598
ANTOLOGIJA FRANCUSKOGA PJESNIŠTVA

antologija francuskoga pjesnistva

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: antologija francuskoga pjesnistva

ANTOLOGIJA FRANCUSKOGA PJESNIŠTVA

Page 2: antologija francuskoga pjesnistva

<0> S U G L A S J A

Knjiga 1.

Urednik

BOJAN MAROTTI

Design ovitka

IVICA BELINIĆ

Grafički urednik

FRANJO KIŠ

Objavljivanje ove knjige potpomogli su, u sklopu izdavačkoga progra-

ma Ministarstva vanjskih poslova Francuske, Francusko veleposlanstvo

u Hrvatskoj i Francuski institut u Zagrebu.

La publication de cet ouvrage dans le cadre du programme de partici-

pation à la publication du Ministère français des Affaires Etrangères,

bénéficie du soutien de l'Ambassade de France en Croatie et de l'Institut

Français de Zagreb.

© ArTresor naklada, Ilica 75, Zagreb, 1998.

Ilustracija na ovitku: © Photo RMN - Arnaudet

Page 3: antologija francuskoga pjesnistva

ANTOLOGIJA

FRANCUSKOGA PJESNIŠTVA

Sastavili

ZVONIMIR MRKONJIĆ MIRKO TOMASOVIĆ

S ARTRESOR NAKLADA

ZAGREB, 1998.

Page 4: antologija francuskoga pjesnistva

Za pjesnike od C. Marota do Th. Gautiera odabir je napravio

te napisao dio predgovora i osnovne podatke o pjesnicima

Mirko Tbmasović, a za ostale je pjesnike to učinio

Zvonimir Mrkonjić.

Preveli:

FRANO ČALE, ANTE ČIČIN-ŠAIN, ŽELJKA ČORAK, DRAGUTIN DOMJANIĆ, GRGO GAMULIN, VLADIMIR GERIĆ,

MARKO GRČIĆ, IVO HERGEŠIĆ, JOVAN HRANILOVIĆ, DRAGO IVANIŠEVIĆ, RADOVAN IVŠIĆ, SLAVKO JEŽIĆ,

ANTE JUREVIĆ, JURE KAŠTELAN, ŽELJKO KLAIĆ, NIKICA KOLUMBIĆ, IVAN G. KOVAČIĆ, BOŽO KUKOLJA, VLADISLAV KUŠAN, VIŠNJA MACHIEDO, MATE MARAS, TONKO MAROEVIĆ, PREDRAG MATVEJEVIĆ, NIKOLA

MILIĆEVIĆ, ZVONIMIR MRKONJIĆ, VLADIMIR NAZOR, LUKO PALJETAK,

IVAN PANDŽIĆ, VOJMIL RABADAN, JAKŠA SEDMAK, IVAN

SLAMNIG, ANTUN ŠOLJAN, NIKOLA ŠOP, MIRKO TOMASOVIĆ, IVAN

TRNSKI, TIN UJEVIĆ, STOJAN VUČIĆEVIĆ, BRANISLAV ZELJKOVIĆ,

ANDRÉA ZLATAR, BOŽE V ŽIGO

tutorskih prava za pojedine

ustanove da imaju autorsko

jdi uređivanja odnosa.

Page 5: antologija francuskoga pjesnistva

5

PREDGOVOR

1.

-ZVÏedu lirikama velikih svjetskih jezika europskoga Zapada, fran-

cuska lirika zauzima istaknuto mjesto. Njoj pripada neprijeporno prven-

stvo po tome što se u francuskim zemljama najranije pojavilo pjesništvo

na narodnom jeziku, štoviše u tekstovima koji su potpuno autorski, te

su se kao takvi i sačuvali. Ta pojava - trubadursko pjesništvo - događaj

je od kapitalne važnosti ne samo za Francusku nego i za cjelokupnu

europsku kulturu. Nastanak trubadurskoga pjesništva obavijen je ma-

glom i do danas njegovi izvori nisu dostatno objašnjeni. Je li presudna

bila latinska tradicija ili vanjski utjecaji, hispano-arapski, keltski, he-

lenistički itd. - ni jedna od teza ne čini se suviše uvjerljivom. Zato se

trubadursko pjesništvo može s pravom smatrati elementarnom poja-

vom »proljeća svijeta« (Zeljka Ćorak). Područje je njegova nastanka i

proširenja južna polovina Francuske, koja se podudarala s područjem

rasprostranjenosti provansalskoga (okcitanskoga) jezika. Prva sačuvana

trubadurska poezija jest 11 pjesama Guilhema de Peitieua, IX. vojvode

akvitanskoga (1071. - 1127.), koji je ujedno jedno od najvećih imena

trubadurskoga pjesništva. Guilhemova poezija nosi značajke koje će ve-

ćinom biti tipične za cijelo to pjesništvo. To su pjesme udvorne, ideal-

ne ljubavi, ali se ljubav u njima pokazuje isto tako i sa senzualne, satirične

strane. Ta poezija njeguje kult i praksu komplicirane, virtuozno ovladane

forme, koja kulminira u duhu paradoksa i apsurda. To je tzv. trobarclus

(hermetska poezija) nasuprot trobar plan (jasna, lagana poezija).

Osnovne vrste trubadurske poezijè',jesu canzô, sirventes i tenzô. Can-

zâ je najomiljenija vrsta jer je to izraz ljubavnoga pjesništva, u prvom

redu udvorne ljubavi. Pjevati dami koju ljubi, za trubadura znači stavi-

Page 6: antologija francuskoga pjesnistva

6

ti se u njezinu službu; a biti u toj službi jest iskušati njezine sretne, koliko

i one nesretne trenutke, nadu i beznađe. Sirve?ites je canzo primijenjen

na drugovrsne sadržaje, poglavito kada trubadur služi svoga feudalnoga

gospodara, slaveći ga i braneći ga od napada, pri čemu ta često politička

poezija poprima satirički prizvuk. Tenzô je poetski prijepor u dva glasa,

od kojih jedan postavlja drugomu pitanja, a drugi brani suprotnu tezu,

da bi se raspra zaključila pozivanjem kakva gospara ili gospoje da pre-

sudi.

Postoje i manje reprezentativni žanrovi kao što su pastourelle (pri-

jepor zavođenja između viteza i pastirice), alba (noćobdijino upozora-

vanje ljubavnika da dolazi dan), romance (izvješće o sentimentalnim pu-

stolovinama), ali i plesne pjesme baladas, dansas, estampidas. Osnovni je

medij trubadurskoga pjesništva glas. Te se pjesme pjevaju, bilo da ih

izvodi sam autor - trubadur, ili žongler - pjevač, koji sam ne stvara pje-

sme. Štoviše, za uspjeh ljubavne pjesme u širem općinstvu presudniji

je napjev nego riječi. Bio on plemić ili čovjek nižega podrijetla, truba-

dur je učena osoba, koja se kreće po dvorovima, što je žongleru bilo

nemoguće postići. Poznata su imena od oko 500 trubadura, ali od samo

manjega broja njih sačuvana su djela u znatnijem opsegu. Trubaduri

nakon Guilhema Akvitanskoga proširuju krug tema te lirike. Sredinom

XII. st. Jaufré Rudel stvara mit o »dalekoj ljubavi«, do te mjere dalekoj

da postaje predmetom mistične težnje. Marcabrun, pjesnik oštra jezi-

ka, gleda na ljubav posve realistički, a o ženama govori štoviše kao že-

nomrzac. Bertran de Born (oko 1140. - oko 1215.) zanesenjak je rata,

on potiče velikaše jedne protiv drugih, zbog čega je i završio u Dante-

ovu Paklu. Bernart de Ventadorn (umro oko 1200.) ocrtao je s najviše

strasti i mašte ljubavnu žudnju, pa se smatra vrhuncem trubadurskoga

pjesništva. Arnautz Daniel dobio je od Dantea epitet »najboljega kova-

ča materinjega jezika«, a kao virtuoza i inovatora pjesničke forme oso-

bito ga je cijenio Ezra Pound.

Jedinstveni uzlet trubadurskoga pjesništva bio je osuđen na susta-

janje onoga časa kada su mu počela izmicati njegova realna uporišta.

U ratovima koje je početkom XIII. st. pokrenula francuska kraljevina

protiv albigenza, katarskih heretika, većina velikaša francuskoga Juga

lišena je zemlje i protjerana. Nestalo je gostoljubivih dvoraca na koji-

ma je cvjetalo trubadursko umijeće, pa su trubaduri morali potražiti

Page 7: antologija francuskoga pjesnistva

7

okrilje izvan područja dosega svoga jezika, u Španjolskoj, Italiji, Nje-

mačkoj, Mađarskoj, pa je vjerojatno poneki od njih prošao i kroz Hr-

vatsku. Istodobno, posvuda se suzbija provansalski jezik kao prometa-

lo krivovjerja. Tako je zaključeno jedno od najblistavijih razdoblja u po-

vijesti europskoga pjesništva, bez stečevina kojega je nezamisliv nje-

gov kasniji razvoj. To je u prvom redu iskustvo da je moguće na naro-

dnom jeziku pisati djela koja savršenošću ni po čemu ne zaostaju za

onima pisanima na klasičnim jezicima. Ideologija udvorne ljubavi bijaše

poticajem Petrarki i petrarkizmu. Trubadurski kult forme, koji je bašti-

nilo francusko pjesništvo srednjega vijeka, reaktualiziran je u simbo-

lizmu, da bi u Mallarméa doživio vrhunac. Ljubav prema paradoksu i

apsurdu učinila je francusku poeziju mjestom upravo predodređenim

za pojavu nadrealizma.

U sjevernom dijelu Francuske, istodobno s početcima trubadur-

skoga pjesništva, nastaju na francuskom jeziku junačke pjesme, chan-

sons de geste. Pišu ih redovnici u samostanima, a šire ih i razvijaju žon-

gleri. Jedne obraduju teme iz antike, druge teme tzv. »bretonskoga ro-

mana« poznatoga po ciklusu o vitezovima Okrugloga stola i kralju Ar-

turu, treće pak događaje oko Karla Velikoga. Iz ovih potonjih nastalo

je najznačajnije djelo toga pjesništva, Pjesan o Rolandu (oko 1100.), borcu

protiv Saracena. Najznačajniji pjesnik romana u stihovima, Chrétien

de Troyes (1135. - 1190.), ostavio je niz djela u kojima je razvio teme

iz bretonskoga ciklusa, a mnoga će, od Tristana do Percevala (Parsifa-

la), ostati u pamćenju preko opera R. Wagnera. Suprotno junačkomu

ozračju tih romana, štoviše parodirajući ih, basne u stihovima koje tvore

Roman o Liscu, proizvod su građanskoga svjetonazora, koji satirički ko-

mentira karaktere i ponašanje ljudi iz viših društvenih razreda.

U lirskom pjesništvu poticaj trubadura prenijet će se na sjeverois-

tok, u Champagneu, a njihovi će nastavljači biti truveri {trouvères). Tako

Gace Brûlé krajem XII. st. preuzima teme udvorne poezije. Na pjesni-

štvo truvera snažno djeluju nedaće križarskoga života i preko njih se

prelamaju svi sadržaji te poezije. Conon de Béthune (1150. - 1219.),

jedan od križarskih vojskovođa, pjeva o križaru koji ide u rat ostavljajući

ljubljenu. Kaštelan od Coucya proslavio se kao pjesnik bolnoga opro-

štaja od svoje gospoje. Thibaut de Champagne, grof šampanjski i kralj

Navarre, također križar, pjesnik je ljubavnoga razočaranja.

Page 8: antologija francuskoga pjesnistva

8

Kao svojevrsna sinteza, koja sažima cijelo jedno razdoblje francuske

poezije oko njezine središnje zaokupljenosti - ljubavi, nastao je Roman

o Ruži, opsežan roman u stihovima, koji su u dva navrata pisala dva au-

tora. Prvi je dio napisao Guillaume de Lorris (1210.? - 1240.?) i u njemu

izlaže nauk o udvornoj ljubavi u obliku snovite alegorije sa simboličnim

osobama. U vrtu Užitka Ljubavnik želi osvojiti Ružu, pri čemu mu po-

mažu saveznici, a odmažu neprijatelji. Pedesetak godina poslije, Jean

de Meung (1250.? - 1304.) piše opsežan nastavak, ali u posve suprot-

nom duhu. Dok De Lorris prilazi svojoj temi kao pjesnik udvorne lju-

bavi, De Meung je racionalist i skeptik, koji tu temu dovodi u pitanje.

U tu svrhu služi se antičkom filozofijom i skolastikom, pa suprotsta-

vljajući se tretiranju žene kao idealnoga bića, dospijeva u drugu kraj-

nost - krajnost mizoginije. Time je ovaj pjesnik konačno zaključio raz-

doblje udvornoga pjesništva te pridonio zaokretu srednjovjekovnoga

pjesništva prema humanizmu, koji najavljuje književnost renesanse.

Tijekom XIII. st. truversku poeziju, kao izrazito dvorsko pjesništvo,

nastavljaju pjesnici građanskoga podrijetla, mijenjajući time i njegovu

narav. Njihovi nastavljači, žongleri, stavljaju ženski ideal udvorne ljubavi

u konkretniji okvir, dok njihov doživljaj stvarnosti dobiva egzistenci-

jalnu dimenziju. U tim mijenama imalo je znatna udjela i latinsko pje-

sništvo golijardâ, klerika lošega, raspusnoga života. Svojim satiričkim

pjesmama protiv visokoga svećenstva, štoviše protiv Rima, oni su poet-

ski oblikovali duh nepokornosti i pobune te ga prenijeli na pjesnike fran-

cuskoga jezika. Kao najveća pjesnička figura toga stoljeća ocrtava se

Rutebeuf (između 1230. i 1290.). Taj žongler, profesionalni izvođač poe-

zije, koji je i sam pjesnik, sve tegobe svoga života pariškoga skitnice i

siromaha doživljava duboko individualno, pa je i u naslove svojih pjesa-

ma stavljao svoje ime. Svojim individualizmom, sviješću o propadljivosti

ljudskoga opstanka i sviješću o svome pjesničkom pozivu, Rutebeuf je

utjelovio sastavnice pjesničke sudbine, koje će biti značajkom mnogih

francuskih pjesnika, osobito onoga koji će dva stoljeća poslije njega

označiti vrhunac poezije srednjega vijeka, Françoisa Villona.

Imena Rutebeufa i Villona znače samo najistaknutije točke jednoga

pravca nazočnoga u francuskom pjesništvu od samoga njegova početka.

To je poezija, kako je u svojoj razdiobi naziva René Lalou, »robusnoga

realizma«, satiričkih i opscenih krajnosti. Drugi je pravac »aristokratske

Page 9: antologija francuskoga pjesnistva

9

tananosti« udvornoga pjesništva, kojemu prijeti suprotna opasnost, tj.

da zapadne u prenemaganje. Ova potonja težnja uzela je sve više maha

u XIV. st., kada se poezijom bave pjesnici od zanata, kojih su pjesme,

namijenjene plemstvu i bogatim građanima, daleko od briga puka. Zato

se njihova invencija očituje u iznalaženju složenih novih pjesničkih for-

mi kao što su rondeau, ballade, chant royal, virelai itd., kojima je zajedničko

višekratno navraćanje istih srokova. U svim tim novostima okušao se

sjajni skladatelj i pjesnik Guillaume de Machaut (oko 1300. - 13 77.), davši

opis lirskih formi u djeluLijek sreće. Njegov učenik Eustache Deschamps

(1346. - 1406.?) napisao je prvu proznu poetiku, Umijeće pjevanja i sasta-

vljanja pjesama (1392.), dok je u stihovima, u kojima kritizira dvorjane,

vojnike, novčare itd., ostavio slikovito svjedočanstvo o društvu XIV. st.

Pjesnikinja Christine de Pisan (1363. - 1431.?) prva je profesionalna

spisateljica u francuskoj književnosti. Ostavši već u dvadeset i petoj go-

dini udovica s troje djece, ona nalazi u književnosti mogućnost preži-

vljenja i zadovoljštine. Kao spisateljica uzela je u zaštitu žene, koje na-

pada Jean de Meung u drugom dijelu Romana o Ruži. Francusko pjesni-

štvo srednjega vijeka zaključuje se s dva značajna pjesnika, koji najbo-

lje ilustriraju njegovu dvojstvenu narav. Charles Orléanski (1394. -

1465.) izdanak je visokoga plemstva, vrlo prisutan u političkim previra-

njima do trenutka kada ga u dvadeset i četvrtoj godini zarobljuju Englezi

u bitci kod Azincourta. Za vrijeme od četvrt stoljeća zatočen je u Engle-

skoj, da bi po povratku epikurejski živio u dvorcu Blois okružen učenim

ljudima i pjesnicima, medu kojima je bio i Villon. Charles Orleanski

posljednji je pjesnik udvorne ljubavi, koji istodobno, preko majke Tali-

janke, prenosi prve odjeke talijanske renesanse i petrarkizma. Premda

se služio alegorijom i ostalim vještinama u duhu vremena, on je supti-

lan lirik, koji ocrtava radosti života, manje iskren u ljuvenoj retorici nego

u opisu malih prizora, u slikama prirode, gdje spada i slika dolaska pro-

ljeća, kojoj zahvaljuje svoj najljepši rondeau: Gle, vrijeme je skinuto plašt.

U dvorcu Blois srela su se dakle dva pjesnika koja slučajno pripadaju

istomu vremenu, aristokrat Charles Orléanski i pučanin François Vil-

lon (1431. - 1464.?), kojim započinje francuska moderna poezija. U Vil-

lona nema više zamišljene »gospoje« udvornoga pjesništva, on kao neki

Držićev junak ustanovljuje da s praznim želucem ne haje za ljubav. Tomu

osobnomu iskustvu odgovaraju i ostale naznake Villonova dubokoga

Page 10: antologija francuskoga pjesnistva

10

individualizma. Ovaj suident Sorbonne stekao je književnu naobrazbu da bi se mogao rugati (nadri)učenosti. Na Villonovo pjesništvo više je od svega utjecao njegov nesretan, buran život, koji ga je vodio u krčme, javne kuće, a preko umorstva i u zatvor. Iščekivanje smrtne kazne nadah- nulo ga je za njegove pjesničke Oporuke, gdje dolazi na domak spozna- je o zlosretnosti pjesničkoga opstanka - što Villona čini dalekim pre- tečom »prokletih pjesnika«, Baudelairea, Corbièrea, Verlainea, Mal- larméa i Rimbauda.

2.

Demedievalizacija francuskoga pjesništva skopčana je, kao i drugdje

u Europi, s konstituiranjem humanističke književnosti, koja se osobito

razvija pod okriljem Franje I. Mecena i animator kulture i umjetnosti,

dovodi na svoj dvor i u Francusku mnoge glasovite Talijane, a sestra

mu Margareta Navarska okuplja oko sebe literate i sama se nastoji pje-

snički iskazati. Humanizam ne samo nameće novi izražajni medij nego

i drugačije standarde i mjerila književne tvorbe prema razini antičke

tradicije i razvijene talijanske renesanse. Clément Marot, neko vrijeme

povezan s krugom Margarete Navarske, pokušava kao vrlo darovit pje-

snik i umješan versifikator retoričarsko i dvorsko stihotvorstvo moder-

nizirati, tj. prilagoditi novim gibanjima s ugledom na zamamno talijan-

sko pjesnikovanje. Ipak, tek s tzv. lyonskom školom dohodi do svjesnoga

poetičkoga posvajanja pripadnih čestica renesansne lirike, ponajlakše

prepoznatljivih u neoplatonističkom petrarkiziranju. Lyonski pjesnici

ne potpadaju pod dvorsku zaštitu, već djeluju u urbanom središtu, u

odnosu na humaniste stoga im je komunikacijski protok brži i širi. Re-

cepcija lirike ne podrazumijeva učenu elitu, već veći broj primatelja,

sastavi se ne samo pišu nego i izvode uz glazbalo. Vezanost Lyona uz

Italiju, posebice uz Firenzu, izazivlje želju za jednakim civilizacijskim

i kulturnim prosperitetom, a gradski ambijent, mnogo tipičniji i razvi-

jeniji od onoga pariškoga, pogoduje renesansnim autorskim očitova-

njima. Baš se u Lyonu oko 1530. oblikuje družba štovatelja talijanske

kulture, nazvam Angélique, u kojoj su Maurice, Claudine i Sybille Scève,

Pernette du Guillet, Jeanne Gaillarde. Objekt njihova kulta biva Fran-

Page 11: antologija francuskoga pjesnistva

11

cesco Petrarca i njegova interpretacija u okviru neoplatonizma, po uzoru

na talijanske otmjene razgovore, Dijaloge o ljubavi (Leona Hebrejca).

Maurice Scève u tom duhu ispisuje kanconijersku zbirku (Délie, 1544.)

sa zamršenom versifikatorskom strukturom i vertikalnom zamišlju sub-

limacije ljubavi do združenja bića u vrhovnom dobru. Louise Labé, bli-

ska Scèveu, »dama s lutnjom«, »zloudana lijepa užarka«, korespondira

u čuvstvenim, senzualnim sonetima s čeznutljivim Olivierom de Ma-

gnyem, pjesnikom uzvratnih sastavaka. Taj lyonski renesansni nagovje-

štaj, obilježen »slatkim misticizmom« (Michelet), nije mogao suviše

odjeknuti izvan mjesnih granica. Sira nacionalna protega ostvaruje se

djelovanjem tzv. plejadista iz pariške metropole, dosta žestokom polari-

zacijom unutar nje. S jedne je strane Sorbonne, nesklona i protivna no-

vomu duhu, humanizmu i renesansi, a s druge pak mladi buntovni krug

oko Ronsarda i Du Bellaya. Taj reformatorski dvolist oblikuje progra-

matska načela i počinje ih primjenjivati u svojim pjesmama. Ronsardova

je ambicija stvoriti ne samo francuski jezik dostojan grčkoga i latinskoga

nego i francusku muzu dostojnu antičkih, usporedice s prijenosom tali-

janskih iskustava i postignuća. Ronsard počinje s pindarovskim odama,

ali dotada neviđenu čuvenost doživljuje s knjigom Ljubavi (1552.), od

paža se uzdiže do nacionalne osobnosti, respektiran, uvažavan kaopoè-

ta doctus, poëta christianus, tenerorum lusor amorum.. Zahvaljujući Jeanu

Doratu, koji ga je helenski izobrazio, on u galantnu poeziju unosi rene-

sansne erotičke natuknice, na stanovit je način despiritualizira i pribli-

žuje mladomu naraštaju, privlači sljedbenike. Joachim du Bellay, počevši

jednako sa sjetnim petrarkiziranjem, izrazuje francusko domotužje i gal-

ski satirički naboj. Riječ je o pjesnicima europske pozicije i dometa: s

Plejadom se napokon francuska poezija u odnosu na europski kontekst

deprovincijalizira, »internacionalizira«, jer oba autora, poglavito Ron-

sard, bivaju prihvaćeni i priznati izvan matične literature. On i drugi

pjesnici Plejade popuniše versifikatorski i tematski repertoar, uvedoše

antičke vrste, oblike i obrasce i tako je reformatorski projekt renesan-

sne adaptacije zaista primijenjen. No, u odnosu na slične procese u eu-

ropskim poezijamaXVI. stoljeća ima nekih razlika: veća rezistencija pre-

ma talijanskoj metrici (nije prihvaćen hendekasilab), istrajnost nekih

nacionalnih srednjovjekovnih stalnih oblika i izostanak reprezentativno-

ga epa (unatoč nervoznomu Ronsardovu pokušaju). Potkraj istoga sto-

Page 12: antologija francuskoga pjesnistva

12

ljeća plejadistička koncepcija izazivlje reakciju zbog sve većih primjesa

učenoga, eruditskoga, latinizirajućega pjesništva, pa se iznovice oživljuje

lirika talijanske mode, udvorna, jednostavnijega izraza i barokističke

skrbi za artistički efekt. Početkom dojdućega stoljeća, »krasnici« i »pre-

cioze« oduševljavaju se španjolskim pjesnicima, a krvava tragika vjersko-

ga, građanskoga rata također ima svoju emotivnu emanaciju. Nije posve

lako rasporediti, omeđiti i specificirati francusko barokno pjesništvo,

zbog više djelatnih silnica, a i preklapanja s renesansnim i klasicističkim.

Negda ignorirano, ono se danas u kritičkim i antologičarskim sudovi-

ma s pravom prevrednuje, možda čak otkriva. Pozornost se više usmje-

ruje prema skupini tzv. libertinaca (Théophile de Viau, A. G. de Saint-

Amant) nego prema interpretima prpošne, neobvezatne, salonske i ga-

lantne poezije (Vincent Voiture). Théophileovi sumišljenici bili su svjes-

ni protivnici uspostavljajuće klasicističke doktrine, skloni maštarijama,

pa i fantastici, a istodobno je barok proizveo potrebu pjesničkoga oči-

tovanja spiritualnih i metafizičkih pobuda (Jean Račine). Končetizam

i druge manire iz Italije (početkom XVII. stoljeća u Parizu boravi G.

B. Marino i »briljira« po njegovim salonima) izazivlju zazor poborni-

ka klasicizma, koji traže racionalizaciju, demetaforizaciju i versifikator-

ski strogo vođenu liriku, kako to sankcionira implicite Malherbe, a expli-

cite Boileau. Sredina XVII. stoljeća vrijeme je sveopćega literariziranja

strasti {lapassion) i njezine polarizacije (»krasna« ili »tragična«), vrijeme

je duhovno-religijskih kriza (isusovci - jansenisti), recivilizacije javnoga

života i obrazaca vladanja s imperativnim okomitim dvorskim ustrojem,

kršćanskoga preispitivanja ćudoređa i sve je to zabilježeno u lirskim frag-

mentima, koji su raspršeni diljem pojedinih opusa i autorskih opcija

prema mjerodavnim uzvišenijim žanrovima. Žanrovska hijerarhija i na-

metljiva normativnost na neki su način degradirale liriku kada je nadvla-

dala punina klasicističke stege. Pjesme su se tako često svodile na male

dosjetke (otuda bezbroj prigodničarskih soneta) ili na stanovito rješava-

nje križaljke pozivom na mitologijsku erudiciju. Jean de La Fontaine

izišao je iz rečenih okvira, demitologizirao prirodu, smjestivši u nju živa

bića iz ljudskoga vidokruga na jedan zabavan i poučan način (divertir et

instruire), kako su to zahtijevale klasicističke poetike. Njegove basne,

prodahnute zanimanjem za zoologiju iz učenih salona, zapravo su mali

pjesmotvori, koji na podlozi tradicionalne vrste iskazuju vrhunsko indi-

Page 13: antologija francuskoga pjesnistva

13

vidualno umijeće i oporbeni mentalitet. PoezijaXVIII. stoljeća nije, me-

đutim, uspjela ostvariti neke veće koncepcijske ni tematske novine.

Općenito govoreći, ona je u to doba ipak art mineur, što znači da se

pjeva o svemu i svačemu, autorski uglavnom nerazlikovno, a njeguju

se potrošni oblici epigrama, epitafa, madrigala, popijevaka, basni, oda,

elegija. Takvi se sastavi mogu razvrstavati i na salonske, »lagašne«, pr-

pošne, didaktičke, opisne pjesme, pjesme u službi znanosti ili filozofi-

je, osobne polemike ili pamfletizma. Rugalačku darovitost nacije po-

tvrđuju mnogi stihotvorci, ne samo Voltaire. Alexis Piron ovako, pri-

mjerice, sažimlje svoju glasovitu nadgrobnicu:

Ovdje počiva Piron, šaka jada, postat akademik ni to ne bï kadar.

Potkraj stoljeća nazire se jedna jaka pjesnička osobnost, André Ché-

nier, legendarni utamničenik i žrtva terora, obnovitelj lirike. Njegov

je program dostignuće ljepote po helenskom kodu, a okolnosti su ga

nagnale da sklada pojedine tužbalice u negvama, u predgiljotinskoj tje-

skobi. Rođen 1762., dakle u istom desetljeću kao i Chateaubriand, da

ga nasilna smrt nije omela, vjerojatno bi prešao prag novoga stoljeća

kao srodnik romanticima, koji su ga, uostalom, i prepoznali kao pjesnika.

»Napokon Lamartine dođe«, moglo bi se parafrazirati glasovit po-

lustih Boileauov, kojim je fiksirao pojavu Malherbea u klasicističkim

gibanjima. Alphonse de Lamartine »lirizirao« je francusko pjesništvo,

vratio mu čuvstvenu sponu, izražajnu fluidnost, meličku svojstvenost,

dignitet vrste. Njegove Pjesničke meditacije (1820.) učinile su ga pjesni-

kom prvoga romantičarskoga naraštaja s recepcijom koja je zadobila

nacionalne razmjere. Bio je to povratak pjesnika liričara i početak naj-

većega stoljeća francuske poezije. Nakon dugo vremena razabire se ne

samo ekstenzitet uvježbanoga umijeća nego i intenzitet autorskoga ulo-

ga; uspostavljaju se uzori i sljedbenici (lamartinisti, hugoisti), pravci i

škole (»intimna«, »pitoreskna«, »filozofska«), omalovažavana kategori-

ja galantnoga stihotvorstva dobiva neslućenu poetičku vrijednost, biva

sudbinski, egzistencijalni pjev o ženi. Svi oblici, sastojci i instrumenti

lirike oživljuju se, renesansna se poezija vraća u djelatnu maticu nacio-

nalne književnosti. Victor Hugo, koji je sam ispisao oko 200 000 stiho-

Page 14: antologija francuskoga pjesnistva

14

va, ima svjesne reformatorske ambicije nalik Ronsardovima. U poet-

ski se medij uključuje leksik XVI. stoljeća; Hugo, primjerice, propo-

vijeda »iznašašće«, »otajstvo« riječi. Romantičarski sindrom, dakako,

dovodi i izvanjsku patetiku, hipersentimentalizam, ljuvenu hipertro-

fiju, egotističku bolećivost. No, usporedice postoji i tendencija upitnoga

pjesnikovanja (Alfred de Vigny), želja da se poetizira čovjekova razape-

tost između Neba i Zemlje, suodnos s božanstvom i pozicija u svemi-

ru. Lamartineova potraga za jezerskim, idiličnim, visinskim krajolici-

ma u slijedu jača nagnuće prema tipskim opisima prirode. Mussetova

opijenost ljubavnom bolju na temelju vlastitoga slučaja bivala je potica-

jem dekorativne kliktavosti. Egzotizam, orijentalizam također su ima-

li svoj vijek trajanja. Naglo prihvaćeni pjesnički pokret obično nije imun

na maniru. Primjese pomodnoga romantizma u poeziji izazivale su po-

trebu za redukcijom ili preispitivanjem. Epski pokušaji, vječni kompleks

francuskih pjesnika, nisu imali pravoga odjeka, pa stoga ni zamaha. Pe-

desetih godina zamjećuje se stanovita unutarnja revizija romantičarske

pjesničke prakse. Himerični soneti Gérarda de Nervala, »složeni u sta-

nju supernaturalističkoga sna«, pretkazuju simbolističke postupke i zao-

kupljenost snovima, a Emajli i kameje Théophilea Gautiera u potrazi

su za totalitetom forme sugestijom riječi, likovnoga i glazbenoga zna-

ka. Ta Gautierova zbirka zagovorom plasticiteta i predmetnosti pjes-

me bit će u skladu s nekim postavkama parnasovaca, premda se oni skraj-

nje negativno određuju prema Théophileovoj teoriji l'an pour Varta.

Sve te poetske turbulencije romantizma i postromantizma, estetičke i

poetičke napetosti, svoj su vrhunac i istodobno sintezu ostvarile u Bau-

delaireovoj magiji pjesme.

3.

U francuskome je pjesništvu XIX. st. razdoblje kada svijest o raz- likama medu stilovima vodi k proizvodnji i sve bržoj izmjeni umjetni- čkih pravaca (pojava koja će doživjeti vrhunac u našem stoljeću). Svim tim pravcima koji će se nizati od romantizma naovamo, bit će zajednička svijest o samosvojnosti umjetničkoga djela, proistekla iz larpurlartizma, estetike umjetnosti radi umjetnosti. Samo korak dalje vodi zaključak

Page 15: antologija francuskoga pjesnistva

15

da je umjetničko djelo nadmoćno tvorevini prirode. Zato se sve veća

pozornost posvećuje pjesničkomu postupku, nasuprot premoći osjećaja

u romantičara. Parnasovska škola, koju je zastupao Leconte de Lisle,

zaokupljena je, umjesto subjektivnom ispoviješću, pjesničkom slikom

i predmetnim opisom. Ako se pjesnički ishodi parnasovaca i doimlju

pomalo hladno, parnasovci su odigrali nezamjenjivu ulogu u pretvaranju

pjesničkoga jezika u precizni instrument.

Čini se da je romantična pobuna mogla postati djelotvornom u dje-

lu svojih neizravnih nasljednika tek onda kada je postala poetskim pro-

gramom, a taj je pak mogla iznijeti samo izuzetna pjesnička egzisten-

cija. Ta je uloga pripala Charlesu Baudelaireu(1821. - 1867.), koji poe-

ziju smatra bitnom u genezi moderniteta uopće. Osnovni je problem

moderne poezije definicija stvarnosti kao nužne, a ujedno nedostatne.

Vidljivi je svijet za Baudelairea šifrirani tekst, koji treba otključati uz

pomoć sličnosti (analogija) i suglasja medu podatcima raznih osjetila.

To je zadaća pjesničke fantazije, koja svijet analizira i ponovno ga rekon-

struira, polazeći pritom od drugačijega pojma ljepote, koji uključuje

sve njezine iščašene krajnosti. Sve to programira Baudelaireovu glavnu

knjigu Cvjetovi zla (1857.) - središnju knjigu francuskoga pjesništva uop-

će, a ujedno prvu knjigu moderne francuske i europske poezije - kao

knjigu koja, bježeći kako od isključivosti subjektivnoga, tako i objektiv-

noga, stavlja u središte svoga interesa sam instrument, poeziju.

Činjenica da je »s Baudelaireom francuska lirika postala europskom

pojavom« (Hugo Friedrich), očituje se i u tome što njega nastavlja neko-

liko pjesnika koji produbljuju njegov trag. Isidore Ducasse, poznatiji

pod imenom Lautréamont (1846. - 1870.), pišući svojaMa/dororovapje-

vanja ide još dalje od Baudelairea u apoteozi Zla, napadom na Čovjeka

i njegova Tvorca. On to čini uz pomoć osebujne pjesničke proze, u kojoj

je napisana i najslavnija metafora modernoga pjesništva, poznata kao

kultno mjesto nadrealista: »Lijep kao slučajan susret šivaćega stroja i

kišobrana na razudbenom stolu.« Jedini koji bi prihvatio Lautréamonto-

vu pobunu, premda je stvorio vlastitu u mnogočem njoj usporednu, bio

bi Arthur Rimbaud (1854. - 1891.), čija se meteorska pjesnička djelat-

nost odvila od njegove petnaeste do dvadesete godine. Sve je u Rim-

bauda u znaku negacije: od odnosa prema obitelji, do odnosa prema

društvu i prema književnosti. Baudelaireova poetika suglasja postaje u

Page 16: antologija francuskoga pjesnistva

16

Rimbaudovu tumačenju »promišljenim rastrojstvom svih osjetila«, ko-

jemu je svrha postizanje pjesničke vidovitosti. I dok živi sablažnjivo po

bližnje, sanja o »objektivnoj poeziji« i o poeziji kao »univerzalnom jezi-

ku«. To mu u potpunosti uspijeva njegovim oporučnim Iluminacijama

(1874.), nepremašenom poveljom modernosti europskoga pjesništva.

U Iluminacijama nalaze se i prve pjesme napisane slobodnim stihom, a

Rimbaud nikada nije tu novost najavio ni komentirao.

S Baudelaireom, Lautréamontom i Rimbaudom uspostavljeno je

u francuskoj poeziji dvojstvo, prema M. Ravmondu, između navedenih

pjesnika, koje naziva vidovitima, i drugih, koje zove artistima. Idealan

je predstavnik potonje skupine Stéphane Mallarmé, koji svrhu pjeva-

nja vidi onkraj svladavanja golemih prepreka što ih pjesniku postavlja

disciplina forme. Ta je svrha »ideja«, kojoj se dolazi tako da se pisa-

njem pjesme poništi njezina stvarnosna, doslovna građa. Tako se Mal-

larmé približio izazovu ništavila, koje sirenski mami literaturu. Artist

je i Paul Verlaine (1844. - 1896.), čije se pjesništvo najviše približava

čistoj glazbi - prema zahtjevu njegove pjesme Umijeće pjesništva. Ta je

glazba impresionistička: ona izbjegava zvonki parnosložni stih, osno-

vni joj je izražaj prijelaz, nijansa, titraj ozračja.

U izmaku XIX. st., koji i sam nosi stilski naziv fin de siècle, poezija

ovih pjesničkih velikana dala je povod teorijskim postavkama simboli-

stičkoga pokreta. Taj se pokret stvarao preko nekoliko manifesta, od

kojih je prvi napisao Jean Moréas: »Neprijateljica poučavanja, dekla-

macije, lažne osjetljivosti, objektivnoga opisivanja, simbolistička poezija

nastoji odjenuti Ideju osjetilnim oblikom [...].« Opipljivije se određenju

simbolističkoga postupka približio Mallarmé: »Imenovati predmet zna-

či oduzeti tri četvrtine užitka u pjesmi, a taj se sastoji u sreći da ga ma-

lo-pomalo nagađamo; stvoriti njegovu primisao, to nam je san.« Pjesnici

simbolizma, Jean Moréas, Henri de Régnier, René Ghil, Gustave Kahn,

Georges Rodenbach, Maurice Maeterlinck, Albert Samain i dr. nisu

mnogo dodali dometima svojih preteča. »Simbolistička škola«, kaže

Slavko Ježić, »bila je, takoreći, nesporazumak. Mlade je pjesnike očarao

Verlaine, osvojio Rimbaud, upućivao Mallarmé, i oni su se udružili, mje-

sto da zarone svaki u sebe i da razvijaju mogućnosti što su im pružali

njihovi učitelji. No oni su prošli mimo toga i ostavili budućim genera-

cijama da se koriste tima izvorima. Njihova je neprolazna zasluga ipak

Page 17: antologija francuskoga pjesnistva

17

u tomu što su olakšali francuski stih, učinili ga elastičnim i slobodnim.

I unijeli su u poeziju osjećaj muzikalnosti.«

Nasuprot »dekadentnosti« simbolista, Jules Laforgue (1860. -

1887.) nalazi uporište u ironiji, kalamburu i sinkretičnom jeziku. Emile

Verhaeren (1855. - 1916.) svojim se vizionarskim pristajanjem uz mo-

dernu strojnu civilizaciju isto tako odmiče od estetizma simbolista. Ti-

me su se ta dva pjesnika priključila duhu novoga stoljeća i »modernih

vremena«. Ali reakcije na simbolizam bile su mnogostruke i poticajne,

a svodile su se, po riječima G. Picona, na »jednu te istu svađu između

reda i pustolovine, nasljeđa i iznašašća«. To je, s jedne strane, neosimbo-

listička škola, a s druge, pjesnici koji individualno nalaze put povratka

jednostavnosti prirode. Tako se Francis Jammes (1868. - 1938.) nije

bojao izravnoga obraćanja jednostavnosti stvari i okružju prirodi bliske

svakodnevice. Najvjerniji Mallarméov učenik Paul Valéry (1871. -

1945.), nakon blistavih početaka, odriče se poezije za dugi niz godina,

da bi se poemom Mlada Parka ponovno vratio simbolističkomu pjesni-

štvu. Ali Valéiyu svrha pisanja nije poezija: on pisanje shvaća kao disci-

plinu preko koje pjesnik izgrađuje sebe. Paul Claudel (1868. - 1955.)

ulazi u poeziju otkrivajući Rimbauda, ali će ubrzo prerasti simbolistički

intimizam u osjetu kozmičkoga, kojega instrument nalazi u biblijskom

stihu zasnovanome na podudarnosti misli i daha. Sto se tiče nihilizma

fin de sièclea, on je dobio protutežu u preporodu vjerskoga osjećaja od

Jammesa, Claudela i Péguya do Oscara de Lubicz-Milosza, koji uvodi

stanovitu ideologizaciju, ali često budi vjeru u misterij života. U za-

ključku bi se moglo reći da je simbolizam samo odgodio sučeljenje

između moderne poezije i modernoga svijeta predstavljenoga tehničkim

izumima. Znanost i tehnika omogućuju brzo ovladavanje prostranstvom

svijeta, ali svim tim moćima raspolaže i poezija ukoliko se ostvari kao

simultanističko viđenje. Upravo simultanizmom Guillaume Apollinaire

definira »novi duh« u poeziji, koji zahtijeva uklapanje raznorodnoga

gradiva i tehniku montaže. Pjesništvo »novoga duha« prenosi težište s

glazbenosti stiha (simbolizam) i oslobađanja stiha (postsimbolizam) na

pjesničku sliku.

Tehnika, nova prometna sredstva i moda putovanja u egzotične kra-

jeve određuju drugačiju duševnost, koja napušta elitni ukus simbolizma.

Jules Romains u svom unanimizmu vidi pjesničko djelo na presjecištu

Page 18: antologija francuskoga pjesnistva

18

kolektivne duševnosti. Biaise Cendrars, Victor Segalen i Paul Claudel

svjetski su putnici te provode dobar dio života na Dalekom istoku. Ne

manje snažno utječu na poeziju druge umjetnosti, poglavito slikarstvo.

Cendrars se nadahnjuje Chagallom i crnačkom umjetnošću. Kubizam

(izraz je uostalom izmislio Apollinaire) djeluje na Maxa Jacoba, a De

Chiricovo metafizičko slikarstvo na Pierrea Reverdya, koji je pridonio

određenju nadrealističke slike poznatim iskazom: »Slika je čista tvore-

vina duha. Ona ne može nastati iz usporedbe, nego iz zbliženja dviju

više ili manje razdaljenih stvarnosti.«

Dadaizam i nadrealizam nastaju iz ratnih krhotina spajajući de-

struktivnost s konstruktivnošću. Na poticaj Freudove psihoanalize An-

dré Breton dolazi u svom Manifestu nadrealizma do definicije: »NAD-

REALIZAM, im. m. Cisti duševni automatizam, pomoću kojega se ho-

će izraziti, bilo govorom ili pismom, ili na koji god drugi način, zbilj-

sko odvijanje misli. Diktat misli izvan nadzora razuma, izvan svake es-

tetske ili ćudoredne svrhe.« Premda se automatski tekstovi izvorno od-

riču svake svrhe, pa i one književne, u manje kanonskoj verziji automa-

tizam rađa neobuzdanom asocijativnom spontanošću, kao primjerice

u Paula Eluarda, čija poezija nikada ne gubi jednostavnost ljubavnoga

lirizma.

Svi pokreti koji su burkali francusko pjesništvo u prvoj četvrtini

ovoga stoljeća, pripremili su došašće plejade velikih pjesnika, koji se,

izmičući duhu vremena, pripadnosti pokretima i ideologijama, okreću

prostorima pjesničkoga otkrića. Njihovi poetski svjetovi zasnovani na

kulturi imaginarnoga, pokazuju visok stupanj samosvojnosti i neovisno-

sti, što te pjesnike izdvaja u pjesničkom krajobrazu stoljeća. Nastavljajući

pravac egzotizma, Saint-John Perse (1887. - 1975.) istodobno je diplo-

mat, prognanik, duhovni apatrid i građanin svijeta. I on se služi biblij-

skim stihom i piše ritmiziranu muzikalnu prozu bogata rječnika da bi

izrazio svojevrsnu »sakralnost bez Boga«. Jules Supervielle (1884. -

1960.) piše poeziju usporednu s nadrealističkim istraživanjem unutra-

šnjih prostora psihe, ali gravitacija koja u njegovu svemiru sve povezu-

je, nije psihotički opsesivna, to je gravitacija simpatije, koja povezuje

stvari oslobođene ega. Pierre Jean Jouve (1887. - 1976.) otkriva po-

moću psihoanalize bezdane spolnosti, koja istom preko osjećaja grije-

ha postiže vrhunac naslade. U istraživanjima unutarnjih prostora ni je-

Page 19: antologija francuskoga pjesnistva

19

dan od tih pjesnika nije dopro dalje od Henria Michauxa (1899. - 1984.).

Ispunivši te prostore slikama košmarne konkretnosti, on u njima ekspe-

rimentira sa subjektom, koji se opire tjeskobom, krikom straha i pat-

nje. Pisanje tada nema druge uloge nego da bude egzorcizam. Krajnje

osoban doprinos rimbaudovskoj dilemi poezije i akcije dao je René Char

(1907.- 1988.). Isprva sljedbenik nadrealizma, Char je u svojim pjesma-

ma u prozi nastavio enigmaxicnost Iluminacija, spojivši je s mudrosnim

tonom Heraklitovih fragmenata. Nasuprot cjelokupnomu tadašnjemu

francuskom pjesništvu, Francis Ponge (1899. - 1988.) stavlja težište pje-

sničkoga postupka na odnos jezika i predmetnoga svijeta. Bit te meto-

de jest opis koji sustavno obuhvaća predmet mrežom analogija i metafo-

ra, a krajnji joj je cilj da se, s pjesnikom, stavimo na stranu stvari.

Jedna od postojanih zaokupljenosti francuskoga pjesništva od samih

njegovih početaka jest pitanje jezika, njegove (ne)podčinjenosti smislu

i prekoračivosti njegovih granica. Ako je Mallarmé uspio u ništenju pri-

zemnoga smisla i pobuđivanju pjesničke Ideje, a Lautréamont svojim

cinizmom opjevao destrukciju samu, nadrealizam je od jezika stvorio

prometalo apsolutne pobune, koja odbija svaku svrhu. Raymond Que-

neau(1903.- 1976.) polazi od analize jezika, od raskoraka između knji-

ževnoga i neknjiževnoga, etimološkoga i fonetskoga, te uspostavlja svoj

međumodel, koji humorno kombinira dva prethodna. S Queneauom

se postavlja pitanje komunikativnosti moderne poezije: kako je vratiti

nadahnuću svakodnevnom zbiljom. Za Jacquesa Préverta (1900. -

1977.) to znači vratiti poeziju tradicionalnijim, govornijim oblicima pje-

sničkoga kazivanja, dati joj tematiku blisku običnomu čovjeku, razgla-

siti je preko masovnih medija, šansone, kazališta, filma.

Nakon razdoblja kada francusko pjesništvo postiže najveći stupanj

samosvojnosti, godine nakon Drugoga svjetskoga rata donose sve jači

utjecaj filozofije. Teško bi međutim bilo reći da pjesnici počinju opjeva-

vati filozofske pojmove, ali je sigurno da ih prevode u ozračje, kvalitetu

i metaforu. Neosporno je da je poezija Yvesa Bonnefoya (1923.) pod

snažnim utjecajem egzistencijalizma, a u ozračju metafizičkih pitanja

pišu Philippe Jaccottet (1925.) i André du Bouchet (1924.). Jednako

snažan utjecaj izvršit će zatim strukturalna lingvistika, stvorivši teorij-

sku školu oko časopisa Tel Quel, koja će poeziju takoreći dovesti do sa-

modokinuća; vodeći pjesnik te škole, Denis Roche (1937.), uvjeren je

Page 20: antologija francuskoga pjesnistva

20

naime »da je poezija dio ideologije vladajućih klasa«, te stavlja sebi u

zadaću »uništiti - dekonstruirati poeziju«.

Od pokušaja da poezija premaši granice vlastita djelokruga te posta-

ne uzorom »mijenjanja života« (Rimbaud), do time proizvedene nega-

cije poezije kao omeđene djelatnosti, po nekima osuđene da nestane

zajedno s društvenim razredom kojemu služi kao ukras - zatvara se pri-

mjerni krug jednoga od najzanimljivijih stoljeća poezije jednoga naro-

da. Između tih krajnjih ambicija, od kojih jedna uzdiže poeziju onamo

kamo pjesnik jedva da je može još slijediti - o ikarskoj sudbini takva

pothvata posvjedočio je sam Rimbaud - i druge, koja joj daje mjeru po-

trošene, racionalizirane pobune, francuska se poezija, srećom, može

shvatiti kao nešto istodobno praktičnije i dinamičnije u preobrazbama

svoje vremenite pojavnosti. Iskušavajući krajnje mogućnosti retorike i

pjevne inkantacije, individualnoga svjedočenja i skupnoga iskaza, racio-

nalne konstrukcije i iracionalne destrukcije, opisa i obrednika, govora

i šutnje, da bi jednom bila rukotvorinom, a drugi put ishodom jezične

alkemije, molitvom i svetogrđem, priopćajnim sredstvom i znamenom

nepriopćivosti, umjetnošću i znanošću - francusko je pjesništvo posta-

lo najreprezentativnijim i najranjivijim izrazom genija jednoga jezika

u svijesti o svojim ograničenjima, ali i o mnogostrukim, ingenioznim i

virtuoznim načinima kako da se ona premaše.

ZVONIMIR MRKONJIĆ

MIRKO TOMASOVIĆ

Page 21: antologija francuskoga pjesnistva

PJESAN O ROLANDU

(između 1090. i 1130.)

21

Francusko epsko pjesništvo nastaje osamostaljenjem svjetovne sfere

od duhovne: borbeni feudalci angažirani u križarskim ratovima i os-

talim oružanim pothvatima podržavaju pisanje pjesama koje opjevava-

ju junačka djela. To su chansons de geste (junačke pjesme), koje su nasta-

le miješanjem raznih utjecaja: narodne predaje, klerika u samostanima

i žonglera, koji su ih izvodili. Najznačajniji ciklus takvih pjesama na-

stao je oko bajoslovne osobe Karla Velikoga i ratova što ih je on vodio

po Europi. Medu tim spjevovima ističe se najstariji od njih, Pjesan o

Rolandu (Chanson de Roland). Napisan je u asoniranom desetercu, a iznosi

290 laisses, kitica nejednake dužine. Povijesna pozadina spjeva znatno

je izmijenjena i heroizirana. Na povratku iz pobjedničkoga pohoda u

Španjolsku začelje vojske Karla Velikoga napali su Baski i uništili ga;

medu poginulima nalazio se i bretonski grof Hruotland (Roland). U

spjevu Roland postaje carevim nećakom, Baski postaju golemom sara-

censkom vojskom, koja pobjeđuje jedino zahvaljujući Ganelonovoj izda-

ji. Ne izdržavši u nejednakoj borbi, u kojoj su svi izginuli, Roland doziva

rogom Karla. On dolazi, pobije Saracene i kažnjava izdajicu Ganelo-

na. Skladnom kompozicijom i realističkom slikovitošću detalja spjev

upućuje na autorstvo jednoga čovjeka - možda Turolda, koji se spomi-

nje na kraju.

Page 22: antologija francuskoga pjesnistva

22

naime »da je poezija dio ideologije vladajućih klasa«, te stavlja sebi u

zadaću »uništiti - dekonstruirati poeziju«.

Od pokušaja da poezija premaši granice vlastita djelokruga te posta-

ne uzorom »mijenjanja života« (Rimbaud), do time proizvedene nega-

cije poezije kao omeđene djelatnosti, po nekima osuđene da nestane

zajedno s društvenim razredom kojemu služi kao ukras - zatvara se pri-

mjerni krug jednoga od najzanimljivijih stoljeća poezije jednoga naro-

da. Između tih krajnjih ambicija, od kojih jedna uzdiže poeziju onamo

kamo pjesnik jedva da je može još slijediti - o ikarskoj sudbini takva

pothvata posvjedočio je sam Rimbaud - i druge, koja joj daje mjeru po-

trošene, racionalizirane pobune, francuska se poezija, srećom, može

shvatiti kao nešto istodobno praktičnije i dinamičnije u preobrazbama

svoje vremenite pojavnosti. Iskušavajući krajnje mogućnosti retorike i

pjevne inkantacije, individualnoga svjedočenja i skupnoga iskaza, racio-

nalne konstrukcije i iracionalne destrukcije, opisa i obrednika, govora

i šutnje, da bi jednom bila rukotvorinom, a drugi put ishodom jezične

alkemije, molitvom i svetogrđem, priopćajnim sredstvom i znamenom

nepriopćivosti, umjetnošću i znanošću - francusko je pjesništvo posta-

lo najreprezentativnijim i najranjivijim izrazom genija jednoga jezika

u svijesti o svojim ograničenjima, ali i o mnogostrukim, ingenioznim i

virtuoznim načinima kako da se ona premaše.

ZVONIMIR MRKONJIĆ

MIRKO TOMASOVIĆ

Page 23: antologija francuskoga pjesnistva

PJESAN O ROLANDU

(između 1090. i 1130.)

23

Francusko epsko pjesništvo nastaje osamostaljenjem svjetovne sfere

od duhovne: borbeni feudalci angažirani u križarskim ratovima i os-

talim oružanim pothvatima podržavaju pisanje pjesama koje opjevava-

ju junačka djela. To su chansons de geste (junačke pjesme), koje su nasta-

le miješanjem raznih utjecaja: narodne predaje, klerika u samostanima

i žonglera, koji su ih izvodili. Najznačajniji ciklus takvih pjesama na-

stao je oko bajoslovne osobe Karla Velikoga i ratova što ih je on vodio

po Europi. Medu tim spjevovima ističe se najstariji od njih, Pjesan o

Rolandu (Chanson de Roland). Napisan je u asoniranom desetercu, a iznosi

290 laisses, kitica nejednake dužine. Povijesna pozadina spjeva znatno

je izmijenjena i heroizirana. Na povratku iz pobjedničkoga pohoda u

Španjolsku začelje vojske Karla Velikoga napali su Baski i uništili ga;

medu poginulima nalazio se i bretonski grof Hruotland (Roland). U

spjevu Roland postaje carevim nećakom, Baski postaju golemom sara-

censkom vojskom, koja pobjeđuje jedino zahvaljujući Ganelonovoj izda-

ji. Ne izdržavši u nejednakoj borbi, u kojoj su svi izginuli, Roland doziva

rogom Karla. On dolazi, pobije Saracene i kažnjava izdajicu Ganelo-

na. Skladnom kompozicijom i realističkom slikovitošću detalja spjev

upućuje na autorstvo jednoga čovjeka - možda Turolda, koji se spomi-

nje na kraju.

Page 24: antologija francuskoga pjesnistva

24

PJESAN O ROLANDU

[ulomak]

ROLANDOVASMRT

Ço sent Rollanz, la vëue ad perdue

CLXXI.

Spozna Roland - vida nema više,

Skupi snagu, na noge se diže;

Obrazi mu od tog poblijediše.

S bola, srdžbe, udaraše mačem

Sivu stijenu što se pred njim nade.

Škripi čelik, ali se ne lomi.

»Pomozi mi, Gospo«, junak moli.

»Jao vama, Durendal, moj maču!

Niste više za me, umrijet ja ću.

A tol'ke sam bitke s vama bio

I tolike zemlje osvojio

Svud gdje vlada Karlo brade sijede!

Ne dajte se ruci šuše bijedne!

Bjeste dugo vi u ruci muškoj

Kakve nema više u Francuskoj!« CLXXII.

Ahat-kamen tuče mačem golim, Čelik škripi, ali se ne lomi. Vidje da ga neće moći slomit - Poče nad njim tad suze da roni: »Durendale lijepi, sjaja čista, Kako li mi prema suncu blistaš!

Page 25: antologija francuskoga pjesnistva

25

Kad se Karlo u Morjani našo,

Anđeo je Božji s neba sašo

S porukom da hrabrom velikašu

Kralj vas dade; - plemeniti vladar

Meni ga je opasao tada.

Njim osvojih Anjou i Bretagnu,

Njim osvojih Poitou i Mainu,

Njim osvojih vrlu Normandiju

I Provansu i Akvitaniju,

Lombardiju i Romagnu bijelu,

I Bavarsku i Flandriju cijelu,

Burgundiju i čitavu Poljsku,

Istanbul, što Karlu je u ropstvu,

Saksoniju, što ga smjerno služi;

S njim kroz Škotsku, Wales i Irsku kružih,

Za Englesku ja se njime borih -

Tol'ke zemlje njime ja pokorih

Da im Karlo sjedobradi vlada.

Zbog tog mača tužan sam i jadan -

Ne dam ga u nevjerničke ruke!

Bože oče, spasi čast Francuske!«

CLXXIII.

Roland tuče po kamenu sivom:

Kol'ko ga je samo poodbijo!

Škripi, cvili oštrica od mača,

Ne lomi se, već k nebu odskače.

Kad grof vidje da mač neće slomit,

Poče blage suze nad njim ronit:

»Durendale sveti, kako sijaš!

Zlatni balčak pun ti relikvija:

Petrov zub i krv od Bazilija,

Mog patrona Dioniza vlasi,

Halja svete Marije te krasi.

Nevjerničkoj ruci ne priličiš,

Page 26: antologija francuskoga pjesnistva

26

Kršćanin se treba tobom dičit. Za kukavca Gospod te ne stvori. Mnogo zemlje ja s tobom pokorih, A za Karla rascvjetane brade, Hrabrog kralja, što im vladat znade.«

CLXXIV

Vidi Roland - život mu se trne,

Od glave mu smrt u srce srne,

Pod bor jedan Roland žurno trkne,

Tu se pruži po zelenoj travi,

Na se stavi rog i mač svoj slavni,

K nevjerničkoj zemlji lice svrne.

Tb učini, jer zbilja htijaše

Da kralj Karlo i sav narod kaže:

»Junak osta grof i umirući!«

Pokajno se u grud stade tući,

Rukavicu Bogu pružajući.

CLXXV

Ka Španjolskoj Roland gleda s brijega,

Vidi da mu više nema vijeka.

Jednom rukom u grudi se lupa:

»Milostivi Bože - mea culpa

Zbog svih malih i velikih grijeha

Koje činih od svojeg rođenja

Sve do časa kad mi život jenja!«

Rukavicu desnu Bogu preda,

Siđoše mu anđeli sa neba.

CLXXVI.

Grof Roland pod borom leži nice, K Španjolskoj se okrenuo licem.

Page 27: antologija francuskoga pjesnistva

27

Sjećati se stade mnogih stvari:

Podviga i osvojenja hrabrih,

Francuske i ljudi soja svoga,

Gospodara Karla Velikoga.

Za njima on jeca, lije suze,

Al i za se on se brinut uze:

Milost traži, na kajanje misli:

»Bože, koji nikom slago nisi,

Sto Lazara od mrtvih uskrisi,

Danijela od lavova spasi,

Očuvaj mi dušu od propasti,

Riješi grijeha, da se mirno skrasim!«

Rukavicu desnu Bogu daje,

Gabrijel mu s ruke uzima je.

Glava mu na ruke mirno panu,

I sklopljenih ruku dušu dahnu.

Svog keruba k njemu Bog upravlja

I Mihajla, što od zla izbavlja,

I Gabrijel side skupa s njima,

Odniješe mu dušu k nebesima.

Predrag Matvejević - Antun Šoljan

Page 28: antologija francuskoga pjesnistva

28

MARIE DE FRANCE

(oko 1120. - 1190.)

Je li Marie de France bila opatica, princeza ili građanka, o tome

postoje samo nagađanja. Crpla je iz istoga izvora bretonskih priča odakle

su crpli i onodobni romanopisci, ali je pisala narativne pjesme kraćega

opsega, lais, od kojih je ona na popularnu temu Tristana i Izolde naj-

poznatija.

Page 29: antologija francuskoga pjesnistva

29

KOZJA KRV

Li rois Mars estoit corrodez

Kralj Marc je bio ljut na svog

Nećaka Tristana; i stog

Izagna ga iz zemlje tad

S kraljice, jer ju ljubi mlad.

Otide on u kraj mu mio,

U Sud-Galles, gdje je rođen bio.

Godinu cijelu tu se krije,

Natrag se vratit smio nije.

I mislima se preda tada

Da skonča, smrt da sebi zada.

Vi nemojte se čudit tom,

Taj koji ljubi dušom svom,

Tužan je, bol mu para grudi,

Jer ne može mu bit što žudi.

Tristan je smrknut i pun vaja,

Zbog toga ode iz svog kraja,

Pravo u Cornwall, jer je mila

Kraljica tad mu tamo bila.

Potpuno sam kroz šume ide,

Ne želi da ga drugi vide.

Izlazi tek u sumrak van,

Kad vrijeme je da nađe stan.

Seljaci, i puk ubog, mali

Prenoćište su dat mu znali.

Pitaše svakog da mu javi

Cime se kralj tog časa bavi.

Rekoše da su čuli oni

Da pozvani su svi baroni:

U Tintagel svak doći mora,

Kralj će tu sazvat cvijet svog dvora.

Page 30: antologija francuskoga pjesnistva

30

Na Duhove se tamo spravlja, Puno veselja, puno slavlja. I kraljica će tamo biti.

Na tu vijest Tristan na put hîtï:

Ona tad neće moći proći

Da je on vidjet neće moći.

Kad krenuo je kralj, dan taj

Vratio Tristan se u gaj

Na stazu gdje u ovoj zgodi

Znao je da put pratnju vodi.

Otkinu ljeskov prut i stane

Tu s četiri ga tesat strane.

Kad obrezao štap je tako,

Napisa nožem ime lako.

Kraljica ako pažnju svrati,

Koja sve uvijek pomno prati

(Jednom već slična stvar se zbila

Da ga je ona opazila),

Poznat će odmah, čim ga spazi,

Štap prijatelja svog na stazi.

Tu se suština pisma krije

Što poslao joj ga je prije:

Da je on vrlo dugo tamo

Boravio i čeko samo

Da čuje i da sazna vijest

Kako bi môgô s njom se srest;

Jer živjet ne može bez nje:

Kod njih je dvoje bilo sve

Ko s kozjom krvi što se cijela

Bila o ljeskov prut oplèla:

Kad ovije se jednom tako,

Od njeg je nitko ne bi mâkô,

Zajedno dugo mogu trajat,

Onaj tko želi ih razdvajat,

Da ljeskov prut mre, čini tim

Page 31: antologija francuskoga pjesnistva

31

I zajedno krv kozja s njim. »Družice lijepa, to je kod nâs: Ni vi bez mene, ni ja bez vas!«

Kraljica jašuć konja minu.

Gledajuć pomno niz kosinu,

Opazi odmah štap sa strane,

Riječi joj na njem bjehu znane.

Vitezovima svojim smjesta,

Sto pratili su je do mjesta,

Naredi da se stane tamo;

Da odmore se malo samo.

Uradiše po želji oni.

Ona se tad od pratnje skloni.

Pouzdanu u isti tren

Dozove dvorkinju, Brangaine.

Polako malo s puta zade

I onoga u šumi nade

Sto ljubljaše je iznad svega.

Silna bje radost nje i njega.

Govorio joj je o svemu,

Ona o svom užitku njemu,

Objasnivši mu potom kako

Pomirit će se s kraljem lako,

Jer njemu bješe vrlo žao

Što ga je tako izgnat dao.

(Kleveta tom je kriva prosta.)

Tad ona ode, a on osta,

Al kad je trebalo da krenu,

Počeše plakat u tom trenu.

Tristan se odmah u Galles vrati,

Dok ne htjedne ga ujak zvati.

Stog jer je tako sretan bio Što družicu je svoju srio,

Page 32: antologija francuskoga pjesnistva

32

Zbog svega što u drvo meko Kraljici pisô je, i rekô, Da zapamte se riječi te, Tristan, što dobar harfist bje, Jedan lai novi odmah sklada. Spomenut ću ga kratko sada: Englezi Godelefxt€ žele Za nj, Chèvrefeuille Francuzi vele.

Luko Paljetak

Page 33: antologija francuskoga pjesnistva

3 3

GUILHEM DE PEITIEU

(1071. - 1127.)

Europsko pjesništvo na narodnom jeziku nije moglo imati blista-

vijega početka nego s 11 sačuvanih pjesama Guilhema de Peitieua. Gui-

lhem, sedmi grof od Poitiersa i deveti vojvoda od Akvitanije, najmoćniji

je velikaš južne Francuske. Kao vojskovođa nije bio osobito sretne ruke:

križarska vojna koju je poveo, završila se porazom, nije uspio sačuvati

ni sve zemlje koje je imao. Život je završio u samostanu. Guilhem je

prvi u nizu trubadura - o onome što mu je prethodilo samo se nagađa.

Bilo je više pokušaja da se gotovi modeli Guilhemove poezije objasne

utjecajima, od kojih je onaj o utjecaju hispano-arapskoga pjesništva naj-

značajniji. Guilhemove pjesme, međusobno vrlo različite, dijele se na

šaljivo-erotske i ozbiljne. Medu potonjima su i prvi primjeri ljubavnih

pjesama, gdje se ljubav definira kao moć i ideal kojemu ljubavnik mora

služiti kao svomu vladaru. U Guilhema Akvitanskoga u potpunosti je

razvijena svijest o vlastitim pjesničkim sposobnostima - o tome i izri-

čito govori - i moći poezije, kojoj je sve pa i sama ljubav samo tema.

Time se objašnjava zapanjujuća pjesma 0 ničemu ćnpjesan spjevat, zbog

koje u ovom pjesniku vidimo preteču manirizma i nadrealizma. Od te

pjesme potječe takozvani trobar clus, zamršeno ili zakučasto pjevanje,

gdje se virtuoznom, složenom formom šifrira smisao.

Page 34: antologija francuskoga pjesnistva

34

♦ ♦ ♦

Ab la dolchor del temps novel

Sa novim vremenom slatkoće

listaju šume, ptica hoće

da svaka na svoj način jekne

po stihu novom, novom zvuku;

pa pravo je svak to da stekne

za čim ga želje snažno vuku.

Od te što ima svu mi svijest,

ne dolazi ni list ni vijest,

zbog čeg' nit spavam nit se smijem,

a niti se pokrenut smijem,

jer ja o miru ne znam je li

onakav kakva ga ja želim.

Naša je ljubav jednakoga

udesa kao grana gloga

koja na grmu drhteć lista

za noći, kiše i za slane,

do jutra, sunce kad zablista

u zelenome lišću grane.

Još spomen mi na jutro traje

kad ratovanju bio kraj je

i kad mi dade dar ko niko:

svoj prsten, milovanja slast:

daj Bog mi živjet još toliko

da ruke stavim pod njen plašt!

Briga me baš za besjede, držim se mile susjede,

Page 35: antologija francuskoga pjesnistva

35

znam ja za pričice i šale i razne razgovore još, nek drugi ljubavlju se hvale, al u nas je i kruh i nož.

Ivan Slamnig

♦ ♦ ♦ Farai un vers de dreit nien

0 ničemu ću pjesan spjevat,

Ni svijet ni sebe u nju dijevat,

Ni ljubav niti mladost pjevat,

Nit drugo bome,

Jer stah je u snu zapodijevat

Na konju svome.

Ne znam u koji sat sam rođen,

Nit vesel sam nit srdžbom vođen,

Ni lud ni mahnitošću zgođen,

1 što ću kome,

Ako sam i ja noću rođen,

Na brdu k tome.

Ne znam da 1' san il java teče, Ako mi nitko to ne reče. Srce mi gotovo uteče: Jer bol ga pome, A ne bje mi od miša preče, Svetog mi Tome!

Page 36: antologija francuskoga pjesnistva

36

Bolan sam, strahom ja se trujem, 0 smrti znam tek to što čujem, 1 liječniku se javit snujem,

Al ne znam kome,

Dobrom kad zdravlje opet tu je,

Inače zlome.

Ja dragu imam, ne znam tko je,

Oči je ne vidješe moje,

Nit slast mi pruži nit zlo koje,

To bolje po me,

Norman ni Francuz još ne stoje

U dvorcu mome.

I ne videć je nju ja ljubim,

Nit lijepim dirnu me nit grubim,

I bez nje jedva više gubim

No pijetlov spomen,

Jer vredniju ja lako snubim

Baš u mnogome.

Zgotovih pjesan ni o čemu,

I dalje ću je prenijet njemu

Tko će u Anjou k sljedećemu

Krenuti s njome,

Taj nek mi ključ dâ u njoj svemu

Sakrivenome.

Željka Čorak

Page 37: antologija francuskoga pjesnistva

37

♦ ♦ ♦

Pos vezem de novelflorir

Kad lug i voćnjak vidim gdje se Cvijećem i lišćem opet rese, A potok se i česma krijese, Vjetrovito je, Radosno svak nek domogne se Radosti svoje. 0 Ljubavi što imam reći? Ni trun ni ništa ne znah steći. Ne priliči mi zanos veći. Al izvjesno je Da onog obilno usreći Tko smjeran joj je.

1 uvijek mi se tako zgodi, Da ljubav bez veselja vodim, S njim niti vodih nit ću vodit. A srce moje,

Kad znam, a činim, već pogodi:

»Sve ništavno je.«

Od želje zdrav mi razum pati Da imam što se uvijek krati, A istinu je lako shvatit, Jer rečeno je: »Uz hrabrost će i moć se dati, Ustrpljiv tko je.« Za Ljubav ima štit tek jedan, Ako je čovjek sav joj predan,

Page 38: antologija francuskoga pjesnistva

38

Od bližnjih, daljnjih dobro gledan, Te pristao je Da štuje svakoga od reda U rodu svojem.

Poštovat mora mnogo ljudi

Taj isti koji ljubit žudi,

Da o njemu se dobro sudi,

I korisno je

Na dvoru da se ne usudi

Zlo izreć koje.

O pjesmi svojoj znam da vrijedi

Svakom tko sluša je i slijedi,

U istu mjeru riječi sredih,

Lijepo se poje,

Krasno li verse rasporedih,

Divota to je. PRIPJEV

Kad u Narbonu put ne slijedi,

Nek za me stoje

Ti versi, tamo ih odredih

Za jamce svoje.

Kad k mom Estevu put ne slijedi,

Nek za me stoje

Ti versi, tamo ih odredih

Za jamce svoje.

Željka Ćorak

Page 39: antologija francuskoga pjesnistva

39

♦ ♦ ♦

POJ de chantar m'es près talenz

Za pjevom jer me želja prenu,

Pjesmom ću svoju bol spomenut:

U Poituu ni Limousinu

Nikad već lenik neću biti.

Sad moram slijedit stazu moju,

A sina ostavit u boju,

U pogibli i nespokoju,

Susjedi na nj će udariti.

Kako ću teško na put krenut

Od dobra svog u Poitiersu!

Folcona ostavljam d'Angieusu

Da bratića i zemlju štiti.

Ako mu Folcon pomoć ne da

Ni kralj, što meni leno preda,

Gaskonci, Anžuvinci s reda

Nevjerni na nj će zaratiti.

Ne učini 1' se vrlo smjelim,

Kada se od vas ja odijelim,

Videć ga samim, nedozrelim,

Brzo će vlast mu ugrabiti.

Za milost molim druga svoga,

Zadah li zla mu ikakvoga,

Latinsku, pučku riječ na Boga

Za me nek htjedne upraviti.

Page 40: antologija francuskoga pjesnistva

40

Veselje, smjelost znadoh užit, Al s njima mi se sad razdružit, Put Onoga ću ja produžit Kud svaki grešnik svrsi hiti.

Grezah u raskoši i sreći,

Al Gospod ne da mjeru prijeći,

Moj teret bit će sve to veći

Kako ću kraju prilaziti.

Svemu što ljubljah, zbogom rekoh,

Gordosti, plemstva se odrekoh,

Pred Božjom voljom u svem klekoh,

Želeći Bogu bliži biti.

Kad umrem, molim prijatelje

Da prirede opijelo velje,

Vijek radosne mi bjehu želje,

Ne znadoh ih zaustaviti.

Tako ću svilu i veselje,

Samur, sve krzno ostaviti.

Željka Ćorak

Page 41: antologija francuskoga pjesnistva

41

GROFICA OD DIE

(XII. stoljeće)

Po predaji, ova prva trubadurka bila je zaljubljena u trubadura

Raimbauta d'Aurengu. Kako se vidi iz pet njezinih sačuvanih pjesama,

poezija joj očituje strastan doživljaj ljubavi, od boli zbog neuzvraćene

i prevarene ljubavi do radosti zbog njezina potpunoga ostvarenja.

Page 42: antologija francuskoga pjesnistva

42

Estât ai en greu cossirier

Veliki mene snađe jad

S viteza kog sam svojim zvala,

Hoću da svatko sazna sad

Koliko sam ga ljubit znala;

Nevjeran sad se meni piše,

Jer ljubav mu odbijah zla,

A zanos ćutjeh usred sna

Gola i odjevena cijela.

Biti moj vitez on je rad

U zagrljaj kad bih mu pala,

Ushićen bio on bi tad,

Bok bih mu svoj za jastuk dala;

Jer se zaljubih čak i više

No Floris u Blanchefleur, s tog ja

Srce mu dajem, nek se zna,

Duh, oči, život, prsa vrela.

Moj prijatelju lijep i mlad,

Kada vas drugoj budem krala

I legla s vama, bilo kad,

I vaša usta ljubit stala,

Nek svaka druga slast se briše:

Vi mjesto muža, slast je sva,

Ako mi vaše srce da

Riječ da će činit što bih htjela.

Luko Paljetak

Page 43: antologija francuskoga pjesnistva

43

JAUFRÉ RUDEL

(između 1130. i 1170.)

Činjenica da je Rudel otišao 1147. u križarsku vojnu, iz koje se nije

nikada vratio, uz neke motive iz njegovih pjesama, poslužila je stvaranju

poetične legende oko njegova imena. Pjesme mu pjevaju o ženi koju

pjesnik nikada nije vidio; ona živi daleko i on je uzalud nastoji vidjeti.

Legenda je tu ženu našla u grofici od Tripolija. Kada se pjesnik, kre-

nuvši zbog nje u rat, našao na domak svoje ljubavi, smrtno se razbolio

te je izdahnuo na njezinim rukama. Rudel, pjesnik uzvišene »daleke

ljubavi«, stvorio je jedan od najslavnijih toposa trubadurskoga pjesni-

štva.

Page 44: antologija francuskoga pjesnistva

44

♦ ♦ ♦

Lanquand lijorn son lonc en mai

Za vrijeme dugih dana maja

pjev ptica volim iz daljine,

i kad otidoh iz tog kraja,

sjeća me drage iz daljine:

mrk idem, sjetan, ćuteć žud,

pjesma, glog cvjetni, sav taj blud

raduju ko i zima mene.

Ja znam da dat će Bog iz raja

da vidim ljubav iz daljine;

al dobro što mi malo traja,

dvostruko boli iz daljine.

Hodočasnički, ah! na put

da krenem, da moj plašt i prut

vide te lijepe oči njene!

O radosti za tog što zdvaja

kad dâ mi zaklon iz daljine:

htjedne li, ja ću sred tog gaja

ostati, premda iz daljine:

tad će se slatki smijeh čut svud,

dalek njen dragan svit na grud

na smjeliji kad prijedlog skrene.

Poći ću sretan i pun vaja, ako je vidim iz daljine: al ne znam kada, jer ne spaja nas ništa osim te daljine: mnogo je hoda, puta tud, vrač nisam, zato nemam kud... Nek Bog u ruke sve to djene!

Page 45: antologija francuskoga pjesnistva

45

Za mene ljubav nema sjaja, samo ta ljubav iz daljine, jer blagost i dobrotu zbraja kao ni jedna iz daljine; krepost se njena zna i ćud, prîstô bih da Saracen hud utamniči me zbog te žene!

Nek Bog, što sve to gleda s kraja

i stvori ljubav iz daljine,

dâ mi, što srce uvijek haja,

da vidim ljubav iz daljine,

stvarno, da plati sav moj trud,

da sobu i gaj, tako bud,

stvori u dvorce neviđene!

U pravu je tko kaže da ja

ljubavi željan iz daljine

zovem se, jer me ne opaja

drugo do ljubav iz daljine.

Žudnje mi priječi netko lud,

jer meni je prorečen sud:

od ljubavi ćeš stradat zlene.

Žudnje mi priječi netko lud.

Nek proklet je tko kaza sud:

od ljubavi ćeš stradat zlene!

Luko Paljetak

Page 46: antologija francuskoga pjesnistva

46

Quan lo rius de la fontana

Kad razbistri se mlaz fontane, kako i treba u čas nov, kad divlje ruže bukne cvat i šumom razlegne se jeka - to slavuj pjeva s vrha grane i pjesma izvija se meka - što ne bi jeknula i moja?

0 ljubavi sa tla daleka, zbog vas mi tijelo muči jad, a naći mu ne mogu lijeka, osim da dođem na vaš zov, dok ljubavne me želje mame za zastor, il u cvjetna polja u društvu željene mi dame. Al prilike mi nema sad 1 ne čudim se što sam plamen, jer niti jedna od nje bolja kršćanka nije, ne da Bog, ni Židovka ni Saracenka; kog malo njenog srca čeka, tog uistinu manom hrane!

Moja je želja stalna tijeka k toj, kojoj najviše sam rad; a znam, zavarava me volja, ako je izgubljena za me; oštrije bode nego glog bol što u slasti nade lijeka! al nemoj stog se smilit na me.

Ivan Slamnig

Page 47: antologija francuskoga pjesnistva

47

MARCABRUN

(između 1100. i 1150.)

Ovaj trubadur, poznat po svome oporom značaju, izdvaja se medu

svima drugima kao ženomrzac i neprijatelj kulta žene, koji je upozora-

vao na prijevare ljubavi. Marcabrun vlada pjesničkom formom, istražuje

njezine mogućnosti, što ga dovodi do namjerno zagonetnoga izraža-

vanja. »Smatram učenim«, rekao je, »onoga koji u mom pjevu pogađa

što svaka riječ znači, a zbunjen sam kad moram razjasniti neku nejasnu

riječ.« Po tome je Marcabrun predstavnik pjevanja koje je dobilo na-

ziv trobarclus (zatvoreni ili zaključani pjev). Legenda govori da je pjesnik

poginuo zbog svoga poganoga jezika.

Page 48: antologija francuskoga pjesnistva

48

A la fontana del vergier

Gdje česmu sakri lisnat lug, gdje potoku je zelen rub, gdje sjenu baca pitom dub, a bijeli cvat je uokol, nov pjev u krošnji i na tlu, samcatu samu nadoh nju, što ne brine se o meni.

Ta djevojka je divan stvor, kći onog koji ima dvor, i baš kad mišljah: ptičji kor i vrt, što više nije gol, veseli je - ne budi spor, saslušat tvoj će razgovor - držanje ona promijeni.

Kraj vode plačuć u beskraj iz srca pusti uzdisaj: »Isuse, što ste svijetu kralj, zbog vas mi raste golem bol, jer vaša bruka moj je kraj - najbolji odoše u dalj, a vi ste to izvoljeli.«

»S vama će drug moj, nikom par, odnosi lijepost, hrabrost, žar, a meni osta velik kvar, čežnja za njime, suza sol; aj, Luju kralju želim zla, što obavijest i nalog da, pa bol sad srce bode mi.«

Page 49: antologija francuskoga pjesnistva

49

Kad začuh njezin tužni krik, uz izvor stadoh, do nje tik, »Ljepoto«, rekoh, »prevelik nagrdit će vam lice bol. Ne tužite ko očajnik, jer taj što gaju mijenja lik, možda vama radost podijeli.«

»Gosparu, ja ko i grešnik mnog

znam da će milost dat mi Bog u slavi svijeta vječitog,

kad napustimo suzni dol;

al ovdje uzima mi tog

koji mi godi; plačem stog

što on daleko ode mi.«

Ivan Slamnig

Page 50: antologija francuskoga pjesnistva

50

PEIRE VIDAL

(1150. - 1210.)

Peire Vidal pobrinuo se da nam u svojim pjesmama od svih truba-

dura ostavi najviše podataka o sebi. Imao je više mecena, kojima je bio

odan, ali s kojima se isto tako znao posvaditi. U velikaškoj službi mnogo

je i daleko putovao, pa je prigodom udaje aragonske princeze za ma-

darsko-hrvatskoga kralja Emerika boravio na njegovu dvoru. U Vida-

lovu djelu zastupljene su sve klasične vrste trubadurske poezije, a gotovo

sve njegove pjesme prožima šaljiv ton, ponajviše kada govori o sebi.

Page 51: antologija francuskoga pjesnistva

51

A toi domna'm sui donatz Gospoji toj obećah se kojoj je život ljubav, slast, vrednota, štovanje i čast, od čeg ljepota veća je, ko zlatu kad ga oganj žga, a kako mene usliša, ko da sam vladar svijetu svem i kralju feud podjeljujem.

Ja radošću sam okrunjen i iznad careva sam svih, jer draga mi komtura kći, i toliko sam zaljubljen da mi je draži malen trak od gospoje Raimbaude znak no kralju Rikardu Poitiers, negoli Tours, nego Angers.

Pa neka sam i vukom zvan, i nek pastira čujem zov i neka na me dignu lov, zbog toga mene nije sram, i volim spleten hrast i bor više no kuću, nego dvor. Dok kročim k njoj kroz led i snijeg, od mene nema sretnijeg.

Vučica kaže da sam njen, a bome sam joj zajamčen, jer ja njoj više pripadam no ikome, no sebi sam.

Ivan Slamnig

Page 52: antologija francuskoga pjesnistva

52

ALBA

Alba (zora) naziv je za ljubavne pjesme u kojima se pjeva o ljubavni-

cima koji se nakon zajedno provedene noći, opomenuti noćobdijinim

poklikom, moraju rastati. Ta pjesnička vrsta postojala je najprije u naro-

dnom pjesništvu pa su je odatle preuzeli pjesnici.

Page 53: antologija francuskoga pjesnistva

53

NEPOZNATI PJESNIK

(kraj XII. stoljeća)

ALBA

En un vergier sotz fuella d'albespi

U vrtu, gdje se lisnat stere glog,

Gospoja grli prijatelja svog,

Dok stražar: Zora! duhne u svoj rog. O Bože, Bože, zora! Zar to sviće već!

»Da dade Bog da uvijek traje noć,

Pa neće morat prijatelj moj poć,

A stražar zoru vidjet neće moć!

O Bože, Bože, zora! Zar to sviće već!

Još cjelov meni, prijatelju, daj,

Na livadi gdje ptice bude gaj;

Sve to za inat ljubomornom znaj:

O Bože, Bože, zora! Zar to sviće već!

Igrajmo slatku novu igru sad,

U vrtu, gdje se čuje ptica sklad,

U sviralu dok duhne stražar mlad.

O Bože, Bože, zora! Zar to sviće već!«

(Prijatelj odlazi)

U slatkom dašku što mi u taj mah Od prijatelja lijepog stiže plah, Ja popih zračak slatki, njegov dah: O Bože, Bože, zora! Zar to sviće već!

Page 54: antologija francuskoga pjesnistva

54

Gospa je mila, zabavna je sva, S ljepote mnogi gledati je zna, U srcu joj je vjerna ljubav ta. O Bože, Bože, zora! Zar to sviće već!

Luko Paljetak

Page 55: antologija francuskoga pjesnistva

55

NEPOZNATI PJESNIK

ALBA

Quart lo rossinhols escria

Kada slavuj kliktat stane

Mnogo prije zore rane,

S dragom ja sam ispod grane,

Ispod cvata,

Čekajuć da stražar s vrata

Vikne: ostavi sad san!

Sviće zora, bijeli dan.

Luko Paljetak

Page 56: antologija francuskoga pjesnistva

56

BERNART DE VENTADORN

(1148. - oko 1200.)

Sin pekara i kuharice u dvorcu Ventadornu, Bernart je bio štićenik

kraljice Alienor Akvitanske, koju je pratio na mnogim putovanjima sve

do Engleske. Ovaj pjesnik, kojega većina smatra najvećim trubadurom,

pisao je u svim svojim pjesmama o ljubavi. Ljubav je po njemu jedino

nadahnuće pjesništva: »Pjev je vrijedan samo ako dolazi iz srca, a pjev

može poteći iz srca jedino ako tanana ljubav prebiva u njemu.« Ber-

narta ne privlači umijeće forme ni zakučasti trobar dus. Jedino je ime-

na svojih ljubavi u svojim pjesmama brižno skrivao pod alegoričnim

pseudonimima. Njegova je pjesma jednostavna, proljetno ponesena i

izrazito glazbena, a takvi su i sačuvani napjevi pjesama. Premda u nje-

govoj poeziji prevladava sjetna i bolna intonacija, njegove pjesme, pri-

mjerice i ona koja započinje prizivanjem ševe, prolaze cijelu ljestvicu

osjećaja što ih pobuđuje ljubav. Tom pjesmom nadahnuo se i Dante u

XX. pjevanju Raja, metaforizirajući sliku ševe.

Page 57: antologija francuskoga pjesnistva

57

Can vei la lauzeta

Kad vidim ševu kako spram

sunca od sreće krila vije,

da gubi svijest i svaki gram

od slasti što joj srce mije,

ah! kako žudnjom ovaj gaj

ispunja meni sada grud,

čudim se što mi, u čas taj,

srce ne rastopi ta žud.

Avaj! ja smatrah da sve znam

o ljubavi, a znam od svïjeh

najmanje, ne znam suzbit plam

ljubavi za tom što se smije

jadu mom; sveg me uze, kraj

ona je moj, sav svijet i prud;

kad ode, meni osta, vaj,

tek žedno srce, plač i stud.

Ne vladah više sobom sâm,

ne pripadah sam sebi, mrijeh

kad dade mi da pogledam

u zrcalo, u zjene dvije.

Zrcalo, kad tvoj vidjeh sjaj,

od čežnje klonu svaki ud,

potonuh sav u tvoj beskraj

ko lijepi Narcis u vir lud.

Više se ne pouzdavam u žene; kao nekad prije neću ih branit, ako sam

Page 58: antologija francuskoga pjesnistva

58

jednom, to sad mi na um nije.

Ni jednoj nije stalo, daj

nadi je! Ni njoj čija ćud

skonča me; sve na svijetu, znaj,

iste su, stog im bježim svud.

Ni moja nije bolja, sram

neće je bit, nju isto bije:

što mora, neće, kažem vam,

a što joj brane, činit htije.

U nemilost sam i očaj

zapao, ko lud gazim sprud;

i ne znam otkud ovaj vaj,

visoko ciljah, to je sud.

Milosti nema ko ni kam

(neznano dosad bilo mi je),

jer ona ju, pretpostavljam,

ne posjeduje, gdje je krije?

Tko vjerovo bi, kazivaj,

da nesretnika ovog, hud

što bez nje neće vidjet raj,

ta čini mrijet uzalud.

Jer molbama ni zakletvam,

ni pravom neće da se svije

ta gospa, niti drag joj sam

jer ljubim je, njoj neću rijet

to nikad više, tom je kraj!

Smrt ljubav dâ mi, smrt joj bud

Kad neće me u zagrljaj,

idem u izgon, ne znam kud.

Tristane, sad me gubiš, vaj,

ucviljen idem, bilo kud.

Page 59: antologija francuskoga pjesnistva

59

Napuštam pjesni, tom je kraj, ljubavi, sreći, smrt sad bud!

Luko Paljetak

♦ ♦ ♦

Lo tems vai e ven e vire

Vrijeme dolazi, bježi, teče,

mjeseci, ljeta, dana trista,

a moje srce što da reče?

Moja je želja uvijek ista,

niti se mijenja, nit me minu,

jer vazda želim nju jedinu,

koja mi ne htje radost dati.

Ona se smije, jer joj godi,

a mene muči bol paklena.

Igra, kojoj me ona vodi,

za me je dvaput izgubljena,

jer ljubav lako gine, bježi,

kad samo jedno za njom teži

i dok je drugo ne prihvati.

Ako sam brukom tom pogođen, sve mi to moja pamet dade, jer nije stvor, od majke rođen, služio tako, a bez nade. Ne kazni li me ona sama, još ludi bit ću, jer ludama batina samo razum vrati.

Page 60: antologija francuskoga pjesnistva

60

Zato pjevati više neću, kao što moj je htio meštar, jer pjesma mi ne donije sreću, iako strofa bje mi vješta; bilo da zborim il se tužim, ničemu sve mi to ne služi, uvijek me ista bijeda prati.

No neka, neka samo čini

od mene što je njena volja,

neka me muči, neka kini,

jednom će ipak postat bolja,

jer iz Svetoga pisma slijedi

da dan radosti više vrijedi

nego sto dana kad se pati.

Ljubavi dobra i jedina,

lice prožeto rujnom bojom,

stasito tijelo, puti fina,

što Bog je stvori rukom svojom,

0 tebi uvijek ja sam snio 1 drugu nisam požio

nit ću za drugu ljubav znati.

Pojavo divna, liče mio,

On što te stvori, kad bi htio

da me uz tebe k sreći vrati.

Nikola Milićević

Page 61: antologija francuskoga pjesnistva

61

Can vei laflor, Verba vert et lafolha

Kad vidim cvijeće, zelen list i vlati

i čujem da u šumi ptica pjeva,

od radosti što u mom srcu sijeva,

hrani se pjev moj; rada, raste, cvati.

Ne čini mi se da što vrijedit smije

tko ljubavi i radosti se krije,

kad zabavlja se svatko i vesèlï.

Da odričem se ljubavi, tko veli,

da krzmam ljubit jer mi srce pati,

kad sebi sâm slobodu ne znam dati,

jer osvaja me ljubav, jer me strijeli

i strašću spram njoj najdraže me bije.

Prem volim jednu koja moja nije,

ljubav me, da joj vazal budem, skreće.

Gospodar, to u ljubavi se neće,

udvara kao prostak tko to želi,

ljubav prostotu mrzi, to je cvijeli.

Siromašne i moćne skupa meće;

kad ljubavnik za nižeg drugog štije,

s ponosom ljubav teško da se slije,

ponos mre, ljubav pravu ljubav prati.

Oholu slijedim što mi milost krati,

a bježim toj što na me milost lijeva,

i jer joj se ne javih od tog dneva,

pravo je da me s dveri svojih vrati;

postupa točno, jer lud bijah prije

Page 62: antologija francuskoga pjesnistva

62

što je ne viđah dugo, moj je grijeh, zbog te, spram koje bešćutan sam cijeli.

Ludo se vlada svaki poludjeli,

sam sebi uvijek reže štap što mlati

i ranjava ga; patim, treba znati,

jer tražih druge ljubavni plam vreli.

Ipak zbog vjere što u srcu klije,

ako mi vrati nadu što me grije,

ničim bit neću uzrok njena gnjeva.

Zar bit će tako okrutna ta djeva,

klevete slušat koje su mi spleli,

jer ja gdje god sam, vazal njen sam smjeli,

u zalog dajem svoju glavu, revan,

njoj sam na volju, sklapam ruke dvije,

neću se maknut njoj do nogu svijen,

u ložnicu dok ne bude me zvati.

Srca mog plač u oku što se zlati,

za glupost da se kajem predumnijeva,

na šteti bit će gospa ako snijeva

ne dat mi oprost te se zainati.

Svoj nisam, ta oko prsta me vije,

više od mene gubi kad ja mrijem;

najbolje kad nagodit bi se htjeli.

Pozoru lijepom mome glas taj plije,

jer ta što razbor sav uzéla mi je,

gospe me liši, od sebe me dijeli.

Preporučam vas Bogu najtoplije, Tristane, buduć da se nismo sreli.

Luko Paljetak

Page 63: antologija francuskoga pjesnistva

63

♦ ♦ ♦

E mainh genh se volv e s vira

U raznom vidu vrti, kreće moja se želja, ide, bježi, k mjestima gdje mi volja teži. Ne staje srce, sve je veće, tako sam sretan sada zbog ljubavi što mnome vlada; obuzdati se ne znam ja! Tjeskoba ljubav razbit neće nit ljuta riječ što na nju reži, kad u njoj prava vrijednost leži. Onaj tko na nju uzde meće, što radi, ne zna tada, jer nije dobro bilo kada da njoj se čini kakva zla.

Nisam ljut, ja sam prepun sreće. Premda se gospa slabo njezi, neću se žalit nikad; svježi san sva je, čista kao cvijeće, pa mene drži nada da milost će mi pružit mlada, htjednem li da mi oprost dâ.

Veselje mojim srcem šeće; zbog strasti kojoj sam u mreži, meni je proljet i kad sniježi. Gle: da je bliže, zar to sve će pružit mi više slada? Da, trpio bih manje jada kad zadržala bi me ta.

Page 64: antologija francuskoga pjesnistva

64

Glasnice, srce moje mrijet će što već s njom nisi sada. Podi i vrati se iz grada, al neka ovu pjesmu zna.

Luko Paljetak

♦ ♦ ♦

Non es meravelha s'eu chan

Nije čudno da ja pjevat znam

Bolje od ma kôg drugog pjevača;

K ljubavi me više srce svraća,

Nalog njen ja bolje usvajam

Srcem, tijelom, umom, znanjem

I snagom, svim što u nju stavih;

Toli prema njoj me ljubav plâvî

Da ni za što drugo ja ne hajem.

Samo mrtvac ljubav ćuti manje,

Slatki okus što u srcu jača,

Bez ljubavi život siv je, mračan,

Ljudima je tek na zaziranje;

Toli me ni Bog ne mrzi sâm

Da ću i za dân život nastavit

Te dosadom pustom sebe mlavit

Ako ljuven već ne ćutim plam.

U svojoj vjeri posve iskren sam, Ja najbolju ljubim, najkrasniju,

Page 65: antologija francuskoga pjesnistva

65

A uzdišem, oči suze liju, Volim je do boli, izgaram, Sto mogu kad ljubav uze mene: Iz tamnice u koju me stavi, Ključ je sućut, jedini i pravi, Kad je ona duše nesmiljene.

Plemenito ljubav rani mene

Tim okusom sladim još od sviju,

Stoput dnevno mrem od boli snijuć

Oživljenje radošću zbog žene;

Bol moj ima lice tako krasno,

Više volim bol no dobro ikog,

Pa kad mi je bol dobra toliko,

Nakon boli primam dobro lasno.

Bože, da se ljubavnici pravi

Otrijebe od lažnih medu njima,

Da se opadačima, jalnima

Nasred srijede čela rog pojavi,

Sva srebra, sva zlata, blago skrito

Dao bih, sve što čovjek imade,

Samo da mi moja gospa znade

Kako ja nju ljubim istinito.

Kad je vidim, tako je očito

Po licu mom, boji i očima:

Od straha me svega trese zima,

Ko list na vjetru silovitom;

Ko dijete sam, ljubav um mi travi,

Ljubav me sebi samom krade:

Čovjek koji sav joj se predâdê,

Darom tek će naklonost izjavit.

Ništa od vas neću, gospo mila, Nego da za slugu uzmete me,

Page 66: antologija francuskoga pjesnistva

66

Kao gospar služit ću sve vrijeme Ma kakva mi za to plaća bila. Pod zapovijed vašu stoga stadoh, Poniznoga tijela, vedar sav, Jer vi niste ni medvjed, ni lav, Nit ćete me ubit kad se dadoh.

Mojoj Cortes ovu pjesan šaljem,

Nek s utjehom u njoj nade radost

Dokle put je njezin nosi dalje.

Zvonimir Mrkonjić

Page 67: antologija francuskoga pjesnistva

67

BERTRAN DE BORN

(oko 1140. - oko 1215.)

Ako je ljubav prvi pol trubadurskoga pjesništva, rat je drugi. Po

tome je Dante s pravom nazvao Bertrana de Borna »pjesnikom oružja«.

Razlog zašto ga je u XXVIII. pjevanju Pakla prikazao kako »drži glavu

odsječenu kao svjetiljku kakvu za kose«, jest taj što je ovaj trubadur pod-

jarivao Henrya, najstarijega sina engleskoga kralja Henrya IL, na mržnju

protiv svoga oca. Ratoborni i svadljivi Bertran de Born, gospodar dvorca

Hautefort, volio je više od svega rat i njegovu šarenu vrevu, pa je na

njega poticao pjesmom i činom. On buni barune jedne protiv drugih,

priželjkuje rat između francuskoga i engleskoga kralja. Zato je najviše

pisao sirventese, politikom i ratom nadahnute pjesme, a malo je pjevao

ljubav prema ženi, koju vidi jedino golu u svom krevetu. Život je završio

kao redovnik.

Page 68: antologija francuskoga pjesnistva

68

Domna, puois de me nous chai

Otkako, gospo, ne marite za me

i od sebe ste me posve odagnali

bez ikakva mi znana razloga,

glavu izgubih, ne znam kog da snubim -

jer nikada i nigdje više za me

ovako zanosna se sreća neće naći.

I ako gospu o kakovoj sanjam,

ravnu mojoj izgubljenoj dragoj,

ne nađem među ljepoticama drugim,

nijednu više ne želim da ljubim.

Kako ne mogu naći vama jednaku,

ni tako lijepu, ni veselu tako,

ni tako raskošnog i žarkog tijela,

ni tako punu umiljatih draži

- a opet silno otmjenu i gordu,

jer se diči slavom svoje čestitosti -

na sve ću strane krenuti da tražim,

od svake gospe uzet poneku ljepotu

i tako sastavljenu gospu sazdat,

što mojom bit će opet, i zavazda.

Ovu svježu i prirodnu rumen i ovaj topli zaljubljeni pogled uzimam od vas, lijepa Cembelino; i s moje strane, rasipna je drskost što uopće ostavljam vam išta, jer sve na vama uvijek bje valjano. Sto da tražim od gospoje Elis? Okretni govor, duh koji ne drijema,

Page 69: antologija francuskoga pjesnistva

69

da pomognem time tvorbu moje gospe,

da ostala ne bi glupa niti nijema.

Pitat ću kontesu od Chalaisa

da mi odmah dade kao prilog

grlo bijelo i dvije bijele ruke.

I kako se svog puta čvrsto držim,

okolišat neću, nego hitam ravno

gradu Rochecouartu, gdje će gospa Agnes

poklonit mi što od svoje ruse kose;

jer premda je Izolda, ljuba Tristanova,

čuvena bila po kosi što je krasi,

ni ona toli lijepe ne imaše vlasi.

Gospa Audiarta zlo mi samo želi,

al ipak, nek mi dadne svoje držanje,

što pristaje joj tako savršeno

ko kakva za nju sašivena odjeća.

Njene su draži vrlo pouzdane,

ne kvare se nikad, nikad nisu manje.

A od moje drage Miels-de-be?| Tražim

njeno gipko, raspupalo tijelo,

jer puki pogled na tu gospu dragu

kaže da je slatko grliti je nagu.\

Od gospode Faidide, dalje, hoću

njene lijepe od bisera zube,

gostoljublje njeno i prijazne riječi,

koje tako obilato dijeli

u svom ljupkom i srdačnom domu.

Od moje lijepe Bel-Mirale tražim

veselost i uvijek točnu mjeru:

u tome ona ne griješi ni zeru -

zna dobro što joj priliči i godi,

i stog je posvuda i uvijek u modi.

Page 70: antologija francuskoga pjesnistva

70

A od vas, Bel-Senher, ja ne tražim ništa do da za svojom sastavljenom gospom čeznem toliko koliko za vama; i da se u meni ljubav rodi sa onom strašću koju ćutim za vas, da tijelo moje od pohote gori; jer ja više čeznem čežnju za vama nego da mi druga u zagrljaj pane. Sad vidite, gospo, kako sam vas volio, zašto onda više ne marite za me?

Pjevaču moj, Papiole, podi

i prenesi pjesmom mom Magnetu

da se ljubav ovdje nikad nije znala,

da je, padnuv s neba, nisko pala.

Antun Soljan

♦ ♦ ♦

Bern platz lo gais temps de pascor

Proljetni volim vedri čas

kada se javlja list i cvijet,

godi mi čuti ptičji glas

kada se živ kroz lišća splet

s krošnje na krošnju seli,

godi mi kad na poljski cvat

šatore stanu podizat,

i gledat me veseli

Page 71: antologija francuskoga pjesnistva

71

kada se postroji za rat s vitezom vitez, s hatom hat.

Kada pred četom prethodnih

stoka i puk u bijeg se da,

drago mi gledat, poslije njih,

gdje hrupi vojske tusta tma,

i u srcu mi godi

kad tvrd dvor vidim napadnut

i bedem srušen, razmetnut,

a vojska je pri vodi

za jarkom zbijena u kut,

oko nje plot, do pruta prut.

A onaj mi je gospar drag

što prvi nalijeće u boj,

s oružjem, s konjem, ne zna strah,

sokoli tako odred svoj,

dok vrši pothvat smion.

Pa kada razgori se rat,

svatko ga tada slijedi rad,

spreman na boj ko i on,

jer da što značiš, moraš znat

udarce mnoge primit, dat.

Mlat, mač i štit i šaren šljem,

kad okršaj se zametno,

tu vidjet ćemo razlomljen,

vazale stradat zajedno,

dok ranjenih i mrtvih

konji će pusto posrtat,

a kad se upuste u rat

svi ljudi plemske krvi,

žele tek sasjeć ruku, vrat:

bolje je mrijet no uzmicat.

Page 72: antologija francuskoga pjesnistva

72

I

Kažem vam, takvu meni slast ne pruža jelo, pilo, san, ko »Udri, udri« začut glas s obiju strana - slobodan

dok njišti konj u šumi,

i »Pomoć, pomoć« viku čut,

malen i velik vidjet trup

gdje travnat jarak puni, /

mrtvace što im probi grud ^

kićena koplja komad krut.

Založite, baruni,

i zadnji dvorac, selo, grad,

samo ne prekidajte rat.

Ivan Slamnig

Page 73: antologija francuskoga pjesnistva

73

ARNAUTZ DANIEL

(između 1180. i 1260.)

Slavi Arnautza Daniela pridonio je najviše Dante kad ga je nazvao

»najboljim kovačem materinjega jezika«, davši mu štoviše da u XXVI.

pjevanju Čistilišta izgovori nekoliko stihova na staroprovansalskom jezi-

ku. I Ezra Pound smatrao je Danielove pjesme »savršenstvom provan-

salskoga pjeva«. Arnautz Daniel učeni je pjesnik, koji se prisjeća anti-

ke, predstavnik trobarric, tj. bogatoga odnosno esteticističkoga pjeva-

nja. Daniel je »kovač« forme, bolje reći cizeler, koji radi na njezinu kom-

pliciranju kao i na precioznoj razradi izričaja. Jedno je od njegovih izna-

šašća i sekstina - akrobatski sustav sa šest riječi koje se uvijek, s novom

kombinacijom značenja, pojavljuju u svih šest šesterostihovnih strofa

- kojom su se osobito služili Dante i Petrarca.

Page 74: antologija francuskoga pjesnistva

74

En cest sonet coind' e

U vedar napjev evo slažem

riječi blanjane i tesane,

a da stihovi budu zreli,

i turpijom ih katkad režem,

jer ljubav čisti i rešeta

pjesmu mi što iz one vrije

koja kreposna djela tvori.

Sved bivam bolji, sebe važem,

jer najdivniju i bez mane

ja služim gospu, kad vam velim.

Od pete me do glave veže,

pa nek udari bura kleta,

mene i usred zime grije

ljubav koja mi srce mori.

Ja slušam mise, palim blažen

svijeće uljane i voštane,

neka mi pomoć Bog udijeli

pred njom, bez koje sve je teže;

kad pojavu joj vitku sretam,

kad joj se plava kosa vije,

draža je nego carski dvori.

Zelje je moje tako traže

te mogu bez nje da ostanem,

jer bježi što se snažno želi.

Visoko njeno srce seže

i za me to je teška meta.

Page 75: antologija francuskoga pjesnistva

7 1

Ona je takva da umije gazdu s dućanom da pokori.

Rimsko mi Carstvo nije draže,

ni apostolom da postanem,

kad bi mi zato nju uzeli,

koja mi srce kida, reže.

Nek spasi me do Novog ljeta,

nek me poljubi - il ubije

i onda nek u paklu gori.

Sva patnja što je duh moj kaže,

ne odvraća me od dragane,

kada u pustoš zbog tog selim

i tamo slažem rime svježe.

Ljubav me siječe poput dlijeta:

volio ni trun više nije

ni Moncli, o kom priča zbori.

Ja sam Arnautz, skupljam vjetar,

s pomoću vola zeca bijem

i sved se protiv struje borim.

Nikola Milkević

Page 76: antologija francuskoga pjesnistva

76

CONON DE BÉTHUNE

(1150. - 1219.)

Conon de Béthune išao je dva puta u križarsku vojnu te sudjelovao

u osvajanju Carigrada kao istaknuti vojskovođa. U toj je ulozi pokazao

izrazite vojničke sposobnosti pa je na Istoku proveo dobar dio života. I

većina njegovih pjesama tematski je vezana za križarski rat. U njima se

govori o križaru koji idući u rat ostavlja u domovini svoju ljubu, ali ima

i onih u kojima napada velikaše koji se ne žele pridružiti ratnomu po-

hodu.

Page 77: antologija francuskoga pjesnistva

77

Mout me semont Amours que je m'envoise

Da vedar budem, mene Ljubav sili,

Kad najviše bih prestat pjevat htio;

Al šutjeti još više mi se mili,

Pa sam se pjesme odrekao cio;

Francuzima moj jezik ne bje mio

Ni pjev kad u Sampanji sam se zbio

Pred kneginjom, što najviše me cvili.

Prosta je bila Kraljica u svili,

I sin joj Kralj, što kudit me je smio.

Riječ nije govor francuski mi čili,

Francuski ipak zna se što sam mnio;

Prosti su i ti tu što sam ih srio,

Što kude, iz Artoa jer sam bio,

A oni su iz Pontoaza bili.

Bože, što činit? Da 1' joj otkrit jade?

Zamolit je za ljubav kao prije?

Da, bogami, jer danas svatko znade:

Bez molbe ništa lako postić nije;

A ja sam truver drskiji od svijeh,

Na me se Gospa ljutiti ne smije,

Već na Zar što mi šutjeti ne dade.

Luko Paljetak

Page 78: antologija francuskoga pjesnistva

78

Ahi! Amors, com dure départie

Oj, Ljubavi, što rastanak mi težak

Od ljubljene sad valja činiti,

Najbolje žene kojoj itko služi!

Nek Bog me k njojzi opet povrati

Baš ko što s boli sad je ostavih!

Sto, jao, rekoh? Ostavit ne mogu!

Ja tijelom svojim idem služit Bogu,

Njoj srcem ću u službi ostati!

Sa uzdasim' u Siriju sad idem,

Jer Stvoritelja neću izdati,

Tko Boga u toj zapusti bijedi,

U još će većoj Bog ga pustiti.

To mali treba znat i veliki,

Da svaki od nas vitez mora biti,

Da nebo stječe i čast svoju štiti.

I ljubav svoje drage zasluži.

U dokolici dosad hrabri bjesmo,

Al tko je junak, vidjet će se sad;

Stog poći on će oprati sramotu,

Zbog koje bijesan i star je i mlad:

Za sveto mjesto borit će se rad

Sad izgubljeno, gdje Bog za nas strada;

U rukama je dušmanina sada,

Sramota takva zbi se rijetko kad.

Tko neće život dosadan i prazan, Nek vesel ide da za Boga mre, O, kako smrt je ugodna i slatka

Page 79: antologija francuskoga pjesnistva

79

Kad s njom veselje rajsko stječe se! Al prave smrti nema za njih, ne, Uskrsnut svi u vječitoj će slavi; A živ tko bude, sretnik bit će pravi, Jer čast i slava pratit će ih sve.

Svi svećenici i svi stari ljudi

Plemenita će djela činiti,

Svi drugi će u vojsku sad otići,

A žene će ih vjerno čekati

I drugovi im časni ostati;

A kad bi s kime po zloj pošle stazi,

To kukavci bi bili i zli vrazi,

Jer dobri svi će u boj otići.

Bog sada leži u svom skrovištu

I čeka, hoće 1' pomoć donijeti

Svi oni što ih On iz tmine spasi

Na križu koji Turčin zarobi.

Osramoćeni bit će ljudi svi,

Van ako bolni, bijedni i sirote -

Svak bogat, mlad i zdrav je pun sramote,

Za Boga ako svog se ne bori.

Ah, suze ronim poput ljetne kiše,

Nek Bog u teški pomogne mi sat!

Na ljubljenu ću, znajte, mislit više,

Sve vrijeme, nego na taj cijeli rat!

Slavko Ježić

Page 80: antologija francuskoga pjesnistva

80

KAŠTELAN OD COUCYA

(? - 1203.)

Guy, kaštelan grada Coucya, izrazio je najpatetičnije tipičnu tru-

versku temu oproštaja križara s ljubljenom, koja je u pjesmi Odiljam. se

odjeknula i u starome hrvatskom pjesništvu. Doista, pjesnik je i umro

na ladi koja ga je nosila u četvrtu križarsku vojnu. Slava koju je posti-

gao svojim pjesmama, učinila je Kaštelana od Coucya junakom legen-

de o pojedenom srcu, gdje se govori kako je ljubomorni muž dao svo-

joj ženi da pojede srce njezina mrtvoga truvera. Prema toj je legendi

Jakemes Bretel napisao popularni roman Kaštelan od Coucya i gospoda

odFayela. Kaštelan od Coucya virtuozno je nasljedovao uzore trubadur-

skoga pjesništva.

Page 81: antologija francuskoga pjesnistva

81

♦ ♦ ♦

La douce vois del rossignol sauvage

Divlji slavujak umilno bigliše,

Glasom me nježnim i noć i dan prati,

Pa srce moje blagošću odiše,

I za veselje želim prepjevati.

Tek dobrim pjevom mogu izazvati

Naklonost one kôj se usmjeriše

Hvale mog srca, te ću bit uslišen

Ako me htjedne slugom zadržati.

Srce mi laž ni hir ne dohvatiše,

Stog morao bih dobro dočekati,

Ta dolično je ljubim, al se skriše

Znaci što ljubav dali bi joj znati.

Jer lijepost njena na me čini svrati

I sve se riječi pred njom izgubiše,

Niti joj gledam čisto lice više,

Toliko strah me pogled s nje odvratiti

Uz nju se srce i misli mi sviše,

Zato nek Bog mi dâ se radovati!

A stalnost moja i žar nadmašiše

I Tristana, što napitka se lati.

Za ulog srce, tijelo, žud ću dati,

Razum i znanje, možda uma lišen.

A još u vijeku koji mi se piše,

Dvojim da 1' dosta njoj ću pripadati.

Nazvao ne bih ludim činom više Ni smrt, da rad nje moram umirati. Jer krâs i um se u njoj sastaviše,

Page 82: antologija francuskoga pjesnistva

82

I nema ravne što će uz nju stati. Drage je oči znaše izabrati: Čim vidješe je, srce ostaviše Ko taoca, i otad uz nju diše, Ni tren ne želeć s njom se rastajati.

Kud kroči mi se poć ne osmj elise,

Tobom ću, pjesmo, svoje glase slati,

Jer zavidnici zli me zaplašiše,

Sto unaprijed već znaju nazirati

Ljubavnu slast; nek Bog im kletvom vrati!

Jer ljubavniku mnogom naudiše,

Te meni krutu korist ostaviše,

Da silom ću ih morat poslušati!

Zeljka Ćorak

♦ ♦ ♦

Bien cuidai vivre sans amor

Mnih da će mirno život cijeli

Bez ljubavi mi dotrajati,

Al srce koje već iscijelih,

U ludilo me opet vrati.

Odah se dubljoj mahnitosti

No dijete kad se ožalosti

Tražeći lijepu zvijezdu za se

Koja visoko nad njim sja se.

Iako kušah gorke čase, Naknadu meni ljubav plati

Page 83: antologija francuskoga pjesnistva

83

Zato što, ne misleći na se, Nikad joj službu ne uskratih: Kruni me kraljem mahnitosti, A jednakim će dobrom gostit Svakog tko vjernost njoj ne gazi: Tko vjeruje joj, neka pazi.

I nije čudo da jad slazi U me na ljubav što me pati.

0 Bože! da se mojoj snazi

Bar jedan dan nje dočepati!

Isplatit će zbog mahnitosti

Ako se na me Bog smilôstï:

1 morati će mrijeti tada,

Ako mi gospu ne savlada.

Nemojte ludost za zlo sada,

Vi što sve znate, uzimati.

Ljubit Vas s pravom na me spada

Tek ako ljubav to ne krati.

No sila plod je mahnitosti,

Ko vjetar lađi kad pakosti,

Sto ide kud je vjetar vuče,

Dok je ne smrvi i ne stuče.

0 gospo, dobra sveg prisuće,

Ushtijte milost meni dati,

Ko što zlo rad Vas utrnut će,

A sve vrline krijesom sjati.

Spoznajte izvor mahnitosti

Sto mom životu ne oprosti:

1 tko će meni bol zacijelit

Ako je neću s Vama dijelit?

Od lijepe mi mahnitosti, Rad Boga i čestitosti,

Page 84: antologija francuskoga pjesnistva

84

Milost, pjesmo, ti zaželi, Da me himbom ne ustrijeli.

Željka Ćorak

♦ ♦ ♦

A vos, Amors, plus qu'a nule autre gent

Ljubavi, vama od svih ponajprije

Zbog boli svoje valja mi se tužit,

Jer neminovno otputovat mi je,

Od vjerne druge moje se razdružit,

A gubeć nju već ništa neću užit.

I Ljubavi, nek neznano vam nije,

Da ako tko zbog zdvojna srca mrije,

Ni stih ni lai ja neću ispjevati.

Kako da to se, Gospodine, zbije?

Zar ću joj ruku na oproštaj pružit?

Tako mi Boga, da, jer druge nije.

U tuđu zemlju bez nje ću produžit.

Odsad ću svakom zlu ko meta služit,

Jer na me njen se blagoslov ne lije,

Nit druga ljubav radošću me grije

Do njena; da 1' još ikad, tko će znati.

Gospode Bože, zar bi ponestala Utjeha njene blizine bez traga, I slast što često ona mi je dala Koja bje moja gospa, druga, draga?

Page 85: antologija francuskoga pjesnistva

85

Kad prisni mi se udvornost joj blaga I nježne riječi što je zborit znala, Zar duša bi u tijelu obastala? Ne ode 1', zlo ću u njoj prepoznati.

Ta nisu zalud u dio mi pala

Kroz život moj tolika Božja blaga,

No sada su me tako skupo stala

Da smrt sa cijenom izravnava vaga.

Ljubavi, milost: na Boga bi ljaga

Pala, kad ljubav bi se dokončala;

Iz srca mi se istrć nije dala,

A meni se od gospe rastajati!

Sad bit će sretan koji rogobori

Na dobro što sam nekad užit smio,

Al se romarom takvim neću stvorit

Da sklon bih njemu ikad biti htio;

Stog put moj cilj bi lako promašio;

Jer zlom tolikim izdajnik me mori

Da pomirbeni Božji nagovori

Tek teret bi mi mogli predstavljati.

Odlazim, gospo: Bogu, što sve tvori,

Preporučam vas, makar gdje ja bio.

Ne znam da 1' ikad još ću s vama zborit:

Možda sam zadnji put vas opazio.

Molim vas Bogom, ma kud prolazio,

Nek čvrsti budu naši dogovori,

I molim Boga da mi čas sazori

Ko vjera što je vama znadoh dati.

Željka Ćorak

Page 86: antologija francuskoga pjesnistva

86

HELLNANT DE FROIDMONT

(1160.? - ?)

Stihovi o smrti Helinanta de Froidmonta sažimlju snažnu prisut-

nost smrti u životu srednjega vijeka. Zato je ta pjesma stekla veliku po-

pularnost i sačuvala se u mnogim prijepisima. Riječ je o opsežnoj alego-

riji Smrti, koja se tematski varira s rastućim intenzitetom iz kitice u ki-

ticu do nedvojbene zaključne pouke. Helinant je napisao tu pjesmu po-

služivši se strofom koju je sam stvorio, a sastoji se od dvanaest osmera-

ca sa samo dvije rime. Stihovi o smrti napisani su oko 1195. u cistercit-

skoj opatiji Froidmont, kamo se pjesnik povukao.

Page 87: antologija francuskoga pjesnistva

87

VERSI O SMRTI

Que vaut biautez, que vaut richece

Čemu blago, čemu lijepost,

čemu slava, čemu krjepost,

kada smrt po svojoj ćudi

kišom daždi, sušom prži,

sve u svojoj pesti drži,

što se prezre, što se žudi?

Smrtnog straha tko je jači,

jošter više smrt privlači,

poglavito k njem se svrati.

Mehko meso, tusto tijelo,

ognju plašt i crvu jelo -

tko uživa, više pati.

Smrt je dokaz, dvojbe nije,

kako sve što vene, mrije,

podjednako malo valja.

Sve je ništa, smrt svjedoči,

proždrljivost što rastoči

i pohota što okalja.

Smrt sagriješit svetcu ne da,

jer na ništa on ne gleda

njezini što grizu zubi.

Smrti sve je istog roda,

tor i zipka, vino, voda -

smrt veselje svako zgubi.

Smrt sve lovi poput mreže, smrt je ruka sve što steže, sve što zgrabi zavijek ima. Smrt plašt crni svakom sudi,

Page 88: antologija francuskoga pjesnistva

88

prostirku na goloj grudi, smrt jednako služi svima. Smrt otkriva tajne groba, smrt slobodi nujna roba, smrt zasužnji papu, cara, smrt dâ svakom što zasluži, smrt ubogu dug oduži, smrt gavana s blagom vara. Smrt svem pravu mjeru kaže, smrt sve točnim tegom važe, smrt svakome pravdu vrši, smrt nepravdu svaku sveti, smrt oholom gnjilež nijeti, smrt u ratu kralja skrši, smrt i vlast i zakon štiti, smrt bez lihve i dobiti, smrt u trpnju nehaj mijenja, smrt grahu i posnoj kaši u kloštru, gdje blud se plaši, daje okus od pečenja.

Smrt smiruje ljute priče, smrt stišava veselice, smrt sve bitke okončava, smrt križare raspne hude, smrt namiri krotke lude, smrt sve parbe poravnava. Smrt od ruže luči trnje, krupe brašno, slame zrnje, čisto vino patvorina. Smrt kroz vel i zastor gleda, točno znade svakom s reda koliko se štovat ima. Smrti, da te moćnik kuša, ne bi njemu pala duša

Page 89: antologija francuskoga pjesnistva

89

gdje ne treba zlata, srebra; ne bi kljùkô tijelo lomno, nit oštrio nokte pomno da bijedniku guli rebra; jer zariješ snažno zube i duboko u sve grube nepravedno koji kinje jadnu čeljad bez zaštite da gramzljivost svoju site od imetka sirotinje.

Smrti, ti si rat i zamet

svima što kroz pljačku, namet

zlostavljaju tlakom slabe.

Ti sve one mučiš vele

što se tuđem zlu vesele.

Ipak danas mnogi rabe

(o vlasteli svud se čuje)

nepogode i oluje,

na put zloće dušu vode.

Hej, drsko se dobit može

širok pas od tuđe kože

i korist od tuđe škode.

Smrti, gdje se holost hvali,

hitaš gasit što zapali,

pa noktima vječno paraš

bogataša što užije

siromahu krv dok pije.

Ah, bogatstvo, što nas varaš?

Salo krade tko se masti,

kruha krade tko se slasti,

navada već tako hoće;

što je čovjek bogatiji,

to je tvrđi i škrtiji -

sav u perju, a cvokoće.

Page 90: antologija francuskoga pjesnistva

90

Najtustiji s mnogo ruha gule one s korom kruha i dronjcima; dokaz to je da Bog sudbu, dok postoji, velikim i malim kroji. Čim skončaju jade svoje, mlad i star, već prosta duša u čas smrtni opet kuša dobrih djela zbroj i grijeha. Tad iz svog iskustva čita: treba činit Bog što pita, čovjek nije stvor od smijeha.

Tko li desno-lijevo ote

maraka i livri svote

od bogatstva širom svijeta;

tko jesetre i lubine,

štuke, mrene i murine,

i losose na stol meta;

tko potroši hranu, svilu

na smrdljivu put i gnjilu;

tko ne kroči bez kočije;

tko se Bogu ne pokori,

sad ga paklen oganj mori:

tko sav gori, zlo se grije.

Bože, zašto da se želi

jed što grješnu put veseli,

kad rastače našu narav

i toliko kratko traje?

Potom tako skupo staje!

Poguban je ostan varav

koji dušu na dug snubi

rad užitka što se gubi,

a gorčine vječna čaša!

Bjež', pohoto! Bježi, gnuse!

Page 91: antologija francuskoga pjesnistva

91

Neću tako skupe kuse. Draži su mi grah i kaša.

Mate Maras

GAIETE I ORÏOUR

Lou samedi a soir fait la semainne

U subotu navečer, pod kraj tjednu,

Sestre Gaieté i Oriour tad htjednu

Pod ruku otić na fontanu jednu.

Nek puše vjetar, nek se grane viju:

Koji se vole, oni slatko sniju.

Tu mladi Gérard s vježbališta bane,

Ugleda Gaieté kraj one fontane,

Zagrli je i blago stezat stane.

Nek puše vjetar, nek se grane viju:

Koji se vole, oni slatko sniju.

»Oriour, vode kad zagrabiš, tada

Pođi, put znadeš, vrati se do grada,

Ja ostat ću s Gérardom, kôm sam rada.«

Nek puše vjetar, nek se grane viju:

Koji se vole, oni slatko sniju.

Oriour dakle pode, tužna, blijeda;

Očiju plačnih, sva se bôli preda,

Sto Gaieté, sestra, poć joj s njima nè dâ.

Page 92: antologija francuskoga pjesnistva

92

Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju.

»Nesretne mene«, Ori'our će, »joj! Ostavih sestru u dolini toj. Mladi je Gérard vodi u grad svoj.«

Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju.

Mladi Gérard i Gaieté natrag krenu.

Pođoše pravo k gradu u tom trenu:

Čim stigoše, on uze je za ženu.

Nek puše vjetar, nek se grane viju:

Koji se vole, oni slatko sniju.

Luko Paljetak

Page 93: antologija francuskoga pjesnistva

93

RUTEBEUF

(između 1230. i 1290.)

Medu svim truverima XIII. stoljeća pa nadalje sve do Villona, sva

stoljeća poslije, Rutebeuf se ističe osobnim prizvukom svoga lirizma,

koji ga uzdiže daleko iznad pjesničkih konvencija njegova doba. Isprva

živi kao putujući žongler, dok se poslije utječe mecenatu velikaša. Bez

velikoga uspjeha, čini se, jer ga cijeloga života more glad i studen, a

ono malo zarade odnosi mu kocka. Prihvativši takvu sudbinu za osno-

vu svoga pjeva, on se ne nastoji prilagoditi predlošcima udvorne lirike

aristokrata. Zato su mu pjesme tužaljke nad životnim nedaćama, ali bez

plačljiva samožaljenja. S dotad nečuvenim realizmom i samoironijom

Rutebeuf sažima činjenice svoga života. On istodobno vrlo bistro ana-

lizira svijet svoga doba te sočnim stihovima napada raskošan život Cr-

kve, suprotstavljajući mu jednostavnu vjeru. Uza sve to, Rutebeuf je

virtuoz i istraživač forme, koji je obogatio francusko pjesništvo novim

ritmičkim kombinacijama i smionim rimama. On posjeduje posve mo-

dernu osjetljivost za riječ, pa mu igre riječi imaju svu težinu proživlje-

noga iskustva. Malo je koji pjesnik prakticirao toliko različitih pjesničkih

vrsta od pjesme, basne i satire do alegorije, mirakla i križarske pjesme.

Page 94: antologija francuskoga pjesnistva

94

POTEPUSI S GRÈVEA

Ribaut, or estes vos a point

Sretnih li vas potepuha:

Stabla se od lišća dijele,

A na vama nema ruha,

Trne bok od zime vele.

Da je doći do kožuha

I do halje s krznom cijele!

Ljeti vi ste bodra duha,

Mrazovi vas snevesele!

Ne brine vas crevlja suha

Dok tabani mast ne žele.

Odsad mjesto crnih muha

Vas će bosti muhe bijele.

Željka Ćorak

ŠTO BÎ OD MOJIH PRIJATELJA?

Dieus m'afet compaignon ajob

Jednakim Jobu stvori me Bog, jer sve mi, što god imadoh svog,

uze za trenut. Ni desnim okom, što vidi bolje, ne vidim sada od nevolje

Page 95: antologija francuskoga pjesnistva

95

kud mi je krenut.

O, to je teško, ubitačno,

jer i podne je sada mračno

za to mi oko.

Ničeg nemam što srce voli,

već sam ubog i sve me boli

vrlo duboko.

Sada u dnu ponora tužim

i čekam da mi pomoć pruži

taj što i prije

imao je milosti za me,

jer srce mi je puno tame

i jad ga bije...

Žena mi eto rodi dijete,

konj mi slomio nogu leteć

tu preko plota.

Plaću ište dojkinja vrla,

ta što me tako već odrla

da je strahota...

Nevolji mojoj nigdje kraja.

Drva nemam ni naručaja

u kući sada,

u ove dane, da se grijem.

Ta nikad nikog bilo nije

da tako strada.

Još ovako ne bjeh bez para;

gazda mi kuće prigovara

da najam platim,

a nigdje ničeg, pustoš sura,

i ja se evo gola tura

po zimi klatim.

Zato i pjevam drugačije,

tvrdo i teško, ne ko prije:

vedro i čilo...

Nesreća ne zna sama priti

i što god mi se moglo zbiti,

Page 96: antologija francuskoga pjesnistva

96

sve mi se zbilo.

Sto bî od mojih prijatelja,

koji su bili sva mi želja

i ljubav duše?

Možda bjehu rijetko sijani,

loše u zemlju zakopani

te povenuše.

Ni prije nisu bili bolji,

a otkako po Božjoj volji

postadoh žrtva,

nijedan više k meni ne šeta.

Mora da ih je odnio vjetar.

Ljubav je mrtva.

Takove vjetar brzo hvata,

a pušuć mi stalno kod vrata

odnije ih lako,

te nikog da se za me stara

nit da mi nosi kakva dara.

I eto tako

znam: svoje nitko neće dati,

a kajanje onoga prati

tko trošit želi

da prijateljstva stekne mnoga,

jer neće naći nijednoga

da bol s njim dijeli.

Nikola Milićević

Page 97: antologija francuskoga pjesnistva

97

GUILLAUME DE LORRIS

(1210.? - 1240.?)

JEAN DE MEUNG

(1250.? - 1304.)

Roman o Ruži alegorijski je spjev, koji sažima kulturni rafinman svo-

ga doba, a ujedno upućuje na to kako da se ono nastavi pozitivnim vred-

notama novih vremena. Razlog dvojakosti Romana o Ruži leži u tome

što su ga napisala dva čovjeka. Prvi dio romana napisao je Guillaume

de Lorris, a sastoji se od 4000 osmeraca. U njemu se sintetizira isku-

stvo »udvorne ljubavi« u svojevrstan ljubavni priručnik. U formi sna

izlaže se romansirani put Ljubavnika prema Ruži preko niza kušnja, u

kojima sudjeluju personifikacije kao npr. Lijep doček, Plahost, Sram,

Strah. Roman je ostao nedovršen i to je bio razlog što je Jean de Meung

pedeset godina poslije napisao opsežan nastavak od 18 000 stihova. On

ne samo što uvodi nove likove nego mijenja sadržaj i narav spjeva. Dok

se Guillaume nadahnjivao trubadurima, Jean prenosi misao antičkih

filozofa. On je racionalist i skeptik pa, u suprotnosti s prvim piscem

Romana o Ruži, opominje protiv robovanja iluzijama ljubavi.

Page 98: antologija francuskoga pjesnistva

98

ROMAN O RUŽI

[21 - 107, 129 - 155, 339 - 384]

Ou vintiesme an de mon aage

U dvajstom bjeh godištu

Ljubav kada danke ište

od mladeži, noću spavah

kako vazda običavah,

tvrdo zaspah, ne bjeh budan;

usnuh tada sanak čudan,

tom ljepotom bjeh očaran;

on ni od čeg ne bje stvaran

što se potom ne bi zbilo

i u pjesan ovu slilo.

Kanda on mi verse rodi,

srca vaša njim' zavodi

kako Ljubav moli, hita.

Nek' se nitko ne zapita

koje djelu dat ću ime

čije prve pišem rime,

neka bude ROMAN O RUŽI

ART D'AMORS jer zaokruži.

Lijepa i nova mu je tvar,

drag da Bogu taj bude dar,

što ga začeh u čast dami

svom vrlinom jer me smami:

to Ruža je uzvišena

toli vrijedna biti ljubljena.

U snu mi se jutro snilo,

pred pet-šest ljeta to je bilo;

dan u maju, sav od lijeposti,

doba ljuveno, svo od radosti,

Page 99: antologija francuskoga pjesnistva

99

doba kad se sve veseli,

svaki grm il plot bi htjeli

svibnjom sebe ukrasit,

lišćem novim grane ovit.

Zimi šume skoro svenu,

zeleno sada na se djenu;

ponosna se zemlja snaži

rosom, što je milo vlazi,

začas nesta njena bijeda

kad bje zimi sva od leda.

Uznosita hoće krenut,

halje nove rad' je djenut,

toli divnog, krasnog kroja,

one tkane s tisuć boja

trava i istočnog cvata

brojnih prelijepih lata,

o ruhu njenu kad ja zborim,

zemlju dičnu više dvorim.

Ptice što su nijeme bile

pod obručem leđne sile,

zimsku prebolješe ranu,

sad u krasnom maju stanu

pjevati veselje svoje,

iz srca sveg radost poje

da zvuči pjev kroz čitav log.

Slavuj mali iz glasa svog

trudom glasni poj izvodi.

Igra se s veseljem rodi

u gaju ševe i papige;

zaljubit se - ima 1' brige

druge mladim srcima

do dat se proljetnim čarima.

Jadno srce što ne ljubi

kad mu dušu nujnu snubi

opojni poj iz krošanja.

Takvo doba jednom sanjah,

Page 100: antologija francuskoga pjesnistva

100

ljubav kad u vrijeme majsko zgodi svako biće rajsko.

Andréa Zlatar

Vidjeh tada u spavanju da već jutro dobro svanu. Odmah ustah tu bez muke, obukoh se, umih ruke, srebren-iglu uzeh tada sa jastučca puna sklada, podoh konac udjenuti. Tad poželjeh van krenuti, poslušati pjev ptičica kako poju sa grančica u godišnje novo doba. Stegnuvši rukava oba, vesel i sam podoh tako slušajući ptice kako tud marljivo popijevahu, dok vrtovi svi cvjetahu. Pun radosti i života podoh tamo put klopota rijeke, koju čuh da teče, jer ne imah slasti veće nego šetat rubom rijeke.

Neko vrijeme kako hodah, tad perivoj ja ugledah, i zid visok oko njega, slike mnoge krasiše ga te natpisi urezani. Ti likovi uslikani pogled su mi zaplijenili, a kakvi su oni bili reći ću vam i pričati, kako ću se već sjećati.

Page 101: antologija francuskoga pjesnistva

101

U sredini Mržnja stase,

koja stalno poticaše

gnjev i ljutnju vrlo jako.

Na toj slici isto tako

vidjeh svađe i karanja

te svakakva mrka stanja.

Ne bï lijepo odjevena,

već kô neka bijesna žena.

Namrštena lica, ljuta,

k tome nosa zavrnuta;

Grozna bješe, uprljana,

a oko nje omotana

haljina joj bješe bijedna.

Druga jošte slika jedna

bješe slijeva uslikana,

čitah slova ispisana

da Nevjerom sebe zvaše.

Tad Starosti slijedi slika,

od čijega nekad lika

ništa ne bi sad na tijelu,

nije mogla prići jelu,

tako stara, slaba bješe.

Lijeposti joj potamnješe

i gadosti posta slava.

Sjedinama puna glava

bjelinom je procvjetala.

Ne bi, kad bi smrtno pala,

bila šteta niti žalost,

jer je tijelo njeno starost

presušila, uništila.

Lica što su nekad bila

glatka, ravna, oči pune,

u borama sad sve trune.

Uši joj se smežuraše,

zubi joj poispadaše

Page 102: antologija francuskoga pjesnistva

102

te ni jedan tu ne osta.

A pognuta tako posta

da ni četiri koraka

hodat ne može bez štaka.

Vrijeme juri bez pokoja,

obdan, obnoć bez zastoja,

ono teče i odlazi,

ali kriomice plazi

pa se čini kô da stoji,

no ni hip ne popostoji;

ne prestaje prolaziti

pa ne možeš ni smisliti

koje vrijeme sada bude,

da učene pitaš ljude,

jer prije neg misli dodu,

tri vremena već ti prođu:

vrijeme što ne voli stanka,

nego bježi bez prestanka,

kao voda kad se lije,

pa se vratit kap ne smije;

vrijeme kôm se sve predaje,

gvožđe, sve najtvrđe da je,

jer sve ono ždere, gazi;

vrijeme što sve preobrazi,

čini rasti, sve nas hrani,

sve istroši, sve pokvari;

čini da nam oci stare,

čini starit kralje, care,

pa će i nas ostariti

ako smrt ne preduhitri.

Nikica Kolumbić

Page 103: antologija francuskoga pjesnistva

103

GUILLAUME DE MACHAUT

(oko 1300. - 1377.)

Pojava Guillaumea de Machauta značajna je za doba u kojem dolazi

do promjene u statusu pjesnika i pjevanja. Pjesnik više nije lutalicay'ora-

gleur, nego ménestrel, trajno vezan za jednoga gospodara. Poezija se piše

u utvrđenim formama, medu kojima su najčešće balada, rondeau i vire-

lai. Guillaume de Machaut tim se formama služi vješto, ali ne uvijek iz-

vorno. Opis svih tih pjesničkih formi kojima se i sam služio, ostavio je

u djelu Lijek sreće (Remède de Fortuné). Slava Guillaumea de Machauta

danas je mnogo veća kao skladatelja glasoviteMme de Nôtre Dame, prve

cjelovito komponirane skladbe te vrste.

Page 104: antologija francuskoga pjesnistva

104

TKO UJUTRO SE SMIJE

Et en ce penser ou festoie

Prebiruć tako po mislima svojim

Na um mi pade da sazdam i spojim,

Od sreće i od boli svoje,

Od misli i od suza koje

Prolijevam, priču što se ima

Tužaljka zvati, s puno rima,

A sadržajem tužu tako,

Zato ću početi ovako:

Luko Paljetak

TKO UJUTRO SE SMIJE, NAVEČER PLAČE

Tels rit au main qui au soir pleure

Tko ujutro se smije, navečer plače;

Dok misliš da ti ljubav pomaže, pače

Za dobro radi, laska ona ti jače

I zlo ti prti,

I nikada ne čeka jutro da svane

Da okrene se; ona nikada ne stane

Dok se ne okrene, preokrene s tri strane,

I tako toga

Koji je bio dolje, postavlja gori,

Page 105: antologija francuskoga pjesnistva

105

A onog što je gore, dolje tad sori, I najradosnijega u hipu stvori U turobnoga.

Fortuna mrska ljubav je zlobna;

Blagodat to je nesretna, kobna;

Darežljivost je to škrta, drobna;

Uboštvo to je;

Jadno i bolno zdravlje jedno;

To je bogatstvo oskudno, bijedno;

Gospodstvo to je prijezira vrijedno;

Nevjerno što je;

To nadmena je poniznost jadna

I milosrdnost jalna, gadna,

I pogibeljna taština gladna;

Sumnja je guta;

To predah je u nevoljama,

I glad u srcu punom plama,

I radost ljuta.

Od Žudnje moje srce vene,

Al ne od raznih, što ga plijene;

Na svijetu nema čovjeka, žene

Da lijek mi dâ,

Do gospe moje, koja grije,

Podržava žud, pali, rije

Po njoj da iskrom žarkom sije

Stalno, bez dna.

Fortuna mi je susjeda kruta,

Umrijet, mislim, ovog ću puta

Bez rane ja.

No sad na kraju kad život gubim,

Gospi, što čistim žarom je ljubim,

Duša se, rukam' sklopljenim, grubim,

Predaje sva.

Luko Paljetak

Page 106: antologija francuskoga pjesnistva

106

Dame, mon cuer en vous remaint

Srce mi, gospo, pripada vama,

Ma što me od vas odvojit htjelo;

Zbog ovog žarkog u meni plama

Srce mi, gospo, pripada vama.

Ne druga, već da vi ga sama

Imate, molim vrijeme cijelo,

Srce mi, gospo, pripada vama

Ma što me od vas odvojit htjelo.

Luko Paljetak

♦ ♦ ♦

Quant fait eurent une estampie

Kad poskočice zvuk se prospe,

S pratiocima krenu gospe

Pô dvoje, po troje tog trena

Uhvaćeni za ramena

Do jedne krasne ložnice.

Luko Paljetak

Page 107: antologija francuskoga pjesnistva

107

EUSTACHE DESCHAMPS

(1346. - 1406.?)

Djelatnost ovoga učenika Guillaumea de Machauta opsežna je i raz-

novrsna. Napisao je u prozi prvu poetiku na francuskom jeziku, Umijeće

pjevanja i sastavljanja pjesama (Art de dictier et défaire chansons, 1392.), a

i niz kazališnih komada. Najuspješniji je i najplodniji bio u poeziji. Opi-

sivao je povijesne događaje i običaje svoga doba, pa je ostavio niz reali-

stičkih zapažanja i razmišljanja o životu kasnoga srednjega vijeka.

Page 108: antologija francuskoga pjesnistva

108

BALADA MXXIII.

Chascuns parle de chevance acquérir

Svi govore o stjecanju dobara,

0 blagu, moći, o velikoj slavi,

Sto više imat, svaki sad se stara

1 časti steći užitak je pravi;

0 tome misli, s tim se muči, davi.

Te stvari neću srcu da se svide,

Već svaki dan svoj obol neka stavi;

Ta dosta mi je da mi dobro ide!

Ja tuđeg blaga nikada ne gledam,

Za tuđe s brigom ja ne gubim dane,

Za tuđu zemlju ubiti se ne dam;

1 bogat jede što u trbuh stane.

Zar jezik zlatan treba kušat hrane?

Za časti zar da patnju oči vide?

To dim i vjetar je što ljulja grane;

Ta dosta mi je da mi dobro ide!

I dobro znam da svakom umrijet treba,

Tko rodio se, svakoga smrt čeka,

Na svakog ona bez iznimke vreba,

To odredba je neizbježna neka.

Za blaga čemu žudjeti daleka,

U debele što skrivati ih zide,

Sto borba sva, za bogatstvom ta dreka?

Ta dosta mi je da mi dobro ide!

Vladaru, ovaj treba svijet uživat, Te zakon ljudski i Božji poštivat, Ne želit tuđe da ti oči vide,

Page 109: antologija francuskoga pjesnistva

109

Što dobro je, to s blagoslovom Boga Nek svaki čuva i drži se svoga - Ta dosta mi je da mi dobro ide!

Slavko Ježić

Page 110: antologija francuskoga pjesnistva

110

CHRISTINE DE PISAN

(1363. - 1431.?)

Kći talijanskoga liječnika i astrologa na dvoru Karla V, Christine

de Pisan udala se s petnaest godina, ali je već deset godina poslije po-

stala udovica i ostala u tom stanju do kraja života. Kako bi mogla uzdrža-

vati troje djece, ona živi od pera kao prva profesionalna spisateljica u

francuskoj književnosti. U tu svrhu piše prigodno pjesništvo za ljude s

dvora, pravi luksuzna iluminirana izdanja svojih knjiga za biblioteke

velikaša itd. Braneći žene, Christine de Pisan svrstava se protiv Jeana

de Meunga i antifeminizma njegova Romana o Ruži. Svestrano naobra-

žena, pisala je filozofsko-moralistička djela, a kao povjesničarka napisala

je knjigu protiv građanskoga rata koji je početkom XV stoljeća harao

Francuskom. Sastavljala je pjesme u svim onodobnim pjesničkim for-

mama, a najviše se pamte one u kojima jednostavnim slogom govori o

vlastitim jadima osamljene žene. Svoju posljednju pjesmu napisala je o

Ivani Orléanskoj.

Page 111: antologija francuskoga pjesnistva

111

Seulete m'a laissié en grant martyre

Ostavio me samu s bolom vrelim

u ovom pustom svijetu punom jada

moj mili suprug, što mi srcem cijelim

pružaše bezbroj radosti i nada.

On je sad mrtav, a bol na me pada

i sama patnja u srcu me čeka:

smrt ću njegovu plakati dovijeka.

Ako uzdisat i cviljeti želim

za mrtvim dragim, što mi vrijedi sada?

Jer kad pomislim kako mi veseli

bijahu dani, u sreći, nekada,

kad živjeh s njime nestašna i mlada,

počne me gristi teška tuga neka:

smrt ću njegovu plakati dovijeka.

Ko grlica sam bez druga što seli

na suho granje, a bježi iz hlada,

ko janje što se od stada odijeli

i strepi da mu kurjak smrt ne zada.

Tako mi eto duša sama strada

bez dragog svoga, i nema joj lijeka:

smrt ću njegovu plakati dovijeka.

Nikola Milkević

Page 112: antologija francuskoga pjesnistva

112

CHARLES ORLÉANSKI

(1394. - 1465.)

Sin vojvode Louisa Orléanskoga, Charles Orléanski zarobljen je

u bitci kod Azincourta i odveden u Englesku, gdje je bio zatočen petna-

est godina. U zatočeništvu je napisao Knjigu tamnovanja (Le Livre de la

Prison), punu istančane sjete, kojoj daju snagu stihovi velike jednosta-

vnosti. Uskoro zaboravljen, ponovo je bio otkriven u XVIII. stoljeću.

Medu njegovim stihovima izdvajaju se njegovi proljetno nadahnuti ron-

deaui, koji su se uspjeli osloboditi tehničkih komplikacija poezije njegova

doba. Nakon povratka u Francusku povukao se u svoje dvorce, osobito

Blois, gdje je okupljao najvidenije pjesnike svoga doba, medu kojima i

Villona, oko pjesničkih natječaja na temu kao što je primjerice bila:

»Kraj studenca sam, a umirem žedan.« Charles Orléanski posljednji je

pjesnik nasljeđa udvornoga pjesništva.

Page 113: antologija francuskoga pjesnistva

113

RONDEAU

Le temps a laissié son manteau

Gle, vrijeme je skinulo plašt

Od vjetra i zime i kiše,

Na novi si veze sve više

Sad sunca sjaj, blještav i tašt.

I zvijerki i ptici je slast, Da sretna se glàsâ i diše: »Gle, vrijeme je skinulo plašt Od vjetra i zime i kiše.«

I rijeci i vrelu je kras Taj šareni plašt što se njiše Kô alemi kapljica kiše, Za svakog je obnove čas.

Gle, vrijeme je skinulo plašt

Od vjetra i zime i kiše,

Na novi si veze sve više

Sad sunca sjaj, blještav i tašt.

Slavko Ježić

BALADA

Nouvelles ont couru en France

Kroz Francusku glas prođe sada Da mrtav sam, kroz mjesta mnoga,

Page 114: antologija francuskoga pjesnistva

114

S čeg žališe me malo tada, Tî što me mrze bez razloga. Očajni bjehu drugi stoga, Svak privržen, što ràd me ima, Prijatelj dobar, koji žali. Tako na znanje dadoh svima Da na životu miš je mali.

Ne ćutjeh bol ni jad, ma kada,

Zdrav sam i snažan hvalim Boga;

Cijelo me vrijeme krijepi nada

Da mir će jutra se jednoga

Probuditi, i dana toga

Donijeti silnu radost njima.

Neka Bog srdžbu svoju svali

Na tog što nerado vijest prima

Da na životu miš je mali.

Nada mnom mladost moćno vlada;

Premda se trudi starost stroga

Da svojom vlašću mene svlada,

Al samo trati truda svoga:

Dalek sam njoj od porta zloga.

Mog nasljednika mladost gâlï,

I nè dâ suzama ga zlima.

Nje snaga me i moć prožima,

Da na životu miš je mali.

Crnine nitko se ne prima,

Sivoga platna sada fali;

Pokazati je stalo svima

Da na životu miš je mali.

Luko Paljetak

Page 115: antologija francuskoga pjesnistva

115

BALADA O LUTAOCU

En la forest d'Ennuyeuse Tristesse

Jedanput, usred šume Tuge klete,

kada hodeći sâm tamo navratih,

ondje Boginja Ljubavi me srete

i upita me kud se samac klatim.

Rekoh joj da me usud neprijatni

prognao davno tu u šumske sjene

te s pravom sebi mogu ime dati:

lutalac koji ne zna kud da krene.

Smiješeć se reče, puna tihe sjete:

»Kada bih mogla, prijatelju, znati

zbog kakva jada duša ti se smete,

rado bih htjela da te sreći vratim;

ja te darivah radostima zlatnim,

no ne znam kakve sile ti ih plijene,

i žao mi je što se moraš zvati

lutalac koji ne zna kud da krene.«

Rekoh: »Vladarko iz božanske čete,

svi jadi moji vama su poznati.

To je zbog smrti grube i proklete,

koja mi uze nju za kojom patim

i s kojom su mi tekli sretni sati;

svud njena ruka vodila je mene,

no ona umrije i ja postah zatim

lutalac koji ne zna kud da krene.«

»Slijep sam, a puti neznani i blatni, te svojim štapom, da s pravca ne svratim, pipam polako staze zapletene,

Page 116: antologija francuskoga pjesnistva

116

i to je bolno što me naziv prati: lutalac koji ne zna kud da krene.«

Nikola Milićević

RONDEAU

Jeunes amoureux nouveau

Ljubavnici mladi, novi,

U proljeti novoj sada,

Bez razloga, usred grada

Jašu, skokom svaki plovi.

Čine da ih s oknâ lovi

Plam, što poput uglja pada,

Ljubavnici mladi, novi,

U proljeti novoj sada.

Ne znam da 1' svoj pôsô ôvî

Rade dobro il ne; kada

Ostruga ih ista zbâdâ,

Svaki se ko konj mu povi,

Mladi ljubavnici, novi.

Luko Paljetak

Page 117: antologija francuskoga pjesnistva

117

FRANÇOIS VILLON

(1431. - 1464.?)

Posljednji pjesnik srednjega vijeka i prvi pjesnik moderne poezije,

François Villon, javlja se u doba zasićenosti versifikacijskim modelima

te se izdiže iz njega izvornom snagom svoje pojave. François de Mont-

corbier, kako se zvao prije nego je preuzeo prezime svoga zaštitnika

kanonika Villona, rodio se iste godine kada je spaljena Ivana Orléanska.

Studirao je pravo na pariškom sveučilištu, ali je više od toga pohađao

sumnjive krčme i druga slična mjesta. Villon je iskušao sve krajnosti

pustolovnoga života: u tuči zbog žene ubio je nekoga klerika, sudjelovao

je u velikoj krađi, bivao utamničen i dva puta osuđen na smrt vješanjem

i dva puta pomilovan. Trag mu se izgubio kada mu je 1463. smrtna kazna

bila preinačena u izgon iz Pariza. Godine 1456., kada je počinjena spo-

menuta krađa, Villon dovršava Zapis (Lais), mzvznMalom oporukom (Pe-

tit Testament). U toj dugoj pjesmi od 40 strofa on oporučuje sve što ima

i što nema, ljudima koje je sreo u životu, protiv mnogih okrećući sati-

ričke oštrice. Pošto je zahvaljujući amnestiji izišao iz tamnice, Villon

je dovršio rukopis svoga glavnoga djela, Oporuke (Testament), nazvanoga

Velikom oporukom. Tb se djelo razlikuje od prvoga ozbiljnošću svoga tona,

ali i gradbom: sastoji se od 186 strofa, među koje je umetnut niz drugih

pjesama, većinom balada. Između njih se nalazi i glasovita Balada o go-

spama davnih dana, kojom se nadahnuo T. Ujević u pjesmi Naše vile. U

Oporuci Villon sagledava u perspektivi smrti cijeli svoj burni život i te

slike bude u njemu različite osjećaje od smijeha do suza, od ljubavi do

mržnje, od poruge do kajanja, pa se knjiga najbolje može prispodobiti

s bogato instrumentiranim dance macabreom (V Vinja). Vllon nije poet-

ski inovator, ali je duboko izvoran te je svoje životno i egzistencijalno

iskustvo u najvećoj mjeri učinio iskustvom svoga pjesništva. Neospo-

ran utemeljitelj rodoslovlja »prokletih pjesnika«, Villon zastupa u fran-

cuskoj književnosti rodoslovlje pisaca u kojih se avanture života i knji-

ževnosti prepliću u svojevrsnu sintezu.

Page 118: antologija francuskoga pjesnistva

118

BALADA FRANÇOISA VILLONA ZA NATJEČAJ CHARLESA ORLÉANSKOGA

Je meurs de seuf auprè de la fontaine

Kraj studenca sam, a umirem žedan;

ko žar sam vreo, zub mi o zub tuče;

u svome kraju, a namjernik bijedan;

uz vatru drhtim, premda mi je vruće;

ko crvić gol sam, s ruhom tecikuće;

u plaču smijem se, a nadam bez nade;

tek očaj za me utjehe imade;

i radujem se, tugama sam žderan;

silesija sam, a slabosti me jade,

svud priman rado, a odasvud tjeran.

Tek neizvjesnom s pouzdanjem predan;

sve mračno kao providno me vuče;

ja sumnjam tek u slučaj očigledan;

vješt zgodama što nikad se ne sluče;

sve stekao sam, tek osto sam bez kuće,

u zoru velim: »Nek Bog nam ponoć dade!«

Kad ležim, mislim: past ću poput klade;

sva blaga imam, dužnik neizmjeran;

dobitak čekam da mi s neba padne,

svud priman rado, a odasvud tjeran.

Ne želim ništa, cilj mi samo jedan:

da sve imadem, da briga me ne tuče; tko dobro zbori, mržnje mi je vrijedan; tko istinit je, taj mi laži guče; a druži su mi oni što me uče da je vrana bijeli labud što ga glade; svi što me muče, najbolje mi rade;

Page 119: antologija francuskoga pjesnistva

119

ko istini sam svemu lažnom vjeran; sve cijenim, volim, a svi mi se gade, svud priman rado, a odasvud tjeran.

Moj Kneže blagi, nek vaša milost znade

da mnogo znam, a glup sam u sve grade;

i svojeglav sam u čemu je svak smjeran.

I što još znam? Da plaću primim sade,

svud priman rado, a odasvud tjeran.

Vladimir Gerić

GDJE SU GOSPE DAVNIJEH DANA?

Dictes moy où, n'en quel pays

Recite mi, gdje, u kràju kome

Flora sad je, rimska ljepotica,

Tais i Arhipijâda s njome,

Što joj bje ko rođena sestrica,

Eho, što s jezérâ i rječica

Jek Zagora vraća svačijeg,

A nadljudska bila krasotica?

Jao, gdje je, gdje je lanjski snijeg?

Gdje je Èlojza, čuvena po svome Umu? (Zbog nje Abèlardu ubfca Muškost uze, te monah svetome Bje Denisu, ljubav zlu mu klica!)

Page 120: antologija francuskoga pjesnistva

120

Gdje je Buridanova kraljica, Što ga ù vreći baci u Seinu, al bijeg Lukavcu në spriječi, razvratnica? Jao, gdje je, gdje je lanjski snijeg?

Blanche, kraljica krinu par bijelome,

Glas sirenski, pa Dugôstopica

Berta, Alix, Bietrix i očinskome

Maineu Haremburga baštinica,

Jeanne d'Arc, vrla Lôrenka ratnica,

Spaljena u Rouenu, uz Engleza stijeg?

Gdje su one, Kruno svih djevica?

Jao, gdje je, gdje je lanjski snijeg?

Kneže, tih nè pïtâjte sèdmïcâ,

Gdje su one, ni godišta svêg,

Da nè vraćam pripjev tih kitica:

Jao, gdje je, gdje je lanjski snijeg?

Vojmil Rabadan

BALADA DOBROGA NAUKA

(Onima koji provode rđav život)

Car ou soies porteur de bulles

Da si pop te oprost tražiš, varaš kockom, novac kuješ, u paklu ćeš da se pržiš ko zločinac, ko da truješ,

Page 121: antologija francuskoga pjesnistva

121

varaš sud i huliš sveto; varaj, kradi milodare: što mislite, na što sve to? - Sve na cure i krčmare.

Budi svirac, rimozborac, igrač, lutkar, zézo, luda, glumac, frulaš, čudotvorac, farse i pasionate, gradu, selu kazuj čuda, kockom, kartom zgrči pare, sve će k jednom, vi to znate! - Sve na cure i krčmare.

Koji za to sve ne mare, neka oru, prirod beru, mazge, konje nek timare, ako nisu vješti peru! Bit će lasno da se gojiš; al ma kako lan se tare, zašto mučiš se i znojiš? - Sve za cure i krčmare.

Hlače, prsluk, kopče s halja,

odore i dronjke stare,

prodaj brzo, dok što valja,

- Sve za cure i krčmare.

Vama, druži u razvratu - dragom tijelu, al zlom duši! - nauk dajem ko brat bratu: grk je žar što mrtve suši. Zla mu zuba čuvajte se, utecite još zarana; i, zaboga, sjetite se, umrijet ćete jednog dana.

Božo Kukolja

Page 122: antologija francuskoga pjesnistva

122

BALADA O UDOBNOM ŽIVOTU (Ustuk Francu Gontieru)

Sur mol duvet assis, un gras chanoine

Na mêko perje tust kanonik liježe

Uz zârnïk, sred tapétâ punog stana,

Gospa Sidonia uza nj se proteže,

Bijela i nježna, čista, dotjerana,

Hipôkras piju cijele noći i dana.

Smiju se, šale, maze, cjelivaju,

Goli, da tijelom jače uživaju.

Kroz rupu jednu vidjeh ih sirota

I spoznah: da se jadi rastjeraju,

Nema ti blaga do udobna života!

Kmet Franc Gontier i Helena mu druga

Taj divni život da su vodit smjeli,

Češnjak i luk, s čeg smrdi dah kô kuga,

Prismočit ne bi crnoj kriški htjeli.

Za kašu i mlijeko sve, što kmet kiseli,

Bob šuplji ne dam, rijeh, bez svađe, jasno..

Pod ružom leže i tim se hvale glasno!

Je 1' bolje to il kreveta toplôta?

Kažite! Čemu pričat dugočasno?

Nema ti blaga do udobna života!

O kriški crna, od ječma i zobi, hljeba

Tî žive, vodu piju ljeti, zimi!

Sve ptice od tud do kairskoga neba

Zadržale me dan jedan jedini

Ne bi, ni jutro, o takvoj jestvini!

Nek samo Franc Gontieru radost stvara

Page 123: antologija francuskoga pjesnistva

123

S Helenom kad pod lijepim glogom šara. Je 1' dobro njima, meni briga stota! No, što god rekli o življenju ratara, Nema ti blaga do udobna života!

Sudite, Kneže, da se mnijenja slože!

Ja velim: nikom nek nije grehota,

Al čedom čuh, što amo pristat može:

Nema ti blaga do udobna života.

Vojmil Rabadan

O DEBELOJ MARGOTI BALADA

Si j'aime et sers la belle de bon hait

Ako li je ljubim i ako joj služim,

Zar prostak sam, divljak, i budala zato?

Svake slasti s njome ja se živ naužim,

Pa je stoga kitim i srebrom i zlatom.

Kada netko svrati, hitro, obilato

U velikom sudu donosim mu vina,

Kruha, sira, voća, biranih jestvina,

Ako masno plati, kažem mu: »Dobro je,

Nemaš li gdje spati, vazda mjesta ima

U bordelu gdje se bavimo nas dvoje.«

No s večeri katkad, kada sva se snuždi

Sto ni groša nema, držeć se inatno,

Na smrt mrzim lik joj srditi i ružni.

Page 124: antologija francuskoga pjesnistva

124

Otimam joj halje i govorim nato Da gubitak s tim ću naplatit bogato. Ona kriješti, vrišti: »Ti si krv Judina!«, Viče i zaklinje mùkôm Božjeg sina Da ne činim toga. A prut tada svoje Sare po njoj šara modrim pismenima, U bordelu gdje se bavimo nas dvoje.

Gromoglasno, masno, tada se oduži

Prdacem Margota! Ode stanje ratno!

Kosu tad mi mazi, meke prste pruži

Do butine, »gogo!« tepa umiljato.

Oboje pijani, ko top spimo potom.

Ujutro se, rano, budi s žudi, i na

Trbuh mi se penje, a gogi milina!

Pod njom plošten stenjem, puti nam se znoje,

Razbludom me ludom izmoždi stegnima,

U bordelu gdje se bavimo nas dvoje.

Vazda imam kruha - kakva god godina.

I bludnik sam stari, ona kći kurvina.

Lošiji sad tko je? Ćud nam se prožima:

Lonac i poklopac nas smo obadvoje.

O sramu živimo, sram nas sebi prima,

Ne štujemo časti, stoga je ne ima

U bordelu gdje se bavimo nas dvoje.

Bože V. Zigo

Page 125: antologija francuskoga pjesnistva

125

VELIKA OPORUKA

[ulomak]

Je plains le temps de ma jeunesse

Ja plačem svoje dane mlade,

kad bijah ludi od ostalih,

sve dok preda me starost pade -

sad su se krišom razbježali;

nisu na konju odjahali,

a niti pješke. Kud se skriše?

Iznenada se u bijeg dali,

a dara mi ne ostaviše.

Oni odoše, mene evo

i bez pameti i bez znanja,

crn ko kupina, tužan, sveo,

bez rente, novca i imanja;

sva moja svojta, bez krzmanja,

odbaciti me već se spravlja,

i zbog ubogog moga stanja

prirodni zakon zaboravlja.

0 Bože, da sam učit htio

dok luda pamet bje mi svježa,

1 da sam dobru odan bio,

imô bih kuću, mekan ležaj,

al jao, ja iz škole bježah

ko svaki deran neposlušan.

U srcu bol mi sve je teža

dok to napisat evo kušam.

Od mladosti sam ubog vazda, od ubogih sam potekao:

Page 126: antologija francuskoga pjesnistva

126

moj otac nije bio gazda, ni djed, koji se Horac zvao; uboštvo sve nas slijedi, jao, i na rukama preda mojih (Bog mi kod sebe mjesto dao!) nit žezlo niti kruna stoji.

Srce mi reže mnogo puta,

- zbog siromaštva kad sam plako:

»Čovječe, čemu bol ta ljuta?

Ne budi nikad tužan tako

što nisi bogat ko Coeur Jakov:

bolje pod gunj em ubog biti

nego da si bio gospar lakom

pa u bogatu grobu gnjiti.«

Znam, anđeosko nisam dijete

kojem na čelu sja dijadem

od bilo kakve zvijezde svijede.

Moj otac Bogu dušu dade,

a tijelo mu u zemlju pade...

Čujem, i majka će umrijeti,

a jadna žena dobro znade

da smrt i sinu njenom prijeti.

Znam: bijednog će i bogatuna,

mudra i luda, popa, laika,

milosna, škrta, lijepa, ružna,

plemenitaša i seljaka,

otmjene dame ruha laka,

ma kakva roda i pameti,

pune nakita, uvojaka,

smrt će ih redom sve odnijeti.

Umirô Paris il Helena, tko umire, u patnji mrije,

Page 127: antologija francuskoga pjesnistva

127

jer zraka niti daha nema, a žuč mu se na srce slije; onda ga svega znoj probije, i tko će bol mu ukloniti? Nitko od roda voljan nije da bi mu htio jamcem biti.

Svi umirući drhte, žute, vene se napnu, nos se svine,

vrat se napuše, oči smute,

žile nabreknu od siline.

O žensko tijelo pùti fine,

koje svu draž i nježnost ima,

zar ni njeg takvo zlo da mine?

Ne! U nebo je doći svima.

Nikola Milićević

STROFA KOJU JE NAPISAO VILLON

KAD JE MISLIO DA ĆE BITI OBJEŠEN

Je suis François, dont il me poise

Ja sam Franjo-Francuz, što mi teško pada, Pontoazac rodom, iz Pariza grada; moj vrat o užetu oprobat će sada da mi je guzica teška kao klada.

Nikola Milićević

Page 128: antologija francuskoga pjesnistva

128

BALADA OBJEŠENIH

Frères humains qui après nous vivez

Braćo, ljudi, koji živite za nâma,

Nè budite srca kamenog!

Smilujte se nà nâs, pa dušama

Vašim bit će milosniji Bog!

Gle, pet, šest nas visi s drva tog...

Pût, što preveć gojili smo prije,

Odavno je proždrta, izgnjije,

Prah i pepel bivamo mi kosti...

Našem zlu nek nitko se ne smije!

Molite da Bog nam svima prosti!

Zovemo 1' vas braćom, zazor vama

Nè budi, što od suda pravednog

Smaknuti smo... Ta u svim glavama

Nema, znate, uma sređenog.

Branite nas, kad života svog

Lišeni smo, pred Sinom Marije,

Milost svoju da nam ne odbije,

Branila nas paklenih pakosti!

Nek nam mrtvim nitko ne dodije!

Molite da Bog nam svima prosti!

Pâreni smo, isprani kišama, Suhi, crni od žara sunčanog, Oči ispi gavran sa vranama, Bradu, obrve skube sà svakog. Mirni nismo ni trena jednog, Vjetra mijeni kako se prohtije, Amo-tamo baca nas i vije... Kô naprstak ptice sve će izbôsti...

Page 129: antologija francuskoga pjesnistva

129

Nek u krug naš nitko ne dospije! Molite da Bog nam svima prosti!

Kneže Kriste, vlast nad svima ti je,

Ne daj da nas pakao dobije!

S njim nemali posla ni dužnosti!

Ljudi, ovdje rugu mjesta nije!

Molite da Bog nam svima prosti!

Vojmil Rabadan

NATPIS ZA GROB NAMA OBJEŠENIMA

Frères humains qui après nous vivez

0 braćo, djeco sutrašnjega doba,

smekšajte tvrdo srce prema nama.

Ako žalite užas našeg groba,

1 dobri Bog će biti blaži s vama.

Nas pet-šest, više, čuva ista jama.

A naše meso trudom nahranjeno

odavno je trulo i pojedeno.

Prah i pepeo bit će naše kosti.

A ruganje je patnji nepošteno:

Molite Boga da nam duši prosti.

Pozvasmo braću. Vama budi pravo, iako nas je ruka pravde smakla. Mnogom se od nas - drugi žive zdravo - u glavi duga na stranu pomakla,

Page 130: antologija francuskoga pjesnistva

130

mi poludjesmo od životnog pakla. Molite za nas, čovječju strvinu, obratite se Djevičinom Sinu, neka nas štiti od paklenih zlosti. Mrtvi smo. Nek nas živi mirno minu. Molite Boga da nam duši prosti.

Dažd nam tjelesa kupao i sprao,

sunce ih speklo, isušilo cijela.

Gavran je oči nama iskopao,

iščupao bradu i obrve s čela.

Ne sjede mirno nikada nam tijela.

No kako vjetar vije amo-tamo,

tako se i mi tromo povijamo.

Ko napršnjake ptić će nas izbosti,

u naše društvo ne stupajte samo;

molite Boga da nam duši prosti.

Isuse kralju, koji vladaš svijetom,

ne daj nas u vlast crnom paklu kletom;

dužnici nismo tu ni mili gosti.

O ljudi, ruglo tu bi bilo štetom,

molite Boga da nam duši prosti.

Tin Ujević

Page 131: antologija francuskoga pjesnistva

131

CLÉMENT MAROT

(1496. - 1544.)

Clément Marot označuje u francuskom pjesništvu prijelaz između

tzv. retoričara i Plejade, dakle prijelaz od srednjega vijeka k renesansi. S

poezijom ga retoričara, kojih je eminentni predstavnik bio njegov otac

Jean Marot, vežu kako neki stalni oblici (rondeau, balada, tužaljka), tako

personificiranje, alegoriziranje, eruditivnost. Takva je i njegova poema

Le Temple de Cupido. Prelazak u dvorsku službu Margarete Navarske i

Franje L, kod kojega je bio i službeni pjesnik, uvjetovao je nove tonove

i orijentaciju njegovih stihova. U bitci kod Pavije (1525.) biva zarobljen,

ali i iste godine oslobođen. Te ga je godine i supruga prevarila, što je opisao

u jednom sastavku. Međutim, ona mu se osvetila na taj način što ga je

prijavila crkvenim vlastima da je mrsio za vrijeme korizme (jeo je zapra-

vo slaninu). Marot je dopanuo tamnice, a cio je taj proces, u kojem je na

kraljevu intervenciju dobro prošao, opisao u satiri LEnfer (Pakao).

U humanističkoj dvorskoj atmosferi i u krugu Margarete Navarske Ma-

rot se sve više usmjeruje prema antičkoj i talijanskoj književnosti. Prevo-

di Ovidija, Vergilija, Marcijala, oduševljeno čita Boccaccia i Petrarcu.

Uz spomenute tradicionalne oblike, on se okušava i u poslanicama, eklo-

gama, elegijama, epigramima, te medu prvim francuskim liricima nje-

guje sonet. Zadojena liberalnim duhom i reformatorskim idejama, u

napetoj atmosferi vjerskih kriza i konflikata, Marota su uzeli na zub

bigotni krugovi. Optuživan zbog kalvinizma (njegove parafraze psala-

ma francuski su protestanti uzeli za službeno štivo), više puta uhićen,

naposljetku emigrira u Švicarsku, u Zenevu (g. 1543.), a umire u pro-

gonstvu u Turinu. Impulsi Marotovih pjesama ponajčešće su prigodno-

ga i anegdotalnoga karaktera kao npr. Poslanica kralju kako bijaše okraden

(šaljiva poema od 130 stihova kako ga je sluga opljačkao i kako bi mu

kralj trebao nadoknaditi manjak). U njega još nije, kao u plejadista, bila

oblikovana renesansna samosvijest o uzvišenoj zadaći i iznimnosti pje-

sništva. Od toga se mnogo ne razlikuju ni njegove ljubavne pjesme, cen-

trirane po Petrarkinu uzoru oko jedne žene, Ane d'Alençon, s kojom

je pjesnikova idila trajala više godina (1526. - 1534.). Marot je, među-

Page 132: antologija francuskoga pjesnistva

132

tim, posjedovao izvanredan dar za konverzacijsko versificiranje, za du-

hovito pjesničko ćaskanje, pa je znao male motive i banalne povode zao-

djeti prikladnim i biranim pjesničkim ruhom. Usto njegovi stihovi, i

onda kada se tuži na zlu sudbinu i životne mnogovrsne nedaće, ne na-

puštaju želju za humorističkim poigravanjem i uveseljavanjem. Ponaj-

više zahvaljujući tomu svojstvu, koje je Boileau apostrofirao kao »otmje-

no šaljenje« (l'élégant badinage), Marot je trajno imao čitatelja, ostao je

medu najsimpatičnijim, najpopularnijim francuskim pjesnicima.

Page 133: antologija francuskoga pjesnistva

133

ŠTO SAM BIO, NISAM VEĆE

Plus ne suis-je ce que j'ai été

Sto sam bio, nisam veće, to bit nigda neću znati. Moje krasno pramaljeće kroz prozor se sunovrati.

Ljubavi, mâ vladarice,

ko boštvo te služih svoje.

Da se rodim iznovice,

služio bih još te bolje.

Mirko Tomasović

S VRH ODLASKA ANE

Où allez-vous, Anne? que je sache

Gdje idete, Ana, znat bih htio, recite mi sad se odiljući što ću činit, da bih okom skrio tešku pečal što mi srce muči. Znadem što ću, ne treba me učit: uzmite ga, srce Vam predajem; noseći ga smirite mu vaje, što daleko od Vas tu će patit, jer bez srca i život prestaje, dajte meni svoje, zbogom zatim.

Mirko Tomasović

Page 134: antologija francuskoga pjesnistva

134

ANLNA GRUDA SNIJEGA

Anne par jeu mejecta de la neige

Snijeg u šali Ana baci na me,

za kog mišljah, jamačno je hladan:

al, znam dobro, to bijaše plamen,

jer užežen postah iznenada.

Kud ću ići, da ne gorim jadan,

kad i plamen usred snijega ima

stan potajan? Ana, vi jedina

plam bi mogli zgasit što me pali,

a ne voda, snjegovi i zima,

kad bi istu vatru osjećali.

Mirko Tomasović

O FRA LUBINU

Pour courir en poste à la ville

Navrat-nanos grad čitavi

bezbroj puta protrčati,

neku grdnu psinu spravit,

to će Lubin dobro znati;

riječju časnom djelovati,

ko kršćanin život vodit,

u kreposti ustrajati,

fra Lubinu to ne godi.

Page 135: antologija francuskoga pjesnistva

135

Vješto, kao stručnjak pravi tudi novac svom dodati, bez groša vam džep ostavit, to će Lubin dobro znati; zalud mnite da će vratit, zalud ćete k njemu hodit, niš vam nikad neće platit, fra Lubinu to ne godi.

Da se cura kâ zatravi, ne trebuje babe zvati za zbor medni i lukavi, to će Lubin dobro znati. Ko teolog učen čati, al u bistroj, pitkoj vodi pas vam može uživati, fra Lubinu to ne godi.

Zlu, ne dobru prednost dati to će Lubin dobro znati; kad se valjan posai zgodi, fra Lubinu to ne godi.

Mirko Tomasović

PJESNIKU NEVJEŽI

Qu'on mène au champs ce coquardeau

Nek tu blunu u polje se stjera, jer se od njeg kvari kada sklada,

Page 136: antologija francuskoga pjesnistva

136

kako rondâ tako i balada, predmet, tumač, sadržaj i mjera.

Iz sveg glasa stoga ću se derat, bez mozga je i moždana jadan: nek tu blunu u polje se stjera.

Ako novog što načinit smjera,

nek se prozi posveti odsada

(čujem u tom da je nešto kadar),

jer u ritmu vol je bez primjera,

u polje ga, dakle, treba stjerat.

Mirko Tomasović

DESETEROSTIH

Ungjour Robin vint Margot empoigner

Jenput Rok Uršu strefi poleg vrat

i mam meštriju zvadi, ni zgovoril

ni reč, a več je znala kaj bi rad,

pak zine: »Joj, pak buš me vmoril!

Predebel je, predugi taj tvoj mlat!«

- »Pak ja ti«, Rok ji otpove, »ve dam

frtalj od sega«! Zgrabil ju je mam

i sam ga zmočil gda mu se otprla.

- »Joj«, zdehne Urša, »suni mi ga mam

do kraja, i tak sem napol več hmrla!«

Vladimir Gerić

Page 137: antologija francuskoga pjesnistva

137

NEPOZNATI PJESNIK

(XVI. stoljeće)

TUŽALJKA ZA KRALJEM RENAUDOM

Le roi Renaud de guerre vint

Dolazi kralj Renaud iz boja,

Rukama držeć crijeva svoja.

Na kuli mu je bila mati,

Vidje gdje sin Renaud se vrati.

Renaud, Renaud, gle za te slavlja,

Porodi žena tvoja Kralja.

Ni ženi niti sinu, mati,

Ne mogu već se radovati,

Ja ćutim smrt što prožima me,

O, neka prostru ležaj za me,

Al neka tako tiho rade,

Da moja žena ne doznade.

Nimalo u njem spavat neću,

Okolo pola noći mrijet ću.

I tako kada ponoć dode,

Renauda kralja duša pode.

Još zrake sunca nisu sjale,

Već su ga sluge zakopale.

Page 138: antologija francuskoga pjesnistva

138

K njegovoj ženi dopre buka, U postelji tad stade kukat.

Sto čujem, mati, ja odavle, U što zabijaju te čavle?

Kćerce, tesari prave buku, Na tavanu o gredu tuku.

Sto čujem, mati, draga mati, Kakva to pjesma mene prati?

Kćerce, tek oko kuće to je Procesija što pjesmu poje.

Kog čujem mati, draga mati, Žalosno tako zaplakati?

Kćerce, pastirova je žena, Zbog smrti malog sina njena.

A zašto, mati, draga mati, Vas čujem tako zaplakati?

Kćerce, zatajit ti ne mogu, Renaud je mrtav i u grobu.

Mati, grobaru hajte reći

Za dva nek grob iskopa veći,

I neka bude takva jama Da se i dijete stavi s nama.

0 pukni zemljo preda mnome, K Renaudu hoću, kralju svome!

1 puknu zemlja, jama nasta, A Gospoda se s dušom rasta.

Željka Ćorak

Page 139: antologija francuskoga pjesnistva

139

MAURICE SCÈVE

(1500. - 1560.)

Romantici su reafirmirali Plejadu, dok je tek XX. stoljeće otkrilo

tzv. lyonsku školu, kojoj je čelni pjesnik bio Maurice Scève. Malo se zna

o životnom tijeku toga veoma obrazovanoga lyonskoga plemića (ni go-

dina rođenja nije sigurna). Po nekima se školovao i u Italiji, na bolonj-

skom sveučilištu. Naučio je latinski, grčki, talijanski, španjolski, a zase-

bno ga je inspirirao Francesco Petrarca. Poduzeo je Scève, boraveći u

Avignonu, potragu za Laurinim grobom i navodno ga otkrio u kapelici

Svetoga Križa franjevačkoga samostana g. 1533. Petrarkini štovatelji

hodočastili su tomu mjestu (čak i kralj Franjo I.), a Scève je po uzoru

na Kanconijer zamislio svoju zbirku idealnoj ženi: Délie, object deplushaulte

vertu (Delija, biće višnje vrline), objavljenu g. 1544., a nastalu u razdoblju

od 1533. do 1543. Lyonski učeni pjesnik i intelektualac živio je dosta

povučeno, kaneći se javnih funkcija, okružen svojim učenicima i uče-

nicama, a posvetivši se poeziji. U renesansnom ozračju Lyona, koji je

u ono doba kulturno i gospodarski bio prosperitetniji od Pariza, uvaža-

van od Franje I., Margarete Navarske i Henria II., Scève je oko sebe

okupio mladi književni naraštaj. Taj krug nasuprot Marotu, dvorsko-

mu prigodničarskom i anegdotalnom stihotvorstvu, nasuprot koncepciji

pjesništva po kojoj je ono »otmjeno ćaskanje«, »oblik retorike«, pro-

povijeda dignitet, autonomiju i samosvojnost poetskoga iskaza. Ga-

lantne motivacije podiže na viši stupanj diskursa proučavajući talijan-

ske neoplatonističke dijaloge o ljubavi i doktrinu Leona Hebrejca. To

se navlastito reflektira u Deliji (anagramska varijacija pojma l'idée), koju

je Scève poput Petrarke posvetio savršenoj »gospoji«. Njegova je Laura

Pernette du Guillet, pjesnikinja (Rime Plemenite i Kreposne Gospoje Per-

nette du Guillet) i učenica mu, što je također bila udana za drugoga i prerano umrla. Paralelno s platonističkom interpretacijom ljubavi u toj

knjizi pjesama, Scève nastoji oplemeniti i uzdići francuski lirski medij

latinizmima, arhaizmima, znanstvenim izrazima, neologizmima, pret-

hodeći pokretu Plejade. Zbirku je razradio prema pomnu nacrtu s al- kemističkim i mističkim konotacijama, veoma umješno pretapajući de-

Page 140: antologija francuskoga pjesnistva

140

seterac u kiticama od deset stihova s apartnom shemom srokovanja.

Formula je: 5 + (9 x 49) + 3 = 449. Brojka pet označuje čovjeka i njego-

va svojstva, devet - Muze, četrdeset i devet - pjesnikova nesavršenstva,

a brojka tri Sveto Trojstvo (svetost, čistoću i jedinstvo u vlastitoj projek-

ciji). Ispisao je 449 desetostiha, ukrasivši ih s pedeset crteža likovne sim-

bolike. Objavio je Scève i nekoliko tankoćutnih ekloga, a posmrtno mu

je tiskan pjesmotvorMicrocosme (g. 1562.), ep po modelu Lukrecija Kara,

gdje slavi u zamršenoj simbolizaciji ljudsku slobodu i napredak, otku-

pljenje grijeha i povratak u Eden posredništvom znanja. Francuska mo-

dernija kritika u Scèveovoj poetici, hermetizmu, emblematičnim, sin-

taktičkim i grafičkim konstrukcijama, u halucinatornim, apokaliptičkim

viđenjima, traženju novih, skrovitih pjesničkih značenja riječi vidjela

je dalekoga pretka Rimbaudu, Mallarméu, Apollinaireu. Suvremeni

francuski pjesnik i kritik Jean-Louis Depierris tumači Scèvea kao jedno-

ga od ključnih pjesnika nacionalne tradicije. Reputacija najvećega pje-

snika francuske renesanse, koju je dugo uživao Ronsard, u recentno vri-

jeme nije više tako neprijeporna: Scève i Du Bellay pomalo izbijaju u

prvi plan.

Page 141: antologija francuskoga pjesnistva

141

DELIJA I.

L'oeil trop ardent en mes jeunes erreurs

Grješno oko mojih davnih snova

žmirkalo je, ludo, motreć redom:

gle (o strahu, svih drugih strahova),

kad li Guja ubojstvenim gledom

Duh i Tijelo prostrijeli mi jedom,

te osvoji Dušu Duše moje.

Tim udarom razbi ih na dvoje,

Tijelo živo, a Duh mrtav osta,

čedna žrtva spram tebe, Gospoje,

jer Idolom mog života posta.

Ivan Pandžić

XXII.

Comme Hécate' tu me feras errer

Učini me Lunom Vitorogom

te živ lutah medu Sjenam' zemnim:

ko Dijanu izravna me s Bogom,

potom postah uznikom podzemnim:

da Ti služim, učini me spremnim

e da vidim patnje iskupljene.

Sve što Luna uli mi u vene,

to Ti bješe, jesi, bit ćeš, DÉLIE,

ljubavlju mi misli zatravljene,

od koje me i Smrt ne odijeli.

Ivan Pandžić

Page 142: antologija francuskoga pjesnistva

XLVI.

142

Si le désir, image de la chose

Ako želja, slika stvari, skriva

u dnu srca odraz stvora mila,

i u misli zavazda je bila

Ona, koju duša grli, živa -

zašto gonit, za kôm duša sniva,

i što onda napori ti znače?

Jer što više jelen bježi, jače

lovac hrli, uhvatit ga voli.

Sto sam dalje, srce više plače

za tim slatkim plijenom, mojom boli.

Slavko Ježić

CXLVni.

Voy que, l'Hiver tremblant en son séjour

Zima dršće u svom obdaništu,

pustim poljem gdje se stabla crne,

lijepi dani Pramaljeća ištu,

zatim lišće, cvijeće, voće grne:

zelenilo nato zaogrne

stabla, šume, grmove i luge.

S gnjeva tvoga zapadoh u tuge,

te mi nada ostala bez cvijeta:

al odoše moje boli duge

i doba mi ovi Travanj sretan.

Ivan Pandžić

Page 143: antologija francuskoga pjesnistva

CLXI.

143

Seul avec moi, elle avec sa partie

Sâm sam, ona sa svojim je drugom.

I u bračnoj dok počiva luci,

od bjesnila valjam se u muci.

Na rukama počiva mu s tugom -

njegov dodir zasipa me rugom;

vrši slaba, što je dužnost ženi;

ljubav skvrni, što je pravo plijeni.

To je ljudsko, a ne Božje pravo!

O zakone sveti, krut si meni,

jer ja patim, njoj što skrivi davo.

Slavko Ježić

Page 144: antologija francuskoga pjesnistva

144

LOUISE LABÉ

(1520. ili 1522. - 1566.)

Ta pjesnikinja, pripadnica lyonske škole, napisala je svega 24 soneta

i tri elegije, koji su publicirani zajedno s proznim spisom Rasprava o

Ludosti i Ljubavi (g. 1555.), a ostala je trajno nazočnom u antologijama

francuske poezije. Nazivana »dama s lutnjom«, »Sapfa francuske rene-

sanse«, »lijepa užarka«, bila je okružena famom, koja je pridonijela nje-

zinoj popularnosti, ali ni novije vrijeme nije dovelo u pitanje šarm čuv-

stvene joj lirike. Podrijetlom iz obitelji uglednoga i bogatoga užara s

tri braka, Louise je stekla natprosječnu naobrazbu. Liberalna ponašanja,

pogrdno nazivana kurtizanom, vrsna sviračica, vična jahanju i mačeva-

nju, privukla je skupinu štovatelja, od kojih, istina, svi nisu bili platon-

ski. Život joj se nije mnogo promijenio ni nakon udaje za postarijega

užarskoga majstora, kojega je Olivier de Magny nemilice izrugao u je-

dnoj odi. Njezino navodno pustopašno ponašanje kao proždirateljice

muškaraca treba odbaciti kao legendu, jer je u svojem domu okupljala

na književne domjenke odabrano društvo (medu kojima i Scèvea i Pon-

tusa de Tyarda) lyonskih literata, koji su se spram nje odnosili s velikim

uvažavanjem i divljenjem. Različito od Scèvea (njega je i ona smatrala

svojim »meštrom«), ona ljubav poimlje kao stvarnu, zemaljsku opojnu

strast, deklarirajući se za »božanski ljuveni žar«, jedino vrijedan ljud-

ske egzistencije. Vibrantnu emotivnost pjesnikinja je umješno uklopi-

la u sonetne okvire, slijedeći svoj glavni uzor - Francesca Petrarcu.

Senzualnost, neposredna ženstvenost, podcrtane suptilnom sonetisti-

čkom elegancijom odlike su poezije »lijepe užarke«, čime je nailazila

na postojanu rezonanciju kod kasnijih naraštaja. Najženstvenija je, ako

ne i najveća francuska pjesnikinja sve do najnovijega doba.

Page 145: antologija francuskoga pjesnistva

145

Tant que mes yeux pourront larmes espandre

Dok mi suze mognu iz očiju teći, za vremenom s tobom provedenim patit, dok jecaje glas mi mogne uzdržati, kroz uzdahe barem riječ poneku reći;

dok mi ruka mogne u leut zvoneći 0 lijeposti tvojoj žice prebirati; 1 dok duh mi htjedne samo za te znati nikakvoj ne težeć izvan tebe sreći,

ja živjeti želim sve do toga trena. Ali kad oćutim da sjaj zgasnu zjenâ, kad glas mi zamukne, ruka moć izgubi,

u tom smrtnu stanu kada duh pun jada

pokazat ne mogne više kako ljubi,

smrt ću molit nek mi dan pomrča tada.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

Tout aussi tôt que je commence à prendre

Čim mi se tijelo u postelji pruži i u san klone da odmora nade,

Page 146: antologija francuskoga pjesnistva

146

žalosni duh moj iz mene izađe i k tebi leti, oko tebe kruži.

Tad mi se čini: u meni prebiva željeno dobro koje sam sanjala i za kojim sam tako uzdisala te često mišljah da ću svisnut živa.

O slatki snovi, prepuni tišine,

odmore blagi, moja sretna noći,

neka se san moj nikad ne prekine.

Ako ne može moja jadna duša

do svoga dobra u stvarnosti doći,

neka ga barem u obmani kuša.

Nikola Milićević

♦ ♦ ♦

Baise m'encore, rebaise et baise

Ljubi me, sljubi, ljubit nemoj stati,

poljub mi podaj najslađi, najduži,

najstrasniji mi od ljuvenih pruži;

tri ću ti vruća neg žerava dati.

Žališ se, jao? Bol da stišam, skratim, nek tome deset novih slasti služi, poljubljaj sretan da nas, dakle, združi, jedno u drugom uživajmo zatim.

Page 147: antologija francuskoga pjesnistva

147

Tad svakom slijedit dvostruko će žice. U sebi živjet i kroz drugo biće. Amore, misli dopusti mi lude:

živeći mudro loše se osjećam

i manjkaju mi zadovoljstvo, sreća,

iz mene ako planuća ne bude.

Mirko Tomasovič

♦ ♦ ♦

On voit mourir toute chose animée Sve što je živo, smrt, vidimo, prati, kad nježna duša othodi iz tijela: tijelo sam, ti si srž mi boljeg dijela. Voljena dušo, gdje si, tko će znati?

Ne puštaj dugo da bez svijesti patim:

kasniš li, zalud doć' ćeš, venem cijela.

Tvom tijelu prijeti, ah, pogibelj vela:

polovicu mu, dio njegov vrati.

Al, prijatelju, na opasnost samo

pripazi kad se opet ugledamo,

u susretaju ljubovnom odstrani

tvrdoću, strogost, milinje nek vlada, što blago tvojom lijepošću me hrani, okrutnom negda, a naklonom sada.

Mirko Tomasović

Page 148: antologija francuskoga pjesnistva

148

PIERRE DE RONSARD

(1524. - 1585.)

Ronsard potječe iz stare plemićke obitelji, pa je u mladosti bio kra-

ljevski paž. U toj je službi proputovao velik dio Europe (Engleska, Škot-

ska, Italija, Njemačka). Bolest (slušne smetnje od 20. godine) opredije-

lila ga je za drugačiju karijeru. Bio je utemeljitelj i voâaPlejade, renesan-

sne grupacije s jasnim i teorijski artikuliranim programom književne

reforme. Pjesnički mu opus sadrži desetak svezaka stihova i početna

pjevanja jednoga epa. Uveo je u francusku poeziju žanr ode (zbirka Odes,

1550., 1552.) u maniri Horacija i Pindara. Druga Ronsardova zbirka

Ljubavi (Les Amours, 1552.), kanconijer od 183 soneta posvećena za-

mamnoj Firentinki Kasandri Salviati, iznijela ga je na glas kao francu-

skoga Petrarcu. Osokoljen velikim odjekom u javnosti i oduševljenjem

mlade generacije, razvija opsežnu i razgranam pjesničku djelatnost. Pe-

trarkizira »pastirici« Mariji Dupin sa svježim akcentima, pastoralnim

ugođajima i jednostavnijim retoričkim aparatom. Njegove galantne pje-

sme puninu doživljavaju u stihovima zrele i kasne ljubavi prema Hele-

ni Surgères. Ronsard je na stanovit način helenizirao petrarkističku

komponentu. Metafizička, čista, savršena ljubav u njegovim pjesmama

potisnuta je čulnim instinktom. Evazivne konfesije i opisi ljuvenih jada

izmjenjuju se sa senzualnim aluzijama na putene užitke, a anakreont-

sko-hedonistički tonovi sa sjetom zbog prolaznosti i malotrajnosti života

i nostalgijom za mladošću. Kasandra, Marija, Helena, k tomu i Astreja

(Françoise d'Estrées), nisu eterična bića, već žene oličene tjelesnošću

sa specifičnim individualnim čarima. Usporedno s ljubavnim sastavci-

ma nižu se i njegove himne, elegije, maskerate, pastirske ekloge. Ron-

sard ne ostaje po strani vjerskih konflikata, ispovijedajući uz domolju-

blje i pobožnost, katkada također religiozni fanatizam (Les Discours,

1562.). Iz toga razdoblja potječe i njegov pokušaj da nacionalnoj poeziji

dade primjeren ep (La Franciade, 1572.), koji je u vergilijanskoj konven-

ciji trebao pokazati antičko podrijetlo francuskoga naroda. Za Karla

IX. postaje dvorski pjesnik, što je višeputno od njega iziskivalo stihove

po narudžbi i prigodnoga karaktera. Za HenrialII. Ronsard se pomalo

Page 149: antologija francuskoga pjesnistva

149

udaljuje od dvorskoga života. Kralj preferira zabavnijega i lepršavijega

Desportesa, a »žrec Muza«, »ljubimac kraljeva i kraljica«, umoran i

pomalo razočaran, traži utočište na svojem imanju. Izoliran od bučnoga

prijestolničkoga ambijenta, njegovih strasti i spletaka, našao je smirenje

u prirodi i krajolicima (Vendêmois, Saint-Cosme), koje je poletno evoci-

rao u poznim stihovima. Ronsard se nametnuo XVI. stoljeću kao nje-

gov najpoznatiji i najtipičniji pjesnik. Klasicizam ga je, međutim, odba-

cio, romantizam prigrlio (osobito Hugo) i stvorio od njega legendar-

nu ličnost. Zahvaljujući tomu budio je sve do nedavno najveći interes

naših prevoditelja što se tiče francuske renesansne poezije.

Page 150: antologija francuskoga pjesnistva

150

Qui voudra voir comme Amour me surmonte

Tko vidjeti želi kako Amor vlada,

kako pobjeđuje kad boj sa mnom bije,

kako moje srce zaledi pa zgrije,

kako moje ruglo njemu u čast pada;

tko vidjeti želi jednu mladost koja

zalud uzrok svoje hude kobi prati,

neka mene štije: i sav jad će znati

za kog Bog ne haje ni Boginja moja.

Tako će spoznati da je ljubav slijepa,

samo varka slatka, tek tamnica lijepa

i isprazna nada časovita hira;

ter će spoznat da se čovjek gorko kaje

kada se u bludnji slijepcu vodit daje,

a djetića za svog učitelja bira.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

Mignonne, allons voir si la rose

Mila, da vidimo da li ruži što jutros svoje haljine pruži suncu pokazav grimiz svoj,

Page 151: antologija francuskoga pjesnistva

151

još i večeras jednako valja grimizan nabor njezinih halja i boja kao obraz tvoj.

Jao, pogledaj kako joj pao,

mila, i brzo gubit se stao,

jao, jao, ljepote znak!

Zaista priroda maćeha je

kada i takav cvijet samo traje

od jutra pa dok pane mrak!

Dakle, ja tebi svjetujem, mila,

dok prva mladost bude ti krila

rascvjetane ljepote sjaj,

uberi, uberi mladost svoju:

starost, što cvijetu tom ote boju,

ljepoti će ti donijet kraj.

Frano Čak

POZDRAV KASANDRI

Ciel, air et vents, plains et monts découverts

Nebo, zrače, polja, brda bez drveća,

šume razlistane, rodni vinogradi,

vi zeleni luzi i šumarci mladi,

obale uvite, vrela žuboreća,

spilje udubljene, mahovinom skrite, livade, pupoljci, bilje, cvjetno polje,

Page 152: antologija francuskoga pjesnistva

152

hridine, stihove što primate moje, i vi žali plavi, dole hladovite,

toli srdit, smućen bijah da ne mogoh pri odlasku reći lijepom oku zbogom, što me travi blizu il daleko bilo,

te vas kunem, nebo, zrače, brda, spilje,

šume, vrela, žali, dole, cvijeće, bilje,

mjesto mene vi je pozdravite milo.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

Vous méprisez Nature: êtes-vous si cruelle

Ne slijedite Narav: vi nećete ljubav;

što ste tako kruti? Gle vrapce na grani,

gdjeno skakućući živcu od nje gnani,

gledajte grlicu, vidite goluba.

Promotrite ptice kako gajem lijeću,

kako zaljubljeno jedna drugoj hrli,

i gle kako brjestić mlada loza grli

i kako veseli sve se pramaljeću.

Pastirice preduć vretenom kraj stada

kliču svoju ljubav, a pastirčad mlada

uzvraća im pojem; sve ljubavlju sjaje

Page 153: antologija francuskoga pjesnistva

153

i sve za njom žudi i sve o njoj veli, a za nju jedino nikako ne haje hladno srce vaše, što ljubit ne želi.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

Marie, levez-vous, ma jeune paresseuse

Ustajte, Marija, ljenivice mlada:

već se nebom ori poj veselih ševa,

već slavuj u grmlju tankovito pjeva

i ljuvenu svoju tugovanku sklada.

Na noge! Pođimo vidjet travnjak mali,

što biserom blista, i pupoljke bujne

ruže vaše krasne te klinčace rujne

koje ste brižljivo sinoć zalijevali.

Sinoć ste liježući kleli oči svoje

da ćete od mene jutros dić se prije;

ali san u zoru drag diklicam što je,

još vam slatkim drijemom divne oči krije.

Ah, dajte da njih i vaše lijepe grudi

cjelivam sto puta, da vas tako budim.

Mirko Tomasovif

Page 154: antologija francuskoga pjesnistva

154

Je songeais, sous Vobscur de la nuit endormie

Usred tmice noći ja sam jednom snio kako se preda mnom grob otvara jedan: smrt ležaše u njem, sva od strave blijeda - to grob je Marije - odzgor natpis bio.

Od tog sna preplašen kliknuo sam smjesta: »I ljubavlju, dakle, ljudski zakon vlada! Najljepše je svoje izgubila sada i njenoga carstva s jednom smrću nesta.«

Ni doreko nisam kad u zoru ranu putnik neki brižan na vrata mi banu i vijest bolnu doznah od putnika toga.

Hrabro, dušo moja, slijedit nam je treba: isti smjer bje puta i njenog i moga: i već čujem kako zove nas iz neba.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

Comme on voit sur la branche au moi de mai la rose

Ko što majskoj ruži, kad blista na grani, u mladosti lijepoj, u svom prvom cvatu, i nebo zavidi na sjaju i zlatu, a Zora je, plačuć, suzom rose hrani.

Page 155: antologija francuskoga pjesnistva

155

Ljubav i milina u njoj sniju tada i mirisom njenim vrt čitavi diše, a onda, najednom, od žege i kiše nemoćna umire, list joj po list pada.

Tako tebe, mladu, u ranoj ti zori,

dok te sve slavilo s ljepote i sreće,

kobna Parka ubi i u prah obori.

Posljednji ti poklon žalost moja pruža:

tu posudu s mlijekom i košaru s cvijećem,

da živa i mrtva budeš kao ruža.

Nikola Milićević

♦ ♦ ♦

Quand vous serez bien vieille, au soir à la chandelle

Kada stara budeš, navečer, pri svijeći,

predući uz vatru, ti ćeš iznenada

pojuć pjesme moje u zanosu reći:

»Ronsard me slavio kad sam bila mlada.«

A služavka tvoja te će riječi čuti,

premda već pospana od dnevnoga rada,

na moje će ime glavu podignuti

i besmrtne hvale reći će ti tada.

Ja bit ću pod zemljom, avet bez kostiju, pod mirtom ću sniti, daleko od sviju, a ti ćeš kod peći, stara i pognuta,

Page 156: antologija francuskoga pjesnistva

156

žalit ljubav moju i svoj prijezir ljuti. Zato živi danas, dok života puti ružama ti cvatu, i ne čekaj sutra.

Nikola Milićević

♦ ♦ ♦

Cesse tes pleurs, mon livre: il n'est pas ordonné

Prestani plakati, knjigo: sudbine tebi je znana

volja, da za mog života nećeš doseći slavu;

prije no onkraj sam rijeke crne sklonio glavu,

počast, koja te ide, neće ti biti dana.

Netko, za tisuće ljeta, pjesmama zadivljen mojim,

u mom će htjeti Loiru kao u Permesu piti,

i moj kad kraj vidi mali, sav će u čudu tad biti,

očima neće moći pravo vjerovat svojim.

Hrabra mi budi, knjigo: dokle god živi čovjek,

vrsne njegove odlike mrske su ljudima dovijek.

A kad ga više nema, svatko ga smatra bogom.

Zloba klevetati živog nikada neće da staje;

al kad u carstvo smrti trudnom si stupio nogom,

tada tek potomstvo kasno bez zavisti počast ti daje.

Slavko Ježić

Page 157: antologija francuskoga pjesnistva

157

JOACHIM DU BELLAY

(1522. - 1560.)

Du Bellay je također poput Ronsarda potjecao iz aristokratske obi-

telji, ali je rano ostao bez roditelja. Za njegov se odgoj brinuo stric kar-

dinal. Potpisnik je glasovitoga manifesta Plejade nazvanoga Obrana i

slavljenje francuskoga jezika. Kao pjesnik, općenito govoreći, spontaniji

je i bliži životu od Ronsarda, vjerojatno najosobniji francuski pjesnik

XVI. stoljeća. Književni mu je prvijenac zbirka od petnaest petrarki-

stičkih soneta Olive (1549. - 1550.), programatski usmjerena prema »ta-

lijanizirajućoj« poeziji. U kasnijoj pjesničkoj aktivnosti nije toliko ve-

zan uz program, niti je dijelio Ronsardov stav da se u pjesmi valja kloniti

svega što već nije verificirano i provjereno od antičkih pisaca. Uzmicanje

od »velikih« tema prema prisnoj motivaciji i neparadigmatičnom obli-

kovanju približuje Du Bellaya modernomu senzibilitetu. Taj se proces

zbivao tijekom boravka u Rimu (1553. - 1557.), u koji dohodi kao pra-

tnja stricu u svojstvu tajnika-intendanta, pun oduševljenja što mu se

pružila prilika da posjeti »vječni grad«, što je bio san svakoga mladoga

Francuza renesansnoga vremena. U Rimu, međutim, doživljava otrje-

žnjenje krećući se medu bankarima, trgovcima i vjerovnicima. Društvo,

u kojem se kretao po ingerencijama ambicioznoga kardinala, izazivlje

u njemu odbojnost politikantstvom, poltronstvom, snobizmom i orgija-

ma. U rijetkim slobodnim trenutcima on s humanističkim pijetetom,

slično Petrarki, obilazi drevne lokalitete i prepušta se asocijacijama, što

ih u njemu bude minula stoljeća. Iz takve smjese meditacija i historij-

skih evokacija rađa se rukovet soneta Les Antiquités de Rome, a istodo-

bno s njima i središnje Du Bellayovo djelo Žaljenja (Les Regrets, 1558.),

za koje je naslov, ne slučajno, pozajmio od Ovidija (Tristia). Razočaran

poslovima što ih je morao obavljati, deprimiran zbog neprestanih nov-

čanih teškoća, tješi se časovitim sanjarenjem o zavičaju i o Francuskoj.

Iz emigrantskoga ambijenta javlja se nostalgična slika angevinskih polja,

rodnoga Lyréa, idilične domovine kao idealizirani kontrast svega ono-

ga što susreće u Rimu. Korektiv sentimentalnosti njegovi su satirički

soneti, što je bila novina. Pjesnik se u njima oslobađa vlastitih iluzija,

Page 158: antologija francuskoga pjesnistva

158

ismijava neke opće ljudske mane, ironizira rimsko društvo i njegove

predstavnike (raspojasane prelate, zabavljače, novčare, kurtizane), kar-

nevalske svečanosti i vatromete, ponašanje na papinskom dvoru, gdje

vlada skandalozno udvorništvo, spletkarenje i luksurioznost. Iste godine

kada je tiskao Žaljenja, objavio je i Seoske igre (Les Jeux rustiques), prožete

pastoralnošću i idilizmom. Okušao se Du Bellay i u latinskim heksame-

trima, a njegov se pjesnički put okončao znatno prije nego Ronsardov

uslijed teške bolesti (apopleksije).

Page 159: antologija francuskoga pjesnistva

159

Nouveau venu, qui cherches Rome en Rome

Pridošlice, koji Rim tražiš sred Rima,

od Rima u Rimu što ne vidiš ništa,

palače te stare, zidine, svodišta,

koje uprav motriš, to ime Rim ima.

Gledaj tu taštinu, što od sjaja osta

grada koji svijeta gospodar je bio:

svlada sebe jer je sve nadvladat htio

i plijenom vremena razornoga posta.

Znaj da Rim je Rimu spomenik jedini,

do Rima Rim nisu pobijedili ini.

Tek Tiber, što k moru bježeći žubori,

ostatak je Rima. Prolaznosti svijeta!

Ono što je čvrsto, uništiše ljeta,

a ono što teče, s vremenom se bori.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

Tout ce qu'Egypte en pointe façonna

Sve što su Egipta dlijeta isklesala, svi hramovi drevni, ona zdanja mnoga

Page 160: antologija francuskoga pjesnistva

160

korintskog, atičkog, jonskog, dorskog sloga, zidani dok grčka umjetnost je evala,

sve što je stvoreno Lizipa vještinom, ono čim je ruka Fidije, Apela grad stari i slavni ukrasiti htjela što zadivi samo nebo veličinom,

sve što je mudrosti imala Atena,

sva zlata Azije, sva bogatstva njena,

sva tajanstva ona što Afrika skriva,

ovdje se vidjelo. O čuda li velog!

Rim je živeć bio ures svijeta cijelog,

a sad mrtav svijeta on grobnica biva.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

France, mère des arts, des armes et de lois

Majko umjetnosti, oružja i sklada,

dugo su me tvoje napajale grudi;

kao janje svoju što dojilju žudi,

gaj i spilje punim imenom ti sada.

Ako me djetetom priznala si nekad, što se ne odzoveš, o okrutna mati? Francuska, Francuska, glasu mom odvrati, al leleku samo odgovara jeka.

Page 161: antologija francuskoga pjesnistva

161

Med vucima divljim lutam poljem jadan, već ćuteći zimu od koje dah hladan drhturavom jezom kožu mi ledeni.

Ina tvoja janjad dosta paše ima,

nju ne plaše vuci, vjetrovi i zima;

najgori u stadu zar kob je bit meni?

Mirko Tbmasović

♦ ♦ ♦

0 qu'heureux est celui qui peu passer son âge

Blago onom koji medu jednakima

svoj život provodi te bez mnogih zala,

bez žudnje za slavom, bez straha i jala,

u svom skromnom domu vlast i spokoj ima.

Slobodnu mu volju nikad ne proganja

ona jadna briga da se ima više,

a najveća želja što u njemu diše,

ne pruža se izvan vlastitog imanja.

U tuđe poslove nikad ne zabada,

prije svega on se sam u sebe nada,

te svoj gospodar, svoj kralj i zaštita.

On ne jede kruh svoj negdje u tuđini nit opasna djela za drugoga čini i većeg bogatstva nit želi nit pita.

Nikola Milićević

Page 162: antologija francuskoga pjesnistva

162

Je haïs du Florentin l'usurière avarice

Mrzim Firentinca lihvarsku škrtoću, mrzim prevrtljivost Sienaca ludih i malu iskrenost genovljanskih ljudi, mrzim Venecije lukavost i zloću,

poroke Ferrare, kojih bezbroj ima, mrzim Lombarđane jer krše riječ danu, mrzim Napuljaca gizdu pretjeranu, mrzim tromost, nerad stanovnika Rima,

buntovnost Engleza, goropadnost škotsku, nevjeru burgundsku, bahatost španjolsku, površne Francuze, Nijemce vinopije;

mrzim neku manu u narodu svakom,

nedostatke svoje isto mrzim jako,

al znanje pedantsko vrh sveg mrsko mi je.

Mirko TcrmasovU

♦ ♦ ♦

Marcher d'un grave pas et d'un grave souci

Hodati ozbiljno, pun dražesti fine, i s ozbiljnim smiješkom svakog dočekati,

Page 163: antologija francuskoga pjesnistva

163

svaku riječ mjeriti, stalno uzvraćati sa Ni?, gospodine i Da, gospodine.

U razgovor često miješati Tako je

i sa Vaš sam sluga uvijek otmjen biti,

kao sudionik stalno besjediti

kako li Firenza, kako Napulj stoje.

Častiti svakoga ljubeći mu ruku,

i slijedeći primjer dvorskih ljudi Rima

otmjenim izgledom kriti bijedu puku.

To su sve vrline što ih dvor taj ima,

s kog se na kljusetu, bolan i bez gaća,

bez brade i novca mnogi Francuz vraća.

Nikola Milićević

Page 164: antologija francuskoga pjesnistva

164

PHILIPPE DESPORTES

(1546. - 1606.)

Desportes je obasipan povlasticama i darovima kako od HenriallL,

tako i od Henria IV. Bio je pristaša Plejade, više podložan talijanskoj

modi nego oponašanju antike. Desportes bez ograde koristi talijanska

iskustva, preuzimlje motive iz kanconijera. Petrarcu zna naizust, milje-

nici su mu još Sannazzaro, Rota, Tansillo, a prevodi i tri talijanska sone-

ta Dinka Ranjine iz jedne onodobne popularne antologije. Počevši od

Malherbea obezvrjeđivan, kritiziran strože nego drugi zato što je bio

versificator regis i slavio kraljeve priležnice, negda smatran pukim epi-

gonom Talijana, u novije se doba sve više uvažava. Lirika mu se danas

objašnjuje barokom,ym de siècleom, početcima precioznosti, ističe se nje-

zina fluidnost i skladnost. Nasuprot počestomu Ronsardovu uzvišenom

stilu i učenomu vokabularu njegovih sljedbenika, Desportes je izražajno

jednostavniji i versifikatorski nepretenciozniji. Majstor je kratkih oblika

i pjevnih sastavaka, namijenjenih uglazbljenju. Njegova je Villanella,

primjerice, inspirirala dva skladatelja (Caietaina i J. Chardavoinea). Valja

također izdvojiti jasnoću njegove stihovane fraze, po čemu je Desportes

posrednik između Plejade i Malherbea. Prenio je stancu u francusku poe-

ziju i preveoPsalme (1592., 1595.), nadmašivši prethodne biblijske inter-

prete (Marota, Bai'fa). Zbirke su mu Prva djela (Les Premières oeuvres,

1573.), Posljednje ljubavi (Les Dernières amours, 1583.).

Page 165: antologija francuskoga pjesnistva

165

IKAR

Icare est chut ici, le jeune audacieux

Tu bî pad Ikara, odvažnika mlada, što je put nebesa uzletio smjelo: tu, lišeno perja, sruši mu se tijelo. Sva mu hrabra srca zavide s tog pada.

Sretnim činom duha slavu steče tada, s tako malo škode zadobiće velo! O sretna nesrećo, za korisno djelo: poražen, u vječne pobjednike spada.

Novim putem mladost ne spriječi ga poći, smionost imaše, uzmanjka mu moći: najljepše ga zvijezde sjajem opržiše;

pogibe, težnja ga k visinama gnala, žudeć nebo, vir ga pokopao vala: ili cilj je ljepši, ili grob još više?

Mirko Tbmasović

VILLANELLA

Rosette, pour un peu d'absence

Čim izbivah, Rosette, malo,

srce vam se izmijenilo,

Page 166: antologija francuskoga pjesnistva

166

nestalnost vam jer je znalo, i mom isto to se zbilo; čari takve nevjernice kanit ću se dok živ trajem: vidjet ćemo, pastirice, tko će prvi da se kaje.

Dok u plaču bolan venem,

svoj odlazak kunuć jadan,

po navadi mjesto mene

vi grlite drugog sada.

Nemaju ni vjetrenice

tako brze okretaje;

vidjet ćemo, izdajnice,

tko će prvi da se kaje.

Obećanja gdje su mnoga,

na rastanku riječi mile?

Varka srca nestalnoga

one suze zar su bile?

Bože, kakve lažljivice!

Proklet tko vam vjeru daje!

Vidjet ćemo, pastirice,

tko će prvi da se kaje.

Onaj što mi mjesto ote,

kao ja vas ljubit neće,

koju ljubim, ta ljepote

i vjere je od vas veće.

Ljubavi se drž'te svoje,

za promjene mâ ne haje,

vidjet ćemo od nas dvoje

tko će prvi da se kaje.

Mirko Tomasovič

Page 167: antologija francuskoga pjesnistva

167

AGRIPPA D'AUBIGNÉ

(1552. - 1630.)

Tragikom vjerskih ratova, krvavim kaosom u koji su oni bacili Fran-

cusku, obračunom katolika s hugenotima ponajjače je bio pjesnički mo-

tiviran Théodore Agrippa d'Aubigné. Fanatično odan kalvinizmu, ne-

posredni svjedok njegova otpora i sloma, on je i svoju humanističku

kulturu i pjesničko poslanje stavio u službu toga uvjerenja. Odgojen

od učenih humanista, legendarno darovit (u petoj je godini života vladao

latinskim, grčkim i hebrejskim jezikom), kao mladić od šesnaest godi-

na stupa u hugenotske čete, postaje štitonošom Henria Navarskoga, s

kojim će se poslije razići kad se ovaj zbog dinastičkih ambicija opredijeli

za katoličanstvo. Jedva izbjegnuvši Bartolomejskomu pokolju, sklonio

se naposljetku u Ženevu, gdje je i umro. Prvi su mu koraci u književnosti

u znaku divljenja prema Ronsardu, a sakupljeni su u zbirci Proljeće (Le

Printemps, 1571.). Sastavljena je od oda, stanci i ciklusa od 100 soneta,

koji nosi naslov Hekatomba Dijani. Dijana je pak nećakinja Ronsardove

Kasandre (Salviati), kojoj je devetnaestogodišnji D'Aubigné ispjevao

petrarkistički kanconijer, koncipiran kao sjetno ljuveno očitovanje ne-

dostižnomu idolu, što je usto pripadao i katoličkoj obitelji. Teško ra-

njen u boju kod Casteljalouxa (g. 1577.), kao rekonvalescent počinje

pisati prve stranice svoje pjesničke oporuke, nazvane Tragične pjesni (Les

Tragiques), koju je nadopunjavao sve do 1600., dok će se čitavo djelo

pojaviti pred javnošću tek 1616. Epopeja se sastoji od sedam dijelova

(»knjiga«) stilski i tematski dosta različitih, koje povezuje jedinstvo na-

dahnuća i neki proročki trans usmjeren do sudbinske biblijske vertikal-

nosti. Potresen stradanjima domovine i njezinim ratnim opustošenjem,

zelotski identificirajući vlastitu egzistenciju s religijom, D'Aubigné po-

kušava apokaliptički predstaviti počinjene strahote i zazvati anatemu

na krivce. Njegov bijes, podgrijavan humanitarnim čuvstvima i patriot-

skom zabrinutošću te vjerničkim revnovanjem, materijalizira se u razor-

nim, nenadmašnim satiričkim pasusima, uperenim protiv protivničkih

voda, korumpiranosti Crkve i javnih institucija. Tragične pjesni bivaju

tako zgusnuta kronika krvoprolića, groteskna slika povampirenih strasti

Page 168: antologija francuskoga pjesnistva

168

i licemjerja, prosvjed protiv bezumnosti, apologija i brevijar kalvini-

stičkoga pravovjerništva, vizija Jehovine odmazde. Nevolje, njihov uvod-

ni dio, iz kojega donosimo preveden fragment, evociraju čemer nad

razorenom Francuskom, jecaje nedužnih žrtava, zapomaganje seljaka,

a majka Zemlja prekorava čovjeka zbog nezahvalnosti.

Page 169: antologija francuskoga pjesnistva

169

LUDA LJUBAV

A l'éclair violent de ta face divine

Snažnim blijeskom svoga božanskog pogleda

mene smrtnog tvoja nebeska ljepota

nagna da okušam što je smrt i bijeda

da bih se domogo besmrtna života.

Duh tvoj me zanese i nebu me ote,

tvoj plamen božanski smrtnost mi sagori,

moja duša s tvojom bje puna divote:

boginjo, bozima ti me ravnim stvori.

Usnom htjedoh taci usnice crvene,

da bih, lišen smrti, lijepost vječnu brao;

ambrozija, nektar hranili su mene,

najslađe božanstvo tad sam uživao.

Imam žrtvenika posred rajskih dvora

ko i drugi bozi, puni zlobna bijesa,

i za me se, Bože, stidi Ljubomora

otkad zvijezdom svojom izmijenih nebesa.

Slijepi, kivni ljudi gone me bez kraja,

ljestvama do neba popeli se k meni:

no ja im prezirem zemlju iz svog Raja,

a uz lijepost tvoju nit nebo ne cijenim.

Nikola Milićević

Page 170: antologija francuskoga pjesnistva

170

TRAGIČNE PJESNI

NEVOLJE

[55-58, 89- 118, 125 - 130]

Je n 'écris plus les feux d'un amour inconnu

Ja ne pjevam više ljubavne mi plame,

rad mudrosti blage što se svila na me,

rekoh stoga peru, drugo sada zbori,

inu vatru pjevaj, što Francusku mori.

»O Francuska tužna! Zemljo krvožedna!

Pepelu, ne zemljo! Majke li si vrijedna,

dok otimlješ djeci svoje slatke grudi,

dok smrt im i zator tvoja ruka nudi.

Pod tvojom se dojkom surov život rada,

ukletom plemenu borba je najslađa.

Plod utrobe tvoje vječno kavgu ište,

na grudima tvojim otvara bojište.«

Francusku bih tužnu htio opjevati,

s djecom u naručju kao brižnu mati.

Onaj bahatiji, obje dojke hvata

kraduć tako mlijeko slabijega brata.

Udarcima drskim bratov dio krade,

što ga narav sveta obojici dade.

Taj pomaman lupež, kao Ezav znani,

skvrni sveto mlijeko, što obadva hrani.

Htijuć svojem bratu život uništiti,

odviše ne haje za udes vlastiti;

Jakov opet danas ostavši bez hrane,

osvetu podmuklu gnjevan tražit stane,

Page 171: antologija francuskoga pjesnistva

171

na brata se stoga bijesan sunovrati,

a poprište bolno, iznova je mati.

Krikovi i suze te bolni uzdasi

malo pomogoše da se gnjev ugasi;

poneseni srdžbom, što ih stalno muči,

tu se otrov bratski samo udvostruči.

Sukob tako raste do nesretna sraza,

a majka je samo svjedokom poraza.

Suzna ova žena, bolom ucviljena,

od preteške patnje pada izmučena.

Zadnjim trzajima, dok joj mlijeko teče,

nevjernim sincima ove riječi reče:

»Grud se sada moja i krvlju oblila,

što vam prvi korak mlijekom je zalila;

nek vas otrov hrani, krvav-naraštaju,

samo krv vam odsad moje grudi daju!«

Ivan Pandžić

VLADARI

[459 - 498]

Rois, que le vice noir asservit sous ses loix

O kraljevi koje porok tako kvari, vi robovi grijeha, sužnji, ne vladari sviju svojih strasti, kakva bijesna bura u zločin vas nosi, goni vas i gura da vam strašna žezla crna krvca kvasi, da su zli i prvi i posljednji časi strahovlade vaše, pune zla i boli, za čiji svršetak narod Boga moli? Kako narod kralju tvori trup i uda,

Page 172: antologija francuskoga pjesnistva

172

a kralj puku glavu, mahnito je luda

glava što za sebe čuvati ne želi

svoju krv kad ona život joj je cijeli,

i loša je glava koja bez pô muke

svome tijelu siječe i noge i ruke.

No nije li bolje, mišljenja su neka,

kad je bolest jača od svakoga lijeka,

kad rana pocrni, kad je natečena

i kad se na koncu pojavi gangrena,

nije P bolje lišit jednoga se dijela

nego da to bude kraj čitava tijela?

Takvo što se dade sasvim lijepo reći

kad udove nije pogibeljno sjeći,

no drugo je kada gnoj iz silnih rana

prodre putem krvi do bitnih organa:

nek se mozak čisti, nek osjeti tada

da je zbog njeg bolno tijelo kojim vlada.

Kralj što svome tijelu ne služi ko glava,

nije kralj, već zvjerka i nakaza prava.

Po tom da li silom ili milom radi,

zna se je li silnik ili kralj na vladi:

jedan ruši ziđe i zakone krši,

drugi mirnim putem carsku volju vrši;

jednom narod služi da ratove vodi,

drugi vodi narod miru i slobodi;

jedan budi mržnju da ga svak se boji,

drugi stječe ljubav da strah ne postoji;

jedan tjera zvijeri, drugi sam je zvijere,

kralj tek runo striže, silnik kožu dere;

zbog mira je kralju zahvalno pučanstvo,

al zato u duši proklinje tiranstvo.

Željko Klak

Page 173: antologija francuskoga pjesnistva

173

JEAN DE SPONDE

(1557. - 1595.)

Ovoga kasnorenesansnoga pjesnika i istodobno predstavnika baro-

ka bilježe tek novije povijesti i antologije francuske književnosti. Njego-

ve je pjesme otkrio Alan Boase u Cambridgeu. De Spondea s jedne stra-

ne karakteriziraju postupci, slični Desportesu, proistekli iz kontakta s

talijanskom poezijom (concetti, antiteze, gipkost i ritamska razvedenost),

samo što ih je on izoštrio, osobito u pogledu sonetističke perfekcije, a

s druge pak strane srodnost s metafizičkim, pjesnicima. U svojem nedu-

gu životu ovaj je suptilni pjesnik na razmeđu dviju epoha zapravo preva-

lio jedan bogat i raznovrstan egzistencijalni i literarni put. U početku

se bavio ljubavnom poezijom i prevođenjem antičkih autora. Od 1582.

do 1588. posvećuje se meditativnoj religioznoj poeziji. Iz hugenotske

obitelji kao časnik odriče se vjere za koju se borio, i prelazi na katoli-

čanstvo. U krvavim okršajima godine 1594. njegov je otac kao hugenot

likvidiran. On, međutim, ostaje i nadalje vjeran svojoj konverziji i u spi-

ritualnim stihovima pronalazi pjesničku vokaciju. Inspiriran psalmima

i kršćanskim pjesnicima Sponde u duhovnim obzorima traži ispomoć

za ovozemaljske nedaće, dileme i okrutnosti. Najpoznatije mu je djelo

poema Stance o smrti (1588.), popraćena s 12 Soneta o istoj temi. Tu je

ostvario najveći naboj svojih metafizičkih preokupacija, varirajući motiv

barokne zaokupljenosti smrću, u veoma odnjegovanim strofama bira-

na jezika, fluidna stila i efektnih srokova.

Page 174: antologija francuskoga pjesnistva

STANCE O SMRTI

[ulomak]

174

Je m'ennuyé de vivre, et mes tendres années

Sit sam tog življenja, umoran od svijeta,

stenjem pod teretom malog broja ljeta,

nalazeć se skrhan na srijedi života,

al ne zato što mi hrabrost nije dana,

već primam, ko luku poslije zlih orkana,

prijezir na budućnost zbog prošlih strahota.

Vidjeh kako svijet taj grli svoje slasti;

ja na svijetu grlim muke i propasti:

vedra mu proljeća za me led su samo,

blagi zefir meni zlu buru donese

i kad svijet počiva, ja se drhteć tresem,

0 kako razlučne ciljeve imamo!

Taj svijet što se tako sam pred sobom kvari,

ne odvraća srce od voljenih stvari,

a ne voli nego svoju opačinu:

moj duh me naprotiv izvan svijeta diže

1 Ljepoti neba nosi me sve bliže

te ću ja odsada ljubit nju jedinu.

No osjećam nešto da u meni reži,

što je protiv Neba, a za Svijetom teži,

što vedrine rajske mrklinom zatvara.

Duh, koji je oganj, želje moje grije,

a put, jer je voda, vodu na plam lije,

no te vode neće ugasit mi žara.

Page 175: antologija francuskoga pjesnistva

175

Put, taštinom svijeta stoput zavedena,

hoće još da žićem bude ovijena,

a duh smrt priziva, jer se boljem nada.

Zbog te dvije strane pogibelj me muči:

Bože, u tu borbu i ti se uključi,

i na jaču stranu ja ću stati tada.

Nikola Milićević

Page 176: antologija francuskoga pjesnistva

STANCE O SMRTI

[ulomak]

176

Je m'ennuyé de vivre, et mes tendres années

Sit sam tog življenja, umoran od svijeta,

stenjem pod teretom malog broja ljeta,

nalazeć se skrhan na srijedi života,

al ne zato što mi hrabrost nije dana,

već primam, ko luku poslije zlih orkana,

prijezir na budućnost zbog prošlih strahota.

Vidjeh kako svijet taj grli svoje slasti;

ja na svijetu grlim muke i propasti:

vedra mu proljeća za me led su samo,

blagi zefir meni zlu buru donese

i kad svijet počiva, ja se drhteć tresem,

0 kako razlučne ciljeve imamo!

Taj svijet što se tako sam pred sobom kvari,

ne odvraća srce od voljenih stvari,

a ne voli nego svoju opačinu:

moj duh me naprotiv izvan svijeta diže

1 Ljepoti neba nosi me sve bliže

te ću ja odsada ljubit nju jedinu.

No osjećam nešto da u meni reži,

što je protiv Neba, a za Svijetom teži,

što vedrine rajske mrklinom zatvara.

Duh, koji je oganj, želje moje grije,

a pût, jer je voda, vodu na plam lije,

no te vode neće ugasit mi žara.

Page 177: antologija francuskoga pjesnistva

177

Pût, taštinom svijeta stoput zavedena,

hoće još da žićem bude ovijena,

a duh smrt priziva, jer se boljem nada.

Zbog te dvije strane pogibelj me muči:

Bože, u tu borbu i ti se uključi,

i na jaču stranu ja ću stati tada.

Nikola Milićević

Page 178: antologija francuskoga pjesnistva

178

FRANÇOIS DE MALHERBE

(1555. - 1628.)

Malherbe je postupno i uporno gradio svoju karijeru, a naposlje-

tku kad se domogao ugleda, bio je najutjecajniji književnik svojega doba,

voda »škole«, kritičar bez priziva, neka vrsta institucije. Rođen u pokra-

jini (Caen) u činovničkoj obitelji, bio je ponajprije tajnikom jednoga

vojnoga odličnika. Nakon dugotrajna boravka u Provansi i Normandiji

tek je u četrdeset i trećoj godini došao u Pariz i naskoro zauzeo čvrste

pozicije na dvoru. Malherbe se suprotstavlja prezasićenosti petrarkiz-

mom i prevelikomu talijaniziranju poetskoga medija. Njegova refor-

ma otvara put »velikomu stoljeću«, klasicizmu, i stoga je onaj zanosni

Boileauov usklik: Enfin Malherbe vint. Za klasicizam je karakteristično

podvrgavanje disciplini, metodičnosti, mjerodavnosti i želja za redom,

jasnoćom i mjerom u književnom stvaranju. To je upravo Malherbe za-

htijevao, inzistirajući da se u poeziju unese što više »razuma«, naravnosti

i preciznosti u izražavanju nasuprot baroknoj razbarušenosti i redun-

danciji. On je protivnik složenih stilskih figura, prevelikoga metaforizi-

ranja, jer je to nauštrb jasnoće i »zdravoga« razuma. Reorganizira i versi-

fikaciju odbacujući metričke korektive i postupke kao što su opkorači-

vanje, prijenos, amplifikacija. Aleksandrincu propisuje čvrstu, odjelitu

cezuru, a rimovanju rigoroznu pravilnost u zvuku i slovu. Malherbe

revidira dotadašnje francusko pjesništvo, pronalazeći kod Ronsarda, Du

Bellaya, Desportesa mnogo »nepravilnosti«, kaotičnosti i primjera lo-

šega ukusa (osobito kod potonjega). Domašaj njegovih ideja i teorema

bio je epohalan, a oko njega se formirala skupina štovatelja (Mainard,

Racan). Taj »stari školnik«, »tiranin riječi i slogova« (Guez de Balzac)

ostavio je razmjerno malen pjesnički opus: nekoliko pohvalnih pjesa-

ma kralju i kraljici, prigodnih dvorskih sastavaka, nešto ljubavnih soneta,

te Les Larmes de Saint-Pierre (Suze sv. Petra, 1587.), prepjev-imitacija

Tansilla. U francuskim je antologijama uvijek prisutan po pjesmi Utje-

ha Du Périeru s desetak proverbijalnih kitica.

Page 179: antologija francuskoga pjesnistva

179

UTJEHA DU PÉRIERU U POVODU SMRTI NJEGOVE KĆERI

[ulomak]

Ta douleur, Du Périer, sera donc éternelle

Bol tvoja, Du Périer, zar da vječno traje,

s riječi punih plača,

što ih ljubav oca duši stalno daje,

zar će bit sve jača?

Zar kob kćeri, što ti u grob ko svi ljudi

morala je saći,

labirint je u kom tvoja pamet bludi

ne moguć se snaći?

Znam djetetom kakve imala je draži;

ne kanim zbog jada,

prijateljski što ti hoću da se blaži,

to umanjit sada.

Bila je na svijetu što najljepšim pruža

sudbu ponajgoru;

ko što ruže žive, živjela je ruža

samo jednu zoru.

Da Bog ti pak molbe uslišati htjede,

te joj dano bilo

da okonča žice kose bijele, sijede,

što bi s tim se zbilo?

Starija bi, misliš, bila dočekana

bolje sred nebesa?

Page 180: antologija francuskoga pjesnistva

180

Il ćutjela manje prah grobnoga stana i crve svog lijesa?

Ne, ne, moj Du Périer, u času kad Parke

dušu tijela liše,

tad nestaje vrijeme s ove strane barke,

mrtve ne zna više.

Smrt je vrhu svega nesmiljena, stroga;

utaman se moli,

ogluši se vazda srca kamenoga

na vapaje boli.

Rob joj je siromah sred kolibe svoje

tekar slamom skrite;

od nje oružnici što pred Louvreom stoje,

kralja nam ne štite.

I umjesno nije njoj pogrde slati,

srdit se i kleti;

nauk je jedini, što mir može dati,

Božju volju htjeti.

Mirko Tomasović

Page 181: antologija francuskoga pjesnistva

181

ETIENNE DURAND

(1585. - 1618.)

Etienne Durand pjesnik je jednako iznimna života - točnije rečeno

smrti - kao i poezije. Da se istakne pred nesretno ljubljenom Marijom

de Fourcy, umiješao se u zavjeru protiv kralja, a u korist kraljice-maj-

ke, Marije Medici, kojoj je inače bio dvorski pjesnik. Osuđen je na smrt,

razlomljen na kotaču, a potom spaljen na trgu Grève. Na oštrici kratko-

trajnoga manirističkoga doba, u ambijentu jednoga manirističkoga dvo-

ra, on je odživio i ispjevao krajnje subjektivne stihove i sudbinu. Njegove

su Stance nestalnosti (Stances à l'inconstance, 1611.) jedna od najkarakte-

rističnijih definicija manirističkoga vremena - definicija koja »uz prošlo,

sadašnje i buduće uvodi i četvrto, jedino stvarno vrijeme egzistencije:

bježeće vrijeme« (Z. Ćorak). Intenzivni romantizam Etiennea Duranda

kao da dohvaća duhovno podneblje devetnaestoga stoljeća.

Page 182: antologija francuskoga pjesnistva

182

STANCE NESTALNOSTI

Esprit des beaux esprits, vagabonde inconstance

O duše nad duhom, nestalnosti skitna,

Sto je Eol, vladar vjetra, s valom zače,

Jer ko druga narav ti si svijetu bitna,

Pjev nek ovaj primi moć ti neumitna,

Ko što nekad ti se moje duše tače.

Boginjo što nigdje i posvud se stvoriš,

Ravnaš naše dneve i grobu nas viješ,

Koja želje namah porađaš i moriš,

Svaki tren u novu vrtnju nebo soriš,

Da veće ni ljepše ništa od tog nije.

Ako dolje zemlji teškoj dno je speto,

To je hod atoma sporiji il brži,

Na hrptu Neptuna moć ti kleše dlijeto,

A godišnja doba veličje ti sveto

Dušom kažu koja cio svemir drži.

Naš je duh tek vjetar, i ko vjetar ludi

Njihaj tekar ćudljiv on stalnošću cijeni:

To što misli danas, začas sjenom sudi,

Jučer hlapi, sutra kao oblak bludi,

Sto prisutnim smatra, vidi gdje se smijeni.

Orisat bih rado misao kad sine,

No već dok se misli, misao se mijenja,

Sto držim, to bježi, a stvar koja mine,

U ništa pred novim časom uvijek pline,

Tako duh se klanja onome što jenja.

Page 183: antologija francuskoga pjesnistva

183

Tvoja veličina otkad se sjedini Sa mnom, ja navukoh kruti prijezir na se; Ludima se rugah koji u žestini Daju strahovladi da ih robljem čini, I pokajno živeć za dobro se gase.

Sred ledenih svijeća znadem plamen reći,

Sred naslada mnogih tjeskoba me koči;

Jedna će mi usta, druga dušu žeći,

I najljepša gospa ko grijeh će me peći,

Drži li mi srce dulje nego oči.

Dakle, kćeri zraka, perjem odjevena,

Koja mene roba u slobodu vrati,

Pretekla mi smrt je tebi namijenjena,

Izmijenjena ljubav, pusta vatra njena,

I nestašan predmet rad kog htjedoh stati.

Namjenjujem tebi fantastičnu sliku

Gdje će ispod ruke ljubav igru vodit,

Zaborav i nadu, želju preveliku,

Prekršene kletve, i gdje na vidiku

Sjetno, žarko, žene s vjetrima će hodit.

Morski će oblutci, oluje i pjene,

Vatre koje tvore gromornu toplinu,

I munje što zamru sasvim neviđene,

Slike neba kojih ne poznaju zjene,

Toj božanskoj slici kao boje sinut.

Ljepoticu svoju za hram posvećeni, Njeno srce tebi za oltar namijenih. Za prebivalište njezin um zaplijeni, A ja ću ti biti odani svećenik Koji dane traje u besmrtnoj mijeni.

Željka Ćorak

Page 184: antologija francuskoga pjesnistva

184

THÉOPHILE DE VIAU

(1590. - 1626.)

Théophile, kako je bilo njegovo pjesničko ime, pripada krugu pje-

snika s početka XVII. stoljeća, koji se nisu vezali uz neku školu ili kon-

cept. To su književni »anarhisti«, »libertinci«, a njihova uloga, kako

odmiče vrijeme, biva sve većom u povijesti francuske poezije s aspekta

manirističkih i baroknih gibanja. Théophile je bio ponajdarovitiji medu

tim prethodnicima pariške boeme, ali i najimpulsivniji, najnesputaniji.

Potjecao je iz hugenotske obitelji, što mu je bila prva otežavajuća okol-

nost. Godine 1622. pod njegovim je imenom objavljena antologija Le

Parnasse satyrique, koja je od crkvenih vlasti ocijenjena kao razvratno i

bezbožno štivo. Makar je Théophile bio tek jedan od autora, sva je kri-

vnja pala na njega. Po prijavi isusovaca poveden je postupak i Théophile

je osuđen na lomaču, a spaljivanje je bilo predviđeno na trgu Grève,

gdje je godine 1662. obješen i javno sažežen pjesnik Claude le Petit zbog

slične optužnice. Théophile je, međutim, ishodio pomilovanje, ali je

protjeran i dopanuo je tamnice, koja mu je uništila krhko zdravlje. Dio

njegovih stihova nastao je u zatvoru kao i Villonov i Verlaineov. Neke

su mu, pak, pjesme sasma nekonvencionalne, odudaraju i od tadašnje

burleskno-groteskne poezije, a u Théophileu Curtius prepoznaje »srod-

nost s nadrealizmom 1920-ih godina«. Romantičari su ga cijenili (oso-

bito Gautier) zbog njegova slobodnjaštva i zbog finoga osjećaja za pri-

rodu, koji je posebno došao do izražaja u dvjema antologijskim pjesma-

ma Jutro i Samoća. Napisao je i jednu zanimljivu, barokno obilježenu,

dramu Pyrame et Thisbé (1617.). Izdao je za života dvije knjige: Oeuvres,

I. (1621.) i Oeuvres, II. (1623.).

Page 185: antologija francuskoga pjesnistva

185

TLAPNJE

Un corbeau devant moi croasse

Ispred mene gavran liječe;

poglede mi tmina krije;

dvije lasice i dvije lije

nasred puta svog susrećem;

mojem konju noga fali,

padavica slugu svali;

ukaza mi duh se jedan;

slušam prasak i gromove;

čujem da me Haron zove,

u središte zemlje gledam.

Potok teče uzbrdice;

na zvonik se krava penje;

krv se toči niza stijenje;

zmije ljube medvjedice;

na vrh jedne kule stare

guje žderu lešinare;

sunce za čas pomrčalo;

usred leda dim se puši;

vidim mjesec gdje se ruši;

drveće se kretat stalo.

Mirko Tomasović

Page 186: antologija francuskoga pjesnistva

186

SAMOĆA

[ulomak]

Dans ce val solitaire et sombre

U tom dolu osamljenu

na šum vode što se toči,

jelen ričuć spušta oči

k vrelu motreć svoju sjenu.

Iz potoka gdje Najada,

otvorivši dveri svoje,

sred kristalna stana poje,

zvone zvuči serenada.

Nimfa lovom satjerana

u hlad ovih luga zade

da skrovito mjesto nade

od satira divljeg gnana.

U brijestova mladih sjeni

spokoj sniva hladan, sjetan,

dok granama njiše vjetar

šireć neki žar ljuveni.

Corine, bliže sada dođi:

prostrimo se tu na polje,

da budemo skriti bolje,

ili sa mnom spilji pođi.

Oh, otvori oči snene: sto ljubavi leži tamo, njezinih su strijela plamom ispunjene tvoje zjene.

Page 187: antologija francuskoga pjesnistva

187

Od pogleda znaj da tvojih i sâm Amor biva svladan, te u svojem carstvu sada u uzama ko rob stoji.

Mirko Tomasovit

Page 188: antologija francuskoga pjesnistva

188

NICOLAS BOILEAU-DESPRÉAUX

(1636. - 1711.)

Boileau je proslijedio Malherbeovim putem po svojem klasicisti-

čkom poimanju poezije i umjetnosti uopće. Poznat je u prvom redu po

djelu L'Art poétique (Pjesničko umijeće, 1674.), teorijsko-kritičkom trakta-

tu u stihovanom obliku, koji je postao kanonom klasicizma. Optuživan

s dosta argumenata kao doktrinaran i normativan teoretik, antipoe'ta, u

svome praktičnome pjesničkom radu pokazivao je izrazite crte individu-

alnosti i versifikatorske umješnosti. Boileau je prezreo cjelokupnu fran-

cusku renesansnu poeziju, ne videći u njoj dostatno umjetničkoga sklada

i pravilnosti, a kod suvremenih književnika oštro je kritizirao sve natruhe

precioznosti, barokizma i izvještačenosti. Njegov uspon na društvenoj

ljestvici bio je sličan Malherbeu: polako se uzdizao do trona najveće

autoritativnosti. Istina, Boileau je rođen u Parizu u obitelji službenika

Parlamenta. Školovao se za svećenika, ali se nije zaredio, već je završio

pravo i postao odvjetnik. Nakon očeve smrti živio je od rente, što mu

je omogućavalo književnu i društvenu neovisnost u ambijentu koji je

ovisio od povlastica moćnika i pripomoći »Kralja Sunca«. Pisao je satire

s duhovitim osvrtima na književne, društvene i pariške aktualnosti. U

satirama i poslanicama iznosio je svoje poglede na književnost i ocjenji-

vao tekuću književnu produkciju. Te stavove napokon je uobličio u cje-

lovitom djelu, Pjesničkom umijeću, koje je zanimljiva sprega poetike i

poezije. Boileau izlaže principe, pravila, postulate književnoga stvaranja,

ali to pjesnički oblikuje, a katkada i interpretira. Pokazuje se pritome,

uza sav svoj racionalizam i dogmatizam, kao živ duh, superiorno obrazo-

van, duhovit i prodoran. Nakon toga spisa Louis XIV. dodjeljuje mu

stalnu plaću, a godine 1677. zajedno s J. Racineom postaje kraljevskim

historiografom. Napisao je i »herojsko-komičku« poemu Le Lutrin (Šti-

onik, 1673., 1683.) te preveo važan antički estetički Traktat ouzvišenome,

koji se pripisivao Longinu.

Page 189: antologija francuskoga pjesnistva

189

PJESNIČKO UMIJEĆE

[iy i -178]

Dans Florence, jadis, vivait un médecin

U Firenzi liječnik bî u jednom času,

učeni hvastavac, ubilac na glasu.

Dugo bješe uzrok jada sveopćega:

sin siroče oca zahtijeva od njega;

brat zbog otrovanog brata suze lije.

Jedan mre bez krvi, drugi pun kasije;

po njemu je nazeb opasna upala,

a već je ludilo glavobolja mala.

Najzad grad napusti, svugdje s mržnjom gledan.

Od svih prijatelja živ ostavši jedan,

vodi u svoj dom ga, uređeni, krasni:

to bî bogat opat i graditelj strasni.

Liječnik kanda u tom umijeću se rodi:

0 zdanju ko Mansart razgovore vodi:

dvorani u gradnji on pročelje kudi;

trijemu, odveć mračnom, drugo mjesto nudi,

drukčije vodeno hvali stepenište...

Prijatelj ga shvati, svog zidara ište.

Zidar dode, čuje, prepravlja, prihvaća.

Najzad, da ta bude čudna priča kraća,

za svoj zanat haje naš ubilac malo;

1 otada, držeć šestar i ravnalo,

sumnjivu Galena znanost napustivši,

posta vješt graditelj rđav liječnik bivši.

Izvrsnu pouku daje nam taj vidar.

Tko je tim obdaren, nek je rade zidar,

uvaženi radnik potrebne vještine,

Page 190: antologija francuskoga pjesnistva

190

nego pučki pjesnik i pisac svjetine.

U drugim vještinam' red je različiti,

može se čestito drugog stupnja biti;

u teškom umijeću spisa, srokovanja

od osrednjeg k lošem nema stupnjevanja;

reć mlak pisac isto što i grozan znači.

Boyer ili Pinchêne, ne luče čitači;

ne štiju se više Rampale, Mesnardière,

neg Magnon, Du Souhait, Corbin, La Morlière.

Lùda bar smijeh budi, zabave nam dade;

hladan pisac samo dosadivat znade.

Smjel smijeh Bergeraca za me više vrijedi

neg sav trud Motina, što nas versom sledi.

Ne opijajte se hvalom laskavaca,

koju skup vam kadšto praznih štovalaca,

kličuć udivljeno, na domjenku daje.

Neki spis, što pamćen po slušanju, traje,

kada pak se tiskan pred općinstvom javi,

ne izdrži oka pogled pronicavi.

Tisuće pisaca sudbu tužnu znamo:

Gombaut slavni sada čuva dućan samo.

Poslušajte svakog, savjetu dosljedni.

Katkad i budala dade prijedlog vrijedni.

Kakve god verse primili od Feba,

brže-bolje svuda čitat ih ne treba.

Nemojte ko onaj poet, bijesni, bučni,

svojih praznih spisa čitač milozvučni,

svakom, tko pozdravi, verse krasnoslovit,

po ulici s njima prolaznike lovit.

Nije ni hram sveti, štovan od anđela,

sigurno sklonište od njegovih djela.

Već rekoh: prosudbe rado prihvatite,

bez ljutnje ispravke primiv razložite.

Al ne hajte kad vas kori kakav bedak.

Page 191: antologija francuskoga pjesnistva

191

Neznalica vješti, nije slučaj rijedak,

grdi nepravedno, s taštine, spis cijeli,

najljepših stihova kudi uzlet smjeli.

Sud mu glupi zalud opovrgnut biva;

u lažnoj ocjeni duh njegov uživa;

nejak um mu, lišen sve bistrine, drži

da vid njegov slabi sve motri do srži.

Ne slušajte svjet mu; tko mu važnost dadne,

bježeći od hridi, često na dno padne.

Nađite kritika korisna i zdrava,

kojeg razum vodi, znanje obasjava,

čije pero mjesto odmah će otkriti

kog ćutimo slabim, al želimo skriti.

On sam vaše dvojbe razbistrit će znati,

on će vašeg duha strepnje odagnati.

I on će vam reći kakav ushit sretni

kadšto može nagnat duh jaki, poletni,

a umijećem sputan, da pravila prijeđe

i da čak umijeća prekorači međe.

No, takvog kritika naći nije lako:

netko vrsno piše, sudi naopako;

netko slavu grada versima poluči,

a nigda Vergila s Lukanom ne luči.

Morate moj savjet, spisatelji, slijedit.

Želite li maštom vi uspjeh zavrijedit?

Nek vam Muza štivom poučnim i plodnim

korisno i trajno spoji vijek s ugodnim.

Od prazne zabave mudar čitač bježi

i od razbibrige steći hasne teži.

Nek vam ćud se, duša djelom ocrtaju

i o vama slike plemenite daju.

Ne mogu cijeniti te štetne pjesnike,

te, u stihu, časti gnusne odmetnike,

Page 192: antologija francuskoga pjesnistva

192

što pisaljkom grješnom, izdajuć vrline,

pred okom čitača porok ljupkim čine.

No, ne spadam medu tužne duše one

što iz sviju spisa čedno ljubav gone,

tog ukrasa divnog lišavaju scenu,

trovačima drže Rodriga, Chimènu...

Cisto prikazana i ljubav nečasna

u nama ne budi sramno čuvstva strasna.

Nek Didona jeca, očarava mene,

grijeh joj osuđujem dijeleć patnje njene.

Pisac čednih versa, što za krepost mari,

golicajuć čula srca nam ne kvari.

Žar njegov plam grješan ne pali pri tome.

Stog ljubite krepost, hranite se njome.

Zalud duh je prepun plemenite moći:

stih niskosti srca vazda posvjedoči.

Čuvajte se vrh sveg niske zavidnosti,

te prostih duhova zlobne mahnitosti.

Ona pravog pisca nikada ne kalja,

taj porok osrednjosti pripisati valja.

Taj vrijednosti svijetle suparnik najgori,

protiv nje kod moćnih smutnjama se bori,

i na prste zalud kušajuć se dići,

nastoji je snizit da je može stići.

Nemojte u takve spletke podle pasti,

sramnim rovarenjem ne idimo k časti.

Nek vam versi nisu briga neprestano;

štujte prijatelje, vjerno, pouzdano:

nije dosta da ste kroz spis dopadljivi,

treba znat kako se uz to ćaska, živi.

Radite za slavu, nek gnusna zarada

svrha vrsnog pisca ne bude nikada.

Page 193: antologija francuskoga pjesnistva

193

Znam, bez grijeha, stida da duh plemeniti može za rad steći prinos zakoniti; al ne mogu podnijet da pisac ugledan, prezasićen slavom, a novaca žedan, na plaću knjižara Apolona meće, pretvoriv u najam božansko umijeće.

Prije neg je razum riječi iznašao,

poučio ljude, zakone im dao,

grubu narav ljudska slijedila su bića,

lutali su šumom tražeć hrane, pića.

Ko zakon i pravo vladala je sila;

umorstva tad nisu kažnjavana bila.

Al zbora umješna najzad sklad je mio

običaja divljih grubost ublažio,

razasute ljude po šumama združi,

bedemom i zidom gradove okruži,

prizorom mučenja zločinca ustravi,

nedužnosti slaboj štit zakona stavi.

Taj red, kažu, plod je prvih versa bio.

Tad šum nasta, kog je svemir prihvatio,

da kroz brda tračka u Orfeja poju

smekšan tigar divlju ćud izgubi svoju;

da poj Amfiona stijenje maknu tvrdo,

što se složno diže u tebansko brdo.

Sprva blagoglasje stvori ta čudesa;

stih potom proroku dadoše nebesa;

žaru svećenika u božanskom strahu

oduška stihovi Apolona dahu.

Zatim Homer drevne junake uskrisi,

na pothvate smjele zvali su mu spisi.

S poukom korisnom za njim Hesioda

lijena polja brže davala su ploda.

U tisuće djela mudrost zapisana

bî pomoću versa svijetu javno dana;

ti naputci, postav pobjednici duha,

Page 194: antologija francuskoga pjesnistva

194

dopriješe do srca posredništvom sluha.

Štovanim Muzama ta su dobra djela

velu počast s pravom u Grčkoj donijela;

umijeću im ljudi, kao izraz hara,

podigoše svugdje stotine oltara.

Zbog bijede se plitkost naposljetku javi,

predašnju otmjenost Parnas zaboravi;

zahvativ duhove strast za novcem kužna,

ukalja sve spise kroz laskanja ružna,

na tisuće jadnih djela proizvede,

prodavala riječ je, tržila besjede.

Nek taj gadan porok ne prlja vas zato.

Ako silnom snagom privlači vas zlato,

izbjegnite predjel što ga Permes poji:

na njenoj obali bogatstvo ne stoji.

Najvrsnijem piscu, najvećem vojniku

Apolon tek nudi čast i lovoriku.

Mirko Tomasovit

Page 195: antologija francuskoga pjesnistva

195

OPAT CLAUDE CHERRIER

(? - 1738.)

Ovaj pisac, čija se godina rođenja tek nagađa iz podatka da je umro

s više od osamdeset godina, predstavlja u svom stoljeću rubnu, anakro-

ničnu pa stoga danas zanimljivu pojavu. Doista, usred galantnogaXVIII.

stoljeća Cherrier unosi duh manirizma; njegovo glavno djelo Huncu-

tarije ili zbirka Lakrdija (Polissoniana ou recueil de Turlupinades, 1722.)

sastoji se naime od zbirke rebusa i kalambura. Pripisuje mu se još djelo

Nepoznati čovjek ili dvosmislice jezika (L'Homme inconnu ou les Equivoques

de la langue, 1713.). Zbog djela Šiljasti šešir imao je posla s policijom, a

knjiga je izgubljena. Oko 1725. postao je policijski cenzor za razuzdane

knjige.

Page 196: antologija francuskoga pjesnistva

196

TLAPNJIV OPIS JEDNOGA RAZUMNOG BIĆA, SKALUPLJENOG OD SKUPLJENIH DIJELOVA,

ODJEVENOG DVOZNAČNOM TKANINOM, KOJE JE STVORILA HRPA DVOSMISLICA UZ POMOĆ

BURLESKNOGA GENIJA

// a un corps de garde

On ima skupštinsko tijelo,

Ucviljene udove,

Glavu obitelji,

Kurje oči,

Spušteni nos,

Vid problema,

Čelo kolone,

Planinsku kosu,

Lakat brade,

Pedalj muža,

Adamovu jabučicu,

Strani jezik,

Kratki dah,

Trkaće grlo,

Zub vremena,

Magareće uši,

Obraz od kurve,

Sotonski smijeh,

Mačji kašalj,

Zlatnu groznicu,

Duge prste,

Visoku nogu,

Tek izlegle mišiće,

Zelene listove,

Ahilovu petu,

Nokat prednosti,

Page 197: antologija francuskoga pjesnistva

197

Svinjska rebra,

Bubreg u loju,

Kamenac mudraca,

Jetru na žaru,

Vodene žile,

Muda Marijanova,

Riblju kost,

Zlu krv,

Bijesne gliste,

Petrovu stolicu,

Rep za kruh,

Ubrzani rast,

Obješenu volju,

Bosansku grbu,

Karakter stvari,

Sumnjivo lice,

Organ vlasti,

Javno mnijenje

Službeno mišljenje,

Stručni izraz,

Sud od vina,

Kratku pamet,

Lažni izgovor,

Morske ideje,

Tajni savjet,

Pasji život,

Srednji vijek,

Ime zakona

I zadnju riječ.

Sve te činjenice dokazuju da je bio topao brat.

Zvonimir Mrkonjić

Page 198: antologija francuskoga pjesnistva

198

ANDRE CHENIER

(1762. - 1794.)

Chénier je jedan od kamena međaša francuske lirike, pjesnik koji

dostojno zatvara krug, otpočet Ronsardovim i Du Bellayovim reforma-

ma, i koji istodobno iskupljuje poetski oskudno XVIII. stoljeće. No, on

po svojoj poruci živi tekuXLX. stoljeću, djela mu bijahu objavljena 1819.

André je tragično zaglavio od giljotine, u 32. godini života, 7. termidora,

tj. 25. srpnja, dakle dva dana prije Robespierreova pada godine 1794.

Smaknut je nekoliko sati prije ukinuća Terora, optužen da je neprijatelj

naroda i slobode, a suprotstavljao se bezumnomu prolijevanju krvi. U

tamnici je načinio ponajljepše pjesme, u očekivanju smrti, ušao je u le-

gendu, protagonist je istoimene znamenite opere Umberta Giordana.

Chénier je rođen u Carigradu, gdje mu je otac službovao kao konzul,

od majke Grkinje. Njegov zanos za helenskom kulturom bitan je pokre-

tač poetskoga djelovanja. Umjesto Rousseauova povratka prirodi ge-

slo mu je bilo: retour à Vantique. Boraveći u Strasbourgu, dolazi u doti-

caj s helenistima (to je vrijeme Winckelmannovih otkrića) i otada se

posvema posvećuje izučavanju antike i njezinu pjesničkomu rekreiranju.

Ipak, najljepši su Chénierovi sastavci iz tamnice: Mlada zarobljenica i

Jambi. Za prvu pjesmu inspirirala ga je suzatvorenica u Saint-Lazareu,

osamnaestogodišnja Aimée Coigny, u sudbini koje je našao proročki

motiv za autoidentifikaciju. U Jambima progovara njegov slobodarski

duh, odgojen na enciklopedistima, koji se suprotstavlja nasilju i revanši-

zmu, uvjeren da je pravda na njegovoj strani, stihovima punim pecali,

ali dostojanstvenima i prijetećima. Chénier je njegovao mnoge antičke

vrste (bukoličke pjesme, poslanice, himne, ode) i specifične poeme, koje

su zapravo nacrt neostvarena epa o postanku i razvoju čovječanstva. U

jednoj od njih (L'Invention) razlučuje da se treba kaniti slijepe imitacije

antičkih tema i pronaći u našoj civilizaciji novu građu, a da od »starih«

trebamo posvojiti umjetnost, koja je savršena: »Na misli nove pišimo

stare stihove.«

Page 199: antologija francuskoga pjesnistva

199

EPIGRAM

J'étais un faible enfant qu'elle était grande et belle

Nejako bijah dijete, a ona lijepa, zrela.

Dozivala bi me smiješkom i na se bi me sjela.

Dok stajah joj na krilu, čedna mi ruka mala

njenu je kosu, lice i grudi milovala.

A kadšto njena ruka, iz koje ljupkost zbori,

tu nesmotrenost dječju pravila se da kori.

Kad kraj sebe je dragane imala, smetene,

mazila je još više ta divna žena mene.

Ah, koliko li puta (ta što znaš u toj dobi?)

moje lice od njenih usana cjelov dobi!

A zavidni pastiri govorili su meni:

»Sretno dijete! Koliki cjelovi izgubljeni!«

Frano Čak

MLADA ZATOČENICA

L'épi naissant mûrit de la faux respecté

»Od kose straha nema klasu što još zrije,

ni u ljeto od preše lozi koja pije

sjaj zore bilom vrelim;

i ja, ko oni lijepa, ja, ko oni mlada,

pa bilo kakve patnje mučile me sada,

smrt ipak još ne želim.

Page 200: antologija francuskoga pjesnistva

200

Nek stoik hladna oka željno u smrt juri, ja plačem, al se nadam; prepuštam se buri,

al vraćam pogled gore; znam, mnogi dan je gorak, al i dragih ima. Jer, jao, gdje je med da bude sladak svima,

il bez oluje more?

Ja mnoštvo sanja usred svojih grudi nosim. Tamničkih zidova težinu lako snosim,

jer imam krila Nade. Kad iz mreže uteče zarobljena ševa, još sretnija se k nebu uzdiže i pjeva,

jer sad i za zlo znade.

Zar ja da umrem? Uvijek spokojna u duši, te u snu ni na javi nikada ne guši

zla savjest moju mladost. U oku svatko pozdrav u susret mi nosi, a mrku čelu lik moj katkad mir donosi

i skoro vraća radost.

Ta još je tako dugo putovanje moje! Ja idem; a od brijestova, što uz put stoje,

do prvog tek sam stigla. Na životnu gozbu tek što sam ući smjela, a usne mi drhtnuše od obilata jela

i ruka tek se digla. Ja proljeće tek znam, a žetvu vidjet hoću; i poput sunca cijele godine slatkoću

svih doba da oćutim. Zablistavši ko cvijet, što ponos vrta biva, ja vidjeh sjati samo srebro jutra siva,

a blistav dan tek slutim.

0 smrti, pri čekaj! Ne prilazi mi blizu; 1 tješi srca koja sram i strava grizu

Page 201: antologija francuskoga pjesnistva

201

u beznađima bijelim! Jer za me oblaci još bogati su snima, a muze glazbom, ljubav poljupcima;

ja umrijet još ne želim.«

Kad, tužan zatočenik, začuh gdje se jada

u pjevu žalobnom zatočenica mlada,

već izgubivši snage,

ja trgoh da upamtim glas, što me zapljusne

ko val, i da opjevam jadanje te usne

i naivne i drage.

Njen pjev, tamnovanja i moga vjerna slika,

nagnat će još mnoge da traže draž tog lika

što svatko mu se divi;

jer njezin glas i lice odišu ljepotom

i svatko će ko ona drhtat nad životom

kad uz nju će da živi.

Vladimir Gerić

U PROGONSTVU

Sans parents, sans amis et sans concitoyens

Bez svojih zemljaka, drugova i roda,

izgubljen na zemlji, bez ikoga svoga,

valovima bačen na taj otok pusti,

često slatko ime Francuske izustim.

Uz crno ognjište sâm tužim i snivam,

Page 202: antologija francuskoga pjesnistva

202

brojim spore sate, smrt svoju dozivam. Nemam jednog druga da me osokoli; tko uza me sjedne, videć da me boli i da suze s lica kaplju mi u muku, upita: »Što ti je?« - i stisne mi ruku.

Nikola Milićević

Page 203: antologija francuskoga pjesnistva

ALPHONSE DE LAMARTINE

(1790. - 1869.)

203

Kako god periodizirali francuski romantizam, Pjesničke meditacije

(Méditationspoétiques, 1820.) označuju njegov prijelomni datum. Pisac

Alphonse-Marie Prat de Lamartine upravo je bio navršio tri desetljeća

života i dotada nije gajio neku veću književnu samosvijest. Oduševljenje

za tu neveliku knjigu od 24 pjesme (u definitivnom izdanju iz godine

1849. ima ih 41) i samoga ga je iznenadilo i bitno utjecalo na njegov

daljnji život. Potražnja mladih i ženskih čitatelja bila je tolika da je iste

godine izašlo novih šest naklada. Do Meditacija Lamartineovi su se dani

odvijali više manje u dokolici, u traženju životne fizionomije, ljubavi i

profesije. Potječe iz plemenitaške obitelji. Nakon školovanja otac ga

godine 1811. šalje u Italiju da bi ga odvratio od nepoćudne ženidbe.

Po obiteljskoj tradiciji monarhist, s radošću dočekuje Napoléonov pad

i 1814. upisuje se kao časnik u kraljevsku gardu, ali se uskoro demobili-

zirao. U kupalištu Aix-les-Bains upoznaje godine 1816. Julie Charles,

dvadesetogodišnju suprugu postarijega profesora fizike. Iz kratkotraj-

na susretaja rodit će se čvrsta emotivna i duhovna veza. Riječ je o Elvi-

ri, koja dominira Meditacijama i autobiografskim romanom Raphaël. U

pjesnikovu sjećanju Julie se preoblikuje u Elviru, umrlu godinu dana

nakon kupališne epizode, koja od ljubavnice postaje neka vrsta nadze-

maljskoga bića, ideal snatrene žene. Ta kontemplativno-platonska kom-

ponenta stanovito je pročišćenje prijašnjih i kasnijih Lamartineovih od-

nosa sa ženama, iskupljenje »grijeha mladosti« (»nezakoniti« sin), pro-

tuteža njegovoj bračnoj situaciji, u kojoj se 1820. našao s bogatom En-

gleskinjom. Od 1820. do 1840. Lamartine je u kovitlacu diplomatske i

političke karijere (tajnik ambasade u Napulju i Firenzi, zastupnik, šef

vlade i ministar vanjskih poslova). Na visokim funkcijama bio je razmjer-

no kratko (izručio je vlast Cavignacu), a potkraj 1848. na izborima za

predsjednika Republike dobio je tek 17910 glasova. Poduzeo je u spo-

menutom razdoblju i dugo putovanje na Orijent, a na povratku je pro-

putovao i Srbijom. Nesretna ljubav prema Elviri, tragična smrt djece i

majke, opozicioni govori u Skupštini stvorili su oko njega legendu, koja

Page 204: antologija francuskoga pjesnistva

204

brojim spore sate, smrt svoju dozivam. Nemam jednog druga da me osokoli; tko uza me sjedne, videć da me boli i da suze s lica kaplju mi u muku, upita: »Što ti je?« - i stisne mi ruku.

Nikola Milićević

Page 205: antologija francuskoga pjesnistva

ALPHONSE DE LAMARTINE

(1790. - 1869.)

205

Kako god periodizirali francuski romantizam, Pjesničke meditacije

(Méditationspoétiques, 1820.) označuju njegov prijelomni datum. Pisac

Alphonse-Marie Prat de Lamartine upravo je bio navršio tri desetljeća

života i dotada nije gajio neku veću književnu samosvijest. Oduševljenje

za tu neveliku knjigu od 24 pjesme (u definitivnom izdanju iz godine

1849. ima ih 41) i samoga ga je iznenadilo i bitno utjecalo na njegov

daljnji život. Potražnja mladih i ženskih čitatelja bila je tolika da je iste

godine izašlo novih šest naklada. Do Meditacija Lamartineovi su se dani

odvijali više manje u dokolici, u traženju životne fizionomije, ljubavi i

profesije. Potječe iz plemenitaške obitelji. Nakon školovanja otac ga

godine 1811. šalje u Italiju da bi ga odvratio od nepoćudne ženidbe.

Po obiteljskoj tradiciji monarhist, s radošću dočekuje Napoléonov pad

i 1814. upisuje se kao časniku kraljevsku gardu, ali se uskoro demobili-

zirao. U kupalištu Aix-les-Bains upoznaje godine 1816. Julie Charles,

dvadesetogodišnju suprugu postarijega profesora fizike. Iz kratkotraj-

na susretaja rodit će se čvrsta emotivna i duhovna veza. Riječ je o Elvi-

ri, koja dominira Meditacijama i autobiografskim romanom Raphaël. U

pjesnikovu sjećanju Julie se preoblikuje u Elviru, umrlu godinu dana

nakon kupališne epizode, koja od ljubavnice postaje neka vrsta nadze-

maljskoga bića, ideal snatrene žene. Ta kontemplativno-platonska kom-

ponenta stanovito je pročišćenje prijašnjih i kasnijih Lamartineovih od-

nosa sa ženama, iskupljenje »grijeha mladosti« (»nezakoniti« sin), pro-

tuteža njegovoj bračnoj situaciji, u kojoj se 1820. našao s bogatom En-

gleskinjom. Od 1820. do 1840. Lamartine je u kovitlacu diplomatske i

političke karijere (tajnik ambasade u Napulju i Firenzi, zastupnik, šef

vlade i ministar vanjskih poslova). Na visokim funkcijama bio je razmjer-

no kratko (izručio je vlast Cavignacu), a potkraj 1848. na izborima za

predsjednika Republike dobio je tek 17910 glasova. Poduzeo je u spo-

menutom razdoblju i dugo putovanje na Orijent, a na povratku je pro-

putovao i Srbijom. Nesretna ljubav prema Elviri, tragična smrt djece i

majke, opozicioni govori u Skupštini stvorili su oko njega legendu, koja

Page 206: antologija francuskoga pjesnistva

206

kao da se ugasila slomom na predsjedničkim izborima. Dvadesetak pre-

ostalih godina proživjet će u teškim financijalnim iskušenjima i napori-

ma da očuva obiteljsko nasljeđe. Lamartine je prije svega pjesnik Me Jz'-

tacija, premda je njegov opus voluminozan i žanrovski raznovrstan. Gla-

vna je značajka te zbirke nekonvencionalni, za ono doba, intimizam,

spontanitet i osjećajnost te melička svojstva. To i neke druge odlike (pre-

tapanje pjesnika u prirodu, opisi krajolika, sjetnost, reminiscencije na

umrlu voljenu ženu, čežnja da se životne tegobe i nespokoj smire uz-

dignućem srca božanstvu) slagali su se s ukusom i potrebama onoga

vremena, koje je bilo u romantičarskom previranju. Specifičnu lirsku

atmosferu Meditacija Lamartine kuša slijediti u narednim zbirkama; no,

to je tek u pojedinim ostvarenjima postizavao. Dočekan kao početnik

s iznimnim i neočekivanim odobravanjem, postupno je podlijegao ma-

niri prvijenca i padao pod dojam romantičarske pjesničke odgovornosti.

U knjizi Pjesnička i vjerska blagoglasja (Harmonies poétiques et religieuses,

1830.) prevladavaju religiozni stihovi, a Lamartine je zamislio i jedan

ambiciozan ep, u kojem bi simbolički prikazao pozicije čovječanstva,

»faze koje ljudski duh mora prijeći da bi stigao svrsi putovima Božjim«.

Ostvario je istom uvodnu i završnu sliku te epopeje: Jocelyn (godine

18 3 6.) i Posrnuće jednoga anđela (La Chute d'un ange, 1838.), koje je kritika

suzdržano primila, a Posrnuće je službeno osuđeno od pape. Posljednji

je vrjedniji pjesnički Lamartineov objavak (potkraj života on je u novča-

noj oskudici mnogo pisao i objavljivao bez kriterija) Vinova loza i kuća

(La Vigne et la maison, 1857.), napisana u kući u Milyu, gdje se rezignira-

no i tugaljivo rekapituliraju sjećanja i nadanja cijeloga života.

Page 207: antologija francuskoga pjesnistva

207

JEZERO

Ainsi, toujours poussés vers de nouveaux rivages

I nošeni vječno, u vječitoj noći,

bez povratka gnani spram obala skritih,

zar u moru ljeta nećemo se moći

ni dan usidriti?

0 jezero! Jedna godina tek ode,

a pred mile vale, koje bez nje gledam,

gdje ona sjedaše, na kamen kraj vode,

ja sâm evo sjedam.

1 onda si tako bučalo pod stijenom

i razbijalo se o tvrde joj strane,

a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom

noge milovane.

Jednu večer - pamtiš? - plovismo u muku,

med vodom i nebom nigdje živa glasa,

jedino se vesla čula kako tuku

u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago

s čarobnih obala podigao jeku,

val se primirio, a iz glasa dragog

čuh riječi gdje teku:

»O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,

ne hitajte tamo!

Pustite da slasti naših dana cvjetnih

mirno uživamo!

Page 208: antologija francuskoga pjesnistva

208

Koliko nesretnih na zemlji vas moli: za njih brzo hajte;

njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće, vrijeme ni da čuje.

Noći zborim: 'Lakše!', ali već svanuće tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa! Nek nas radost primi!

Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa, s njim tečemo i mi.«

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati, kad nas ljubav sretnim valovima hrani, jednakom brzinom od nas otjecati ko nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više? Zar zauvijek nesta tih časova sreće? Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše, zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne, od otetih dana što tamo činite? Hoćete P nam vratit sve zanose plamne što nam ih grabite?

O jezero! stijene! špilje! šumo slijepa! Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi, na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa, barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il u buri, jezero, u sjaju okolice tvoje,

Page 209: antologija francuskoga pjesnistva

209

u jelama crnim, u hridima surim što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,

u šumoru što ga žal žalu predaje,

u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi

blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,

lagani mirisi u zraku i dahu,

sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:

»Oni se voljahu!«

Nikola Milićević

HRAM

Qu'il est doux, quand du soir l'étoile solitaire

Lijepo li je kad se polako upreže

večernjača, noćni glasnik ljudskom rodu,

da bi zatreptala na nebeskom svodu,

kad dan i noć zemlju osvojiti teže;

lijepo li je tada u pobožnu hodu

slazit u dno dola k hramu malog sela,

po trijemu kojeg se mahovina splela,

al gdje srca vjerna mole se Gospodu!

Zdravo, šumo sveta! Zdravo mrtvih briježe, gdje seoske rake u tišini leže;

Page 210: antologija francuskoga pjesnistva

210

blagoslivljem kročeć čedne ploče grobne.

Oskvrnut prah mrtvih zlo je ponajteže!

Pokleknem na kamen, srce mi se steže,

a korak odzvanja lađom crkve drobne.

Kakva tama i muk! Do dna hrama seže

jedva vidljiv plamen, koji je užežen

da vijek gori ispred svetih žrtvenika.

On jedino svijetli, dok sav svemir drijema,

ko znamen dobrote, što bdi, što se sprema

ovdje prihvatiti uzdahe smrtnika.

Uđimo! Niotkud šuma, glasa nema;

tek predvraće škripi od koraka moga,

u svetište zade napokon mi noga.

Žrtvenici sveti i zidovi hrama!

Sâm sam, pa bol vruću iskalit pred vama

i reć nebu tajne želje mogu stoga:

nitko čut ih neće osim vas i Boga.

Sto!... Usuđujem se k žrtvenicim' ići!

Srca, u kom plamti bol i ljubav, prići

svetom krugu, Višnji, zar se usuđujem!

A ne plašim se da kazna će me stići,

što veličnost tvoju dostojno ne štujem!

Ne! Sram me nije ognja koji me izgara:

ljubav nije grješna kad je krepost stvara.

Zbog tog sasma čista kao predmet njeni

ona gori vatrom blaženom u meni.

I stalnost je resi, kob je čisti huda.

Izrekoh je zemlji i prirodi svuda;

pred oltarom smjelo izrekoh je svetim:

i pred Tobom, Bože, nazvat ću je smjeti.

Da, unatoč strahu, tu u Tvojem stanu,

Elvirino ime usna tiho šanu.

Ime joj od groba k grobu ode smjesta,

Page 211: antologija francuskoga pjesnistva

211

ko cvil tužan sjena kad vapiti stanu, i naruši spokoj ukopnoga mjesta.

Mjesto grobno, zbogom! Zbogom, hladne ploče!

Otkada pred vama ja jecati počeh,

ču se dvaput kroz noć kako sati tuku.

Utješen odlazim, Bog mi vidje muku.

Možda isto tako sad negdje daleko

Elvira u hramu bdi mračnomu nekom,

sama s mojom slikom, i u plaču moli

došavši pred oltar prostrijet svoje boli.

Mirko Tomasović

USAMLJENOST

Souvent sur la montagne, à l'ombre du vieux chêne

Na brdu u sjeni hrasta mnogo puta

pri zalazu sunca sjedim sjetan, tužan;

pogled mi dolinom amo-tamo luta,

što se šarolika podno mene pruža.

Tu pjenastih vala rijeka šumno teče;

vijuga, u dalji sve tamnijom biva;

tamo gdje kroz plavet zvijezda javlja veče,

u jezeru mirnu tiha voda sniva.

Zadnja zraka pada u sutonu dana vrhu gorà tamnim ovjenčanih gajem,

Page 212: antologija francuskoga pjesnistva

212

a kraljice noći kola se zvjezdana penju, i već obzor bijelim rube sjajem. Tog trena, gotičku napustivši strijelu, pobožni napjevi zrakom skladno lete; prolaznik zastane, a zvono u selu s bukom zadnjom dana zvuke miješa svete.

No, te slike ljupke ne privlače mene,

nit pred njima ćutim ushita i sreće;

gledam ovu zemlju ko prolazne sjene:

sunce živih mrtve ogrijati neće.

Od brda do brda zalud oči traže, s istoka na zapad, od sjevera k jugu, prelijećem sve točke beskraja i kažem: »Za me sreće nema nigdje u tom krugu.«

Sto će mi te dole, kolibe i vile, tašte stvari, kojih dražest prošla me je? Rijeke, stijene, šume i osame mile, jednog bića nije, tako pusto sve je!

Ja 1' sunce započe ili presta sjati? Ja P vedro il mutno izlazi il pada, njegov hod ja sasma ravnodušno pratim; što mi sunce znači? Ničem se ne nadam.

Na golemu putu da ga pratit smijem, vidio bih svugdje jaz pustinja golih: ja ne želim ništa od svega što grije, od cijeloga svijeta ja ništa ne molim.

Al možda iznad njegovih bih sfera, gdje istinsko sunce druga neba žari, ugledao ono čemu toli smjerah, da se mogu lišit tih zemaljskih tvari.

Page 213: antologija francuskoga pjesnistva

213

Tamo ja bih pio na žuđenim vrelim'; i ljubav i nadu našao bih tamo, i ideal koji svaka duša želi, a kojem na zemlji imena ne znamo.

Na krilima zore što mi nije dano

vinuti se Tebi, svrho želja mojih!

Sto me još vezuje sa zemaljskim stanom,

u zemlji progonstva zbog čega još stojim?

Kad u dolu padne šumski listak mali,

večernjak se digne, s livada ga smete;

uvenulu listu ja sam tako nalik:

nosite i mene, o vi bure klete!

Mirko Tomasović

LEPTIR

Naître avec le printemps, mourir avec les roses

S ružama umirat, čedo pramaljeća,

na krilu zefira nebom nošen biti;

ljuljan u naručju tek procvala cvijeća,

mirise, svjedosti, plavetnila piti;

tresući sa svojih krila zlatan prašak,

do vječnoga svoda vinut se ko dašak,

leptiru je sudba takvu dala sreću.

Nalik je željama, što zastat ne mogu,

što neutažene, dodirnuv stvar mnogu,

da slast ištu, k nebu naposljetku kreću.

Mirko Tomasović

Page 214: antologija francuskoga pjesnistva

214

HIMNA BOLI

[ulomak]

Tu fais l'homme, ô Douleur! oui l'homme tout entier

Ti, o boli, pravi čovjeku si znamen,

ko kraljevka zlatu, kano mjedu plamen;

tako baš i junak oštricu si ljutu

posjeklici oštri na kamenu krutu.

A tko tebe ne zna, ne poznaje svijeta,

tromo njemu noga po toj zemlji lijeta,

nad života burom ko oblak se vije,

i na zemlji traga korakom mu nije;

znoj s umorna čela ne kvasi mu ruke;

ne srče mu noga na putovih muke;

a oružje kada klonuti mu uze,

ne zna ga ojačat na biserju suze.

On u srcu ne zna one borbe teške

pred kojom i grudi drhtaju viteške;

ne zna uzdić k nebu oko orošeno,

nit ustalit ne zna klecavo koljeno;

i beznađa tajnog kad ga shvate ralje,

o zaprekah ne zna otisnut se dalje...

A što sa mnom misliš ti, o teška boli?

Tvoja me je ruka ogrlila toli;

pod zaštitu neba krila mi te nose

kad zbog tebe često oči mi se rose.

Jovan Hranilović

Page 215: antologija francuskoga pjesnistva

215

ALFRED DE VIGNY

(1797. - 1863.)

Alfred-Victor de Vigny nije u životu imao toliko spektakularnih

događaja i obrata kao što je to bio slučaj s Lamartineom, Hugoom, pa

i De Mussetom. Sin višega časnika, rojalistički odgojen, veoma mlad

ulazi u vojnu službu, dospjevši do čina satnika (1814. - 1827.). Napus-

tivši vojsku, bavi se književnim radom i stječe solidan ugled kao pred-

stavnik novih romantičarskih tendencija. Od 1837. do smrti živi povu-

čeno. Tek nakon smrti otkrit će se da je dosta radio u osamljeništvu u

dvorcu Maine-Giraud u Charenteu. Dvogodišnju agoniju (rak na želu-

cu) stoički je podnosio. Na bolesničkom krevetu pohodio ga je Baude-

laire da mu izrazi svoje štovanje. De Vigny je počeo pisati pjesme godine

1815. Prva mu zbirka Poèmes izlazi 1822., koju poslije usavršuje i nado-

punjuje, tiskajući svoj pjesnički opus pod naslovom Antičke i moderne

poeme (Poèmes antiques et modernes, 1826., 1829. i 1837.). Posmrtno mu

je objavljena zbirka Sudbine (Les Destinées, 1864.). Ostavši dosta postran-

ce od vehementnih borbi s pobornicima i epigonima klasicizma, De

Vigny svoj poetski put pronalazi u specifičnim sastavima, »u kojima je«,

kako sam napominje u predgovoru izdanja iz godine 1837., »neka filo-

zofska misao iznijeta na vidjelo u epskome ili dramatičkom obliku«.

Zazirući od intimne i sentimentalističke lirike, on je do pjesničke afir-

macije došao mnogo sporije i teže ju održavao nego Lamartine i Hugo,

ali je »imao više izvornosti od bilo kojega velikoga pjesnika epohe ro-

mantizma«. Ta se izvornost ponajprije tumačila problematikom njego-

vih filozofsko-religioznih poema, u kojima je na versifikatorski skladan

i učinkovit način pokretao »vječna« pitanja čovjekove egzistencije i ko-

bi, a moderno doba otkriva je u simbolističkim i mitskim obilježjima

De Vignyeve poezije. Od prve zbirke, kojom prevladavaju biblijski sa-

držaji, a kojima su kasnije pridavanimoderni, do posljednje s karakteristi-

čnim imenom, ovaj je pjesnik razrađivao slične teme, neku vrstu leopar-

dijevskoga pesimizma, koji u njega evolvira do neposredne optužbe bo-

žanstva i filozofije beznađa. Mnogo mu spominjani pesimizam nema,

kao u Lamartinea, nikakva katarktičkoga i utješnoga izlaza u prirodi,

Page 216: antologija francuskoga pjesnistva

216

čovječanstvu i religiji. Dok u poemi Mojsije, nastaloj u početnoj fazi,

byronovski apostrofira tragičnu izoliranost genija, u Sudbinama je već

propovjednik apsolutnoga fatalizma i teze da je ovaj svijet jalov, zao i

zanemaren od Stvoritelja. Svemogući iz Maslinske gore ravnodušan je

spram patnji stvorenja, okrutan prema svojem sinu, čije ljudske molbe

ne uvažava niti mu dopušta da čovječanstvu otkrije posvemašnju istinu.

Eloa (u istoimenoj pjesmi iz 1829.) pak, anđeo rođen iz Kristove suze,

pokušava spasiti grješnoga arkanđela, izgnana iz raja. Ne uspijeva me-

đutim obratiti Sotonu i taj anđeo (zapravo anđelica) sa Sotonom završuje

u propasti. No, uza sve to što se De Vigny kao pjesnik kreće jednom

svjesno izdvojenom putanjom, što misaonošću, zgusnutim izrazom i

klasičnom smirenošću fakture izbjegava karakteristične romantičarske

retoričke postupke, on je ipak postojano u koordinatama svoje epohe,

poglavito po odnosu prema ljubavi (»tajnoj, nevidljivoj i neobjašnjivoj

moći«) i patnji, koja po njemu kao Damoklov mač visi nad ljudskim ude-

som. Iz te patnje proishodiuzdignuće (élévation) pjesnika i zvjezdani tre-

nutci njegova stvarateljskoga komuniciranja s drugima. De Vignyeva

se poetika boli, dakle, približuje DeMussetovoj i prethodi Baudelaireo-

voj.

Page 217: antologija francuskoga pjesnistva

217

MOJSIJE

Le soleil prolongeait sur la cime des tentes

Po vršku šatorja sunce produžuje

one kose zrake, one vatre rujne,

trage zlatne koje u zraku ostavlja,

kad se u log pješčan u pustinji spravlja.

Kao da je grimiz odjeo dolinu.

Neplodnog se Neba penjuć uz planinu,

zasta, Božji čovjek, Mojsije, i, smjeran,

dugo promatraše obzor neizmjeran.

Gleda prvo Pisgu, okruženu smokvom;

onkraj gora, koje on prelazi okom,

stere se Gilead, Efrajim, Manaše,

plodna zemlja kojih njemu zdesna stase;

prema Jugu, Juda golem se proteže

s pustim pijeskom more gdje zapadno liježe;

dalje, u dolini, već zastrtoj tminom,

pruža se Naftali, ovjenčan maslinom;

u ravni u cvijeću, prekrasnom i tihom,

grad se palmi vidi: grad to je Jerihon;

iz fogorskih polja svoje luge šireć

mastika se gusta k Soaru prostire.

Vidi sav Kanaan, tlo mu obećano,

gdje leć' u grob, znade, neće bit' mu dano.

Gleda, nad Hebreje ruku jaku pruži,

pa svoj put spram vrha planine produži.

Skrivajuć moapskih polja udubine,

uz podnožje svete zbijena planine,

djeca Izraela bijahu tog časa

nalik žitu koje sjeverac talasa.

U vrijeme kad rosa zlato pijeska kvasi

Page 218: antologija francuskoga pjesnistva

218

i lišće javora biserima krasi, pošao Mojsije, prorok stogodišnji, okružen počašću, da se sretne s Višnjim. Gledahu gdje plamen s glave mu se diže, a kad vrhu brda velikoga stiže, kad čelom je oblak Božji dotakao, koji vis taj bješe munjom ovjenčao, užga kâd s oltara kamenih se tada, a Hebreja, nice, šeststo je hiljada, u sjeni tamjana kog sunce pozlati, stalo jednoglasno hvalopjev pjevati; dižuć se iz mnoštva, sinovi Levija ko čempres što se nad pijeskom povija, prateć puk uz harfu, složno put nebesa upravljahu Kralju svih Kraljeva pjesan.

Mojsij u oblaku, "Višnjem sučelice,

govorio njemu licem je u lice.

»Zar još ne dovrših?«, rekao je Bogu, »Gdje želiš da opet stavim svoju nogu? Zar ću vazda živjet moćan, u samoći? Pusti da san zemlje zaklopi mi oči. Sto li ti učinih da izabra mene? Kamo ti si htio, vodah tvoje pleme. Zemlja obećana, evo, pred njim stoji, sad nek drugi bude posrednikom tvojim, izraelskog hata neka obuzdaje; moj mu štap i knjigu u nasljedstvo dajem.

Sto ti je trebalo spržit moje nade, s čeg ne ostah čovjek što ništa ne znade, od gore Horeba jer do Neba ištem utaman mjesto za svoje ukopište? Avaj, med mudrim mudrim me učini! Prstom vodah prolaz puka u pustinji. Na kraljevske glave grad i oganj sručih;

Page 219: antologija francuskoga pjesnistva

219

zakon moj će klečeć puk štovat budući; dano mi je prvi grob ljudski otvorit, smrt u mojoj riječi riječ proročku zbori, velik sam, noga mi vrh naroda staje, ruka mi stvara i ruši naraštaje. Avaj, ja sam, Višnji, moćan, u samoći, pusti da san zemlje zaklopi mi oči!

Avaj, tajne neba ja znam povrh toga, i ti mi ùzàjmï jakost oka tvoga. Zapovijedam noći da skine koprenu; usta mi brojahu zvijezde po imenu, čim neku na svodu kretnja bi mi zvala, svaka bi se žurno: 'Tu sam', odazvala. Stavljah svoje ruke na oblaka čelo u njima olujno da presušim vrelo; potopih pod pijeskom gradova svu silu; drobio sam brda na viharâ krilu; čvrste su mi noge od prostranstva jače; kad prolazih, rijeka vela se odmače, a pred mojim glasom šuti more svako. Kad moj narod trpi, il mu treba zakon, podignem svoj pogled, duh tvoj side na me; zemlja se zanjiše i sunce tad stane, zavidno mi divi anđela se četa. - No, ja, Gospodine, ipak nisam sretan; ostario si me moćnog, u samoći, pusti da san zemlje zaklopi mi oči.

Čim si nadahnuo pastira, tog dana ljudi već rekoše: 'On je tuđin za nas'; s očiju mi plamnih, avaj, gled svrnuše, u njim' mi još nešto vidjev povrh duše. Ne spoznah ljubav i prijateljstvo više; strepeć da će umrijet, djeve lice skriše. Zaogrnut onda stupom crnog dima, tužan, sâm u slavi, idući pred svima:

Page 220: antologija francuskoga pjesnistva

220

'Što da žudim sada?', svojem srcu rekoh. Pretrom sam da snivo na krilu bi nekom, dirnem li kog rukom, užas ga ispunja, u glasu mi bura, na usnama munja; mjesto da me ljube, svi dršću od muke; padnu mi do nogu, kad im širim ruke. O Gospode, življah moćan, u samoći, pusti da san zemlje zaklopi mi oči!«

Puk je moleć čeko, i, gnjeva se plašeć,

Boga ljubomornog brdo ne gledaše;

čim bi digo oči, iz oblaka mračnih

jer bi se valjali gromovi još jači,

zasljepljujuć oči svjetlaca je plamen

priginjao zemlji čela na sve strane.

Bez Mojsija vrh se ukaza najednom. -

Bje oplakan. - K zemlji sa mlijekom i medom

Jošua išao blijed je i zamišljen,

jer on je već bio izabranik Višnjeg.

Mirko Tomasović

MASLINSKA GORA

Alors il était nuit, et Jésus marchait seul

I.

Tada noć je bila, a Krist sâm idaše, zaogrnut bijelim kao mrtvac plaštem; dolje uz brežuljak učenici spahu

Page 221: antologija francuskoga pjesnistva

221

pod maslinam', što se na vjetru svijahu;

poput njih dršćući Krist korača žurno;

tužan sve do smrti, gledajući tmurno,

prignut, preko halje skrstiv ruke dvije

ko tat noćni štono ukradeno krije,

kamenje mu bolje neg puteljci znano,

zastaje na mjestu Getsemani zvanom.

Odjedanput kleče, lice k zemlji spusti,

pa gledajuć nebo: »Oče moj!« izusti.

- Nebo osta crno, Bog mu se ne javi.

Začuđen se diže i hodat nastavi

treptave masline dodirujuć tijelom.

Hladan znoj i krvav curi mu niz čelo.

Vraća se, silazi, užasnuto veli:

»Zašto sa mnom niste molili i bdjeli?«

Ali mrtvim snom su apostoli spali.

Rabija ne čuje Petar ni ostali.

Sin Čovječji tad se sporim vraća hodom;

ko misirski pastir traži da li svodom

u dnu zvijezde kakve ne sjaje Anđeo.

Crn oblak šireć se ko udovin veo

začas naborima pustinju opkoli.

Isus misleć kakve trpio je boli

trideset tri ljeta, čovjekom postade,

i srce mu smrtno strah stezati stade.

Bje mu hladno. Trikrat još zaman prozbori:

»Oče moj!«. Vjetar mu samo odgovori.

Sjeo je na pijesak i, kroz muke svoje,

ovaj svijet i ljude ljudski sudio je.

- Tlo zadrhta ćuteć teret Spasitelja,

koji je pred noge pao Stvoritelja. II.

Isus reče: »Oče, živjet mi ne priječi! Ne sklopi mi knjigu prije krajnje riječi!

Page 222: antologija francuskoga pjesnistva

222

Ćutiš li da svijet i ljudsko pleme cijelo,

dršćuć ti u ruci, pati s mojim tijelom?

Jer se zemlja boji da će bit udova

bez onog od kojeg vijest izađe nova,

ti dade da krilo presahnulo njeno

tek jednom mi riječju bude napojeno.

Al ta riječ tako je čista, blaga bila

da obitelj smrtnu ko da je opila

jednom kapljom žica, duha božanskoga,

raskrilivši ruke kada rekoh: 'Sloga!'

Oče, obavih li poslanje veliko,

sakrivah li Boga pod mudračkim likom,

ako preinačih vrijednost žrtve ljudi,

da se mješte tijela prinos duha nudi,

zamjenjujuć svugdje stvari sa simbolom,

borbu s besjedama, riznicu s obolom,

s valom rujnog vina val krvi rumene,

s bijelim, žitnim hljebom ude prinesene;

od ropskog slobodno vrijeme li odijelih; -

uime prošlosti, koju perem vrelim

mlazom krvi mojeg tijela umirućeg,

prolijmo je pola za vrijeme buduće!

Te nedužne, nježne krvi polovicu,

Oče Svemogući, unaprijed po licu

baci onih što će doći govoreći:

'Radi sviju smije krv nedužnog teći.'

Znamo da kroz ljeta daleka će živit

vladaoci kruti s mudracima krivim,

što duh će naroda svakog uzburkati,

jer će kriv smisao otkupljenju dati.

Avaj, dok još zborim, već je ovo vrijeme

izvrglo mi priče u otrovno sjeme;

otkloni taj kalež, nečist, što je gorak

više nego pelin, žuč i voda mora.

Šibe što će doći, pun trnova vijenac,

Page 223: antologija francuskoga pjesnistva

223

čavli ruku, prsa kopljem probodena, pa križ što me čeka, koji već se pravi, ne mogu me ničim, Oče moj, prestraviti Kad se sručit bozi na svjetove žele, tragove moraju ostaviti vele; ja pak metnuh nogu na taj globus manjkav, čiji me uzdasi zvahu bez prestanka, da mene odmijene dva anđela ova, čiji trag će biti od svih ljudi štovan:

sretno Pouzdanje te Uhvanje smjelo,

koji rajem hode smiješeć se veselo.

Sa zemljom kukavnom evo se opraštam

podigav tek zastor toga bijednog plašta,

sukno kobno, što je naborima kruži,

kog Zlo s jednog kraja, Sumnja s drugog drži.

Zlo i Sumnja, što su od vas predviđeni,

mogu jednom riječju smrvit! Dajte meni,

što ih dopustiste, da vas krivnje lišim.

- To je tužba odsvud što Stvaranje tišti! -

Lazara nad grobom osovimo živa.

S tajnom mrtvih neka više škrt ne biva,

na ono što vidje, sjećanja mu dajmo;

neka zbori što je prolazno, što trajno,

u srce Naravi što stavi Gospodar,

što svakomu stvoru oduže i poda,

kakav to je s Nebom nijem razgovor njezin,

nekaziva ljubav prečistoj u svezi;

kako sve se u njoj ruši i obnavlja,

s čeg se nešto krije, a nešto pak javlja;

da 1' kušane redom, poput ove naše,

druge zvijezde iskup grijeha dočekaše;

da 1' one rad zemlje, zemlja rad njih traje;

što li basne lažu i što tajne taje,

što um sudi krivo, što ne znaju znanja,

zašto duša pati sred uzničkog stanja,

med dva puta širna što staze ne vode,

Page 224: antologija francuskoga pjesnistva

224

izmed čame mira i krotke ugode

te bjesova strasti ispraznih bez kraja,

između bunila i izmeđ trzaja;

zašto Smrt je poput mača nesmiljena,

udarima cvileć Narav svakog trena; -

je F zlo i nepravda, je F pravda i dobro

slučaji su grubi u obruču kobnom,

il su vasione dva pola najveća,

što Nebo i Zemlju drže iznad pleća;

i zašto zli Dusi pobjedom se hvale,

s bezrazložnim zlima, smrću djece male;

- jesu F Puci Žene kojim upravljaju

Božjih misli zvijezde u zlatnomu sjaju,

il su luda djeca bez svijeće sred tmuše,

što bez vode plaču, guraju se, ruše;

- hoće F, kad vremena ura sveprolazna

prospe zrnca pijeska i ostane prazna,

jedan mig vam oka, glasa jedan šapat,

jedan znak mog križa, srca jedan vapaj,

moći Vječnih Muka uzao odvezat,

otet plijen im ljudski i krila im srezat?

- Kada čovjek spozna, to se otkrit sve će,

iz kog mjesta stiže, a u koje kreće.« III.

To Sin Božji kaza Ocu Bogu tada.

Prostire se opet, iščekuje, nada,

ali odustaje rekavši: »Nek volja

vazda vaša bude, a ne volja moja!«

Duboka mu zebnja i beskrajna strava

polaganu smrtnu borbu uvećava.

Gleda dugo, dugo okom ište zaman.

Ko crni bje mramor svod nebeski taman;

Zemlja bez svjedosti, zvijezda, zore luči,

bez svjetlosti duše opet bivajući,

Page 225: antologija francuskoga pjesnistva

225

drhtaše. - Korake začu iz drveća, zatim vidje Jude gdje vrluda svijeća.

TIŠINA

Ako je istina kako Sin Čovječji

u biblijskom vrtu izneseno reče;

slijep, gluh na stvorenja vapijućih riječi,

ako li nas Nebo ko svijet jalov niječe,

pravednik će prijezir odsuću odvratit,

i tek hladnim mukom odgovor će dati

spram šutnje Božanstva beskonačne, vječne.

Mirko Tomasović

Page 226: antologija francuskoga pjesnistva

226

VICTOR HUGO

(1802. - 1885.)

Hugo je u literaturi aktivno i stvaralački sudjelovao šezdesetak go-

dina, čime se može pohvaliti rijetko koji pisac. Nadživio je romanti-

zam, realizam, suvremenik je naturalizma i simbolizma, a kao pjesnik

nije bio doveden u pitanje. Nije ga zadesila sudbina Chateaubrianda,

Lamartinea, De Musseta, da, nakon slave i uspjeha, na smiraju života

zapozna osamu i književnu izdvojenost. Taj neobično plodan i razno-

vrstan spisatelj (»genij bez granica«, Baudelaire) nema premca u francu-

skome XIX. stoljeću ne samo po golemoj agilnosti i literarnoj potenciji

(prvo, Hetzelovo, izdanje sabranih djela broji 57 tomova bez korespon-

dencije) nego i po odzivu i popularnosti u najrazličitijim slojevima či-

tatelja. Otac mu je bio visoki Napoléonov časnik, majka fanatična ro-

jalistkinja. Odrastao je uz majku zbog nestabilna braka roditelja. U ra-

nom djetinjstvu zbog očeve službe boravio je u Napulju i Španjolskoj.

Počeo je pisati veoma mlad (u četvrtoj godini izustio je prvu »pjesmu«:

Napoléon bat comme un léon), kao sedamnaestogodišnjak pokrenuo je

književno glasilo. Prvu knjigu poezije objavio je godine 1822., a dokraja

života proizveo je dvadesetak zbirki, pišući usporedice mnogobrojne

drame, romane, manifeste, eseje, političke i humanitarne spise i proži-

vljavajući teške obiteljske tragedije (duševna bolest brata, smrt novoro-

đenoga sina, utapanje tek udane kćeri Léopoldine, smrt žene, nagla smrt

drugoga i trećega sina). Četrdesetih godina vidljivije sudjeluje u poli-

tičkom životu, angažirajući se sve više na strani ljevice. Kada je osjetio

autokratske ambicije Louisa-Napoléona, prelazi u opoziciju. Nakon dr-

žavnoga udara godine 1851. pred uhićenjem bježi u emigraciju, odbija

amnestiju iz 1859. Za vrijeme dugotrajna izgnanstva nastavlja nesmilje-

nu borbu protiv diktatora NapoléonalII. i stječe ugled mučenika, brani-

telja obespravljenih i potlačenih. Stoga nakon trijumfalnoga povratka

godine 1870. postaje neka vrsta nacionalne institucije i svetinje. Prati-

mo li Hugoov pjesnički razvoj, razabrat ćemo nekoliko etapa: od kla-

sicističkih relikata preko temeljne romantičarske orijentacije do nago-

vještaja simbolizma. Četvrta zbirka po redu Orijentalke (Les Orientales,

Page 227: antologija francuskoga pjesnistva

227

1829.) definitivno mu je učvrstila reputaciju i neosporavano vodstvo u

romantičkoj školi. Trideset od četrdeset pjesama posvećeno je helenskim

temama i odjek je oduševljenja za grčke ustanike protiv Turaka, koje je

zahvatilo francusku javnost. Ostale evociraju Afriku, Arabiju, Perziju i

Španjolsku. Odlikuje ih »lokalna boja«, bogatstvo fantazije, neočekivani

kontrasti, raznovrsnost ritamskih i srokovnih elemenata. Sljedeće tri

zbirke u znaku su intimizma i subjektivizma. Ponajveći uspjeh postižu

stihovi koje obilježava pomalo sjetan, topao izravan lirizam, posvećen

ljubavi, prirodi, obitelji i vlastitoj patnji. Pjevajući u krugu općih mje-

sta onodobne poetike, ispovijedajući u razmjerno velikom broju stiho-

va svoja čuvstva prema obitelji, on je mogao takvim stihovima udahnuti

svježine i originalnosti zahvaljujući prvenstveno versifikatorskoj umje-

šnosti i nepresušnoj rječitosti. Nakon dvanaestogodišnje pjesničke šu-

tnje Hugo se oglasio gnjevnom zbirkomPedepse (Les Châtiments, 1853.),

u kojoj se obračunava s Napoléonom »Malim« kao despotom, što je

izdao slobodu i republikanske ideale, perfidnom i okrutnošću uzurpi-

rao prava naroda. Zbirka je istodobno bolan prosvjed izgnanika, mje-

šavina satire, lirike i epopeje. U Kontemplacijama (Les Contemplations,

1856.), golemoj knjizi s deset tisuća stihova, Hugo varira etička, dru-

štvena i osobna pitanja, uspostavljajući svoju filozofiju progresa: duša

prebiva u svim stvarima, manje ili više oslobođena materije, Bog je kraj

te ljestvice, a čovjek će isto tako u boljoj budućnosti stići na vrhunac.

Legenda vjekova (La Légende des siècles, 1859.) nastavlja se u idejnom po-

gledu na prethodnu zbirku, a trebala je biti posljednja riječ autorova

umovanja i pjesnikovanja, te u isti mah obnova francuskoga epa. Pjesnik

je nakanio opjevati svjetsku povijest od postanka do suvremenih dana,

da bi, kako sâm veli, prikazao »način na koji se ljudi od tmine izdižu k

idealu«. To su, međutim, fragmenti historijskoga i mitskoga nejednake

vrijednosti, necjeloviti i stilski nejedinstveni, s nekoliko antologijskih

poema, gdje na trenutke prepoznajemo danteovske poteze, ponesenost

govorničkoga talenta, versifikatorsku i imaginativnu silinu. Najopse-

žnija mu je i najzanimljivija kasna zbirka stihova Četiri vjetra duha (Les

Quatre Vents de l'esprit, 1881.). Hugo je svojom produktivnošću izrazi-

to nadvisio sve francuske romantičarske pjesnike; opus mu je toliki da

bi mogao ispuniti cijelu jednu nacionalnu onodobnu baštinu. Ne samo

Page 228: antologija francuskoga pjesnistva

228

po tome on je izborio povlašteno mjesto u tako intenzivnoj pjesničkoj

konkurenciji prve polovice francuskoga devetnaestoga stoljeća. Bio je

raznolikiji i mnogoznačniji: jednako uporan kao pjesnik rodoljubnih,

socijalnih, religioznih, ljubavnih tema, kao politički satirik, povijesni

vizionar i bard obiteljske intime, lirik idile, elegije, krajolika, mora. Na-

dalje, njegova je poezija bila jače prožeta duhom barikada, bila je suvre-

menija i komunikativnu a, te je, što je rijetkost medu romanticima, nosila

optimističku poruku. Jezičnom kreativnošću i retoričkim nabojem isku-

pljivao je banalnost općih, pjesnički istrošenih sadržaja, prosvjetitelj-

sku deklamatoriku, romantičarske klišeje, preosoban sentimentalizam,

površne i naivne filozofske pretenzije. A. Gide, odgovarajući na anket-

no pitanje tko je najveći francuski pjesnik, dao je poslovičan odgovor:

»Victor Hugo, žalibože!«

Page 229: antologija francuskoga pjesnistva

229

BIJEG VREMENA

Le soleil s'est couche' ce soir dans les nuées

Večeras je sunce zašlo sred oblaka, sutra dan će doći, i bure, i veče, pa zora od pârë prigušenih zraka, pa dan i noć, kroči vremena, što teče.

Svi ti dani proć' će, dana niz beskrajni, proć' će licem mora, brda i brzaca, vrh srebrnih rijeka, sred šuma, gdje tajni kanda poj se širi dragih nam mrtvaca.

I površje voda i čelo timora, nabranih ne starih, i zelen će gore vijek se pomlađivat, poljska rijeka spora brdu val će krasti noseć ga u more.

Ja, pod svakim danom prignutije glave, prolazim, i, leden pod tim suncem sreće, uskoro ću otić usred sve te slave, a da svijetu bajnom ništa manjkat neće.

Mirko Tomasović

STELLA

Je m'étais endormi la nuit près de la grève

Na žalu sam jedne ja zaspao noći.

Vjetar me probudi; otvorivši oči,

Page 230: antologija francuskoga pjesnistva

230

vidjeh, izišavši iz bunila svoga,

Danicu, što u dnu neba dalekoga

kroz bjelinu nježnu, neizmjernu sjaše.

Odnoseć nevrijeme bura odmicaše.

Pahuljam' oblaci postajahu sivi.

Sjaj to bješe jasni, što misli, što živi;

stišavao udar vâlâ je u hridje;

kanda duša neka kroz biser se vidje.

Uzalud još noćne vladale su tmine,

Božji osmijeh užga nebeske visine.

Vršak je jarbola svjedost posrebrila;

na crnomu brodu bijela jedra bila;

jato galebova, stojeć na strmini,

pozorno gledalo zvijezdu u daljini

ko nebesku pticu iz iskre rođenu;

ocean, ko narod, motreć sjajnost njenu,

bučeć posve tiho, k njoj se primicao

ko u strahu da je ne bi odagnao.

Neiskazna ljubav rosila iz zraka.

Do nogu mi tresla vlat se trave svaka,

ptice čavrljahu usred svojih gnijezda;

cvijet mi zbuden reče: sestra mi je zvijezda.

I dokle svoj veo podizahu sjene,

čuh glas što sa zvijezde stizaše do mene:

»Ja sam ona zvijezda koja prva hodi,

u koju u grobu vjeruju, što vodi.

Sijah vrh Sinaja, sijah vrh Tajgeta;

stijena sam ognjena, zlatna, odapeta,

ko iz praćke Božje, na crn obraz tmuše.

Ja podižem snova svijet koji je srušen.

O narodi, ja sam plamna poezija.

Blistah vrh Dantea, blistah vrh Mojsija.

Ljubav za mnom lava oceana tjera.

Stižem. Nek ustaju krepost, hrabrost, vjera

Mislitelji, dusi, na tornjeve hajte!

Otvor'te se vjeđe, zjenice zasjajte,

Page 231: antologija francuskoga pjesnistva

231

zemljo, buni brazdu, žice, vrevu vrati, na noge, spavači! - onaj što me prati, što me šalje poput prethodnice svoje, anđeo Sloboda, div Prosvjeta to je!«

Mirko Tomasović

VENI, VIDI, VLXI

J'ai bien assez vécu, puisque dans mes douleurs

Živio sam dosta, jerbo kročim tužan

ne nahodeć ruku što pomaže, tješi,

djeci oko sebe jer se jedva smiješim,

jer mi cvijeće više radosti ne pruža;

jer s proljeća slavljem kad Bog narav kiti,

toj divnoj ljubavi duh mi ne pribiva;

u stanju sam kad se čovjek svjetlu skriva,

jer čemer u svemu ćuti tajnoviti;

jer nada u duši skrhana mi osta;

jer u vrijeme ruža, s mirisima svježim,

kćeri moja, sjeni gdje počivaš, težim,

jer je srce mrtvo, živio sam dosta.

Ispunih poslanje na zemlji mi dano. Evo moje klasje! Eno moja brazda! Življah sav nasmijan, odveć čuvstven vazda, uspravan, al nagnut k tajni neprestano.

Page 232: antologija francuskoga pjesnistva

232

Služio sam, bdio; činjah što sam mogo, a jad mi bje predmet rugla često puta. Cuđah se zašto me prati mržnja ljuta, buduć sam radio i patio mnogo.

Sred uza gdje se krilo ne otvara,

ne tužeć se, krvav, posrćuć od truda,

od robova ljudskih ismijavan svuda,

nosio kariku lanca sam prastara.

Sad mi tek se napol otvaraju oči;

idem dalje kada zovu ime moje;

mlitav sam, zlovoljan kao čovjek što je

ustao se rano bdijuć cijele noći.

U crnoj lijenosti već mi stalo nije

odvratit ustima jalnim što mi škode.

Oh, vrata mi tame otvori, Gospode,

da bih otišao, nestao što prije.

Mirko Tomasović

♦ ♦ ♦

Demain, dès l'aube, a l'heure ou blanchit la campagne

Sutra, kad se polje zabijeli od zore, na put ću poći. Znam, ti me čekaš tamo. Ići ću kroz šumu, ići preko gore, jer ne mogu dugo da ti nisi sa mnom.

Page 233: antologija francuskoga pjesnistva

233

Zadubljen u misli, hodat ću u muku, nit ću što vidjeti niti čuti moći, sam, neznan, pogrbljen, prekrštenih ruku, tužan, a dan će mi biti sličan noći.

Neću pred Harfleurom gledat u sumraku

jedra u daljini, zlato što se ljeska.

Kad stignem, na tvoju položit ću raku

buket od božike i procvala vrijeska. 3. IX. 1847.

Nikola Milićević

OCEANO NOX

Saint-Valery-sur-Somme

Ob! combien de marins, combien de capitaines

Koliko mornara, koli kapetana,

što su pošli sretni put dalekih strana,

iščeznu sred toga sumornog obzora!

Koliko ih nesta, sudbo, tužna, kruta!

Slijepi ih ocean zanavijek proguta

u oblačnoj noći, u bezdanu mora!

Uz posade koli mrtvih gospodara!

Sve im orkan žica stranice pohara,

po valovlju jednim hukom sve rasprši!

U dnu provalije tko će kraj im znati?

Page 234: antologija francuskoga pjesnistva

234

Svoj plijen u prolazu svaki val zahvati,

jedan val čun, drugi moreplovca skrši!

Nitko kob vam ne zna, glave izgubljene!

Valjaju pučinom struje vas vodene,

bijuć vašim mrtvim čelima u hridi.

S nadom zadnjom mati umiraše mnoga

čekajuć na žalu da brod sina svoga

na povratku vidi!

Zbori se o vama još katkad za sijela.

Na sidrima sjedeć družina vesela

upliće vam ime, s sjenom zaborava,

u smijeh, pripjev, priču, u cjelov u tmici,

otet možda vašoj nekoj krasotici,

dok vi počivate ispod morskih trava.

- Gdje su? Zar su nekog otoka vladari?

S ljepšeg žala za kraj zar ne mare stari? -

I sjećanje na vas čak je pokopano.

Trup u vodi, ime u pamćenju mrije.

Vrijeme, što sjen crnji na sjen svaki lije,

crn zaborav širi crnim oceanom.

Sjen vaš nesta brzo iz očiju svima.

Netko barku svoju, a netko plug ima.

Tek, noći kad bura sve lomi i baca,

žene vaše sijede, u čekanju dugom,

još o vama zbore, prevrćući lugom

ognja i srdaca.

Kad grob sklopi njine vjede, za imena

nitko vaša ne zna, niti skromna stijena

tijesnog groblja, gdje nam odgovara jeka,

niti vrba, koja u jesen ogoli,

Page 235: antologija francuskoga pjesnistva

235

niti jednolična pjesma koju moli na staromu mostu prosjakinja neka.

Gdje su potonuli usred noćnih tama!

Koli tužnih priča, vali, plovi s vama!

Vali, s kojih majke, pune strepnje, kleče!

Pripovijedate ih podižući plime;

stog je očajnički glas vaš kada s njime

dolazite do nas, valovi, uveče!

Mirko Tomasović

DVA SUMRAKA

Le soleil déclinait; le soir prompt à le suivre

Sunce se spuštaše; spravna da ga slijedi,

večer tamni obzor; vrhu poljske stijene,

na izmaku žica, jedan starac sjedi

okrenuv zapadu oči zamišljene.

Stari pastir to je, brdski čuvar stada,

što je negda ubog, mlad, slobodan, čio,

kad se brdo gubi u sjeni što pada,

kroz luge vesele svirke izvodio.

Sad star, bogat, prošlim obuzet bijaše;

radini praotac velikomu rodu,

dokle mu se stada vraćaju iz paše,

lišen zemlje, gleda on nebeskom svodu.

Page 236: antologija francuskoga pjesnistva

236

Dan što svrši, vrijedi dan što započinje. Pod modrilom krasnim sni mislitelj dobni. Pred njim se u beskraj širi more sinje ko nada pravednog pred dverima grobnim.

Divni trene! Vjetri i divlji talasi

suspregnuvši huku sada ušutiše.

Starac je gledao sunce što se gasi;

sunce je gledalo starca što izdiše.

Mirko Tomasović

CIDOV ROMANCERO

[ulomak] CID DOČEKUJE KRALJA

Vous ne m'allez qu'à la hanche

Do boka ti mi jedva sižeš.

Iako hol i smjel u licu,

Oh, malen li si, kralju Sančo,

A Cid je velik, za dvojicu.

Kada na pragu moje kule Ti dočekanje moje primaš, Sav dršćeš kao list na vjetru, O kralju Sančo - a krivo imaš.

Page 237: antologija francuskoga pjesnistva

237

Sîre, moj most je čvrst i vjeran; Sire, moj prag je blag; i smiješi Zamak se moj u osvit dana Zori što blista na nebesih.

Moja je kula hrpa od stijenja,

Al ja sam njen gospodar: nosi

Svoj bršljan kao što se svojim

Poštenjem starim Cid ponosi.

Laste su moje nježne; miris

Mojih je šuma čist; a sva su

Gnijezda mi takva da ne znadu

Ni traga kakvom tuđem vlasu.

Kastiljski kralju, svaki putnik

- Pa bio Maurin il Zid -

Doć k meni može; utočište

I san će dat mu taj moj zid.

Ja Cid sam tihi, koji prodat

Ne zna, il kupit što od koga:

Jedna je samo sjen nada mnom,

A to je ruka živog Boga.

Tebi se čudim. - Tužan i go

Ostah kad ti si uza me proso:

A ipak gle te sad kod mene.

O kralju, zlo mi danas došo!

Vladimir Nazor

Page 238: antologija francuskoga pjesnistva

238

RUŽA LNFANTKINJE

Elle est toute petite, une duègne la garde

Stoji mala, dok je dadilja nadgleda.

Rukom ružu drži i pozorno gleda.

Što to gleda? Ne zna. Vodu u bazenu,

po kom bor i breza šire mrku sjenu;

pred njom: jedan labud krila snježne boje,

njihanje valova u napjevu hvoje

i vrt dubok, što se zrači i miriše.

Tog anđela lijepog snijezi umijesiše.

Vidi se palača ko u dnu glorije,

perivoj, ribnjaci gdje košuta pije,

pauni zvjezdasti sred bujna drveća.

Nedužnost je na njoj bjelina još veća,

ko da su joj draži zraka treperava.

Oko tog djeteta sva se blista trava

i izgleda puna dragulja, rubina:

mlaz safira teče iz usta delfina.

Stoji tik do vode; cvijet privlači dijete.

Čipkom joj genovskom skut košulje pleten;

vez na svilnoj suknji arabesku prati,

što se kroz sto niti firentinskih zlati.

Cvijet, širom rastvoriv latice purpurne,

izlazeć iz svježeg pupa ko iz urne,

preljupku majušnost tišti ruke njene;

kad ona ispruživ usnice rumene,

dirne se, dišuć ga, nosnice mu sjajne,

cvijet ruže kraljevske, pregrimizne, bajne,

više nego pola krasnog lica skrije,

da oko sad dvoji, da mu lako nije

taj stvor što se igra, razlučit od cvijeta,

ne zna da 1' cvijet vidi il obraz djeteta.

Page 239: antologija francuskoga pjesnistva

239

Pod vjedam joj smeđim ljepše oči plave.

Na njoj sve je miris, radost, čari prave;

blag joj pogled, blago ime joj Marija!

Njeno ime moli, njeno oko sija!

Sva je zračak; ipak pred nebom i žićem

ćuti se velikom, jadno malo biće!

Pramaljeću, sjeni, svjedosti pribiva,

suncu kad se tamno položito skriva,

raskošnoj ljepoti koju pruža veče,

potoku kog čuješ, ne vidiš gdje teče,

naravi što vječno spokojna je, mlada,

s važnošću što maloj kraljici pripada;

ne vidje čovjeka, neg pognuta lica;

jednom će Brabanta biti vladarica,

stat će vrh flandrijskog il sardinskog trona.

S pet ljeta prezire, kraljevna je ona.

Takva su kraljevska djeca; njino čelo

već krug sjene nosi; krok prvi počelo

kraljevanja biva... Cvijet mirišuć čeka

da joj se ubere kraljevina neka,

gled, već carski! To je moje, opominje.

S nje zajedno zrače trepet i milinje.

Da videć je drobnu, netko na nju stavi

ruku, makar da je od nečeg izbavi,

prije neg riječ rekne, krokom krene, pala

na njegovo čelo sjena bi vješala.

To se slatko dijete smiješi i ne radi

ništa nego živi, ružu rukom gladi,

tu biva med cvijećem, biva ispod zvijezda.

Dan se gasi; šapću svadalice gnijezda; na lišću je ruho zalaznog purpura; rumene se čela mramornih skulptura, koje, regbi, dršću ćuteć da noć pada; sve što lebdi, slazi; mir posvuda vlada,

Page 240: antologija francuskoga pjesnistva

240

nema šuma, plama; tajna večer sklanja

sunce ispod vala, pticu ispod granja.

Dok se dijete smiješi divnom cvijetu svojem

u zdanju rimskom katoličkom, kojem

lukovi na suncu mitri sjajnoj sliče,

netko se užasan iza okna miče;

odozdol se vidi gdje ta sjena bludi

s prozora prozoru tako da strah budi;

regbi na sve slijepa ta strašna osoba,

bljedolika, crna, luta diljem soba;

misli, kobno čelo k bijelom staklu pruža.

U večernjem plamu sjen joj biva duža.

Blijeda sablast! Krok joj spor ko zvono plačno,

ako Kralj to nije, smrt je to jamačno.

On je; čovjek u kom carstvo živi, pati.

Da netko u oko može pogledati

aveti što sad je naslonjena na zid,

u mračnom ponoru ne bi mogo spazit

dijete, preljev vode uz zlatne odsjaje

večernjega neba, perivoje, gaje,

ptice što se kljuju u krošnji stabala.

Ne; u oku što se stakli poput vala,

ispod obrvica kobnih što zastiru

zjenice što sliče oceanskom viru,

razabrat se mogu, kao u obmani,

brodovi u bijegu od vjetrova gnani,

i u pjeni, kroz lij et valovlja sred mraka,

golemo treptanje flote jedrenjaka,

te tamo, pod maglom, otok s kog se čuje

gdje se ta tutnjava valim' približuje.

Tim se priviđenjem ovaj čas zanijelo gospodara ljudi hladno biće cijelo, zbog njeg oko sebe on ne vidi ništa. Armada, brodeća točka uporišta poluge s kojom će svijet podići novi,

Page 241: antologija francuskoga pjesnistva

241

sad, silna, kroz morsku pomrčinu plovi; kralj je slijedi duhom pobjednim pučinom, a kobni mu nemir nema svjetlo ino.

Filip Drugi bješe groza, užas zbiljski.

Iblis iz Korana ni Kain biblijski

nisu tako crni ko taj kralj utvara,

u svom Escorialu, sin utvare cara.

Filip Drugi bješe Zlo što mačem maše.

Vrh svijeta ko sanju zauze. Življaše;

ravno ga gledati nitko nije smio;

strah je čudnim sjajem kralja obavio;

drhtahu videć mu samo doglavnika:

miješahu ga oči zbunjenih smrtnika

s ponorom, zvijezdama neba plavetnoga!

Njegov dohod za sve bje ko dohod boga!

Volja mu uporna, tvrda, nesmiljena

bješe kao kuka u kob zabodena;

držaše Indiju sa svom Amerikom,

vladaše Europom, poduprt Afrikom,

mir mu je mutila Engleska jedina;

duša bje mu tajna, a usta tišina:

tron, sazdan od spletke i prijevare same,

oslanjao vazda na silu se tame;

na kipu mu sjena konj bijaše krilni.

Odijevo se crnim ovaj smrtnik silni,

kanda stog što živi, sved korotu stavlja,

sličan sfingi, stalnoj, što šutke probavlja;

sve bivajuć, ništa reć imao nije.

Ne vidje tog kralja nitko da se smije;

smijeh bje manje moguć na gvozdenim ustim'

neg zora na pakla rešetkama gustim.

Iz zmijskog mrtvila pokrenut se dao

tek da bi krvnika na poslu gledao,

odraz mu lomača sjaše iz zjenice,

koje bi pirio i sâm zgodimice.

Page 242: antologija francuskoga pjesnistva

242

Prema mnijenju, pravu, napretku, ljudima užasan je bio, a smjeran spram Rima; vrag bje što uime Krista vlada moćnog; stvari, proistekle iz duha mu noćnog, sličile opakom gmizanju su zmije. Escorial, Burgos, Aranjuez, špilje tog kralja, stropovim' modrim se ne sjahu, nit za gozbe, glumce i zabave znahu; izdaje za igre, lomače za slave. Nemirnim kraljima stajaše vrh glave njegov naum noću otkriven opako; snovi mu za svemir bjehu breme jako; sve strt i pobijedit mogo je i htio; ko grom mukli šum je molitve mu bio; donosila munje sanja mu je svaka, na koje mišljaše, vikali su: Zraka! Puci imperije, veliki i mali drhtahu ćuteći da ih okom pali. Karlo kraguj, Filip sova bje kljunata.

Sa crnim prsnikom, runom oko vrata, tmuran, regbi, straža ledena sudbine; nekretom nalaže; ko otvor pećine zjenica mu sijeva; prstom neku kretnju ocrtavajući posve nezamjetnu, kanda tmini nalog daje, nešto piše. Čudesno! Usta mu osmijeh zaškripiše. Osmijeh nedokučiv, neproničan, gorak. To slika njegova brodovlja sred mora u mračnoj mu misli raste neprestano; vidi ga da plovi ciljem njeg'vim gnano ko da tamo on je lebdeć pod zenitom; sve je dobro; ravna ocean se pitom, armada ga plaši ko potop korablja; flota se razvija, u borben red stavlja, a lade čuvajuć stalan razmak plova,

Page 243: antologija francuskoga pjesnistva

243

red kockast palublja, jarbolja, mostova, bibaju se vodom poput veljeg sita. To su lade svete, val im mješte štita; struje da pomognu flote iskrcaju, zakazati neće, svoj posao znaju; oko lada talas s ljubavlju udara; u biser se pjena, u most hrid pretvara. Evo svih galija, njenih gastadura; onih od Escauta, onih od Adoura; do sto pukovnika i dva generala; Njemačka je svoje čvrste čamce dala, Napulj brigantine, Cadiz teretnjake, Lisabon potrebne morske mu junake. Filip se naginje, razmak ga ne priječi. Povrh tog što vidi, čuje buku, riječi. Idu, jure. Eno dozivala krika, trčanje mornara uokol branika, admiral koji se na paža naslanja, posadnih časnika zvižduci, bubnjanja, pozivi na bitku, pomorske dojave, štropot crni, grobni borbene priprave. Je 1' to morovran? Je 1' to citadela? Muklo, snažno tuku krilim' jedra bijela.

Voda tutnji, skup taj golem sve to jače nadimlje se, valja, strašnom bukom praćen. Kralj se smiješi; lada četiristo ima, osamdeset tisuć mača je na njima. Cerenje vampira utažena glada! Tu blijedu Englesku on će ščepat sada! Tko je može spasit? Barut će je spržit. Filip u desnici snop gromova drži. U šaci mu tko će taj svežanj razvezat? Nije li gospodar, što za otpor ne zna? Nije li nasljednik Cezarov najbolji, sjena mu od Ganga do Vezuva stoji? Kada kaže: »Hoću«, zar ne svrši sve se?

Page 244: antologija francuskoga pjesnistva

244

Zar pobjedu sveđer za kosu ne trese?

Zar ovo brodovlje ne tjera po vodi,

ove strašne lade zar on ne sprovodi,

koje voze tako kako treba vali?

Zar on ne pokreće svojim prstom malim

to jato zmajeva raširenih krila?

Zar kralj nije, čovjek kojeg mračna sila

ravna tih grdoba kola strahovita?

Beit-Cifresil, sin Abdallah-Beita,

na zdencu kairske mošeje uklesa:

»Zemlja jeste moja, Božja su nebesa.«

Kako se sve miješa, brka amo-tamo;

svi su nasilnici jedan despot samo;

to što sultan reče, i kralj ovaj sudi.

Međutim, uz bazen, kraljevna sveudilj

cvijet ozbiljno drži i ljubi ga katkad,

ta modrih očiju anđelčica slatka.

Naglo vjetrić, jedan od dasaka onih

koje večer šumna kroz ravnice goni,

hučni zefir, što se u obzor zalijeće,

muti vodu, trske buni, drhtaj meće

u asfodela i mlade mrče gaje,

stiže do djeteta i krila trzajem,

potresav čak stablo u blizini, gurnu

iznenadno ružu u bazen purpurnu.

Infantkinja trn sad tek ima u šaci.

Naginje se, gleda: ružini ostatci

plutaju na vodi; dršće, što se desi?

Ne zna, pa u čudu traži po nebesim'

lahor kog strah nije što će je naljutit.

Bazen, kanda srdit, počeo se mutit;

netom tako bistar, crn je ovog časa;

poput uskipjelog mora se talasa;

jedna ruža sva je na njemu rasuta;

sto lista joj, koje vir valja i guta

Page 245: antologija francuskoga pjesnistva

245

kao brodolomce, na sve strane ode na sto valâ vjetrom razdražene vode: regbi neka flota u bezdan propada. »Gospo«, tamnolika dadilja će tada curici, što stase u čudu, zanijeta, »sve pripada kraljim', izuzevši vjetar«.

Mirko Tomasović

DOBA SJETVE: VEČER

C'est le moment crépusculaire

Promatram, sjedeći pred vratim',

dok naokolo suton pada,

kraj dana kako svjetlom zlati

već posljednje trenutke rada.

I gledam ganut: po poljima,

što noć ih eto blago mije,

podrti starac pregrštima

u brazde novu žetvu sije.

Nad dubokim oranjem tamo

crni mu lik visoko seže.

Da vjeruje, to osjećamo,

u korist što nam dani bježe.

Široko sije, sve bez glasa, i po beskrajnoj hoda ravni, ruku otvara svakog časa, a ja razmišljam, svjedok tavni,

Page 246: antologija francuskoga pjesnistva

246

dok sjena, s kojom šum se čuje, biva sve šira i sve jača, ona do zvijezda produžuje svečani pokret tog sijača.

Nikola Milićevič

♦ ♦ ♦

Ave, Dea; moriturus te salutat.

La mort et la beauté sont deux choses profondes

Smrt su i ljepota dvije stvari jake

što u sebi nose mrak i plavet sjajnu;

sestre su, jednako plodne i opake,

istu zagonetku kriju, istu tajnu.

O žene, pogledi, kose plave, crne,

sjajte, ja mrem! Sijaj, ljubavi i draži!

O blistave ptice iz dubrave tmurne!

O biserje što ga val mije i vlazi!

Gospo, nas smo dvoje bliži po sudbini

neg što se po licu mom i vašem čini:

u očima vašim svemirski je žar,

a u mojoj duši zvjezdan ponor vreba; oboje, Judita, susjedi smo neba, vi, jer ste prelijepi, a ja jer sam star.

Nikola Milićevič

Page 247: antologija francuskoga pjesnistva

247

ALOYSIUS BERTRAND

(1807. - 1841.)

Taj »mali romantik«, koji je pisao u sjeni »velikih«, u svemu se

razlikovao od svojih suvremenika. Dok su oni stvarali u neobuzdanu

naletu nadahnuća i impulsu deklamacije, Bertrand je svoje pjesme u

prozi dugo cijedio i cizelirao. Cijeli svoj književni vijek, život proveden

u odricanju i bijedi, utrošio je on za jedva što drugo osim šezdeset i

šest sastava svoga jedinoga djela, Gašparnoćnik: Fantazije na Rembrandtov

i Callotov način {Gaspard de Nuit: Fantaisies à la manière de Rembrandt et

de Callot, 1842.). Zahvaljujući svojoj bizarnoj slikovnosti, humoru i sno-

vitoj boji svojih vizija, Gašpar noćnik privukao je simboliste, počevši od

Baudelairea, koji ga je smatrao svojim izravnim prethodnikom, od koga

je preuzeo i novu književnu vrstu, pjesmu u prozi.

Page 248: antologija francuskoga pjesnistva

248

GOTIČKA SOBA

Nox et solitudo plenae sunt diabolo.

Crkveni od

Noću je moja soba prepuna vragova i

Oh! la terre, - murmurai-je à la nuit

»O, naša je zemlja mirisava časka, njezin pestić mjesec,

a zvijezde su prašnici!«, prošaptah u noć.

I snenih očiju zatvorim prozor, koji u žutom svetokru-

gu okana zacrta znamen crnog golgotskog križa.

O ponoći, u doba zloglasno, kad vladaju bjesovi i vra-

govi, kao da sam opet čuo bauka što se opija uljem iz moje

svjetiljke.

A možda je to bila i dadilja, koja jednolično pjevušeći

ziba mrtvorođenče u oklopu mojega oca.

A možda je kostur landsknechta, koji čami zatočen u zi-

du iza drvene oplate, malo zakucao čelom, laktom i kolje-

nom.

A možda je moj pradjed sišao sa slike u crvotočnom

okviru i zamočio svoju željeznu rukavicu u svetu vodu škro-

pionice.

Ali ne, to je Scarbo, koji mi grize vrat, pa da bi ispalio

krvavu ranu, uranja u nju svoj gvozdeni prst usijan u za-

žarenoj peći.

lladislav Kušan

Page 249: antologija francuskoga pjesnistva

249

ZIDAR

Zidarski majstor: »Gledajte vi te

kule na bedemima i te potpornje - kao

da ih sagradiše za vječnost.«

ScW/fer, WîlhelmTeU

Le maçon Abraham Knupfer chante

S mistrijom u ruci, visoko na skelama pjeva zidar Abra-

ham Knupfer. On je na takvoj visini da čitajući starinske

stihove odlivene na velikom zvonu, nadvisuje i crkvu sa tri-

deset potpornja i grad sa trideset crkava.

Vidi on kako kameni zmajevi rigaju vodu s krova od

škriljevca u tmurni ponor, gdje se naziru doksati, prozori,

potpornji, tornjići, kule, zabati, grede, a na njima negdje

poput sive mrlje i svijeno krilo nepomičnoga kopca.

Vidi on bedeme koji se ocrtavaju u obliku zvijezde, i

tvrđavu što se u sredini kočoperi kao koka pred uljenom

pogačom, vidi dvorišta palača, gdje sunce isušuje zdence, i

samostanske trijemove, u kojima sjena oko stupova kruži.

Carske su čete smještene u predgrađu. Eno, baš sada

ondje bubnja jedan konjanik. Abraham Knupfer raspoznaje

njegov trorogi šešir, uzice od crvene vune, kokardu na gaj-

tanu i perčin svezan vrpcom.

U perivoju s bujnim granatim krošnjama vidi i vojni-

čine što s prostranog travnjaka puščanom tanadi rešetaju

drvenu pticu na vrhu iskićenog stabla-svitnjaka.

A kad skladna lađa stolne crkve, skrstivši ruke na poči-

nak, uvečer usne, zidar s ljestava spazi kako se neko selo

koje zapališe ratnici, nadno obzorja krijesi kao zvijezda re-

patica na nebeskoj plaveti.

Vladislav Kufan

Page 250: antologija francuskoga pjesnistva

250

GÉRARD DE NERVAL

(1808. - 1855.)

Gérard Labrunie de Nerval živio je u razdoblju romantizma, ali

će tek nakon odumiranja toga pokreta pobuditi pozornost. Djetinjstvo

je proveo u idiličnom okolišu zavičajne pokrajine Valois. Priključio se

»generaciji 1820.«. No, bio je sklon lutalaštvu, pa je dosta putovao Eu-

ropom. Već kao dječak intenzivno je čitao okultne knjige, a poslije su

mu omiljeni pisci bili njemački romantici (Schiller, Hoffmann, Hei-

ne). Angažirao se u političkim zbivanjima s mnogo emocija, pa je tako

zbog republikanstva godine 1832. boravio u tamnici. Od 1841. više se

puta liječi od mentalnih kriza u duševnoj bolnici, iz koje ga prijatelji

izbavljaju. U jednome takvu napadaju objesio se u staroj pariškoj uličici,

rue de la Vieille Lanterne. De Nerval je kao pisac podosta raznovrstan,

jer se kao nemiran i znatiželjan duh bavio novinarstvom, esejistikom, no-

velistikom, prevođenjem (znamenita je njegova verzija Goetheova Fausta)

i poezijom. Cio mu opus nosi zajednički pečat nekakva mističnoga unutar-

njega nespokoja, koji nikada nije uspio prevladati i dovesti do bilo kakva

racionalnoga uporišta. Mučili su ga problemi besmrtnosti duše, otkuplje-

nja, reinkarnacije. Naginjući tlapnjama i snoviđenjima, Nerval se nalazio

u raskoraku između zbilje i snova, što je uvjetovalo i njegove stalne živome

peripetije. Literatura mu nastoji povezati ta dva svijeta, od kojih mu se

svijet snova činio zamamnijim, mističnijim i realnijim. Središte mu liri-

ke tvori desetak antologijskih soneta, ciklus Himere (Les Chimères, 18 54.).

U posveti prijatelju A. Dumasu (s kojim ga veže i suautorstvo drame Léo

Burchart) De Nerval te pjesme karakterizira »složenima u stanju superna-

turalističkoga sna.« U njima se ponajbolje zamjećuju jaz između realno-

sti i halucinacija, časovi lucidne vidovitosti, religijski i kulturološki sinkre-

tizam, to više što su se pjesnički ostvarile kroz magičnu sposobnost da se

u jednu strogo omeđenu formu unese toliko skrivenih, fantomskih i okul-

tnih akcenata. Himere po pjesničkoj artikulaciji i tajnovitosti svakako za-

služuju atribut najizravnijih prethodnica simbolizma, ili, bolje rečeno,

one su simbolistička zbirka ante litteram.

Page 251: antologija francuskoga pjesnistva

251

ZLATNI STIHOVI

I što? Sve osjeća!

Pitagora

Homme, libre penseur! te crois-tu seul pensant

Čovječe, umnice, ta zar ti jedini

misliš, tu gdje život u svemu se javlja?

Tvojom moći tvoja sloboda upravlja,

no glas tvoj ne čuje svemir u visini.

Duh djelatni poštuj u zvijerima svima:

svaki cvijetak dušu Prirodi otkriva;

tajanstvo ljubavi u kovini sniva:

»Sve osjeća!« I sve moć nad tobom ima.

Znaj, iz slijepog zida pogled na te vreba:

u samoj se tvari Riječ nalazi živa.

Samo časnoj svrsi ona služit treba!

Često u dnu bića skriven Bog prebiva;

kao mlado oko što ga vjeda krije,

pod korom kamenja duh netaknut bije!

Nikola Milićević

Page 252: antologija francuskoga pjesnistva

252

DELFICA

La connais-tu, Dafné, cette ancienne romance

Je P ti, Dame, znana stara pjesma ova,

0 ljubavi štono, pod bijelim lovorom,

pod maslinom, vrbom, mirtom, sikomorom,

ko romansa uvijek počinje iznova?

Poznaješ hram li golemoga trijema,

1 limune gorke tvojem zubu drobnu?

Spilju za goste nesmotrene kobnu,

gdje svladana zmaja drevno sjeme drijema?

Vratit će se bozi koje duša plače!

A vrijeme će vratit red minulih dana;

već proročkim dahom zemlja drhtat zače...

A Sibila lica latinskog još snije,

uz luk Konstantina tvrdo uspavana.

- U red stroga trijema ništa taklo nije.

Grgo Gamulin

EL DESDICHADO

Je suis le Ténébreux, - le Veuf, - l'Inconsolé

Očajan, - Udovac, - Mračan kao bezdan, Princ akvitanski sam kom se kula sori:

Page 253: antologija francuskoga pjesnistva

253

Umrije moja Zvijezda, - a leut mi zvjezdan Nosi crno Sunce koje Sjetom gori.

Ti što utjehu mi u noć grobnu pruži,

Posilip mi vrati, more Italije,

Cvijet u kojem srce ucviljeno uži,

Sjenicu gdje Ruža o Lozi se vije.

Lusignan il Biron, Feb il Amor, tko sam?

Cjelovom Kraljice lica zažarena,

U Pećini sanjah gdje pliva Sirena...

I Aheront dvaput sretno prešao sam:

Uglazbivši zvukom Orfejevih žica

Krik Vila i uzdah božjih Ugodnica.

Zvonimir Mrkonjić

MYRTHO

Je pense à toi, Myrtho, divine enchanteresse

Na te mislim, Myrtho, čarobnice, rosi

dok Istoka svjetlo vrh tvog čela čista,

kad Posilip gordi s tisuć vatra blista,

i na grožđe crno u zlatnoj ti kosi.

Iz tvoje se čaše opih pjanstva vinom, iz pogleda hitra, što ti smijehom sjao, do Bacchusa nogu kad sam, moleć, pao, jer Muza me stvori drevne Grčke sinom.

Page 254: antologija francuskoga pjesnistva

254

Znam i zašto vulkan opet vatrom vrije... Zato što ga jučer nogom dirnu lakom, i obzorje već se pod pepelom krije.

Otkad Norman skrši boštva tvojeg svijeta,

uz lovor Vergila, pod krošnjom mu svakom,

Hortenzija blijeda uz zelen-Mirtu cvjeta.

Grgo Gamulin

ÉRYTHRÉA

Colonne de Saphir, d'arabesques brodée

Stupe od safira, vezen vezom tajnim,

Osvani! - Već grivnjaš plačuć gnijezdu stiže:

Granitnom ti čelu s plavih nogu diže

Grimiz se Judeje s naborima sjajnim!

Kad Benares spaziš ponad rijeke svete,

Uzmi luk i oklop od blještava zlata:

Orao već stiže s Patanija, jata

Leptira dok bijelih iznad mora lete.

Madhéwa. Svoj veo daj vodi što teče,

Nek potoci nose grimizno ti cvijeće:

Sa Kataja snijeg već Atlantikom vije:

Svećenica dotle, lica ozarena, Pod Sunčevim lukom leži oka snena: - A mir stroga trijema ništa taklo nije.

Grgo Gamulin

Page 255: antologija francuskoga pjesnistva

255

MAŠTANJE

II est un air pour qui je donnerais

Imade pjesma, meni milija

neg Mozart, Weber i Rossini s njima.

Starinska, tugom, čežnjom silnija,

što za me tek skrivenu dražest ima.

I kad god čujem da se pjesma glasi,

pomlađujem se za dva vijeka ja:

Vijek Luja Petnaestog... Dan se gasi,

brežuljak vidim zelen-žut gdje sja;

I od opeke dvor, što kam ga rubi;

crvenkaste je boje prozor svak;

svud perivoj, a rijeka grič mu ljubi,

kroz samo cvijeće tok joj teče lak.

I crnooku plavušu ljepotu,

starinski odjevena ozgor zre...

Moguće da je u prošlom životu

već vidjeh jednom - pa se sjećam nje!

Jakša Sedmak

LUKSEMBURŠKA ALEJA

Elle a passé, la jeune fille

Živa i brza kao ptica, ona je prošla, mlada djeva,

Page 256: antologija francuskoga pjesnistva

256

u ruci divan cvijet joj blista, dok neki novi napjev pjeva.

Možda bi baš ta mogla doći

i mome srcu ljubav dati,

i svu dubinu moje noći

jednim pogledom obasjati.

Al ne - mladost je završena...

Zbogom, ti blago svjedo moje -

Djevojka, miris, uspomena...

Sreća je prošla - nestalo je.

Nikola Milićević

CRNA TOČKA

Quiconque a regardé le soleil fixement

Tko je ikad sunce promatrao sjajno,

Misli da mu lebdi pred očima trajno

Neka tamna mrlja, oko njega, zrakom.

Tako, dok sam bio posve mlad i vatren,

Drznuh se u slavu uprijet oči na tren:

Crna točka ude u moj pogled lakom.

Poslije, prožimljući sve ko znamen jada, Svugdje, na sva mjesta gdje mi oko pada, Vidim da i ona, crna mrlja, sjeda!

Page 257: antologija francuskoga pjesnistva

257

Što, zar vazda? Da mi stalno sreću krije? Jao nama, jao! Sam orao smije Nekažnjeno Sunce i Slavu da gleda.

Mate Maras

NADGROBNICA

// a vécu, tantôt gai comme un sansonnet

Življaše, čas bodar ko čvorak sred jata,

pa redom zaljubljen, i nježan, i sretan,

čas mračan i sanjar kao Clitandre sjetan,

začu jednog dana kucanje na vrata.

Smrt bijaše! On je zamoli da dođe

posljednji na sonet kada točku stavi;

pa u hladan kovčeg ispružit se pode,

tu tijelo da dršće, posve mirno spravi.

Lijen naprama svemu štono povijest piše,

pusti tintu da se suši isuviše.

Ništa ne spoznade, a htjede sve znati.

I kad nastupio u zimsko je veče

čas rastanka s dušom, sit života, reče

othodeć: »Ta, što me i rodila mati?«

Mirko Tomasović

Page 258: antologija francuskoga pjesnistva

258

ALFRED DE MUSSET

(1810. - 1857.)

Louis-Charles-Alfred de Musset pripadao je uglednoj pariškoj obite-

lji, koja se po tradiciji bavila književnošću. Studirao je liječništvo i pravo.

U osamnaestoj godini dohodi u doticaj s Hugoom. U romantičarskim

krugovima to »razmaženo dijete« frapira starije kolege svojim»kerubin-

skim« izgledom, nježnošću, sposobnošću i načitanošću. Već se godine

1830. naglo pročuo kao pjesnik i otada do smrti djeluje kao književnik

(pjesme, drame, proza, publicistika) s časovitim uspjesima. Iscrpivši se

prerano kao pisac, nenaučen na neuspjehe, tragičan ljubavnik, potkraj

života osjećao se premorenim, suvišnim i zaboravljenim. Ušavši u društvo

već glasovitih književnika, De Musset se potvrdio zbirkom Španjolske i

talijanske priče (Contes d'Espagne et d'Italie, 1830.), s pomalo bizarnim i

tragičnim sadržajima, prožetima strastvenošću i personalnim pesimi-

zmom. U dojdućoj poemi Rolla (g. 1833.) naslovni se junak truje, pošto

ga je naglašena mladićka konsumacija ljubavi ostavila bez sredstava za

život i s pustoši u duši. Na pomolu je Mussetova životna kriza. Vrhunac

njegove lirike i neposredan odraz te krize jesu poeme nazvane/Vo« (Les

Nuits, 1835. - 1836.). Tomu ciklusu na stanovit način pripada i Pismo

Lamartineu (Lettre à Lamartine, 1836.), a zatvara ga Uspomena (Souvenir,

1841.). Te pjesme, nastale nakon njegove čuvene avanture sa George

Sand, koncipirane u raznovrsnu metričkom dijalogu između pjesnika i

Muze, odnosno pjesnika i njegovaalterega, najvjernije i najautentičnije

ilustriraju njegovu tadašnju životnu i poetsku poziciju: zaokupljenost

ljubavnim čuvstvima i njihovim svemoćnim djelovanjem na vlastito du-

ševno stanje. On u biti svoju duboku sentimentalnu, psihičku i moral-

nu krizu ekstremno romantičarski generalizira kao vječnu ljudsku subli-

maciju. Veličina se čovjeka po njemu mjeri veličinom patnje, umjet-

nost također. U Kolovoskoj noći opsjednutost i žeđ za ljubavlju dotjerani

su do paroksizma, do žudnje za apsolutnim iščeznućem u toj strasti. U

Svibanjskoj noći glorificira se nerazdruživost patnje i poezije. Poetička

opsesija romantizma, potreba da se posvema objavi i izrazi le moi (ja),

jedini je impuls njegove lirike. Kako se u njegovoj nutrini tridesetih

Page 259: antologija francuskoga pjesnistva

259

godina neprestance odvijala ista drama, ushiti i razočaranja u odnosi-

ma sa ženama, on zapravo varira uvijek iste motive i raspoloženja i u

tom razdoblju stječe blistavu reputaciju kod mlađega naraštaja. Poslije

je pao u zaborav, da bi Baudelaire o njemu izrekao veoma oštre sudove,

nazivljući ga »učiteljem fićfirića«. De Musset je prvi došao na udar nove

generacije, koju su iritirale romantičarska patetika i sentimentalistička

prezasićenost. No, njegova ovidijevski fluidna lirika nije bila samo svje-

dočanstvo vremena, već je u svojim boljim trenutcima i danas uvjerlji-

va po iskrenosti i spontanosti, ritmičkoj i izražajnoj lakoći i skladnosti.

Page 260: antologija francuskoga pjesnistva

260

ANDALUŠKLNJA

Avez-vous vu, dans Barcelone

Za andaluško ono čedo

u Barceloni tko je znao?

Na trijemu tko je nju mi gledo,

ah, ono moje zlato blijedo,

markizu Amegvijsku, tko?

Oh, često li se zbog nje pobih,

sonete često sazdah njoj!

0 noćnoj mnokrat stražah dobi

dragotu kako vidio bih,

kroz zavjese joj bujan kroj.

Ej čujte, moja lišća to su,

1 usana joj rumen žar,

svojatam oko, bujnu kosu,

što niz tijelo si plaštem prosu,

svojatam svaku njenu stvar.

I moja sva joj bujnost tijela,

divota grla, grudih zboj,

i moja vitkost stasa cijela,

i ručica joj mala, bijela,

i noška moja, skut je moj.

Kroz koprenu joj kad se speti

da sijeva oka divlji žar,

pomogli tako svi mi sveti,

Castilla sva će da doleti

dotaknut joj se skuta bar.

Page 261: antologija francuskoga pjesnistva

261

U spavaćem joj ruhu bijelu da vidiš samo stas i rast, i gdje me grli, davi nojcu cijelu, a cjelivu joj bijesnu, vrelu - i tepanju se dulji slast. I veselo se, gle, smijuca,

bjelàjice oblačeć kad

jutrenu pjesan si pjevuca,

a svila na njoj jedroj puca,

goropadnu ju gledam rad!

Hej, pažu, spremi tamburu mi,

alkadom kanim kršit mir,

večeras pjevat njoj naumih,

da veselo i val zašumi,

kud teče brz Gvadalkivir.

Ivan Trnski

TUGA

J'ai perdu ma force et ma vie

Izgubio sam život, snagu,

izgubio sam sve veselje,

i ponos svoj, i prijatelje,

i u svoj genij vjeru dragu.

Ja istini vam srce dadoh,

i družica mi posta mila;

Page 262: antologija francuskoga pjesnistva

262

kad vidjeh kakva sve je bila,

tad ojađen je mrzit stadoh.

Al ipak ona vječno traje,

i tko je tužan ne poznaje,

taj ništa nije nikad znao:

riječ Božju u njoj čuješ svetu.

Sva sreća bje mi na tom svijetu

što katkad sam se rasplakao.

Slavko Ježić

PISMO LAMARTTNEU

[ulomak]

Qui de nous, Lamartine, et de notre jeunesse

Tko od nas, Lamartine, kad mladi smo bili,

ljubavnika strasnih pjesmu nije znao

uz jezero kad si za nas uzdisao?

Koga ti jecaji nisu rasplakali,

ko nebo duboki, čisti kao vali?

Tko ljubavi lažnih tuge dugotrajne,

ostatke vremena, što se svuda krije,

te tragove zrake prolazne i sjajne,

ne poznaje, zar se čovjek zvati smije?

Tko ljubljaše, tom su brazgotine dane,

što sved otvorene u grudima stoje;

noseći te drage, tajanstvene rane

manje želi lijeka bolesniji što je.

Page 263: antologija francuskoga pjesnistva

263

To tebi pjesniku patnje zar da rečem kako bol ti slavnu patih podjednako? Kako sam pred nebom, ko ti ono veče, u naručju bio žica, nade, sreće, poput tvog da san moj nesta isto tako? Uz lahor u sumrak da sam jednog časa usnuo spokojan kao ti i sretan na nebeske riječi ljubljenoga glasa, misleć da stala zanavijek su ljeta?

Mirko Tomasović

KOLOVOSKA NOĆ

Depuis que le soleil, dans l'horizon immense

MUZA

Otkad kroči sunca neba na pučini užarenu os su Raka prevalili, sreća me napusti, čekam u tišini čas kad će me pozvat prijatelj moj mili. Već mu je stanište dugo opustjelo; nekadašnja radost u njemu uminu. Još dolazim sama, pokrivena velom, da stavim na vrata odškrinuta čelo, ko plačna udova na grob svomu sinu.

PJESNIK

Zdravo, vjerna drugo moja!

Ljubavi mi, zdravo, slatka!

Page 264: antologija francuskoga pjesnistva

264

Najdraža je i najbolja

što te čeka kod povratka.

Bjeh zaveden časomice

politikom, lakomošću.

Zdravo, hranko i majčice!

Zdravo, zdravo, vidarice!

Siri krilo, pjevat hoću.

MUZA

S čeg, srce varavo, srce sito nade,

bježiš tako često, ne vraćaš se dugo?

Ako ne slučajnost, što pak tražiš drugo?

Što donosiš svagda ako li ne jade?

Što ti radiš negdje, dok čekam po noći?

Blijed si blijesak mrklom i dubokom tamom.

Od slasti tvog svijeta ostat će ti samo

za časnu nam ljubav prijezir pun nemoći.

Tvoja radna soba prazna je kad dođem;

dok ja, zamišljena, nemirna s te lode

ogradu tvog vrta gledam sanjareći,

ti se sav predaješ svojoj hudoj sreći.

Neka silna lijepost u lance te metnu,

pa puštaš da mrije tu verbenu sjetnu

u sretnijim danim, čije hvoje

trebahu zalijevat suzne oči tvoje.

Živ mi simbol tužno to je zelenilo;

zbog tvog zaborava mrijet ćemo oboje;

a miris mu laki, kao ptičje krilo,

odletjet će k nebu uz sjećanje moje. PJESNIK

Po livadi kad se šetah i stazicu svoju slijedih,

Page 265: antologija francuskoga pjesnistva

265

vidjeh noćas glogov cvijetak, cvijet drhtavi, sveli, blijedi. Uz njeg pup se nalazio njišuć se na grmu lako; spazih, nov cvijet izlazio; taj je mladi ljepši bio: i s čovjekom biva tako.

MUZA

Jedan čovjek uvijek, avaj, plač i muke!

Vijek prašnjave noge, vijek se čelo znoji

Vijek strahotne borbe i krvave ruke;

srce zalud laže, u dnu rana stoji.

Avaj, za sve zemlje život vijek isti je:

pružit, primit ruku, žaliti i žudit;

isti glumci uvijek, iste komedije,

i što god izmisli ljudska himba, nije

istinito ništa do kostura ljudi.

U vama, moj mili, već pjesnika nema.

Vaša lira na sve već ostaje nijema;

pokapate srce sred nestalne sanje;

ne znajuć da ženu što ljubite jače,

brže blago duše u plač se rastače,

i da Bog od suza krvcu cijeni manje.

PJESNIK

Kad dolinom idah skoro,

s gnijezda ptica pjevala je.

Njene sinke, mili porod

smrt u noći otela je.

To pjevaše zoru ranu;

ne plačite, Muzo, sada;

tko sve zgubi, tom ostanu

još Bog gore, dolje nada.

Page 266: antologija francuskoga pjesnistva

266

MUZA

A što ćeš pronaći onda kad te vrati bijeda samog do tvog očinskog ognjišta? Kad drhtavom rukom staneš otirati prah s zaboravljena skromnog zakloništa, s kakvim licem doći vlastitoj ćeš kući

iskat malo mira, gostinjstva, ugode? Tu glas bit će jedan stalno vapijući: što učini od svog žica i slobode?

Toli koli hlepiš, zar zaborav skriva? Tražeć sebe, držiš, sebe nać se mora? Od tebe i srca tko pjesnikom biva?

Srce. Od kog nećeš čuti odgovora. Ljubav će ga skršit; pretvorit u kamen u dodiru s zlima strast će zlokobnica;

ćutjet ćeš mu grozne preostatke same, što će se ko zmijski preostatci micat. Tko će ti pomoći? Što ću činit kad mi

onaj što sve može ljubit, te zabrani, kad me krila, dršćuć protiv volje moje, k njemu odnesu da me od tebe razdvoje? Siroče! ne bje nam ljubav ugrožena kad kroz lug Auteuila, vrlo zamišljena, pod zelen-kestenom i jablanom sjajnim, ja te dražih diljem okuka nehajnih. Bjeh mlada i nimfa, a šumske bi vile, da me vide, koru breza otvarale,

dok suze, što su se za šetnja nam lile, padahu ko zlato na vode kristale. Što učini s dnima mladim, ljubavnice? Tko mi moj plod ubra na mom stablu dragom? Bje boginji milo cvjetno ti obličje, čija ruka zdravljem dariva i snagom. Tvog ludog ga oka suze izblijediše; ko lijepost i krepost tvoja nestat treba. Meni, što ću ljubit jedina te više,

Page 267: antologija francuskoga pjesnistva

267

kad bozi me gnjevni tvog genija liše, što ćeš odgovorit, ako padnem s neba?

PJESNIK

Jerbo šumska ptica još lijeće i kliče granom gdje razbita jaja su joj mlada; jer cvijet poljski, što se rastvori kad sviće, videć gdje cvijet drugi iz pupoljka niče, tiho se naginje i sa noću pada;

jer pod krovom granja u dnu šume tajne mrtvo drvo škripom na stazi se javlja, i jer iduć diljem prirode beskrajne čovjek znao nije nać spoznaje trajne osim da vijek kroči i vijek zaboravlja;

jer sve, čak i hridi, u prah završava, jer sve mre večeras da oživi s danom; jer umorstvo i rat ispaša su prava; jerbo i na grobu ipak raste trava što nas obdaruje kruha svetog hranom; Muzo, smrt il život, to nevažnim sudim! Ljubim, hoću venut; ljubim, hoću patit; ljubim, i svoj genij za poljubac nudim; ljubim, i na licu mršavomu žudim ćutjet žubor vrela što ne može stati.

Ljubim, hoću pjevat radosti i rane, ludovanja, lijenost, hoću svima javit, hoću opetovat, pričat cijele dane da, pošto se zakleh živjet bez dragane, prisegnuh živjeti i mrijet od ljubavi.

Pred svim gordost mučnu trebaš otkrivati, srce puno žuči, tvrdo zaključano.

Page 268: antologija francuskoga pjesnistva

268

Ljubi, uskrsnut ćeš; cvijet da budeš, cvati. Pošto si pario, i ponovno pati; pošto si ljubio, ljubi neprestano.

Mirko Tomasović

Page 269: antologija francuskoga pjesnistva

269

THÉOPHILE GAUTIER

(1811. - 1872.)

Gautier je započeo karijeru kao vatren i impulsivan pristaša roman-

tičara, a okončao je kao ideolog jedne nove pjesničke struje: Fart pour

Farta. Na povijesnoj predstavi Hugoova Hernania godine 1830. vodio

je pljeskače, pobornike komada. Pisao je, uz poeziju, romane, novele,

književne, likovne i kazališne kritike. Zanimalo ga je posebno slikar-

stvo, pa je neko vrijeme proboravio u radionici slikara Rioulta. Kao pje- snik Gautier ima više faza, od romantičarskih zbirki do plastične lirike.

Poésies, iz godine 1830., pod jakim su utjecajem Hugoa, poema Alber-

tus ( lS33. ) odjek je pakMusseta. Prosljeđujući neke postavke Hugoovih

Orijentalki, okružen skupinom slikara i pjesnika (Gérard de Nerval u

prvom redu), proklamira sintezu poezije i likovne umjetnosti. U nekim

pjesmama, primjerice Trijumf Petrarke i Thermodon, razvija princip tzv.

transpozicije umjetnosti, izravno opisuje slike Boulangera i Rubensa. Od

godine 1847. do 1870. isključivo piše Emajle i kameje (Emaux et camées)

obuzet težnjom da na raznim temama realizira ideal pjesničke forme i

da je prožme simfonijama boja, linija, glazbenih zvukova. Kratkim os-

meračkim kiticama kadšto mu uspijeva dzumikrosujetima čudesno iza- zove lirsku harmoniju i, takoreći, višedimenzionalnu plastičnost. Pje-

sma Umjetnost (L'Art) iz te zbirke postala je credo parnasovačke škole.

Po Gautierovu poimanju poezija je, poput plastičnih umjetnosti, istodo-

bno umjetnost i zanat, koji zahtijeva tehniku. Stoga pjesnik treba valjano

poznavati jezik; jezik je materija, koju obraduje, kao što slikar obraduje

boju, a kipar kamen. Želi li pjesnik iskazati vještinu, mora izabrati što

teži oblik. Jedino forma preostaje trajnija od vremena i smrti.

Page 270: antologija francuskoga pjesnistva

270

OBLAK

À l'horizon monte une nue

Oblak se diže, nad zrenikom,

Gradec svoj lik sred neba čista:

Ko djevica je što se, gola,

Iz pjene digla vala bistra.

Djeva! Trup njezin zračni rûbë

Svjetlosti raznih vela i mrena,

A ruka zore ruže baca

Na ramena joj od satena.

Pojavi toj, na krilma strasti,

- A spriječiti je ništa neće -

Da zagrlim je ko Iksion,

Duša mi žarka uvis lijeće.

Razum će nato: »Dim je. Gledaš

Varku što tvoj se san joj smije.

Sjen je što vjetar lik joj mijenja,

Puljak što puca - i već ga nije.«

A osjećaj će: »Neka! A što je

Lijepost? Sjen koju vjetra krila

Odnose, avet neka krasna

Što ništa nije, a sve je bila.

Otvori dušu idealu, U srce metni dio neba! I ljubi sjenu, ljubi ženu, Al ljubi! to je što nam treba.«

Vladimir Nazor

Page 271: antologija francuskoga pjesnistva

271

PASTEL

J'aime à vous voir en vos cadres ovales

Promatrat volim, u oblom okviru, Ljepota davnih sure slike, vas; U ruci ruže mru vam na papiru Jer sto je ljeta rastavilo nas.

Taj zimski mraz što lica vam se hvata, Karanfil, lijer je ofurio vaš, Koketni madež piknje sad su blata, Zaprljo vas na keju prah je naš.

Odzvonilo je carstvo Paraberâ I Pompadourà, slavi njihovoj. Sad ćudljivih tek ima kavaljera, A ljubav s njima u grob leže svoj.

Međutim vi, zaboravljene slike,

Buketa tih još miriše cvijet,

I smiješite se sjetno, ljubavnike

Sve spominjuć što ostaviše svijet.

Jakša Sedmak

POSLJEDNJI LIST

Dans la forêt chauve et rouillée

U goloj šumi, u jeseni,

ničeg u spletu granja bijedna,

Page 272: antologija francuskoga pjesnistva

272

već jedan list zaboravljeni,

jedan list i ptica jedna.

U pustom krilu moje duše

još jedna ljubav jadikuje,

ali jesenski vjetar puše

i ne dopušta da se čuje.

Odlazi ptica, listak pada,

ljubav se gasi od studeni.

Dodi mi na grob, ptico mlada,

pjevaj, kad stablo zazeleni.

Nikola Milićevič

STANCE

Maintenant, - dans la plaine ou bien dans la montagne

Sad - u gori raste ili u ravnici

hrast il jela, ne znam, stablo gustih grana,

u Francuskoj, Finskoj, Turskoj, Americi,

stablo pod kojim ću proći jednog dana.

Sada - pred kolibom nekom punom bijede,

žena, nogom zibljuć kolijevku malenu,

i ne misleć da je Parka koja prede,

prstima razvlači predu na vretenu.

Sad - tamo gdje ne sja sjaj nebeski bijeli, ko krtica slijepa sred uska hodnika,

Page 273: antologija francuskoga pjesnistva

273

pod dom živih ruje radnik pocrnjeli da iščupa gvožde iz grudi rudnika.

Sad - u kutu svijeta što mi poznat nije,

ima kraj gdje travnjak cvijećem se odijeva,

gdje radosno sunce suze zore pije,

gdjeno pčela zuji i gdje ptica pjeva.

To stablo što gnijezda pune su mu grane,

zeleno i bujno, svježe i veselo,

od debla mu bit će daske izdjelane,

a one će dati lijes za moje tijelo.

Platno što se otka od te prede tanke,

dat će krilo brodu usred luke trome,

za stidljivost veo, stolnjak za pijanke,

ili možda pokrov jadnom lešu mome.

Od gvozda zbog kojeg rudar zemlju ruje,

dok mu tmurnim svjedom fenjer njegov svijedi,

jao, kovač od njeg treba da iskuje

čavle što će pribit poklopac ukleti.

Na ovome mjestu, gdje sam bezbroj puta

sjedao i snio mnoge snove plave,

ponor će zinuti da me tu proguta,

da siđem u mračno boravište strave.

Nikola Milićevič

Page 274: antologija francuskoga pjesnistva

274

KINEZERIJA

Ce n'est pas vous, non, madame, que j'aime

Ne, gospodo, vi niste moja draga,

Nit vas se ljubav, o Julijo, tiče,

Ni vas, o Lauro plava, oka blaga,

Ni vas, Ofelijo, i Béatrice;

U Kini sad je moja izabrana,

Uz starog oca i majku se skriva

U kuli svoj od fina porculana,

Nad Žutom rijekom, gdje morovran pliva.

Njene su oči koso urezane,

Jasnija put od mjedi svjetiljaka,

Stopalo sitno da u šaku stane,

A nokti sjajni od rujnoga laka.

Pletenica joj oko glave teče,

Silazi lasta dirnut je u lijetu,

I kao pjesnik, ona svako veče

Pjeva o vrbi i breskvinu cvijetu.

Željka Ćorak

Page 275: antologija francuskoga pjesnistva

275

LECONTE DE LISLE

(1818. - 1894.)

Rođen na otoku Réunion u Indijskom oceanu, Leconte de Lisle

izgradio je najveći dio svoga pjesničkoga djela na temama prostornoga

i vremenskoga egzotizma. Prvim poticajem bile su mu Hugoove Orijen-

talne pjesme, a potom proučavanje mitova i legenda raznih naroda, u

prvom redu Grka. U zaokupljenosti starom Grčkom napisao je svoje

Antičke pjesme (Poèmes antiques; 1852.), gdje dolazi do izražaja parnasov-

ska estetika objektivnosti u spoju čvrste strukture i blistave forme. Kao

republikanac i sljedbenik Fourierova utopijskoga socijalizma, Leconte

de Lisle pisao je protiv ropstva, nadajući se da će revolucionarna gibanja

godine 1848. preobraziti lice svijeta. Objavljivanje De Lisleove knjige

Barbarskih pjesama (Poèmes barbares, 1862.) pobuđuje oduševljenje mla-

dih pjesnika, koji osnivaju grupu Parnas (Albert Glatigny, Léon Dierx,

Sully Prudhomme, François Coppée, gđa Ackermann, José-Maria de

Hérédia i dr.), a 1866. počinju izdavati zbornik Suvremeni Parnas (Le

Parnasse contemporain). Premda uskoro osporen nadolazećim simboli-

zmom, parnasovski je pokret potrajao gotovo do kraja De Lisleova živo-

ta; nastavši kao otpor intimističkoga i ispovjednoga romantizma, Par-

nas ističe jasnu i plastičnu slikovnost oslonjenu na erudiciju i svojevrstan

pjesnički pozitivizam. Time je stvorio osnovu za osebujne pjesničke do-

sege Ch. Baudelairea, S. Mallarméa, P. Verlainea i A. Rimbauda.

Page 276: antologija francuskoga pjesnistva

276

HIALMAROVO SRCE

Une nuit claire, un vent glacé. La neige est rouge

Noć je jasna, vjetar hladan. Crven snijeg.

Tisuću junaka tu spava bez groba.

Mač u ruci, oči bijele. A slomljen stijeg.

Gavrani u zraku grakću. Kasno doba.

U daljini mjesec blijedo svjedo lije.

Hialmar se diže u gomili mrtvaca,

I o mač svoj upre ruke obadvije

Dok smrt mu iz boka grimiz krvi baca.

»Hej! Ima li netko tu još malo daha,

Od momaka ovih, veselih i pustih,

Sto smijuć se jutros, pjevahu bez straha,

Kosovima slični sred grmova gustih.

Već nijemi svi su. Moj štit i šljem su strti.

Probita je maljem oklopa mi kora.

Oči mi krvare. Čujem glase smrti,

Ko daleki urlik vukova i mora.

Gavrane crni, što ljudske kljuješ oči!

Tim gvozdenim kljunom grudi mi razderi,

Kad nas sutra nađeš poslije tamne noći,

Srce mi odnesi Ylmerovoj kćeri.

Sred Upsale yarli dobro pivo piju,

Kucajuć se vrčem što ga zlato resi;

Ti što zrakom kružiš dok sva bića sniju,

Potraži mi dragu, srce joj odnesi.

Page 277: antologija francuskoga pjesnistva

277

Na kuli gore gdje kruže crna jata, Vidjet ćeš je, bijelu, usred noći kasne. Na ušima su joj koluti od zlata, A oči ko zvijezde usred noći jasne.

O, glasnice mrki, da je volim, kaži,

I srce joj predaj. A ona će znati

Da jako je, čvrsto, bez ikakve laži.

I smiješak će tebi kći Ylmera dati.

Ja umirem. Duh moj teče kroz sto rana.

Dođite, o vuci, moje meso jesti!

Prođe moje doba. Mlad, hrabar, bez mana,

Sutra ću na suncu med bogove sjesti.«

Grgo Gamulin

PODNE

Midi, Roi des étés, épandu sur la plaine

Podne, Vladar ljêtâ, prelilo ravnice,

S modra neba pada ko srebrna pjena.

Zrak bez daha gori, sve poniklo nice;

U ognjenu ruhu Zemlja omamljena.

Golemo prostranstvo, i bez hlada polje, Presahnuo izvor gdje su pila stada; Nepomična šuma mračna ruba, dolje, U daljini, mirno ù san težak pada.

Page 278: antologija francuskoga pjesnistva

278

Kao zlatno more, samo žita jedra, Bježeć u dalj, zà san pokazuju nehaj; Miroljubna djeca iz Zemljina njedra Bez bojazni Sunčev iskapljuju pehar.

Katkad, ko dah njine duše, koja gori,

Lelujanje blago, veličajno, strašno,

Iz dna grudi teška klasja što mrmori,

Budi se da umre na obzorju prašnom.

Ležeći u travi, dva-tri bijela vola

Ondje lijeno sline podgušnjake tuste;

Ohole im oči prate, pune bola,

Unutarnje snove neskončane, puste.

Čovječe, kad srce pjeva ili vapi,

Sretneš li o podne sjajna klasališta,

Bježi! Sunce ždere, a Priroda zjapi -

Ni radost, ni tuga, tu ne živi ništa.

Ali ako, lišen i suza i smijeha,

Žedan zaborava toga svijeta burna,

Želiš, ne znajući praštanja ni grijeha,

Kušat što je krajnja ta naslada tmurna,

Dodi! Sunce tebi višnje riječi zbori;

Beskrajno se prožmi ognjenom mu silom,

U bijedni se vrati grad korakom sporim,

Okupavši srce Božjim Ništavilom.

Mate Maras

Page 279: antologija francuskoga pjesnistva

279

CHARLES BAUDELAIRE

(1821. - 1867.)

Baudelaireova se duhovna biografija već od njegovih najmlađih da-

na počela podudarati sa stvarnom. Ostavši u šestoj godini bez oca, pje-

snik gubi isključivu ljubav majke njezinom preudajom za (kasnijega)

generala Aupicka. Očuh i dijete nisu se nikada podnosili, a jednom od

posljedica toga bilo je da je Aupick povjerio dvadesetjednogodišnjega

Baudelairea kapetanu jednoga broda koji je putovao za Indiju. Baude-

laire je prekinuo putovanje i vratio se nakon šestomjesečnoga izbiva-

nja. Po povratku upoznaje se sa Sainte-Beuveom i Gautierom, piše pje-

sme i kritičke osvrte. Budući da je živeći isprva rasipno potrošio sav

naslijeđeni imetak, obitelj ga stavlja pod sudsko skrbništvo, koje mu

ubuduće dodjeljuje samo mjesečne iznose. Na tragu romantičkoga su-

pernaturalizma (taj je izraz Nerval preuzeo od Nijemaca) zbio se Baude-

laireov presudni susret s djelom Američanina Edgara Allana Poea, ko-

jega će prevoditi i koji će svojim nastojanjem oko rasvjedjivanja proce-

sa pjesme pobuditi njegovu kritičku inteligenciju. Revolucionarna zbi-

vanja 1848. privlače Baudelaireovu pozornost te počinje surađivati u

socijalističkom glasilu Salut public. Razmjerno malo poznat kao pjesnik,

jer je mnogo više objavljivao kritike i prijevode, Baudelaire objavljuje

1857. svoju jedinu knjigu stihova Cvjetovi zla (Les Fleurs du Mal). Iste

godine pjesnik i nakladnik osuđeni su svaki na 300 franaka globe zbog

povrede javnoga ćudoređa, a iz svih primjeraka u prodaji istrgnuto je

šest pjesama. Tri godine poslije pjesnik objavljuje prozu Umjetni rajevi

(Les Paradis artificiels), u kojoj opisuje svoja iskustva s opijumom. Iste

godine Baudelaire počinje doživljavati ozbiljne duševne smetnje. Obja-

vljuje drugo izdanje Cvjetova zla i radi na knjizi pjesama u prozi Spleen

Pariza (Spleen de Paris), koja će izići tek dvije godine nakon njegove

smrti. Baudelaireovo se stanje pogoršava, dok pogođen paralizom ne

izgubi dar govora te nakon jednogodišnjega bolovanja umire u četrdeset

i šestoj godini. Bez obzira na mišljenja koja ga smatraju vrhuncem fran-

cuskoga romantizma, i druga što ga smatraju samom njegovom suprot-

nošću, Baudelaire se općenito uzima prvim pjesnikom francuske i eu-

Page 280: antologija francuskoga pjesnistva

280

ropske moderne poezije. On prvi razdvaja pjesništvo od pjesnikove oso-

be (H. Friedrich), pa premda smatra svoj život prokletim, začevši tako

rodoslovlje »prokletih pjesnika« (tako ih je naime nazvao P. Verlaine),

konstruktivnost Baudelaireova pjesničkoga pothvata sastojat će se u to-

me da piše usprkos životu, utemeljujući oblikovnu čvrstoću pjesme na-

suprot propadljivosti opstanka. Tematski, međutim, on uvodi u svoju

poeziju sve što uništava život u čovjeku i izvan njega: strah, očaj, zlo,

rugobu. Na tako izgrađenoj suprotnosti između spleena (dosade) i ide- ala počiva i knjiga Cvjetovi zla, koja se nakon pokušaja bijega i metafi-

zičke pobune konačno usmjerava k smrti. Baudelaire je čovjek krajnosti

i on ih ostvaruje u svakoj pojedinoj slici svoje poezije. Poseban vid sprege

suprotnosti jesu analogije isuglasja medu podatcima raznih osjetila, koji

treba da posluže kao sredstvo izražavanja podudarnosti između duše i

nadosjetilnoga svijeta, i »mračnoga i dubokoga jedinstva« svemira.

Plodnošću svojih pjesničkih zasada Baudelaire je djelovao duboko u 20.

stoljeće, kao ishodište dvama pravcima u razvoju francuskoga pjesništva:

pjesničkim artistima, na liniji od Mallarméa i Valérya, i vidovitima, koji

će preko Rimbauda i Lautréamonta dovesti do nadrealizma.

Page 281: antologija francuskoga pjesnistva

281

SUGLASJA

La Nature est un temple où des vivants piliers

Sva Priroda hram je gdje stupovi živi

Izrijecima mutnim ponekad se glase:

Kroz šume simbola čovjek probija se

I pod njinim prisnim pogledima živi.

Ko odjeci kad se iz daleka spoje

U jedinstvo mračno, duboko bez kraja,

Silno poput noći i sunčeva sjaja,

Dozivlju se zvuči, mirisi i boje.

Jedni mirisi su ko put dječja svježi,

Slatki ko oboa, ko polja zeleni,

- Drugi od sveg jači, bujni, iskvareni,

Kao stvar se šire što u beskraj bježi:

Mošus, ambra, tamjan, te izmirna plave

Curila i dušu, ushite im slave.

Zvonimir Mrkonjić

BLAGOSLOV

Lorsque, par un décret des puissances suprêmes

Kad vrhovnih sila odluka se zbude Te se Pjesnik rodi u čemernu svijetu,

Page 282: antologija francuskoga pjesnistva

282

Prestravljena mati s krikom psovke lude Diže k Bogu pesti, a ne hvalu svetu: »O, što nisam vrgla škorpije i zmije, Nego da mi grudi ovo ruglo doje! 0, prokleta noć kad strast nam uzavrije,

Te utroba zače ispaštanje moje!

Kad od sviju žena na me gnjev svoj svali

Da se mužu jadnom zgadim kao kužna,

I kad ne može u ognju da se spali

Ko ljubavno pismo ta nakaza ružna,

Prenijet ću svu mržnju kojom si me shrvo

Na prokleto sredstvo tvoga zla i kazne,

Tako dobro svinut ću to bijedno drvo

Da nikad ne pusti pupove zarazne!« Tako joj se usta gnjevom kletve pjene, 1, ne shvaćajući sudbu onozemnu, Samoj sebi sprema u grodu Džehene Lomaču za zločin grešnih majki spremnu.

Ipak, dok nevidljiv anđeo ga štiti, Nesretno dijete zrake sunca pije, I sve što okusi, što uzme piti, Biva srk nektara, trunak ambrozije.

S vjetrom igra se i s oblacima priča,

Opojen, sa pjesmom križnim putem hodi;

Motreći ga, vedra poput šumskog ptića,

I Duh plače što ga u romanju vodi.

Svi koje on voli, klone ga se, strani, Ili, pakosni zbog njegove mirnoće, Nadmeću se tko će ljuće da ga rani, I na njemu vrše ispit svoje zloće.

Page 283: antologija francuskoga pjesnistva

283

Njegov kruh i vino, bez grižnje nemirne, Pepelom i slinom često opogane; Licemjerno bace ono što on dirne, Strahuju da tko mu u trag stope stane.

A žena mu viče po mjestima javnim:

»Kad sam dosta lijepa da mu zanos budim,

Želim biti slična kraljicama davnim,

Ures čista zlata ko i one žudim;

Želim pjanstvo mirta, tamjana i kada,

Mirisavih ulja, paske, mesa, vina,

Da znam da 1' mi osmijeh čije srce svlada

Da pobožno štuje draž mojih vrlina!

A kad mi ta igra pakosna dodija,

Stavit ću mu na grud krhku, snažnu ruku;

Moji nokti, oštri ko nokti harpija,

Znat će sve do srca da mu se zavuku.

Kao mlado ptice, što plaho treperi, Trgnut ću mu srce skrletno iz prsi, Od dragosti, svojoj najmilijoj zvijeri Bacit ću ga, s mržnjom, neka se omrsi!«

K nebu, gdje mu oko vidi tron u svili, Pjesnik vedro diže ruke u visine, Blijesak svevidnog mu duha uvis krili, Dalek svemu onom što zli ljudi čine:

»Blagoslovljen, Bože, što nam patnju dijeliš,

Ko božanski lijek za naše niske slasti,

Najbolju, najčišću hranu kojom želiš

Jake spremiti za pothvat svetih strasti!

Za pjesnika, znam da jedno mjesto imaš U presretnu krugu svojih serafina,

Page 284: antologija francuskoga pjesnistva

284

Na vječitu gozbu da ga k sebi primaš, Vječni blagdan Vlasti, Trona i Vrlina!

Znam, tek bol je prava plemenitost, koju

Ne satire moć zemaljska ni paklena,

Za mističnu krunu potrebno je moju

Da zadivim svemir sav i sva vremena.

Ali ni Palmirsko basnoslovno blago,

Ni biserje morsko, neznani metali,

Djela vaših ruku, ni kamenje drago,

Na toj dijademi sjajnoj ne bi sjali;

Jer ona tek svjetlom najčistijim zrači,

Prsnulim iz iskre jednog jasnog pradna,

Ljudsko oko, kraj sveg sjaja, uza nj znači

Tek sjaj ogledala maglena i jadna!«

Vladimir Gerić

DE PROFUNDIS CLAMAVI

J'implore ta pitié, Toi, l'unique que j'aime

Ljubavi jedina, milosnu te zovem

Iz ponora mračna gdje mi srce pade.

To je svijet sumoran, s vidikom bez nade,

Gdje u noći kletve i užasi plove.

Šest mjeseci sunce ozgo jedva tinja,

Šest drugih se zemlja tamnoj noći preda;

Page 285: antologija francuskoga pjesnistva

285

To je kraj goliji od polarnog leda, Nigdje zvijeri, vode ni kakva bilinja.

Nijedna strahota nije tako kruta

Ko surovost hladna tog sunca smrznuta

I ta noć što kao davni kaos posta.

Moju zavist budi i svaka zvijer prosta

Kada vidim kako glupi san joj prija,

- Tako sporo nit se vremena odvija!

Nikola Milićevič

EGZOTIČNI MIRIS

Quand, les deux yeux fermés, en un soir chaud d'automne

Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veće

Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi,

Na žale blaženstva duša mi odbludi,

U slap žitkog sunca, što sveudilj teče.

To je otok sneni, kojem zemlja daje

Drveće prebujno, rujno slasno voće;

Snažni vitki momci tu plandujuć kroče,

A oči se žena sladostrasno sjaje.

Odmamljen daleko dahom iz njedara,

Gledam punu luku klonulih jedara I brodova trudnih od prošle oluje,

Page 286: antologija francuskoga pjesnistva

286

A vonj tamarinda, što pline od žara, Draškajuć nosnice dok lahori struje, U meni se miješa s pjevanjem mornara.

VJadislav Kušan

SPLEEN

Je suis comme le roi d'un pays pluvieux

Jedne kišne zemlje nalik sam vladaru,

Bogatu, nemoćnu, mladu ipak staru,

Komu se puzanje učitelja gadi,

Pa se dosađuje s psima i zvjeradi.

No, radost ni divljač, ni sokol mu nije,

Ni puk, što nasuprot balkona mu mrije.

Čak ljubimca lude smiješne prigodnice

Ne mogu razvedrit tog bolnika lice;

Krevet, krinom posut, postaje mu rakom,

Dvorske dame, princu što dive se svakom,

Nečednu haljinu obuć već ne znadu

Sto bi osmijeh dala tom kosturu mladu.

Ne uspije ni mudrac, tvorac zlata, stari

Iz njega odagnat pokvarene tvari,

Nit kroz kupke krvi, od Rimljana znane,

Sto rabe ih moćni u izmakle dane,

Mogaše zagrijat taj trup obamrli

Kojim voda Lete mjesto krvi hrli.

Mirko Tomasović

Page 287: antologija francuskoga pjesnistva

287

UNIŠTENJE

Sans cesse à mes côtés s'agite le Démon

Uza me je Demon, što me stalno prati, Ko zrak neopipljiv oko mene pliva; Srcem ga i ćutim kako dah mi blati Ognjem jedne žudnje, koja krivnju skriva.

Ponekad - jer znade da me Lijepost plijeni - Poprimi lik žene, zavodnice tamne, Pod krinkom ljepote, licemjerno, meni Predobiva usne za napitke sramne.

Odvodi me tako od Božjega oka, Skršena, bez daha, daleko, sve dalje U pustinju Čame, u grotla duboka,

Pa u oči moje, smućene od bdjenja,

Baca žive rane, zagađene halje,

Krvave i strašne sprave Uništenja.

Ante Jurević

JESENJA PJESMA

Bientôt nous plongerons dans les froides ténèbres

I.

Skoro ćemo zaci u studene tmice; Zbogom, prekratkih nam ljeta živi sjaju!

Page 288: antologija francuskoga pjesnistva

288

U dvorištu čujem kako cjepanice Uz pogrebnu buku o tlo udaraju.

Cijela će se zima vratiti u mene:

Gnjev, užas i mržnja, trud što predah ne da,

I, ko sunce k paklu polarnom kad krene,

Srce će mi biti crven grumen leda.

Sav dršćući slušam udar svake klade;

Stratište u gradnji ne odzvanja gluše.

Duh moj sliči kuli kada se predade

Ovnu čiji teški udarci je ruše.

Čini mi se, dok me zvuk monoton njiše,

Da se negdje žurno lijes mrtvački kuje.

Za kog? - Već je jesen; ljeta nema više!

U toj lupi čudnoj odlazak se čuje.

II.

Ljubim tvoje sjajne zelenkaste oči,

Ljepoto, al danas prepun sam gorčine,

Ni ložnica, ljubav, oganj neće moći

Nadomjestit sunce nad morem kad sine.

Pa ipak me ljubi, nježna! Budi mati

Čak za neharnika, čak za opakoga;

Ljubavnica, sestra - znaj blagosti dati

Krasne jeseni il sunca sutonskoga.

Zakratko! Grob čeka, hoće moje tijelo!

Daj mi čelom na tvom krilu počinuti

Da uživam, žaleć ljeto žarko, bijelo,

Okasnjelog sunca topli tračak žuti!

Zvonimir Mrkonjić

Page 289: antologija francuskoga pjesnistva

289

NEPRIJATELJ

Ma jeunesse ne fut qu'un ténébreux orage

Mladost mi je tamna i olujna bila, Tek je katkad u nju sunce prodiralo; Kiša s gromovima sve je uništila Te roda u vrtu ostade mi malo.

Jesen zrelih misli evo stiže k meni Te ašov i grablje trebam, s mnogo mara, Da ponovno sredim vrt svoj razriveni, U kom voda rupe ko rake otvara.

Da 1' će novo cvijeće koje duša sniva, U tlu što isprano ko pijesak počiva, Naći tajnu hranu, da do snage dode?

O boli! O boli! Vrijeme život guta:

Neprijatelj mračni što nam srce glođe,

A hrani ga stalno naša krv prosuta.

Nikola Milićević

MIRIS

Lecteur, as-tu quelquefois respiré

Da F, čitaoče, ikad miris srknu Sa zanosom i sladokustvom sporim,

Page 290: antologija francuskoga pjesnistva

290

Tamjana zrnce koje puni crkvu, II moška što se u kesici skori?

Magičan, dubok čar - njim nas zanijela

Prošlost, u ovom obnovljena trenu!

Ko divan cvijet s obožavana tijela

Ljubavnik tako bere uspomenu.

Vonj neki brižnu divlji i samônik

(Živ moška sud, alkova kadionik!)

Iz teške kose što se gipko tržnu,

A iz odjeće, muslina, baršuna,

Sto mladosti joj čiste bješe puna,

Diše se dah i miriše po krznu.

Ivan Slamnig

VEČERNJI SKLAD

Voici venir les temps où vibrant sur sa tige

Dah opojnog cvijeća prostorima pline

Ko da tamjan struji iz kadionika.

Miriše i bruji sumračje vidika,

Ples turobne žudnje i vrtlog miline.

Ko da tamjan struji iz kadionika, Ko da srce jeca kroz plač violine, Ples turobne žudnje i vrdog miline, A nebesa divna poput žrtvenika.

Page 291: antologija francuskoga pjesnistva

291

Ko da srce jeca kroz plač violine, Srce, koje strepi od noćnih zrenika, A nebesa divna poput žrtvenika, U zgrušanoj krvi mrazno sunce gine.

Srce, koje strepi od noćnih zrenika,

Sanja davne dane sreće i vedrine.

U zgrušanoj krvi mrazno sunce gine...

Dušom, ko monstranca, trepti sjaj tvog lika.

Vladislav Kušan

ZAČARANO ZVONO

// est amer et doux, pendant les nuits d'hiver

Gorko je i slatko u duge zimske noći Slušat, kad ti glava pokraj vatre klone, Sjećanja, što znaju iz daljine doći; Na glas zvona kada usred magle zvone.

Sretna li zvona što tako snažna glasa, Prem napuklo, staro, velju snagu krije, I vjerno svoj poklič šalje ko znak spasa, Kao vojnik stari što na straži bdije.

I moja je duša začarana. Kada Ispunit bi pjesmom htjela noći hladne, O, kako joj često glas oslabljen tada

Hropcu muklom sliči ranjena vojnika,

Do krvave mlake kad napušten padne,

Umiruć smiren pod hrpom ranjenika.

Grgo Gamulin

Page 292: antologija francuskoga pjesnistva

292

SUTON

Voici le soir charmant, ami du criminel

Evo ljupko veče, pobratim svih hulja,

Korakom ortaka nečujno se šulja;

Ko ložnica velja nebo se zatvara,

A čovjek nestrpljiv u zvijer se pretvara.

0 prijazno veče, željkuju te oni

Koji s pravom vele - umorni i boni:

»Radili smo danas!« - Večer melem nosi

Duši koja trpi i počinak prosi,

Starcu učenjaku kome vjede teže, 1 radniku svakom koji trudan liježe.

U zraku, međutim, demoni se bude,

Po nemiru nalik na poslovne ljude,

Sve kapke i strehu okrznu u letu.

Dok svjetla na vjetru ziblju se i pletu,

Ulicama svuda Blud se pali tada,

Ko mravinjak vrvi u njedrima grada;

On posvuda krči sebi put potajni,

Dušmaninu sličan, sprema prepad tajni;

Rujući po blatu, što sred grada diše,

Poput crva snagu iz Čovjeka siše.

Odsvakud se čuje iz kuhinja pisak,

Kazališta žamor i kapela vrisak;

Za stolom gdje kocka užitak je fini,

Sjate se bludnice i sudruzi njini;

Tatovi što noću za odmor ne znadu,

Uskoro i oni prionut će radu:

Provalit će vrata i opljačkat kese

Da požive malo, odjenu metrese.

Page 293: antologija francuskoga pjesnistva

293

Saberi se, dušo, u tom teškom času

I ne slušaj ciku što gradom se rasu.

To je čas kad patnje bolesnih su ljuće,

Mračna Noć ih davi i u ponor vuče

- U bezdanu jamu, zajedničku svima,

Bolnice se pune njinim jaucima.

Mnogi više neće uveče kraj vatre

Sa voljenom dušom da sjede i snatre.

A koliki nisu osjetili nikad

Toplinu svog doma, nit živjeli ikad!

Ante Jurevič

SPLEEN

J'ai plus de souvenirs que si j'avais mille ans

Ko tisućgodišnjak imam uspomena.

Škrinja što spisima sva je ispunjena.

Tu su pjesme, pisma, računi, parnice,

kose uvijene u stare mjenice.

Tu je manje tajni neg u mozgu mome.

To je piramida, golem grob, u kome

više mrtvih neg u skupnoj raci leži.

- Groblje sam nad kojim i mjesec se ježi,

gdje se kao grižnja dugi crvi kreću

i najdraže mrtve prve mi salijeću.

Ja sam stari salon, prepun ruža svelih,

gdje počiva mnoštvo moda preživjelih,

gdje slike Bouchera i pastele snene

mirisom bočice poje otčepljene.

Page 294: antologija francuskoga pjesnistva

294

Hromi dani uvijek najduži su svima,

kad, pod pahuljama mnogih snježnih zima,

čama, plod tupoga i bezvoljna trena,

skoro u besmrtnost bude pretvorena.

- Tada nisi drugo, o ti, tvari živa,

već granit što usred mutne strave sniva,

smiren u Sahari, koju magla hvata!

Stara sfinga tromu svijetu nepoznata,

na karti je nema, a zla ćud joj pjeva

samo kada sunce zadnji sjaj isijeva.

Nikola Milićevič

LJUBAV PREMA LAŽI

Quand je te vois passer, ô ma chère indolente

Kad vidim gdje ideš, nehajna i hladna,

Draga, uz pjev glazbe što zvoni o stijene,

Suzdržana hoda, lagana i skladna,

S iskrom bezdna u dnu rastužene zjene,

Kad u svjetlu svijeće promatram ti boru

Blijeda čela, gdje sjaj boležljivi cvjeta,

Gdje večernje zublje razgorješe zoru

I privlačne oči ko oči portreta,

Velim: Divna je! I svježa kao vrelo! Teška uspomena je, kraljevska kruna, Kruni, srce joj je ko i tijelo zrelo Za znalačku ljubav, kao plod sladuna.

Page 295: antologija francuskoga pjesnistva

295

Da li jesenje si voće vlasne slasti, Da li pogrebni si sud za suzu groze, Miris što će u snu oazama cvasti, Jastuk milovanja, stručak tuberoze?

Znam da ima zjena, sjetnih kao noći,

U kojima tajna skrivena ne živi;

Škrinja bez dragulja, kutija bez moći,

Praznijih i dubljih, Nebesa, no i vi!

Ma bila privid, nije li to pravo

Zdravlje srcu, kad za istinu ne živim?

Bila glupa, hladna, dekor, maska - zdravo!

Jer samo ljepoti ja se tvojoj divim.

Vladimir Gerić

SPLEEN

Quand le ciel bas et lourd pèse comme un couvercle

Kad svod nizak, težak kao poklop tlači

Duh izmučen stravom dugih čamotinja,

I kad sapet krugom neba što se mrači,

Tužniji od noći dah sivkasti tinja;

Kad zatvoru vlažnom sliči lice svijeta

U kojemu Nada bojažljivo krili

I ko šišmiš slijepo oko zida lijeta,

O stropove glavom udara i cvili;

Page 296: antologija francuskoga pjesnistva

296

Kad mlazovi pljušte jednolika zvuka I rešetke rišu tamnice prostrane, I kad nijemo mnoštvo odvratnih pauka Na dnu mozga mreže raspinjati stane,

Tad najednom jeknu zvona poput groma I urlike nebom prospu grozomorno, Ko dusi što blude samotni, bez doma, Pa jecati počnu dugo, tvrdokorno.

Niz mrtvačkih kola promiče bez glasa

Mojom dušom; Nada shrvana zavija,

A despotska Strepnja prepuna užasa

U lubanju moju crni stijeg zabija.

Ante Jurević

PUTOVANJE

VII.

Amer savoir, celui qu'un tire du voyage!

Putovanje gorkom spoznajom zazebe! U tom svijetu malom, punom tuge same, jučer, danas, uvijek mi vidimo sebe: oazu grozote u pustoši čame.

Otići, ostati? Ostaj, ako treba, il putuj. Jedni se vinu, drugi zgure, da bi prevarili dušmana što vreba, kobno Vrijeme! Jao, ima ih što jure

Page 297: antologija francuskoga pjesnistva

297

poput apostola ili vječnog Zida, te im ni vlak ni brod nikad ne dostaju da bi tom krvniku izmakli iz vida, kog neki u zipci već ubiti znaju.

A kad nam konačno nogom kičmu svine,

moći ćemo s nadom viknut: Naprijed samo!

kao što nekada krenusmo put Kine,

s kosama u vjetru i s pogledom tamo.

Mi ćemo otići oceanom Mraka

sa srcem radosnim ko putnici mladi.

Čujte jeku glasa ljupka i opaka

što pjeva: »Ovuda, kojima se sladi

jesti sočni Lotos. Ta ovdje se trese

čudno voće, koje srce vam osvaja

slatkošću čudesnom, hajte, opijte se

u ovo popodne kojem nema kraja.«

Po prisnom se tonu aveti naslute.

Naš Pilad nas čeka i ruke nam širi.

A kaže nam ta što ljubljasmo joj skute:

»Plovi ka Elektri, da ti srce smiri!«

Nikola Milićević

VIII.

O Mort, vieux capitaine, il est temps! levons l'ancre!

Kapetane stari, Smrti, sidra gore!

Smrti, tu je čamno! Treba da se krene!

Nek su posve crni i nebo i more,

duše su nam, to znaš, sjajem ispunjene!

Page 298: antologija francuskoga pjesnistva

298

Otrov toči ne bi 1' snage nama dao! Hoćemo, jer mozak vri nam vatrom ovom, u bezdan, svejedno, u Raj il Pakao! Na dno Nepoznatog, da nađemo novo\

Nikola Milićevič

Page 299: antologija francuskoga pjesnistva

299

FREDERI MISTRAL

(1830. - 1914.)

Otkako je u križarskoj vojni protiv katara (albigenza), započetoj

1203., uništena kultura Provanse i provansalskoga (okcitanskoga) jezi-

ka (langue d'oc), taj blagozvučni jezik trubadura sveo se na narječje, koje

je nastavilo živjeti još samo u puku. Iz toga gotovo potpunoga zabora-

va probudila ga je 1854. skupina od sedmero mladih zanesenjaka, koji

su osnovali pokret félibrige. U pothvatu obnove svoga nacionalnoga jezi-

kzfélibrige se poziva na one narode, posebice na Hrvate i Čehe, koji su

svoju borbu za narodnost nešto prije započeli borbom za svoj jezik. Naj-

veći medu sedmoricom bio je Frederi Mistral, pisac spjevaM/'rao, zbog

kojega ga je Lamartine usporedio s Homerom.

Page 300: antologija francuskoga pjesnistva

300

MIRÈIO

[ulomak]

MAGALI

0 Magali, ma tant amado

O, Magali, tak draga meni,

Aubadu tu poslušaj čas,

Na oblok glavu svoju deni,

Čuj guslah s tamburini glas.

Vse puno zvezdah je vrh nas,

Spi veter zdeni,

Al vsaka zvezda mam bledi,

Kad te gledi!

- Još grana gde šumi si mala. Baš za popevku stalo mi! Bum v plave vale skrit se znala Kak jegulja mede kameni.

- Če, Magali, se ribom ti Napraviš z vala, Postanem onda ja ribar, Vlovim te bar.

- Če hoćeš se ribar napravit,

Ja tičica bum, kaj leti, Kad štel buš mrežu ti postavit, V ledine tičica zleti.

- Če, Magali, kak tica ti

Me smeš ostavit,

Page 301: antologija francuskoga pjesnistva

301

Napravim se ja lovcom tam, Dobim te mam.

- Če vrabce ti il prepelice Na zanjku hoćeš loviti, Ja skrijem se vu travah kmice, Senokošam gde kraja ni.

- Če, Magali, se stvoriš ti

Vu tratinščicu,

Kak bistra voda bum ja vre,

Zalejem te.

- Če bistra voda hoćeš biti,

Ja v oblak velik zašla bi,

V Ameriku bi prek oditi,

Tam dalko, dalko našla bi.

- I v Indiju če, Magali, Ti vtegneš iti,

Ja morski veter bit bum smel

I bum te zel.

- Če morski veter ti buš jaki,

Ja znam ti još pobegnuti,

Vrućina sunca ja bum taki,

Tak žarka, da se led tali. - Če, Magali, napraviš ti Se sunca traki, Zeleni gušćer ja bi bil, I bi te pil.

- Če salamander buš, kaj hasni, Da v šikari se on taji, A ja bum puni mesec krasni, Koj coprnicam posveti.

Page 302: antologija francuskoga pjesnistva

302

- Če, Magali, se stvoriš ti Vu mesec jasni, Ja v gustu meglu zvijem se I skrijem te.

- I če bi megla me pokrila,

Ti mene nemreš imati,

Bi devičanska roža bila,

Vu grmu bela cvela bi.

- Ce, Magali, vu rožu ti Buš sebe skrila, Ja kak metul bum tebi mal Svoj kušlec dal.

- Preganjat naj me, ne pomore, Nigdar me ni dostignuti, Oblečem se vu hrasta kore Vu lugu, gde nit svetla ni.

- Ce, Magali, se hrastom ti Napraviš z gore, Bum kakti pušlec bršljana Te grlil ja.

- Ce ruka mene bi prijela, Buš stari hrast smel zgrabiti. Opatica postanem bela Od kloštra Svetog Blaža ti.

- Opatica če, Magali, Bi biti štela, Bum kapelan, spovedam te, Zezvedem vse.

- Ce odpreš portu kloštra toga, Opatice bu videti,

Page 303: antologija francuskoga pjesnistva

303

Kak okol mene hodi vnoga, V mrtvečkoj plahti budem si.

- Če, Magali, napraviš ti Mrtvik se bogi, Ja crna zemlja bum nad njim, Te tak dobim.

- Na koncu verujem ti mlada

Da ne ćeš me smehavati.

Stekleni prsten dam ti rada

Na spomen, lepi dečko ti!

- O, Magali, kak dobra si;

Viš zvezde sada,

Kak koja tebe pogledi,

Tak mam bledi!

Dragutin Domjanić

Page 304: antologija francuskoga pjesnistva

304

JOSE-MARIA DE HEREDIA

(1842. - 1905.)

Rodom s Kube, potomak španjolskih konkvistadora, José-Maria

de Hérédia već zarana dolazi u Francusku, gdje se školuje. Počinje pisati

ugledajući se na svoga pjesničkoga učitelja Lecontea de Lislea. Svu gra-

du svoje jedine knjige Trofeji (Trophées, 1893.), sastavljene od 118 soneta,

Hérédia crpe iz mitologije i povijesti (antika i renesansa). Za razliku

od ostalih parnasovaca, Hérédia vidi svoj predmet iz kuta koji, odbacuju-

ći herojsko i monumentalno, izabire začudnost intimnijih dimenzija i

detalja. Njegovi su soned male, tematski sažete slike odabrane ukusom

kolekcionara, bez filozofskih ambicija, uzdržane od osobnih iskaza. Pri-

zori su to viđeni okom minijaturista, osluhnuti uhom komornoga gla-

zbenika, iscizelirani u tvrdom materijalu umijećem vrsna stihotvorca.

Zbog glazbenosti svojih stihova Hérédia se u stanovitom smislu može

smatrati sponom između parnasovske i simbolističke poezije.

Page 305: antologija francuskoga pjesnistva

305

ROB

Tel, nu, sordide, affreux, nourri des plus vils mets

Gledaj! gol i strašan, rob sam lica blijeda,

Čitavo mi tijelo nosi znake sramne.

U draži sam rođen pokraj vode tamne,

Medonosna gdjeno Hybla vrh ogleda.

Svoj sam otok sretni napustio... Kada

Sirakuzi dođeš, pčelama i cvijeću,

Kud proljetnom stazom labudovi lijeću,

Za onu pitaj što ljubila me mlada.

Hoću 1' ikad vidjet njene oči jasne,

Gdje pod smjelim lukom vedar pogled gasne,

A svoj modri podsmijeh rodno nebo riše!

Cléaristu nadi sred otoka južna,

Reci joj da zbog nje moja grud još diše.

Poznat ćeš je po tom što je uvijek tužna.

Grgo Gamulin

TREBBIA

L'aube d'un jour sinistre a blanchi les hauteurs

Probuđen je tabor, buka je sve jača. U dolu, gdje rijeka valja se i kida,

Page 306: antologija francuskoga pjesnistva

306

Konjica se laka napaja Numida. Odsvakud odzvanja jasni zov trubača.

Scipionu uprkos, riječi lažnih vrača,

Kiši i Trebbiji, što bujicom teče,

Sempronije konzul, željan slave veće,

Pokrenu liktore i lati se mača.

Ozarivši nebo ko plamene zore,

Insubrijska sela na obzorju gore,

Dok se negdje rika jednog slona čuje.

A dolje, pod mostom, gledajuć u vodu,

Hanibal kraj stupa, tmuran, osluškuje

Gdje potmulo tutnje legije u hodu.

Grgo Gamulin

OSVAJAČI

Comme un vol de gerfauts hors du charnier natal

Ko jastreba jato izvan rodna kraja

Bijedom su gonjeni drevni kapetani,

Iz Palosa, gordi, od sna veljeg pjani,

Iz Moghera išli na pute bez kraja.

Bajoslovni metal tražili su sjajni, Daleka Cipanga što skrivahu njedra, Vjetri alizejski njihali im jedra Po Zapada rubu, gdje su puti tajni.

Page 307: antologija francuskoga pjesnistva

307

Svaku večer epske izgledahu dane, Kriješ azura tropskih u cik zore rane Opsjenama zlatnim travio im snove;

II gledahu s pramca bijelih karavela

Nepoznate gdje se, preko neba cijela,

Sa dna oceana dižu zvijezde nove.

Grgo Gamulin

Page 308: antologija francuskoga pjesnistva

308

STEPHANE MALLARME

(1842. - 1898.)

Premda ga je Verlaine ubrojio medu »proklete pjesnike«, Mallar-

méov život nije imao ništa od burnih obrata Baudelaireova, Rimbaudova

i Verlaineova života. Nakon školovanja i usavršavanja u Londonu, Mal-

larmé postaje profesorom engleskoga jezika. Rani brak i obiteljske brige

teško mu padaju jer ga priječe da se potpuno posveti književnosti. Go-

dina 1864. prekretnica je u njegovu pjesništvu: nakon prvih pjesama

pisanih tehnikom parnasovaca, a u duhu Baudelaireove lirike, Mallarmé

počinje pisati tragediju u stihovima Herodijadu, od koje je dugogodi-

šnjim sažimanjem ostala tek oduža pjesma. Borba s gradom spjeva us-

mjerava njegovu poetiku u pravcu stvaranjaćutilnesugestije, što se postiže

smišljenim zamućivanjem jasnoće sadržaja i izraza. Sva sredstva metrike,

rime i biranoga rječnika služe pjesniku da bi stihom stvorio nove riječi

za sadržaje koji još ne postoje u stvarnosti. Nakon niza godina provede-

nih u pokrajini, Mallarmé konačno seli u Pariz, gdje širi svoju književnu

djelatnost, u što spadaju i poznati sastanci utorkom u njegovu stanu,

gdje se skupljaju simbolisti i drugi mladi pisci, koji će obilježiti sljedeće

razdoblje (Claudel, Gide, Valéry itd.). Zbog dugotrajnosti svoga postu-

pka Mallarmé piše malo pjesama, pa upotpunjava pjesničku djelatnost

drugovrsnim pothvatima. Tako je izdao i nekoliko brojeva modnoga

časopisa Posljednja moda, gdje je pisao gotovo sve priloge - posao koje-

mu se nije posvećivao iz materijalnoga razloga, nego prvenstveno iz

ljubavi prema kratkotrajnim, krhkim pojavama iz svijeta mode, podob-

nim također da izraze poetsku sugestiju nekoga trenutka. Godine 1887.

izlazi napokon prvo skupno izdanje njegovih tekstova Stihovi i proza

(Vers et Prose). Više od svega Mallarméa zaokuplja pjesnički projekt od

kojega će ostati samo bilješke i skice: to je Knjiga (Le Livre), »u koju bi

trebalo dospjeti sve postojeće«, a koja bi ostvarila zamisao univerzalne

Književnosti. Dovršeni oblik te ideje sačuvao se u poemi Bacanje kocki

nikada neće ukinuti slučaj (Un Coup de dès jamais n 'abolira le hasard, 1897.),

djelu koje je sinteza poezije, glazbe i arhitekture. U toj poemi riječi su

raspoređene na način glazbene partiture, koja iziskuje krajnje aktivira-

Page 309: antologija francuskoga pjesnistva

309

nje vizualnoga udjela čitanja (zbog čega se to djelo smatra jednim od

prethodnika tzv. »vizualne« i »konkretne poezije«). Svojim je knjiže-

vnim radom Stéphane Mallarmé zacrtao i premašio poetiku simbolisti-

čkoga pokreta, zadavši francuskoj i europskoj poeziji zadaće na kojima

ona nije prestala raditi do danas.

Page 310: antologija francuskoga pjesnistva

310

MYSTICIS UMBRACULIS (Proza luđaka)

Elle dormait: son doigt tremblait, sans améthyste

Snivaše: drhto joj prst, bez ametista,

Gol pod košuljom, dok, uzdasima karan,

Ne zastade, dignuv k pupku rub batista.

Trbuh njezin regbi u snijeg se pretvara,

Gdje bi, kada zlatni trak šumom zablista,

Palo meko gnijezdo vedra češljugara.

Zvonimir Mrkonjić

MORSKI POVJETARAC

La chair est triste, hélas! et j'ai lu tous les livres

Put je tužna, jao, knjige pročitane.

Pobjeći daleko! Ptice slutim pjane

Izmed čudne pjene i neba duboka!

Ništa, ni vrtovi u odrazu oka,

Srce što u more roni, spriječit neće,

O noći, ni svjetlost samotne mi svijeće

Na praznu papiru, kog bjelina brani,

Niti mlada žena koja dijete hrani.

Poći ću! Brode što njišeš jarbolima,

Diži sidro prema egzotičnim tlima!

Page 311: antologija francuskoga pjesnistva

311

Dosada, što nada okrutna je slama, Vjeruje posljednjem pozdravu marama! Možda ti jarboli pozivljuć oluje Već nagnuti vjetrom u brodolom huje, Bez otoka plodnih, strti, bez jedara... Al, o srce moje, počuj pjev mornara!

Zvonimir Mrkonjić

POČINAK U PORCULANU

Las de Vanter repos où ma paresse offense

Trudan gorkim mirom gdje mi lijenost vrijeđa

Slavu zbog koje sam pobjegao divnom

djetstvu ružinjaka ispod plavih pređa,

sedam puta trudan po savjetu kivnom

da bdijući kopam opet novu jamu

u škrtom zemljištu mojeg mozga leđnom,

grobar bez milosti za jalovost samu,

- što toj Zori reći, Sni, kad priđu jednom

ruže, kada stravom blijedih ruža svojih

to prostrano groblje prazne rupe spoji?

Bacam proždrljivu Umjetnost okrutne zemlje, te se starom prigovoru smiješim prošlosti, drugova, genija i mutne lampe, kojom svoje umiranje tješim. Slijedit ću Kineza srca bistra haran kom je čisti zanos dati zalaz kistom na snježnim tasama za mjesec očaran

Page 312: antologija francuskoga pjesnistva

312

čudna cvijeta što ga promirisa listom

s kraja na kraj. Cvijet što, dijete, osjeti ga

gdje se uz filigran plavi duše cijepi.

Kad smrt bude takav san mudrog bez briga,

izabrat ću jošte mlad krajolik lijepi,

na tasama ću ga snimit rasijano.

Tanka blijeda crta plavetnila bit će

jezero u nebu naga porculana,

jasan polumjesec bijelom maglom svit će

svoj spokojan rog u ogledalo voda

pokraj tri smaragdne trstike, tri boda.

I m Ujević

♦ ♦ ♦

Le vierge, le vivace et le bel aujourd'hui

Čedno, živo, lijepo danas zar nam prijeti

Pjanim razbit krilom to jezero kruto

Posred zaborava snježnog opsjednuto

Jasnim ledenjakom lijetova sapetih!

Davni labud pamti da je slika čista

Svog uznosa, al se opire bez nade

Jer kraj gdje da živi, opjevat ne znade

Kad jalove zime dosada zablista.

Sav vrat mu se protiv smrti bijele bori, Koju prostor zada ptici što ga spori - Ali tla ne svlada gdje mu perje susta.

Page 313: antologija francuskoga pjesnistva

313

Avet koju sjaj njen čist tom mjestu nudi, Koči se od teška sna prezrive studi, Što ga snosi Labud sred progonstva pusta.

Zvonimir Mrkonjić

GROB EDGARA POEA

Tel qu 'en Lui-même l'éternité le change

Takav ko što vječnost Njim ga samim tvori,

Izaziva Pjesnik s blijeskom mača grozna

Svoje doba, što se zgranu jer ne spozna

Da smrt u tom glasu neobičnom zbori!

Oni, ko skok hidre kad anđela začu

Gdje plemenskoj riječi čišći smiso daje,

Obznaniše glasno čar ispijen da je

Sred beščasna vala u metežu mračnu.

Od tla i oblaka kivnog - o nesreće! -

Ako nam ideja reljef ne usiječe

Kojim će se resit Poeov grob blistavi,

Mirna stijena pala iz tamna rasula,

Neka ovaj granit bar granicu stavi

Crnim lijetovima svih budućih Hulâ.

Zvonimir Mrkonjić

Page 314: antologija francuskoga pjesnistva

314

FAUNOVO POPODNE

Ekloga

Ces nymphes, je les veux perpétuer

FAUN

Ove nimfe hoću da su navijek. Laka

Tako jasna put im da lebdi sred zraka Tihog od sna bujna.

Zar ja voljeh sanje? Sumnje mi se, nanos drevne noći, tânjé U grančice mnoge, što ostajuć pravom Sumom jamče, jao, da za slavlje samom Sebi nudih grešku idealnu ruže. Razmislimo...

žene što ti mišlju kruže Zar tek lik su želje tvojih bajnih čula! Čednijoj se od njih u oku rasula Varka, hladnu i modru kao suzno vrelo; Druga je, sva uzdah, oprečna zacijelo, Ko dah vrelog dana u bujnoj ti kosi! Ne! Ako s klonulom, umornom se nosi Nesvjesticom, gušeć žegom jutro svježe, Samo žubor-vode iz frule mi bježe U suglasjem rošen gaj; i jedini je Vjetar spreman poteć iz dviju cijevi prije Negoli razaspe zvuk sred suhe kiše, Na obzorju koje ni nabor ne njiše, Taj umjetni dašak vidljive vedrine Nadahnuća što se vraća u visine.

Page 315: antologija francuskoga pjesnistva

315

0 sicilski žali smirenih močvara, Sto ih sunce i taština moja hara, PRIČAJTE u šutnji iskričava cvijeća »Da tu šuplje trske ukroćene stjecah Talentom, na sinjem dok zlatu zelene Daljine što česmu lišćem loze sjene, Životinjska bijelost mirno se talasa; 1 da, sporim kad se pjevom frula glasa,

Lijet se labudova, ne! najadâ, skrije,

II zaroni...«

Sve u ridem času vrije, Bez kreta, ne kažuć kako skup taj rasu Pretek strasti onog koji teži glasu; Tad ću se probudit kao nekad revan, Sam, uspravan, drevnom svjetlošću oblije Krin! prostodušnošću jedan medu vama. Od blagoga ništa na njinim usnama,

Cjelova, što tiho govori o zloći, Drukčije mi ujed čista grud svjedoči, Tajnovit, i nekim višnjim zubom zadat; Neka! ta se tajna odlučila jadat Dvojnoj trski koja pod plaveti zvuči: Ona, uvraćajuć to što obraz muči, Samotno i dugo sanjari o smiješku Okolne ljepote, kad činimo grešku Pjev svoj lakovjerni zamjenjujuć s njome; I da u visinu, k glasu ljubavnome, Izvije se iz sna običnoga leda, Čista boka što ga slijedim ispod vjedâ, Crta monotona, zvučna, uzaludna.

* * *

O glazbalo bijega, procvjetaj, zloćudna

Siringo, gdje mene na jezeru čekaš!

Page 316: antologija francuskoga pjesnistva

316

A ja, gord što zvučim, bit ću duga jeka Božica; uz pomoć slika zaljubljenih, Njihovoj ću sjeni pojaseve plijenit; Tako, kad isisah svjedost grožđa žarka, Goneć žalost što je moja zastrije varka, Nasmijan, grozd dižem k ljetnom nebu, lakom Za pjanstvom, i puneć sjajnu opnu dahom, Kroz čehulje zurim do večernje sjene.

Nadmimo, o nimfe, razne USPOMENE.

»Kroz trske moj vid ispijaše obline

Besmrtne što blaže svoje ožegline,

S bijesnim krikom ponad šume u modrinu;

A blistava kupelj vlasi namah zginu,

Dragulji! u svrhu svjetlonosne pjene.

Pritrčah; do nogu vidjeh zagrljene

(Zlog užitka što su dvije c'uteć muku)

Spavačice izmed smjelih svojih ruku;

Otmem ih, spletene, pa trčeći krenem

K busenu, izmaklom mržnji tašte sjene,

Ruža, kojim miris sav na suncu svenu,

Da nam obijest sliči danu potrošenu.«

Ja te obožavam, bijesu djeva, slasti

Divlja svetog, golog trha, koji krasti

Hoće mi se usni, što pije ko strijela

Uzdrhtale munje, otajni strah tijela:

Od nogu bešćutne, k srcu te plašljive,

Nevinost što skupa gube, punu žive

Vlage divljih suza, il para manje tužnih.

»Moj zločin je što sam, strah taj kad zasužnjih

Izdajnički, na dva razdvojio dijela

Naumom- bogova spleten bokor tijela: Jer, tek što sam htio skriti osmijeh strasni

U diklice jedne pregibima krasnim,

(Pazeć samo prstom — da krinove njene

Strast oboji sestrice joj uspaljene -

Page 317: antologija francuskoga pjesnistva

317

Bezazlenu malu koja ne rumeni:) Iz ruku, nesviješću mutnom rastvorenih, Taj plijen nezahvalni uspje iskliznuti Ne žaleć moj jecaj što me pjanstvom smuti.«

Neka! K sreći druga odvest će me tijela

Kosa vezanih o rogove mog čela:

Ti, o strasti, znaš da zreo, boje krvi,

Svaki šipak prsli sav od pčela vrvi;

A krv zaljubljena, što podložnost nudi,

Lije se za cio roj vječite žudi.

Sad kad pepeo i zlato šumu zavi,

Sred ugasla lišća svečanost se slavi:

Nâ te, Etno, evo gdje Venera slazi

Da ti lavu nogom bezazlenom gazi

Kad tužni san tutnji il plamen se guši.

Držim kraljicu!

O kazno...

Ne, to duši

Ponestaje riječ, a tijelo otežalo

Pod gordom tišinom podneva je palo:

Smjesta mi je zaspat da hulu prebolim

Na tlu žedan ležeć i kao što volim

Zvijezdi vina pružit usne rastvorene!

Zbogom, obje: odoh motriti vam sjene.

Zvonimir Mrkonjić - Željka Ćorak

Page 318: antologija francuskoga pjesnistva

318

PAUL VERLAINE

(1844. - 1896.)

Nazvavši pjesnike Baudelairea, Corbièrea, Villiers de l'Isle-Adama, Mallarméa, Rimbauda i sebe samoga »prokletim pjesnicima«, Paul Ver- laine unio je vlastiti uznemireni život u svoju poetiku. Pretjerano vezan za majku, mladi je Verlaine tjelesno i karakterno labilan. Kako bi se ustalio i okanio poroka, medu kojima alkoholizam nije bio najteži, Verlaine se oženio i postao činovnik. Tada mu je jedan sedamnaestogodišnji pjesnik poslao na ogled svoje pjesme; ustanovivši da je riječ o pjesničkom geni- ju, Verlaine ga je oduševljeno pozvao u Pariz. Bio je to Arthur Rimbaud, čiji se boravak u Parizu ubrzo pokazao kobnim po Verlainea. Dvojica su pjesnika skupa pobjegli u Englesku, zatim u Belgiju, gdje je nakon burnih svađa Verlaine čak pucao u Rimbauda u času kad ga je ovaj htio napusti- ti. Verlaine je osuđen na dvogodišnji zatvor, u kojem je doživio prolazno obraćenje. Unatoč pokušajima da živi po građanskim normama, Verlaine se uvijek vraća staromu načinu života, koji ga konačno uništava. U svojim pjesničkim početcima Verlaine piše pod utjecajem Baudelairea i parnaso- vaca, pa tako nastaju njegove Saturnskepjesme (Poèmes saturniens, 1866.). Uskoro se poziva na duhovnu srodnost sa srednjim vijekom i Villonom, ali i na slikovitost rokokoa, te piše na teme Watteauovih slika. Verlaineov je slog mnogo manje čvrst od parnasovskoga, ne toliko odan poštivanju pravila koliko iskorištavanju nepravilnosti. Kao što je napisao u pjesmi Pjesničko umijeće, on teži postići pjesmom glazbeni sklad mekih, pokrenu- tih pravaca, zbog čega daje prednost asonanci pred rimom, neparnomu ritmu pred parnim, slobodnomu ustroju pred čvrstim redom, sugestiji pred idejom. Svrha je pjesme postići točnost u nestalnome, što znači prije- laz, nijansu. Takva »impresionistička« poetika najbolje je došla do izražaja u zbirci Romance bez riječi (Romances sans Paroles, 1874.), punoj ritmičkih inovacija. Dvije kasnije objavljene zbirke, Nekad i sada (Jadis et Naguère, 1884.) i Usporedo (Parallèlement, 1889.), odaju tragove koje je u Ver- laineovu životu i pjesništvu ostavio meteorski prolaz Rimbaudova geni- ja. Verlaine je izvan svojih zbirki ostavio i mnoštvo sočnih erotskih stihova, koliko heteroseksualnih, toliko i homoseksualnih, koji su za širu javnost postali poznati tek nedavno, kad su objavljeni u knjizi Hombres.

Page 319: antologija francuskoga pjesnistva

319

♦ ♦ ♦

Blijedi se lije

Mjesečev sjaj,

S grane se vije

Svake niz gaj

Glas ispred hvoja...

Ljubavi moja.

U ribnjak gleda

Dubok i snen,

Zrcali blijeda

Vrbe se sjen,

Gdje vjetar plâkô...

Sniva se tako.

Pokoj se neki

Spušta kroz sne

Nježni daleki

S neba, gdje sve

Duge su boje...

Čas divan to je.

La lune blanche

Dragutin Domjanić

Page 320: antologija francuskoga pjesnistva

320

JESENSKA PJESMA

Les sanglots longs

Jecaja puna Jesenskih struna

Svirka duga Ide do srca I ono grca

S gluhih tuga.

Sav blijed od jada, Bez daha, kada

Ura zvoni, Sjećam se sjena Davnih vremena,

Suze ronim;

Pa bludeć dima S vjetrima zlima

Ja se vrtim Posvuda, kao List što je pao

K svojoj smrti.

Zvonimir Mrkonjić - Željka Ćorak

GREEN

Voici des fruits, des fleurs, des feuilles et des branches

Evo lišće i cvijeće, grane, plodovi zreli, evo i moga srca, što samo za vas bije.

Page 321: antologija francuskoga pjesnistva

321

Nemojte raniti ga rukama svojim bijelim, i ovaj skromni darak neka vam mrzak nije.

Dolazim prepun rose, po meni kapi mnoge, od vjetra na mom čelu hvata se inje lako. Pustite da moj umor, uz vaše mirne noge, sanja časove sretne i da se odmori tako.

I po grudima vašim nek moja glava pliva, koja od poljubaca sva šumori i pada. Od te oluje krasne nek tako otpočiva, i da trenutak zaspim kad i vas umor svlada.

Nikola Milićevič

NEVERMORE

Souvenir, souvenir, que me veux-tu? L'automne

Zašto me tako uspomena muči? Gna jesen drozda po ozračju mlakom, sunce se hita jednolikom zrakom na žutu šumu gdje sjeverac huči.

Idasmo snatreć sred samoće, sreće, kose i misli vjetar mrsio je. Naglo mi nježno svrnuv oči svoje: »Koji bje dan tvoj ponajljepši?«, reče

glas zlatan, zvonak u anđelskom zvuku. Moj blag joj osmijeh šutke odgovori, pobožno bijelu poljubih joj ruku.

Page 322: antologija francuskoga pjesnistva

322

Ah, kako miri prvo rano cvijeće! U slatkom zvonu kako li žubori da prvo štono s ustâ dragih liječe!

Mirko Tomasović

KLONUĆE

Je suis l'Empire à la fin de la décadence

Ja sam kao carstvo, kasno, blizu kraja, Sto barbare bijele kako idu, gleda, Akrostihe kujuć, lijene stihe reda, Sloga zlatnog, bolnog od sunčeva sjaja. U osami duša od dosade pati. Krvave su bitke, kažu, tamo dolje, O, nemoćni što smo, slabi i bez volje, Bez želje da radost života se vrati!

O, ne moći htjeti, o, čak niti htjeti!

Oh, ispili sve smo! Bathil, smij se tiše!

Oh, ispili sve smo, riječi nema više!

Samo pjesma jedna vatri namijenjena,

Jedan rob nehajni što sveđ nekud leti,

I dosada neka, bol nepreboljena.

Grgo Gamulin

Page 323: antologija francuskoga pjesnistva

323

PRISNI SAN

Je fais souvent ce rêve étrange et pénétrant

Ženu nepoznatu vrlo često snijem:

Ja ju ljubim, ona ljubavlju mi vraća,

I nikad ta žena posve ista nije,

Niti druga, ali ljubi me i shvaća.

Shvaća me i srce njoj ništa ne krije,

Jao, njoj tek nisam nedokučiv, mračan,

Pa kad znoj niz blijedo čelo mi se slije,

Osvježit ga znade makar puna plača.

Smeđa li je, plava, rida? - Ne bih znao.

Ime? Spominjem se da je zvučno, meko,

Ko ljubljenih što ih Život izagnao.

Njezin pogled ima snagu kipa nijema,

A glas njezin dubok odzvanja daleko

Naglascima dragih kojih više nema.

Zvonimir Mrkonjić

SVITA

Un singe en veste de brocart

Majmun u ruhu od brokata Ispred një skakuće i cupka,

Page 324: antologija francuskoga pjesnistva

324

Ona pak čipkast rupčić cupka, Rukavicom ga finom hvata.

A sasvim rumen crnčić dotle Rukama drži uzdignute Haljine njene teške skute, Pazeć gdje nabor sklize o de;

Ne skida majmun oka svoga

S gospina grla tako bijelog,

S tog blaga što bi za se htjelo

Obnažen torzo nekog boga;

Katkad prepreden crnčić diže

Više od dopuštene mjere

Svoj raskošan i sjajan teret

Da noćne snove vidi bliže;

Ona po stubama se penje,

I niti znakom kaže kojim

Životinjama kućnim svojim

Da laskavo je dira mnijenje.

Željka Ćorak

MJESEČINA

Votre âme est un paysage choisi

Vaša je duša birani krajolik

Sto čuvide ga čarovitim čine

Page 325: antologija francuskoga pjesnistva

325

Prebiruć lutnju i plešuć, i tolik Tek bol je ispod obrazine njine.

U molu udilj pjesmom uznoseći Nadmoćnu ljubav, lagodnu sudbinu, Kao da svojoj ne vjeruju sreći I miješa im se pjev u mjesečinu,

U mjesečinu lijepu, tužnu, mirnu,

Od koje ptica na svom stablu snije,

A vodoskok do jecaja je dirnut,

I velik, tanak mramorjem se lije.

Željka Ćorak

NEHAJNI PANTUM

Trois petits pâtés, ma chemise brûle

Tri su miče maće, košulja se pali. Velečasni baca kosti odostraga. Sestričnu mi plavu Uršulom su zvali, Zašto ravan krenuh, kos ti odoh s traga?

Sestričnu mi plavu Uršulom su zvali Ko da je vrh voda perunika draga. Nek đurđica živi, nek se zvončić hvali! Spavaj, dijete, spi, vretenca pojte blaga. Zašto ravan krenuh, kos ti odoh s traga? Tri su miće maće, točka, zarez mali;

Page 326: antologija francuskoga pjesnistva

326

Ko da je vrh vôda perunika draga; Nek đurđica živi, nek se zvončić hvali. Tri su miće maće, točka, zarez mali; Spavaj, dijete, spi, vretenca pojte blaga. Libela vrluda gdje je šaš i vlaga. Velečasni, moja košulja se pali!

Željka Ćorak

UMIJEĆE PJESNIŠTVA

De la musique avant toute chose

Glazbe nad svim i prije svega,

Ti nepar stog radije usvoji,

Neodređen, lakše raslojiv

U zraku, bez glume il têga.

Treba da tvoj izbor se kreće

Do riječi sveđ što smisô skriva;

Jer najdraža pjesma je siva

Gdje Nejasno s Točnim se stječe.

lb zastrt sjaj zjena je krasnih,

I titrav žar južnoga dana,

Jesenjim nebom utišana

Vreva plava od zvijezda jasnih!

Do Prijelaza nam postupnoga,

Ne Boje, tek do njega nam je!

Page 327: antologija francuskoga pjesnistva

327

Oh! Prijelaz sve je obećanje,

Sanja sanje, svirala roga!

Poanti zloj učini konac,

Krutu Duhu, poganu Smijehu,

Od kog suze Plaveti teku,

Češnjaku tom za prosti lonac!

Rječitosti vrat moraš skršit!

Dobro će bit možeš li pritom

Natjerat Srok da bude pitom,

Jer bez paske gdje će taj svršit?

Krivnje Sroka tko će izreći?

Da 1' crnac lud il gluhak mali

Za nas jeftin nakit taj sâlï,

Koji šuplje pod brusom zveči?

Glazbe nek svud i uvijek ima!

A stih tvoj sâm neka uzlijeće

Bježeć duši što drugim kreće

Nebesima i ljubavima.

Neka ti stih zgoda je sretna,

U kovrčast, rân vjetar sjetva,

Od kojeg tim cvjeta i metva...

Drugo su sve tek slova spretna.

Željka Ćorak

Page 328: antologija francuskoga pjesnistva

328

TRISTAN CORBIÈRE

(1845. - 1875.)

Posve odvojen od glavnih pjesničkih struja svoga vremena, Tristan

Corbière pisao je poeziju izvornu po surovosti obračuna sa samim so-

bom. Bretonac, zaljubljen u more, bio je bolešću spriječen u tome da

postane pomorac, a ružnoća kao posljedica bolesti naučila ga je da se

užasava sebe. Grčevit humor daje njegovu pjesništvu značajku svojevr-

sne antipoezije: »Umjetnost ne zna za me. Ja ne znam za Umjetnost.«

Tipični su za Corbièra stihovi sastavljeni iz dva dijela, koji se međusobno

pobijaju. Nasuprot težnji svoga doba prema zvukovnoj alkemiji, Cor-

bière se služi banalnošću i obnavlja suglasja narodne poezije. Tražeći

izraz za svoju raskidanost, Corbière štoviše namjerno piše metrički po-

grešne stihove, koji prethode izumu slobodnoga stiha. Pjesnikov se život

samotnički odvijao posve po strani od književnih krugova. To je razlog

zašto je njegova jedina knjiga, Žute ljubavi (Amoursjaunes, 1873.), poto-

nula u zaborav sve dok na nju nije svratio pozornost Verlaine 1884.,

devet godina nakon Corbièreove smrti, kad ga je proglasio jednim od

»prokletih pjesnika«.

Page 329: antologija francuskoga pjesnistva

329

EPITAF

Osim zaljubi]enika-početnika ili svršenih koji hoće početi s krajem, ima toliko stvari što se završavaju poče- tkom, tako da početak počinje napokon biti na svršetku, svršetak će tome biti što će zaljubljenici i drugi napokon početi započinjati onim početkom koji će naposljetku biti tek svršetak vraćen onome što će početi time što će biti ravno vječnosti koja nema ni svršetka ni početka te će na- pokon također biti konačno jednako vrtnji zemlje gdje se napokon više neće razabirati gdje počinje svršetak oda- kle završava početak što je svaki svršetak svakog početka jednakog svakom završnom početku beskraja određenog neodređenim. - Jednakog epitafa jednakom predgovo- ru i uzajamno.

Mudrost nacija

Il se tua d'ardeur, ou mourut de paresse

Ubi se od revnosti il ga ubi dokolica,

Ako živi, od zaborava to je; sad prepušta se, sit svih lica:

Žali tek što vlastita ne bje ljubavnica.

Ni jedan kraj ne rodi njega,

Bje oduvijek guran sa svih strana,

I bje arlekinski svaštarska hrana,

Preljubna mješavina svega.

Od bog-bi-znao-čega - al ne znajuć kud da se djene; Od zlata - bez pare prebijene;

Od živaca - bez nerva; krepkosti bez snage mnoge; Od poleta - uganute noge; Od duše - a bez violine;

Od ljubavi - bludnom puti gonjen. - S previše imena, a da bi imao ime.

Idealu težeć - bez ideje;

Page 330: antologija francuskoga pjesnistva

330

Zvonka rima - nikad rimovana; Premda nije niti otišao - vratio se je;

Nalazeć se svugdje, a bez stana.

Pjesnik, unatoč svojim stihovima; Umjetnik bez umjetnosti - naopak svima;

Filozof - u kog ništa ne štima.

Ozbiljan šaljivac - nimalo smiješan.

Glumac: u roli neumjesan;

Slikar: lud za klarinetom;

A glazbenik: bolji s paletom.

Glava! - Al bez glave;

Isuviše lud da bi znao biti glupan;

Skupa riječ mu ista ko i ona što ide skupa.

- Krive pjesme jedine mu bile prave.

Rijetka ptica - kojih ima mirijada;

Mužjak... vrlo ženstven pokatkada;

Sposoban za sve - ništa vrijedno nije obro;

Dobro kvareć zlo, loše ono dobro.

Razmetan kao što sinom se zvao

Starog zavjeta - a nije se zavjetovao.

Čestit i često loš da izbjegne sud,

S prljavom vodom bacao je dijete i sud.

Bijesan kolorist - bljedunjav pritom;

Neshvaćen... - od sebe osobito;

Plako je, pjevo, pravo - tonovima krivim;

- Mânë bez mânâ bje primjer živi.

Ne bijaše netko, niti neka stvar. Poza mu bila prirodni dar.

Nipošto pozer, za jedinog pozirajući;

Page 331: antologija francuskoga pjesnistva

331

Prenaivan, cinično sve prozirući; Ne vjerujuć ni u šta, vjerujuć u sve.

- Nagnuće mu bješe gađenje.

Suviše sirov - jer odveć bje kuhan,

Sličeć ničem manje nego sebi samu,

S jadom svojim se zabavljao s puno duha

Da besano može zuriti u noćnu tamu.

Šetač pučinom - koji pluta,

Nikad ne videći svršetak svog puta...

Previše Ja da bi mogo sebe trpit,

S duhom na suhu, ali glave pjane, Svršen, ali ne znajući svršit,

Umrije čekajući bolje dane

I živje nadajuć se smrti.

Tu leži - srce bez srca, loše posađen,

Preuspio - ko promašen.

Zvonimir Mrkonjić

Page 332: antologija francuskoga pjesnistva

332

LAUTRÉAMONT

(1846. - 1870.)

Pod pseudonimom comte de Lautréamont objavio je Isidore Du-

casse jednu od najneobičnijih knjiga francuske književnosti, Maldororo-

va pjevanja (Les Chants de Maldoror, 1869.). Tiskavši ih, nakladnik je bio

toliko preplašen njihovom crnoćom i blasfemičnom smjelošću da je,

bojeći se posljedica, odbio dati knjigu u prodaju. Godinu dana poslije,

pjesnik je objavio pod svojim pravim imenom knjižicu Pjesme (Poésies)

kao »predgovor jednoj budućoj knjizi«, gdje, u opreci s Maldororovim

pjevanjima, kani »ispraviti u smislu nade« najljepše pjesme Hugoa, De

Musseta, Byrona i Baudelairea. Umrijevši iste godine, Lautréamont nije

stigao potkrijepiti istinitost svoga obrata od pjesnika Zla u pjesnika Do-

bra. Ostala je zagonetka Maldororovihpjevanja, toga djela u formi prozne

epopeje, kojemu je sadržaj apsolutna pobuna: protiv književnosti (jer

je poema zapravo parodija romantičkoga satanizma, presudan podatak

za tumačenje pjesnikove namjere), protiv čovjeka i protiv njegova tvor-

ca, Boga. Kao osnovicu svoga sistema obrnutih vrijednosti svojih Pjeva-

nja Lautréamont uzima Zlo da bi stvorio pjesnički svijet sugestivnoga

košmara karakterističan po svome agresivnom bestijariju od osamdeset

i pet životinja, što ga je proučavao G. Bachelard. Halucinantne slike,

podrijedom iz dubina nesvjesnoga, Lautréamont je sročio slogom koji

ide od retorske patetike do ironije i persiflaže, ne uspijevajući nikada

dokraja iskorijeniti lirsko. Lautréamont je pjesnik najsmjelije, najsabla-

žnjivije poredbe modernoga europskoga pjesništva (»Lijep kao slučajan

susret šivaćega stroja i kišobrana na razudbenom stolu.«), koja je pola

stoljeća poslije oplodila nadrealizam.

Page 333: antologija francuskoga pjesnistva

333

MALDOROROVA PJEVANJA

PRVO PJEVANJE

[ulomak]

Vieil océan, aux vagues de cristal, tu ressembles

Stari oceane, kristalnih valova, ti si razmjerno nalik na

one plavetne ožiljke koje vidimo na išibanim leđima mladih

mornara; ti si golema modrica na tijelu zemlje: volim ovu

poredbu. Kad te prvi put ugledamo, otegnuti dah tuge, koji

nam se čini kao šumor tvog nježnog lahora, prolazi ostavlja-

jući neizbrisive tragove na duboko potresenoj duši, i ti pod-

sjećaš one koji te vole, a da to svagda i ne opažaju, na mučne

početke čovjeka kad upoznaje bol koja ga više ne ostavlja.

Pozdravljam te, stari oceane!

Stari oceane, tvoj skladno kuglasti oblik koji razvese-

ljava ozbiljno lice geometrije, podsjeća me isuviše na sitne

čovječje oči, po sićušnosti slične veprovim očima, a po kru-

žnoj savršenosti obrisa slične očima noćnih ptica. No čo-

vjek se u svim stoljećima smatrao lijepim. Ja međutim mi-

slim da čovjek vjeruje u svoju ljepotu samo iz samoljublja;

jer zašto tako prezrivo gleda na lik svog bližnjega? Pozdra-

vljam te, stari oceane!

Stari oceane, ti si simbol istovjetnosti: uvijek si jednak

i isti. Nikada se ne mijenjaš bitno: ako su tvoji valovi negdje

razjareni, malo dalje, u nekom drugom pojasu, oni su sa-

vršeno mirni. Ti nisi kao čovjek koji se zaustavlja na ulici

da vidi kako se grizu dva buldoga, ali koji se ne zaustavlja

kad prolazi sprovod; koji je ujutro pristupačan, a navečer

zlovoljan; koji se danas smije, a sutra plače. Pozdravljam

te, stari oceane!

Page 334: antologija francuskoga pjesnistva

334

Stari oceane, nije nemoguće da ti u svojoj utrobi kri-

ješ buduće koristi za čovjeka. Ti si mu već dao kita. Ti ne

dopuštaš da pohlepne oči prirodnih znanosti lako razotkriju

tisuću tajna tvog unutrašnjeg uređenja. Ti si skroman. Čo-

vjek se neprestano hvali, i to za sitnice. Pozdravljam te, stari

oceane!

Stari oceane, različite vrste riba koje hraniš, nisu se me-

du sobom zaklele na bratstvo. Svaka vrsta živi za sebe. Tem-

peramenti i oblici, koji su u svakoj od njih drugačiji, dovolj-

no razjašnjavaju ono što se u prvi čas čini izuzetkom. To

upravo vrijedi za čovjeka koji nema iste isprike. Ako na je-

dnom komadu zemlje živi trideset milijuna ljudskih bića,

oni smatraju da im je dužnost da se ne miješaju u živote

svojih susjeda, uraslih kao korijenje u komad zemlje koji

je do njega. Od velikog do malog čovjeka na niže, svatko

živi kao divljak u svojoj jazbini i rijetko iz nje izlazi da po-

sjeti svoga bližnjega, koji u jednoj drugoj jazbini isto tako

čuči. Velika je svjetska ljudska obitelj utopija, dostojna naj-

prosječnije logike. Osim toga, kad gledamo tvoje plodne

dojke, pred oči nam dolazi slika nezahvalnosti; jer odmah

moramo misliti na one brojne roditelje, tako nezahvalne

prema Stvoritelju, da odbacuju plod svoje kukavne veze.

Pozdravljam te, stari oceane!

Stari oceane, tvoja materijalna veličina može se poredi-

ti, samo onda, ako pomislimo koliko je trebalo aktivne sna-

ge da se stvori cjelokupnost tvoje mase. Ne možemo te

obuhvatiti jednim pogledom. Da te razgledamo, naš pogled

mora neprekidno okretati svoj teleskop prema sve četiri

strane horizonta, slično kao što matematičar, da bi riješio

neku algebarsku jednadžbu, mora odijeljeno ispitivati raz-

ličite moguće slučajeve, prije nego riješi teškoću. Čovjek

jede hranjive tvari i čini druge napore, dostojne bolje sudbi-

ne, da bi se činio debeo. Neka se ta divna žaba napuhava

koliko god hoće. Budi miran, neće dostići tvoju debljinu;

ja bar tako mislim. Pozdravljam te, stari oceane!

Page 335: antologija francuskoga pjesnistva

335

Stari oceane, tvoje su vode gorke. Imaju upravo isti

okus kao žuč, koju kritika cijedi na umjetnost, na znanost,

na sve. Ako je tko genijalan, prikazuju ga idiotom; ako tko

drugi ima lijepo tijelo, onda je on grozan grbavac. Čovjek

bez sumnje snažno osjeća svoje nesavršenstvo - a za tri če-

tvrtine tog nesavršenstva kriv je uostalom on sam - kad ga

tako kritizira! Pozdravljam te, stari oceane!

Stari oceane, ljudima još nije pošlo za rukom, i pored

sve savršenosti njihovih metoda, i pored sve pomoći znan-

stvenih istraživanja, da izmjere vrtoglavu dubinu tvojih po-

nora; najdublje, najteže sonde pokazale su da imaš nedo-

hvadjivih dubina. Dostupne su... ribama: ljudima - ne. Če-

sto sam sâm sebe pitao što je lakše upoznati: dubinu oceana

ili dubinu ljudskog srca! Često sam, s rukom na čelu, stojeći

na brodovima, dok se mjesec nepravilno njihao medu jar-

bolima, znao sebe zateći, ne obazirući se ni na što što nije

bio moj cilj, kako se trudim riješiti taj teški problem! Da,

što je dublje, što je nedokučljivije: ocean ili ljudsko srce?

Ako trideset godina životnog iskustva do izvjesne mjere

može pretegnuti na jednu ili na drugu stranu, bit će mi do-

pušteno da kažem da se ocean, unatoč svojoj dubini, ne mo-

že po tom svom svojstvu mjeriti s dubinom ljudskog srca.

Imao sam veze s ljudima koji su bili kreposni. Umirali su

sa šezdeset godina, a svi su uvijek uzvikivali: »Činili su do-

bro na zemlji, to jest bili su milosrdni: to je sve, to nije te-

ško, to može svatko.« Tko će shvatiti zašto se dvoje ljuba-

vnika, koji su se još jučer obožavali, zbog jedne loše protu-

mačene riječi razilaze, jedan prema istoku, drugi prema za-

padu, sa žaokama mržnje, osvete, ljubavi, i grižnje savje-

sti, i više se ne viđaju, svaki u oklopu svog samotnog po-

nosa? Tô je čudo, koje se ponavlja svaki dan i koje zbog

toga nije manje čudesno. Tko će razumjeti zašto uživamo

ne samo u općenitim nesrećama svojih bližnjih nego i u

posebnim nesrećama svojih najdražih prijatelja, a u isto nas

vrijeme one žaloste? Evo jednog neoborivog primjera na

kraju: čovjek licemjerno kaže da, a misli ne. Zato divlje ži-

Page 336: antologija francuskoga pjesnistva

336

votinje čovječanstva imaju toliko povjerenja jedne u druge

i nisu egoisti. Psihologija još mora napredovati. Pozdra-

vljam te, stari oceane!

Stari oceane, ti si tako moćan da su to ljudi naučili na

vlastitoj koži. Oni uzalud upotrebljavaju sve sposobnosti

svog duha... ne mogu te nadvladati. Našli su svog gospoda-

ra. Kažem da su našli nešto što je jače od njih. To nešto

ima ime. To je ime: ocean! Strah koji u njima budiš, takav

je da te poštuju. Unatoč tome, na tebi njihovi najteži stro-

jevi plešu dražesno, otmjeno i lako. Ti ih tjeraš da prave

gimnastičke skokove sve do neba, i da divno gnjure sve do

dna tvojeg carstva: akrobat bi bio ljubomoran. Blaženi su

ako ih zauvijek ne umotaš u svoje uzavrele nabore, da odu

pogledati, bez željeznice, u tvoju vodenu utrobu kako žive

ribe, a osobito kako žive oni sami. Čovjek kaže: »Ja sam

inteligentniji od oceana.« To je moguće, to je i prilično is-

tinito; no ocean je strasniji njemu nego on oceanu: to nije

potrebno dokazivati. Taj praotac, suvremenik prvih epoha

naše obješene zemaljske kugle, promatra i smješka se od

sažaljenja kad prisustvuje pomorskim bitkama različitih na-

roda. Evo stotinjak levijatana, koji su izmakli iz ruku čo-

vječanstva. Patetične zapovijedi starješina, krikovi ranje-

nika, pucanje topova, to je hotimice proizvedena buka da

se ubije nekoliko sekunda. Čini se da je drama završena, i

da je ocean sve spremio u svoj želudac. Ždrijelo je strahovi-

to. Mora da je golemo u dubinama, u pravcu nepoznatog!

Napokon, kao kruna te glupe komedije, koja čak nije zani-

mljiva, vidimo, u zraku, pokoju rodu, koja je zaostala zbog

umora, i koja uzvikuje, u letu, raširenih krila: »Gle!... opako

je! Dolje je bilo crnih točaka; zatvorila sam oči: one su ne-

stale.« Pozdravljam te, stari oceane!

Stari oceane, o veliki neženjo, kad ti promatraš svečanu

samoću svojih ravnodušnih carstava, s pravom te obuzima

ponos na tvoju urođenu veličanstvenost i na iskrene po-

hvale koje ti ja revno iskazujem. Dok te s nasladom njišu

tople magle tvoje veličanstvene sporosti, koja je najgrandi-

Page 337: antologija francuskoga pjesnistva

337

ozniji od svih atributa što ti ih je udijelila najviša moć, ti

pokrećeš, usred mračne tajne, na cijeloj svojoj uzvišenoj

površini, svoje jedinstvene valove, s mirnim osjećajem svoje

vječne snage. Oni idu jedan za drugim usporedno, odijelje-

ni kratkim razmacima. Čim se jedan smanji, već mu drugi

ide u susret rastući, a praćeni su sjetnim šumom pjene, koja

nestaje, da nas sjeti da je sve pjena (tako i ljudska bića, ti

živi valovi, umiru jednoliko jedan za drugim; ali oni ne osta-

vljaju pjenušavog šuma). Na njima se s povjerenjem odmara

ptica selica, i prepušta se njihovim pokretima, punim po-

nosne dražesti, sve dok kosti njezinih krila opet ne zadobiju

staru snagu, da nastavi svoje zračno hodočašće. Htio bih

da je ljudsko veličanstvo samo utjelovljenje odsjaja tvog ve-

ličanstva. Mnogo tražim, ali ta je iskrena želja laskava za

tebe. Tvoja moralna veličina, slika beskonačnosti, golema

je kao misao filozofa, kao ljubav žene, kao božanska ljepo-

ta ptice, kao razmišljanje pjesnika. Ti si ljepši od noći. Od-

govori mi, oceane, hoćeš li biti moj brat? Pokreći se silovi-

to... još... još jače, ako hoćeš da te usporedim s Božjom os-

vetom; ispruži svoje modre pandže krčeći sebi put po svo-

jim vlastitim grudima... dobro je tako. Pokreći svoje strašne

valove, gadni oceane, koga shvaćam samo ja, i pred kojim

padam ničice na koljena. Ljudsko je veličanstvo prividno;

ono ne budi u meni poštovanja: ti, budiš. Oh! kad ti napre-

duješ s visokom i strašnom krestom, okružen krivudavim

naborima kao dvorjanicima, neodoljivo privlačan i surov,

valjajući svoje valove jedne preko drugih, svjestan onoga

što si, i izvijaš, iz dubina svojih grudi, satrt nekom silnom

grižnjom savjesti, koju ne mogu otkriti, onu vječnu muklu

huku, koje se ljudi tako boje i onda kad te sa sigurnog mje-

sta, dršćući, promatraju s obale, onda vidim da nemam ve-

likog prava kazati da sam jednak s tobom. Zato bih ti, kad

promatram tvoju nadmoćnost, poklonio svoju ljubav (a ni-

tko ne zna koliko ljubavi ima u mojim težnjama prema lje-

poti) da zbog tebe s bolju ne moram misliti na svoje bližnje,

koji su tebi najironičnija opreka, najsmješnija antiteza u ci-

Page 338: antologija francuskoga pjesnistva

338

jelom stvaranju: ne mogu te voljeti, ja te mrzim. Zašto se,

po tisući put, vraćam u tvoje prijateljske ruke, koje se otva-

raju da pomiluju moje žarko čelo, s koga se gubi vrućica

od tog dodira! Ja ne poznajem tvoju skrovitu sudbinu; mene

sve zanima što se tebe tiče. Kaži mi da li u tebi stanuje car

tame. Kaži mi... kaži mi, oceane (i to samo meni, da ne ras-

tužiš one koji su dosad upoznali samo iluzije): da li Soto-

nin dah stvara oluje koje dižu tvoje slane vode sve do obla-

ka. Moraš mi to reći jer bih se radovao da znam da je pa-

kao tako blizu čovjeka. Hoću da ova strofa bude posljednja

strofa mog zazivanja. Zato hoću da te samo još jedanput

pozdravim i da se oprostim s tobom! Stari oceane, kristal-

nih valova... Obilne suze vlaže mi oči, i nemam snage da

nastavim; jer osjećam da je došao čas da se vratim medu

ljude surova izgleda; ali... budimo hrabri! Napregnimo se

jako i podvrgnimo se, s osjećajem dužnosti, našoj sudbini

na ovoj zemlji. Pozdravljam te, stari oceane!

Radovan Ivšić

ČETVRTO PJEVANJE

[ulomak]

Je suis sale. Les poux me rongent. Les pourceaux

Prljav sam. Uši me grizu. Svinje bljuju kada me gleda- ju. Kraste i kore gube naslagale su mi se po koži prekritoj žućkastim gnojem. Nisam znao za riječnu vodu, ni za rosu oblaka. Iz moje šije, kao s gnojišta, raste grdna gljiva štita- stih stručaka. Sjedim na komadu bezoblična pokućstva i ni- sam krenuo udima već četiri stoljeća. Noge su mi uhvatile korijena u tlu i tvore sve do mog trbuha neku vrstu živa- hna raslinja, punog gnusnih nametnika, koje još nije bilj-

Page 339: antologija francuskoga pjesnistva

339

ka, a više nije ni meso. Uza sve to moje srce kuca. Ali kako

bi ono moglo kucati da ga trulež i isparine moje lešine (ne

usuđujem se reći tijela) obilato ne pothranjuju? Pod lijevim

mi se pazuhom nastanila obitelj krastača, pa kad se koja

od njih pokrene, zaškaklje me. Pripazite da neka od njih

ne izmakne i da vam ne stane grepsti gubicom po unutra-

šnjosti uha: ona bi vam onda bila kadra ući u mozak. Pod

desnim mi se pazuhom gnijezdi kameleon, koji ih nepre-

stance lovi kako ne bi skapao od gladi: svatko treba da živi.

Ali kad jedna strana potpuno izigra lukavstva one druge, i

jedni i drugi ne nalaze ništa bolje nego da se ne daju sme-

sti, pa sišu fino salo što mi pokriva rebra: na to sam navi-

knut. Opaka mi je guja proždrla spolovilo i zauzela njego-

vo mjesto: ta me besramnica učinila eunuhom. O, da sam

se mogao uzetim rukama braniti; ali mislim da su se pretvo-

rile u klade. Kako bilo da bilo, važno je ustanoviti da se

krv u njima više ne giba svojim rumenilom. Dva ježića zau-

stavljena u rastu bacila su sadržinu mojih muda psu, koji

to nije odbio: brižljivo opravši kožu, nastanili su se u nji-

ma. Jedan rak zakrčio mi je čmar; ohrabren mojom nepo-

kretnošću, čuva kliještima ulaz i zadaje mi veliku bol! Dvije

meduze prešle su mora smjesta dovabljene nadom, u ko-

joj se nisu prevarile. Pogledale su s namjerom dva mesnata

dijela što tvore ljudsku stražnjicu, te, pripivši se uz njiho-

vu izbočenu oblinu, toliko su ih zgnječili neprestanim dače-

njem da su ta dva komada mesa iščezla, a ostale su dvije

nemani potekle iz carstva ljigavosti, jednake bojom, obli-

kom i svirepošću. Ne govorite o mojoj hrptenjači, jer ona

je mač! Da, da... nisam na to obraćao pozornost, vaš je upit

umjestan. Htjeli biste znati, zar ne, kako se dogodilo da

mi bude okomito usađen u križa! Ni sam se toga dosta ja-

sno ne sjećam; ipak, ako odlučim prihvatiti kao uspomenu

ono što je možda tek san, znajte da je neki čovjek, doznavši

da sam se zakleo kako ću živjeti s boleštinom i nepokretno-

šću dokle god ne pobijedim Stvoritelja, hodao iza mene

na prstima, ali ne tako tiho da ga ne bih mogao čuti. Više

Page 340: antologija francuskoga pjesnistva

340

nisam ništa osjećao za vrijeme od jednog trenutka, koji nije

bio dug. Taj se oštri bodež zabio do drška između dva rame-

na blagdanskoga bika, i njegov je kostur prodrhtao kao od

potresa. Oštrica tako jako prianja tijelu da je do danas ni-

tko nije mogao izvući. Adeti, mehaničari, fdozofi, liječnici

iskušali su redom najrazličitija sredstva. Oni nisu znali da

se bol što ju je pričinio čovjek, ne može više uništiti! Opro-

stio sam dubini njihova urođenog neznanja i pozdravio sam

ih očnim kapcima. Putniče, kad budeš prolazio pokraj me-

ne, nemoj mi uputiti, preklinjem te, ni najmanju utješnu

riječ: oslabio bi mi hrabrost. Pusti me da zgrijem svoju us-

trajnost na plamenu svojevoljnog mučeništva. Odlazi... da

ne pobudim u tebi nikakve sućuti. Mržnja je čudnija no što

ti misliš; ponašanje je njezino neobjašnjivo poput prelo-

mljenog izgleda štapa zaronjenog u vodu. Takav kakvim

me vidiš, ja mogu još praviti izlete do bedema neba na čelu

legije ubojica, i vratiti se da zauzmem ovaj položaj, kako

bih iznova kovao plemenite osvetničke osnove. Zbogom,

neću te više zadržavati; i da bi se poučio i sačuvao, razmišljaj

o kobnom usudu što me je doveo k pobuni, kad sam možda

bio rođen dobar! Pričat ćeš što si vidio svom sinu; i uzevši

ga za ruku, daj mu da se divi ljepoti zvijezda i čudesima

svemira, crvendaćevu gnijezdu i hramovima Gospodnjim.

Začudit ćeš se što je tako poslušan savjetima očinstva, pa

ćeš ga nagraditi smiješkom. Ali kad bude doznao da ga ni-

tko ne promatra, baci oko na njega i vidjet ćeš ga gdje pljuje

svoju slinu na vrlinu; prevario te, on koji je potekao od ljud-

skoga roda, ali te neće više varati: znat ćeš otada što će po-

stati. O nesretni oče, da bi pratio korake svoje starosti, pri-

premi neuništivo stratište, što će odsjeći glavu preuranje-

nom zlikovcu, i bol, koja će ti pokazati put prema grobu.

Zvonimir Mrkonjić

Page 341: antologija francuskoga pjesnistva

341

ARTHUR RIMBAUD

(1854. - 1891.)

Rođen u gradiću Charleville na sjeveroistoku Francuske, u obite-

lji gdje je odbjegloga oca zamijenila autoritativna mati, Arthur Rim-

baud već s deset godina pokazuje znakove izvanredne pjesničke nadare-

nosti. S četrnaest godina s lakoćom piše latinske stihove, a godinu dana

poslije piše prve pjesme na francuskome. Šesnaestogodišnji Rimbaud

vlada u potpunosti pjesničkim umijećem te časopisi počinju objavljivati

njegove pjesme, koje nose sve značajke rane genijalnosti. Nakon nekoli-

ko pokušaja bijega od kuće, 1871. napokon se ustaljuje u Parizu uz po-

moć pjesnika Paula Verlainea, koji uvodi Rimbauda u pariške književne

i boemske krugove. Rimbaud kobno utječe na Verlainea, odvaja ga od

njegove obitelji navodeći ga da 1872. otputuje s njim u Bruxelles, a zatim

u Englesku. Kada 1873. dođe do krize u njihovim odnosima, Verlaine

bježi u Bruxelles, Rimbaud ga slijedi i tom prilikom Verlaine ranjava

Rimbauda hitcem iz pištolja. Na pozadini toga događaja nastaje iste

godine Sezona u paklu (Une Saison en Enfer), knjiga pjesama u prozi,

koju Rimbaud godinu dana poslije tiska na vlastiti trošak. Nakon ko-

načnoga raskida s Verlaineom, Rimbaud dovršava 1874. rukopis svoga

posljednjega pjesničkoga djela, knjige pjesama u prozi Iluminacije (Illu-

minations), započete dvije godine prije. Nakon Iluminacija, knjige koja

označuje vrhunac njegova pjesničkoga genija i veliku pjesničku oporuku

budućnosti, Rimbaud ostvaruje svoju namjeru da se prestane baviti knji-

ževnošću, koju je najavio u Sezoni. Iduće godine pjesnikova života ispu-

njene su učenjem jezika, putovanjima i pokušajima zaposlenja. Godi-

ne 1880. Rimbaud napokon odlazi u Afriku, gdje se bavi poslom trgovca,

dok 1891. nije prisiljen vratiti se zbog bolesti u Francusku, gdje umire

10. studenoga iste godine. Za svega četiri godine svoje književne djelat-

nosti Rimbaud je ostvario djelo koje ga čini jednim od najvećih pjesni-

čkih genija koji su ikad postojali. Za to kratko vrijeme ono se ostvarilo

na obje strane svoga luka: kao apsolutna pobuna i kao odustajanje. Po-

bunom je obuhvaćeno gotovo sve: obitelj, religija i dotadašnja poezija,

koju smatra nepopravljivo subjektivnom. Objavljujući rat pjesničkomu

Page 342: antologija francuskoga pjesnistva

342

Ja, Rimbaud izjavljuje: »Ja, to je netko drugi.« Put k »objektivnoj poezi-

ji« vodi preko ostvarenja pjesničke vidovitosti, kao što kaže u pozna-

tom Pismu vidovnjaka: »Pjesnik čini sebe vidovitim putem dugoga, ne-

izmjernoga i promišljenoga rastrojstva svih osjetila.« Ali Rimbaudova

krajnja ambicija, da poezijom »promijeni život«, završava se pjesniko-

vim odricanjem od književnosti, odbacivanjem vlastitoga djela i dobro-

voljnim progonstvom. Taj zagonetni ishod, koji su mnogi nastojali pro-

tumačiti, možda ne izlazi izvan jednostavne logike: poezija je svojom

meteorskom brzinom prestigla pjesnikov život i ostavila ga za sobom

kao svoj nijemi preostatak.

Page 343: antologija francuskoga pjesnistva

343

SPAVAČ U DOLINI

C'est un trou de verdure où chante une rivière

Kroz kotlinu ludo riječima šumori

Vješajuć na zelen srebrnaste trake.

Užareno sunce već zori na gori,

A u malom dolu ljeskaju se zrake.

Leži mladi ratnik sred kuštravih trava,

Oko gole glave glazba vlati šušti.

Otvorenih usta, blijed, ispružen spava.

Po njegovu logu svjetlost neba pljušti.

Spava. Obris nogu perunika skriva.

Kô bolesno čedo tu nasmiješen sniva.

O, zagrij ga, zemljo, tako mu je zima!

Ćuh nosnice zalud draška mirisima,

On ukočen leži s rukom na grudima,

Gdje dvije rujne rane s desne strane ima.

Vladislav Kušan

SAMOGLASNICI

A noir, E blanc, I rouge, U vert, O bleu: voyelles

A crno, I rujno, O modro, E bijelo, U zeleno - evo postanja vam tajnih:

Page 344: antologija francuskoga pjesnistva

344

A, dlakavo, crno tijelo muha sjajnih U mnoštvu što nâ smrâd zujeći je sjelo,

Mrk zaton; E, šator, pare ozarene,

Ledena koplja, bijeli kralji, štitast trepet:

I, grimiz, krv iz usta, smiješak usne lijepe,

Od kajanja kivne ili zanesene;

U, kruži božanski, srh zelenih mora,

Mir pašnjaka punih stoke i mir bôrâ

Alkemijom utrt u čela široka;

O, čudesna reskost ponajzadnje Trube,

Šutnja gdje se Zviježđa i anđeli gube:

- O, Omega, modri trak Njegova Oka!

Zvonimir Mrkonjić

UKRADENO SRCE

Mon triste coeur bave à la poupe

Tužno srce krmom bali, Srce moje ispod krdže: Juhom bi ga izaprali, Tužno srce krmom bali: Dok se momčad masno šali I grohoće sve to grde, Tužno srce krmom bali, Srce moje ispod krdže!

Page 345: antologija francuskoga pjesnistva

345

Kurate ter soldateskne Šale su ga vrgle k vragu! Na kormilu vidiš freske Kurate ter soldateskne. Vode abrakadabreskne, Sperite mi srca ljagu! Kurate ter soldateskne Šale su ga vrgle k vragu!

Kad im spline pjanstvo stalno,

Što bi, srce ukradeno?

Štucati će bakanalno

Kad im spline pjanstvo stalno,

Trzat ću se stomakalno

Srce kad je potučeno:

Kad im spline pjanstvo stalno,

Što bi, srce ukradeno?

Zvonimir Mrkonjić

PIJANI BROD

Comme je descendais des Fleuves impassibles

Dok bešćutnom Rijekom nosili me vali,

Ne osjećah da me lađari već vuku:

Indijanci su ih vičuć prikovali

O šarene kolce, gole mete luku.

Uz flamansko žito i engleski pamuk

Na momčad sam svaku već zaboravio.

Page 346: antologija francuskoga pjesnistva

346

Bez ladara kada ne čuh tu galamu,

Rijeke su mi dale plovit kud sam htio.

Te zime, u pljusku razbjesnjelom plima,

Ja bježah, od mozga djetinjega gluši,

A po odsidrenim Poluotocima

Tako silan metež jošte se ne sruši.

Bure Morskim jutrom blagosloviše me.

Od pluta sam lakši plesao kroz vale,

Sto valjaju žrtve niz beskrajno vrijeme,

Deset noći, svjetlo fenjera ne žaleć!

Slada nego djeci jabučna ljutina,

Kroz jelovu ljusku voda sinja probi,

Te od bljuvotina pomodrjelog vina

Izapra me, sidro i kormilo zdrobiv.

I od tog se doba kupam u Poemi

Mora, punoj zvijezda i mliječne bjeline,

Žderuć zelen azur, gdje davljenik nijemi

Zamišljeno ploveć stiže iz daljine;

Gdje, bojeć odjednom modrine sve šire,

Groznice i ritme spore u ruj zore,

Alkohol nadjačav, veća nego lire,

Sve ridosti gorke ljubavi nam gore!

Znadem nebo što se u munjama slama,

Pijavice, vale, struje: večer znadem,

Zoru ushićenu nalik grlicama,

I vidjeh što oku samo mašta dade!

Vidjeh kako sunce, s grozom tajnih vatra,

Sije ljubičaste zrake put daljina,

Page 347: antologija francuskoga pjesnistva

347

I glumcima nalik drevnoga teatra

Vale koji nižu drhtaj žaluzina.

Sred snježne bjeline sanjah noć zelenu,

Poljubac što raste spram očiju mora,

Sokova potèklïh vrtnju nečuvenu,

Žut uranak modra fosfornoga zbora!

Mjesecima slijedih nasrt pomamnoga

Krda, s grebenima zaraćene vale,

Ne misleć da svijetla Marijina noga

Obuzdati može oceanske žvale.

Neshvatljive, znajte, okrznuh Floride,

Gdje pantera ljudske puti oko tinja

Kroz cvjetove! Dugu, što ko uzda ide

Pod obzorje mora, gdje su stada sinja!

Vidjeh kako silne bare vriju, vrše

Gdje u trstikama Levijatan gine!

Gdje se sred bonaca bučne vode krše

Dok u vrtlog tmuli uviru daljine!

Led, sedefne vale, nebesa od žara,

Sred zaljeva smeđih naplavine gada,

Gdje golema guja, koju gamad hara,

Niz skrivljena stabla s crnim vonjem pad;

Zlatne ribe-pojke iz modroga vala,

Te orade djeci pokazat sam htio.

Pjena cvijeća moj je otplov milovala,

Od silnoga vjetra i krilat sam bio.

Izubijan gdjekad od polova, zona,

More, kojeg jecaj bje mi zipka meka,

Page 348: antologija francuskoga pjesnistva

348

Sjenato mi cvijeće slalo, žutih zvona,

I klečao tad bih kao žena neka...

Kao poluotok, rubom broda goneć

Plavookih ptica graju, izmet gnusan,

Veslao sam dok su kroz krhke mi spone

Davljenici išli unatraške u san!

Ja, brod što pod kosu drâgâ znade zaci,

A vihor u eter bez ptica ga baci,

Ja, kom leš od vode ne mogu naći

Oklopnjače, pa ni Hanze jedrenjaci;

Slobodan, pušeć, sred ljubičasta dima,

Ja, što probih rujno nebo nalik stijeni

Koja nosi, slatko drago pjesnicima,

Lišajeve sunca, azur zaslinjeni;

Koji trčah, s malim lunama munjine,

Luda daska, praćen morskim konjicima,

Kad skidahu Srpnji hitcem topuzine

Tamnomodra neba u lijevke od dima;

Ja, što na pedeset milja čuh sa stravom

Gdje se neman pari maelstromskih strana,

Vječiti bjegunac nekretnošću plavom,

Žalim za Europom drevnih prsobrana!

Ja otočja vidjeh i školje od zvijezda,

Kojih nebo kaza veslaču se nago:

Zar si izgnala se u taj noćni bezdan,

Jato zlatnih ptica, o buduća Snago?

Zbilja, preveć plakah! Nujna su svanuća,

Svako sunce gorko, svaka luna kruta:

Page 349: antologija francuskoga pjesnistva

349

Jetka ljubav puni opojem klonuća. Kilj nek prsne! Nek me pučina proguta!

Europsku li žudim vodu, to su mlake

Crne, hladne, gdjeno u mirisni smiraj

Dijete čučeć, puno tuge, jedrenjake

Pušta krhke poput svibanjskog leptira.

Ja ne mogu, vali, čamom vašom slaman,

Za brazdom tegljača pamuka već poći,

Prolazit kroz slavu zastava i plama,

Nit plivat pontona videć grozne oči.

Zvonimir Mrkonjić

♦ ♦ ♦

O saisons, ô châteaux O dvorci, o dobe sè! Kâ bez greha duša je? O dvorci, o dobe sè!

Ja jedne sreče imam čar,

Kî nigdo ne bo vjel nigdâr.

Pozdravi njega saki pot

Kêm galski javlja se kôkôt.

Ah! da niman želj ja vre:

Od njî život slomil se.

Page 350: antologija francuskoga pjesnistva

350

Taj raj je dušo, telo zel - I sè muke mi je snel. O dvorci, o dobe sè!

Hip mojega bega v spas

Bo i moje smrti čas.

O dvorci, o dobe sè!

Ivan Goran Kovačić

ŽIVOTI

II.

Je suis un inventeur bien autrement méritant

Ja sam izumitelj mnogo zaslužniji od svih prije mene;

glazbenik, štoviše, koji je pronašao nešto kao ključ ljubavi.

Sada, plemenitaš oporog polja pod trijeznim nebom, poku-

šavam se ganuti uspomenom na prosjačko djetinjstvo, na

naukovanje ili na dolazak u cokulama, na polemike, na pet

ili šestudovaštva i na neke poroke gdje me moj čvrsti značaj

spriječio da dostignem svoje drugove. Ne žalim za svojim

starim udjelom božanske radosti: trijezan zrak tog oporog

polja pothranjuje moj užasni skepticizam. Ali budući da se

taj skepticizam sada ne može provesti u djelo, i da sam uo-

stalom odan novom nemiru - očekujem da ću postati vrlo

zločest luđak.

Zvonimir Mrkonjić

Page 351: antologija francuskoga pjesnistva

III.

351

Dans un grenier où je fus enfermé a douze ans

U ambaru gdje su me zatvorili kad mi je bilo dvanaest

godina, upoznao sam svijet, ilustrirao sam ljudsku komedi-

ju. U nekom podrumu naučio sam povijest. Na noćnoj sve-

čanosti, u nekom gradu na sjeveru, našao sam sve žene da-

vnih slikara. U nekom starom pariškom pasažu poučili su

me klasičnim znanostima. U nekom divnom obitavalištu

okruženom cijelim Orijentom dovršio sam svoje golemo

djelo i doživio svoje slavno povlačenje. Ne treba čak više

ni misliti na to. Ja sam odista s onu stranu groba, i nikakvih

narudžbi.

Zvonimir Mrkonjić

ZORA

J'ai embrassé l'aube d'été

Ogrlio sam ljetnu zoru.

Ništa se još nije micalo na pročelju palača. Voda bijaše

mrtva. Tabori sjena nisu napuštali šumsku cestu. Koračao

sam, budeći žive tople dahove; a dragulji pogledaše i krila

se bešumno digoše.

Prvi je pothvat bio na stazi već ispunjenoj svježim bli-

jedim odsjajima da mi je jedan cvijet rekao svoje ime.

Page 352: antologija francuskoga pjesnistva

352

Nasmijan se plavom wasserfallu koji se razbarušio kroz jele: na srebrnastom vršku prepoznah božicu.

Onda uzeh dizati jedan po jedan veo. U drvoredu, ma- šući rukama. Po ravnici, gdje je obznanih pijetlu. U vele- gradu ona je bježala medu zvonicima i kupolama, a ja sam je gonio trčeći kao prosjak po mramornom keju.

Visoko na cesti, kraj lovorova gaja, okružio sam je nje-

zinim zgrnutim velovima te sam pomalo osjetio golemo

joj tijelo. Zora i dijete padoše podno šume.

Kad sam se probudio, bilo je podne.

Zvonimir Mrkonjić

RASPRODAJA

A vendre ce que les Juifs n'ont pas vendu

Prodaje se sve što Zidovi nisu prodali, što plemstvo ni zločin nisu okusili, što ne poznaju kleta ljubav ni paklen- sko poštenje mâsâ! Ono što vrijeme ni znanost ne moraju priznati:

Obnovljeni Glasovi; bratsko buđenje svih zborskih i orkestarskih snaga i njihove trenutne primjene; jedinstve- na prigoda da oslobodimo svoja ćutila!

Prodaju se neprocjenjiva Tijela koja ne pripadaju nika- kvoj rasi, nikakvu svijetu, nikakvu spolu, nikakvu podrijetiu! Bogatstva što izbijaju pri svakom koraku! Nenadzirana ras- prodaja dijamanata!

Page 353: antologija francuskoga pjesnistva

353

Prodaje se anarhija za mase; neugušivo zadovoljstvo

za više amatere; grozna smrt za vjernike i ljubavnike!

Prodaju se nastambe i seobe, sportovi, savršene čarolije

i lagode, uz buku, pokret i budućnost što ih tvore!

Prodaju se i primjene računa i nečuveni harmonijski

skokovi. Dosjetke i nesluženi izrazi - neposredno posjedo-

vanje.

Bezuman i beskrajan polet prema nevidljivom sjaju,

bešćutnoj nasladi - i njegove tajne, što izbezumljuju svaki

porok - i njegova veselost, što zastrašuje gomilu.

Prodaju se tijela, glasovi, neizmjerno neosporivo bo-

gatstvo, ono što se nikada neće prodati. Prodavači nisu još

završili s rasprodajom! Niti trgovački putnici moraju tako

brzo predati svoju dobit.

Zvonimir Mrkonjić

Page 354: antologija francuskoga pjesnistva

354

EMILE VERHAEREN

(1855. - 1916.)

Pjesnički razvoj Belgijanca Émilea Verhaerena stoji u znaku buja-

nja pjesničkih pravaca s krajaXIX. stoljeća. Započinje pisati čvrstim par-

nasovskim slogom; ubrzo u knjizi Večeri (Les Soirs, 1887.) opisuje tužne

flandrijske krajolike na način simbolista. Prebrodivši unutrašnju kri-

zu, o kojoj svjedoči knjiga Crne zublje (Les Flambeaux noirs, 1890.), Ver-

haeren progovara novom ekstravertnom poezijom, koja se zanosi svije-

tom novoga doba. Poticaj za tu mijenu ne nalazi samo u urođenoj mu

sklonosti nego i u mijeni poetskoga ukusa na pragu tehničke ere, u smi-

slu novoga osjećaja svijeta, u kojem je W Whitman već napisao svoje

Vlati trave. Verhaeren panteističkim zanosom pjeva o svijetu rada, o

modernom gradu, o tvornicama i o novom čovjeku, koji u njima živi i

radi. UknjigamaPolipskigradovi (Les Villes tentaculaires, 189'5.), Halabu-

čne snage (Les Forces tumultueuses, 1902.), Mnogostruki sjaj (La Multiple

Splendeur, 1906.) itd. on je taj doživljaj opisao snažno ritmiziranim slo-

bodnim stihovima, kojemu polet rima samo pridonosi. U taj zanos Ver-

haeren je naposljetku ugradio i vlastitu tragičnu smrt: stradao je nesre-

tnim slučajem pod željezničkim kotačima.

Page 355: antologija francuskoga pjesnistva

355

NAPOR

Groupes de travailleurs, fiévreux et haletants

Grozničave i usopljene skupine radnika

koji se uspravljate i prolazite diljem vremena

sa snom na čelu o korisnim pobjedama,

s plećatim i tvrdim trupovima,

točnim i jakim kretnjama!

Stupanja, trke, stanke, nasilja, napori,

kakve gorde retke hrabrosti i slave

vi zloslutno zapisujete u moje pamćenje!

Ja ljubim vas, momci iz žitorodnih zemalja, lijepi vozari

njiskavih i jasnih i teških zaprega;

i vas, ridi drvosječe iz šuma punih mirisa,

i tebe, ocvali i stari seljače iz bijelih sela,

koji voliš samo polja i njihove skromne puteljke

i koji šiješ sjemenje ispruženom rukom,

najprije u zrak, ravno preda se, prema svjedosti,

da bi malo poživjelo od nje, prije nego padne u zemlju;

i vas također, mornari, koji plovite na mora

s jednostavnom pjesmom, noću, pod zvijezdama,

kada se nadmu na atlantskim vjetrovima jedra

i za trepere katarke i jasna užeta;

i vas, teški trhonoše, kojima široka pleća

tovare ili istovaruju uzduž rujnih pristaništa

brodove, koji neumorno putuju pod suncima

da podvrgnu sebi valove sve do polarnih međaša;

i vas također, tražioci zamamnih kovina, po ravnicama leda, na snježnim žalima, u dnu bijelih krajolika, gdje vas opsjeda studen

Page 356: antologija francuskoga pjesnistva

356

i naglo vas stisne u svoj beskrajni procjep; i vas također, rudari, što hodate pod zemljom s tijelom koje gmiže, sa svjetiljkom među zubima, sve do uske žile, gdje klimavi ugalj popušta pod vašim nepoznatim i samotnim naporom;

i vas, napokon, kovci željeza, kovači čelika,

lica od crnila i zlata, što buše tamu i maglu,

mišićava leđa, koja se naglo napnu ili zgure

oko velikih žeravnika i golemih nakovanja,

crni valjari sazdani za vjekovječno djelo

koje se pruža iz vijeka u vijek uvijek prostranije

nad gradovima strave, bijede i raskoši;

ja vas osjećam u svojemu srcu, moćne i bratske!

O taj divljačni, grubi, uporni, strogi rad

na ravnicama, među morima, u grudima brda,

koji steže svoje uzlove posvuda i zakiva svoje karike

od jednoga do drugoga kraja zemalja na svijetu!

0 te smione kretnje, u tami ili na vidjelu,

te mišice uvijek žarke i te ruke neutrudive,

te mišice i te ruke ujedinjene kroz prostore

u svrhu da bi usprkos svemu utisnule na ukroćeni svemir

žig ljudskoga stiska i snage,

1 da bi po drugi put stvorile brda i mora i ravnice

po drugoj, novoj volji.

Tin Ujević

Page 357: antologija francuskoga pjesnistva

357

JEAN MORÉAS

(1856. - 1910.)

Jean Moréas rodio se u Ateni pod pravim prezimenom Papadia-

mantopulos, ali se školovao u Francuskoj. Pjesnički se odgojio na poeziji

francuske renesanse, postao poznat kao simbolist knjigom pjesama

Sprudovi (Les Syrtes, 1884.), a štoviše, pisao je simbolističke manifeste.

Ali ubrzo, privučen ljubavlju prema klasičnim idealima mladosti kao i

poticajem obnove sredozemnoga nasljeđa, Moréas osniva »romansku

školu«. Oslanjajući se na grčko-latinsku tradiciju srednjega vijeka, rene-

sanse i klasicizma, on se potpuno okreće protiv pjesničkih stečevina svo-

ga stoljeća. Nakon prijelomne knjige Strasni romar (Le Pèlerinpassioné,

1891.), Moréas piše u novom duhu Stance (Les Stances, 1898.), poeziju

jasne forme, ispunjenu meditacijama o prolaznosti. Moréasova klasična

reakcija samo je jedan od oblika pobune protiv simbolizma u izgledu

novih vitalnijih sadržaja i drugih gradbenih načela.

Page 358: antologija francuskoga pjesnistva

358

OBALOM ĆU POĆI

Et j'irai le long de la mer

Obalom ću poći uz more iskonsko

Sto pjeni se, ječi, u dnu šuplje stijene,

Vitlajući repom u dnu šuplje stijene;

Obalom ću poći uz more iskonsko.

Da položim negdje, o more očinsko,

Usred olupina, trave, morske pjene,

Ponos svoj i snove, tužnu hrpu pjene,

Da ih valom ziblješ, o more očinsko.

Krikove ću tamo slušat alkiona

Pod olovnim nebom crnim poput grižnje,

Krikove u vjetru oštrom poput grižnje.

I plakat ću tako poput alkiona,

I tužan ću brati sve do svoje smrti

Ljiljane u pijesku blijede poput smrti.

Grgo Gamulin

HIMERA

J'allumai la clarté mortuaire des lustres

Svijećnjaka posmrtnog užego sam svijeće U kripti gdje tvoje ugasle su oči,

Page 359: antologija francuskoga pjesnistva

359

I močvarno u snu ubrao sam cvijeće Za samrtni ures tvom tijelu, u noći.

Izreći ću riječi strane, pune strave, Po obredu drevnih mrtvih čarobnjaka, Na usne ti stavit sok biljke krvave Da snom teškim provru od napitka jaka.

I tako te stvorih od najbolje tvari

Ko sablast nekvarnu, i čela zvjezdana,

Da od svih zemaljskih očistim se stvari,

Da srce sred crna utješim bezdana.

Grgo Gamulin

Page 360: antologija francuskoga pjesnistva

360

JULES LAEORGUE

(1860. - 1887.)

U svome kratkom životu i nemalome pjesničkom djelu Jules La-

forgue utjelovljuje dvostruko raspoloženje^ de sieclea (kraja XIX. sto-

ljeća), melankoliju završetka i humorni otpor prema njoj. Boraveći ne-

koliko godina u Berlinu kao lektor, upoznao je Hartmannovu filozofi-

ju nesvjesnoga i Schopenhauerov pesimizam, koji su ga se duboko doj-

mili. Ali jedino dubina njegova pesimizma tumači dubinu njegova hu-

mora prožetoga kozmičkim suglasjima. Nakon Baudelaireova metafi-

zičkoga prijepora i Rimbaudova mladenačkoga titanizma, Laforgue prvi

nakon pjesnika izumitelja fonografa, Charlesa Crosa, i Tristana Cor-

bièrea uvodi šalu tonom hinjene ozbiljnosti i uozbiljenoga ruganja. U

svojim ranim pjesmama, koje zove Tužaljkama (Les Complaintes, 1885.),

najčešće se služi oblikom narodne pjesme i jednostavnim pučkim ritmo-

vima. U knjizi Oponašanje Naše Gospe Lune (L'Imitation de Notre-Dame

la Lune, 1886.) i postumnom Jecaju zemlje (Le Sanglot de la Terre, 1901.)

Laforgue ide još dalje u traženju novih izražajnih sredstava. Stvarajući

nove ritmove i prvi nakon Rimbauda svjesno se služeći slobodnim sti-

hom, Laforgue prelazi na kovanje novih riječi, a uvođenjem argoa ide

korak dalje u najavi estetike ružnoga. Nakon Rimbauda, koji se odrekao

pisanja, i Laforgue je, prema G. E. Clancieru, osjetio kušnju antipoezije,

koja će u više navrata nadahnjivati pjesnike našega stoljeća.

Page 361: antologija francuskoga pjesnistva

361

PIERROTOV GOVOR

Je ne suis qu'un viveur lunaire

Tek lunarni sam lumper, zbilja,

Krugove stvaram usred bara,

I u tom nemam drugog cilja

No samo postat legendaran.

Prkosno rukav zavrćući

Mandarinskoga plašta svoga,

Usnice pućim - izdišući

Savjete blage Raspetoga.

Ah, stoljećima postat šarlatanskim

Na pragu, postat legendaran!

Ali gdje Mjeseci su lanjski?

Ne treba 1' Boga opet stvarat?

Antun Soljan

TUŽALJKA LUNE U PROVINCIJI

Ah! la belle pleine Lune

Oh, ta lijepa puna luna,

Debela je kô Fortuna!

Na spavanje zov se čuje,

Gle, gospodin pristav tu je;

Page 362: antologija francuskoga pjesnistva

362

Klavsen svira preko puta, Mačak neki trgom luta:

Provincija spat se sprema. Već i klavir hvata trema,

Prozor stade zatvarati. Koliko će biti sati?

Mirna Luno, kakav znamen!

Treba li sad reći: Amen?

Luno, diletantko čista, Pod svakim si nebom ista:

Missouriju si jučer sjala, Nad Parizom si danas pala,

Nad fjordove plave, svuda, Pole, mora, tko zna kuda?

Sretna Luno! ti sad vidiš I ništa se tog ne stidiš,

Pratnju bračnog putovanja! U Škotsku se ona sklanja.

Grdna bi to bila šala,

Da je meni vjerovala!

Luno, Luno, gledaj simo, Hajde da se pobratimo!

Divne noći! I umrijet ću, Provinciju još voljet ću!

A ta Luna, dobra stara,

Vatom uši nek zatvara!

Slavko Ježić

Page 363: antologija francuskoga pjesnistva

363

TUŽALJKA KRALJA OD TULE

Il était un roi de Tbulé

Bio jednom kralj od Tule,

Čist, bez svake hule,

U suknje se on ne kužeć,

Nad prijetvorbom gorko tužeć

Ljiljana u ruže

Usred svoje kule!

Kad mu ruže sve usnule,

Uze ključe kule,

Pred zvijezdama stade tkati

Neki Veo nepoznati

Živo platno strativ

Usred noći tmule!

Vêl bje gotov - zvijezde čule,

Daleko od Tule,

On zavesla put pučine,

Prema suncu koje gine

Ko da Crkva sine,

Punim glasom tuleć:

»Crklo sunce, još si danas

Svjetlost dalo usred tmica

Živoskotnim paljenicam

Onog kulta Ljubav zvana.

Ali prije mraka toga Osjećajuć da ćeš klonut, Ti prolijevaš krvcu bonu Da opereš prag svog Loga!

Page 364: antologija francuskoga pjesnistva

364

Sunce! Sunce! Slazim pravo U dvore od leđne struje Da u Velu pomilujem

Srce ti krvavo Zipkom talasavom!«

To reče i Vêl razmotav,

Mahnit od života,

U brodolom sred koralja,

Izrugan od ženskih halja,

Kao Mag bez slavlja,

Siđe taj ljepotan!

Ljubavnici noći tmule,

Kren'te ključe trule!

Od ljubavi zaleđena

Sveđ će jecat jedna sjena:

»Bio jednom kralj od Tule,

Čist, bez svake hule...«

Zvonimir Mrkonjić

Page 365: antologija francuskoga pjesnistva

365

PAUL CLAUDEL

(1868. - 1955.)

Jedan od prvih nastavljača simbolizma, Paul Claudel, započinje svoj

pjesnički put negacijom simbolističke poetike i nauka svoga učitelja »S.

Mallarméa ili čistoga umjetnika, koji opaža da nema što reći«. Presudan

poticaj za to nalazi u Rimbaudovoj poeziji i u iznenadnom obraćenju.

Claudel prihvaća dogmu Crkve, kako kaže G. E. Clancier, »da bi se

osjećao zaštićen od sebe samoga, od težnje prema nadilaženju sebe koji

se lecnuo na Rimbaudov zov«. I Claudelov život protječe u znaku sli-

čnoga prihvaćanja: ulazi u diplomaciju, u kojoj će ostati četrdeset i pet

godina, službujući kao konzul i ambasador u više zemalja, od čega je za

njegovo djelo neobično važan bio boravak u Kini i Japanu. Doživljaju

Istoka zahvaljuje postanak prva Claudelova knjiga pjesama u prozi, Spo-

znaja Istoka (Connaissance de l'Est, 1900.). Prihvaćajući dogmu, a odbacu-

jući mistiku, Claudel je prihvatio jedan poredak vrijednosti na kojem

gradi osnovu novoga saveza sa stvarnim. Usmjeren k prvobitnomu i

pozitivnomu, Claudel stoji poganski u dosluhu sa svijetom elemenata.

Himničko oduševljenje Claudelova pjesništva, potaknuto čitanjem Gr-

ka, izvire iz uvjerenja da sve u prirodi jest riječ, koju oglašuje pjesnik.

Svoj obuhvat stvarnoga Claudel je pjesnički ostvario pomoću svoje ver-

zije dugoga biblijskoga stiha. Odbacujući dekorativnost pravilnoga rit-

ma i rime, Claudel vidi okosnicu poezije u nekome »temeljnom jam-

bu« prepoznatome u radu srca i pluća, te je stih za njega prije svega je-

dinica za mjerenje daha i poetske misli. To iskustvo, provjereno u Clau-

delovu opsežnome kazališnom djelu pisanome stihom, ostvareno je u

njegovim značajnim pjesničkim djelima kao što su Pet velikih oda (Cinq

Grandes Odes, 1910.), Kantata za tri glasa (Cantate à trois voix, 1911.),

Corona Benignitatis Anni Dei (1915.), Listići svetaca (Feuillets de Saints,

1925.). Unatoč žestoku otporu i odbacivanju što su ga Claudel i njego-

vo djelo doživjeli kako od strane tradicionalista, tako i od strane napred-

njaka, kritičari koji su i manje skloni Claudelu, priznaju njegovu pje-

sničkomu djelu onu masivnu »snagu koja kao da se nakon Hugoa bila

izgubila« (P. Seghers).

Page 366: antologija francuskoga pjesnistva

366

TMINA

Je suis ici, l'autre est ailleurs, et le silence est terrible

Ja sam ovdje, drugi je drugdje, tišina je kleta:

Nevoljnici smo, a Sotona u svom nas situ rešeta.

Ja trpim, i drugi trpi, a nigdje nikakva puta Između nje i mene, od drugog k meni, ni ruka ni riječ da zaluta.

Jedino je noć svima opća i nepriopćiva, Noć, gdje se djela ne tvore, a grozna je ljubav neispunjiva.

Ja osluškujem, i sâm sam, a strepnja se primiče. Čujem nešto nalik njegovu glasu i čujem gdje netko viče.

Čujem lahor i kosa mi se na glavi uspravlja.

Izbavi je iz pogibelji smrtne i zvjerskih ralja!

Evo okus smrti medu zube mi se vraća,

Rovovi, prevrtanje i želja da povraćam.

Bijah sâm u tijesku, izgazih grožđe u groznici, Dok grohotom se smijuć od zida do zida hodah u tmici.

Onaj koji je stvorio oči, bez očiju zar me neće vidjeti?

Onaj koji je stvorio uši, zar me neće čuti bez ušiju?

Gdje obiluje grijeh, znam da Tvoja sućut cvjeta.

Moliti treba, jer čas je Vladara od ovoga svijeta.

Zvonimir Mrkonjić

Page 367: antologija francuskoga pjesnistva

367

BALADA

Les négociateurs de Tyr et ceux-la qui vont à leurs afft

Trgovci drski i oni što za poslima idu danas po vodi

na velikim zamislima mehanike,

Oni što ih prati na krilima galeba drhtaj marame kad

je već ruka iščezla koja je kreće,

Oni što njihovo polje i vinograd ne bjehu im dosta,

nego je gospodin imao osobnu ideju Amerike,

Oni otišli što su i nikad se vratiti neće,

Svi ti žderači daljina: gle, morem ih sada služe; a mi-

sliš li da će im dosta to biti?

Tko je nagnuo kupu, taj ne pušta samo tako,

Mučno je do dna progutati, al treba tek ustrajno piti.

Teško je s gutljajem prvim, poslije ide već lako.

Momčadi brodova torpediranih, kojim imena statistike

pišu,

Garnizoni krstarica oklopljenih malo još prije, što od-

laze najkraćim putem do zemlje,

Patrole prsobolnih brodića, gonjenci podmornica, što

nepravilno dišu,

I sve što velike tovare skida kad kiljem se uvis penje,

Svima zadaće eto na dosegu obzorja pusta.

More sad prilazi k njima, put ima otvoren svatko.

Treba tek čekati mirno i širom otvoriti usta:

Teško je s gutljajem prvim, poslije ide već lako.

Sto su to rekli noćas putnici velikih transatlantika, Baš u noći zadnjega dana, kad im je radio rekao da tonu,

Page 368: antologija francuskoga pjesnistva

368

Dok emigranti u trećoj klasi htjedoše da ih utješi gla- zba,

I kad se neumorno more penjalo uz pucanje stijenki k salonu?

»Stvari što si ih jednom pustio, zauvijek briši iz srca svoga!

Tko bi htio da život iznova počne opet kad svršen je već i tako?

Naći se s onima koje ljubiš bilo bi lijepo, al zaborav je ljepši od toga:

Teško je s gutljajem prvim, poslije ide već lako.«

POSVETA

Samo je more oko nas i sa svih se strana spušta i diže!

Dosta je vječitog trnja u srcu, dosta tih dana što ka-

plju polako!

Svuda more to vječno što evo i do nas već stiže:

Teško je s gutljajem prvim, poslije ide već lako.

Slavko Ježić

Page 369: antologija francuskoga pjesnistva

369

MUZA KOJA JE MILOST (Nasrtaj pjesničkoga pijanstva)

Encore! encore la mer qui revient me rechercher comme une barq\

Opet! Opet se more vraća da me potraži kao čamac,

Opet se more meni okreće za sizigijske plime i diže

me i miče me s mog ležišta kao olakšalu galiju,

Kao čamac koji se drži samo na užetu, i koji bjesomu-

čno pleše, i koji uzmiče, i koji nasrće, i koji se klanja, i koji

se prebacuje, nosom uz svoj kolac,

Kao velik čistokrvni konj držan za nozdrve, što posrče

pod teretom amazonke koja skače na njega sa strane, i koja

surovo hvata uzde glasno se smijući!

Opet se noć vraća da me potraži,

Kao more što dosiže punoću u tišini u ovaj čas koji spa-

ja s Oceanom ljudske luke pune brodova u iščekivanju, i koji

odvaja vrata i nasip!

Opet odlazak, opet uspostavljen promet, opet vrata što

se otvaraju!

Ah, sit sam te osobe koju predstavljam medu ljudima!

Evo noći! Opet se otvara prozor!

I ja sam poput djevojke na prozoru lijepog bijelog dvor-

ca, na mjesečini,

Koja čuje, usprenuta srca, onaj blaženi zvižduk pod sta-

blima i topot dvaju konja što poigravaju,

I ona ne žali doma, nego je kao tigrić koji se skuplja, i

cijelo joj je srce uzdignuto ljubavlju prema životu i velikoj

svemirskoj sili!

Izvan mene noć, a u meni raketa sile noćne, i vino Sla-

ve, i bol od ovog previše punog srca!

Ako vinogradar ne ude nesmetano u kacu,

Biste li vjerovali da sam toliko moćan da izgazim svo-

ju jematvu riječi,

Page 370: antologija francuskoga pjesnistva

370

A da mi od toga ne navru pare u mozak!

Ah, ova je večer moja! Ah, ova je velika noć moja! Sav

ponor noći kao dvorana za prvi ples djevojke!

Istom je započela! Bit će vremena za spavanje nekog

drugog dana!

Ah, ja sam pijan! Ah, izručen sam Bogu! Čujem glas u

sebi i ritam što se ubrzava, kretanje radosti,

Pokrenutost Olimpijske kohorte, božanski umjeren

hod!

Sto mi je do svih ljudi sada! Nisam za njih stvoren, ne-

go za

Prijenos tog svetog ritma!

0 kriku začepljene trublje! O gluhi udarcu po orgijskoj

bačvi!

Sto mi je do bilo kog od njih? Samo taj ritam! Idu li za

mnom il ne? Što mi je do tog čuju li me il ne?

Evo gdje se širi veliko pjesničko Krilo!

Što mi govorite o glazbi? Dajte mi samo da obujem

svoje zlatne sandale!

Nije mi potrebna sva ta oprema što njoj treba. Ne iš-

tem da pokrijete oči.

Riječi kojima se služim,

Svakidašnje su riječi, a nisu iste!

Nećete naći srokova u mojim stihovima, nit ikakve vra-

džbine. To su upravo vaše rečenice. Nema ni jedne od va-

ših rečenica koju ne bih mogao preuzeti!

Ovo je cvijeće vaše cvijeće, a vi kažete da ga ne prepo-

znajete.

1 ove su noge vaše noge, al evo gdje kročim po moru

i gazim vode mora u slavlju.

Zvonimir Mrkonjić

Page 371: antologija francuskoga pjesnistva

371

KANTATA ZA TRI GLASA

[ulomak]

KANTIK O VINOGRADU

Ah, si cet homme ne veut pas en cueillir la grappe

LAKTA

Ah, ako čovjek taj neće da ubere grozd,

Ah, ako neće da udiše dimove ni da vatreno obgrli sam

bok zemlje predaka, koji mu rastvara svoju darežljivu žilu,

Ah, ako hoće i dalje biti sudac,

Ah, ako mu je do toga da sačuva svoj mali sud i svoj

razum, a ne da se prepusti vatri što u njemu odasvud pucke-

ta i diže se u plamovima i iskrama,

Sve pretvarajuć u toplinu i svjedost,

Tad nije trebalo zasaditi u kutu, suncu najomiljenijem,

medu gorućim kamenovima, ne bi li nastavio sunce poko-

jim dubokim i ustrajnim korijenom,

Vinograd, čedo potopa i tajanstven znak našeg spasa!

Ah, ako prezire grozd, nije trebalo zasaditi vinograd,

i tko prezire kalež, nije morao zasaditi radost!

Tko je to izmislio da nam stavi sunce u čašu kao da

voda drži sve to na okupu,

Iskazujuć taj grozd koji se dugih mjeseci njome napa-

jao?

Tko je dakle izmislio da nam stavi oganj u čašu, oganj

sâm i ono žutocrveno što premećemo u peći žaračem,

I žeravu strpljive glavnje?

Bez sumnje bog neki, a ne čovjek, izmislio je da spoji,

kao za našu vlastitu krv,

Page 372: antologija francuskoga pjesnistva

372

Vatru s vodom!

Bog neki, izjavljujem vam, a ne čovjek, izmislio je da

sve drži na okupu u čaši,

I toplotu sunca, i boju ruže, i okus krvi, i kušnju vode,

kojoj spada da je piju!

I koja nam je dala u istoj čaši iz koje pijemo,

Da bismo oslobodili dušu, ujedno vodu, koja raščinja,

i vatru, koja proždire!

Ah, ako ne želi da ona u to povjeruje,

Nije trebalo da čovjek taj uzme djevojku za ruku i kaže

joj da je ljubi i da je lijepa,

Ah, ako neće da je odvede, nije ju smio uzeti za ruku!

Ah, ako neće da iskapi čašu, ne treba na nju staviti usne!

Jer nije to amfora koja mu se ljulja medu rukama,

I kakvu snagu ima vino prema čistu srcu? I kakvu to-

plinu ima

Vatra koja je unutar vode,

Pored one koja s tijelom tvori besmrtnu dušu?

I pored onog živog duha, što je vino koje prija čak mr-

tvacima, i koje se s njima u njihov grob polaže?

Jer ni u jednom drugom času, do upravo u ovom, mi

ne posjedujemo tu ženu koja je jedinstvena sa svojim tije-

lom i u kojoj je sve sjedinjeno!

A ako on neće kaleža, nije potreban vinograd!

A ako hoće samo jesti, neuskisli mu je kruh dovoljan.

Ali ono što hrani tijelo, ne taži dušu.

Ah, ako je škrt i ako voli samo stvari koje se stječu je-

dna za drugom,

Ah, ako je spor i strpljiv i oprezan, i ako ga pustolovi-

na zatječe nesigurnog i izbezumljenog, i ako nema onu ve-

liku prazninu spremnu u sebi,

Ah, ako treba uvijek učiniti nešto prije toga te mu je

potrebno raspitivati se i suditi i znati i umovati,

Ah, nek ne stavlja usana na ovu čašu koja skraćuje vri-

jeme i sve nam istodobno daje

Page 373: antologija francuskoga pjesnistva

373

Jer, život je ovaj predug i vrijeme dugočasno, i jedino

je vječan trenutak, koji ne ima trajanja!

Sto da činim, koja ne mogu biti žena do u njegovu na-

ručju i čaša vina do u srcu mu,

Ako neće da prihvati ono što ne ima vremena, i što mu

dolazi od drugdje?

Ah, ako mu je do toga da ostane netaknut, ne treba

zagrliti vatru!

A ako mu čaša dolazi neočekivano,

Sto će biti od žene? Sto će biti od smrti?

-Ja sam rekla vinograd, a ti, Fausta, reci žito.

Zvonimir Mrkonjić

Page 374: antologija francuskoga pjesnistva

374

FRANCIS JAMMES

(1868. - 1938.)

Pojava Francisa Jammesa sretno se podudarila sa zamorom i iscr-

pljenjem simbolističke poezije. Ovaj provincijalac, koji je cijeli svoj život

proveo daleko od književne prijestolnice, najbolje je iskoristio novost

oslobođenoga (ne i slobodnoga) stiha i mogućnosti realističnijega svje-

tonazora. Kao rusoovac bez svoga znanja, Jammes piše naivnošću mimo

svakoga književnoga utjecaja o svakidašnjem svijetu čovjeka koji živi u

prirodi drugujući s njezinim bićima i pojavama. U tom je duhu nastala

njegova prva i najznačajnija zbirka Od jutarnje do večernje (De l'Angélus

de l'Aube à l'Angélus du Soir, 1898.). Ona je smjesta pobudila pozornost

tako krajnje različitih pjesnika kao što su Mallarmé (i drugi njegovi su-

vremenici), Gide, Claudel, Proust i Rilke, a zatim je utjecala na niz mla-

dih pjesnika, posebice na Superviellea i Jacoba. Jammes je tako spontano

prihvaćen da je u doba književnih manifesta i sam šaljivo obznanio vlastit

pseudomanikst, žamizam. S godinama Jammes od bukoličkoga vjernika

postaje dogmatičan katolik, a njegovo se pjesništvo vraća stegama ko-

jih se bilo oslobodilo, ili, po riječima pjesnikinje Anne de Noailles, Jam-

mesova se rosa pretvorila u blagoslovljenu vodu.

Page 375: antologija francuskoga pjesnistva

375

JA BIH TAKO ŽELIO

L'après-midi d'un dimanche je voudrais bien

Ja bih tako želio u dan nedjeljni bijeli, kad bude mnogo vruće i kad su grozdovi zreli, da mi je ručati u kakvoj seoskoj kući, kod neke stare djevojke, gdje se rublje suši, bijelo i čisto rublje na konopcima svuda, a po dvorištu mnoštvo pilića vrluda i vrti se oko zdenca, - i jedna cura mlada da s nama zajedno za stolom bude tada. Ručali bismo dobre, masne gibanice, a s njima možda i dvije pečene golubice. Onda bismo popili kavu svih nas troje pa bismo brzo složili servijete svoje i pošli bismo u vrt, pun kupusa plavog, a stara bi nas pustila da ostanemo tamo. Dugo bismo se grlili, a naša usta žarka crvena bi se spojila pored crvenog maka. Onda bi zazvonilo, kada se polja smrače, a mi bismo se stisnuli vatrenije i jače.

Nikola Milićevič

BLAGOVAONICA

Il y a une armoire à peine luisante

Ima vam ormar, već sjaja blijeda,

On čuo je glas mojih pratetaka,

Page 376: antologija francuskoga pjesnistva

376

On čuo je glas i mojeg djeda, On čuo je glas i oca moga. I spomen mu na njih je draga svaka. Svi krivo misle da šuti on samo, A često mi pričat si znamo.

Ima tu s kukavicom još sat,

A što je bez glasa, ne mogu znat,

Ni pitati ja ga to ne bih htio.

I njemu je možda slomio se tako

Glas, koji u onoj je kućici bio,

Blago kô tima što umiru lako.

Ima tu blagovaonik još stari,

S mirisom voska i slatkih stvari.

I mesa i kruha i krušaka zrelih,

lb vjerni je sluga, koji dobro znade

Da nam se ne smije ništa da krade.

Tu mnogi mi dođu, muškarci i žene,

Bez vjere u ove su duše malene,

I jer svi drže da živim tu sam,

Tek smješkam se kad mi koj' posjetnik veli:

- »Pa kako ste vi, gospodine Jammes?«

Dragutin Domjanić

S PLAVIM KIŠOBRANOM

Avec ton parapluie bleu et tes brebis sales

S plavim kišobranom i prljavim ovcama, s mirisom sira u svojim haljinama,

Page 377: antologija francuskoga pjesnistva

377

prema nebu brežuljka ideš držeći se

svog štapa od hrasta, mušmule il tise.

Slijediš psa kudrava i magarca što nosi

kante potamnjele na leđima kosim.

Ispred kovača ćeš proći u selima

i doći u goru s balzamskim mirisima,

gdje će ti stado pasti kao grmlje bijelo.

Ondje spore magle kriju gorsko čelo,

golovrati ondje supovi svud lete,

a dimovi rujni u noćima svijede.

Ondje ćeš gledati očima spokojnim

duh Božji gdje lebdi nad beskrajem onim.

Nikola Milićević

SKORO ĆE SNIJEG

Léopoldu Baubyu

// va neiger dans quelques jours. Je me souviens

Snijeg će skoro, a ja pogružen kraj peći

mislim na lani, na bol što mi se u duši krije.

»Što je tebi?« - Kad bi mi netko htio reći,

šapnuo bih: ostavi me, ostavi, to ništa nije.

Lani, dok je snijeg težak padao po poljani,

u sobi skrušen, uranjao sam u sjećanja stara:

al uzalud. I sad iz drvene lule pušim, ko i lani,

iz lule, čiji rub je od tamnog ćilibara.

Page 378: antologija francuskoga pjesnistva

378

Moj ormar hrastov uvijek svježe miriše iz kuta. Lud sam bio, misleći da ono što je bilo izmijeniti se može, i smiješan tko luta da nade svome sjećanju zaborava toplo krilo.

Čemu misli i razgovori naši? Sve isprazno zveči.

Zar nisu jasnije nam suze nijeme i poljupci vrući?

I zar nisu topliji od sviju nježnih riječi

Koraci prijatelja, kad vjerno ti priđu kući?

Krstili smo zvijezde i ne misleći

da im ne treba ime, a brojevi kojima se

dokazuje da će lijepe zvijezde prijeći

u sjenu, prisilit ih neće da se zgase.*

A sada, gdje su bolovi prošlih dana?

Jedva ih se sjećam, prah zaborava već ih krije.

Pusti me, to nije ništa, rekao bih u samoći stana

kad bi netko ušao i upitao: »Što li ti je?«

Nikola Šop

MOLITVA DA S MAGARCIMA

ODEM U RAJ

Lorsqu Hl faudra aller vers vous, ô mon Dieu, faites

Kad budem morao k tebi, o moj Bože, daj da to bude na blagdan, kada prašnjavi sjaj ovije selo, jer želim, ko što živjeh ovdje,

* Tà strofa ne postoji u Sopovu prijevodu, pa ju je preveo Z. Mrkonjić.

Page 379: antologija francuskoga pjesnistva

379

da put svoj izaberem i da njime odem gore, prema raju, gdje zvijezde danju sjaju. Svoj ću uzeti štap i poći na dug put i magarcima dragim reći ću, kad me vide: Ja sam Francis Jammes i evo u raj idem, jer ne postoji pakao u zemlji dobroga Boga. Reći ću: vi prijatelji neba plavetnoga, dođite drage životinje, koje zamahom uha oslobađate se pčela i dosadnih muha.

Da k tebi dođem, Bože, s tim životinjama

koje od srca volim, jer su blagost sama

kad milo spuste glavu, a kad naglo stanu,

tako skupe noge da nas u dušu ganu.

Među bezbroj ušesa ja ću doći s njima,

što korpe nošahu na svojim bokovima,

s njima, koji su vukli kola pelivana,

il kola od bijelog lima, perjem nakrcana,

s njima, što na sebi nose kante u muku,

s magaricama bređim, što se jedva vuku,

s onima što im znaju stavit hlače stare

zbog pomodrelih rana što stalno krvare,

jer ih jata muha napadaju i more.

S tim magarcima, Bože, daj da dođem gore.

I nek nas u miru anđela ruke bijele

povedu k potocima gdje drhte trešnje zrele,

glatke poput puti djevojačke vedre.

U boravištu duša, na svetim jezerima,

daj da budem posve jednak magarcima,

koji će sliku svoje ubogosti smjerne

ogledat u jasnoći ljubavi bezmjerne.

Nikola Milićević

Page 380: antologija francuskoga pjesnistva

380

PAUL VALÉRY

(1871. - 1945.)

Rimbaudovim odricanjem od književnosti francuska poezija postaje

prijelomnim mjestom međusobno vrlo različitih težnja i ostvarenja. Za

razliku od Claudela, koji postaje vjernik, najvjerniji je Mallarméov uče-

nik - Paul Valéry - skeptik, poklonik lucidne pjesničke metode, koja

ga više zanima nego njezin ishod, pjesma. Objavivši pregršt pjesama i

dva prozno-esejistička djela, Valéry u dvadesetoj godini također prestaje

pisati poeziju da bi se posvetio čitanju i matematici. Tek četvrt stoljeća

nakon toga, na poticaj da svoje stare stihove prikupi u knjigu, on piše

novo pjesničko djelo, poemu Mladu Parku (La Jeune Parque, 1917.).

Cijelo njegovo neveliko pjesničko djelo stat će u nekoliko omanjih knji-

ga kao što su Album starih stihova (Album des vers anciens, 1920.), Pjesni

(Charmes, 1922.) itd. Valéryeva svojevrsna negativna poetika definira

se time što on poeziju smatra samo sredstvom izgrađivanja sebe. Tb ga

ne priječi da se posveti ispunjavanju najstrožih zahtjeva i konvencija

klasične versifikacijske discipline. Prisile forme, smatra nadalje Valéry,

pomažu pjesniku ukloniti iracionalnost nadahnuća, kako bi nesmetano

mogao motriti rad svoga duha. Unatoč takvim stavovima, koji njego-

vu poeziju odvajaju od cjelokupnoga toka francuskoga pjesništva, Valéry

je napisao niz formalno savršenih i ćutilno sugestivnih pjesama. U nji-

ma on se otkriva kao pjesnik »spoznaje koja se rada, misli u embrional-

nom stanju, svih prijelaznih stanja između nesvjesnoga i svijesti« (M.

Raymond). Do takva stanja Valérya vodi sustavan obrat poetičkih pret-

postavki: »U pjesniku: uho govori - usta slušaju; inteligencija i bud-

nost rađaju i sanjare; san jasno vidi; slika i priviđenje gledaju; ono ne-

dostajuće i prazno - stvaraju.« U dilemama što ih iznose pjesme, po-

bjeđuje napokon poziv života kao egzistencijalno opredjeljenje urođeno

Sredozemcu.

Page 381: antologija francuskoga pjesnistva

381

PRIJATELJSKA ŠUMA

Nous avons pensé des choses pures

Mislima čistim poneseni idasmo šutke cestom dugom držeći ruku jedan drugom pored cvjetova zatamnjenih.

Samotni, poput zaručnika, sve kroz zelenu noć prerije dijeljasmo taj plod čarolije - mjesec, drugara bezumnika.

Tad umrijesmo na mahovini, sami, u blagoj hladovini te šume prisne i sumorne.

A gore, gdje je sjaj bjeline,

mi se nađosmo suze roneć,

ja i moj dragi drug tišine. Nikola Milićević

PRELJA

Lilia..., neque nent

Assise, la fileuse au bleu de la croisée

Do prozora plava s odbij escima zlata, Gdje melodični vrt ziblje sjenke granja, Prelju opi vrtnja stara kolovrata.

Page 382: antologija francuskoga pjesnistva

382

Opojnim azurom iscrpljena, sklanja Kosu neposlušnu prstima sa čela, Mala joj se glava spušta i već sanja.

Busen s kupkom zraka biva bilo vrela

Prsnula iz dana da ljepotom plavi

Prosipanje cvata mirom vrta zrela.

Grana gdje se trudni vjetar zaustavi,

Uzaludni pozdrav zvjezdane vedrine

Nudi ružom starom kolu azur plavi.

Al usnula sada prede niti fine;

Tajanstvena sjenka plete se u tkanje

Pod usnule duge prste u bjeline.

Anđeoski lijeno ispreda se sanja,

Beskraju se tuge naivna vretena

Talasaju vlasi s čežnjom milovanja...

Iza sjaja cvijeća azur posta sjena,

Prelja primi list i iskre vijencu jasnu;

Svod zelenkast gasne. Krošnja biva mrena.

Tvoja sestra ruža smješka ti se na snu

Sveta, svojim daškom dirnuv blijedost čela

Cista, mislila si čezneš... A ti zgasnu

Do prozora plava gdje si vunu prela.

Vladimir Gerić

Page 383: antologija francuskoga pjesnistva

383

ŠIPCI

Dures grenades entr'ouvertes

Sipcima pukla kora kruta, navala zrnja je raznijela, kao da vidim umna čela od svog otkrića rasprsnuta. Kada sunčeva sva silina, 0 šipci poluotvoreni, nagna vam ponos izmoreni da kida spone od rubina,

1 kad vam suho zlato kore, jer ga pritisci snage more, puca, te curi sok najslađi,

tad sili sjajem tog kidanja

da moja bivša duša sanja

o tajanstvenoj svojoj gradi.

Nikola Milićevič

VESLAČ

Andréu Lebeyu

Penche' contre un grand fleuve, infiniment mes rames

Nagnutog uz rijeku, mnoštva me vesala

Nerado iz kraja nasmijana vuku;

Page 384: antologija francuskoga pjesnistva

384

Duše dane grču s vesla trudnih ruku, Tu i nebo gasne uz opijelo vala.

Oka hladna na ljepotu koju rušim, Srčan, zrenjem krugova na vodi rijeke, Dugim zaveslajem želim rasut meke Pjege lišća s blijeskom kog tiho pjevušim.

Krošnje kojim brodim, preljeva svih tkanje,

Vodu s mrenom lišća, puni mir u sanku,

Razderi ih, barko, reži brazdu tanku

Da velikog mira zatre se sjećanje.

Nikad, čari dana, niste ma i čime Trpjeli ko od bjegunca što se brani; Jer otkad me sunce djetinjstvu odstrani, Izvoru se penjem gdje gine čak ime.

Zalud svaka nimfa, tijek neomeđeni, Priječi čistom kretnjom moje trudne ruke, Razderat ću spone hladne cijenom muke, Srebrnaste brade nagih snaga njenih.

Tajni mrmor vode i ta rijeka valna Viju vrpcom svile moju zlatnu mladost; Ničim tako slijepo ne zri drevna radost Kao šumom bijega ustrajna i stalna.

Čun pod prstenastim mostovima brza Vodom, svodom vjetra, mrmora i noći, Sve mi prijeđe čelom i čamom ga toči, Al je tvrđa kost no vrata što ih krza.

Njina noć je duga. Duh pred njima skriva Svoja lomna sunca, svoje pomne zjene, Kad u kretnji kojom uda mi kamènë, Plaveti isprazne plov mi prijezir biva.

Vladimir Gerič

Page 385: antologija francuskoga pjesnistva

385

KORACI

Tes pas, enfants de mon silence

Tvoj korak, dijete moje šutnje,

Svet i lagan, muk ne muti.

K logu bdijenja poput slutnje

Klize nijemi, zamrznuti.

O biće čisto, sveta sjeni,

Tih je korak tvoj snu blagom!

Bozi! Sve što želim, k meni

Dolazi s tom nogom nagom!

Ako usnom ponuđenom

Hranu cjelova ti spremaš

Stanovniku mojih misli

Da bi miran mogo drijemat,

Ne hitaj tim činom nježnim,

Teret sumnje nije gorak;

Čekah te životom cijelim,

Moje srce tvoj je korak.

Vladimir Gerić

Page 386: antologija francuskoga pjesnistva

386

GROBLJE POKRAJ MORA

MT|, cpiA.a yuxâ, pHov àdàvaTov

o7te\)5e, -càv 8' ëurcoccx-cov avrXet paxavâv.*

Pindar, Pitijska III. Ce toit tranquille, où marchent des colombes

Tàj mirni krov kud šeću golubovi,

Titra sred borja gdje leže grobovi;

Pravedno podne sačinja iz vatra

More, to uvijek započeto more!

0 nadoknado što je misli tvore

Kad pogled spokoj bogova promatra!

Kako se u čist râd svjedacâ djene

Toliki dragulj nezamjetne pjene

1 kakav spokoj, čini se, nastaje!

Kad sunce iznad bezdana počiva,

Ta djela čista Uzroka sveživa,

Vrijeme svjetluca, a San znanje daje.

Stameno blago, Minerve svetište,

Gromado mira, vidljivo spremište,

Vjedasta vodo, Oko kojem snove

Mnoge unutra veo vatre guši,

O moja šutnjo!... O zdanje u duši,

Sljeme od mnoštva crijeplja zlatnog, Krove!

Hrame Vremena, sav u jednom srhu,

Privikavam se, k čistom stremeć vrhu,

Što optače ga moj pogled pučine. * Ne teži, draga dušo, za životom besmrtnim,

već iscrpi polje mogućeg.

Page 387: antologija francuskoga pjesnistva

387

I ko što žrtva k nebu mi se penje, Sipa iz vala jasno iskričenje Nadmoćan prijezir gore put visine.

Kao što plod u nasladu sazori,

Te od odsuća svog užitak stvori

U ustima, gdje oblik mu se ruši,

Tu ćutim miris svog budućeg dima,

Dok o žalima pod gromorom plima

Nebesa poju rasplinutoj duši.

Istinsko nebo, sad gledaš već drugog!

Nakon ponosa i toliko dugog

Čudnoga mira prepunjenog snagom,

Prepuštam sebe blistavoj plaveti,

Vrh kuća mrtvih moja sjena leti

Primirujuć me kretnjom svojom blagom.

Izloživ dušu zublji suncostaja,

Od pravde svjetla neću se odvajat,

Ni od oštrice nemilosne njene!

Čistu je vraćam njenu zavičaju:

Nek sebe gleda!... Al davanje sjaju

Pretpostavlja i mračni dio sjene.

O za me, meni tek, u meni samo,

Na vrutku pjesme, pored srca, tamo

Med događajem čistim i prazninom,

Jeku nutarnje čekam veličine,

Bunara zvučnog mraka i gorčine

Sto duši zvoni budućom šupljinom!

Prividni robe lišća, da li znadeš, Drago što šipke te mršave kradeš, Kad žarke tajne oči nam prisvoje, Koje me tijelo koncu tromom gura,

Page 388: antologija francuskoga pjesnistva

388

I koje čelo, k toj zemlji kostura? Tu iskra mïslï na odsutne moje.

Zatvoren i svet, pun vatre bez tvari, Kut zemlje što se svjetlosti podari, Taj predjel volim, vrh kog baklje gôrê, Od zlata, mračnih stabala i stijena, Gdje mramor drhti povrh mnoštva sjena Nad humcima mi spava vjerno more.

Presjajna kujo, ti se bošca riješi! U osami kad pastirski se smiješim, I pasem dugo, ko ovce začudne, To bijelo stado, moje humke mirne - Ukloni iz njeg golube obzirne, Anđele znanja žudne, sne zaludne!

Ovdje je lijenost sva budućnost duši. I reski kukac tek straže po suši; Sve razvrgnuto, sažgano, zrak bistri U strogoj nekoj bîti k sebi vuče... Prostran je život, opijen odsućem, Gorčina slatka, a sav duh se bistri.

Mrtvima sašlim dobro je u tmuši Tople zemlje, što tajnu njinu suši. Podne visoko, Podne ustavljeno U sebi sebe misli, sebe puno... Uzorna glavo, savršena kruno, Ja sam u tebi kretanje skriveno.

Samo se u me tvoja strepnja sklanja! Tjeskobe moje, dvojbe, pokajanja Greška su tvojeg velikog kristala... Ali u noći teškoj od mramorja Nejasna čeljad iz korijena borja Na tvoju stranu već je tiho stala.

Page 389: antologija francuskoga pjesnistva

389

Oni se sllše u odsutnost čvrstu, Crvena glina bijelu upi vrstu, A dar života na se cvijeće uze. Mrtvima gdje su riječi prisno znane, Pregnuća vlasna, duše odabrane? Ličinka tka sad gdje bijahu suze. Krikovi reski podraškane žene, Oči i zubi, vjede ovlažene, Zar što se s ljupkom poigrava grudi, Krv, što sjaj tjera u usne podane, Darovi zadnji, prsti što ih brane, - Pod zemlju slazi sve, i sve se budi!

A ti, velika dušo, san zar tražiš, Ali ne više u bojama laži Sto smrtnom oku val i zlato daju? Hoćeš li pjevat kad prijedeš u kapi? Hajde! Sve bježi! Prisutnost mi hlapi, I nestrpljenje sveto dode kraju!

Besmrtnost crna, zlatna i jalova, Utjeha grozna vijenca lovorova, Što smrt ko krilo materinje daje, Te lijepe laži, pobožna bajanja! Tko ih ne pozna i tko ne otklanja, Lubanju šuplju, smijeh koji ne staje!

Duboki oci - opustjelih glava, Što pod težinom tolikih grudava Zemlja ste, ne znate nam koračaje, Rastočnik pravi, crv što nas ne mine, Nije za vas što spavate sred gline, Od živog živi, i od mene traje!

Je li to ljubav il mržnja u meni? Bliz mi je tako njezin zub skriveni

Page 390: antologija francuskoga pjesnistva

390

Da sva imena lako bih joj dao! Zalud! On vidi, hoće, dira, sanja, Voli mi put, i sve do mog skončanja Živim da biću tom bih pripadao!

Zenone kruti! Glavo elèâtâ!

Zar iz tvog luka zgodi me krilata

Strijela što dršće, leti, a ne leti!

Od zvuka rođen, od šiljka mrem njena!

Sunce!... Za dušu kornjačina sjena,

Ahile, kom su koraci sapeti!

Ne, ne!... Na noge! U vremensku mijenu!

Razbij, o tijelo, formu zamišljenu!

Pijte mi, grudi, vjetar što se rodi!

Svježina nëkà, morem izdisana,

Vraća mi dušu. O silino slana!

Trčimo k valu da nas preporodi!

Da! Silno more grozničavih pjena,

Kožo pantere, haljo izbušena

S tisuć tisuća sunčanih kumira,

Bijesna hidro od modre pjana puti

Sto rep svoj grizeš blistavih kreljuti

U buci koja zvuči poput mira,

Vjetar raste!... Uz život valja pristat!

Sav neizmjeran zrak mi knjigu lista!

Val smrskan skače iz kamena njedra!

Poletite, o zabliještene strane,

Razbijte, vali, vode razigrane,

Taj mirni krov gdje kljucala su jedra!

Zeljka Ćorak - Zvonimir Mrkonjić

Page 391: antologija francuskoga pjesnistva

391

CHARLES PÉGUY

(1873. - 1914.)

Pjesnik, dramatik, politički pisac, Charles Péguy započeo je kao

katolik i borbeni socijalist da bi došao do stajališta žestokoga rodolju-

blja. Njegov pjesnički stil prispodobiv je nezadrživoj plimi jezične mase

koja u jednoličnom ritmu raste iz bujanja bogatih primisli, postupnom

mijenom teme. To je stil vjernika koji se prepušta mističnomu nadahnu-

ću i lirskoj inkantaciji. Nije slučajno Péguy dvaput pisao o najvećoj fran-

cuskoj junakinji, Ivani Orléanskoj, prvi put kao mladić, 1897., slaveći

u njoj veličinu žrtve, a drugi put 1910. u Misteriju milosrđa Ivane Orlé-

anske (Le Mystère de la Charité de Jeanne d'Arc), u kojem se prepušta pro-

ročkomu nadahnuću pjeva. Slijedi Predvorje misterija druge vrline (Le

Porche du mystère de la deuxième vertu, 1911.), posvećeno Ufanju. Gospina

tapiserija (La Tapisserie de Notre-Dame, 1913.) Péguyevo je pjesničko re-

mek-djelo, kojemu se pridružuje i posljednje djelo objavljeno za pjesni-

kova života, Eva (Eve, 1914.). U svojoj četrdeset i prvoj godini, 1914.,

Péguy je pao kao dragovoljac prvoga dana rata, slijedeći poziv na samo-

žrtvovanje iz svoga posljednjega djela.

Page 392: antologija francuskoga pjesnistva

392

PREDVORJE MISTERIJA DRUGE VRLINE

[ulomak]

O ma fille entre toutes première. Toi qui réussis même

O moja kćeri prva medu svima.Ti koja čak uspijevaš,

Ti koja katkad uspijevaš

Ti koja uspavaš čovjeka u naručju moje materinske

Providnosti

O moja blistava i tamna kćeri pozdravljam te

Ti koja oporavljaš, ti koja hraniš, ti koja odmaraš

O tišino mraka

Takva tišina vladaše prije stvaranja nespokoja.

Prije početka kraljevine nespokoja.

Takva tišina vladat će, ali tišina svjetlosti

Kad sav taj nespokoj bude potrošen,

Kad sav taj nespokoj bude iscrpljen.

Kad iz zdenca budu izvukli svu vodu.

Poslije uništenja, poslije iscrpljenja svega tog čovječjeg ne-

spokoja.

Zato si ti, kćeri moja, starodrevna i ti kasniš

Jer u tom kraljevstvu nespokoja prizivaš, slaviš uspomenu,

zamalo obnavljaš,

Zamalo uspostavljaš iz početka prijašnji Spokoj

Kad je moj duh lebdio nad vodama.

Ali istodobno, moja zvjezdana kćeri, moja kćeri u tamnome

plastu, ti si jako uranila, jako si preuranjena.

Jer ti naviještaš, jer ti predstavljaš, jer ti gotovo svake večeri

unaprijed započinješ

Moj veliki Spokoju vječne

Svjetlosti.

Noći, ti si sveta, Noći, ti si velika, Noći, ti si lijepa.

Noći obavijena velikim plastom

Page 393: antologija francuskoga pjesnistva

393

Volim te, Noći, i pozdravljam i slavim te i ti si moja velika

kći i moje stvorenje.

0 lijepa noći, obavijena velikim plastom, moja kćeri sa zvje-

zdanim plastom

Ti me podsjećaš, mene samog ti podsjećaš na onu veliku

tišinu koja vladaše

Prije no što bijah rastvorio brane nezahvalnosti.

1 ti naviještaš, meni samom ti naviještaš tu veliku tišinu koja

će biti

Kad ih budem zatvorio.

0 blaga, o velika, o sveta, o lijepa noći, možda najsvetija

od mojih kćeri, noći u velebnoj haljini, u zvjezdanoj

haljini

Ti me podsjećaš na onu veliku tišinu koja bijaše na svijetu

Prije početka čovjekova kraljevstva.

Ti mi naviještaš tu veliku tišinu koja će biti

Nakon svršetka čovjekova kraljevstva, kada opet dohvatim

svoje žezlo.

1 katkad već pomišljam na to, jer taj čovjek uistinu podiže

silnu buku.

Ali ponad svega, Noći, podsjećaš me na onu noć.

A sjećat ću je se vječno.

Bijaše odzvonio deveti sat. Bijaše to u zemlji mog naroda

izraelskog.

Bilo je sve svršeno. Ta neizmjerna zgoda.

Od šestoga do devetog sata nastade tama po svoj zemlji.

Bilo je sve svršeno. Nemojmo više o tome govoriti. To me

boli.

Taj nevjerojatni silazak mog Sina medu ljude.

K ljudima.

Za ono što od njega učiniše.

Tih trideset godina dok bijaše drvodjelja kod ljudi.

Te tri godine što bijaše neka vrst propovjednika kod ljudi.

Svećenik.

Ta tri dana dok bijaše žrtva kod ljudi.

Medu ljudima.

Page 394: antologija francuskoga pjesnistva

394

Te tri noći dok bijaše mrtav kod ljudi.

Medu mrtvim ljudima

Ta stoljeća i ta stoljeća u kojima je on hostija kod ljudi.

Bilo je sve svršeno, ta nevjerojatna pustolovina.

Poradi koje, ja, Bog, imam vezane ruke za svoju vječnost.

Ta pustolovina s kojom mi je moj Sin vezao ruke.

Za sve vijeke vežući ruke moje pravde, za sve vijeke vjeko-

va odrješujući ruke mojeg milosrđa.

I protiv moje pravde izumljujući pravednost samu.

Pravednost ljubavi. Pravednost Ufanja. Bilo je sve svršeno.

To što se moralo zbiti. Kako je već moralo biti. Kako to

bijahu navijestili moji proroci. Hramski se zastor raz-

dera na dvoje, od vrha do dna.

Zemlja se potrese; pećine se raspuknuše.

Grobovi se otvoriše, te uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika

što bijahu umrli.

I oko devetog sata moj Sin povika jakim glasom.

Taj krik se nikad neće izbrisati. Sve je bilo svršeno. Vojnici

se vratiše natrag u vojarne.

Smijući se i šaleći jer je služba završila.

Straža koju više neće čuvati.

Ostade samo jedan stotnik, i nekoliko ljudi.

Malena straža da čuva to drvo križa bez važnosti.

Vješala na kojima je visio moj Sin.

Zadržalo se tu samo nekoliko žena.

Tu je bila majka.

I možda još nekoliko učenika, a i to se baš sigurno ne zna.

Dakle svaki čovjek ima pravo pokopati sina.

Svaki čovjek na zemlji, ako ga stigne ta velika nesreća

Da ne umre prije svojeg sina. I jedino ja, ja Bog,

Ruku vezanih tom pustolovinom,

Jedino ja u tom času otac poslije tolikih očeva,

Jedino ja ne mogoh pokopati svojega Sina.

Baš tada stiže ti, o noći.

O najdraža moja kćeri medu svima i ja to još vidim i vidjet

ću to tijekom cijele svoje vječnosti

Page 395: antologija francuskoga pjesnistva

395

Baš tada stiže ti, o Noći, i u veliku ponjavu ti zavi Stotnika i njegove rimske vojnike, Djevicu i svete žene, I ono brdo, i onu dolinu, na koje se spuštaše večer, I moj izraelski narod i grešnike i skupa s njima onoga koji

umiraše, koji umrije za njih I već se približavaše Josip iz Arimateje sa svojim ljudima Noseći bijelu ponjavu.

Višnja Machiedo

EVA

[ulomak]

- Heureux ceux qui sont morts pour la terre charnelle

- Blago palima za zemlju prolaznosti,

Ali usred rata pravedna i sveta.

Blago palima za četiri strane svijeta.

Blago palima u smrtnoj svečanosti.

Blago palima u veličajnoj bitci,

Dok leže na tlu pred licem Boga s neba.

Blago palima na zadnjoj uzvišici,

U svoj popudbini velikih pogreba.

Blago palima za gradove pojavne,

Jer su oni tijelo grada višnjeg Boga.

Blago palima rad ognjišta i ognja,

Za očinske kuće i časti kukavne.

Page 396: antologija francuskoga pjesnistva

396

Jer su prava slika i početak one, I tijelo i prvi ogled Božje kuće. Blago palima za zagrljaje vruće U procjepu časti i zemaljske spone.

Jer ta spona časti jest početak prvi

I prvi je ogled vječnoga priznanja.

Blago palim u tom ništenju što mrvi,

U tom ispunjenju zemnog obećanja.

Jer to obećanje zemlje je početak

I prvi je ogled koji jamči vjernost.

Blago palima za ovjenčan svršetak

Sto ga daje ta poslušnost i ta smjernost.

Blago palima, jer vratiše se oni

U najprvu glinu, prvu zemlju zbitu.

Blago palima u nekoj svetoj vojni.

Blago zrelu klasju i žnjevenu žitu...

Majko, evo tvojih sinova iz rata,

Nek ne teže kao anđeli što teže.

Bog nek s njima metne malo onog blata

Sto s početka bjehu i gdje opet leže.

Majko, evo tvojih sinova iz boja,

Nek ne teže kao demoni što teže.

Bog nek s njima metne malo onog gnoja

Sto bjehu s početka i gdje opet leže.

Majko, evo tvojih sinova iz rata,

Nek se ne mjere ko što se dusi mjere.

Nek se sude ko prognanik što se vere

I skritih se puta na povratku hvata.

Majko, evo ti sinova s vojskom jakom. Nek se ne sude za same svoje jade.

Page 397: antologija francuskoga pjesnistva

397

Bog nek s njima malo one zemlje dade Što ih izgubi, a voljeli je tako.

Majko, izgubljenih evo ti sinova.

Neka se ne sude porad spletke puke.

Ko rasipno dijete nek se prime snova.

Nek padnu u dvije ispružene ruke.

Mate Maras

Page 398: antologija francuskoga pjesnistva

398

MAX JACOB

(1876. - 1944.)

Svojom osobom pjesnik Max Jacob oličuje ono vedro doba s po- četka našega stoljeća kada su se poljuljane stilske kategorije naginjale čas naivnoj mistici i mistifikaciji, a čas šali i parodiji međusobno se ne isključujući. Započeo je kao slikar, zatim se bavio likovnom kritikom, koja ga je zbližila s kubistima, ali tek je za vrijeme rata postao poznat kao pjesnik zbirkom pjesama u prozi karakteristična naslova Rog za

kocke

(Le Cornet à dés, 1917.). Slijedi niz drugih pjesničkih zbirki, među koji- ma Središnji laboratorij (Le Laboratoire central, 1921.), Paklena viđenja

(Visions infernales, 1924.) i Pokajnici u ružičastoj majici (Les Pénitents en

maillot rose, 1925.). Nemiran život ovoga »mističnoga klauna« (P. de Boisdeffre) koji se potpuno povukao od svijeta, prekidaju nacisti depor- tirajući ga kao Zidova u koncentracijski logor u Drancyu, gdje je i umro.

Jacob je žongler riječima, ali takav kojemu igre riječi, najdomišljatije u modernoj francuskoj poeziji, služe za smione skokove fantazije i pje- sničke invencije. Stavivši u službu poezije neke psihološke značajke svoje osobe, Jacob igrom ironije, parodije i mistifikacije ne pošteđuje ništa pa ni samu poeziju. Spontanost i automatizam te igre čine Maxa Jaco- ba neposrednim prethodnikom dadaizma i nadrealizma.

Page 399: antologija francuskoga pjesnistva

399

OSNIVANJE NASEOBINE U BRAZILU

On fut reçu par la fougère et l'ananas

Na doček dode paprat i ananas iza nje

I antilopa plaha ispod ipecacuanhe.

Monah je ilustrator akvarel svoj odložio,

A brod još nije svoja ni krila složio,

Kad sto se lakih zgrada ko cvijeće šumom zače.

I kopaju već dumne. I jedna od njih plače,

U jednom pismu uzrok za tugu nade ona.

Opijo grožđem jedan neumjeren se monah

I molilo se oprost za ovaj njegov grijeh.

Sa vrhova se grana otrove bralo crne,

A braća košarači pleli su bijele urne.

Robijaš odbjegli, što življaše od lova,

Bi riješen svojih rana, milošću taknut Boga:

Obožavan od sviju, jer bješe posto svet,

Zvijeri bi prisiljavo da njima ližu pete.

Životinje zemaljske i ptice su sa neba

Donosile im svima predmete kakvih treba.

I orgulje se stvore u otvoru u zidu.

Gomile ovaca, busenje što grizu.

Tapetar jedan monah, a drugi destilator;

Nedjeljom predvečer skupljo bi bilje svatko.

Pozdravite mango, nek plod mu se blagoslovi Frula vas krastače u svom govoru oslovi. Od zbilja čudna bilja ukrase oltar ima I mirisi mu vuku osmijehe anđelima, - Silfima, duhovima, što skriva šumska tama Okolo uglatih zidova samostana. Al evo jednog jutra, u krvavoj Aurori

Page 400: antologija francuskoga pjesnistva

400

Oblak se stvori čišćim, svježijom biljka stvori, Suma u kojoj loza sa cedrima se spoji, Ko šugom da se osu. Pojavio se Crnac Pa dva, pa sto, bez broja, masa im travu boji I Svetac što je znao životinje da stiša, Ne može ništa tima što krvnici mu biše.

I glava samostana u travu se stropošta, Monasi pobiti i mjesto pusto posta, A u azuru ništa ne zadrhta od smrti.

Obučen u nevinost i ljubav tako sam

Ja napredovo slijedeć svoj poso svaki dan

Moleć se vjerujući tad u ljepotu stvari

Al okrutan me smijeh i brige što su dari

Para i javnog mnijenja i gluposti još tuđe

Učiniše buržujem tvrdim, kog potpis tu je!

Ivan Slamnig

LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU

Jeanu Rousselotu

Qui a vu le crapaud traverser une rue?

Tko je vidio žabu krastaču batrgati se ulicom? Neki čovječuljak je to: ni lutka sitnijom od njega nije. Vuče se na koljenima: srami se, regbi...? Ne! Reumatičan je, noga mu jedna ostaje pozadi, dovlači ju na pravo mjesto! Kamo će napokon? Iz kanala se izvlači, lakrdijaš jadni. Nitko ne zamjećuje krastaču na ulici. Nekoć, ni mene nitko na njoj

Page 401: antologija francuskoga pjesnistva

401

opažao nije, sada se djeca rugaju žutoj zvijezdi mojoj. Sre- tna baburačo! Ti nemaš zvijezdu žutu.

Stojan Vučićević

RAT

Les boulevards extérieurs, la nuit, sont pleins de neige

Vanjski su bulevari noću prepuni snijega; razbojnici su

vojnici; napadaju me smijehom i sabljama, ogoljuju: spaša-

vam se eda bih opet u drugome kvadratu pao. Je li to dvo-

rište kasarne ili krčme? Koliko sabalja! Koliko kopljanika!

Sniježi! Bocka me neka šprica: to je otrov kojim me usmr-

titi kane; glava kostura zastrta florom grize mi prst. Zama-

gljene ulične svjetiljke bacaju po snijegu svjetlo moje smr-

ti.

Stojan Vučićević

Page 402: antologija francuskoga pjesnistva

402

OSCAR VLADISLAS DE LUBICZ-MILOSZ

(1877. - 1939.)

Zacijelo najkozmopolitskija pojava modernoga francuskoga pjesni-

štva, Oscar Vladislas de Lubicz-Milosz, živa je sinteza raznih narodno-

snih značajki: po narodnosti Litvanac rođen u Bjelorusiji, slavenske osje-

ćajnosti, germanski racionalan erudit, odan mistici po udjelu židovske

krvi, on se pjesnički razvija u doba zamirućega simbolizma, kojemu će

udahnuti nov, vrlo osobno obojen život. Prve zbirke, Poema dekadenci-

ja (Le Poème des Décadences, 1899.) i Sedam, samoća (Les Sept Solitudes,

1906.), nostalgične su kontemplacije idealnoga svijeta, kojemu su vrije-

me i mjesto prošlost i daleka domovina, pri čemu su konkretne naznake

sve više zamjenjivane predodžbama iz svijeta legende i projekcijama u

rilkeovski »unutrašnji prostor svijeta«. Dvadesetak godina Milosz je

proveo na velikim putovanjima po Europi i Africi. Premda ga muči sa-

moća, opsjednut je problemom Don Juana kao apsolutnoga ljubavni-

ka i ljubavnika apsolutnoga, odakle teži pojmu Apsoluta kao Ljubavi.

Miloszeva poezija slijedi putanju mističnih viđenja nastalih na osnovi

meditacija o Bibliji. U knjigama Počela (Eléments, 1911.) i Lemuelova

ispovijed (La Confession de Lemuel, 1922.) Milosz izlaže svojevrsno orfičko

tumačenje svemira, ogoljela pjesničkoga iskaza, kojemu okosnicu daje

strog ezoterički sustav. Nakon posljednjih knjiga, Ars magna (1924.) i

Otajstva (Les Arcanes, 1926.), u kojima zaključuje svoje djelo simbolikom

proročanstva, Milosz prestaje pisati te ga do kraja života zaokupljaju

jedino djeca i ptice. Slabo prihvaćen za života, Milosz je tek nakon rata

priznat za jednu od vrhunskih vrijednosti suvremenoga francuskoga pje-

sništva.

Page 403: antologija francuskoga pjesnistva

403

I OSOBITO

- Et surtout que Demain n 'aprenne pas où je suis

-1 osobito da sutrašnji dan ne sazna gdje sam -

Suma, šuma bezbroj crnih bobica krije -

Tvoj glas je kao zvuk mjeseca u starom zdencu,

Gdje jeka, srpanjska jeka dolazi da pije.

I da nitko ne izusti moje ime tamo, u snu,

Vremena, vremena su se posve ispunila -

Ko sitno stablo, što pati od prvog soka,

U halji bez nabora bjelina je tvoja mila.

I da se trnovo grmlje zatvori za nama,

Jer strah me je, strah me je da se natrag vratim.

Veliki bijeli cvjetovi miluju tvoja koljena.

A sjena, sjena je blijeda od ljubavi i pati.

I nemoj reći vodama šumskim tko sam,

Ime je, ime je moje mrtvo i puno zaborava.

Oči tvoje imaju sretnu boju mladih kiša,

Mladih kiša na jezeru koje spava.

I ništa ne pričaj vjetru sa staroga groblja,

Jer bi mi mogao narediti da ga slijedim.

Kosa tvoja miriše na ljeto, mjesec i zemlju.

Živjeti, živjeti treba, drugo ništa ne vrijedi.

Nikola Milićevič

Page 404: antologija francuskoga pjesnistva

404

RUJANSKA SIMFONIJA

Soyez la bienvenue, vous qui venez à ma rencontre

I.

Budite dobrodošli, vi koji mi idete u susret

U jeci mojih vlastitih koraka, s dna mračna i hladna hodnika

vremena;

Budite dobrodošli, samoćo, majko moja.

Kada je radost koračala u mojoj sjeni, kada su ptice

Smijeha udarale o zrcala noći, kada je cvijeće,

Kada je strašno cvijeće mlada milosrđa gušilo moju ljubav

I zavist kad je obarala glavu i u vinu ogledala se,

Mislio sam na vas, samoćo, mislio na vas, o napuštena.

Pitali ste me crnim kruhom čednim i mlijekom i divljim medom;

Bijaše slatko iz vaše ruke čvakati kao vrabac,

Jer nikad ne imah ni oca ni majke, o Hraniteljko,

Nego bezumnost i hladnoća bludijahu kućom bez cilja.

U crtama neke žene ukazivaste mi se katkad,

Za lijepe i lažne jasnoće drijemeža. Vaša halja

Imaše boju sjetve; i u mome izgubljenom srcu,

- Nijemom, narogušenom i hladnom kao kamenčić na putu, -

Prekrasna nježnost budi se još i danas

Kad spazim neku ženu obučenu u tu sirotu smeđost

Tužnu i koja prašta: ah, prva lastavica

Leti, leti nad oranjem, u svijetlu suncu djetinjstva. Znao sam da niste voljeli mjesto na kojem ste bili, I da, tako daleko od mene, vi niste više moja lijepa samoća.

Page 405: antologija francuskoga pjesnistva

405

Litica obučena vremenom, bezuman otok sred mora Obitavališta su nježna; al poznam mnogi grob u rdi i cvijeću.

No ne može biti da vaša kuća ondje je gdje nebo i more U ljubičastu beskraju spavaju, skupljeni kao ljubavnici. Ne, prava kućica vaša nije iza brežuljaka. Tako, na srce moje mišljaste. Jer odande vi ste.

Ondje u zidove pisaste djetinje ime vaše. I, kao žena što vidje smrt supruga zemskog, Vraćate se s okusom soli i vjetra na licima bijelim I tim starim, prastarim mirisom božičnog inja u kosi.

Kao iz ugljevlja koje se njiše oko nekog lijesa. Ćutim iz svoga srca, - gdje šumi ovaj tajanstveni ritam, - Kako se diže miris podneva iz djetinjstva. - Ne smetnuh s uma Lijepi sukrivac - vrt, s dozivom Odjeka, vašeg drugog sina, samoćo.

Prepoznajem već i mjesto gdje sam nekada spavao Do vaših nogu. Zar ne, preljevi vjetra još brzaju ondje Po lijepoj i tužnoj travi ruševina, a meden zvuk Runjava bumbara ne oklijeva li u lijepoj jari?

I ako treperavoj i vjernoj ivi vi razgrnete Kosu sirote: ah, lice vode Ukazat će se tako mi svijetlo, i tako čisto! Cisto i svijedo Kao Daleka koju gledamo u lijepome jutarnjem snu!

I staklenik ukrašen dugom vremena drevna Bez sumnje zaštićuje još patuljasti kaktus i krhku smokvu Sto došli su nekoć iz koje zemlje sreće? I suncokreta što mrije, Miris luduje još u groznici poslijepodneva!

O zemljo djetinjstva! o sjenoviti posjedu preda! Lijepa dremovna lipo, draga pčelama važnim, Jesi li sretna kao nekad? i ti, zvučno zvono zlatnoga cvijeća, Očaravaš li brežuljaka sjenu za zaruke

Page 406: antologija francuskoga pjesnistva

406

Bijele spavačice u pljesnivoj knjizi, Koju je tako slatko listati kad večernje zrake Spuštaju se na žitnice prah: i oko nas je tišina Zaustavljenih kotača pauka prelca. - O, srce!

Žalosno srce! pastir odjeven u čohu

Puše u drugi od kore rog. I u voćnjaku

Dražesna žuna zakiva sanduk ljubavi svoje

I žaba moli u trskama muklim. O, tužno srce!

Divlja ružo nježna, bolesna podno brežuljaka, da 1' ću te vidjet

Jednoga dana? Znaš li da cvijet gdje smije se rosa,

Bijaše srce moga djetinjstva tako teško od suza? O, prijatelju!

Drukčije trnje nego je tvoje ranjavalo me!

I ti, mudra česmo, pogleda tako tiha i lijepa,

U doba zvonke vreline, kamo se sklonilo sve

Sto je na zemlji ostalo od sjene i od tišine!

Ne tako čista voda teče danas preko mog lica.

Ali večerom, iz dječjeg mi loga, s prodahom cvijeća, ja vidim

Lunu svršetcima ljeta preludo urešenu, kad gleda

Kroz vinograd trpki gdje u miomirisnoj noći

Melankolije čitav čopor bezumno laje u snu!

A zatim dode Jesen sa škripom osi, bunara, i lupom sjekira. I ko

bijeg

Zeca trbuha bijelog niz prvi snijeg, dan žustri

Stuknu nam tužna srca nenadano, muklo. - A sve to

Kad ljubav koje već nema, još nije ni rođena bila.

II.

Samoćo, majko moja, ispričajte mi opet moj život! Evo

Zid bez raspela i stol i knjiga

Page 407: antologija francuskoga pjesnistva

407

Zaprta! Pa nemoguće - čekano tako dugo - Kucne li na moj prozor kao palčić na smrznuto srce,

Tko će se dakle ovdje ustat da mu otvori? Zaziv U močvarama blijedim okasnjelog lovca

Posljednji mladosti krik slabi i mrije: sunovrat jednog jedinog

lista Ispunja užasom strašnim promuklo srce šume.

Pa što si ti, dakle, žalosno srce? usnula soba

Gdje, s laktima na zaprtoj knjizi, potomak izgubljeni

Sluša zujanje stare, plave muhe djetinjstva?

Ili zrcalo koje se sjeća? ili grob što ga je probudio lopov?

Sretne daljine nošene uzdahom večeri, oblaci zlatni,

Brodovi lijepi koje su anđeli nasuli mânôm! zar zbilja

Svi, svi ste me prestali voljet, i nikad,

Zar nikad više vas neću vidjeti kao kroz kristal

Djetinjstva? Zar boje, glasi i moja ljubav

Trajahu manje nego u vjetru zujanje ose:

I zar je suze zvuk koja je na lijes pala,

Tek puka laž, - tek udar mog srca začut u snu?

Sâm pred nijemim ledenjacima starosti! Sam

S odjekom imena jednog! I užas dana i užas noći

- Poput sestara dviju koje stoje na mostu snova

Po izmirenju u patnji - domahuju jedno drugom!

I ko što je jadan kamen na dnu jezera mračna

Pao još davno iz ruku djeteta lijepa, surova:

Tako u najtužnijem kutu moga bolećivog srca,

U sjećanja nanosu drijemnu, počiva preteška ljubav.

Branislav Zeljković

Page 408: antologija francuskoga pjesnistva

408

KANTIK SPOZNAJE

[ulomak]

L'enseignement de l'heure ensoleillée des nuits du Divin

Pouka osunčana časa Božanskih noći

Onima koji - pitavši - primili su i znadu već.

Onima koje je molitva privela kontemplaciji o postanku je-

zika.

Drugi, kradljivci bola i radosti, znanosti i ljubavi, neće ništa

od toga shvatiti.

Da bismo to shvatili, neophodno je poznavati predmete

označene nekim bitnim riječima

Kao što su kruh, sol, krv, sunce, zemlja, voda, svjetlo, sjene,

i kao što su sva imena kovina,

Jer te riječi nisu ni braća, niti sinci, nego baš oci ćutilnih

predmeta.

S tim predmetima i knezom njihove tvari bili su bačeni iz

nepomična svijeta arhetipova u ponor vremenitog me-

teža.

Jedino duh stvari posjeduje ime. Njihova tvar imenovana

nije.

Moć da imenujemo ćutilne predmete, posve nepronične

duhovnom biću,

Dolazi nam od spoznaje arhetipova, koji, budući naravi na-

šega duha, ko i on su smješteni u svijesti sunčanog ja-

jeta.

Sve što se opisuje pomoću drevnih metafora, opstoji na je-

dnom mjestu; jedinom od sviju mjesta beskraja koje

je smješteno.

Te metafore, koje nam danas jezik još nameće, kad god se

obratimo tajni našega duha,

To su ostatci čistoga jezika iz. doba vjernosti i spoznavanja.

Page 409: antologija francuskoga pjesnistva

409

Ovaj svijet arhetipova viđahu Božji pjesnici i opisivahu ga

pobožno točnim i svijetlim izrazima jezika spoznaje.

Opadanje vjere očituje se u svijetu znanosti i ljepote kao

pomračivanje jezika.

Pjesnici prirode opijevaju nesavršenu krasotu ćutilnog svi-

jeta na drevni posvećeni način.

Ipak, pogođeni tajnom nesuglasnošću između svijeta izra-

za i sadržaja,

I nemoćni uzdići se do jedinoga smještenog mjesta - pod-

razumijevam Pathmos, zemlju vizije arhetipova,

Zamisliše, u noći svog neznanja, jedan posredni lepršavi i

jalovi svijet simbola.

Sve riječi čiji je magični skup stvorio ovu pjesmu, jesu ime-

na opipljivih tvari,

Koje je pisac, milošću ljubavi, motrio u dva svijeta - blažen-

stva i pustoši.

Branislav Zeljković

Page 410: antologija francuskoga pjesnistva

410

VICTOR SEGALEN

(1878. - 1919.)

Rodom iz lučkoga grada Bresta, Segalen je odabrao poziv morna-

ričkoga liječnika. Godine 1902. putovao je na Tahiti tragom slikara Gau-

guina, ali je stigao tri mjeseca nakon njegove smrti. Od 1910. boravio je

pet godina u Kini radeći kao liječnik i sudjelujući u arheološkim iskapa-

njima. U Pekingu je tiskao svoje najznačajnije pjesničko djelo, Stèle (Stè-

les, 1912.). Dok Paul Claudel, koji je presudno utjecao na Segalena,

prihvaća od Kine samo ono što mu dopušta katolicizam, Segalen se na-

stoji duhovno poistovjetiti s kineskom kulturom. Za Segalena je egzoti-

zam »estetika drugačijega« pa on želi osloboditi taj pojam svih uz nje-

ga vezanih europocentričnih zloporaba. Premda je bez Segalenova utje-

caja nezamislivo djelo i samoga Saint-John Persea, Segalenova je poezija

pravilno vrednovana tek šezdesetih godina.

Page 411: antologija francuskoga pjesnistva

411

U ČAST RAZUMU

J'enviais la Raison des hommes

Zavidjeh Razumu ljudi, što ga proglašuju jedva pogrešivin ,

i da bih izmjerio njegov domet, predložio sam: u Zmaja

su sve moći; istodobno je dug i širok, dva i jedan, odsu-

tan i ovdje, - i očekivao sam velik smijeh medu ljudi-

ma, - ali, Povjerovali su.

Proglasio sam zatim Objavom: da se nespoznatljivo Nebo

raspršio nekoć kao zvjezdani cvijet, izbacujući na dno

Velike Praznine svoj pelud ljeta, mjeseca, sunaca i tre-

nutaka: Stvorili su kalendar.

Odlučio sam da svi ljudi budu jednake vrijednosti i istoga

žara - neprocjenjivi - i da je bolje ubiti njegovu naj-

bolju devu za samar nego šepava goniča koji se vuče.

Nadao sam se poricatelju, - ali, Rekli su »da«.

Dao sam razglasiti tada po čitavome Carstvu da ono ne po-

stoji više, i da se narod, odsad Nezavisan Vladar, mora

Page 412: antologija francuskoga pjesnistva

412

hraniti sam, pošto su poništeni tragovi slave, započi- njuć od brojke jedan:

Krenuli su ponovo od ništice.

Tada, zahvaljujući im na povjerenju, i vraćajući uslugu nji-

hovoj lakovjernosti, obznanio sam: Stujte ljude po čo-

vjeku i ostalo u njegovoj različitosti.

I potom su me nazvali sanjarom, izdajnikom, namjesnikom

što ga je Nebo lišilo njegove vrline i prijestolja.

Višnja Machiedo

POHVALA I MOĆ ODSUTNOSTI

Je ne prétends point être là

Ne kanim uopće biti tu, ni iskrsnuti nenadano, ni pojaviti

se u ruhu i puti, ni vladati vidljivom težinom svoje oso-

be,

Ni odgovarati cenzorima, svojim glasom; buntovnicima,

neumoljivim okom; nepouzdanim ministrima, kret-

njom koja bi vješala glave na moje nokte.

Kraljujem po čudesnoj moći odsutnosti. Mojih dvjesto se- damdeset palača protkanih medu sobom mračnim hodnicima ispunjaju se samo mojim naizmjeničnim tragovima.

Page 413: antologija francuskoga pjesnistva

413

I glazba svira u čast mojoj sjeni; dvorjani pozdravljaju moje prazno sjedalo; moje žene više drže do počasti noći, u kojima se neću udostojati.

Jednak Duhovima, koji se ne daju ukloniti jer su nevidljivi - nijedno oružje ni otrov neće znati gdje da me do- hvati.

Višnja Machiedo

Page 414: antologija francuskoga pjesnistva

414

GUILLAUME APOLLINAIRE

(1880. - 1918.)

Rođen u Rimu od majke Poljakinje i oca Talijana, Wilhelm Apolli-

naris de Kostrowitzky dolazi već kao dijete u Francusku, tamo se školuje,

te posljednjih godina prošloga stoljeća počinje objavljivati pjesme pod

pseudonimom Guillaume Apollinaire. Usporedo se bavi likovnom kriti-

kom pa postaje braniteljem i prijateljem Picassa, Braquea i Delaunaya.

Druguje s pjesnicima Jarryem, Jacobom i Cendrarsom. Objavljuje prve

knjige proznih sastava, a tek 1913. prvu knjigu stihova, Alkoholi (Alcools).

Iduće godine izbija Prvi svjetski rat i Apollinaire se javlja za dobrovolj-

ca. Bježeći od ljubavnih razočaranja, pjesnik promatra rat kao futuri-

stičku čaroliju do časa kad ga komad granate pogađa u glavu. Nakon

dvije trepanacije lubanje napokon se oporavlja, ženi se, da bi 1918. na-

prasno umro od španjolske gripe, stigavši prethodno objaviti svoju po-

sljednju knjigu pjesama, Kaligrame (Calligrammes). Premda stranac,

Apollinaire je bolje od ijednoga svoga suvremenika pročitao cjelokupno

francusko pjesništvo, pa njegova poezija sintetizira neke istaknute trenu-

tke tradicije, od Villona i Plejade do romantičara, Nervala i Verlainea.

Djelujući u sklopu likovne i književne avangarde »pariške škole«, Apol-

linaire sentimentalni romantik pretvara se u modernista čak protiv svoje

volje. Dionik teatralnoga duha preobrazbe i mistifikacije svojih kole-

ga, Apollinaire je otvoren svim poticajima svoje sredine i svoga vremena,

sklon svemu neobičnomu, osjedjiv katalizator pojava budućnosti. Tako

je njegova najsmjelija pjesma, Zona, potaknuta čitanjem Cendrarsovih

pjesama; kubističko slikarstvo i film potiču asocijativne skokove njego-

vih pjesničkih slika i sintakse njegove poezije, koja joj gdjekada daje

izgled automatizma vodenoga diktatom nesvjesnoga. Godine 1917. iz-

vodi se njegov kazališni komad Tiresijine dojke, koji u podnaslovu nosi

pridjev nadrealistički, prihvaćen kasnije za naziv jednoga novoga razdo-

blja francuskoga pjesništva. Malo prije smrti Apollinaire objavljuje pje-

sničku oporuku, Novi duh i pjesnici, koja ističe neproturječnost Reda i

Pustolovine. Dok Red podrazumijeva prihvaćanje klasičnoga nasljeđa,

Pustolovina otvara pjesniku nepregledno područje novoga, što mu ga

Page 415: antologija francuskoga pjesnistva

415

pružaju mogućnosti tiskarske vještine, umjetnosti, filma. »Sva je no-

vost sadržana u iznenađenju«, pa je stoga poželjan udio slučaja, koji

neizmjerno proširuje polje unutrašnjih i vanjskih poticaja poetske sin-

teze.

Page 416: antologija francuskoga pjesnistva

416

IMA

Il y a un vaisseau qui a emporté ma bien-aimée

Brod je odnio moju dragu.

Duguljasti baloni na nebu nalik su na crve što rađaju zvije-

zdama.

Dušmanska podmornica progoni moju ljubav.

A tisuće malih smreka raznijela je granata.

Prolazi pješak zaslijepljen otrovnim plinom.

Sve smo poharali streljačkim jarcima Nietzscheovim i

Goetheovim.

Kunjam i čeznem za pismom, koje ne dolazi.

U lisnici su mojoj njene fotografije.

Prolaze zarobljenici nemirna pogleda.

Oko baterije vrpolje se topnici.

Stražmeštar je dokasao putem Samotnog drva.

Neki se uhoda vrze, nevidljiv, - vele - jer se lopuža s obzor-

jem stopio.

Njene su grudi uspravne poput ljiljana.

Kapetan broda tjeskobno čeka bežične vijesti na Atlantiku.

Žene traže kukuruza i sve nešto viču pred krvavim Kristom

u Meksiku.

Golfska struja je blaga, koristonosna.

Groblje se pruža na pet kilometara, sve križevi, križevi.

Berberske su smokve i kaktusi u Alžiru.

I tintarnica koju sam napravio od jedne rakete, a nisu je

htjeli otpremiti.

Moje je sedlo izloženo kiši.

Rijeke se ne vraćaju izvorima, nego teku, teku.

Moja je ljubav blaga i neodoljiva ko rijeka.

Švapski zarobljenik nosi na leđima mitraljez.

Ima ljudi koji nikada nisu bili u ratu!

Hindusi gledaju u čudu zapadnjačku vojnu,

Page 417: antologija francuskoga pjesnistva

417

Turobno se sjećaju domaje i pitaju: hoće li je ikad vidjeti, Jer ovdje čovjek lako postane nevidljiv.

Ivo Hergejić

PREKO EUROPE

M.Ch.

Rotsoge

Rotsoge

Tvoje purpurno lice tvoj dvoplošnjakkoji se može pretvori-

ti i u hidroplan

Tvoja okrugla kuća u kojoj pliva osušen sied

Treba mi ključ kapaka

Sreća što smo vidjeli G. Panada

I mirni bar što se tiče toga

Sto upravo vidiš moj stari M. D...

90 ili 3 24 čovjeka gore u zraku tele što gleda iz utrobe svoje

majke

Dugo sam lutao cestama

Toliko očiju sklopljeno je na kraju cesta

Vjetar tjera u plač vrbike

Otvori otvori otvori otvori

Gledaj no pogledaj dakle

Starac pere svoje noge u umivaoniku

Una volta ho inteso dire Chè vuoi

I ja sam proplakao sjetivši se vaših djetinjstava A ti mi pokazuješ jezivu ljubičastu boju

Page 418: antologija francuskoga pjesnistva

418

Ta mala slika s kočijom podsjetila me na dan

Jedan dan načinjen od komadićaka sljezove boje žute plave

zelene i crvene

Kada sam otišao na ladanje s jednim dražesnim dimnja-

kom što je vodio na uzici svoju kuju

No sada više ne preosta ništa od svega toga i ti više nemaš

svoje male svirale

Daleko od mene dimnjak puši ruske cigarete

Kuja laje na jorgovan

Noćna svjetiljka već se trne

I na haljinu su pale cvjetne latice

Dva zlatna prstena pokraj sandala

Planula su na suncu

Ali tvoje su kose tramvajske lire

Sto vode preko Europe odjevene u male raznobojne vatre

Božo Kukolja

RIĐOKOSA LJEPOTICA

Me voici devant tous un homme plein de sens

Evo me pred svima čovjeka puna razbora

Koji poznaje život a o smrti zna ono što živ čovjek može o

tome znati

Koji je osjetio sve patnje i ljubavne radosti

A ponekad je znao nametnuti i svoje ideje

Koji poznaje više jezika

I koji je putovao prilično mnogo

Koji je doživio rat u topništvu i u pješadiji

Te ranjen u glavu preživio trepanaciju pod kloroformom

Page 419: antologija francuskoga pjesnistva

419

Koji je izgubio svoje najbolje drugove u strašnoj bitci

A o starom i novom zna onoliko koliko čovjek sam može

o tome znati

I ne uzbuđujući se danas više nimalo zbog ovoga rata

Medu nama i jedino zbog nas drugovi

Osuđujem tu dugotrajnu bitku između tradicije i otkrivanja

Reda i Pustolovine

Vi čija su usta stvorena na sliku i priliku Božju

Usta koja su sama zakon

Budite blagi kad nas budete uspoređivali

S onima koji su bili utjelovljeni zakon

Nas koji smo svuda tražili samo neobične doživljaje

Jer mi vam nikada nismo bili neprijatelji

I mi jedino želimo osvojiti široka i neobična prostranstva

Gdje se procvala tajna nudi svakome tko želi da je uzbere

A ima tu i novih vatri nikad još viđenih boja

Tisuće snoviđenja kojima ne možemo odrediti oblik

Ali kojima treba da dademo zbiljnost

I mi želimo ispitati dobrotu golemih predjela u kojima sve

šuti

Ali postoji isto tako i vrijeme koje možemo odagnati i prisi-

liti ga da se ponovo vrati

Milost za nas koji se vječno borimo

Na granicama između Neograničenog i Budućnosti

Milost za naše zablude milost za naše grijehe

Jer eto gdje dolazi ljeto žestoko godišnje doba

A moja mladost je mrtva kao i proljeće

O sunce vrijeme je plamene Razboritosti

I ja čekam

Kako bih je slijedio oblika uvijek plemenita i blaga

Sto ga uzima na sebe i zbog čega je jedino ljubim

Eto već stiže i privlači me poput najjačeg magneta

Page 420: antologija francuskoga pjesnistva

420

Ona ima dražestan oblik Neke obožavane riđokose žene

I rekao bih da joj je kosa od samoga zlata

Poput čudesna blijeska dugotrajne munje

Ili pak poput vatri koje se pale

Na žutim ružama kada stanu da venu

Ali smijte se smijte se meni

Vi ljudi odasvud a osobito ti svijete odavle

Jer ima toliko toga što vam se ne usuđujem reći

Toliko toga da mi ni vi sami ne biste dopustili da vam to

kažem

Budite stoga milostivi prema meni

Božo Kukolja

MOST MIRABEAU

Sous le pont Mirabeau coule la Seine

Ispod mosta Mirabeau Seina teče

A treba li da me sjeti

Ljubavi i dana sreće

Nakon patnje radosti su bile veće

Dođi noći kucaj ure

Ja ostajem dani jure

Držeć te za ruke gledam lice tvoje Dok pod mostom ruku naših

Page 421: antologija francuskoga pjesnistva

421

Voda teče od pogleda što je Umorna vječnih i valja vale svoje

Dodi noći kucaj ure Ja ostajem dani jure

Ko i ljubav svaka tako voda teče Ko i ljubav odilazi Sto se život sporo kreće O nade naše sve snažnije i veće

Dodi noći kucaj ure

Ja ostajem dani jure

A niz dana naših vječno nekud liječe Kao vrijeme što nam minu Ni ljubav se vratit neće Ispod mosta Mirabeau Seina teče

Dodi noći kucaj ure Ja ostajem dani jure

Grgo Gamulin

Page 422: antologija francuskoga pjesnistva

422

VALERY LARBAUD

(1881. - 1957.)

Za Valerya Larbauda poezija je u opijenosti kretanjem, obrisima i

bojama, u brzini izmjena krajolika, podneblja, ljudskih tipova i osebujnih

pojedinaca. Zato je odlučio uložiti svoje bogatstvo u putovanje. Svoje

doživljaje i razmišljanja iznio je preko svoga alter ega, A. O. Barnabootha,

milijardera i svjetskoga putnika, u knjizi Pjesme A. 0. Barnabootha (Les

Poésies de A. 0. Barnabooth, 1913.). Larbaud je, zajedno sa Cendrarsom

i Apollinaireom, francuskomu pjesništvu otvorio europske i kontinen-

talne obzore.

Page 423: antologija francuskoga pjesnistva

423

ODA

Prête-moi ton grand bruit, ta grande allure si douce

Podaj mi moćni svoj tutanj, moćnu i nježnu hitrost,

Noćno svoje klizanje preko osvijetljene Europe,

0 luksuzni vlače! i tjeskobnu glazbu

Sto bruji hodnicima tvojim od pozlaćene kože,

Dok za vratima lakiranim, s kvakama od teškoga bakra,

Spavaju milijunaši.

Pjevam i hodam tvojim hodnicima

1 slijedim put tvoj prema Beču i Budimpešti,

Miješajući glas svoj sa deset tisuća tvojih glasova,

0 Harmonika-Zugl

Prvi put osjetih svu slast života

U kabini Nord-Expressa, između Wirballena i Pskova.

Klizismo preko livada gdje pastiri,

Podno skupina golemih stabala, brdima nalik,

Bijahu odjeveni u ovčje kože, sirove i gnusne...

(U osam sati jesenskog jutra, a lijepa pjevačica

Ljubičastih očiju pjevaše u susjednoj kabini.)

1 vi velika okna preko kojih gledah gdje promiču

Sibir i samnijske planine,

Kastilja vrletna, bez ijednog cvijeta, i Mramorno more pod

mlakom kišom!

Podaj mi, o Orient-Expresse, Siid-Brenner-Bahne, podaj

mi

Svoj čudesni tutanj potmuli

I drhtavi svoj zvuk najtanje žice;

Podajte mi lagano disanje lokomotiva, visokih i vitkih,

Tako nesputanih, lokomotiva brzih vlakova,

Page 424: antologija francuskoga pjesnistva

424

Što bez napora vuku četiri vagona sa zlatnim slovima Preko gorovitih osama Srbije I, još dalje, preko Bugarske pune ruža...

Ah! ovi tutnji i ovo gibanje

Valja da udu u moje pjesme i da mi iskažu

Život moj neizrecivi, moj život

Djeteta koje neće ništa da znade, tek

Da se vječno nada nečem nejasnome.

Marko Grčić

VARAVI

Dans ce grand souffle de vent noir que nous fendons

Na jaku crnome vjetru kroz koji se probijamo,

Zanesen, plačući bludim po palubi jahte;

Ponoć na moru, kopnu ni traga.

Čim sunce zapade,

U maglenoj se tmuši topovi s Bospora razlegoše,

Obala Azije odvraćaše obali Europe

(Radi vođenja brodova) svako četvrt ure.

I upravo s tim ratnim zvucima u krmu, moj brod,

Lakrdijaškog imena Narrenschijf, u propnju

Uđe u ovu smolastu noć i u ovaj kaos Crnoga mora...

Još kao dijete plovljah ovom brazdom Mračnom, po odmotaju golemog grimiznoga vala, Svega pretrpana blijedim cvjetovima morskog runolista.

Page 425: antologija francuskoga pjesnistva

425

A sutradan! nad žalima se podiže dan I u srcu mome dragom, punom zvona! U beskraju: obale Otomanskog Carstva, Ružičaste i zelene, blago valovite, gdje su šćućurena Sela zemljane boje i starinske tvrđave; Ili pak blizina kakve ruske luke, koju najavljuju Tisuće zelenih bundeva što plutaju po ljeskavoj vodi

(Kao što se Auzonija katkada, čednije, Najavljuje pomorcu praznim fiaschettom, koji njiše Val Tirenskoga mora.)

Oh izlazaka ljetnoga sunca nad šumnim morima

I tišine žala što se u daljini vide!

No dajte da se mrvu raznježim nad djetinjstvom svojim,

Da pogledam sebe kao petnaestogodišnjaka, na ulicama

Odesse,

Dajte da noćas plačem ne znajući zašto,

I da na vjetru zapjevam ovaj stih:

Ya que para mi no vives,

Sto ga, uz valcera napjev, čuh ni sam ne znam gdje, uz ci-

ganski napjev,

Da, jecajući, zapjevam, uz ciganski napjev!

Opet se spominjem zanosnih zemalja:

Pristaništa prepunih brodova i modrih luka

Optočenih rivama s divovskim palmama i gorostasnim

Smokvama, poput kožnih šatora što vise s neba;

I prostranih šuma, napola pod vodom,

I sjenovitih paseosâ Barcelone;

Srebrnih i kristalnih kupola u čistome zraku;

I Male Kitere, šuplje poput pehara,

Gdje se, uz najspokojnije potoke na svijetu,

Igraju sve starinske pastorale,

I onih grčkih otoka što plutaju na moru...

Ne umijem reći da li od očaja ili od sreće

Ovako plačem, miješajući

Page 426: antologija francuskoga pjesnistva

426

Jecaje svoje prigušene s paničnim zavijanjem sjeverca, S ritmom stroja, s gromotom i hukom valova Sto se, kao hrpe stakla, uzvijaju uz bokove Broda, i svi se razastru poput draguljnoga plašta (Ali, ništa se od tog ne vidi)...

No, boli moja... Oh, boli moja, mila moja!

Tko da prihvati bol ovu nerazložnu,

Koju prošlost ne upozna i kojoj budućnost,

Bez ikakve sumnje, neće spoznati tajne?

Oh, neka potraje spomen na ovu bol sadašnju,

Ovu bol bez uzroka, ali

Koju mi darovaše Nebesa.

Marko Grčić

Page 427: antologija francuskoga pjesnistva

427

JULES SUPERVTELLE

(1884. - 1960.)

Supervielle se rodio u Urugvaju, pa mu je i poezija trajno obilježena

doživljajem prostranih pampasa, oceana i nebesa. Davši svoj tematski

doprinos poeziji putovanja u duhu svoga vremena, Supervielle je zatim

slijedio Rilkeov poziv na pounutrenje vanjskoga svijeta. Otada njego-

va poezija sve više oslikava jedan unutrašnji svemir tajnih bića i pojava,

osnovan na zasebnoj kozmologiji i mitologiji. Osnovnim pokretačem

te mitologije jest osjećaj prisnosti i blizine medu bićima i stvarima, ko-

liko god one bile razdvojene prostorom i osamljene u njemu. Obno-

vljena renesansna ideja o tome da se mikrokozam tijela zrcali u makro-

kozmu prirode daje Supervielleovim svemirskim slikama toplinu tjele-

snih osjeta. Njegove pjesme čuvaju jednostavnost priče i onda kada ona

seže do najdubljih slika individualne pjesničke mitologije. »Pjesma ne

smije biti rebus«, kaže pjesnik, »kako bi tajna mogla biti njezin miris i

nagrada. Što se mene tiče, uvijek sam odbijao pisati poeziju za specija-

liste tajnovitoga«. U knjigama Gravitacije (Gravitations, 1925. i 1932.),

Nedužni robijaš (Le Forçat innocent, 1930.), Neznani drugovi (Les Amis

inconnus, 1934.) i Bajka svijeta (La Fable du Monde, 1938.), Supervielle

je izgradio jedan od najmaštovitijih, a ujedno najprisnijih svjetova mo-

dernoga pjesništva.

Page 428: antologija francuskoga pjesnistva

428

SILAZAK DIVOVA

Montagnes derrière, montagnes devant

Planine unatrag, planine unaprijed,

Postrojene sjene i svjetla se glože,

Svemiru se ovdje nadimaju leda,

A mi tako sitni izmed svojih vjeda

I krvavog srca svagda ispod kože.

Treba li da za nas sja toliko zvijezda, Da tolike kiše iz neba nas kvase, Da toliki dani na suncu se griju, Kad već malo vjetra gasi naše glase Poliježuć nas uzduž smjernih nam kostiju?

Divovi će doći iz drugih svjetova,

Prekoračit će močvare i brda

I provjerit da li zemlja je okrugla

Rukama golemim, iz pukoga rugla,

Ili, povlačeć se, očima bez ruba.

Zvonimir Mrkonjić

TIJELO

Ici l'univers est à l'abri dans la profonde température de l'homme

Tu je svemir sklonjen u dubokoj čovjekovoj toploti,

A krhke zvijezde nebeskim koracima napreduju

Page 429: antologija francuskoga pjesnistva

429

U tmini, što je mjerodavna čim prijeđemo kožu,

Tu sve prate nečujni koraci naše krvi

I tajni usovi što ne prave buku u našim krajevima,

Tu je sadržina neusporedivo veća

Od stiješnjena tijela, žalosne posude...

Al to nam ne priječi ponizne svakodnevne ruke

Da diraju razne točke tijela što je ukonačilo zvijezde,

Sa međuzvjezdanim daljinama vjerno očuvanim u nama.

Ko beskrajni gorostasi umanjeni ljudskim tijelom, gdje

nam valja istrajati kako god bilo,

Prolazimo jedni pored drugih, loše krijuć svoje zvijezde,

svoje vrtoglavice,

Sto nam se odrazuju u očima, jedinim pukotinama naše

kože.

I uvijek smo na udaru te unutrašnje beskrajnosti,

Čak onda kad naš svijet sumnjom obuzet

Brzo uzmiče u nama dok se ne usitni i ne zbriše,

A srce nam lupa tek za ljusku puti,

Kad smo svedeni na posljednju golotinju svojih organa,

Tih životinja napuštenih u krvavoj štali.

Zvonimir Mrkonjić

ŽALBA ZA ZEMLJOM

Un jour, quand nous dirons: »C'e'tait le temps du soleil

Jednoga dana kad budemo rekli: »Bilo je to vrijeme sunca, Sjećate se, obasjavalo je i najmanju grančicu, I vremešnu ženu i začuđenu djevojku, Čim bi se spustilo, bojilo bi predmete,

Page 430: antologija francuskoga pjesnistva

430

Slijedilo konja u trku i s njim zastajalo, Nezaboravno bilo je vrijeme kad smo bili na zemlji, Ondje, tek što bi nešto palo, očula bi se buka, Ogledavali smo se znalačkim očima, Uši su nam razumijevale sve tančine zraka, A kad nam se bližio korak prijatelja, znali smo to,

Uzimali smo ne samo cvijet već i glatki oblutak. Vrijeme kad nismo mogli uhvatiti dim, Ah, to je sve što bi nam ruke sad umjele domašit.«

Zvonimir Mrkonjić

Page 431: antologija francuskoga pjesnistva

431

BLAISE CENDPvARS

(1887. - 1961.)

Baudelaireovski »poziv na putovanje«, što ga je Rimbaud preura-

njeno i tragično slijedio, postao je tridesetak godina nakon njega pusto-

lovina u kojoj se ovladava poljem mogućega tehničkoga doba. Biaise

Cendrars obrće Rimbaudov primjer: on najprije putuje da bi tek onda

pisao. Putovao je u Rusiju, gdje je vidio kako se diže »veliki Krist ruske

revolucije«, na Daleki istok, u Kanadu, SAD itd. U New Yorku je za

svega jednu noć napisao Uskrsu New Yorku (Les Pâques à New York, 1912.),

kojega spontani distisi osluškuju život najnižega sloja newyorskoga ži-

vlja. »Svaki je život tek pjesma, kretanje«, kaže Cendrars: živjeti u kreta-

nju, poetika je novoga pjesničkoga stila. On ju je gotovo doslovce ostva-

rio u poemi Proza transsibirske željeznice i male Jehanne francuske (La Prose

du Transsibérien et de la petite Jehanne de France, 1913.). To je epopeja

putovanja željeznicom na Daleki istok, koja svojom slikovnošću pod-

sjeća na ono što bi zabilježila kamera jednoga Ejzenštejna. U isto vri-

jeme dok putuje Sibirom, pjesnik je unutrašnjim okom prisutan na dru-

gim mjestima, osobito u Parizu. Ni rat, u kojem gubi ruku, ne zaustavlja

Cendrarsa u lutanju svijetom i obavljanju raznih poslova, te on mijenja

zanimanja od novinara i trgovca do nadzornika poslova. Nakon rata

Cendrars pokazuje više sklonosti za trenutne snimke nego za pokretne

kadrove, a u opisu napušta patetiku u korist preciznoga opažanja. Tom

tehnikom napisani su njegovi Dokumentarci (Documentaires, 1924.), is-

hod Cendrarsovih lutanja preko više kontinenata. Tom knjigom Cen-

drars napušta poeziju da bi se do kraja života posvetio pisanju romana.

Page 432: antologija francuskoga pjesnistva

432

PORTRET

Il dort

On spava

On je budan

Odjednom, počne slikati

Uzme crkvu i slika crkvom

Uzme kravu i slika kravom

Srdelom

Glavama, rukama, noževima

On slika volovskom žilom

On slika svim gadnim strastima židovskog gradića

Svom raspirenom spolnošću ruske provincije

Za beščulnu Francusku

On slika svojim bedrima

On ima oči na guzici

I odjednom eto vam portreta

To si ti čitaoče

Tb sam ja

Tb je on

Tb mu je zaručnica

To je trgovac s ugla

Kravarica

Babica

Tu su vjedra za krv

Tu peru novorođenčad

Neba ludila

Ždrijela modernog

Toranj kao vadičep

Ruke

Krist

Krist je on

On je proživio djetinjstvo na Križu

Page 433: antologija francuskoga pjesnistva

433

On se svakoga dana ubija Odjednom, više ne slika Bio je budan Sad spava Davi se svojom kravatom Chagall se čudi što je još živ

Zvonimir Mrkonjić

MOJ PLES

Platon n accorde pas droit de cité au poète

Platon ne daje pjesniku građansko pravo

Vječni Zid

Don Juan metafizik

Prijatelji, bližnji

Nemaš više običaja a još nemaš navika

Treba se izmaknuti tiraniji časopisa

Književnost

Životarenje

Neumjestan ponos

Maska

Žena, ples kojemu nas je Nietzsche htio naučiti

Žena

A što s ironijom?

Neprestano amo-tamo Specijalno potucanje Svi ljudi, sve zemlje

Page 434: antologija francuskoga pjesnistva

434

Tako više nisi na teretu Više se ne pokazuješ...

Ja sam gospodin koji u bajoslovnim brzim vlakovima prela-

zi uvijek iste Europe i obeshrabreno gleda kroz prozor

Krajolik me više ne zanima

Nego ples krajolika

Pleši-pejzaž

Paritatitata

Ja se okreokrećem.

Veljača 1914.

Zvonimir Mrkonjić

NASLOVI

Formes sueurs chevelures Oblici znojenja kose

Trzaj postojanja

Ogoljen

Prva pjesma bez metafora

Bez slika

Novosti

Novi duh

Nezgode čarolija

400 otvorenih prozora

Elisa dragog kamenja sajmišta menstruacija

Zakržljao konus

Seobe na koljenima

Page 435: antologija francuskoga pjesnistva

435

U bagerima Preko nebeske harmonike i teleskopiranih glasova Kad su novine u vrenju kao strogo čuvana munja Čeoni naslov

Srpanj 1914.

Jure Kaštelan

Page 436: antologija francuskoga pjesnistva

436

SAINT-JOHN PERSE

(1887. - 1975.)

Predodređen za egzotizam već činjenicom da se rodio na otoku Gua-

deloupeu u Antilima, Alexis Saint-Léger Léger, kasnije poznat pod

pseudonimom Saint-John Perse, proveo je cijeli život kao diplomat,

prognanik, duhovni apatrid i građanin svijeta. Kao Claudel, i Saint-John

Perse službuje u Pekingu, odakle poduzima duga putovanja po Mongo-

liji, Japanu i središnjoj Aziji. Odbacujući europocentrizam, on se poput

V Segalena nadahnjuje drugošću Istoka. Već sam naslov Saint-John Per-

seove prve knjige, Pohvale (Eloges, 1907.), daje bitno određenje njego-

voj budućoj poeziji: to je himnički svečana pohvala zemaljskim stvari-

ma i pojavama. Ali doku drugih pjesnika takav ton nastoji obnoviti pra-

odnos poezije i religije, u Saint-John Persea on izražava svojevrsnu »sa-

kralnost bez Boga«. Nakon prve knjige, koja vrlo izvorno interpretira

utjecaj Rimbauda, Gidea (Zemaljske hrane), a osobito Claudela, od ko-

jega preuzima dugi biblijski stih i svečani ton, Saint-John Perse piše

djelomice ritmiziranu muzikalnu prozu iznimno bogata rječnika. Ako

su ga tekstovi istočnjačkih filozofija i religija nečemu poučili, to je dre-

vno iskustvo da poezija nije drugo do obrednik i obred Riječi, pomoću

kojega ona postaje iskustvom univerzalnoga. Knjiga Anabaza (Anabase,

1924.) napisana je na pozadini velikih povijesnih događaja - seoba naro-

da kroz pustinjska prostranstva, osnutka gradova, slavlja pobjednika -

ali svrha toga epa nije priča, nego izdvajanje njegova čisto poetskoga

poticaja. Spjev Progonstvo (Exil, 1942.) znači povratak individualnomu

glasu pjesnika-prognanika, žrtve nasilja povijesti. Sljedeća knjiga, Vjetro-

vi (Vents, 1946.), kao i prethodeće joj poeme o kiši i snijegu, prilaze svije-

tu počela, koja brišu čovjekovu nazočnost na zemlji obnavljajući izvorno

lice zemlje. Najveći Saint-John Perseov spjev, Morekazi(Amers, 1957.),

opijeva napokon najspektakularniji element kozmičkoga jedinstva Ze-

mlje, Ocean, preko svih oblika preko kojih se u njemu odrazuje ljudski

opstanak. Saint-John Perseovo djelo zaključuje se Ljetopisom Velikoga

Doba (Chronique du Grand Age, i960.), u kojem pjesnik kontemplativno

sažima svoj život i djelo. Godine 1960. dobio je Nobelovu nagradu.

Page 437: antologija francuskoga pjesnistva

437

ANABAZA

[ulomak]

VII.

Nous n 'habiterons pas toujours ces terres jaunes

Nećemo nastavati svagda te žute zemlje, nasladu našu...

Ljeto prostranije od Carstva vješa o ploče prostora više

slojeva podneblja. Zemlja prostrana po površju valja pod

pepelom hrpe svog blijedog ugljevlja. - Boje sumpora, me-

da, boje besmrtnih stvari, sva zemlja s travom pali se na

slami prošle zime - a iz zelene spužve jednog jedinog sta-

bla nebo cijedi ljubičasti sok.

Kakvo mjesto od tinjca! Ni jedne čiste sjemenke u bra-

dama vjetra. A svjedo poput ulja. - Pukotinom vjeđa sjedi-

njujuć se s obrisom vrhunaca, znadem kamen zamrljan škr-

gama, rojeve tišine u svjedosnim košnicama; a srce mi se

skrbi za jednu obitelj skakavaca.

Preblage deve na striženju, prosite sinjim ožiljcima,

nek se brežuljci zapute pod datostima poljodjelskog neba

- nek putuju šutke ponad blijedih užarenja ravnice; i nek

pokleknu naposljetku, u dimu sanja, tamo gdje se narodi

dokidaju u mrtvom prahu zemlje.

Velike, spokojne crte odlaze prema plavi častim mrlja-

ma nimalo vjerojatnih vinograda. Zemlja na više od jednog

mjesta dozrijeva ljubičice oluje; a ti pješčani dimovi, što se

dižu na mjestu mrtvih rijeka, nalik su skutima putujućih

stoljeća...

Tišim glasom za mrtve, tišim glasom za vidjela. Toli-

ko je blagosti u srcu čovjekovu, pa zar je moguće da se ona

ne iskaže?... »Govorim ti, dušo moja! - dušo moja sva za-

Page 438: antologija francuskoga pjesnistva

438

mračena konjskim mirisom!« A neke kopnene ptičurine što na Zapad plove, dobro oponašaju naše morske ptice.

Na istoku neba tako blijedog, kao sveto mjesto potvr- đeno rubljem slijepca, spremaju se spokojni oblaci gdje kru- že rakovi kamfora i rožine... Dimovi što nam ih dašak neki otima! zemlja sva u slutnji svojih brada punih kukaca, ze- mlja rađa krasote!...

Au podne, kad čičimak lomi temelj grobovima, čovjek vjeđe sklapa i osvježuje zatiljak putujuć u druga doba... Ko- njice sna na mjestu mrtva praha, o ceste isprazne što ih neki dah kuštra sve do nas! gdje naći, gdje naći ratnike da čuva- ju rijeke u njinu pirovanju?

Na šum velikih voda u pohodu zemljom ustrepti u sno- vima sva sol zemlje. A odjednom, ah! odjednom što hoće od nas ti glasi? Podignite kakav zrcalni narod na kosturni- ci rijeka, pa nek podnese priziv slijeda stoljeća! Podignite stijene u slavu moju, podignite stijene tišini, a ta mjesta nek čuvaju konjice od zelene bronce na prostranim cestama!...

(Sjena krupne ptice prelijeće mi lice.)

Zvonimir Mrkonjić

Page 439: antologija francuskoga pjesnistva

439

PROGONSTVO

[ulomci]

Archibaldu MacLeishu

Portes ouvertes sur les sables, portes ouvertes sur l'exil

I.

Otvorivši vrata prema pijesku, otvorivši vrata prema

progonstvu,

S ključima u svjetioničara i zvijezdom živom mučenom

na stijeni praga:

Domaćine moj, ostavi mi svoju staklenu kuću na pržini...

Gipsano Ljeto oštri vrške svojih sulica u našim ranama,

Ja izabirem mjesto očito i nikakvo kao kosturnica doba

godišnjih,

A na svim žalima ovog svijeta, Božji duh zadimljen na-

pušta svoj azbestni ležaj.

Grčevi munje na divljenje su Prinčeva u Tauridi.

II.

Nikakvim obalama posvećen, nikakvim stranicama po-

vjeren, čist začetak ovog pjeva...

Drugi dohvaćaju u hramovima oslikane uglove žrtve-

nika:

Moja je slava na pijesku! Moja je slava na pijesku!... I

nije bludnja, o Tudinče,

Priželjkivati najgolije područje da bi se na sprudovi-

ma progonstva sabrala velika pjesan rođena iz ničega, velika

pjesan iz ničega sačinjena...

Fijučite, o praćke po svijetu, pjevajte, o školjke na vo-

dama!

Page 440: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjić

440

Postavio sam temelj na ponoru, rosulji i dimu pješča- nom. Lijegat ću u čatrnje i udubljene lađe,

Na sva mjesta isprazna i beživotna gdje je odležao okus veličine. [...]

III.

»... Uvijek bje ta graja, uvijek bje ta sjajnost,

I kao kakav visoki pothvat oružja što ophodi svijetom,

kao prebrojavanje naroda što se iseljuju, kao osnutak carsta-

va pretorijanskom pobunom, ha, kao nadimanje usana pri

rođenju velikih Knjiga,

Ta velika gluha stvar po svijetu, koja poraste odjednom

poput pijanstva...«

»... Uvijek bje ta graja, uvijek bje ta veličajnost,

Ta stvar što bludi po svijetu, ta visoka nesebeznalost

po svijetu, i po svim žalima ovoga svijeta, istim dahom, iz-

govoren, isti val što izgovara

Jednu jedinu, dugu rečenicu bez stanke zasvagda ne-

shvatljivu...«

»... Uvijek bje ta graja, uvijek bje ta pomamnost,

I taj veoma visoki uzmak vala na vrhu naleta, na vršku

žudnje, taj isti galeb na svom krilu, isti galeb nad svojim

okrugom, što strelimice sabire kitice progonstva, i po svim

žalima ovoga svijeta, istim dahom izgovorena, ista tužaljka

bez ritma

U potrazi, preko pijeska, za mojom numidskom du-

šom...« [...]

I čas je, o Pjesniče, da otkloniš svoje ime, svoje rođenje i pleme...

Page 441: antologija francuskoga pjesnistva

441

MOREKAZI

[ulomci]

Et vous, mers, qui lisiez dans de plus vastes

songes

I.

A vi, Mora, što čitaste prostranije snove, zar ćete nas

neke večeri ostaviti na govornici Grada, sred javnog kame-

na i brončane loze?

Šire je, o gomilo, naše slušateljstvo na ovom obronku

doba koje ne zalazi: More, golemo, zeleno, poput zore na

istoku ljudi,

More u slavlju na svojim stepenicama ko kamena oda:

predvečerje i slavlje na našim granicama, romor i slavlje

na visini ljudi - samo More naša je java, poput božanske

objave...

Zalobni miris ruže neće više opsjedati rešetke grobni-

ce; živi sat sred paoma neće više prešućivati svoju tuđinsku

dušu... Bijahu 1' ikad gorke naše usne živućih stvorova?

Vidjeh gdje se u ognjima pučine osmjehuje veliko blag-

dansko čudo: More u slavlju naših sanja, poput Uskrsa od

zelene trave i slavlja što se proslavlja,

Sve More u slavlju međa, pod sokolištem bijelih obla-

ka, kao područje povlastice i zemlja neotuđive baštine, kao

pokrajina korova što bje prokockana...

Preplavi, lahoru, moje rođenje! A milost nek mi se pro-

spe u okrugu najprostranijih zjena!... Sulice podneva trepte

na vratima radosti. Bubnjevi ništavila popuštaju pred svira-

lama svjedosti. A Ocean, odasvud, što valja breme mrtvih

ruža,

Na našim kalcijskim terasama ko Tetrarh diže glavu!

Page 442: antologija francuskoga pjesnistva

VI.

442

I More sâmo priđe nam po kamenim stepenicama dra-

me:

S Kneževima svojim, s Namjesnicima, sa Skorotečama

odjevenim u zanos i kovinu, sa svojim velikim Glumcima

iskopanih očiju i Prorocima u lance sputanim, sa svojim

Carobnicama, koje trupkaju na drvenim cokulama, i sa svo-

jim porezom u Djevicama koje kroče brazdama himne.

Sa svojim Pastirima, Piratima i Dojiljama kraljevića,

sa starim prognanim Nomadima i elegijskim Kneginjama,

s velikim šudjivim Udovama pod slavnim sjenima, s veli-

kim Otimačima prijestolja i Osnivačima dalekih naseobi-

na, s Nadarbenicima i Trgovcima, s velikim Pronevjeri te -

ljima kositarskih pokrajina i velikim Mudracima što putu-

ju na bivolima rižišta,

Sa svim svojim blagom nemani i ljudskih bića, ah, sa

svim priplodom besmrtnih bajki, povezujući sa svojim gu-

žvama robova i helota glasovitu božansku Kopilad i čuvene

kćeri Pastuha - sva ta gomila što žurno se diže s lukovima

Povijesti i valja k areni, s prvim drhtajem večeri u mirisu

algi,

Kao krasnoslov što kreće k Piscu i naslikanim ustima

njegove maske. [...] * * *

Jer ti ćeš nam se vratit, prisutnosti, čim vjetar večernji

zapuše,

U tvari svojoj, u puti i teretu svome morskom, o gli-

no! u boji stajskog kamena i dolmena, o More! - medu ro-

đenim ljudima i predjelima njinim od lužnjaka, ti More

snage i oranja, More s mirisom ženske utrobe i fosfora, u

silnom pucketanju otmičkih bičeva! More dokučivo vatrom

ponajljepših činova duha!... (Kad u vrlo kratkom odmoru

Page 443: antologija francuskoga pjesnistva

443

Barbari odsjednu na Dvoru, zar sjedinjenje s kćerima robo-

va ne nadvisuje tako visokim glasom metež krvi?...)

»Vodi me, prelesti, putovima svakoga mora; uz drhtaj

svakog lahora, gdje se razbuduje trenutak, poput ptice kri-

latom odjećom odjenute... Ja krećem, krećem krilatim pu-

tem, gdje je i sama tuga tek krilo... Krasnu zemlju zavičaja

opet valja osvojiti, krasnu zemlju Kralja koji je ne vidje od

rođenja, i obrana njezina u mojem je pjevu. Zapovjedi po-

kret, o sviralo, i jošte ono milje ljubavi što stavlja nam u

ruke tek mačeve radosti!...«

A vi, ta tko ste vi, o Mudraci! da nas korite, o Mudra-

ci! Ako usud morski pothranjuje još, sred svog doba, veli-

ku neku pjesan izvan razuma, zar ćete mi uskratit da joj

pristupim? Zemljo mog gospodstva, da u te udem! bez ika-

kva srama zbog svog zadovoljstva... »Ah! nek pristupi kakav

Pisar i kazivat ću mu u pero...« Pa tko bi dakle, od čovjeka

rođen, bez uvrede podijelio sa mnom radost moju?

- Oni koji od rođenja stavljaju svoju spoznaju iznad

znanja.

Zvonimir Mrkonjić

Page 444: antologija francuskoga pjesnistva

444

PIERRE JEAN JOUVE

(1887. - 1976.)

Pierre Jean Jouve započinje svoj pjesnički put kao sljedbenik unani-

mizma (pjesničke škole koju je njezin osnivač J. Romains opisao kao

»izraz jednodušnoga i kolektivnoga života«), ali nakon Prvoga svjet-

skoga rata potpuno odbacuje svoj dotadašnji rad. Godine 1924. Jouve

uz pomoć supruge psihoanalitičarke otkriva psihoanalizu kao protutežu

svojoj izrazitoj mističnoj nastrojenosti. Videći u dvojstvu Erosa i Smrti

osnovnu suprotnost što razdire modernoga čovjeka, Jouve u predgovo-

ru svojoj knjizi Krvavi znoj (Sueur de sang, 1935.), pod naslovom Nesvje-

sno, spiritualnost, katastrofa, zacrtava osnovne teme svoje poezije. U

nastojanju da oslobode poeziju od racionalnoga, pjesnici nakon Rimbauda

također su zaslužni za otkrivanje nesvjesnoga, jer upućuju na tendenciju

katastrofe, koju ono sadrži: »Najgora katastrofa civilizacije moguća je

u ovom času jer ona stoji u čovjeku. [...] Psihoneuroza svijeta dosegla

je visok stupanj koji daje povoda pribojavati se samoubojstva.« Poezija

se postavlja protiv katastrofe jer je »sam život velikoga Erosa, koji umire

i preporađa se«. Ono što Jouveovu stavu daje život, jest spolnost poten-

cirana osjećajem grijeha i apokaliptičke kazne. »U četvorici francuskih

pjesnika prethodnoga razdoblja«, piše Jouve, »Nervalu, Baudelaireu,

Rimbaudu, Mallarméu - vidimo prve činove drame Erosa, koji, kao Po-

ezija, sebe shvaća i po prvi se put usuđuje pokazati se.« Po svemu, Jouve

nastavlja erotiku tih pjesnika i dovodi je do vrhunca koji nije dosegao

ni nadrealizam, razbivši sve prepreke očitovanju Erosa. Sve njegove

knjige -Tajanstvenipir(LesMystérieusesNoces, 1925.), Pir (Noces, 1928.),

Nebeska tvar (Matière céleste, 1937.), Kyrie (1938.), Dijadem (Diadème,

1949.) - svjedoče o snazi toga osamljenoga, dubokoga glasa koji, spo-

jivši puteno i duhovno, slogom klasično jednostavnim, a ujedno moder-

nim po sintaktičkoj slobodi, promiče visinu pjesničke zadaće.

Page 445: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjk

445

MISTIČNA KRAJINA

Beaux nuages beaux anges prisonniers clairs

Lijepi oblaci lijepi anđeli uznici prejasni

Stablo u podne topla ruka zelenila

Crkva žena iz kamena

Sunce svakome na čelu

Otisnuta na granju zraka pukotina

Što zgužvana diše najveću od tajna Riđu smeđu ili crnu

Mošus i uzbuđeno ljeskanje u runima

Rođenje zametka i orlova veoma čistih

Naprotiv plivač nagnut bijelom danu

Krasan zarobljeni balon

Pod bojaznim suncem spava

Na ružičastim vjetrima prebiva

Viši od oblaka žuđenih predmeta

Viši od žudnje viši od njihove borbe

Ne dosta visok pretežak

Da slomi uže od dugih suznih kesica

Dok je planina kristalnih cesta

Gomilajuć podno sebe ljeposnu maglu

Glazbu gospodovanjâ

Vukla k sebi duge zelene rijeke

Natovarene ljudskim uljem

I krojila Djevici halju iz kamena

Skaredno sačinjenog od šumskoga neba.

Page 446: antologija francuskoga pjesnistva

446

LOV

Les premiers grands oiseaux on les abattait nus sous le corsage

Prve velike ptice obarahu gole pod prslukom

Na mahovini vidi se velik rastvoreni šestar

Košuta zapomaže na zapadu svojih dugih nogu

Zamećući prsten pod suknjama stida

Srce joj se bori svagda izmed nogu

Daj mi da otvorim to srce i zaronim u nj svoju nesreću

Prekrasni pobijeđeni sjenoviti su guzovi

A na oba oka pluća joj od užasa izlijeću.

Zvonimir Mrkonjić

LEPTIRI

Les papillons sont enfermés

Leptiri su zatvoreni

Leptiri ružičasti i crni leptiri masni

Leptiri su neljudski topli

Krila su im nesporazumi sjećanja

Te zvijerke nose biljeg i kobnost dvaju lica

Sto se zatvaraju u stroge donje nabore

Kad ih spazimo u njihovoj tami

Leptiri donjega mesa

Nadiru ružičasti masni

Page 447: antologija francuskoga pjesnistva

447

Nadiru ali trepću Trepću ali nadižu Miris bezumlje golotu težinu.

Zvonimir Mrkonjić

ORFEJ

Ménades retentissantes organisées

Menade gromoglasne organizirane

Koje prebivate na vršcima grebena

Nečovječnog svijeta što ne ljubi više ljubav

Ratna ušća raskrečenih butina

Menade sna koje urlate smrt

Pjevača, furije zlata i vlasti

Sestre moje budite oružane budite gole budite pjane

Proždrite sve što vam je moje srce nastvorilo.

Zvonimir Mrkonjić

ŽUTI KONJ

Quatrième Cheval tu es un soleil jaune

Četvrti Konju ti si žuto sunce Pojavio se Konj četvrti Konj najgori Onaj što riječ ga ljudska nije rekla.

Page 448: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjić

448

Žut sred bijela dana obasjavaš nas Kako te vidjet a ne oslijepit što vidjesmo Nebo i stravu na neobičnoj zemlji A da se riječi ne požure da te kažu?

Žut si a oblik ti se preko kostura slijeva

Na pradrevnu bačvu rebara

Zelene krpe otpadaju sve providnije

Rep je bez dlaka a zdjelica na štakama

Radi jalova optoka nasilja

A vjetar kemija

Puše ti kroz nozdrve i pobijeljelo oko.

Muška smrti! Predoči prvi grijeh

U mirnom zlatnom zelenilu Povijesti,

Svojim posve unutrašnjim okom promatraj ga

Prolazeć preko hladnih nam tijela utjelovi ga

I tvoreć naše konačno odsuće, počini ga!

Konju sunce što kročiš starim meniskusom

Pripremi gomile slavodobitnoga Grijeha!

Groteskna debljina plahta i kamenja

Slijedi te, smrvljeno Stanište Mrtvih

Zemlja noćnih bujica i tužaljki

Moć studeni koju ne može probaviti

Bijedna zemlja jer tako je krvava srdžba

Sto vodi drugoj smrti od gorućeg ulja

Vladaj na toj zemlji

Tjerajuć je u njenu Sjenu il u njeno Ne

Oduvijek praćen kugom i gradom

Svjedocima zvijezda

Prodiruć bogatstvom rak-rane

O koji hodaš zviježđima

Narasti odjednom s kotačem vremena

Svečano i nijemom nakupinom istrulih krikova.

Page 449: antologija francuskoga pjesnistva

449

JEAN COCTEAU

(1889. - 1963.)

U svim formama svoje mnogostruke djelatnosti - u poeziji, roma-

nu, drami, u slikarstvu i na fdmu - Jean Cocteau uvijek je pjesnik, štoviše

»pjesnik poezije« (G. E. Clancier), metapjesnik. Ipak, Cocteau je daleko

od toga da bude svećenikom pjesništva u smislu ozbiljnosti i nepokret-

nosti toga pojma. Naprotiv, svojim stilskim i tematskim pretvorbama

on je zavrijedio oznaku »maga modernoga duha«, po čemu je najsličniji

svojim velikim suvremenicima, slikaru Pablu Picassu i skladatelju Igo-

ru Stravinskomu. Do dvadesetih godina Cocteau je ekspresionist, sredi-

nom dvadesetih, u knjizi Jednoglasni pjev (Plain-Cbant, 192 3.), on je kla-

sicist po formi, a romantik nadahnućem, da bi pedesetih godina bio

privučen verbalnim automatizmom nadrealističkoga nadahnuća. Kori-

steći se svim raspoloživim mitovima, Cocteau je stvarao nove mitove,

u središtu kojih je pjesnikov život.

Page 450: antologija francuskoga pjesnistva

450

BATERIJA

Soleil, je t adore comme les

Sunce, k tebi uzdići ću hvalu

ko divljaci ničice na žalu.

Sunce, daješ slikama punoću,

svojoj stoci, u košari voću.

Opali mi tijelo i osoli,

velike me oslobodi boli.

Crnac, kome svi se zubi sjaje,

crn izvana, rumen iznutra je.

Ja sam pak iznutra crn, a rumen

izvana, unesi mijenu u me.

Boju, miris tijela mi pretvori

ko što Hijacinta cvijetom stvori.

Daj da cvrčak navrh bora cvrči,

daj da se u krušnoj peći grčim.

Stablo što o podne ispuni se noći,

s večeri opet noć iz sebe toči.

Daj da moji zli se snovi plijeve,

sunce, zmijo Adama i Eve.

Daj da na to sviknem se što prije,

da je jadni drug moj Jean ubijen.

Page 451: antologija francuskoga pjesnistva

451

Lutrijo, dobitke na kat složi, to jest lopte, posude i nože.

Ti nevrijednu svoju robu steri na Antile i na divlje zvijeri.

Ponajbolje tu nama predoči

zato da nam ne pokvariš oči.

Bordel Goulue, manež od baršuna,

gdje zrcala arpeggia su puna.

Iščupaj mi boljku, snažno vuci,

varalice u zlatnoj karuci.

Vruće mi je, jer je podne. Gorim! Više ne znam ni sam to što zborim.

Nemam sjene, od mene se mače, sunce, svih mjeseci zvjerinjače.

Sunce, Barnume, Buffalo Bille, jače si od opijumske sile.

Ti si klaun, toreador; zlatni

u tebe su i lančići satni.

Ti si modri crnac koji bije

ekvatore i ekvinocije.

Sunce, snosim udarce ti jake,

na svom vratu tvoje teške šake.

Ipak ti si ono za čim hlepim,

sunce, paklu moj prelijepi.

Mate Maras

Page 452: antologija francuskoga pjesnistva

452

Je n'aime pas dormir quand ta figure habite

Loše spavam kada glava ti u noći

Leži uz moj vrat

Jer mislim o smrti, što će brzo doći

San tvrdi nam dat.

Umrijet ću, a ti ćeš živjet, to me budi!

Užasno me strah.

Jednom neću čuti srce ti u grudi,

Ni slušat tvoj dah.

Zar bi plaho ptice još potpuno sneno

Gnijezdo ostavilo,

Gdje s četiri noge tijelo razvedeno

Dvoglavo je bilo.

O da može vječno radost potrajati

Koja jutrom jenja,

Kojoj andel, dužan da me putem prati,

Sudbu moju mijenja.

Lak sam pod tom teškom glavom što se čini

Od moje gromade,

Mnom štićena stoji, slijepa u tišini,

Prem dan mi je krade.

Glavo odsječena, k svjetovima drugim,

Različitim stižuć,

Ti urastaš u san korijenima dugim,

Daleko, a blizu.

Page 453: antologija francuskoga pjesnistva

453

Ah, da mi je s tvojim profilom uz vrat

Kroz snena ti usta

Dah iz vignja tvojih grudi osjećat

Dok smrću ne sustam.

Zvonimir Mrkonjić

Page 454: antologija francuskoga pjesnistva

454

PIERRE REVERDY

(1889. - 1960.)

Rodom južnjak, Reverdy je u svojoj poeziji trajno obuzet ljuba-

vlju prema prirodi i krajoliku, intenzivnoj do kontemplacije i samonegi-

ranja. Došavši 1910. u Pariz, on je postao pjesničkim suputnikom kubi-

stičkoga pokreta, zbog čega je dobio naziv »kubističkoga pjesnika«. I

Reverdy je zaokupljen predmetnošću svijeta, ali ne na način smrznute

dinamike pogleda u analitičkom kubizmu. Da bi predmeti i njihovi od-

nosi došli što više do izražaja, u Reverdyevoj je poeziji prizor krajnje

sveden i ispražnjen. Dok su događaji u tom svijetu svedeni na najma-

nju mjeru, sve je sadržano u odnosima medu stvarima, pojavama i kakvo-

ćama. Na osnovi te značajke svoga pjesničkoga svijeta, Reverdy je 1916.

stvorio definiciju pjesničke slike - koja nastaje iz približenja dviju riječi

podrijetlom iz što je moguće udaljenijih realnosti - preuzetu uskoro za

jednu od osnovnih postavki nadrealističke poetike. U svojim najznačaj-

nijim knjigama, Ovalniprozorčić (La Lucarne ovale, 1916.), Skriljevac kro-

va (Les Ardoises du Toit, 1918.), Kravate od konoplje (Cravates du Chanvre,

1922.) itd., Reverdy je stvorio uzorak ispražnjenoga, ali vrlo prisutnoga

svijeta egzistencijalne tjeskobe i očekivanja, čime će snažno utjecati na

korjenita strujanja u francuskom pjesništvu nakon Drugoga svjetskoga

rata.

Page 455: antologija francuskoga pjesnistva

455

SUH JEZIK

Le chu est là

Klin je tu

Zadržava obronak

Svijetla krpa podignuta na vjetru jest neki dah i onaj

tko razumije

Svaki je put gol

Ceste pločnici daljina ograda bijeli su

Ni kapi kiše

Ni lista sa stabla

Ni sjene halje

Iščekujem

daleko je postaja

Rijeka međutim teče obalama uzvodno

zemlja se suši

sve je golo sve je bijelo

Samo s razdešenim hodom ure

buka promakloga vlaka

Iščekujem

Zvonimir Mrkonjić

KASNO U NOĆ

La couleur que décompose la nuit

Boja koju rastvara noć Stol za kojim sjede

Page 456: antologija francuskoga pjesnistva

Cilindar petrolejke

Svjetiljka je srce koje se prazni

Druga je to godina

Jedna nova bora

Jeste li na to već pomislili

Prozor upravlja plavo okno

Vrata su prisnija

Rastajanje

Grižnja i zločin

Zbogom ja padam

U slatki kut ruku koje me prihvaćaju

Krajičkom oka vidim sve one koji piju

Ne usuđujem se pomaknuti

Sjede

Stol je okrugao

I moje pamćenje isto tako

Sjećam se sviju

Čak onih koji su otišli

Ante Čičin-Šain

PJESNICI

Sa tête s'abritait craintivement

Njegova glava sklanja se bojažljivo pod sjenilo svjetilj- ke. On je zelen i njegove su oči crvene. Postoji glazbenik koji se ne miče. Spava; njegove odsječene ruke sviraju vio- linu ne bih li pomoću njih zaboravio svoju bijedu.

Stubište koje nikamo ne vodi, uspinje se oko kuće. Ne- ma, uostalom, ni vrata ni prozora. Na krovu se vide usko-

Page 457: antologija francuskoga pjesnistva

457

mešane sjene koje se strmoglavljuju u prazno. Padaju je- dna za drugom, a ne ubijaju se. Brzo se ponovno uspinju stubištem i počinju iznova, vječito očarane glazbenikom koji svagda svira violinu rukama koje ga ne slušaju.

Višnja Machiedo

HODNIK

Nous sommes deux

Nas dvoje smo

Na istoj crti gdje sve se niže

U meandrima noći

Riječ je u sredini

Dvoja usta koja se ne vide

Šum koraka

Jedno lako tijelo klizi prema drugom

Podrhtavaju vrata

Jedna ruka prolazi

Htjeli bismo otvoriti

Svijetla zraka stoji uspravno

Tu preda mnom

I vatra je to što nas razdvaja

U mraku gdje tvoj profđ iščezava

Minuta prekinuta disanja

Zapalio me je na prolazu tvoj dah.

Višnja Machiedo

Page 458: antologija francuskoga pjesnistva

458

Cilindar petrolejke

Svjetiljka je srce koje se prazni

Druga je to godina

Jedna nova bora

Jeste li na to već pomislili

Prozor upravlja plavo okno

Vrata su prisnija

Rastajanje

Grižnja i zločin

Zbogom ja padam

U slatki kut ruku koje me prihvaćaju

Krajičkom oka vidim sve one koji piju

Ne usuđujem se pomaknuti

Sjede

Stol je okrugao

I moje pamćenje isto tako

Sjećam se sviju

Čak onih koji su otišli

Ante Čičin-Šain

PJESNICI

Sa tête s'abritait craintivement

Njegova glava sklanja se bojažljivo pod sjenilo svjetilj- ke. On je zelen i njegove su oči crvene. Postoji glazbenik koji se ne miče. Spava; njegove odsječene ruke sviraju vio- linu ne bih li pomoću njih zaboravio svoju bijedu.

Stubište koje nikamo ne vodi, uspinje se oko kuće. Ne- ma, uostalom, ni vrata ni prozora. Na krovu se vide usko-

Page 459: antologija francuskoga pjesnistva

459

mešane sjene koje se strmoglavljuju u prazno. Padaju je- dna za drugom, a ne ubijaju se. Brzo se ponovno uspinju stubištem i počinju iznova, vječito očarane glazbenikom koji svagda svira violinu rukama koje ga ne slušaju.

Višnja Machiedo

HODNIK

Nous sommes deux

Nas dvoje smo

Na istoj crti gdje sve se niže

U meandrima noći

Riječ je u sredini

Dvoja usta koja se ne vide

Šum koraka

Jedno lako tijelo klizi prema drugom

Podrhtavaju vrata

Jedna ruka prolazi

Htjeli bismo otvoriti

Svijetla zraka stoji uspravno

Tu preda mnom

I vatra je to što nas razdvaja

U mraku gdje tvoj profil iščezava

Minuta prekinuta disanja

Zapalio me je na prolazu tvoj dah.

Višnja Machiedo

Page 460: antologija francuskoga pjesnistva

460

PAUL ÉLUARD

(1895. - 1952.)

Najtananiji lirik modernoga francuskoga pjesništva, Eugène Grin-

del (s književnim imenom Paul Éluard), kako u svom životu, tako i u

svojoj poeziji, predaje se svagda čistoći nekoga poriva. Isprva pod utjeca-

jem unanimizma, Eluard ubrzo pristupa dadaistima, zatim sudjeluje s

Bretonom u stvaranju nadrealističkoga pokreta. Godine 1924. ukrca-

va se bez ičijega znanja na put oko svijeta, s kojega se vraća nakon nekoli-

ko mjeseci. Premda je već objavio nekoliko zbirki pjesama, u kojima dola-

ze do izražaja Apollinaireove pouke o slobodi riječi, Éluard tek kao nad-

realist objavljuje knjige kojih naslovi ostaju medu najznačajnijim steče-

vinama nadrealizma: Umrijeti od neumiranja (Mourir de ne pas mourir,

192 2.), Kapitala boli (Capitale de la Douleur, 192 6.), Ljubav, poezija (L'Amour,

la Poésie, 1929.), Neposredni život (La Vie immédiate, 1932.). Kada 1931.

Aragon i još neki nadrealisti prihvaćaju harkovsku liniju, tj. estetiku soci-

jalističkoga realizma, Éluard ostaje vjeran pokretu, ali se istodobno sve

više angažira kao antifašist. Za vrijeme okupacije Éluard ilegalno radi

za pokret otpora, u čemu važnu ulogu igra i njegovo pjesništvo. U tom

razdoblju nastale su knjige Javna ruža (La Rose publique, 1934.), Plodne

oči (Les Yeux fertiles, 1936.), Prirodni tok (Cours naturel, 1938.), Omogućiti

da se vidi (Donner à voir, 1939.), Poezija i istina (Poésie et Vérité, 1942.),

Neprekidna poezija (Poésie ininterrompue, 1946.), Političke pjesme (Poèmes

politiques, 1948.) i Moralna pouka (Une Leçon de morale, 1949.). Ljubav je

osnovni poticaj Éluardova pjesništva, koji se ne zaustavlja na čuvstve-

nom odnosu prema ženi, nego ga nosi prema svim bićima. Nema poezi-

je koja bi u tome bila manje subjektivna od Éluardove. Prenositi drugi-

ma poruku ljubavi spada u program mijenjanja svijeta: »Pjesnik je mno-

go više onaj koji nadahnjuje, nego onaj koji je nadahnut.« Poistovjeću-

jući ljubavno i pjesničko iskustvo, Éluard piše poeziju velike jednostavno-

sti, koja povezuje slobodu nadrealističke uporabe jezika s izravnošću sve-

ljudskih poruka. Premda po svojoj naravi upravo suprotna Bretonovu poj-

mu »grčevite ljepote«, klasično smirenoga i uravnoteženoga izraza, Élu-

ardova je poezija najviše pridonijela širokomu oglašenju nadrealizma.

Page 461: antologija francuskoga pjesnistva

461

ZRCALO TRENUTKA

II dissipe le jour

Ono rasipa dan,

Ono kazuje ljudima slike oslobođene privida,

Ono oduzima ljudima mogućnost da se od njega odvoje,

Ono je tvrdo kao kamen,

Kamen bezobličan,

Kamen kretanja i vida,

A odsjaj mu je takav da kvari sve oklope, sve obrazine.

Ono što je ruka uhvatila, prezire čak poprimiti oblik ruke,

Ono što je bilo shvaćeno, ne postoji više,

Ptica se stopila s vjetrom,

Nebo sa svojom istinom,

Čovjek sa svojom stvarnošću.

Zvonimir Mrkonjić

VOLIM TE

Je t'aime pour toutes les femmes que je n 'ai pas connues

Volim Te radi svih žena što ih ne upoznah

Volim Te radi svih doba u kojima ne življah

Radi mirisa pučine i mirisa toplog kruha

Radi snijega što se otapa radi prvih cvjetova

Radi čistih životinja koje čovjek ne plaši

Volim Te radi voljenja

Page 462: antologija francuskoga pjesnistva

462

Volim Te radi svih žena što ih ne volim

U komu se odrazujem ako ne u tebi vidim se tako malo

Bez tebe ne vidim ništa izim pusta prostranstva

Između nekoć i danas

Postoje sve te smrti što ih s mukom prekoračih

Ne mogoh probiti zid mojeg zrcala

Trebao sam riječ po riječ učiti život

Kako se zaboravlja

Volim Te radi razbora što nije moj

Radi zdravlja

Volim Te usuprot svemu što je tek priviđenje

Radi tog besmrtnog srca koje ne čuvam

Držiš se sumnjom a razum si samo

Pripeka si što mi udara u glavu

Kad sam siguran u sebe

Mirko Tomasović

MOJA LJUBAV

Elle est debout sur mes paupières

Ona je uspravna na mojim vjedama

I njena je kosa u mojoj kosi,

Ona oblik mojih ruku nosi,

Ona ima boju mojih očiju,

Ona u moju sjenu uranja

Kao kamen u nebo.

Njene su oči vazda otvorene I ne da mi usnuti.

Page 463: antologija francuskoga pjesnistva

463

Njene sanje u blijesku svjetla Čine da hlape sunca, I nagone me na smijeh, na plač i na smijeh, Nagone me da govorim iako nemam što reći.

Drago Ivanišević

OSLIKANE RIJEČI

Pablu Picassu

Pour tout comprendre

Da bi se sve razumjelo I Stablo s pogledom pramca Stablo koje obožavaju gušteri i povijuše A i oganj i slijepac

Da bi se spojilo krilo i rosa Srce i oblak dan i noć Prozor i vidik odasvud

Da bi se dokinulo Kreveljenje nišdce Što će se sutra kotrljati po zlatu

Da bi se dokrajčilo Prenemaganje slatkasto Divova punih sebe Da bi se vidjele sve oči odražene Od svih očiju

Page 464: antologija francuskoga pjesnistva

464

Da bi se vidjele sve oči jednako lijepe Kao što one vide More upojno

Da bi se lako smijalo

Jer ti je bilo vruće jer ti je bilo hladno

Jer si bio gladan jer si bio žedan

I da bi govor

Bio jednako podašan

Kao poljubac

Da bi se združila kupačica i rijeka

Kristal i plesačica oluje

Kora i doba dojki

Žudnja i mudrost djetinjstva

Da bi se dao ženi

Zamišljenoj i samoj

Oblik draganja

Koje je snivala

Da bi pustinje bile u sjeni

Umjesto da su u

Mojoj

Sjeni

Dati moram

Svoje

Dobro

Dati

Svoje

Pravo.

Drago Ivanišević

Page 465: antologija francuskoga pjesnistva

465

GLAVOM PROTIV ZIDOVA

Ils n 'étaient que quelques-uns

Bilo ih je samo nekoliko

Na cijeloj zemlji

Svaki se smatrao samim

Pjevali su imali su pravo

Pjevati

Ali pjevali su kao što se pljačka

Kao što se ubija sebe

Noći vlažna otrcana

Hoćemo li te trpjeti

Još zadugo

Nećemo li prodrmati

Tvoju očitost kloake

Mi nećemo čekati na jutro

Napravljeno po mjeri

Htjeli smo vidjeti jasno u očima drugih

Njihove iscrpljene ljubavne noći

Oni sanjaju samo o tom da umru

Njihove lijepe puti zaboravljaju se

U srcovrtećim pavanama

Pčele uhvaćene u svom medu

Oni ne znaju za život

A nama je od njeg zlo posvuda

Crveni krovovi topite se pod nepcem Pasja žego u punim krevetima Dodi da isprazniš svoje kesice pune tople krvi Ima još jedna sjena ovdje I komad glupana ondje Na vjetru njihove maske njihove prnje

Page 466: antologija francuskoga pjesnistva

466

U olovu njihove zamke njihovi okovi I razborite im sljepačke kretnje Ima vatre pod pećinom Za onog tko vatru ugasi

Pripazite mi imamo

Unatoč noći koju ona smišlja

Više snage nego utroba

Vaših sestara i žena

I mi ćemo se razmnažati

Bez njih ali udarcima sjekire

U vašim zatvorima

Kameni potoci oranje pjene

Gdje lepršaju oči bez pizme

Oči pravične bez nade

Koje znaju vas

I koje ste morali iskopati

Radije nego da ih ne poznate

Udicom vještijom od vaših vješala Mi ćemo uzeti svoje dobro gdje hoćemo da bude.

Zvonimir Mrkonjić

Page 467: antologija francuskoga pjesnistva

467

ANDRÉ BRETON

(1896. - 1966.)

Opsjednutost slobodom jedinstveni je nazivnik Bretonova života,

djelatnosti i njegove poezije. Zato je teško razgraničiti njegovu poezi-

ju od drugovrsnih tekstova kao i događaja njegova života vezanih uz

pojam s kojim se poistovjetio: nadrealizam. Početkom Prvoga svjetskoga

rata, kao student medicine, Breton je dodijeljen neuropsihijatrijskoj slu-

žbi, zahvaljujući čemu se upoznao s Freudovim radovima i s pojmom

nesvjesnoga. Godine 1919. objavljuje prvu knjigu, Zalagaonica (Mont

de Piété), i pristupa dadaistima (od kojih će se odvojiti 1922. smatrajući

ih suviše destruktivnima) te s L. Aragonom i P. Soupaultom osniva ča-

sopis Literatura, gdje objavljuje prvi nadrealistički tekst, Magnetska polja,

napisan u suradnji sa Soupaultom. U njemu otkriva automatsko pisa-

nje, koje će g. 1924. u prvom Manifestu nadrealizma ovako definirati:

»NADREALIZAM, im. m. Cisti duševni automatizam, pomoću kojega

se hoće izraziti, bilo govorom ili pismom, ili na koji god drugi način,

zbiljsko odvijanje misli. Diktat misli izvan nadzora razuma, izvan svake

estetske ili ćudoredne svrhe.« Poeziji koja se oslobodila pomoću misli

nesvjesnoga, nije više svrha književno djelo, nego prije svega čin slobo-

de, kojim se može, kao što je govorio Rimbaud, »promijeniti život«.

Takav stav vodi Bretona i njegove drugove u politički angažman te oni

osnivaju 1930. časopis Nadrealizam, u službi revolucije, od kojega se Bre-

ton 1935. distancira. Sve Bretonove najznačajnije knjige, Sjaj zemlje

(Clair de Terre, 1923.), Nadja (1928.), Spojene posude (Les Vases commu-

niquants, 1932.), Sijedi revolver (Le Revolver à cheveux blancs, 1932.), Luda

ljubav (L'Amour fou, 1937.), trajna su rezultanta pjesnikove težnje da

prevlada »tjeskobnu pomisao na nepremostivi razdor između djelovanja

i sna«. Pokretač pisanja i svakoga drugoga djelovanja jest za Bretona

pjesnička slika u smislu susretišta krajnosti, kako ju je bio odredio Lau-

tréamont. Težnja da se dovede »mašta na vlast« (kako su nadrealistički

zahtijevali 1968. pobunjeni studenti u Parizu), da se ostvari čudesno,

može se konkretizirati jedino preko novoga pojma ljepote, koja će, po

Bretonovim riječima, »biti grčevita ili je neće biti«. Po tim značajkama

Page 468: antologija francuskoga pjesnistva

468

Bretonovo djelo i cijeli nadrealizam očituju crte krajnje, apsolutne po-

jave romantizma suočene sa slutnjama neumoljivo svrstanoga svijeta

budućnosti.

Page 469: antologija francuskoga pjesnistva

469

SLOBODNA VEZA

Ma femme à la chevelure de feu de bois

Moja žena kojoj je kosa od šumskog požara

Kojoj se misli blistaju od žara

Kojoj je struk od pješčane ure

Moja žena u koje je struk vidre u raljama tigra

Moja žena kojoj su usta značka i bokor najkrupnijih zvijezda

Kojoj su zubi trag bijelih miševa na bijelom tlu

Kojoj je jezik od izglačane ambre i stakla

Moja žena kojoj je jezik probodena hostija

U koje je jezik lutka što otvara i zatvara oči

Kojoj je jezik od nevjerojatna kamena

Moja žena u koje su treptaji trepavica dječje pisanje

U koje su obrve od ovala lastavičjega gnijezda

Moja žena kojoj su sljepoočice od ploče na krovu staklenika

I od pare na oknima

Moja žena kojoj su ramena od šampanjca

I od česme s glavama dupina pod ledom

Moja žena kojoj su zglavci od žigica

Moja žena kojoj su prsti od slučaja i od asa herca

U koje su prsti od sijena tek pokošena

Moja žena kojoj su pazuha od kunovine i od bukova ploda

I od Ivanjske noći

Od svibe i od gnijezda školjaka

U koje su ruke od pjene mora i brana

I od mješavine pšenice i mlina

Moja žena vretenastih nogu

Kojoj su kretnje kao u urarstva i u očaja

Moja žena u koje su nožni listovi od bazgove srčike

Moja žena u koje su noge inicijali

U koje su noge svežnjići ključeva

U koje su noge od smôlâ što upijaju

Page 470: antologija francuskoga pjesnistva

470

Moja žena kojoj je vrat biserni ječam

Moja žena kojoj je grlo Zlatna dolina

I susret u samom koritu riječne struje

Kojoj su grudi noć

Moja žena kojoj su grudi morski krtičnjaci

Moja žena kojoj su grudi rumeni talionici

Kojoj su grudi utvare ruže pokrivene rosom

Moja žena kojoj je trbuh raširena lepeza dana

Kojoj je trbuh divovska pandža

Moja žena u koje su leda uspravljene ptice

U koje su leda od žive

U koje su leda od svjedosti

Kojoj je zatiljak zaobljeni kamen i vlažna kreda

I pad čaše tek ispijene

Moja žena u koje su bokovi od brodice

Bokovi od svijećnjaka i pera u strijele

Rebra od perâ bijeloga pauna

Od neosjetljive vage

Moja žena kojoj je stražnjica od pješčenjaka i od azbesta

Moja žena u koje je pozadina labudice

Moja žena u koje je proljetna stražnjica

I spol perunike

Moja žena kojoj je spol zlatni rudnik i kljunaš čudnovati

Moja žena kojoj je spol alga i ustajali bomboni

Moja žena kojoj je spol od zrcala

Moja žena očiju punih suza

Očiju što su oružje ljubičasto i magnetska igla

Moja žena u koje su oči od savane

Moja žena u koje su oči od vode što se u tamnici pije

Moja žena kojoj su oči od drveća po kojem vazda sjekira pada

U koje su oči na razini vode na razini zraka zemlje i vatre

Marko Grtić

Page 471: antologija francuskoga pjesnistva

471

SABLASNI STAVOVI

Je n 'attache aucune importance à la vie

Život mi nije nimalo važan

Ni najsitnijeg leptira života ne bih pribo za nešto važno

Nimalo nisam važan životu

Ali grane od soli grane bijele

Svi mjehurići sjene

I anémone morske

Slaze i dišu u mojoj misli

Stižu iz plačeva neisplakanih

Iz koraka neiskoračenih koji su zato dvostruki koraci

A pijesak ih pamti kad se digne plima

Prečke su u krletci

I ptice s velike visine slijeću da bi pjevale pred tim prečkama

Podzemni prolaz sve mirise sjedinjuje

Jednog se dana žena neka umiješa u to

Žena ta postade tako blistava te je ne mogoh ni vidjeti

Očima ovim kojima vidjeh sebe sama gdje plamtim

Već bijah dobio sadašnju dob

I bdjeh nad sobom nad mišlju svojom kao noćni čuvar u

golemoj tvornici

Jedini čuvar

Kružni tok opčinjaše vazda iste tramvaje

Likovi sadreni ne izgubiše baš nimalo izražajnost

Zagrizahu smokvu osmijeha

Poznajem tkaninu jednu u iščezlu gradu

Da mi se prohtjede da pred vas banem u toj tkanini

Pomislili biste da vam kucnu posljednji čas

Kao i meni

Česme će napokon shvatiti da ne smiju reći Česma

Marko Grčić

Page 472: antologija francuskoga pjesnistva

472

On nie dit que là-bas les plages sont noires

Kažu mi da su tamo žali crni

Od lave potekle u more

I da se odmataju podno neizmjernog visa zadimljenog sni-

jegom

Pod jednim drugim suncem divljih džaka

Koja je to daleka zemlja

Sto svu svoju svjetlost kao da crpe iz tvog života

Ona trepti vrlo stvarna na vrhu tvojih trepavica

Blaga tvojoj puti poput bestjelesne rubenine

Netom izvučene iz odškrinute škrinje stoljeća

A za tobom

Bacajući posljednje svoje mračne plamsaje medu tvoje noge

Na tlo izgubljenog raja

Ogledalo tmine zrcalo ljubavi

I niže još k tvojim rukama što se otvaraju

Dokazivanju proljećem

NA OSNOVI

Nepostojanja zla

Svaka rascvala morska jabuka

Zvonimir Mrkonjić

Page 473: antologija francuskoga pjesnistva

473

Le monde dans un baiser

Svijet u cjelovu

Igrač s ljeskinim štapićima prišivenim na rukave

Smiruje roj mladih majmuna-lavova

Koji halabučno siđoše s okvira

Sve postaje tmasto vidim gdje prolazi kočija noći

Vuku je aksolotli u plavim cipelama

Palucavi ulaz činjenična puta što vodi u grob

Popločan vjeđama i njihovim trepavicama

Zakon odmazde satire zvjezdani narod

I zbog mene išaran si crnom rosom

Dok se strahobne umne mede

S vriježom loze

Raskoljuju po duljini

Propuštajući bijele čaplje

Koje slijeću na susjedno jezero

Rešetke prizora čudesno su svinute

Dugo zračno vreteno jedino posvjedočuje čovjekov bijeg

U praskozorje u sjajnim lucernama

Vrijeme je

Odsad samo odzvanjanje cigankinih zlatnika

Na volanima rusomače

Jahačica uspravna na konju u galopu s pjegama olujnih

runaca

Izdaleka se ruke svagda bočno protežu

Odozdo me prašan romb štita podsjeća

Na šator iskićen modrim bivolima

Indijanaca sa štitnikom za uši

Vani zrak iskušava imeline rukavice

Na tezgi bistre vode

Svijet u cjelovu-svijetu

Page 474: antologija francuskoga pjesnistva

474

Moj je oklop Oklop goleme nebeske kornjače s hidrofilnom utrobom Koja se svake noći bori u ljubavi S golemom crnom kornjačom divovskom stonogom kori-

jenja

Višnja Machiedo

NA PUTU ZA SAN ROMANO

La poésie se fait dans un lit comme Vamour

Poezija se čini u postelji kao ljubav

Njezine razbacane plahte postaju zora stvari

Poezija se čini u šumi

Ona ima prostor koji joj je potreban

Ne ovaj drugi nego onaj koji uvjetuju

Jastrebovo oko

Rosa na preslici

Sjećanje na orošenu bocu traminca

na srebrnoj plitici

Visoka šipka od turmalina na moru

I put misaone pustolovine

Koji se okomito uspinje

Ako samo malo zastaneš odmah zarasta u šikarje

To se ne zvoni na sva zvona

Nije pristojno ostaviti vrata otvorena

Ili pozvati svjedoke

Jata riba živice sa sjenicama Tračnice na ulazu u veliki kolodvor

Page 475: antologija francuskoga pjesnistva

475

Zrcaljenje dviju obala Brazde u kruhu Mjehurići u potoku Dani u kalendaru Pljuskavica

Čin ljubavi i čin poezije Nisu spojivi Sa čitanjem novina na glas

Smjer sunčane zrake Modro svjeducanje koje povezuje udarce drvosječine

sjekire Uzica dječjeg zmaja u obliku srca ili vrše Ravnomjerno mahanje dabrova repa Brzina munje Slap slatkiša s vrha starih stepenica Lavina

Soba čarolija Ne gospodo nije sudnica za prijestupe Ni sobetina puna pijanih vojnika nedjeljom navečer

Plesne figure otplesane u prozirnome iznad močvara Omeđivanje ženskog tijela na zidu bacanjem bodeža Svijetli kolutovi dima Uvojci tvoje kose Krivulja spužve s Filipina Prepletanje pjega zmije koraljke Ulaženje bršljana u ruševine Ona ima mnogo vremena pred sobom.

Poetski je zagrljaj kao tjelesni zagrljaj Dok traje

Zaklanja svaki pogled na bijedu svijeta

1948.

Radovan Ivšić

Page 476: antologija francuskoga pjesnistva

476

ANTONIN ARTAUD

(1896. - 1948.)

Posljednji u nizu »prokletih pjesnika«, Antonin Artaud, našao je

u nadrealizmu najbolju mogućnost određenja svoje razdrte osobnosti,

koja se suprotstavlja stalnoj prijetnji ludila i rasapa. Unatoč tomu što

je i on osudio književnost (»Svako je pisanje svinjarija.«) njegovi tekstovi

bilježe uspješno nastojanje pjesnika da dosegne i zabilježi svoju misao,

raspadanje koje je osjećao na tjelesno neposredan način. Psihološkomu

i racionalnomu Artaud je stoga suprotstavljao tjelesno i iracionalno, vi-

deći u njima ne sredstva, nego svrhu nadrealističke djelatnosti. Zapo-

čevši kao pjesnik koji je osim svojih kasnijih tjeskobnih, grčevitih svje-

dočenja o svojoj duševnoj drami, napisao i žestokih pjesama u tradicio-

nalnoj formi, Pupak limba (L'Ombilic des limbes, 1925.), Zivcomjer (Le

Pèse-Nerfs, 1927.), Artaud je usporedo djelovao kao glumac i redatelj,

koji je svojim »kazalištem okrutnosti« dao veliki poticaj kazalištu bu-

dućnosti.

Page 477: antologija francuskoga pjesnistva

477

MOLITVA

Ah, donne-nous de crânes de braises

0 daj nam lubanje goruće

Zgromljene munjom lubanje žarne

Lubanje lucidne lubanje stvarne

1 prožete tvojim prisućem

0 daj nam se rodit u nutarnjem nebu

Puni kovitlaca ko bujični nanos

Pa nek nas probode vrtoglavi zanos

Noktima svojim što nas ognjeni grebu

Zasiti nas jer smo gladne strvi

Meduzvjezdanih potresa i uzbuđenja...

1 saspi u nas astralnih priviđenja

Uzavrelu lavu namjesto naše krvi

Oslobodi nas a zatim podijeli

Rukama svojim oštrobrida žara

Rastvori svodove žarke nek se nebo para

Gdje umiremo još dalje od smrti

Daj da nam mozak uzavre do puna

U krilu mudrosti svoje u vlastitu znanju

I predaj razbor naš tom očaranju

Pandžama novoga tajfuna.

Bozo Kukolja

Page 478: antologija francuskoga pjesnistva

478

ZAZIVANJE MUMIJE

Ces narines d'os et de peaux

Nozdrve od kosti i kože

gdje počinju apsoluta mrkline

i bojom oslikane usne

koje zatvaraš kao zastore

I zlato što te uvlači u san

život koji guli s tebe kost,

i rascvjetan pogled lažan

kojim tad dostižeš svjetlost

Mumijo, i vretenaste ruke

da isprevrću tvoja crijeva,

ruke u kojima mrak strašan

poprima oblik ptice

Sve čime smrt sebe ukrašava

ko nekim slučajnim obredom,

ćeretanjem sjena i zlatom

kojim plutaju crna crijeva

Da, baš tako te sustižem,

po ovapnjenoj cesti vena

a tvoje zlato je kao moja patnja

svjedok najgori pun pouzdanja

Višnja Machiedo

Page 479: antologija francuskoga pjesnistva

479

OVDJE POČIVA

[ulomci]

Moi, Antonin Artaud, je suis mon

Ja, Antonin Artaud, ja sam svoj sin,

svoj otac, svoja mati,

i ja

mjernik glupog kruženja, gdje se uhvatilo

u zamku rađanje,

te obilaženje

tata - mama

i dijete,

plijesan iz stražnjice stare - majke,

mnogo prije negoli kod oca - majke.

Sto znači da prije tate i mame,

koji nisu imali kažu ni oca ni majke,

a gdje bi ih uostalom i uzeli oni,

kad je postojao taj jedan jedini

par,

koji ni žena ni suprug - oboje

ne vidješe gdje sjede ili stoje

pred tom nevjerojatnom rupom, što je

duh uvijek traži za svoje,

da se ogade sebi oboje,

dok je to beskorisno tijelo u spolovilu

bilo još načinjeno od mesa i lude sperme,

to tijelo raspeto i od blijede đerme,

cijedeći na nemogućem stolu

neba

svoj oguglali znoj atoma,

svoj rakijski miris smrdljivih stoma,

detritusa

Page 480: antologija francuskoga pjesnistva

480

iscijeđenih iz tijela nekog inke zgnječena prstima

Što je kao misao imao tek pola ruke,

a od ruke je imao samo šaku

mrtvu, besprstu, laku,

stavljajući kraljeve redom na muke.

nuyon kidi

nuyon kadan

nuyon kada

tara dada i i

ota papa

ota strakman

tarma strapido

ota rapido

ota brutan

otargugido

ote krutan

jer bijah inka, ali ne kralj

kilzi trakilzi

faildor

bara bama

baraba

mince

etretili

TILI

I nije bilo ni sunca ni kakvoga bića,

ni jednoga bića tu prije mene,

nikoga tko bi me oslovio s ti.

Imao sam tek nekoliko vjernih podanika,

koji nisu prestajali umirati za mene.

No kad su već bili odviše mrtvi, a da bi oživjeli,

Page 481: antologija francuskoga pjesnistva

481

vidjeh medu njima tek pakosnike, iste one koji su pomno vrebali na svoja mjesta, boreći se jedino za sebe, no odviše jadne za protivnike. Ali tko ih je vidio?

Nitko!

Jer to je kraj, koji je početak, i taj kraj, to je taj isti koji briše sve mogućnosti.

Velika je tajna indijanske kulture

u tome da čitav svijet zauvijek svede

na nulu

ali bolje

1) prekasno negoli rano

2) što će reći

bolje ranije

nego prerano

3) što će reći da se kasnije može vratiti samo ako ranije pojede prerano

4) što će reći da kasnijemu

u isto vrijeme prethodi i prerano i rano

5) i ma koliko se ranije

žurilo,

Page 482: antologija francuskoga pjesnistva

482

prekasno, koje ne kaže ni riječi, uvijek je tu, da mrvu po mrvu iškolji sve što je rano.

KOMENTAR

Svaki je pravi govor

neshvatljiv...

Bozo Kukolja

Page 483: antologija francuskoga pjesnistva

483

HENRI MICHAUX

(1899. - 1984.)

Michaux se rodio u belgijskom gradu Namuru u građanskoj obi-

telji, koja mu je namijenila zvanje arhitekta. On se međutim u dvadeset

i prvoj godini ukrcava na prekooceanski teretnjak kao običan mornar.

Nakon nekoliko mjeseci plovidbe Michaux se iskrcava i počinje pisati.

Ali ni kasnija mnogobrojna putovanja svijetom neće pjesniku pružiti

građu za njegovu poeziju: ona je tvrdoglavo okrenuta prema pjesniko-

vu imaginarnom svijetu kao jedinom mjestu gdje se njegova viđenja mo-

gu konkretizirati. Kao i Lautréamont, koji mu je bio jednim od rijetkih

poticaja iz pjesničke lektire, i Michaux uvodi u svijet budnih snova pod-

ložan himeričnim mijenama. Pjesnik opisuje taj svijet čas mirnoćom znan-

stvenika, kao Swift i Kafka, primjerice u knjigama Barbarin u Aziji (Un

Barbare en Asie, 1933.), Putovanje u Veliku Garabagneu (Voyage en Grande

Garabagne, 1936.), U zemlji magije (Au Pays de la Magie, 1941.), čas go-

vori u prvom licu jednine tolikom izražajnošću osobnoga da se izraz

izobličuje u neposredne jezične kristalizacije nesvjesnoga. Premda su-

vremenik nadrealizma, nazvan štoviše jedinim pravim nadrealistom,

Michaux nema izravne veze s tim pokretom, ali njegova pobuna protiv

poezije kao književne vrste nije manje uvjerljiva. Michauxova poezija

poprima formu dokumenta uznemirene unutrašnjosti čovjeka koji pisa-

njem »egzorcira« svoje utvare: »Egzorcizam, reakcija snagom, kao na-

srtaj ovna, istinska je zatočenikova pjesma. [...] Na samo mjesto patnje

i fiksne ideje uvodi se takva egzaltacija, tako divna silovitost, sjedinje-

na s čekićanjem riječi, da se zlo postupno rasipa i nadomješta zračnom

demonskom loptom - čudesnim stanjem.« Ta poetika, iskazana u knji-

zi Pokusi, egzorcizmi (Epreuves, Exorcism.es, 1945.), ostvarena je i u drugim

Michauxovim značajnijim knjigama kao što su Stanoviti Plume (Un Cer-

tain Plume, 1930.), Unutrašnja daljina (Lointain intérieur, 1938.), Život

u naborima (La Vie dans les Plis, 1949.) itd. Egzorcizam je za Michauxa

čin ruke koja se bori sa svojim tlapnjama, ali i s medijem na koji se osla-

nja, pa se pjesnikova djelatnost produžuje i na planu crteža i grafike.

Page 484: antologija francuskoga pjesnistva

484

POČINAK U NESREĆI

Le Malheur, mon grand laboureur

Nesrećo, moj veliki oraču,

Nesrećo, sjedni,

Počini, Počinimo malo ti i ja,

Počivaj,

Ti me nalaziš, snalaziš, dokazuješ,

Ja sam tvoja razvalina.

Moje veliko glumište, moja luko, moje ognjište,

Zlatni moj rudniče,

Moja budućnosti, moja istinska majko, moj obzore,

U tvojoj svjetlosti, tvom prostranstvu, tvojoj grozi

Ja se prepuštam.

Zvonimir Mrkonjić

IZAZIVAM!

Je vous construirais une ville avec des loques, moi!

Ja ću vam sazdati grad iz dronjaka!

Sazdat ću vam bez nacrta i cementa

Zdanje koje nećete razoriti

I koje će svojevrsna zapjenjena očitost

Page 485: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjić

485

Podržavati i nadimati, njačući u nos vama I u mrzli nos svih vaših Partenona, vaših arapskih umjetno- sti i vaših Mingova.

Dimom, raspršivanjem magle

I zvukom kože bubnja

Posadit ću vam tvrde goleme i veličajne

Tvrde sačinjene isključivo od vrtloga i trešnja

Pred kojima će se vaš mnogotisućljetni red i geometrija

Srozati u budalaštine, baljezganje i prah pješčani bez razu-

ma.

Zvono! Zvono! Mrtvačko zvono za sve vas, ništavilo za žive!

Da, vjerujem ja u Boga! O tome on naravno nema pojma!

Vjera, nepoderiv potplat - za onog tko ne čini ni koraka.

O svijete, svijete zadavljeni, studena utrobo!

Čak nisi ni simbol, nego ništavilo: izazivam te, izazivam te!

Izazivam te i kljukam te crknutim psima.

U tonama, čujete li me, u tonama ću vam otrgnuti ono što

ste mi uskratili u gramima. Otrov je zmiji vjeran drug, Vjeran, a ona ga po njegovoj pravoj vrijednosti cijeni.

Braćo, braćo moja prokleta, slijedite me s povjerenjem.

Vučji zubi vuka ne puštaju.

Ali pušta meso ovce.

U mraku jasno ćemo vidjet moju braću.

U labirintu naći ćemo pravi put.

Crkotino, gdje je tebi ovdje mjesto, upisana guljivko, razlu-

panilonče?

Škripava koloturo, kako li ćeš osjetiti napetu užad četiriju

svjetova!

Kako li ću te raščetvoriti!

Page 486: antologija francuskoga pjesnistva

486

VELIKA BORBA

R.-M. Hermantu

// l'emparouille et Vendosque contre terre

On ga oprndači i priledi zemlji;

On ga graba i skrominja dok ne zadropće;

On ga druzgara i glaboće i baruši mu ušture;

On ga pradjači i tropara,

Topuzi ga stopo na sto i stepe na ste.

Na kraju ga ispredokosuri.

Onaj drugi krzma, otprahuje se, plasne, koprči se i mlavi.

Brzo će s njime biti svršeno;

Onda se pribre i štrokne... ali zaludu,

Obruč koji se toliko kotrljao svali se.

Abrah! Abrah! Abrah!

Klonu noga!

Puče ruka!

Krv poteče!

Rujte, rujte, rujte,

Zenture što ukrug urlate u rupce,

U loncu njegova trbuha krulji velika tajna;

Čudimo se, čudimo se, čudimo se,

Zurimo u vas,

I mi tražimo Veliku Tajnu.

Zvonimir Mrkonjić

Page 487: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjić

487

ALI KADA ĆEŠ TI DOĆI?

Mais Toi, quand viendras-tu?

Ali kada ćeš Ti doći?

Jednoga dana, pružajući svoju ruku,

iznad četvrti u kojoj stanujem,

u pravom času kad budem zaista očajan;

u sekundi groma,

čupajući me s užasom i vlašću

iz mog tijela i krastava tijela

mojih misli-slika, smiješna svemira;

spuštajući u me svoju strahotnu sondu,

groznu glodalicu Tvoje prisutnosti,

da bi u trenu podigao nad mojim proljevom

svoju uspravnu i nenadvisivu katedralu;

izbacujući me ne kao čovjeka,

nego granatu u okomitu putanju,

TI ĆEŠ DOĆI,

Ti ćeš doći ako postojiš,

primamljen mojom zbrkom,

mojom mrskom samostalnošću,

izronivši iz Etera, od bilo kuda, možda ispod mog izbezu-

mljenog ja,

da bi me bacio kao žigicu u Tvoju neizmjernost,

i zbogom, Michaux.

Ili možda, što?

Nikada? Ne? Kaži, Glavni Zgoditče, kamo hoćeš pasti?

Page 488: antologija francuskoga pjesnistva

488

BUDUĆNOST

Quand les mah

Kad mohi,

Kad mohi,

Močvare,

Prokletstva,

Kad mohohohoki,

Mohohohordi,

Motrotrimotrotrihihi,

Mokromrakoborci,

Mlohokurokonkusi,

Gnusoglavci grlati,

Mlakohoplopi puru para pura,

Tereti, trovanja, truljenja,

Nekroze, krvoprolića, proždiranja,

Ljigavci, odljudci, gnjidavci,

Kad med se bude grušao u kamen,

A sante budu gubile krv,

Kad Zidovi izbezumljeni budu navrat-nanos iskupljivali

Krista,

Kad Akropola, kasarne budu pretvorene u kupus,

Pogledi u šišmiše ili u bodljikave ograde, kutije čavala,

Nove ruke u silovitu plimu,

U ostale kralješke načinjene od vjetrenjača,

Kad se sok radosti bude prometao u ožegline,

Draganje u bolna pustošenja, najsložniji organi tijela u dvo-

boje sabljama,

Kad pijesak rideg milovanja postane opet olovo na svim

ljubiteljima plaža,

Kad se mlaki jezici, strasni šetači, budu pretvorili bilo u

noževe ili u tvrde šljunke,

Page 489: antologija francuskoga pjesnistva

489

A predivan šumor rijeka što teku u šume papiga i morskih

čekića,

Kad Grozomor neumitni raspojasavši se napokon

Zasjeo bude tisućama svojih kužnih stražnjica na ovaj za-

tvoreni, usredišteni i kao o klin obješeni Svijet,

Okrećući se, okrećući oko sebe, a da se nikad ne uspije otr-

gnuti,

Kad posljednji ogranak Bitka, patnja, okrutna oštrica, jedi-

na bude nadživjela, sve tananijom,

Sve oštrijom i nesnosnijom... a tvrdoglavo Ništavilo svud

naokolo bude uzmicalo poput panike...

O, nesrećo, nesrećo!

O, posljednji spomenu, mali živote svakog čovjeka, mali

živote svake životinje, životi maleni ko točke;

Nikad više.

O, praznino!

O, Prostore! Neraslojeni Prostore... O,

Prostore,

Prostore!

Zvonimir Mrkonjić

Page 490: antologija francuskoga pjesnistva

490

FRANCIS PONGE

(1899. - 1988.)

U poeziji Francisa Pongea prenosi se naglasak s odnosa jezika i

duševnosti na odnos jezika i predmetnoga svijeta. Da se jezik oblikuje

po uzoru na stvari, prastara je jezikoslovna teorija, od koje Ponge stvara

nov pjesnički postupak. Pongeova se metoda sastoji u opisu koji strpljivo

i sustavno obuhvaća predmet retorički organiziranom mrežom analogija

i metafora. U svome najznačajnijem pjesničkom djelu, Na strani stvari

(Le Parti pris des choses, 1942.), gdje se bavi opisom predmeta kao što su

oblutak, školjka, kruh itd., Ponge stvara svojevrsnu materijalističku po-

eziju neizravne moralističke namjere. Svrha je opisa, izostavljanjem raz-

loga čovjekove koristoljubive upućenosti na stvari, doprijeti do njihove

čiste pojavnosti. Pjesnik tako »uči gledati« čitatelja, a istodobno primje-

renije se izražavati. Prikupljajući opisom cijeli jedan svijet prisnih, sva-

kodnevnih stvari, Ponge nam pruža mogućnost da i na čovjeka počnemo

gledati sa stajališta stvari. Premda je Ponge tvorac nove prisnosti s osjet-

nim svijetom i na njoj zasnovanoga humanizma, cilj što ga on pišući

sebi postavlja, drugačije je naravi: to je stvaranje retorike kojoj nas uče

stvari dok ih opisujemo. Zahvaljujući takvoj poetici, u doba kada je fran-

cuska književnost još stajala u znaku egzistencijalizma, Ponge je po-

zdravljen od mladih pisaca kao prethodnik tendencija koje su se krista-

lizirale u francuskome »novom romanu« i još više izoštrile u pokretu

pisaca oko časopisa Tel Quel.

Page 491: antologija francuskoga pjesnistva

491

KRUH

La surface du pain est merveilleuse d'abord à cause

Površina kruha čudesna je sprva zbog onoga gotovo

panoramskog dojma što ga ostavlja: kao kad bismo pod ru-

kom imali Alpe, Taurus ili Andske Kordiljere.

Tako je dakle neka bezoblična masa koja se još podri-

givala, bila za nas gurnuta u zvjezdanu peć, da bi se ondje

tvrdnući uobličila u doline, grebene, bregove, rasjeline...

I sve te onda tako razgovijetno raščlanjene ravni, te tanke

ploče gdje svjetlost marno odlaže svoje plamenove - ni da

se osvrnu više na prostu mekoću što pod svim leži.

To mlitavo i hladno podzemlje što se zove srž, ima tki-

vo slično spužvinu: listovi ili cvjetovi ondje su poput sijam-

skih sestara spojeni sa svih strana istodobno. Kada kruh

splasne, ti cvjetovi sahnu i ulaze u se: onda se jedni od dru-

gih odvajaju, pa masa time postaje jestivom...

Ali razlomimo ga: jer kruh nam u ustima ne smije toli-

ko biti predmet štovanja koliko potrošnje.

Zvonimir Mrkonjić

SUNCE ČIGRA ZA BIČEVANJE

Que le soleil brille d'abord en haut et à gauche

Nek sunce zablista najprije na vrhu i slijeva prve strani-

ce ove knjige, to je prirodno.

Page 492: antologija francuskoga pjesnistva

492

Sjajno sunce! Ponajprije usklik radosti u kom se odzi- va povlađivanje svijeta (čak kroz suze, jer zahvaljujući nje- mu one blistaju).

Posve je umjesno vjerovati (smiješna li izraza) da smo

mi u unutrašnjosti sunca; ili barem u unutrašnjosti sustava

njegove moći i ljubavi.

Dan je meso nekog ploda kojemu bi sunce bilo jez-

grom. A mi, utopljeni u to meso kao njegove nesavršeno-

sti, njegove mrlje, njegove mane, asimetrički smo prema

njegovu središtu. Njegovo nas zračenje odijeva i probija,

da bi se odigravao još mnogo dalje od nas.

Noć je predstava, promišljanje; ali dan je tamnica, pri-

silni rad plaveti.

Ta je zvijezda ponos sâm. Jedini slučaj opravdana po-

nosa.

Zadovoljstvo čime? Zadovoljstvo sobom, prevlast nad

svim.

Sve stvoreno ona osvjetljuje, zagrijava, obnavlja.

»Sunce raspršuje oblak, ponovo ga stvara pa prodire

napokon u viteza. A još nije upotrijebilo svu svoju snagu...«

(La Fontaine, Feb i Boreja)

Odjednom, ti udari svjetlosti i toplote istodobno, sva jedra izvana obijeljena.

Ali mrzla struja u kupelji uvijek najposlije prevlada.

Sunce pobuđuje jedan svijet što ga je isprva obreklo

smrti: to je dakle tek pobuđivanje groznice ili agonije.

U posljednjim vremenima svoje moći, ono stvara bića sposobna da ga promatraju; potom ona posvema odumiru i ne prekidajući svoju službu gledalaca (ili pratilaca).

Page 493: antologija francuskoga pjesnistva

493

Pobuđujući, paleći one što ga promatraju, sunce s nji- ma igra psiho-kompliciranu igru, očijuka s njima.

Njegova zaljevača gdjekad preplavljuje nas, a gdjekad

samo krov ili staklenik.

Ono je zrakast ispust velike bačve nebesa, često obavi-

jen krpom mračnih oblaka, ali uvijek vlažnom, jer kolik je

tlak unutrašnje tekućine, toliko krpa po naravi upija.

Nek ispust popusti pa nek mlaz (čist i opasan) brižne,

to je tad ono što je u času samrtnom vidio Goethe i opisao

nam: »Više svjetla.« Da, eto to možda znači umrijeti.

Zasljepljujući ježinac. Klupko. Zupčasto kolo. Udarac

šake. Buzdovan. Toljaga.

Najprije i napokon tu se stapaju.

Bubanj i baterija. Svaki se predmet zbiva između dva izgona.

Zvonimir Mrkonjić

ŠETNJA KROZ NAŠE STAKLENIKE

O draperie des mots, assemblages de Part littéraire

O sjajne draperije riječi, spletovi književnog umijeća, o stijene, plurali, o cvijetnjaci obojenih vokala, uresi crta, sjene zanijemjelih glasova, ponosne veze suglasnika, o zda- nja, ukrasi točaka i kratkih znakova »U pomoć!« u pomoć

Page 494: antologija francuskoga pjesnistva

494

čovjeku, koji više ne umije plesati, koji više ne poznaje tajnu

ponašanja, i koji više nema ni srčanosti ni znanja da se nepo-

sredno izrazi pokretima.

Međutim, hvala vam, neiscrpne zalihe osjećajnih po-

buda, zalihe zanosa zajedničkih bez sumnje svim uljuđenim

ljudima našega DOBA, želim u to vjerovati, možete li me

razumjeti, ja sam shvaćen. Skupite i oslobodite sve svoje

snage - i neka rječitost u djelima proizvede isto toliko ne-

suglasica i želja, početničkih napora i poticaja, koliko i naj-

osjetljivija sprava za pojačavanje zvuka u uhu koje ga sluša.

Stroj, ali duboko osjetljiv.

Božanska potrebo nesavršenosti, božanska prisutno-

sti nedovršenog, nedostatka i smrti u djelima, pritecite mi

vi u pomoć. I neka nedorečenost izraza dopusti jedno novo

uvođenje ljudskog medu te znakove, odviše već odijeljene

od njega, i istrošene, odviše već ukočene, odviše već iscr-

pljene. I neka sva mudrovanja budu podrovana duboko u

sebi, te kao rastopljena tim tajnim žarom mana uzrokova-

nih vremenom, prestankom života ili nedostatkom stva-

ralačkoga dara. I napokon, neka se već jednom prestane

vjerovati s toliko sigurnosti u bilo kakvo opstojanje, u bilo

kakvu stvarnost, osim u nešto pokrenutog zraka pri prola-

sku glasova, u nešto neobičnih ukrasa od mramora ili papira

na tragu britka noža.

O svi vi tragovi ljudi na samom vrhu ruku, o samoni-

kli zvukovi, spomenici djetinjstva umjetnosti, i malone ne-

primjetne izvanjske preinake, o SLOVA, čudesni predmeti

zamjedjivi još samo s dva osjetila, pa ipak još uvijek stvarniji

i bliži od samih znakova - želim vas približiti biti - a pri-

tom udaljiti vas od vaših vanjskih svojstava. Želim da vas

više ljube zbog vas samih, nego zbog vašeg imenovanja. I

naposljetku, želim vas uzdići na položaj viši od pukog ozna-

čavanja stvari.

Boio Kukolja

Page 495: antologija francuskoga pjesnistva

495

OBLIK SVIJETA

U faut d'abord que favoue une tentation

Moram ponajprije odati kušnju neobično zamamnu, ustrajnu, svojstvenu, neodoljivu mom duhu.

Ona je u tome da svijetu, cjelokupnosti stvari koje vi- dim ili poimam vidom, ne dadem, kao što to čini većina filo- zofa i kao što je to bez sumnje razumno, oblik velike kru- glje, velikog bisera, mekog i oblačnog, reklo bi se magle- nog, ili naprotiv kristalnog i providnog, kojemu bi - kao što to reče jedan od onih - središte bilo posvuda, a obod nigdje, niti da mu dadem oblik »geometrije u prostoru«, neizmjerne šahovnice, ili pak košnice s bezbroj ćelija naizmjence živih i napučenih, ili mrtvih i napuštenih, kao što neke crkve po- stadoše sjenicima i spremištima, kao što stanovite školjke ko- je negda spadahu pokretnom i voljnom tijelu mekušca, pliva- ju pošto ih je ispraznila smrt, te ukonačuju još samo vodu i nešto sitna šljunka do časa kad ih rak-samac bude izabrao za nastambu te se repom bude prilijepio za nju, niti da mu dadem oblik gorostasna tijela iste naravi kao i ljudsko, kao što bismo to još mogli zamisliti, gledamo li u planetnim su- stavima jednakovrijednost molekulskih sustava te usporedi- mo dalekozorsko sa sitnozorskim.

Nego bih mu radije, na posve samovoljan način, davao redom oblik najpojedinačnijih, najasimetričnijih stvari po- znatih po svojoj prolaznosti (i ne samo oblik, nego i sve značajke, posebnosti boja i mirisa), kao što je primjerice grana jorgovana, kozica u naravnom akvariju, hridina na kraju gata u Grau-du-Roi, ručniku mojem kupatilu, ključa- nica s ključem u sebi.

I s pravom je moguće rugati se tome i smatrati me zre- lim za ludnicu, ali ja u tome nalazim svu svoju sreću.

Zvonimr Mrkonjić

Page 496: antologija francuskoga pjesnistva

496

JACQUES PRÉVERT

(1900. - 1977.)

Jacques Prévert, apsolutno najčitaniji francuski pjesnik svih vreme-

na, postigao je tu slavu razmjerno kasno. Od 1927. do 1930. druži se s

nadrealistima, a onda se posvećuje pisanju scenarija za filmove, koji su

redom doživjeli velik uspjeh. Za to vrijeme piše pjesme, koje, unatoč

tomu što ih šansonjeri uglazbljuju i pjevaju, kolaju samo u formi ruko-

pisa. Godine 1946. prvi su put tiskane u knjizi Riječi (Paroles), koja po-

stiže golem uspjeh u čitalaca. Taj Prévertov uspjeh ne može se međutim

objasniti dopadljivošću ni ustupcima stanovitoj vrsti publike. Mnogo-

strane značajke njegove poezije sjedinjuju sentimentalnost s ironijom,

jednostavnost poetskoga pripovijedanja s nadrealistički zahuktalom re-

torikom, koja više od svega voli igre riječi, kalambure i premetaljke.

Našavši u poeziji oružje pobune, Prévert žestoko osporava osnovne

pretpostavke građanskoga društva, od države do religije i kulture, kao

i osjećaje što ih podupiru. Ali ono čime je Prévert predobio čitatelje i

u daljnjim knjigama, Spektakl (Spectacle, 1951.), Kiša i lijepo vrijeme (La

Pluie et le beau temps, 1955.) itd., jest poezija bliska osjećajima i ambi-

jentima maloga čovjeka Pariza. Iako u kasnijim knjigama Prévert nije

dosegao Riječi, on ostaje pjesnikom koji je duboko izmijenio načine pri-

manja poezije te predobio za nju novo čitateljstvo.

Page 497: antologija francuskoga pjesnistva

497

NE DAJTE

7/ ne faut pas laisser les intellectuels jouer

Ne dajte intelektualcima da se igraju šibicama

Jer Gospodo kad ga ostavimo na samu

Mentalni svijet Gosssspodo

Nije baš blistav

Te čim ostane na samu

Radi samovoljno

Uzdiže se zbog sebe sama

A tobože velikodušno u čast radnika na zdanju

Kao automonument

Ponovimo Gosssssspodo

Kad ga ostavimo na samu

Mentalni svijet zameće

Metež

Monumentalno.

Zvonimir Mrkonjić

POVORKA

Un vieillard en or avec une montre en deuil

Starac od zlata sa satom u koroti

Manuelna kraljica s engleskim radnikom

Pomorski organ sa strojarem sigurnosti

Page 498: antologija francuskoga pjesnistva

498

Husari u kupusu s jurišnim volom

Zmija za kavu s mlincem naočarkom

Lovac na užetu s plesačem ljudskih glava

Maršal od pjene s lulom u penziji

Popišanac u fraku s gentlemanom u pelenama

Skladatelj za vješala s osuđenim na glazbu

Duhovni pobirač s vodom opušaka

Brusač od Colignya s admiralom škara

Bengalska milosrdnica s tigrom sv. Vinka Paulskog

Profesor porculana s krpačem filozofije

Nadzornik Okruglog Stola s vitezovima Pariške Plinare

Patka na Svetoj Heleni s Napoléonom u narančama

Čuvar iz Samotrake s Pobjedom groblja

Tegljač mnogočlane obitelji s ocem za otvoreno more

Član prostate s hipertrofijom Francuske Akademije

Konjusina in partibus sa cirkuskim biskupom

Zbor ski kontrolor s autobuskim pjevačem

Čudo od kirurga sa zubarem djetetom

I general ostriga s otvaračem za jezuite.

Zvonimir Mrkonjić

BARBARA

Rappelle-toi Barbara

Sjeti se Barbara

Nad Brestom je bez prestanka kišilo tog dana

A ti si prolazila nasmijana

Pokisla radosna i očarana

Page 499: antologija francuskoga pjesnistva

499

Sjeti se Barbara

Nad Brestom je bez prestanka kišilo tog dana

A ja sam te sreo na Sijamskoj cesti

Ti si mi se tada ljupko nasmijala

A i ja sam se tebi nasmijao

Sjeti se Barbara

Ti koju tada nisam još ni znao

Ti koja mene isto nisi znala

Sjeti se

Sjeti se ipak toga dana

I ne zaboravi

Jedan čovjek pod strehu je stao

Povikavši iz svega glasa tvoje ime

Barbara

I ti si po kiši prema njemu potrčala

Pokisla radosna i očarana

I u zagrljaj mu ravno pala

Sjeti se toga Barbara

I ako ti kažem ti ne ljuti se zbog toga na mene

Jer ja svakome govorim ti kog tako volim

Čak i ako ga ne poznajem najbolje

Ja svima govorim ti koji god se vole

Čak i ako oni ne poznaju još mene

Sjeti se Barbara

I ne zaboravi još te jednom molim

Onu kišu mudru i sretnu

Po tvome licu sretnom

Po tome gradu sretnom

Onu kišu po moru

I po arsenalu

Po brodu iz Ouessanta

0 Barbara

Rat je uistinu gluparija

1 reci mi što je s tobom sada

Pod tom kišom gvozda

Vatre čelika i krvi

Page 500: antologija francuskoga pjesnistva

500

I da l' onaj što te držo tada u zagrljaju

Zaljubljeno i sretno

Još i sad živi ili već i njega izjedaju crvi

O Barbara

Gle još uvijek kiši iznad Bresta

Kao što je kišilo i prije

No to sada više isto nije

Sada lije strašna i korotna kiša

To čak više ni oluja nije

Od čelika gvozda ili krvi

Već naprosto oblak

Sto se ko uginula štenad strvi

Otječući vodom ponad Bresta

Da nestane negdje daleko

Daleko veoma daleko od Bresta

Gdje nestaje sve.

Božo Kukolja

ŽIVI PIJESAK

Démons et merveilles

Demoni, čudesa vjetrovi i morske mijene

osekom vode u dalj otplavljene a ti

školjka uzbibana od zračnog milovanja u pijesku postelje mičeš se sred sanja

Demoni, čudesa vjetrovi i morske mijene

Page 501: antologija francuskoga pjesnistva

501

osekom vode u dalj otplavljene al u očima ti poluotvorenim

ostala su dva malena vala Demoni, čudesa

vjetrovi i morske mijene dva mala vala da utope mene

Zvonimir Mrkonjić

Page 502: antologija francuskoga pjesnistva

502

RAYMOND QUENEAU

(1903. - 1976.)

U početku sljedbenik nadrealizma, Raymond Queneau odvaja se

od njegove u osnovi romantične destruktivnosti te nastoji stvoriti pro-

gram obnove književnosti osporavanjem njezine dotadašnje uporabe

jezika. Zaokupljen njemačkom filozofijom kao i njegov pjesnički uzor

Laforgue, mladi Queneau otkriva parodiju. Parodirajući, Queneau usta-

novljuje za Francuze kobnu pravopisnu razdaljinu između onoga što

se piše i onoga što se govori, što znači između onoga što se piše i ono-

ga što se misli. Ne priklanjajući se ni »čistomu« francuskomu ni »pu-

čkomu«, on uspostavlja svoj osobni »treći francuski«, koji se sastoji od

svojevoljne fonetski sažete grafije, iskrivljene etimologije itd. Time se

Queneau, napola parodički, a napola ozbiljno, stavlja o bok velikim fran-

cuskim književnim reformatorima. Takav stav prema jeziku kao sadržaj

poezije Queneau razvija u nizu romana i knjiga pjesama, od kojih su

najznačajnije zbirke autobiografija u stihovima Hrast i pas (Chêne et Chien,

1937.), Kobni trenutak (L'Instantfatal, 1946.), Stilske vježbe (Exercices de

Style, 1947.), Sto tisuća milijardi pjesama (Cent mille milliards de poèmes,

1961.). Knjiga Mala prijenosna kozmogonija (Petite Cosmogonie portative,

1950.) jedno je od najizvornijih djela francuskoga modernoga pjesništva,

gdje se u obliku spjeva od 6 pjevanja humorno sažima povijest nastan-

ka zemlje, čovjeka i njegovih postignuća sa stajališta jezika koji se igra

sa svim svojim stegama i posvećenim sadržajima.

Page 503: antologija francuskoga pjesnistva

503

TUMAČENJE METAFORE

Loin du temps, de l'espace, un homme est égaré

Van vremena, mjesta, luta čovjek jedan,

Tanan poput vlasi, širan poput zore,

S nosnicama ljutim, izbuljeno gleda,

Pruživ ruke da bi napipao dvore

- Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega

Shvatiti je teško opseg metafore:

»Tanan poput vlasi, širan poput zore«,

I nosnice čemu van triju protega?

Ako kažem vrijeme, mislim kako leti,

Ako kažem mjesto, znači da ga nema,

Ako kažem čovjek, uskoro će mrijeti,

Ako kažem vrijeme, kraj mu tako spremam,

Ako kažem prostor, žrtvujem ga bogu,

Ako kažem ljeta, samim tim ih ništim,

Slušam li tišinu, neki bog tad vrišti,

Ustrajni mu krici naškodit mi mogu.

Jer bozi su vrazi; po prostoru gmižu,

Tanki poput vlasi, širni poput zore,

S nosnicama ljutim, te pljuvačku ližu,

Pruživ ruke da bi napipali dvore

- Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega

Shvatiti je teško opseg metafore:

»Tanki poput vlasi, širni poput zore«, I čemu pljuvačka van triju protega?

Page 504: antologija francuskoga pjesnistva

504

Ako kažem bozi, i more će skriti Neumrlim letom, teretom beskrajnim, Ako kažem bozi, zrakom će se viti, Ako kažem bozi, to je da su trajni,

Ako kažem bozi, to pod zemljom ruju,

Ispunivši svu je svojim snažnim dahom,

Ako kažem bozi, tad željezo kuju,

Cijede sok il griju ugljenim se prahom.

Da F bozi il vrazi? Ispunjaju vrijeme

Tanki poput vlasi, širni poput zore,

S nosnicama ljutim, a oči im nijeme,

Pruživ ruke da bi napipali dvore

- Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega

Shvatiti je teško opseg metafore:

»Tanan poput vlasi, širan poput zore«,

I čemu te ruke van triju protega?

Da, vrazi su. Jedan stiže, drugi krenu.

Svaka noć dan ima, svaki vrh dolinu,

Svaki dan noć svoju, svako stablo sjenu,

Svako biće Ništa, svaki mrak vedrinu,

Da, to odsjaji su, slike negativne,

Sto se nepokretno pomiču i traže,

Bačena u ništa ta množina živne

I istini svakoj tad dvojnika slaže.

Al, ni bog ni đavo, luta čovjek jedan,

Tanan poput vlasi, širan poput zore,

S nosnicama ljutim, izbuljeno gleda,

Pruživ ruke da bi napipao dvore

- Kojih, uostalom, nema. Stoga, luta;

Nit je dosta tanan, nit je dosta širan:

Page 505: antologija francuskoga pjesnistva

505

Odviše mišića, odveć slinu guta. Kad Hram ovog oblika vidi, bit će miran Jer mu vječnost jamči na svršetku puta.

Tonko Maroević

ZA POETIKU

Bon dieu de bon dieu que j'envie d'écrire un petit poème

Boga mu božjeg kako mi se piše neki pjesmuljak

Gle eno ga baš jedan prolazi

Sitan sitan sitan

dodi amo da te nanižem

na ogrlicu svojih drugih pjesama

dodi amo da te uvučem

u gustiš svojih sabranih djela

dodi amo da te popjesmim

pa da te urimujem

pa da te uritmujem

pa da te liriziram

pa da te pegaziram

pa da te ustihujem

pa da te poprozim

mulac kako mi šmugnu

Tonko Maroević

Page 506: antologija francuskoga pjesnistva

506

SUNCE

Le soleil rouge comme une boule

Sunce crveno kao kugla

sprema se u zimovalište

omotalo se maglicom

oklijeva sići

u podzemlje obzorja

gdje je savilo svoje gnijezdo

baca posljednji pogled

na svijet što ga ziblje

misli još jednom na Kopernika

na Keplera na Galileia

koji je otkrio njegove pjege

na sve koji su se njime bavili

ništa im ne zamjera

naprotiv dirnuto je

njihovom pažnjom

i ne može se bez ganuća sjetiti

da ga je Anaksimen smatrao plosnatim poput lista

a da mu je Heraklit pridavao veličinu čovječjeg

stopala

konačno se odlučuje

i spušta se u svoje zimovalište

do sljedeće zore.

Tonko Maroević

Page 507: antologija francuskoga pjesnistva

507

TAJ MIRIS

L'épicier vend de la morue

Trgovac prodaje bakalar

pun kablić robe ima

koju je iznio na trotoar

pa sad sva ulica smrdi po njima

Ne vidi se uopće od čega je bakalar pravi

ni u kakvoj je svezi s njim druga prodavana hrana

a još manje kako je predviđen da se na brudet spravi

Kažu da je riba i ulovljena da je

na pučini i čak dalje od pučine negdje sred oceana

te da s posebnim brodom ribolov dugo traje

ja pak mislim na djetinjstvo bakalara

mora da je imao hrpu sestara i braće koje je mati brižno odgajala

a sad je taj vonj što ga trgovac bez gađenja prodaje

Tonko Maroević

KRAJ GODINE

Onze nombre impair. La rétention du temps

Jedanaest broj neparni. Vrijeme stalo

Povorku kruni prosinac pred nama

Page 508: antologija francuskoga pjesnistva

508

Ne od tisuću al ni sto nije malo Snijega još nema blato i kiša sama

Na završetku rubu kom sve hita Stablo plod dat će i lava postat stijenje Kosa uklanja gnijezdu se termita Zvijezda putuje kud pijetlov pijev se penje

Svi će stić. Lijepa mrcina zora

Odbacujući noć sav svijet čerupa

Sva promukla se ljeska perad glupa

Raspuklo sjeme na posao mora

Godina rada svog aleksandrinca

Sonet na broju četrnaest staje

Tanko Maroević

Page 509: antologija francuskoga pjesnistva

509

LÉOPOLD SÉDAR SENGHOR

(1906.)

Senegalski pjesnik Léopold Sédar Senghor, svojedobni predsjed-

nik Republike Senegal, općenito se smatra jednim od najvećih pjesni-

ka frankofone Afrike. Senghor spaja modernu verziju biblijskoga stila

i stiha sa stvarnosnim i mitskim odjecima svoga zavičaja. Ozračje legen-

de i obreda daje njegovu pjesništvu prepoznatljiv retorički uzmah. Na-

kon Sjenovitihpjesama (Chants d'ombre, 1945.) i Crnih hostija (Hosties noires,

1948.), Senghor sve više istražuje posebnosti afričkoga izraza i svjetonazo-

ra, npr. u zbirci Nokturni (Nocturnes, 1961.).

Page 510: antologija francuskoga pjesnistva

510

CRNA ŽENA

Femme nue, femme noire

Ženo gola, ženo crna! Odjevena svojom bojom koja je život, svojim oblikom koji

je ljepota! Rastao sam u tvojoj sjeni, nježnost tvojih ruku povila je mo-

je oči. I eto gdje u srcu ljeta i juga, otkrivam te zemljo obećana s

vrha visoke i puste vrleti, I tvoja me ljepota pogađa sred srca poput munje brzog orla.

Ženo gola, ženo tamna! Plode zreli čvrsta mesa, mutne ekstaze crnog vina, usta što

zanose moja usta, Savano sa čistim obzorima, savano što drhtiš pod žarkim

milovanjima Istočnog vjetra, Tam-tame isklesani, tam-tame zategnuti što grmiš pod pr-

stima Pobjednika, Tvoj duboki glas kontraalta duhovna je pjesma Ljubljene.

Ženo gola, ženo tamna! Ulje što ga ne mreška ni jedan dah, ulje mirno s bokova

adeta, s bokova prinčeva Mali, Gazelo nebeskih nagnuća, biseri su zvijezde u noći tvoje

kože! Slasti ljubavnih igara, odsjevi crvena zlata na tvojoj koži,

što se prelijeva. U sjeni tvoje kose paluca mi tjeskoba na bliskom suncu tvo-

jih očiju.

Ženo gola, ženo crna! Pjevam tvoju ljepotu koja prolazi, oblik koji urezujem u

vječnost.

Page 511: antologija francuskoga pjesnistva

511

Prije no što te ljubomorna sudbina pretvori u pepeo da hra- ni njime korijenje života.

Božo Kukolja

NDESSÉ

Mère, on m'écrit que tu blanchis comme la brousse à

l'extrême hivernage

Majko, pišu mi da se bijeliš kao grm na cičoj zimi,

A ja sam trebao biti blagdan, sveti blagdan Tvojih žetava,

Tvoje divne dobi od sedamput po devet godina bez obla-

ka i punih žitnica, što pucaju od prosa sitnoga.

Tvoj prvak, Kôr-Sanou\ Poput palme iz Kata-mague

Nadvisuje on sve svoje takmace svojom glavom okićenom

perjanicom od srebra

I kose žena vijore po njihovim ramenima i srca djevica u

njihovim zanjihanim grudima.

Majko, eto me, ja sam opet pred tobom, vojnik sa zavrnu-

tim rukavima

I odjeven sam tuđim riječima, u kojima tvoje oči vide samo

svežanj štapića i dronjaka.

Majko, kada bih ti mogao kazati sve! Ali ti bi čula samo

neprirodan žamor i ne bi shvatila

Kao kada, dobre žene sererske, vi radovaste boga stadima

oblaka,

Dok su puške odjekivale nad žamorom riječi paragnessés.

Majko, pričaj mi, iako moj jezik žustro klizi po našim zvu-

čnim i oporim riječima,

Page 512: antologija francuskoga pjesnistva

512

Jer ti ih znaš učiniti tako nježnima i mekima kao nekoć tvo- me sinu dragome.

Ah težak mi je teret djetinji te moje obmane! Ja nisam više službenik, koga poštuju, ni svećenik s ushiće-

nim učenicima.

Europa me je zgnječila ko bojnu pliticu pod debelokožnim nogama tenkova,

I moje srce još je više ranjeno od moga tijela nekada Na povratku s dalekih lutanja po obalama začaranim Dusi-

ma.

Majko, trebao sam biti palma procvala od tvoje starosti,

Jer bih htio da ti vratim zanos tvojih mladih godina,

A ja sam samo tvoje dijete ucviljeno, koje se premeće na

svojim ranjenim slabinama,

Ja sam samo jadno dijete, koje misli na tvoje grudi majčin-

ske, i koje plače.

Primi me u noć, koju obasjava sigurnost tvoga pogleda,

I pričaj mi opet stare priče s prela crnačkih, da se izgubim

na cestama bez sjećanja.

Majko, ja sam vojnik ponižen, koga hrane prosom debelim. O, reci mi, dakle, ponos mojih očeva!

Božo Kukolja

Page 513: antologija francuskoga pjesnistva

513

RENÉ CHAR

(1907. - 1988.)

Za Renéa Chara odnos meditacije i akcije tajno je središte pjesničke

riječi i njezina odnosa prema povijesti. Polje zajedničke akcije Charu se

pokazuje isprva u nadrealističkom pokretu, gdje u zajednici s Eluardom

i Bretonom piše svoju prvu knjigu, Usporiti, radovi (Ralentir, travaux,

1930.). U idućoj knjizi, CeMr'bez gospodara (Le Marteau sans maître, 1934.),

nakon koje napušta nadrealistički pokret, Char se pokazuje pjesnikom

žestokih, oporih stihova, dok u pjesmama u prozi nastavlja enigmati-

čnost Rimbaudovih Iluminacija. Vrijeme njemačke okupacije donosi

prekretnicu njegova ljudskoga i pjesničkoga iskustva. Sudjelujući u fran-

cuskom pokretu otpora pod pseudonimom kapetana Alexandrea na čelu

borbene jedinice, Char u predasima akcije piše Hipnosove listiće (Feuil-

lets d'Hypnos, 1946.), poemu sastavljenu od 238 proznih fragmenata ra-

zne dužine. U svome dvostrukom vidu, aktivističkom i meditativnom,

ti fragmenti pokazuju Charovo konačno usmjerenje prema zbijenome

gnomskom izrijeku. U tome Char pokazuje samo formalnu sličnost s

La Rochefoucauldovim maksimama, dok se sadržajno, zadržavajući že-

stinu nadrealističkih metafora, okreće sažetomu aforističkomu izraža-

vanju grčkih predsokratovskih filozofa, osobito Heraklita. Time u poe-

ziji ovoga južnjaka počinje zauzimati sve veći udio ne samo prizor ele-

menata nego i krajolik juga, kao poziv na obnovu zajedništva čovjeka i

prirode. Unatoč zgusnutosti svoga pjesničkoga sloga, Char niže nove

knjige, Bijes i tajna (Fureur et Mystère, 1948.), Sunce vodâ (Le Soleil des

eaux, 1949.), Jutarnji (Les Matinaux, 1950.), Riječ u arhipelagu (La Pa-

role en archipel, 1962.). U istom duhu nastaju i nove Charove knjige bli-

stava, a ujedno eliptičnoga jezičnoga umijeća. Unatoč težoj pristupačno-

sti njegova pjesničkoga stila, Charov ugled ne prestaje rasti, otkako ga

je A. Camus zbog njegova humanizma nazvao »pjesnikom naše renesan-

se«, do ugleda jednoga od najvećih i najdubljih francuskih pjesnika na-

šega stoljeća.

Page 514: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjić

514

ŽURIŠ SE PISATI

lu es pressé d'écrire

Žuriš se pisati

Kao da kasniš za svojim životom

Ako je tako budi pratnja svojim izvorima

Pohitaj

Pohitaj da preneseš

Svoj udio čudesnog pobune dobročinstva

Zaista kasniš za svojim životom

Životom neiskazivim

Jedinim napokon s kojim pristaješ sjediniti se

Onim koji ti je svakodnevno uskraćen bićima i stvarima

Od kojih s mukom dobivaš m i tamo pokoji obestvareni odlomak

Na kraju nepoštedne borbe -

Izvan njega sve je tek podložna agonija gruba svrha

Ako za vrijeme dok se budeš trudio naideš na smrt

Primi je kao što oznojenu vratu dobro dolazi suh rubac

Naklanjajući se

Ako se hoćeš nasmijati

Ponudi potčinjenost

Nikada oružje

Bio si stvoren za nimalo obične trenutke

Izmijeni se iščezni bez žaljenja

Na volju blage strogosti

Četvrt po četvrt likvidacija svijeta se nastavlja

Bez prekida

Bez zabune

Roji prašinu Nitko neće otkriti vašu vezu.

Page 515: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjić

515

POSVEĆENO A..

Tu es mon amour depuis tant d'années

Ti si moja ljubav već toliko godina

Moja vrtoglavica pred tolikim čekanjem

Sto ga ništa ne može postariti, ohladiti;

Ni ono što je iščekivalo našu smrt

Ili nas polako moglo pobjeđivati,

Ni ono što nam je tuđe,

Ni moje pomrčine, ni moji povratci.

Zatvorena kao šimširov kapak

Jedna krajnja zbijena mogućnost

Naš je planinski lanac

Naš stlačujući sjaj.

Kažem mogućnost, o moja iščekićana;

Svaki od nas može primiti

Dio tajne drugoga,

A da mu ne razglasi tajnu;

I bol što od drugdje dolazi,

Razdvaja se naposljetku

U mesu našeg jedinstva,

Nalazi napokon svoju sunčanu cestu

U središtu našeg oblaka

Sto ga razdire pa opet začinje.

Kažem mogućnost kao što to osjećam

Ti si uzdigla vrhunac

Sto će ga morati prijeći moje čekanje

Kad sutrašnjice nestane.

Page 516: antologija francuskoga pjesnistva

516

SLOBODA

Elle est venue par cette ligne blanche

Došla je po onoj bijeloj crti što je jednako mogla značiti

izlazak zore kao i svijećnjak sumraka.

Prijeđe makinalna žala; prijeđe rasporene vrhunce.

Okončavahu se odricanje kukavičkog lica, svetost laži,

alkohol krvnika.

Njena riječ nije bila slijepi ovan, nego platno gdje se

upisao moj dah.

Korakom kojim bi zabludila jedino iza odsutnosti, ona

je došla, kao labud po rani, po onoj bijeloj crti.

Zvonimir Mrkonjić

JACQUEMARD IJULIJA

Jadis l'herbe, à l'heure où les routes

Nekoć je trava, u času kad su se ceste na zemlji slagale u svom zalasku, uzdizala nježno svoje stabljike i palila svoje jasnoće. Konjanici dana rađali su se u pogledu svoje ljuba- vi, a dvorci njihovih dragana brojili su onoliko prozora koli- ko ponor nosi laganih oluja.

Nekoć je trava poznavala tisuću krilatica što se nisu proturječile. Ona je bila promisao lica oblivenih suzama. Opčinjala je zvijeri, pružala utočište zabludi. Prostranstvo joj se moglo usporediti s nebom, koje je pobijedilo strah od vremena i olakšalo bol.

Page 517: antologija francuskoga pjesnistva

517

Nekoć je trava bila dobra luđacima i neprijatelj krvni-

ku. Preudala se za prag vječnosti. Igre što ih je ona izmi-

šljala, imale su krilat osmijeh (igre oproštene i podjedna-

ko kratkovječne). Nije bila tvrda ni jednom od onih koji

gubeći svoj put priželjkuju da ga zauvijek izgube.

Nekoć je trava bila uglavila da noć manje vrijedi od

svoje moći, da izvori ne mrse kako im drago svoje tokove,

da je zrno što klekne, već napola ptici u kljunu. Nekoć su

se zemlja i nebo mrzili, ali zemlja i nebo su živjeli.

Neutaživa protječe suša. Čovjek je zori tudinac. Ipak,

u potrazi za životom koji se još ne može zamisliti, ima uz-

drhtalih htijenja, mrmorenja što će se suprotstaviti, i djece

žive i zdrave koja otkrivaju.

Zvonimir Mrkonjić

Page 518: antologija francuskoga pjesnistva

518

EUGÈNE GUILLEVIC

(1907.)

Kad bismo u suvremenoj francuskoj poeziji htjeli naći antipoda

nadrealizmu, izbor bi bez premišljanja pao na Guillevica. On nije samo

jedan od rijetkih koji su ostali izvan utjecaja toga pokreta, nego svo-

jom poetikom zastupa sažetost izričaja, kojoj su uzorom neprobojne,

nijeme i jednostavne stvari. Na sličan povod, dakle, ovaj Bretonac reagi-

ra oprečno od retoričnoga Sredozemca E Pongea. Škrt krajolik Bretagne

sa svojim monumentalnim stijenama i menhirima bio je nadahnućem

jednoj od njegovih najboljih pjesama, Stijenama (Les Rocs). Istinski mate-

rijalizam pjesničkoga pisanja pokazao se u Guillevica uvijek djelotvor-

nijim od njegova socrealističkoga angažmana.

Page 519: antologija francuskoga pjesnistva

519

STIJENE

Ils ne le sauront pas les I.

Stijene doznati neće

Da je riječ o njima.

I zanavijek će snositi

Samo veličinu.

I zaborav na oseku i plimu,

Na crvena sunca.

II.

Ne treba njima smijeh

Ili pijanstvo.

Još manje žeći Sumpor u tami.

TI nikad se i nisu

Strašile smrti.

Strah im je

Gostom,

A ludost

Vidovita.

Page 520: antologija francuskoga pjesnistva

III.

520

A potom njihov užitak

Zbog znanja o prijetnji

I o trajanju,

Radost što ih na bridima

Kamenim napušta

Eda ih val i vjetar grepsti uzmognu

0 podnevu dok počivaju.

IV

One svoje lice ne drže

Mučilištem.

One nisu kažnjene licem

S koga se sve čita.

V.

Ples je u njima,

Plamen je u njima,

Kad su im po volji.

Nije to prizor ispred njih,

Nego u njima.

Ples je to njihov nutarnji 1 bistra ludost.

Plamen je to u njima

Iz jezgre žeravice.

Page 521: antologija francuskoga pjesnistva

VI.

521

Hotjele nisu biti hramom Gdje se zadovoljstvo skriva. Ali prijetnja je vazda ondje U vanjštini. I užitak im pritječe

Iz njih samih,

Pa neka more sivim bude

Ili trulim od plavila.

VII.

One ćute vanjštinu,

Dobro je znaju.

Kadšto bi je možda blagosiljale

Da ih omeđi:

Svemoć im

Slabošću nije.

VIII.

Kadikad u noći njihovoj

Grmljavina neka

Odjekuje dugo.

I pljusak im se guši U beskrajnoj stravi:

I ne znaju više Glas svoj nekoć jak.

Page 522: antologija francuskoga pjesnistva

IX.

522

Zbude se da klada neka Odvali se i obara,

Pada da ti dah zastane,

U more tekuće.

One ne bjehu dakle zbilja

Do klade kamene,

Takvo mjesto u plesu

Koje ga iscrpi.

X.

Ali vazda je najgore

Izvan sebe biti

Kada ludost više bistra nije.

Biti uspomenom kakve stijene i protezanjem

Prema vanjštini i prema valu.

Stojan Vučićevič

Page 523: antologija francuskoga pjesnistva

523

AIMÉ CÉSAIRE

(1913.)

Najveći pjesnik medu afričkim književnostima francuskoga izra-

za, a također jedan od značajnih pjesnika modernoga francuskoga pje-

sništva uopće, Aimé Césaire, rodio se na otoku Martiniqueu. Sinteti-

ziravši Lautréamontovu okrutnost, Bretonovu nadrealističku slikovnost

s elementima crnačke tradicije, Césaire je stvorio blistav i silovit pje-

snički slog, koji nosi sve značajke pjesnikove pobune protiv slijepoga

podvrgavanja europskoj kulturi. Poznata mu je zbirka Bilježnica s povra-

tka u zavičaj {Cahier d'un retour au pays natal, 1939.).

Page 524: antologija francuskoga pjesnistva

524

OBZNANA GAĐANJA

Le mulet de mes paupières glissant sur le pavé lourd de mes

S mazgom svojih kapaka što klizi teškim pločnikom mojih predzemaljskih očiju

čekam na rubu svijeta putnike-koji-neće-doći 0 dajte mi mlijeka djetinjstva, hljebova kišnih, brašna ponoćnog i bao-

baba moje ruke izbodene žbunjem zvijezda ili uzbrane iz pjene prije vremena odrješuju tijelo od kračuna 1 smrtonosnu geometriju od trigonocefala za moj san s nogama sata što kasni za moju mržnju potopljena brodskog tovara za mojih 6 gorostasnih stabala iz Tasmanije za moj dvorac od glava u Papuaziji za moje zore sjeverne moje sestre moje dobre prijateljice za moju prijateljicu moju ženu mog lava morskog ovi sva moja prijateljstva čudesna, moja prijateljice, ljubavi moja smrti moja, moj počinku, moje kolere moje rime mjesečaste moji hrtovi sljepoočice moje proklete (i rudnici radija zakopani u morskoj dubini mojih nevinosti prsnut će u zrnje u hranilištima za ptice i kubni metar zvijezda bit će zajedničko ima ogrjevnog drva sabranog u naplavinama žila pjevačica noći) u 61. minuti posljednjega sata nevidljiva plesačica prostrijelit će srce crvenim nabojima pakla i cvijećem propupalim prvi put

Page 525: antologija francuskoga pjesnistva

525

zdesna bezmesni dani bez očiju bez nepovjerenja bez jezera slijeva pozicijske vatre kratkotrajnih dana i lavina ljetnikovac zmaja s bijelim zubima Žute groznice bit će podignut na neograničeno vrijeme od vatre guste šikare bratstva

Božo Kukolja

ZMIJI

II m'est arrivé dans l'effarement des villes de chercher

Dode mi u pomutnji gradova da potražim životinju koju

bih obožavao. Tada se vraćam u prva vremena. Razme-

ćući krugove odrješujući čvorove uništavajući spletke

skidajući pokrove tamaneći svoje taoce ja tražim.

Rovač. Tapir. Iskorjenjivač.

Gdje gdje gdje je životinja koja mi je najavljivala urode

Gdje gdje gdje je ptica koja me je vodila u medište

Gdje gdje gdje je ptica koja me je razglašavala izvorima

Uspomena na velike pogažene saveze na velika prijatelj-

stva izgubljena našom krivnjom zanosila me

Gdje gdje gdje

Gdje gdje gdje

Riječ mi prosta postade

O zmijo raskošne hrptenice zatvaraš li u svom talasavom

remenu moćnu dušu moga pradjeda?

Zdravo zmijo kojom jutro razmahuje divne kose sljezove

boje prosinačkih mangoa i za koju noć izum mlijeka

kotrlja sa svog zida svoje svjetlucave miševe

Zdravo zmijo izbrazdana poput morskog dna i neka nas moje

srce rastavi od istine kao od pretpostavke potopa

Page 526: antologija francuskoga pjesnistva

526

Zdravo zmijo čije je gmizanje uzvišenije od hoda njihova i mir što im ga njihov Bog ne daje ti suvereno čuvaš u sebi.

Zmijo miru i mahnitanje polje mi raščlanjuje na rešetima pogrdna vjetra tajne ogla-

siše svoje korake na izlasku iz tisućgodišnje rupe grla što su ih stiskale da ih zadave.

U smeće! neka sve istrune da sačini zastavu crnoga gavra-

na iznemoglog od udaranja bijelim krilima.

Zmijo

obilna i kraljevska odvratnosti što povratak zatrpavaš u pi-

jesku prijevare

prskavice što hraniš zaludni galebov protok

u blijedoj oluji utješnih tišina ti se zagrijavaš ponajmanje

krhka.

Ti se kupaš s ovu stranu najneskladnijih krikova na sane-

nim pjenama trave

dok s obudovjele barke diže se plamen što proždire rt sja-

ju jeke

samo da jače zatraviš svojim uzastopnim smrtima - zeleno

posjećivanje elemenata - svoju prijetnju.

Tvoja prijetnja da tvoja prijetnja tijelo što proviruje iz pro-

mukle magle gorčine gdje je iskvarilo brižnog čuvara

svjetionika koji zviždi i ne hita trkom prema smrtono-

snim mjestima otkrića.

Zmijo

dražesni napadaču ženskih grudi po kome se smrt uvlači

kao zrelost u samo srce ploda jedini gospodaru jedini

jedini gospodaru čija mnogostruka slika prinosi na ol-

tar prokletoga smokvinoga stabla poklon kose što je

prijetnja polipa što je ruka pronicljiva koja ne oprašta

podlacima.

Bozo Kukolja

Page 527: antologija francuskoga pjesnistva

527

PIERRE EMMANUEL

(1916. - 1984.)

Dok veći dio francuskoga pjesništva uoči Drugoga svjetskoga rata

dobiva, izravno ili ne, poticaj od nadrealizma, Pierre Emmanuel svojom

se poezijom okreće nadahnućima prošlosti. U njoj su nastala ne samo

značajna pjesnička djela nego i osnovni mitovi na kojima počiva naša

kultura. I Emmanuelove knjige nadahnjuju se postanjem mitova, koji

pjesniku daju mogućnost da se proročki obrati svomu vremenu. Poznate

su mu zbirke: Orfejev grob (Tombeau d'Orphée, 1941.), Pjesnik i njegov

Krist (Le Poète et son Christ, 1942.), Sodoma ( 1946.), Babilon (Babel, 1952.)

itd.

Page 528: antologija francuskoga pjesnistva

528

EURIDIKINA TUŽALJKA

[ulomak]

O le ciel détrempé par la pluie des années

0 nebo raskvašeno kišom godinâ što se spuštaš

s tamne trepavice na nijema Orfejeva usta

On blagoslivlje te blage suze vjerujući

da dolaze s vjeđa ljepote dugo sklopljenih

napokon prepuštenih plaču! Ali dok

popijena daljina krv mu injem sjeni

1 zimska magla grudi njegove rije

a led steže Tijelo gorskim usjecima,

Orfej žalosna igračka svete ironije

jeca u Euridiki nagoj nad predjelima

a tužaljka njegove drage prožima

s vlastitim mu glasom što ga razdiru u suprotne

razloge pohlepni zubi mrtvaca

»Gdje sam

kamo me dozvao strašni tvoj pjev

i kakvoj li sam to zimi izručena harfa sramote

kojoj pokidane žice sjaju na crnome vjetru?

Krvare mi oči što ih podgriza tvoja Duša: noć

ispunja mi prostor medu dojkama tvojom odsutnošću

i sve do tvrdog trokuta gdje je smrt upisana

sve do usana tvog usuda tijelo mi se cijepa

pod klinom krutog vladara. Propuh vremena

puše kroz moju put koju više se ne usuđuje braniti

smrt zanijekana već nekim divljim Ništa

što me rasteže u zvonku žicu nad bezdanom

gdje živ gmižeš u strasnoj težnji da prekoračiš

svoju smrt. Mrtvački pokrov probušen zvijezdama i metcima

zemlja (ili kakav drugi komad sjećanja i modrine

Page 529: antologija francuskoga pjesnistva

529

razinom rova punog noći što tone) sakriva oblaka muk crveni i golem dim krvi gdje se gubi besmrtni Krik što si ga posvetio meni. [...]«

Zvonimir Mrkonjić

SILAZAK U PAKAO

(Ulomci Orfejeva pamćenja)

[ulomci]

UJI homme descendait la pente de sa mort

Čovjek je silazio nagibom svoje smrti

Noću, a neizreciv trepet

Njegove duše priopćavaše svakoj sjeni

Njegovo blago sutonsko znanje: obrisi

Drevnog svijeta umirahu u nevidljivim valovima

A prošlost malaksavaše u budućnosti.

Čas između života i smrti kratki čas suzâ

Previše sretnih da bi ikad bile prolivene

Suze koje su oči duše, gdje se otkriva

Hlapljiv sjaj ništavila...

»Ja vidim! - to se ne može izvana

Jer je snaga očiju unutar stvari Pogled je najgluši i najtajniji plod Što je sazreo u stvari za njezina slijepog ljeta Jer svaka je ljepota tek ispunjeno iščekivanje Nakon kojeg jedina je Smrt poželjna.«

Page 530: antologija francuskoga pjesnistva

Zvonimir Mrkonjić

530

Čovjek je stizao do dna svog života

U svitanje sivih godina koje krv

Nikad ne bi probila svojim nožima svanuća

Jao! Taj čovjek goli neutješni žM

Trčao je k nemoćnom suncu: mlinski kamen

Okretaše se u njemu lud od dosade - to mu je bilo srce

I vidio je svoje misli prljave od znoja i smeća

Kako idu prema potoku i osjećao je

Kako se one miješaju sa zemljom

I svom boli svog tijela znao je

Koliko zemlja bijaše prisna s njegovom nevoljom

Te je uranjao u blato sunca

S cijelim ljuvenim i sjenatim teretom jednog kamena.

Ali stajaše još na pločniku

Neke nevjerojatne ulice mračna nagiba

Zemlja bijaše i dalje isto tako tvrda njegovim nogama

Njegovim nogama isto tako tvrdim prema zemlji. [...]

Dvostruki kip čaroban-očaran

Kruto se kreće k Sebi samom

Ja te ne razumijem (reče Ona) mrzim sebe

Jer te ljubim i osjećam se naga u tvom crnom glasu

Ja sebe ne razumijem što sam ti tako blizu

Da čuvam pečat tvoj tijela na svom spolovilu

I da su mi uda rijeke tvoje smrti.

Ali (pita glas) gdje je ljubljena?

Ništa ne odgovara osim zamišljene dubine

Jeke koja ponavlja: gdje je ljubljena?

I nikad se kip ne izbavlja sebe

Jer on je muškarac i žena nerazmrsivo. [...]

Page 531: antologija francuskoga pjesnistva

531

RADOVAN IVŠIĆ

(1921.)

Pristupivši 1954. grupi pisaca oko A. Bretona, hrvatski pjesnik Ra-

dovan Ivšić nastavlja pisati na francuskom jeziku svoje daljnje knjige:

Bunar u kuli (Le Puits dans la tour, 1967.), Duboka tmina gađanja (Les

Grandes ténèbres du tir, 1973.), Naokolo ili unutra (Autour ou dedans,

1974.). Godine 1964. Jean-Louis Bédouin uvrstio je Ivšićeve Meteore

u svoju Antologiju nadrealističke poezije.

Page 532: antologija francuskoga pjesnistva

532

METEORI

Sombre, elle est dans le vide

1.

Mračna, ona je u praznini. Prst joj se budi, krzma, po-

tom promeće u ribu. Cijelo joj se tijelo obasjava. Magla je

to, kaže sebi.

2.

Teška, u vihoru, sva je živa rana. Krik joj rastvara usta,

ali njezini su nožni palci leptiri koji polijeću. Munja je to,

kaže sebi.

3.

Crvena, ona se iščudava: tijelo joj više ne prekrivaju

ljuske, nego bezbrojne sitne usne. Ona se umata u bijelo

platno. Snijeg je to, kaže sebi.

4.

Uzdrhtala, ona kroči k ponoru premda bi htjela po-

bjeći. To nije ponor, jastreb je to što joj se ustremio na goli

vršak dojke. Ona se smije. Opsjena je to, kaže sebi.

5.

Građanka, ona zna tajnu kako se otvaraju kavezi. S pr-

vim tigrom silazi u podzemnu željeznicu. Doskora će biti

u pustinji. Gase se žarulje, ali u mraku dva zelena oka će

se brzo upaliti. Pomrčina je to, kaže sebi.

Page 533: antologija francuskoga pjesnistva

6.

533

Zadihana, uspela se na vrh najviše klisure. Odjednom, za stijenom spazi oko, pa još jedno: tisuće požudnih zjena uprte su u nju. Ona se brzo počne svlačiti. Napokon gola, zakroči prema strmoj travnatoj padini pa stane silaziti u ra- vnicu prebacujući se na rukama. Vihor je to, kaže sebi.

7.

Sunoćala, u mahovini otkriva zvijezde, tragove jelena

i naposljetku vrelo. Hermelin joj se u bijegu skrije pod pa-

zuho. Komet je to, kaže sebi.

8.

Ljubomorna, vidi leda neznancu koji motri sebe u zr-

calu. Ona uzme sjekiru i hitne je prema hladnoj površini

da uništi njezinu prijevarnu dubinu. Neznanac se okrene i

pogleda je ne bi li možda spazio svoju novu sliku. Ne. Po-

tres je to, kaže sebi.

Zvonimir Mrkonjić

Page 534: antologija francuskoga pjesnistva

534

YVES BONNEFOY

(1923.)

Najznačajniji pjesnik poratnoga francuskoga pjesništva, Yves Bon-

nefoy, meditira u svojim harmoničnim stihovima nad tragičnim krajoli-

kom uništenja, odsutnosti i smrti. Ali sama pjesma, pobjeda govora nad

šutnjom, znači u tom ozračju potvrdu života. Nastavljajući se na istan-

čani stilski osjećaj Mallarméa i Jouvea, a slikovnošću na svedeni prizor

heraklitovskoga svijeta elemenata, pjesništvo Yvesa Bonnefoya svojim

svečanim, tamnim govorom teži biti čin prisutnosti. Poznata mu je zbir-

ka O kretanju i nepomičnosti Duve (Du Mouvement et de l'Immobilité de

Douve, 1953.).

Page 535: antologija francuskoga pjesnistva

535

SVJETLOST, IZMIJENJENA

Nous ne nous voyons plus dans la même lumière

Mi se ne vidimo više u istome svjetlu,

Mi nemamo više iste oči, niti ruke,

Sad je stablo bliže, a glas izvora je življi,

Koraci su naši dublji medu umrlima.

Bože koji nisi, ruku stavi nam na rame,

Težinom povratka svoga ocrtaj nam tijelo,

Nek nam s dušama se ne miješaju već te zvijezde,

Te šume, ti ptičji krici, te sjene i dani.

Ko što plod se kida, oporeci se u nama,

Zbriši nas u sebi. I nama razotkrij

Smisao tajnovit onog posve jednostavnog

Sto bez vatre pade u riječi bez ljubavi.

Zvonimir Mrkonjić

GLAS

J'ai porté ma parole en vous comme une flamme

Nosio sam riječ u vama kao plamen, Tmine teže no su ognjevima vjetri. I ništa me ne svlada u dubokoj borbi,

Page 536: antologija francuskoga pjesnistva

536

Nikakva zla zvijezda i nikakva bludnja. Tako sam živjela, al od ognja jaka, Što iskusih osim njegova povijanja I noći, što, znadem, doći će kad spadnu Okna bez sudbine njegova uzleta. Ja tek riječ sam pokrenuta k odsuću, Odsuće će razorit moje ponavljanje. Da, tek riječ biti znači skoro poginuti, Zadaću kobnu i zaludno okrunjenje.

Zvonimir Mrkonjić

Page 537: antologija francuskoga pjesnistva

537

ANDRÉ DU BOUCHET

(1924.)

Svojom asketskom pojavnošću poezija Andréa du Boucheta oličuje kušnju tišine, s kojom se moderno pjesništvo prvi put suočilo u mallar- méovskoj strepnji prazne stranice. U Du Boucheta riječi su zgusnute i zaustavljene na praznini stranice krajnjom suzdržanošću govora. U

is- pražnjenom ozračju, gdje se izmjenjuje prevlast suprotstavljenih ele- mentarnih počela, nema govora o osjećajima i mislima govornika ili nekoga drugoga: sve su samo stanja krajolika i sila koje ga dramatizira- ju. Poznata mu je zbirka U praznoj žezi (Dans la chaleur vacante, 1961.).

Page 538: antologija francuskoga pjesnistva

538

S RUBA KOSE

L'aridité qui découvre le jour

I.

Suhoća koja otkriva dan.

Uzduž i poprijeko, dok oluja

uzduž i poprijeko ide.

Putem što usprkos kiši ostaje suh.

Golema izlijeva se zemlja, a ništa se ne gubi.

Razderotina u nebu, dubina tla.

Pobuđujem vezu cesta.

II.

Planina,

zemlja koju ispija dan, a da se

zid ne pokrene. Planina

kao pukotina u dahu tijelo ledenjaka.

Oblaci koji lete nisko, uz samu cestu,

obasjavajući papir.

Page 539: antologija francuskoga pjesnistva

539

Ne govorim prije ovog neba, razderotina,

poput

kuće vraćene dahu.

Vidio sam gdje se uzdrmao dan, a da se zid ne pokrenu.

m.

Dan guli gležnje.

Bdijući, spuštenih kapaka, u bjelini

sobe.

Bjelina stvari pojavljuje se kasno

Idem ravno k vrtložnu danu.

Zvonimir Mrkonjić

Page 540: antologija francuskoga pjesnistva

540

DENIS ROCHE

(1937.)

Vodeći pjesnik teorijske škole pisaca šezdesetih godina okupljenih

oko časopisa Tel Quel, Denis Roche, provodi i sam zajednički stav da treba dokinuti žanrovski omedenost poezije. On je štoviše uvjeren »da je poezija dio ideologije vladajućih klasa«, te hoće »uništiti - dekonstrui-

rati poeziju«, s krajnjom posljedicom da početkom sedamdesetih godina

demonstrativno prestaje pisati pjesničke sastavke. Vanjskim izgledom

oponašajući pjesme, njegovi tekstovi, dovedeni dadaistički subverziv-

nom montažom do ruba čitljivosti, povezani su unatoč tomu s niti opse-

sivne erotske motivacije. Poznata mu je zbirka Eros energumenos (Eros

énergumene, 1968.).

Page 541: antologija francuskoga pjesnistva

541

»PJESNIŠTVO JE PITANJE DALEKOZORA«

Jedan bog ne bavi se naravi stvari

kao čovjek politikom, i za jednog su

boga rat i prostitucija samo narav

stvari, koja ne može biti ni dobra ni

loša, nego jedino božanska.

Georges Bataille, Krivac

Je vous parle avec confiance les lettres ont des

od 12 h 04 do 12 h 13

7. veljače 1961.

Razmotrite gospo da mi spada u dužnost biti

Medu vašim neraspoloženjima ono najneumornije

Pa bez beskrajne muke

Ne obuzdavam u granicama vaših migrena

Zapjenjena konja svoje ljubavi

Tako visoko diže on ratobornu glavu

Da to znači ljuveno mi potaknuti ludilo

Do razmjera litica engleske obale

Ali kosa vam nadignuta

Stvara obrub čelu

Koje je merovinška granica

Sretna iskopina

Neuhvatljiva

od 12 h 14 do 12 h 27 7. veljače 1961.

Gospo u trenu baš kad vam zakazujem sastanak Na tratini što je torta koju valja razrezati

Page 542: antologija francuskoga pjesnistva

542

Duh mi počinje vrvjeti

Postao je ruža kao stablo šljive

A pod nogama mu krune najljepšeg učinka

Jedna je posve bijela jer to je boja

Vašeg obiteljskog posjeda a ima jedna kojoj

Preljevi pripadaju natpisima brijačnica

Iz tog vihora iziđe planeta

Kupola koja je UŽITAK

Kotrlja se prema vama

Ona je dobrohotan čunak

U zemlji haljina i papuča

Ona ima okomitu os koja je vaša Gospo

od 18 b 59 do 19 h 06

7. veljače 1961.

Gospo ne stigoh još kola svog

Ludila erotike što izbija u daljini

Kao rešetka u nedogled koju ćemo vidjeti

Oboje u nizu

Dolazi dan kad će poezija morati preporučiti svoju

Dušu Bogu dan kad će se krave pogledati

S čuđenjem kad će zelena stabla biti lakirana

Kad će Bog lica obilježena zlobom

Pokazati nos iza brežuljka

S bilježničkim perom za uhom

Pratit će očima kriještanje svraka

I kako god se moglo učiniti čudno

Neće više biti vremena da se povezem kolima

Zvonimir Mrkonjić

Page 543: antologija francuskoga pjesnistva

543

PRIPOMENA jR-vu verziju ove knjige predali smo naručitelju, Nakladnomu zavo-

du Madce hrvatske iz Zagreba, na Silvestrovo 1975. u dogovorenom

roku. Sadašnji rukopis, namijenjen drugomu nakladniku, zbog vremen-

ske razdaljine doživio je stanovite preinake. Uvažavali smo, koliko je

god bilo moguće, nove pojave u francuskom pjesništvu i nove hrvatske

prepjeve.

Nastojeći što dostojnije predstaviti francusko pjesništvo, htjeli smo

naznačiti i njegovu recepciju u hrvatskoj književnoj kulturi. Stoga je

naša antologija i antologija hrvatskih prijevoda francuske pjesničke ri-

ječi. Svjesno smo uvažili taj tradicijski čimbenik, ali smo se trsili osigu-

rati što vrsnije prijevode i popuniti mnoge praznine. Obratili smo se

većemu broju stručnjaka i znalaca sa zamolbom za suradnju, kadšto i s

popisom želja i zadataka. Zahvaljujemo im na odzivu, dobro obavljenu

poslu i poglavito na strpljenju. Kad nismo mogli naći suradnike, sami

smo prevodili nemimoilazne autore i njihove pjesme, usavršavali po-

stojeće verzije. Prvotni naslov Zlatna knjiga francuske poezije promije-

njen je u primjereniji: Antologija francuskoga pjesništva. Sastavljač Mrko-

njić, prema načelnom dogovoru, bio je »zadužen« za sva razdoblja osim

za dio od renesanse do romantizma, za što se skrbio Tomasović.

Zahvaljujemo ArTresor nakladi iz Zagreba, koja je spremno preuze-

la prvotni rukopis i pretvorila ga u svoj projekt.

Zagreb, kolovoza 1998.

SASTAVLJAČI

Page 544: antologija francuskoga pjesnistva

544

© ZA IZVORNIKE: ANTONTN ARTAUD: Molitva/Prière (iz »Tric Trac du Ciel«, Oeuvres complètes tome I), © Gallimard; Zazivanje

mumije/Invocation à la Momie (iz »Poemes 1924—193 5«, Oeuvres complètes tome I), © Gallimard; Ovdje pociva/Ci-gît (iz Oeuvres complètes tome XII), © Gallimard

YVES BONNEFOY: Glas/Une Voix (iz Du Mouvement et de l'Immobilité de Douve), © Mercure de France 195 3 ; Svje- tlost, izmijenjen a/La Lumière, changée (iz Pierre écrite), © Mercure de France 1965

ANDRE DU BOUCHET: S ruba kose/Du bord de la faux (iz Dans la chaleur vacante), © Mercure de France 1961

ANDRE BRETON': Slobodna veza/L'Union libre (iz Le Revolver à cheveux blancs), © Gallimard; Sablasni stavovi/Les Attitudes spectrales (iz Le Revolver a cheveux blancs), © Gallimard; Kažu mi da su tamo žali crni/On me dit que là-bas les plages sont noires (iz il Air de l'eau), © Gallimard; Svijet u cjelovu/Le monde dans un baiser (iz VAir de Veau), © Gallimard; Na putu za San Romano/Sur la route de San Romano (iz Oublier), © Gallimard

BLATSE CENDRARS: Portr et/Portrait (iz Dix-neuf poèmes élastiques), © Editions Denoël 1947; Moj ples/Ma danse (iz Dix-neuf poèmes élastiques), © Editions Denoël 1947; Nas lovi/Ti tres (iz Dix-neuf poèmes élastiques), ©Editions Denoël 1947

AlMÉ CESAIRE: Obznana gađanja/Avis de tirs (iz LesArtnes miraculeuses), © Gallimard; Zmiji/Au serpent (iz La

Poésie), © Editions du Seuil 1994

RENECÏIAR: Žuriš se pisati/Tù es pressé d'écrire (iz Commune présence), © Gallimard; Posvećeno A.../A *** (izA une sérévité crispée), © Gallimard; S lo bod a/Liberté (iz Fureur et Mystère), © Gallimard; Jacquemard i Juli-

ja/Jacquemard et Julia (iz Le Poème pulvérisé), © Gallimard

PAUL CLAUDEL: Tmina/Ténèbres (iz Corona Benignitatis Anni Dei), © Gallimard; Balada/Ballade (iz Corona Benignitatis Anni Dei), © Gallimard; Muza koja je milost/La Muse qui est la grâce (iz Cinq Grandes Odes),

© Gallimard; Kantik o vinogradu/Cantique de la Vigne (iz Cantate à trois voix), © Gallimard

JEAN COCTEAU: Baterija/Batterie (ïzPoésie), © Gallimard; Lože spavam kada glava ti u noći/Je n'aime pas dormir

quand ta figure habite (iz Plain-Chant), © Comité Jean Cocteau

PAUL ÉLUARD: Zrcalo trenutka/Le Miroir d'un moment (iz Capitale de la Douleur), © Gallimard; Volim te/Je t'aime (izLe Phénix), © Gallimard; Moja ljubav/L'Amoureuse, (iz Mourir de ne pas mourir), © Gallimard; Oslikane riječi/Paroles peintes (izCoursnaturel), © Gallimard; Glavom protiv zidova/LaTête contre les

murs (iz Les Yeux fertiles), © Gallimard

PIERRE EMMANUEL: Euridikina tužaljka/La Plainte d'Euridice (iz Tombeau d'Orphée), © Seghers; Silazak u pa-

kao/La Descente aux enfers (iz Tombeau d'Orphée), © Seghers

EUGENE GUILLEVIC: Stijene/Les Rocs (iz Terrnqué), © Gallimard

R\DOVAN Ivšić: Meteori/Météores, © Radovan Ivšić

PIERREJEANJOUVE: Mistična krajina/Paysage mistique {izMatière céleste), © Mercure de France; Lov/La Chasse (izMatière céleste), © Mercure de France; Leptiri/Les Papillons (izMatière céleste), © Mercure de France; Orfej/Orphée (izMatièrecéleste), © Mercure de France; Žuti konj/Cheval jaune (izKyrie), © Mercure de France

VALERY LARBAUD: Oda/Ode, © Gallimard; Yaravi/Yaravî (iz Les Poésies de A. 0. Bamabooth), © Gallimard HENRI MICHAUX: Počinak u nesreći/Le Repos dans le malheur (iz Un Certain Plume), © Gallimard; Izazivam !/Con- tre (iz LaNuit remue), © Gallimard; Velika borba/Le Grand combat (iz Qui je fis), © Gallimard; Ali kada ćeš ti doći?/Mais1bi, quand viendras-tu? (iz Un Certain Plumé), © Gallimard; Budućnost/LAvenir (izMes

propriétés), © Gallimard

FRANCIS PONGE: Kruh/Le Pain (iz Le Parti pris des choses), © Gallimard; Sunce čigra za bičevanie/Le Soleil tou- pie à fouetter (izLe Grand recueil), © Gallimard; Šetnja kroz naše staklenike/La Promenade dans nos serres (iz Proênies), © Gallimard; Oblik svijeta/La Forme du monde (iz Proêmes), © Gallimard

JACQUES PREVERT: Nedajte/Ilne faut pas (iz Paroles), © Gallimard; Povorka/Cortège (iz Paroles), © Gallimard; Barbara/Barbara (iz Paroles), © Gallimard; Živi pijesak/Sables mouvants (iz Paroles), © Gallimard

RAYMOND QUENEAU: Tumačenje metafore/UExplication des métaphores (iz Les Ziaux), © Gallimard; Za poeti- ku/Pour un art poétique (iz Bucoliques), © Gallimard; Sunce/Le Soleil (izBattre la campagne), © Gallimard; Taj miris/Cette odeur (izFendrelesflots), © Gallimard; Kraj godine/Bout de l'an (izBucoliques), © Gallimard

PIERRE REVERDY: Suh jezik/La Langue sèche (iz Plupart du Temps), © Flammarion; Kasno u noć/Tard dans la nuit (iz Plupart du Temps), © Flammarion; Pjesnici/Les Poètes (iz Plupart du Temps), © Flammarion; Hodnik/Couloir (iz Plupart du Temps), © Flammarion

DENIS ROCHE: »Pjesništvo je pitanje dalekozora«/»La poésie est une question de collimateur« (iz La Poésie est inadmissible), © Editions du Seuil 1995

SAINT-JOHN PERSE: Anabaza VII./Anabase VII, © Gallimard; Progonstvo I., IL, III./Exil I, II, III, © Gallimard; Morekazi I., VI./Amers I, VI, © Gallimard

LEOPOLD SEDAR SENGHOK: Crna žena/Femme noire (izOeuvrepoétique), © Editions du Seuil 1964; Ndessé/Ndessé (iz Oeuvre poétique), © Editions du Seuil 1964

JULES SUPERVIELLE: Silazak divova/D es cente des Géants (iz La Fable du Monde), © Gallimard; Tijelo/Le Corps (iz La Fable du Mondé), © Gallimard; Žalba za zemljom/Le Regret de la terre (iz LesA?nis bicofwus), © Gal- limard