SADRŽAJ:

UVOD................................................................................................................................2

1. POVIJESNI RAZVOJ AZURNE OBALE....................................................................3

2. SMJEŠTAJ I INFRASTRUKTURA.............................................................................4

3. NAJVEĆI TURISTIČKI CENTRI................................................................................5

3.1. Nica........................................................................................................................5

3.2. Cannes....................................................................................................................7

3.3. Monaco...................................................................................................................8

3.4. Marseille...............................................................................................................10

4. OSTALI TURISTIČKI CENTRI................................................................................11

4.1. Antibes.................................................................................................................11

4.2. Menton.................................................................................................................11

4.3. Grasse...................................................................................................................12

4.4. Avignon................................................................................................................13

4.5. Saint Tropes..........................................................................................................13

ZAKLJUČAK..................................................................................................................15

LITERATURA................................................................................................................16

1

UVOD

Regija Provansa-Alpe-Azurna obala nalazi se jugu Francuske. Obuhvaća

teritorij Provanse, Avignona i bivše provinicje Dauphine koja se nalazi u Alpama. To je

najvažnija turistička regija Francuske. Nalazi se na mediteranskoj obali i turistički je

najbolje iskorištena, najstarija pomorska regija na svijetu. Turizam se bazira na ugodnoj

klimi, plažama, a velik značaj ima i dobra povezanost s Parizom. Regija je poznata je po

vinima, po poljima lavande i ostalog samoniklog cvijeća, kojima ugoda klima ovog

područja znatno pogoduje. Neki od poznati turističkih centara su: Nica, Cannes, St

Tropez, Monaco, Monte Carlo a malo manje poznata , ali ne manje zanimljiva, su

Antib, Menton, Grasse itd. Obala nudi nešto za svakoga tko je želi posjetiti. Bilo da su

to turisti koji žele obilazak velikih gradova, oni koji žele samo zabavu ili pak oni koji se

žele odmoriti i uživati u prirodnim ljepotama i atrakcijama malih gradova.

2

1. POVIJESNI RAZVOJ AZURNE OBALE

Prilično rano (u 6. stoljeću p.n.e.) na području današnjeg Marsellea, naseljavaju

se Feničani i Grci. Sljedećih nekoliko stoljeća, Grke napadaju keltska plemena Ligura i

Gala, koji neprestano upadaju i pljačkaju. Kad su se Rimljani počeli naseljavati postala

je ovo njihova provincija Gallia Transalpina i obuhvaća današnju Provansu i susjednu

regiju Languedoc. Gallia Transalpina znači zemlja preko Alpa u kojoj žive Gali.

Rimljani su potisnuli Gale duboko u pozadinu i u pozadini Marseillea započeli gradnju

cesta prema Iberskom poluotoku. Grcima iz Maresille je to odgovaralo, jer im je bila

važna trgovina, a ne teritorij. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva u Provansu

provaljuju germanska plemena. Prvo upadaju Vizigoti, a zatim Ostrogoti, Burgundi i

Franci u 6. st. S mora u 7. st. počinju upadati Arapi i berberski gusari. 1032. god.

Provansa postaje dio Svetog rimskog carstva. 1309. god. papa seli svetu stolicu iz Rima

u Avignon, gdje ostaje 68 godina, do 1377. god. 1434.-80. god. Provansom vlada zadnji

značajniji vladar - Rene Dobri. Nakon njegove smrti - 1481. god. njegov nećak poklanja

Provansu francuskom kralju, a pet godina nakon toga, Provansa se priključuje

Francuskoj. (Carpentier, Lebrun, 1999.)

Turistički razvoj ove regije odvija se u nekoliko faza. U prvoj polovici 18.st.

ovu regiju posjećuju gosti iz „visokog društva“, a među njima dominiraju Britanci. U

početku se odvijao samo zimski turizam. Nakon izgradnje željeznice Paris-Nica (1864.)

započinje razdoblje izgradnje hotela, a uz aristokraciju ovdje se počinje okupljati

buržoazija. I dalje prevladava zimski turizam. Posljednje razdoblje započinje nakon II.

Svjetskog rata i značajno se razlikuje od prethodnih, naglasak se stavlja na ljetni

turizam, a socijalni zakoni o plaćenom godišnjem odmoru i gradnja jefinijih hotela

omogućuju širokim slojevima stanovništva da ovdje provedu svoj godišnji

odmor. (Pepeonik, 2005.)

3

2. SMJEŠTAJ I INFRASTRUKTURA

Godišnje ovu obalu posjeti oko 11 milijuna turista. Više je onih turista koji

dolaze na kruzerima. Posjećena je tjekom cijele godine, ali najviše turista dolazi u

ljetnim mjesecima. Prihodi od turizma iznose oko 4.5 milijarda eura. Oko 50 000

stanovnika je zaposleno u turizmu, što iznosi 18% od ukupnog broja stanovnika koji

imaju prebivalište u ovoj regiji. Turistička infrastruktura uključuje 8 konferencijskih

centara, 145 hotela, 2 aerodroma (u Nici i Cannesu), 15 ski centara, 130 muzeja, 20 golf

terena, 10 zabavnih/tematskih parkova, 100 parkova, 17 casina, 200 plaža, 257

turističkih agencija. Na ovom području registrirano je 550 seoskih domaćinstava, 36

marina sa 18 271 vezom. Azurna obala raspolaže sa 152 000 kreveta i 160 00

vikendica, od čega najviše otpada na hotele. Ostali podaci prikazani su u tablici.

(http://fr.franceguide.com)

Tablica 1. Smjštajni kapacitet Azurne obale

HOTELI NE

KLASIFICIRAN

SMJEŠTAJ

KAMPOVI APARTMANI POKRETNINE OSTALO

39% 16% 15% 15% 7% 8%

Izvor: http://fr.franceguide.com

Tablica 2. Infrastuktura Azurne obale

KONFERENCIJSKI

CENTRI

HOTELI AERODROMI SKI-

CENTRI

PARKOVI CASINA PLAŽE MUZEJI GOLF

TERENI

8 145 2 15 100 17 200 130 20

Izvor: http://fr.franceguide.com

4

3. NAJVEĆI TURISTIČKI CENTRI

3.1. Nica

Nica je grad na jugu Francuske na obali Mediterana u regiji Provansa Alpe –

Azurna obala ( Alpes- Cote d’Azur ). Sa oko 347 000 stanovnika Nica je peti grad

Francuske i drugi grad Azurne obale poslije Marseillea. Smještena samo 30-ak

kilometara od talijanske granice, okružena planinama i morem. Obiluje prirodnim

ljepotama koje privlače turiste. Grad se nalazi na kraju Zaljeva Anđela ( fr. baie des

Anges ), naslonjen na okolna brda koja su zapravo okrajak francuskih Alpa.

Najpoznatije među njima je svakako brdo na kome je Nica nastala - Brdo tvrđave.

Drugo brdo koje treba spomenuti je Simiez (fr Cimiez ), na kome se nalazi Manastir

Simieza iz 9. st. (fr. Monastere de Cimiez) i crkva Notre-Dame-de-l'Assomption

sagrađena u 15. st. kao i manastirski vrt sa koga se pruža pogled na novi dio Nice i

rijeku Pajon ( fr. Paillon ) koja je većim dijelom godine bez vode zbog suša. Na ovom

brdu se nalaze i tragovi rimske civilizacije, a najočuvaniji među njima je rimsko

kupalište Simije. (Pepeonik, 2003.)

U 12. st. grad je bio pod vlašću španjolskog kneza Rajmonda- Berengera Trećeg

(fr. Raimond –Béreger III ). Početkom 13. st. Nicom vlada Alfonso Prvi, kralj

Barcelone, i u tom periodu grad je podjeljen na dva djela, na „provincijalni“, tj dio koji

je bio blizak kneževini „Compte de Provence“ Alfonsa Prvog i onaj drugi dio koji je

pripadao talijanskoj Genovi. 1229 godine Raimon Berenger Peti, sin španjolskog

gospodara Alfonsa Drugog, sa svojom vojskom pokorava Đenovljane i grad ponovo

biva ujedinjen, naravno pod vlašću Španjolaca. Od 1324. godine grad je pod vlašću

Roberta od Anzuja, kralja Napolija i Provincije. 30 godina kasnije grad biva pogođen

epidemijom kuge koja prepolovljava broj stanovnika na oko 6000. Gradom nešto

kasnije vlada talijanska kraljevska porodica Grimaldi. U 18. st Nica je pripadala

Francuskoj ali je bila pod jakim utjecajem talijanskog Torina. Nakon sto je Napoleon

Prvi pao sa vlasti 1814. godine, Nica ulazi u sastav Kraljevine Sardinije. Francuska je

1860 godine prisvojila Nicu. Na gradskim izborima iste godine pobijedili su Giuzepe

Garibaldi i Charl Lorenti Robodi, koji su se oštro protivili francuskoj aneksiji grada.

Usljedio je referendum na kome je 83% građana glasalo za ujedinjenje za Francuskom,

a grad je i službeno postao dio Francuske 14.6.1860.godine. (Carpentier, Lebrun, 1999.)

5

Arhitektura Nice je raznolika. Starim gradom prevladavaju uske mediteranske

ulice, zbijene zgrade jarkih boja. Na okolnim brdima su rezidencije i vile bogatijeg sloja

dok u novom dijelu grada prevladavaju tipične zgrade novijeg doba. Grad obiluje

vjerskim objektima od kojih svakako treba spomenuti Crkvu Notre-Dame de Cimiez

koja je i najstarija u gradu, sagrađena 1450. godine, a rekonstruirana u 17. i 19. st. Pored

crkava u gradu dominiraju talijanske barokne vjerske škole, među kojima je

najpoznatija Saint Jacques le Majeur sagradjena na početku 17. st. Prisutnost drugih

naroda i kultura u gradu stvara potrebu za podizanjem novih svetih mijesta. 1859.

godine sagrađena je prva ruska pravoslavna crkva, koja vremenom postaje premala za

potrebe mnogobrojnih ruskih emigranata, koji 1903. godine počinju gradnju crkve

Svetog Nikole. Crkva je završena devet godina kasnije, a podignuta je na mjestu smrti

ruskog carevica Nikolaja Aleksadrovica Romanova. Pored Rusa , u 19. st. Englezi su

bili česti gosti Nice, pa je tako sagrađena i jedna crkva u tipičnom gotskom stilu. Oni su

ulagali u grad, o tome svjedoči i naziv promenade – Englesko šetalište, koje se u zaljevu

oblika potkovice proteže u dužini od sedam kilometara. Sa jedne strane šetalište je

okruženo morem, a sa druge dvoredom palmi, koji se zove Mala Afrika.

Nica je poznata i kao grad umetnosti, filma, parfema, dobre hrane i vina. Centrom

dominira park kralja Alberta. Nicu ima još 300 parkova i 150 fontana. Sa vidikovca se

pruža pogled na Zaljev anđela i panoramu grada. Jedna od atrakcija je i aerodrom,

drugi po veličini u Francuskoj, postavljen na pločama u moru, sa koga se dnevno obavi

45 letova za Pariz. U gradu je i luka sa 550 vezova za jahte. Nica se nalazi na raskrsnici

puteva za Alpe, Provansu i Italiju. Ona je i administrativni centar Azurne obale. (Natek,

2005.)

Nica ima prelijepe trgove. Među najvažnijima je trg Masséna koji je glavni

gradski trg. Trg Garibaldi je izgrađen u 18.st. U njegovom središtu nalazi se

Garibaldijev spomenik, simbol ujedinjenja Nice sa Italijom. Trg Rossetti se nalazi u

centru Stare Nice. Ovo je najpopularniji trg. U Njemu se nalazi katedrala Sent Reparat,

kao i Fontana. Trg Saleya je poznat po tome što se tu nalazi cvijetna pijaca. On je

najtradicionalniji dio grada. Vrlo je prometan i na njemu se nalaze mnogi restorani,

pabovi i trgovine. Trg Palate je popularan posebno među mladima koji se tu okupljaju.

Ovdje se često održavaju i koncerti. Trg Palate krasi gradski sat. Grad je okrenut prema

obali mora. Pored pogleda na more, Nica ima pregršt kulturnih, povijesnih i

arhitektonskih atrakcija. (Natek, 2005.)

6

Stara luka je jedno od najljepših mjesta u Nici. Iako nije velika, ona je centar

Francuske rivijere. U njoj su luksuzne velike jahte, a na obali se nalaze prelijepe zgrade

iz 18.st., specifičnog crvenog izgleda. Naravno, među najpopularnijim i najljepšim

atrakcijama Nice su njene plaže. Među njima je privatna plaža Neptun. (Gauldie, 2004.)

Muzeji čine pravi dragulj Nice koja obiluje povijesnim nasljeđem iz najstarijih

razdoblja. Najbitnije mjesto ovog tipa je Muzej ljudske paleontologije Terra Amata.

Ovo je arheološko nalazište otkriveno 1950-ih, i sadrži zbirku predmeta iskopanih na

samom mjestu, a koje svjedoče o životu prapovijesnog čovjeka. Još jedan arheološki

muzej je Muzej arheologije Nica-Simije. On sadrži zbirke predmeta iskopanih na

području grada iz rimskog doba, posebno kupatila iz 3.st. Ovdje se nalaze i predmeti

vezani za rimsku povijest na teritoriju Nice sve do srednjeg vijeka. Regionalni muzej

azijske umetnosti je najnoviji muzej u Nici. On sadrži stare i moderne eksponate vezane

za azijsku kulturu. Sama zgrada muzeja je izgrađena u japanskom stilu. Nalazi se u

predivnom parku Feniks sa pogledom na jezero. Muzej moderne i suvremene umjetnosti

ili MAMAC ( Musée d’Art Moderne et d’Arte Contemporain) sadrži američku i

francusku avangardnu umjetnost. Tu se nalaze i djela Vorhola i Amana. Muzej lijepih

umjetnosti se nalazi u raskošnoj devetnaestovekovnoj vili. Sadrži djela od 15. do 16. st.,

od kojih su neka ovdje došla iz Luvra u Parizu. (Gauldie, 2004.)

Nica ima mnogo parkova. Najpoznatiji je park Feniks, koji ima stakleni vrt sa

preko 2 500 vrsta biljaka. Park Zamka se nalazi na brdu koje posjetiteljima daruje

panorama nad Starom Nicom i Šetalištem Engleza. Na njegovom mjestu je nekada bio

zamak, čiji ostaci se mogu vidjeti. U parku se nalazi i vodopad. Botanički vrt u Nici se

prostire na 3 ha površine i sadrži mnogobrojne mediteranske vrste drveća i drugih

biljaka. Još jedno odlično mjesto za odmor i uživanje je Edenov vrt koja je specifična

po mnogobrojnim pticama. Posebna atrakcija za ljubitelje golfa su odlični tereni za ovaj

sport koji su karakteristični za ovu francusku obalu. Glavni teren je u vlasništvu

Državnog golf kluba Nica. Drugi teren je Golf de la Grande Bastide, koji ima 7 jezera i

još niz pogodnosti za sportaše.(Gauldie, 2004.)

3.2. Cannes

Za veliku većinu ljudi Cannes je sinonim za glamurozno okupljanje filmskog

svijeta u svibnju kada se u gradu održava International Film Festival u Palais des

7

Festivals. No Cannes je odmah iza Pariza kada je u pitanju segment poslovnog turizma.

U siječnju se održava MIDEM za poslovne ljude iz svijeta glazbe, u ožujku se održava

MIPIM koji pokriva međunarodno tržište nekretnina a u listopadu je na redu Tax Free

World Exhibition. Ovaj moderan grad razvio se iz malog ribarskog gradića na južnoj

obali Francuske. Vlasnici grada su u 11. stoljeću bili svećenici koji su grad proširili na

otok sv. Honorata a na vrhu brda su izgradili četvrtasti toranj koji je služio kao

osmatračnica sa koje su se na vrijeme mogli uočiti saracenski gusari. Toranj još uvijek

postoji u srcu Le Suquet, starog grada Cannesa. Stoljećima je bio malo ribarsko selo sve

do dolaska Napoleona 1815. koji je bježao s Elbe. Najstariji dio naselja bio je na brdu,

opasan zidinama koje su ga štitile od napada. Kao turističko središte Cannes se počeo

razvijati tek nakon što je lord Brougham tu sagradio svoju vilu 1839. godine. (Natek,

2005.)

Croissete (Kroaset) je najpoznatija ulica u Cannesu, bulevar pored mora, odmah

iznad glavne plaže. Tu su smješteni najskuplji hoteli i prodavnice, a pogled koji se

pruža iz tog dijela grada je impresivan. Na zapadnom kaju bulevara nalazi se marina

gdje vez uzimaju najskuplje jahte. Stari grad je koncentriran oko najstarijeg kvarta

Suquet, koji čine uske, krivudave i strme uličice, prekrivene kaldrmom. Po uličicama su

razbacani lokalni restorani, a na vrhu brda je sat-kula i crkva, odakle se pruža pogled na

grad i zaliv. Jedna od atrakcija je i Marché Forville - velika pokrivena pijaca koja ima

apsolutno najbolji izbor hrane u gradu. Na štandovima se može kupiti voće i povrće

svake vrste, i svježa, tek ulovljena riba i plodovi mora. Pijaca je otvorena svakog dana

od ujutro do popodne. (Gauldie, 2004.)

Palais des Festivals je dom Kanskog festivala, velika kongresna dvorana

sagrađena 1982. na mestu nekadašnjeg kazina. To je ogroman kompleks zgrada, koji je

poslednji put proširivan početkom 1990ih, sa 3 amfiteatra, 11 konferencijskih prostorija

i dve izložbene sale. Palača je opremljena najmodernijim zvučnom i svjetlosnom

opremom, a nalazi se na samom početku ulice Croissettes, između marine, pijace, i

starog kvarta Le Suquet. (Gauldie, 2004.)

3.3. Monaco

Monako, posljednja kneževina u Europi, najgušće naseljena država na svijetu i

druga po veličini najmanja država na svijetu. Smještena između Primorskih alpa i mora,

8

sa Francuskom u zaleđu, veličine je njujorškog Central parka. Država je dobila ime po

obližnjoj grčkoj koloniji Monoikos, koju su u 6. stoljeću p.n.e. osnovali Feničani.

(Natek, 2005.)

Dinastija Grimaldi vlada Monakom od 8. siječnja 1297. godine kada je François

Grimaldi zauzeo tvrđavu. Jedino razdoblje kada Grimaldijevi nisu vladali Monakom je

između 1793. i 1814. kada su tim teritorijem upravljali Francuzi. Monako je bio

protektorat Kraljevine Sardinije od 1815. do 1860. godine kada je Bečkim kongresom

odlučena samostalnost Monaka Francusko-monegaškim ugovorom. Francuske općine

Menton i Roquebrune su bili dijelovi kneževine, dok se nisu 1848. godine proglasili

slobodnim gradovima. Godine 1861. ti su gradovi priključeni Francuskoj. Do donošenja

ustava 1911. godine Monako je bio apsolutna monarhija. U lipnju 1918. godine donešen

je dogovor s Francuskom kojime se ustupljuje ograničena kontrola Francuskoj nad

Monakom. Odlučeno je da će Monegaška politika biti usklađena s francuskim

političkim, vojnim i gospodarskim interesima. (Carpentier, Lebrun, 1999.)

Monako je podjeljen na 6 četvrti:

-Monaco-Ville- stari grad,

-La Condamine- lučka zona i tržnica,

-Monte-Carlo- stambena zona i casino,

-Fontvieille-nova četvrt uz more,

-Le Larvotto,-plaže,

-Les Moneghetti- sjeverozapadna stambena zona.

Atrakcije ovoga grada su:

Prinčeva palača (Palais de Monaco), jedna je od rijetkih vladarskih palača koja

nije mijenjala svoju funkciju tijekom stoljeća, nego se i danas koristi kao dom obitelji

Grimaldi, a to je i jedna od rijetkih palača takve vrste koja je utvrđena.

U Monaco Villeu nalazi se i poznati Muzej oceanografije (Musée

Océanographique). Izgradio ga je princ Albert I., veliki ljubitelj morskih dubina, a

većina izložaka vezana je baš uz prinčeve ekspedicije. Tako se u muzeju mogu vidjeti

ostatci brojnih morskih organizama, modeli Albertovih istraživačkih brodova, kao i

neke od prvih podmornica itd. Glavna atrakcija muzeja, veliki akvarij, nalazi se u

podrumu i nudi pogled u više od 4000 morskih organizama, a 2000. godine otvoren je

9

tzv. 'Shark Lagoon', koji prikazuje život na koraljnim grebenima. Nedaleko od Muzeja

je i katedrala Bezgrješnog začeća, sagrađena u 19. stoljeću na mjestu crkve sv. Nikole,

koja je pak sagrađena još u 13. stoljeću.

Monte Karlo je najluksuzniji i najpoznatiji grad Monaka. Njime dominira

kazino- Le Grand Casino. Osim što je poznat kao grad glamura, poznat je i po sportskim

događanjima. Kneževina je domaćin jednom od najcjenjenijih teniskih turnira i utrci

Formule 1. Prva trka Velike nagrade Monaka održana je 1929.godine. (Gauldie, 2004.)

3.4. Marseille

Marseille (oks. Marselha) je po veličini drugi grad u Francuskoj, a njegov karakter

je određen povoljnim položajem luke u Lionskom zaljevu, na Sredozemlju. Pogodnosti

koje ova luka pruža za povezivanje sredozemnih pomorskih putova sa sjevernom

Europom, koristili su i njeni najstariji stanovnici, prije 2600 godina. Marseille je

kombinacija bogatog i jedinstvenog nasljeđa i jako dinamičnih kulturnih aktivnosti, a uz

sve to grad je smješten na izuzetno povoljnom mjestu, u zaljevu s mnogo prelijepih

uvala i otoka. Najpoznatiji otok je Chateau d'If, na kojem je bio zatočen grof Monte

Christo lik iz novele. Otok je sagrađen radi zaštite od napada sa mora. Na brdu se nalazi

crkva Notre Dame de la Garde,ostatci Stare luke, Glavna katedrala i crkva Svetog

Viktora, rasadnik kršćanstva u Provansi. Pored brojnih različitih kršćanskih vjerskih

objekata, Marseille je i grad sinagoga i džamija. Impozantno zdanje palače Longchamp

simbol je snage Marseillea u 19. stoljeću. Izgrađena je nakon što je u grad dovedena

voda izgradnjom kanala.

Sa svojih 25 kazališta, 10 koncertnih dvorana, operom, nacionalnim baletnim

ansamblom, filmskim studijom, zatim nekoliko vrlo poznatih rap grupa, Marseille se

uvrštava u velika umjetnička središta Europe. Ovaj grad se može pohvaliti i sa svoja 22

muzeja i centra kulturne baštine. Mnogobrojni umjetnici svjetske klase imaju svoj

studio u Marseilleu, a u ovome gradu se održavaju mnogi festivali na nacionalnoj i

međunarodnoj razini. (Natek, 2005.)

4. OSTALI TURISTIČKI CENTRI

10

Pored velikih turističkih odredišta, mjesta na kojima se okupljaju gosti iz

„visokog društva“, Azurna obala ima i mnogo manjih gradova koji nisu manje

zanimljiv, a omogućuju pravi odmor od svakodnevnice i koji su bogati kulturno-

povijenom baštinom. (Gauldie, 2004.)

4.1. Antib

Antib se nalazi između velikih centara Nice, od koje je udaljen oko 20 km i

Kana, od koga je udaljen oko 12 km. Najpoznatiji je po prelijepim pješčanim,

šljunkovitim plažama i čistom, toplom moru. Antib je jedan od onih gradova koji je

uspio sačuvati povijesni šarm. U nekadašnjoj tvrđavi danas su smješteni Muzej moderne

umjetnosti, Muzej povijesti i arheologije, te Muzej tradicionalnih zanata i lokalne

kulture. Najljepše i najstarije građevine nalaze se u povijesnom centru Antiba. Marché

Provençal je velika pokrivena pijaca sa odličnim izborom ribe, sira, i povrća. Jedan od

lokalnih delikatesa je smjesa začina poznata kao provansalske trave – mješavina

majčine dušice, anisa, i bosiljka. Katedrala (Cathédrale Notre-Dame-de-la-Platea

d'Antibes) je najveća crkva u Antibu – izgrađena u 11. veku, a sadašnja fasada je iz 18.

st. Unutrašnjost ukrašena baroknim oltarom. Obala ima 25 kilometara i peščanih i

šljunkovitih plaža; neke su privatne i one se naplaćuju, a postoje i javne gde je se ulazi

slobodno. U neposrednoj blizini centra Antiba nalazi se Port Vauban, najveća marina na

Azurnoj obali. Marina je podignuta u prirodnoj uvali koja se kao luka koristi još od

vremena starog Rima, a danas su tu smještene jahte milijunaša. U mjestu Juan les Pins

svake godine se održava legendarni jazz festival Jazz à Juan. Već 40 godina ovaj

festival privlači brojne zvijezde. Najpoznatiji stanovnik Antiba bio je, svakako Pablo

Pikaso, koji je Antibu ostavio 140 dela, od kojih je najpoznatije slika „Radost života”.

Sva Pikasova djela nastala u Antibu izložena su u kući u kojoj je veliki slikar živio.

(Gauldie, 2004.)

4.2. Menton

11

Biser Azurne obale je gradić Menton, poznat još i kao grad limuna. Ovo

mjesto na obali Sredozemnog mora krasi blaga klima (temperatura nikada ne pada ispod

3 stupnja pošto je mjesto zaštićeno od vjetrova) zahvaljujući kojoj dobro uspijevaju

agrumi. U drugoj polovini veljače ovdje se održava festival limuna, kada se od

narandži, mandarina i limuna prave skulpture, za čiju izradu se utroši i do 100 tona

agruma. Ovu galeriju pod vedrim nebom posjeti i do 250.000 gostiju. U strmim i uskim

ulicama Mentona, može se osjetiti mirise Provanse: začinskih trava, lavande, ili kuglice

natopljenih limunovim uljem. Menton je poznat po svojim vrtovima, uključujući Jardin

Serre de la Madone, Le Val Rahmeh, Fontana Rosa i vrt Maria Serena. Le Val Rahmeh

je osnovao Englez Sir Percy Radcliffe 1905.godine, a nazvao ga je po svojoj supruzi.

Fontanu Rosa je sagradio Blasco Ibanez, španjolsi romanopisac. Barokna bazilika Saint-

Michel-Archange, sa svojim zvonikom, sagrađena je 1619. godine. (Gauldie, 2004.)

4.3. Grasse

Grasse leži u vrlo slikovitoj regiji Provansa- Alpe-Azurna obala. Taj neobično

zanimljiv grad je poznat po proizvodnji parfema najviše klase i prirodnih aroma. U

cijelom je svijetu priznat kao „glavni grad lijepih mirisa” ne samo zbog izvoza mirisa

najbolje marke, nego i zbog dviju svečanosti koje se ondje organiziraju svake godine u

čast cvijeću koje simbolizira slavu i dobrobit grada. Prva je prestižna svibanjska izložba

ruža na koju dolaze izlagači i ljubitelji tih lijepih cvjetova iz cijeloga svijeta. Druga je u

kolovozu - praznik jasmina koji cvjeta i širi svoj miris po mnogim dijelovima grada i

često se smatra najvažnijim atributom Grassea. Razgledavajući to živopisno naselje

valja prije svega posjetiti Muzeum Perfum i poznatu parfumeriju „Fragonard”- tvornicu

koja turistima omogućuje da vide tajne proizvodnje i u kojoj se mogu vidjeti parfemi.

Stari dio grada sadrži blago davne arhitekture i prelijepe trgove s efektnim

fontanama. Jedan od najzanimljivijih spomenika Grassea je katedrala Notre Dame du

Puy, građena u X. i XI. stoljeću, a zatim restaurirana i preuređena u XVII. stoljeću. U

njezinoj se unutrašnjosti nalaze mnoga značajna umjetnička djela slavnih autora poput

Rubensa ili Jean-Honoré Fragonarda. (Gauldie, 2004.)

Tour de Guet, odnosno gradski panoramski toranj s kojega se savršeno vidi

panorama grada i živopisna planinska okolica bogata brojnim špiljama i jamama. Da bi

se bolje upoznala povijest grada, treba posjetiti Muzej davnog Grassea i Muzej

12

umjetnosti i provansalske povijesti. Grad također nudi zanimljive i rijetko viđene

ekspozicije u Muzeju odjeće i nakita. (Gauldie, 2004.)

Gras je najveći centar Francuske industrije parfema.. Mnogi su „nosevi“ ovdje

trenirani, a mnogi i dalje ovdje rade. Termin „nos“ se koristi u ovoj industriji i označava

osobu koja je prošla posebne treninge, a koja je prethodno prepoznata kao prirodno

nadarena za ovu vrstu posla, sve sa ciljem stvaranja novih mirisnih nota. Nekoliko

najstarijih tvornica parfema je i dalje tu i mogu se obići njihovi muzeji, izložbe,

prezentacije i prodajni saloni. Moguće je čak i stvoriti posebnu, mirisnu notu. (Gauldie,

2004.)

4.4. Avignon

Avignon se nalazi na lijevoj obali Rhône, te nedaleko od Durance. Avignon je na

području koje nije prenaseljeno, te je puno parkova i vrtova. Grad je izložen žestokim

vjetrovima, najviše maestralu. Nalazi u blizini Orangea (sjeverno), Nîmesa

(jugozapadno), Arlesa (južno), i Salon de Provence (jugoistočno). Osnovali su ga

Fokejci 539. pr. Kr. iz marseljske kolonije (Massilia), na području jednog galskog

plemena. Za vrijeme rimske vladavine, grad je postao jedan od najprosperitetnijih

gradova u Narbonskoj Galiji (Gallia Narbonensis). Poznat je kao staro sjedište

poglavara Rimokatoličke Crkve. Pripadao je papinskoj stolici sve do 1791. godine, kada

je u Revoluciji, vraćen u sastav Francuske. Ukupno su devet papa vladali iz Avignona.

Grad je, umjesto Rima, bio papinsko središte do 13. siječnja 1377. (Carpentier, Lebrun,

1999.)

Jedan je od najljepših gradova Provanse, grada povijesti i umjetnosti poznatog i

kao „papinski grad", ime koje zahvaljuje svom statusu iz 14. stoljeća. Danas je Avignon

poznat i kao kazališni grad jer se u njemu svako ljeto odvija jedan od najpoznatijih

europskih kazališnih festivala. U povijesnoj jezgri grada nalazi se katedrala Notre Dame

des Doms, Mala palača, gradske zidine,Avignonski most i Papinaska palača. (Natek,

2005.)

4.5. Saint Tropez

13

Nekadašnje ribarsko selo, koje se u 19. st. transformiralo u okupljalište

umjetnika, pedesetih godina postaje moderno ljetovalište bogatih i slavnih. Tu tradicju

je održalo do danas. Grad ima muzeje, spomenike, stare građevine, mjestašca u brdima

oko Saint-Tropez-a sa kojih se pruža pogled na vinograde. Međunarodno je poznato

turističko mjesto i odigralo je ogromnu ulogu u promoviranju francuske obale. U mjestu

živi oko 5 500 ljudi, dok ga tjekom godine posjeti oko 5 milijuna turista. Grad

umjetnosti, kulture i tradicije. Događaji koji se odvijaju u njemu privlače turiste,

posebno one mlađe. Svake godine, na kraju rujna, održava se regata u zaljevu Saint-

Tropez (Les Voiles de St. Tropez). Ovdje se usidruju jahte poznatih osoba, koje dolaze

izlaziti jer je grad najpoznatiji po zabavama. Većina turista posjećuje ovo mjesto na

putu za veće gradove kao što su Nica ili Cannes. (Gauldie, 2004.)

.

ZAKLJUČAK

14

Iako je Azurna obala relativno mala regija ona je jedna od najrazvijenijih i

najstarijih turističkih regija na svijetu. Tjekom cijele godine posjeti je više milijuna

turista koji ostvaruju višemilijunske prihode. U nekim gradovima žvi i par tisuća

stanovnika na kvadratni kilometar što ukazuje na gustu naseljenost obale.

Bogata je kulturno-povijesnom baštinom, prirodnim ljepotama i kulturnim

događanjima koja su poznata diljem svijeta. Neka od njih su i festival u Cannesu, utrka

Formule 1 u Monte Carlu itd. Obala je središte za bogate ljude koji uglavnom dolaze

potrošiti novac u casinima i u poznatim trgovinama. Neka mjesta razvijaju samo elitni

turizam, neka su posjećena samo radi zabava koje se u njima održavaju, no postoje i ona

druga strana obale koju rijetki otkriju. Velik broj manjih gradova koji nisu manje

zanimljivi od ovih koje turisti uglavnom posjećuju. Ti su gradovi očuvali svoj povijesni

duh i posebni su po tome što se u njima turisti zaista mogu odmoriti i uživati u prirodi i

priredbama koje se organiziraju. Neke od njih su i festival limuna, kazališni festivali,

posjete muzeju parfema itd.

LITERATURA

15

Gauldie, R. 2004. Provansa i Azurna obala, Znanje, Zagreb

J. Carpentier, F. Lebrun 1999. Povijest Francuske, Zagreb

Natek, K. 2003. Države Svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb

Pepeonik, Z. 2005.Turistička geografija svijeta, Školska knjiga, Zagreb

WEB IZVOR

http://fr.franceguide.com

16