-

tvom velikih blokova, koji su se ondje sruili prilikom unitenja graevine." O divovskim kamenim ploama od kojih je izgraen sprem nik svjedoi i Navilleov opis slomljenih komada, koji su bili teki nekoliko tona. Uz neizbjenu usporedbu s Hramom u Gizi, izvjetava dalje: "Takozvani Hram Sfinge u Gizi oduvijek se smatrao jednom od najstarijih graevina u Egiptu ... Iako je iz graen od slinoga, ali mnogo veega materijala, rezer voar u Abidosu mnogo je stariji ... Piramide su moda izgraene u istome razdoblju, ali u usporedbi s njime, piramida predstavlja tek hrpu kamenja, dok je rezervoar mnogo zamrenija konstrukcija. Ako se ovdje radi o najstarijoj egipatskoj graevini ... neobino je to ona nije ni hram ni grobnica, nego re zervoar, veliko hidrauliko zdanje. To potvruje pretpo stavku da su drevni narodi dobro poznavali tok podzem nih voda i zakone, koji upravljaju njihovim dizanjem i sputanjem." To je tono, osobito s obzirom na injenicu da bi samo zbog veliine kamenih ploa danas bilo veoma teko, ak nemogue izgraditi neto nalik na spremnik u Abydosu. ak da je Oseirion i njegov spremnik izgradio Seti I., kako vjeruje veina egiptologa, to je izniman graditeljski pothvat. Ako je doista izgraen kada i piramide u Gizi, kako pretpostavlja Naville, tada je to jo vea potvrda o zapanjujuoj sposobnosti Egipa na Staroga Kraljevstva da podiu mnogo tee kamene blokove nego to to sami danas uspijevamo.

No, postoji i trea mogunost, koja jo vie produbljuje za gonetku. Ikonoklast John Anthony West, koji svojom uporno u u isticanju tvrdnji da je egipatska civilizacija mnogo stari ja nego to se pretpostavlja, ve dugo predstavlja trn u oku ortodoksnih egiptologa. On iznosi veoma zanimljivu teoriju o Abydosu.10 West tvrdi da je ono to danas smatramo temeljem na kojemu je Seti izgradio svoj hram, zapravo komprimirani mulj iz Nila. Polazei od takve teorije, moemo lako pretpostaviti da Oseirion nije bila polupodzemna graevina, kao to je danas, nego je prvotno bio izgraen na zemlji, a potom je potonuo pod muljem iz Nila. No, tako obilna izlijevanja Nila zbila su se 10.000. god. pr. Kr., to znai da je Oseirion star vie od 12.000 godina, dok bi njegov spremnik mogao biti jo stariji.

*** U mastabama Sakare egiptolozi su iskopali jo jednu tajnu. Meu predmetima otkrivenima u tim drevnim grobnicama na lazilo se i nekoliko vreva uskih grla, koji su nainjeni od diorita, najvrega kamena na zemlji. Vrevi su okrugloga tijela i dugih, uskih, elegantnih vratova. Kako su ih Egipani izrai vali, ostaje velikom tajnom. Mastabe u Sakari najstarije su graevine drevnoga Egipta. To su velike ruevine nekadanjih grobnica kraljeva prvih dinastija, izraene od glinene opeke. Znanstvenici se danas openito slau da potjeu iz 2575. god. pr. Kr., ali mogue je da su izgraene i 3.050. god. pr. Kr. To znai da su posude uskih grla, koje su se u njima nalazile, stare od 4.000 do 5.000 godina.10) U njegovoj knjizi Traveller's Key to Ancient Egypt, Quest Books, Illinois, 1995.

Danas nije poznata niti jedna tehnika kojom bi se mogle izraditi takve posude. Uz pomo iskaljenoga elika tek bismo uspjeli okrznuti komadi diorita. No, ak da su drevni Egip ani poznavali tu kovinu - a svi strunjaci tvrde da nisu - ne moemo zamisliti alat, kojim bi se mogla izdubiti unutranjost tankoga grla takve posude. Osim posuda iz mastaba, veliku tajnu predstavlja sam nain na koji su Egipani obraivali diorit. Kip faraona Kefrena, koji potjee iz doba Staroga Kraljevstva i koji je izraen od toga tamnoga nubijskoga kamena, ostaje jedno od najljepih umje tnikih djela svijeta, koje krasi gotovo fotografska preciznost izrade. No, egiptolozi tvrde da su se u to doba najvra dlije ta izraivala od bakra, meke kovine, kojom se nikako ne moe obraivati taj kamen. Egipatska tajna obrade diorita jednako je tajanstvena kao obrada granita. Nekoliko stotina tisua posjetitelja Velike pira mide u Gizi, koji svake godine oduevljeno promatraju granitni sarkofag tamnosmee boje, koji se nalazi u Kraljevoj odaji, i ne slute da on skriva veliku tajnu. Zagonetku je prvi uoio otac egiptologije, ugledan britanski arheolog Flinders Petrie, a ona se sastoji u injenici da se sarkofag moe izdubiti iz granita samo svrdlom s dijamantnim vrhovima pod pritiskom od 2 t. Danas to postiemo bez potekoa, ali samo uz pomo snanoga alata. Ne znamo kako su u tome uspijevali drevni Egipani.

***

Ne znamo ni kako su Egipani oblagali bakrene posude mikro skopski tankim slojem antimona. U novije doba egipatske povi jesti, umjetnika djela i ostali predmeti oblagali su se obraiva-

njem tankih listova kovine - zlata, srebra ili sl. To je bio grub postupak, nakon kojega su na predmetima ostajali tragovi eki a i prilino debeo sloj metalne obloge. Potpuno su drugaije obloge od antimona, koje su otkrivene na predmetima iz preddinastikoga razdoblja i razdoblja poetka Staroga Kraljevstva. Godine 1933. dr. Colin G. Fink, tadanji ravnatelj Odjela za elektrokemiju pri Sveuilitu u Columbiji, pretpostavio je da su drevni Egipani vjerojatno poznavali postupak elektrokemijske izmjene, koji se naziva elektroliza i koji je otkriven tek u 19. st. ini se da je vei dio egipatske kulture obavijen slinim taj nama. Idemo li dublje u prolost, otkrivamo da je tehnologija naprednija, to se potpuno suprotstavlja teoriji o linearnoj evo luciji. Taj obrazac najjasnije se uoava u najslavnijim pothvati ma Egipana - izgradnji piramida. Najstarija poznata piramida je oserova piramida u Sakari, izgraena otprilike ezdeset go dina prije Velike piramide u Gizi nakon koje je uslijedila prava manija izgradnje piramida posveenih faraonu Sneferuu." Po gled na te velike graevine iz razdoblja poetka dinastije i iz Staroga Kraljevstva pripovijeda svoju priu. 3 Procjenjuje se da je opseg oserove piramide 330.048 m . Opseg piramida u Meidumu i Dashuru, koje se pripisuju Sne3 3 fruu iznosi otprilike 637.805 m i 1.235.243 m . to se tie piramida u Gizi, opseg Velike piramide faraona Kufua iznosi 3 3 2.579.531 m a Kefrenove piramide 2.207.885 m . Mnogo je manja od njih piramida faraona Smenkarea, trea piramida u Gizi, iji je opseg 234.841 m3. Baza nedovrene piramide u Zawiyet el-Aryanu, koju je vjerojatno poeo graditi Nebka,11) Znanstvenici se neprestano sukobljavaju oko starosti egipatskih graevina, a te je rasprave nedavno zaotrila nova skupina egiptologa, koji tvrde da su neke egipatske graevine, osobito Velika piramida u Gizi, od 4.000 do 9.000 godina starije nego se prvotno pretpostavljalo.

gotovo je velik kao Kefrenova piramida u Gizi, a da je bila dovrena, opseg bi joj sigurno bio vei. No, u kasnijim se ra zdobljima jasno uoava nazadak. Nakon tih graevina nije podignuta nijedna piramida koja se mogla pohvaliti opsegom oserova djela, osim moda piramide faraona Sesostrisa II. u Dashuru (288.069 m3) iz razdoblja Srednjega Kraljevstva. Neke novije piramide imaju opseg 191.000 m3, dok veina ne dosee opseg vei od 76.400 m3. Veliina, naravno, ne predstavlja sve, no nakon velikoga graditeljskoga napretka slijedi jednak obrazac propadanja. Drevne egipatske piramide danas s ponosom privlae pozor nost milijuna turista. Veina novijih graevina tek su neto vi e od gomile kra. ini se da su Egipani nekada poznavali tajnu izgradnje monumentalnih graevina - kao i nekoliko dru gih tajni - a zatim su je postupno zaboravili. No, gdje su Egip ani uope nauili te tajne?***

Povijest drevnoga Egipta u najmanju je ruku neobina. ak i najortodoksniji egiptolozi priznaju kako je mogue da je egi patska kultura iznikla potpuno oblikovana u dolini Nila otpri like 3.100. god. pr. Kr. Sami Egipani u to nisu vjerovali. Platon je izvijestio da su njihovi sveenici tvrdili da je njihova drava osnovana otpri like 1.000 godina nakon osnutka Atene, dakle oko 8.600. god. pr. Kr. Tekstovi otkriveni u Egiptu navode na jo starije podri jetlo. Sauvani zapisi sadrani su u popisu kraljeva, koji je sa stavio sveenik Maneton, a on je ivio izmeu 347. i 285. god. pr. Kr., te u Torinskome papirusu, rukopisu koji potjee iz otpri like 1.400. god. pr. Kr.

Stariji od tih izvora sadri popis poznatih faraona iz razdo blja dinastije, ali navodi da su takozvanoj egipatskoj pretpovi jesti postojala tri razliita dinastika razdoblja. Prvo razdoblje obuhvaa liniju preddinastikih kraljeva, koji su vladali 13.420 godina. Drugo je razdoblje vladavine "kraljeva Horusa" (tono znaenje toga pojma nije jasno), koje je trajalo 23.000 godina. Posljednje razdoblje, kako se tvrdi u Torinskome papirusu, bi lo je razdoblje polubogova, ali budui da je papirus oteen, nije poznato koliko je ono trajalo. Maneton tvrdi da su preddinastiki faraoni vladali oko 13.777 godina, dok su kraljevi Horus i polubogovi vladali sljedeih 15.150 godina. Dakle, ovisno o izvoru koji prihvaate, Egipa ni osnutak svoje kulture smjetaju izmeu 9.000. i 37.000. god. pr. Kr. Iako suvremeni egiptolozi podrijetlo i imena poznatih fara ona iz preddinastikoga i razdoblja Staroga Kraljevstva teme lje na ta dva izvora, oni odbacuju gore navedene tvrdnje kao izmiljotine. U tome im, pak, pomau arheoloki dokazi. Iako tragovi naseobina u dolini Nila datiraju iz 18.000. god. pr. Kr., nema nikakvih tragova o naprednoj civilizaciji prije 3.100. god. pr. Kr.... osim ako povjerujete onome to su geolozi rekli o Sfingi.

***

Rasprave o starosti Velike sfinge u Gizi privukle su toliko ve liku pozornost javnosti da o njima nije potrebno govoriti na ovome mjestu.12 No, u osnovi se radi o sljedeemu. Ameriki12) Zainteresirani itatelji mogu pronai opirnije izvjee u mojoj knjizi Mar tian Genesis; i u izvrsnoj knjizi E.F.Malkowskog Prije Faraona)

profesor geologije, Robert Schoch, bio je pozvan da odredi starost Sfinge - za koju egiptolozi pretpostavljaju da potjee iz razdoblja Staroga Kraljevstva - na temelju tragova, koji su na stali oteenjem uslijed vremenskih prilika. Schoch i drugi geo lozi, koji su pregledali graevinu, zakljuili su da su tragovi posljedica kie, a ne abrazije pijeskom, kao to se do tada vje rovalo. Na temelju toga, Schoch je utvrdio da Sfinga potjee iz razdoblja od 7.000. do 5.000. god. pr. Kr. Neki drugi strunjaci pretpostavljaju da bi mogla biti ak i 5.000 godina starija. Ta otkria ostaju sporna, no takvima ih veinom smatraju egiptolozi, a ne geolozi. No, uz napredne graditeljske, inenjer ske i mnoge druge tehnike vjetine, za koje postoji neoe kivano mnotvo dokaza iz preddinastikoga i razdoblja Staroga Kraljevstva, ona potvruju Platonovu tvrdnju da je u Egiptu postojala civilizacija mnogo prije nego smo do sada pretposta vljali.

5. poglavlje

ZAPANJUJUA OTKRIAINJENICAU LEDENOME DOBU DOISTA SU POSTOJALI NARODI, KOJI SU IZVODILI VELIKE GRADITEUSKE POTHVATE...

ini se da su i u drugim dijelovima svijeta civilizacije postoja le veoma rano u pretpovijesti. U Starome zavjetu pie da je Bog obeao hebrejskome ratniku Joui da e osvojiti grad Jerihon ako bude spreman isprobati prilino neobinu vojnu strategiju. Trebao je, naime opkoliti grad i est dana s vojskom kruili oko njega. Sedmoga dana trebao je marirati sedam puta pod vodstvom sedam sveenika, koji su imali nositi Kov eg Saveza i svirati u sedam truba od ovnovih rogova. Poslje dnja uputa bila je: "... a sveenici neka trube u trublje. Pa kad oteui zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, im uje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I sruit e se gradski bede mi..." Joua je uinio kako mu je Bog rekao i zidine grada su se doista sruile. O tome velikome udu posvjedoilo je otkrie britanskih arheologa pod vodstvom Kathleen Kenyon, koji su 1952. za poeli iskopavanja na Mrtvome moru, na mjestu gdje se neka-

da nalazio Jerihon. Kathleen Kenyon opisala je to otkrie "ne vjerojatnim". Iako je Jouina vojska stigla do grada 1425. god. pr. Kr., Jerihon je postojao davno prije toga. Otkriveni su ostaci iz ra zdoblja mezolita, a metodom datiranja radioaktivnim ugljikom ustvrdilo se da potjeu iz otprilike 9.000. god. pr. Kr. - samo 600 godina kasnije nego Platonova navodno mitska Atlantida. Pronaen je siguran dokaz da je u gradu oko 8.000. god. pr. Kr. ivjela organizirana zajednica. Tada su, a moda i prije, gole mi kameni zidovi, debeli 4 m i visoki 3 m, okruivali zdanje koje se prostiralo na 4 ha. U njegovu sreditu nalazilo se gradi teljsko remek-djelo, to jest vrst kameni toranj s unutranjim spiralnim stubitem ... iji je dio dugaak 9 m nakon gotovo 10.000 godina ostao netaknut. No, napredak Jerihona nadilazi njegove slavne utvrde. Kath leen Kenyon otkrila je i neobine kipove ljudi, koji su izraeni inovativnom tehnikom. Naime, preko lubanje se oblikovao gips ime se postigao zastraujue vjeran prikaz.

***

Grad Niniva, koji je toliko star da se ak spominje u Knjizi Postanka, bio je smjeten na istonoj obali Tigrisa nasuprot da nanjem Mosulu u Iraku. Izrastao je u najvee gradsko sredi te drevnoga Asirskoga Carstva. Iako nisu potpuno spremni prihvatiti teoriju da potjee gotovo iz razdoblja stvaranja svije ta, arheolozi vjeruju da je osnovan u 7. tisuljeu pr. Kr. Do razdoblja Asirskoga Carstva gradske zidine su se rasprostirale na daljinu od 11 km, a na nekim su mjestima bile debele ak

nevjerojatnih 45 m. Na njima se nalazilo trideset velikih vrata, od kojih su neka uvali kameni kolosi. Briljantan orijentalist Claudius J. Rich postao je 1820. god. prva osoba koja je istraila Ninivu. Poslije su je iskopavali francuski arheolozi, a 1846. i 1847. istraivanja je provodio ugledan engleski arheolog Henry Layard, koji je otkrio Sanheribovu palau. Layard je sa sobom u Englesku odnio neprocje njivu zbirku kamenih bas-reljefa, nekoliko bronanih i na tisu e ploa od ilovae ispisanih klinastim pismom. No, tek kada je istraivao u Nimrudu, prvotnome glavnome gradu Asirije, Layard je naiao na svoje najintrigantnije otkrie - neobian kristalni predmet. To je bio disk, ne potpuno okrugao budui da je odstupanje izmeu kraeg i dueg promjera iznosilo oko 6 cm. Jedna stra na diska bila je plosnata, dok je druga bila gotovo konveksna, kao da ju se pokualo obraditi nekim preciznim alatom. Iako je bio dosta uniten, pokazivao je tragove dvanaest upljina u kojima su se nekada nalazili kondenzirani plinovi ili tekuine. Arheolozi su isprva zakljuili da je to bio ukrasni predmet, ali se nakon toga za njega zainteresirao David Brewster. On je bio ugledan kotski lijenik, poznat po pokusima na polju optike i polarizirane svjetlosti. Danas se najvie pamti kao izu mitelj kaleidoskopa i ovjek koji je prvi proizveo trodimen zionalne slike uz koritenje modificiranoga stereoskopa. Brewster je pregledao predmet i 1853. izjavio da se radi o veo ma dobro izraenoj optikoj lei.* No, to nije bilo jedino otkri e. Otprilike sedamdeset pet slinih lea iz razliitih razdoblja povijesti poslije je otkriveno na nalazitima od sredinje Turske do Krete i Troje. Ortodoksni znanstvenici danas tvrde da se radi o ukrasima za prostorije.*) vie o tome u knjizi "Kristalno sunce", Robert Temple.

***

Ortodoksni arheolozi ne mogu shvatiti to je optika lea radi la u drevnome Nimrudu. No, neshvatljiva je i drevna, ljud skom rukom obraena staklena ploa teka 8,8 t, otkrivena u Beth She'arimu jugozapadno od Galileje. U suvremeno doba proizvode se stakla sline teine, ali veoma rijetko i za poseb ne svrhe, poput lea divovskih teleskopa. Suoeni s otkriem zupanih kamenih diskova promjera 16,5 cm u dolini rijeke Santa Ana u podruju Venture u Kaliforniji, arheolozi to rjeavaju tako to ih nazivaju "obrednim predmetima". U ovome, kao i u mnogim drugim sluajevima, znanstvenici su morali priznati poraz. injenica jest da nitko ne zna emu su tono sluili ti diskovi stari vie od 8.000 godi na. Obratite li pozornost na ono to Michael A. Cremo i Richard L. Thompson prikladno nazivaju "zabranjenom arheologi jom"13 - otkria koja se ne uklapaju u priznatu paradigmu ne go se zanemaruju, objanjavaju drugaije ili odbacuju kao kri votvorine - otvorit e vam se potpuno nova i neoekivana slika drevnoga svijeta: + Na babilonskoj ploi od ilovae opisan je izvediv test tru dnoe. On ukljuuje umetanje u vaginu vunenoga tampona prethodno umoenoga u bilje. Kad se izvadi i umoi u oto pinu stipse, tampon, ako je ena trudna, postaje crven. + Narod Maya iz June Amerike znali su buiti zube i zatva rati upljine metalnim plombama.13) u naslovu njihovog izvanrednog djela Zabranjena arheologija-Skrivena po vijest ljudske rase - izdanje Bhaktivedanta Institut, San Diego 1993.

+ Ljudi su krojili odjeu ve 20 000. god. pr. Kr. Pronaen je alat koji su pritom koristili. Iskopavanjima triju grobnica u Sunghiru u Rusiji 1964. ustanovilo se da su tamonji stano vnici nosili eire, koulje, hlae i mokasine. Iskopavanjima na pretpovijesnome humku u fatal Huyuku u sredinjoj Tur skoj otkriveni su komadi platna, koji su vjerojatno pripadali enskoj suknji. + Ljudi koji su ivjeli u pilji duha u sjevernome Tajlandu oko 9.000. god. pr. Kr. sadili su grah, graak, bundevu i vo deni kesten. Poznato je da su u istome razdoblju u Palestini pripadnici kulture Natufjen koristili srp, iako nije potpuno jasno jesu li sadili ito ili samo ubirali divlju ljetinu. + Zemljovidi se izrauju ve najmanje 12.000 godina. Godi ne 1966., u Mezhirichu u Ukrajini otkriven je zemljovid uklesan na mamutovoj kljovi. Procjenjuje se da potjee iz 10.000. god. pr. Kr., a na njemu je prikazan niz kua uz lo kalnu rijeku. + U isto doba upotrebljavale su se i glinene posude. Lijep pri mjerak otkriven je u pilji Ishigoya na japanskome otoku Honshuu. Drugi vrevi otkriveni na otoku bili su 1.000 godina stariji (11.000. god. pr. Kr.). + Nedavna istraivanja pokazala su da se u kamenome dobu proizvodio sir, jogurt i fermentiralo vino.14 + Na dolmenu iz razdoblja neolita na Ile de Gavr'inisu u fran cuskoj pokrajini Bretanji izrezbareni su otisci prstiju u pri rodnoj veliini. Na veini rezbarija otisci prstiju veoma na14) Vidi knjigu Ancient Inventions ("Drevni izumi".) Petera Jamesa i Nicka Thorpea, Michael O'Mara Books, London, 1995.

likuju onima u suvremenim policijskim datotekama. Dvije rezbarije prikazuju djelomian otisak ljudskoga dlana. U lanku u asopisu Chronique Medicale navodi se da su re zbarije vjerojatno sluile kao identifikacijske oznake ple menskih starjeina. + Najstariji bumerang, oruje za lov veoma specifinoga i neobinoga aerodinamikog oblika, izraen je prije 21.000 godina, a nije otkriven u Australiji nego u Poljskoj. + Prije 20.000 godina izraivane su uljanice. One su se mo da upotrebljavale i prilikom kirurkih operacija na ljud skome mozgu, koje su se obavljale otprilike u isto doba. Postoji drevna tradicija uporabe anestetika, kao to je mandragora, koja u odreenim koliinama na pacijente djeluje tako da ih imobilizira i uini neosjetljivima na bol. + Zapanjuje injenica da se u Srbiji bakar iskopavao prije kremena. Rudnike bakra pronalazimo na jezeru Superior, u Kaliforniji, Arkansasu, New Mexicu, Missouriju, Illinoisu, Indiani, Georgiji, New Jerseyju i Ohiju, gdje su otkrivene i pretpovijesne topionice eljeza. Pokraj Broken Hilla u Zambiji iskopavao se mangan. Ugljen otkriven na tome podruju analiziran je metodom datiranja radioaktivnim ugljikom, koja je pokazala da su rudnici bili u funkciji prije 28.130 go dina. + Godine 1987., Lawrence Barfield i Mike Hodder, arheolozi sa Sveuilita u Birminghamu zakljuili su da je nasip od rastopljenoga kamenja iskopan u blizini gradskoga potoka bio pretpovijesna sauna. Od tada su i na drugim mjestima u Britaniji otkrivena slina nalazita.

+ Konj je u Europi pripitomljen otprilike prije 15.000. god. pr. Kr. Slikanja u pilji u La Marcheu u Francuskoj jasno prikazuje zauzdanoga konja. Slian prikaz pronalazimo i Grotte de Marsoulasu i St. Michel d'Audryju. + Arheolozi, koji su iskopavali tumulus u Novoj Kaledoniji i na Otoku borova na jugozapadu Tihoga oceana, otkrili su vie od 400 umjetnih cementnih valjaka, promjera od 100 do 190 cm a duine oko 254 cm. Nije poznato za to su se upotrebljavali ti cilindri, a bili su posuti zemljom kremenjaom i eljeznim ljunkom. Datiranje radioaktivnim uglji kom pokazalo je da su stari 13.000 godina. + Na Jukatanu, u Novome Zelandu, Keniji i Malti postoje po ploane pretpovijesne ceste. U ri Lanki postoji vodena ci sterna, ija je povrina jednaka povrini enevskoga jezera. U Iranu su pronaeni podzemni akvedukti, stari nekoliko tisua godina, koji su ukupne duine 272.000 km.

***

Kapetan G. E. H. Wilson pisao je 1932., u svojoj knjizi Man ("ovjek"), o izgubljenoj civilizaciji iz doline Rift u Istonoj Africi. Tragovi te civilizacije rasprostiru se na podruju dana nje Tanganjike, Etiopije, Ugande, Kenije i Sjevernoga Zimbabvea, a ukljuuju platoe, drevne kanale, odvodne sustave, kilometre cesta i sustave navodnjavanja, koji su ukljuivali ak i sustave skretanja rijeka. Godine 1940., Froelich G. Rainey i Magnus Marks iskopa vali su nalazite iz neolita pokraj Ipiutaka u Arktikome krugu. Pri tome su otkrili ostatke oko 600 kua, uz naznake da ih na

istome mjestu postoji jo 200. Shvatili su da su naili na pret povijesnu metropolu. Grad se nalazio na veoma dobrome po loaju, na podruju od oko 2 km. Predmeti i umjetnika djela pronaena na tome mjestu bili su "bogato ureeni i vjeto izre zbareni ... odavali su veliko umijee izrade." Arheolozi su bili uvjereni da to otkrie ne moe pripadati ni jednoj poznatoj predeskimskoj kulturi, pa su zakljuili da su ljudi, koji su izgradili taj grad, sigurno stigli iz drugoga podruja. Pretpovijesne kamene graevine na otoku Ponapeu i neko liko drugih susjednih otoka u Tihome oceanu, upozoravaju na prisutnost druge nepoznate civilizacije. lan Kraljevskoga geo grafskoga drutva, F. W. Christian, opisao ih je krajem 19. st. sljedeim rijeima: "Uz rub mora... rasprostire se masivan gat. Na drugim otocima nalaze se ostaci drugoga drevnoga morskoga zida. Najizvanrednije su ... ruevine na otoku Tanacku. Obala je zatrpana masivnim kamenjem irokim oko 2 m, a isto toliko se uzdie iznad plitke vode. Iznad njega na lazi se zapanjujui primjer divovske gradnje - velik zid visok 6 m i debeo 3 m." Christian nastavlja opisom raznih zdanja, iji su zidovi vi soki do 12 m, i prikazuje veliki podzemni svod na ijemu su vrhu goleme bazaltne ploe. Oko Ponapea nalazi se vie od 90 umjetnih otoka, koji pokri 2 vaju otprilike 29 km . Skupina tih otoka zatiena je grebenom, koji je, meutim, slomljen na istoku, gdje su drevni graditelji izgradili golem gat, koji se protee prema jugu na udaljenost od 4,8 km. Bazalt upotrebljavan za veinu tih radova bio je dopre man s udaljenosti od pedeset kilometara. Umjetni otoci podi gnuti su na bazaltnim platformama od 1,5 do 3 m iznad morske

razine, a nad njima su golemi zidovi - u Nan Tauachu taj zid je visok 9 m i irok 3 m. U lanku u asopisu American Antiqua rian te su konstrukcije opisane kao "pretpovijesna svjetska u da." U asopisu Geographical Review iz 1928., objavljen je izvje taj o otkriu drevnih ruevina u Kevkenes Daghu u Maloj Aziji. Taj veliki grad na osami, koji je izgradila potpuno nepoznata kultura, bio je tri puta vei od Boghaz Koija, drevnoga hetitsko ga glavnoga grada. Visoke utvrde iroke 4 m, zatvarale su podru 2 je od 3,9 km . U izvjetajima iz dvadesetih godina 20. st. govori se o gra dovima, hramovima i spomenicima skrivenima u umama bo gatim dolinama, koje se rasprostiru uz obalu od Hondurasa do Jukatana. Ti ostaci opisani su kao iznimno vjeto isklesani monoliti i divovsko kamenje, koji su prekriveni ukrasima i hijeroglifima, koji podsjeaju na egipatsku, indijsku, pa ak i kinesku umjetnost. Nepoznati autor lanka objavljenog u PanAmerican Magazineu pretpostavio je da bi se tu moglo raditi o ostacima Atlantide. Vidjet ete zato.

***

Yonaguni je mali otok smjeten jugozapadno od Okinawe u japanskome arhipelagu. Godine 1988. skupina ronilaca pod vod stvom Kinachira Aratakea otkrila je na dnu mora, na dubini od gotovo 24 m uz obalu Yonagunija, golemu kamenu graevinu. Utvrdilo se da je duga 183 m, iroka 137 m i visoka 27 m. Lo kalni strunjaci zakljuili su da se radi o prirodnoj formaciji. Deset godina nakon toga strunjaci vie nisu u to bili si gurni. Prvi geolog, koji je istraio to nalazite, bio je prof. Ma-

saki Kimura sa Sveuilita u Ryuku u Okinawi. On je u travnju 1998. otkrio graevinu, koja je bila podijeljena na pet razliitih slojeva, i zakljuio da ju je izgradio ovjek. Naime, podvodne fotografije i videozapisi razotkrili, su stepenasti spomenik ne vjerojatnih proporcija, koji je nalikovao ziguratu. Svaka stuba bila je visoka oko 1 m i imala je jasno isklesane rubove i kutove. Izmeu ostalih zanimljivosti, ondje se nalazio i nadsvoen prolaz, dva monolita i odvodni kanali. Daljnja istrai vanja dovela su do otkria manjih zigurata, koji su bili smje teni u blizini glavne graevine. Svaki od njih bio je oko 9 m irok i visok 2 m, a bili su izgraeni od stepenastih ploa. Ro nioci su otkrili i svojevrsnu cestu, koja je okruivala glavnu graevinu. Ameriki geolog Robert Schoch, koji je predloio novo da tiranje Sfinge, sudjelovao je u ronilakome istraivanju Spo menika iz Yonagunija. Poslije je izjavio da, iako je mogue da je takva graevina nastala kao posljedica erozije vodom i cije panja stijena, nije nikada vidio neto slino. Profesor Kimura bio je jo izravniji. On je tvrdio da, ako su otre stube nastale prirodnom erozijom, na morskome dnu tada trebaju biti trago vi krhotina. No, nema ih. Sudionici ekspedicije zvunoga imena "Tim Atlantida", izradili su videozapise toga nalazita i zakljuili da je spome nik, iako je moda doista nastao prirodnim putem, sigurno bio naknadno obnovljen. Drugim rijeima, davno u pretpovijesti netko je otkrio prikladnu stijenu i odluio je naprednim gradi teljskim tehnikama oblikovati na eljeni nain. Meutim, ako su graevine kompleksa u podmorju Yona gunija doista izraene ljudskom rukom, nije poznata nijedna japanska civilizacija, koja bi ih mogla stvoriti. Geolozi pre tpostavljaju da nalazite iznad mora potjee iz 8.000. god. pr.

Kr. (Odnosno, izmeu 8.000. i 10.000. god. pr. Kr.) Ortodoksni pretpovjesniari tvrde da su najnaprednije kulture u Japanu toga doba bile male skupljako-lovake skupine. Kako prof. Kimura istie, nije mogue da su njezini pripadnici mogli iz graditi ili barem obnoviti Spomenik iz Yonagunija. Za takav pothvat, tvrdi dalje, bili su potrebni strojevi.

***

Amerikanac William R. Corliss na briljantan nain opisuje te meljnu situaciju: "Najimpresivniji su... veliki naputeni gradovi, ije ruevine lee u usamljenim ravnicama Male Azije, viso ko u Andama i na olujnim obalama Arktika. Ondje se nalaze tragovi velikih civilizacija, koje su nekada cvjeta le i podizale velianstvene zidove, graevine i spomeni ke. Moda smo suvie oduevljeno klicali Grcima i Rimljanima."15 Platon je opisao Atlantiane kao obrazovane pripadnike pomorske kulture, koji su pripitomili konja, izvodili velike ine njerske radove i gradili velike gradove. Nosili su odjeu, isko pavali rude i upotrebljavali kovine, bavili se poljoprivredom, pili vino i imali svojevrsnu centraliziranu politiku strukturu. Svakome tko slijedi opeprihvaenu teoriju o pretpovijesti, to e zvuati poput fantazije.15) Navod iz njige Williama R. Corlissa: Ancient Man: A Handbook of Puzzling Artifacts ("Drevni ovjek: prirunik o zagonetnim predmetima"), The Source book Project, Glen Arm, MD, 1980.

No, kao to smo vidjeli, u ledenome dobu doista su postoja li narodi koji su izvodili velike graditeljske radove, nosili odje u, iskopavali rude i upotrebljavali kovine, obraivali polja, pili vino i imali neku vrstu centralizirane politike strukture. ak se ni njihova izobraenost vie ne ini toliko nemoguom. Iako se Sumeranima pripisuje izum pisma u etvrtome tisuljeu pr. Kr., dva amerika znanstvenika u svojoj studiji iz 1979. godine misle drukije. Allan Forbes ml. i T. R. Crowder temeljito su analizirali neke od neobinih znakova, koji se iznova pojavljuju u piljskoj umjetnosti razdoblja mlaega paleolitika. Za razliku od drugih umjetnikih djela, ini se da ti znakovi ne predstavljaju izravne prikaze - odnosno, ne nalikuju prikazima ivotinja, ljudi ili pre dmeta. Forbes i Crowder najprije su prihvatili, a potom odabrali mogunost da se njima oznaavalo osobno vlasnitvo, da su to bile lovake oznake ili podsjetnici. Nakon toga su usporedili te znakove s onima koji su sadrani u nekoliko prvih pisama - gr kim, ninskim i znakovima iz doline Inda - te su uoili neke slinosti, koje su bile dovoljne za potvrdu teorije da su se kasni ja pisma razvila iz pretpovijesnih znakova iz pilja. Na temelju toga mogli su zakljuiti samo jedno, to su istaknuli u svojemu radu objavljenome u asopisu World Archaeology: "Jedina pre ostala mogunost jest pismo - pretea pisma, koje se u osnovi ne razlikuje od znakova prvih pisama." Kada bismo jo samo mogli pronai dokaz o pomorskome umijeu, tada bi Platon moda konano bio osveen.

6. poglavlje

DREVNI POMORCIINJENICANA ZEMLJOVIDIMA IZRAENIMA MNOGO PRIJE KOLUMBOVIH PUTOVANJA PRIKAZANE SU OBJE AMERIKE, TE ARKTIKA I ANTARKTIKA MORA.

Otok Pitcairn je izoliran, vulkanski otok u Tihome oceanu udaljen 2.160 km od Tahitija. Nazvan je prema pomorcu koji ga je prvi ugledao 1767., a danas je poznat po najtraginijoj pobuni koja se ikada dogodila na nekome britanskome brodu. Brod Bounty u slubi Njezina Kraljevskoga Velianstva, bio je transportni brod Kraljevske mornarice teak 215 t, koji je potkraj 18. st. odvozio stabla kruhovca s Tahitija, kako bi se ona presadila na zapadnoindijsko otoje. Brod je plovio na Ta hiti pod zapovjednitvom Williama Bligha, bivega suputnika slavnoga istraivaa kapetana Cooka. Brod pun stabala kru hovca, koji se vraao na Jamajku, pribliavajui se otoku Tonga, 28. travnja 1789. oteo je dokapetan Fletcher Christian. Bligh je potjeran na puinu u amcu s osamnaest odanih lanova po sade. Christian je s Bountyjem otplovio na Pitcairn, gdje je, s osam pobunjenika i velikim brojem tahianskih mukaraca i ena, istovario teret i potom zapalio brod. Otok pomalo trop-

skoga izgleda inio im se poput raja, pa su na njemu ustanovili koloniju, koja je otkrivena tek 1808. Preivjela posada Bountyja, iji potomci i danas sainjava ju populaciju otoka Pitcairna, nisu bili prvi pomorci koji su se nasukali na tom otoiu u Tihome oceanu. Na natpisu na sti jeni (koji je otkriven tek 1870. i od tada se nezaslueno grubo zanemaruje) pie: "Naa posada, koja je zbog oluje pretrpjela brodo lom, stigla je do kopna, Bogu hvala. Mi smo ljudi iz po druja Manu. tujemo Raa u skladu sa svetim zakonom. Promatramo sunce i kliemo." Manu je brdsko podruje u Libiji. Natpis na Pitcairnu na pisan je na libijskome narjeju drevnih Egipana.

***

Poetkom 20. st. na polju trstike u Hambledonu u Australiji iskopan je kameni skarabej, drevnoegipatski simbol sree. Godine 1908. zemljoradnik u mjestu zapadno od Cairnsa ko pao je rupu za ogradu i pri tome iskopao egipatski novi, koji potjee iz doba vladavine Ptolemeja X. (107.-88. god. pr. Kr.). Nakon otkria hijeroglifskih rezbarija 80 km juno od Sydneyja, prof. R. Gilroy, direktor Povijesnoga muzeja Mount York u Mount Victoriji, izjavio je da su drevni Egipani moda posjetili Australiju. U lanku objavljenome krajem 19. st. u uglednome aso pisu Science, tvrdi se da su drevni Egipani razvili brodsku eljeznicu preko Istama (Korintske prevlake u Grkoj). Osim injenice da su se umjesto metalnih tranica koristile tranice

od ispoliranoga granita, to izvanredno inenjersko djelo veoma je nalikovalo suvremenim inaicama. Slina pruga vjerojatno je postojala i za prijevoz brodova preko Sueske prevlake. 16 Prema asopisu Journal of the Polynesian Society , tetovae na bradi, koje su bile popularne meu enama Gornjega Egipta na prijelazu u 20. st., potpuno su nalikovale teto vazama ena s Novoga Zelanda. Jo je neobinije i da ornamenti otkri veni na nekima od najstarijih egipatskih mumija potpuno nali kuju najstarijim tradicionalnim dekorativnim uzorcima maorske kulture. Egipani nisu bili vjeti pomorci. Iako na platou u Gizi po stoje mnoge jame za drevne brodove, a u dvjema od njih, koje su iskopane 1954., nalazili su se ak i ostaci brodova, veina egiptologa pretpostavlja da je njihova svrha bila samo simbo lina. Oni smatraju da su ti brodovi sluili za prijevoz faraona nakon smrti na njihovu putovanju do zagrobnoga ivota ili, do zvijezda. Rijetki, pak, vjeruju da su to doista bili pravi brodovi, koji, dodue, nisu plovili dalje od Nila. Od strunjaka bi bilo previe oekivati da pretpostave da su drevni Egipani posjetili Novi Zeland. Ipak, postoji vrst dokaz da su drevni Egipani putovali mnogo dalje nego to im to priznaju egiptolozi.

*** Najvea pomorska civilizacija u drevnome Sredozemlju bila je minojska Kreta, koja se prema opeprihvaenoj kronologiji ra zvila oko 2 750. god. pr. Kr. To je bila doista velika kultura. Kada je Arthur Evans poetkom 20. st. iskopavao Minosovu palau u Knososu, otkrio je dokaz o neprekinutome graditelj16) Izdanje 13. iz 1904.

skom i umjetnikom razvoju od razdoblja neolita. Sama palaa bila je velianstvenija od svih graevina drevnoga Egipta. Imala je oblik etverokutnoga kompleksa soba i hodnika okupljenih oko velikoga sredinjega dvorita. S velikoga trijema s dvanaest stupova, koji je bio okrenut prema moru, ulazilo se u sredinje dvorite i pravokutno kazalite na otvorenome, to upuuje na profinjene oblike zabave. U istonome krilu prvotno su postojala etiri, a moda je bilo i pet katova, koji su se uzdizali iznad padine doline. Na jugoistoku su bili stanovi, opremljeni tekuom vodom, koja je tekla ak i u zahodima. Do kata palae vodilo je iroko stubite. U sjeveroistonome dijelu nalazili su se uredi i spremita. Na zapadu palae bila su spremita u kojima su se uvale brojne posude za ulje, od kojih su neke bile vie od 1,5 m. U jednoj od dvorana za odravanje sveanosti nalazilo se pre krasno prijestolje od gipsa. Svjetlost je obasjavala dvoranu kroz iznimno domiljat sustav otvora na stropu, dok je s trijemova sa stupovima tijekom vruih kreanskih ljeta dopirao ugodan po vjetarac. Vanjtinu i unutranjost te velike palae ukraavale su prekrasno obojene freske. Nedvojbeno najljepa lonarija toga doba potjee iz Krete. Iznimnom vjetinom i naprednim tehnikama djelatnost izrade lonarije dosegnula je savrenstvo, tako da su posude esto bile tanke gotovo poput ljuske jajeta. Ta je djelatnost bila nadaleko poznata i cijenjena. Primjerci minojske lonarije otkriveni su po svuda uz Egejsko more sve do Cipra, Egipta i Levanta. Kultura se razvijala zahvaljujui trgovini. Zlatari su izrai vali estetski iznimno dragocjena djela. Poznavali su tehnike granulacije i filigranstva. Od izrezanih i preanih zlatnih listo va oblikovali su perle i druge oblike za ogrlice i dijademe. Zla tom se esto ukraavala i odjea. Minojski obrtnici postali su poznati po svojoj vjetini obrade dragoga kamenja.

Za razliku od drugih carstava toga doba, minojski vladari nisu gradili utvrde. Za to jednostavno nisu imali potrebe. Njihova se vojna snaga, ba kao i gospodarska, vrsto temelji la na kontroli pomorskih putova. Poput Britanije 19. st., svo jim monim brodovljem odravali su sigurnost otoka - a takva se politika provodila otprilike do 1.400. god. pr. Kr., kada je minojska kultura unitena u napadu s kopna. Do tada su Minojci bili gospodari plovidbe Sredozemnim morem, a moda ak i morima cijeloga svijeta. Ameriki povjesniar smatra da su svoju vjetinu dugovali jo veoj pomorskoj civilizaciji, koja je postojala u ledeno doba.

***

Charles Hapgood je profesor na koledu Keen State u New Hampshireu, ija je specijalnost povijest znanosti. U jednoj od njegovih prvih knjiga, Earth's Shifting Crust ("Pomicanje zemljine kore") nalazi se indosament Alberta Einsteina, koji je zapisao da su u kn