ANTOLOGIJA FRANCUSKOGA PJESNITVA

S U G L A S J A

Knjiga 1.

Urednik

BOJAN MAROTTI

Design ovitka

IVICA BELINI

Grafiki urednik FRANJO KI

Objavljivanje ove knjige potpomogli su, u sklopu izdavakoga progra-

ma Ministarstva vanjskih poslova Francuske, Francusko veleposlanstvo

u Hrvatskoj i Francuski institut u Zagrebu.

La publication de cet ouvrage dans le cadre du programme de partici-

pation la publication du Ministre franais des Affaires Etrangres,

bnficie du soutien de l'Ambassade de France en Croatie et de l'Institut

Franais de Zagreb.

ArTresor naklada, Ilica 75, Zagreb, 1998.

Ilustracija na ovitku: Photo RMN - Arnaudet

ANTOLOGIJA FRANCUSKOGA

PJESNITVA

Sastavili

ZVONIMIR MRKONJI MIRKO TOMASOVI

S ARTRESOR NAKLADA

ZAGREB, 1998.

Za pjesnike od C. Marota do Th. Gautiera odabir je napravio

te napisao dio predgovora i osnovne podatke o pjesnicima

Mirko Tbmasovi, a za ostale je pjesnike to uinio

Zvonimir Mrkonji.

Preveli:

FRANO ALE, ANTE IIN-AIN, ELJKA ORAK, DRAGUTIN DOMJANI, GRGO GAMULIN, VLADIMIR GERI,

MARKO GRI, IVO HERGEI, JOVAN HRANILOVI, DRAGO IVANIEVI, RADOVAN IVI, SLAVKO JEI,

ANTE JUREVI, JURE KATELAN, ELJKO KLAI, NIKICA KOLUMBI, IVAN G. KOVAI, BOO KUKOLJA, VLADISLAV KUAN, VINJA MACHIEDO, MATE MARAS, TONKO MAROEVI, PREDRAG MATVEJEVI, NIKOLA

MILIEVI, ZVONIMIR MRKONJI, VLADIMIR NAZOR, LUKO PALJETAK,

IVAN PANDI, VOJMIL RABADAN, JAKA SEDMAK, IVAN SLAMNIG,

ANTUN OLJAN, NIKOLA OP, MIRKO TOMASOVI, IVAN TRNSKI,

TIN UJEVI, STOJAN VUIEVI, BRANISLAV ZELJKOVI,

ANDRA ZLATAR, BOE V IGO

tutorskih prava za pojedine

ustanove da imaju autorsko

jdi ureivanja odnosa.

5

PREDGOVOR

1.

-ZVedu lirikama velikih svjetskih jezika europskoga Zapada, fran- cuska lirika zauzima istaknuto mjesto. Njoj pripada neprijeporno prven- stvo po tome to se u francuskim zemljama najranije pojavilo pjesnitvo na narodnom jeziku, tovie u tekstovima koji su potpuno autorski, te su se kao takvi i sauvali. Ta pojava - trubadursko pjesnitvo - dogaaj je od kapitalne vanosti ne samo za Francusku nego i za cjelokupnu europsku kulturu. Nastanak trubadurskoga pjesnitva obavijen je ma- glom i do danas njegovi izvori nisu dostatno objanjeni. Je li presudna bila latinska tradicija ili vanjski utjecaji, hispano-arapski, keltski, he- lenistiki itd. - ni jedna od teza ne ini se suvie uvjerljivom. Zato se trubadursko pjesnitvo moe s pravom smatrati elementarnom poja- vom proljea svijeta (Zeljka orak). Podruje je njegova nastanka i proirenja juna polovina Francuske, koja se podudarala s podrujem rasprostranjenosti provansalskoga (okcitanskoga) jezika. Prva sauvana trubadurska poezija jest 11 pjesama Guilhema de Peitieua, IX. vojvode akvitanskoga (1071. - 1127.), koji je ujedno jedno od najveih imena trubadurskoga pjesnitva. Guilhemova poezija nosi znaajke koje e ve- inom biti tipine za cijelo to pjesnitvo. To su pjesme udvorne, ideal- ne ljubavi, ali se ljubav u njima pokazuje isto tako i sa senzualne, satirine strane. Ta poezija njeguje kult i praksu komplicirane, virtuozno ovladane forme, koja kulminira u duhu paradoksa i apsurda. To je tzv. trobarclus (hermetska poezija) nasuprot trobar plan (jasna, lagana poezija).

Osnovne vrste trubadurske poezij',jesu canz, sirventes i tenz. Can- z je najomiljenija vrsta jer je to izraz ljubavnoga pjesnitva, u prvom redu udvorne ljubavi. Pjevati dami koju ljubi, za trubadura znai stavi-

6

ti se u njezinu slubu; a biti u toj slubi jest iskuati njezine sretne, koliko i one nesretne trenutke, nadu i beznae. Sirve?ites je canzo primijenjen na drugovrsne sadraje, poglavito kada trubadur slui svoga feudalnoga gospodara, slavei ga i branei ga od napada, pri emu ta esto politika poezija poprima satiriki prizvuk. Tenz je poetski prijepor u dva glasa, od kojih jedan postavlja drugomu pitanja, a drugi brani suprotnu tezu, da bi se raspra zakljuila pozivanjem kakva gospara ili gospoje da pre- sudi.

Postoje i manje reprezentativni anrovi kao to su pastourelle (pri- jepor zavoenja izmeu viteza i pastirice), alba (noobdijino upozora- vanje ljubavnika da dolazi dan), romance (izvjee o sentimentalnim pu- stolovinama), ali i plesne pjesme baladas, dansas, estampidas. Osnovni je medij trubadurskoga pjesnitva glas. Te se pjesme pjevaju, bilo da ih izvodi sam autor - trubadur, ili ongler - pjeva, koji sam ne stvara pje- sme. tovie, za uspjeh ljubavne pjesme u irem opinstvu presudniji je napjev nego rijei. Bio on plemi ili ovjek niega podrijetla, truba- dur je uena osoba, koja se kree po dvorovima, to je ongleru bilo nemogue postii. Poznata su imena od oko 500 trubadura, ali od samo manjega broja njih sauvana su djela u znatnijem opsegu. Trubaduri nakon Guilhema Akvitanskoga proiruju krug tema te lirike. Sredinom XII. st. Jaufr Rudel stvara mit o dalekoj ljubavi, do te mjere dalekoj da postaje predmetom mistine tenje. Marcabrun, pjesnik otra jezi- ka, gleda na ljubav posve realistiki, a o enama govori tovie kao e- nomrzac. Bertran de Born (oko 1140. - oko 1215.) zanesenjak je rata, on potie velikae jedne protiv drugih, zbog ega je i zavrio u Dante- ovu Paklu. Bernart de Ventadorn (umro oko 1200.) ocrtao je s najvie strasti i mate ljubavnu udnju, pa se smatra vrhuncem trubadurskoga pjesnitva. Arnautz Daniel dobio je od Dantea epitet najboljega kova- a materinjega jezika, a kao virtuoza i inovatora pjesnike forme oso- bito ga je cijenio Ezra Pound.

Jedinstveni uzlet trubadurskoga pjesnitva bio je osuen na susta- janje onoga asa kada su mu poela izmicati njegova realna uporita. U ratovima koje je poetkom XIII. st. pokrenula francuska kraljevina protiv albigenza, katarskih heretika, veina velikaa francuskoga Juga liena je zemlje i protjerana. Nestalo je gostoljubivih dvoraca na koji- ma je cvjetalo trubadursko umijee, pa su trubaduri morali potraiti

7

okrilje izvan podruja dosega svoga jezika, u panjolskoj, Italiji, Nje- makoj, Maarskoj, pa je vjerojatno poneki od njih proao i kroz Hr- vatsku. Istodobno, posvuda se suzbija provansalski jezik kao prometa- lo krivovjerja. Tako je zakljueno jedno od najblistavijih razdoblja u po- vijesti europskoga pjesnitva, bez steevina kojega je nezamisliv nje- gov kasniji razvoj. To je u prvom redu iskustvo da je mogue na naro- dnom jeziku pisati djela koja savrenou ni po emu ne zaostaju za onima pisanima na klasinim jezicima. Ideologija udvorne ljubavi bijae poticajem Petrarki i petrarkizmu. Trubadurski kult forme, koji je bati- nilo francusko pjesnitvo srednjega vijeka, reaktualiziran je u simbo- lizmu, da bi u Mallarma doivio vrhunac. Ljubav prema paradoksu i apsurdu uinila je francusku poeziju mjestom upravo predodreenim za pojavu nadrealizma.

U sjevernom dijelu Francuske, istodobno s poetcima trubadur- skoga pjesnitva, nastaju na francuskom jeziku junake pjesme, chan- sons de geste. Piu ih redovnici u samostanima, a ire ih i razvijaju on- gleri. Jedne obraduju teme iz antike, druge teme tzv. bretonskoga ro- mana poznatoga po ciklusu o vitezovima Okrugloga stola i kralju Ar- turu, tree pak dogaaje oko Karla Velikoga. Iz ovih potonjih nastalo je najznaajnije djelo toga pjesnitva, Pjesan o Rolandu (oko 1100.), borcu protiv Saracena. Najznaajniji pjesnik romana u stihovima, Chrtien de Troyes (1135. - 1190.), ostavio je niz djela u kojima je razvio teme iz bretonskoga ciklusa, a mnoga e, od Tristana do Percevala (Parsifa- la), ostati u pamenju preko opera R. Wagnera. Suprotno junakomu ozraju tih romana, tovie parodirajui ih, basne u stihovima koje tvore Roman o Liscu, proizvod su graanskoga svjetonazora, koji satiriki ko- mentira karaktere i ponaanje ljudi iz viih drutvenih razreda.

U lirskom pjesnitvu poticaj trubadura prenijet e se na sjeverois- tok, u Champagneu, a njihovi e nastavljai biti truveri {trouvres). Tako Gace Brl krajem XII. st. preuzima teme udvorne poezije. Na pjesni- tvo truvera snano djeluju nedae kriarskoga ivota i preko njih se prelamaju svi sadraji te poezije. Conon de Bthune (1150. - 1219.), jedan od kriarskih vojskovoa, pjeva o kriaru koji ide u rat ostavljajui ljubljenu. Katelan od Coucya proslavio se kao pjesnik bolnoga opro- taja od svoje gospoje. Thibaut de Champagne, grof ampanjski i kralj Navarre, takoer kriar, pjesnik je ljubavnoga razoaranja.

8

Kao svojevrsna sinteza, koja saima cijelo jedno razdoblje francuske poezije oko njezine sredinje zaokupljenosti - ljubavi, nastao je Roman o Rui, opsean roman u stihovima, koji su u dva navrata pisala dva au- tora. Prvi je dio napisao Guillaume de Lorris (1210.? - 1240.?) i u njemu izlae nauk o udvornoj ljubavi u obliku snovite alegorije sa simbolinim osobama. U vrtu Uitka Ljubavnik eli osvojiti Ruu, pri emu mu po- mau saveznici, a odmau neprijatelji. Pedesetak godina poslije, Jean de Meung (1250.? - 1304.) pie opsean nastavak, ali u posve suprot- nom duhu. Dok De Lorris prilazi svojoj temi kao pjesnik udvorne lju- bavi, De Meung je racionalist i skeptik, koji tu temu dovodi u pitanje. U tu svrhu slui se antikom filozofijom i skolastikom, pa suprotsta- vljajui se tretiranju ene kao idealnoga bia, dospijeva u drugu kraj- nost - krajnost mizoginije. Time je ovaj pjesnik konano zakljuio raz- doblje udvornoga pjesnitva te pridonio zaokretu srednjovjekovnoga pjesnitva prema humanizmu, koji najavljuje knjievnost renesanse.

Tijekom XIII. st. truversku poeziju, kao izrazito dvorsko pjesnitvo, nastavljaju pjesnici graanskoga podrijetla, mijenjajui time i njegovu narav. Njihovi nastavljai, ongleri, stavljaju enski ideal udvorne ljubavi u konkretniji okvir, dok njihov doivljaj stvarnosti dobiva egzistenci- jalnu dimenziju. U tim mijenama imalo je znatna udjela i latinsko pje- snitvo golijard, klerika loega, raspusnoga ivota. Svojim satirikim pjesmama protiv visokoga sveenstva, tovie protiv Rima, oni su poet- ski oblikovali duh nepokornosti i pobune te ga prenijeli na pjesnike fran- cuskoga jezika. Kao najvea pjesnika figura toga stoljea ocrtava se Rutebeuf (izmeu 1230. i 1290.). Taj ongler, profesionalni izvoa poe- zije, koji je i sam pjesnik, sve tegobe svoga ivota parikoga skitnice i siromaha doivljava duboko individualno, pa je i u naslove svojih pjesa- ma stavljao svoje ime. Svojim individualizmom, svijeu o propadljivosti ljudskoga opstanka i svijeu o svome pjesnikom pozivu, Rutebeuf je utjelovio sastavnice pjesnike sudbine, koje e biti znaajkom mnogih francuskih pjesnika, osobito onoga koji e dva stoljea poslije njega oznaiti vrhunac poezije srednjega vijeka, Franoisa Villona.

Imena Rutebeufa i Villona znae samo najistaknutije toke jednoga pravca nazonoga u francuskom pjesnitvu od samoga njegova poetka. To je poezija, kako je u svojoj razdiobi naziva Ren Lalou, robusnoga realizma, satirikih i opscenih krajnosti. Drugi je pravac aristokratske

9

tananosti udvornoga pjesnitva, kojemu prijeti suprotna opasnost, tj. da zapadne u prenemaganje. Ova potonja tenja uzela je sve vie maha u XIV. st., kada se poezijom bave pjesnici od zanata, kojih su pjesme, namijenjene plemstvu i bogatim graanima, daleko od briga puka. Zato se njihova invencija oituje u iznalaenju sloenih novih pjesnikih for- mi kao to su rondeau, ballade, chant royal, virelai itd., kojima je zajedniko viekratno navraanje istih srokova. U svim tim novostima okuao se sjajni skladatelj i pjesnik Guillaume de Machaut (oko 1300. - 13 77.), davi opis lirskih formi u djeluLijek sree. Njegov uenik Eustache Deschamps (1346. - 1406.?) napisao je prvu proznu poetiku, Umijee pjevanja i sasta- vljanja pjesama (1392.), dok je u stihovima, u kojima kritizira dvorjane, vojnike, novare itd., ostavio slikovito svjedoanstvo o drutvu XIV. st. Pjesnikinja Christine de Pisan (1363. - 1431.?) prva je profesionalna spisateljica u francuskoj knjievnosti. Ostavi ve u dvadeset i petoj go- dini udovica s troje djece, ona nalazi u knjievnosti mogunost prei- vljenja i zadovoljtine. Kao spisateljica uzela je u zatitu ene, koje na- pada Jean de Meung u drugom dijelu Romana o Rui. Francusko pjesni- tvo srednjega vijeka zakljuuje se s dva znaajna pjesnika, koji najbo- lje ilustriraju njegovu dvojstvenu narav. Charles Orlanski (1394. - 1465.) izdanak je visokoga plemstva, vrlo prisutan u politikim previra- njima do trenutka kada ga u dvadeset i etvrtoj godini zarobljuju Englezi u bitci kod Azincourta. Za vrijeme od etvrt stoljea zatoen je u Engle- skoj, da bi po povratku epikurejski ivio u dvorcu Blois okruen uenim ljudima i pjesnicima, medu kojima je bio i Villon. Charles Orleanski posljednji je pjesnik udvorne ljubavi, koji istodobno, preko majke Tali- janke, prenosi prve odjeke talijanske renesanse i petrarkizma. Premda se sluio alegorijom i ostalim vjetinama u duhu vremena, on je supti- lan lirik, koji ocrtava radosti ivota, manje iskren u ljuvenoj retorici nego u opisu malih prizora, u slikama prirode, gdje spada i slika dolaska pro- ljea, kojoj zahvaljuje svoj najljepi rondeau: Gle, vrijeme je skinuto plat.

U dvorcu Blois srela su se dakle dva pjesnika koja sluajno pripadaju istomu vremenu, aristokrat Charles Orlanski i puanin Franois Vil- lon (1431. - 1464.?), kojim zapoinje francuska moderna poezija. U Vil- lona nema vie zamiljene gospoje udvornoga pjesnitva, on kao neki Driev junak ustanovljuje da s praznim elucem ne haje za ljubav. Tomu osobnomu iskustvu odgovaraju i ostale naznake Villonova dubokoga

10

individualizma. Ovaj suident Sorbonne stekao je knjievnu naobrazbu da bi se mogao rugati (nadri)uenosti. Na Villonovo pjesnitvo vie je od svega utjecao njegov nesretan, buran ivot, koji ga je vodio u krme, javne kue, a preko umorstva i u zatvor. Iekivanje smrtne kazne nadah- nulo ga je za njegove pjesnike Oporuke, gdje dolazi na domak spozna- je o zlosretnosti pjesnikoga opstanka - to Villona ini dalekim pre- teom prokletih pjesnika, Baudelairea, Corbirea, Verlainea, Mal- larma i Rimbauda.

2.

Demedievalizacija francuskoga pjesnitva skopana je, kao i drugdje u Europi, s konstituiranjem humanistike knjievnosti, koja se osobito razvija pod okriljem Franje I. Mecena i animator kulture i umjetnosti, dovodi na svoj dvor i u Francusku mnoge glasovite Talijane, a sestra mu Margareta Navarska okuplja oko sebe literate i sama se nastoji pje- sniki iskazati. Humanizam ne samo namee novi izraajni medij nego i drugaije standarde i mjerila knjievne tvorbe prema razini antike tradicije i razvijene talijanske renesanse. Clment Marot, neko vrijeme povezan s krugom Margarete Navarske, pokuava kao vrlo darovit pje- snik i umjean versifikator retoriarsko i dvorsko stihotvorstvo moder- nizirati, tj. prilagoditi novim gibanjima s ugledom na zamamno talijan- sko pjesnikovanje. Ipak, tek s tzv. lyonskom kolom dohodi do svjesnoga poetikoga posvajanja pripadnih estica renesansne lirike, ponajlake prepoznatljivih u neoplatonistikom petrarkiziranju. Lyonski pjesnici ne potpadaju pod dvorsku zatitu, ve djeluju u urbanom sreditu, u odnosu na humaniste stoga im je komunikacijski protok bri i iri. Re- cepcija lirike ne podrazumijeva uenu elitu, ve vei broj primatelja, sastavi se ne samo piu nego i izvode uz glazbalo. Vezanost Lyona uz Italiju, posebice uz Firenzu, izazivlje elju za jednakim civilizacijskim i kulturnim prosperitetom, a gradski ambijent, mnogo tipiniji i razvi- jeniji od onoga parikoga, pogoduje renesansnim autorskim oitova- njima. Ba se u Lyonu oko 1530. oblikuje druba tovatelja talijanske kulture, nazvam Anglique, u kojoj su Maurice, Claudine i Sybille Scve, Pernette du Guillet, Jeanne Gaillarde. Objekt njihova kulta biva Fran-

11

cesco Petrarca i njegova interpretacija u okviru neoplatonizma, po uzoru na talijanske otmjene razgovore, Dijaloge o ljubavi (Leona Hebrejca). Maurice Scve u tom duhu ispisuje kanconijersku zbirku (Dlie, 1544.) sa zamrenom versifikatorskom strukturom i vertikalnom zamilju sub- limacije ljubavi do zdruenja bia u vrhovnom dobru. Louise Lab, bli- ska Scveu, dama s lutnjom, zloudana lijepa uarka, korespondira u uvstvenim, senzualnim sonetima s eznutljivim Olivierom de Ma- gnyem, pjesnikom uzvratnih sastavaka. Taj lyonski renesansni nagovje- taj, obiljeen slatkim misticizmom (Michelet), nije mogao suvie odjeknuti izvan mjesnih granica. Sira nacionalna protega ostvaruje se djelovanjem tzv. plejadista iz parike metropole, dosta estokom polari- zacijom unutar nje. S jedne je strane Sorbonne, nesklona i protivna no- vomu duhu, humanizmu i renesansi, a s druge pak mladi buntovni krug oko Ronsarda i Du Bellaya. Taj reformatorski dvolist oblikuje progra- matska naela i poinje ih primjenjivati u svojim pjesmama. Ronsardova je ambicija stvoriti ne samo francuski jezik dostojan grkoga i latinskoga nego i francusku muzu dostojnu antikih, usporedice s prijenosom tali- janskih iskustava i postignua. Ronsard poinje s pindarovskim odama, ali dotada nevienu uvenost doivljuje s knjigom Ljubavi (1552.), od paa se uzdie do nacionalne osobnosti, respektiran, uvaavan kaopo- ta doctus, pota christianus, tenerorum lusor amorum.. Zahvaljujui Jeanu Doratu, koji ga je helenski izobrazio, on u galantnu poeziju unosi rene- sansne erotike natuknice, na stanovit je nain despiritualizira i pribli- uje mladomu narataju, privlai sljedbenike. Joachim du Bellay, poevi jednako sa sjetnim petrarkiziranjem, izrazuje francusko domotuje i gal- ski satiriki naboj. Rije je o pjesnicima europske pozicije i dometa: s Plejadom se napokon francuska poezija u odnosu na europski kontekst deprovincijalizira, internacionalizira, jer oba autora, poglavito Ron- sard, bivaju prihvaeni i priznati izvan matine literature. On i drugi pjesnici Plejade popunie versifikatorski i tematski repertoar, uvedoe antike vrste, oblike i obrasce i tako je reformatorski projekt renesan- sne adaptacije zaista primijenjen. No, u odnosu na sline procese u eu- ropskim poezijamaXVI. stoljea ima nekih razlika: vea rezistencija pre- ma talijanskoj metrici (nije prihvaen hendekasilab), istrajnost nekih nacionalnih srednjovjekovnih stalnih oblika i izostanak reprezentativno- ga epa (unato nervoznomu Ronsardovu pokuaju). Potkraj istoga sto-

12

ljea plejadistika koncepcija izazivlje reakciju zbog sve veih primjesa uenoga, eruditskoga, latinizirajuega pjesnitva, pa se iznovice oivljuje lirika talijanske mode, udvorna, jednostavnijega izraza i barokistike skrbi za artistiki efekt. Poetkom dojduega stoljea, krasnici i pre- cioze oduevljavaju se panjolskim pjesnicima, a krvava tragika vjersko- ga, graanskoga rata takoer ima svoju emotivnu emanaciju. Nije posve lako rasporediti, omeiti i specificirati francusko barokno pjesnitvo, zbog vie djelatnih silnica, a i preklapanja s renesansnim i klasicistikim. Negda ignorirano, ono se danas u kritikim i antologiarskim sudovi- ma s pravom prevrednuje, moda ak otkriva. Pozornost se vie usmje- ruje prema skupini tzv. libertinaca (Thophile de Viau, A. G. de Saint- Amant) nego prema interpretima prpone, neobvezatne, salonske i ga- lantne poezije (Vincent Voiture). Thophileovi sumiljenici bili su svjes- ni protivnici uspostavljajue klasicistike doktrine, skloni matarijama, pa i fantastici, a istodobno je barok proizveo potrebu pjesnikoga oi- tovanja spiritualnih i metafizikih pobuda (Jean Raine). Konetizam i druge manire iz Italije (poetkom XVII. stoljea u Parizu boravi G. B. Marino i briljira po njegovim salonima) izazivlju zazor poborni- ka klasicizma, koji trae racionalizaciju, demetaforizaciju i versifikator- ski strogo voenu liriku, kako to sankcionira implicite Malherbe, a expli- cite Boileau. Sredina XVII. stoljea vrijeme je sveopega literariziranja strasti {lapassion) i njezine polarizacije (krasna ili tragina), vrijeme je duhovno-religijskih kriza (isusovci - jansenisti), recivilizacije javnoga ivota i obrazaca vladanja s imperativnim okomitim dvorskim ustrojem, kranskoga preispitivanja udorea i sve je to zabiljeeno u lirskim frag- mentima, koji su raspreni diljem pojedinih opusa i autorskih opcija prema mjerodavnim uzvienijim anrovima. anrovska hijerarhija i na- metljiva normativnost na neki su nain degradirale liriku kada je nadvla- dala punina klasicistike stege. Pjesme su se tako esto svodile na male dosjetke (otuda bezbroj prigodniarskih soneta) ili na stanovito rjeava- nje krialjke pozivom na mitologijsku erudiciju. Jean de La Fontaine iziao je iz reenih okvira, demitologizirao prirodu, smjestivi u nju iva bia iz ljudskoga vidokruga na jedan zabavan i pouan nain (divertir et instruire), kako su to zahtijevale klasicistike poetike. Njegove basne, prodahnute zanimanjem za zoologiju iz uenih salona, zapravo su mali pjesmotvori, koji na podlozi tradicionalne vrste iskazuju vrhunsko indi-

13

vidualno umijee i oporbeni mentalitet. PoezijaXVIII. stoljea nije, me- utim, uspjela ostvariti neke vee koncepcijske ni tematske novine. Openito govorei, ona je u to doba ipak art mineur, to znai da se pjeva o svemu i svaemu, autorski uglavnom nerazlikovno, a njeguju se potroni oblici epigrama, epitafa, madrigala, popijevaka, basni, oda, elegija. Takvi se sastavi mogu razvrstavati i na salonske, lagane, pr- pone, didaktike, opisne pjesme, pjesme u slubi znanosti ili filozofi- je, osobne polemike ili pamfletizma. Rugalaku darovitost nacije po- tvruju mnogi stihotvorci, ne samo Voltaire. Alexis Piron ovako, pri- mjerice, saimlje svoju glasovitu nadgrobnicu:

Ovdje poiva Piron, aka jada, postat akademik ni to ne b kadar.

Potkraj stoljea nazire se jedna jaka pjesnika osobnost, Andr Ch-

nier, legendarni utamnienik i rtva terora, obnovitelj lirike. Njegov je program dostignue ljepote po helenskom kodu, a okolnosti su ga nagnale da sklada pojedine tubalice u negvama, u predgiljotinskoj tje- skobi. Roen 1762., dakle u istom desetljeu kao i Chateaubriand, da ga nasilna smrt nije omela, vjerojatno bi preao prag novoga stoljea kao srodnik romanticima, koji su ga, uostalom, i prepoznali kao pjesnika.

Napokon Lamartine doe, moglo bi se parafrazirati glasovit po- lustih Boileauov, kojim je fiksirao pojavu Malherbea u klasicistikim gibanjima. Alphonse de Lamartine lirizirao je francusko pjesnitvo, vratio mu uvstvenu sponu, izraajnu fluidnost, meliku svojstvenost, dignitet vrste. Njegove Pjesnike meditacije (1820.) uinile su ga pjesni- kom prvoga romantiarskoga narataja s recepcijom koja je zadobila nacionalne razmjere. Bio je to povratak pjesnika liriara i poetak naj- veega stoljea francuske poezije. Nakon dugo vremena razabire se ne samo ekstenzitet uvjebanoga umijea nego i intenzitet autorskoga ulo- ga; uspostavljaju se uzori i sljedbenici (lamartinisti, hugoisti), pravci i kole (intimna, pitoreskna, filozofska), omalovaavana kategori- ja galantnoga stihotvorstva dobiva nesluenu poetiku vrijednost, biva sudbinski, egzistencijalni pjev o eni. Svi oblici, sastojci i instrumenti lirike oivljuju se, renesansna se poezija vraa u djelatnu maticu nacio- nalne knjievnosti. Victor Hugo, koji je sam ispisao oko 200 000 stiho-

14

va, ima svjesne reformatorske ambicije nalik Ronsardovima. U poet- ski se medij ukljuuje leksik XVI. stoljea; Hugo, primjerice, propo- vijeda iznaae, otajstvo rijei. Romantiarski sindrom, dakako, dovodi i izvanjsku patetiku, hipersentimentalizam, ljuvenu hipertro- fiju, egotistiku boleivost. No, usporedice postoji i tendencija upitnoga pjesnikovanja (Alfred de Vigny), elja da se poetizira ovjekova razape- tost izmeu Neba i Zemlje, suodnos s boanstvom i pozicija u svemi- ru. Lamartineova potraga za jezerskim, idilinim, visinskim krajolici- ma u slijedu jaa nagnue prema tipskim opisima prirode. Mussetova opijenost ljubavnom bolju na temelju vlastitoga sluaja bivala je potica- jem dekorativne kliktavosti. Egzotizam, orijentalizam takoer su ima- li svoj vijek trajanja. Naglo prihvaeni pjesniki pokret obino nije imun na maniru. Primjese pomodnoga romantizma u poeziji izazivale su po- trebu za redukcijom ili preispitivanjem. Epski pokuaji, vjeni kompleks francuskih pjesnika, nisu imali pravoga odjeka, pa stoga ni zamaha. Pe- desetih godina zamjeuje se stanovita unutarnja revizija romantiarske pjesnike prakse. Himerini soneti Grarda de Nervala, sloeni u sta- nju supernaturalistikoga sna, pretkazuju simbolistike postupke i zao- kupljenost snovima, a Emajli i kameje Thophilea Gautiera u potrazi su za totalitetom forme sugestijom rijei, likovnoga i glazbenoga zna- ka. Ta Gautierova zbirka zagovorom plasticiteta i predmetnosti pjes- me bit e u skladu s nekim postavkama parnasovaca, premda se oni skraj- nje negativno odreuju prema Thophileovoj teoriji l'an pour Varta. Sve te poetske turbulencije romantizma i postromantizma, estetike i poetike napetosti, svoj su vrhunac i istodobno sintezu ostvarile u Bau- delaireovoj magiji pjesme.

3.

U francuskome je pjesnitvu XIX. st. razdoblje kada svijest o raz- likama medu stilovima vodi k proizvodnji i sve broj izmjeni umjetni- kih pravaca (pojava koja e doivjeti vrhunac u naem stoljeu). Svim tim pravcima koji e se nizati od romantizma naovamo, bit e zajednika svijest o samosvojnosti umjetnikoga djela, proistekla iz larpurlartizma, estetike umjetnosti radi umjetnosti. Samo korak dalje vodi zakljuak

15

da je umjetniko djelo nadmono tvorevini prirode. Zato se sve vea pozornost posveuje pjesnikomu postupku, nasuprot premoi osjeaja u romantiara. Parnasovska kola, koju je zastupao Leconte de Lisle, zaokupljena je, umjesto subjektivnom ispovijeu, pjesnikom slikom i predmetnim opisom. Ako se pjesniki ishodi parnasovaca i doimlju pomalo hladno, parnasovci su odigrali nezamjenjivu ulogu u pretvaranju pjesnikoga jezika u precizni instrument.

ini se da je romantina pobuna mogla postati djelotvornom u dje- lu svojih neizravnih nasljednika tek onda kada je postala poetskim pro- gramom, a taj je pak mogla iznijeti samo izuzetna pjesnika egzisten- cija. Ta je uloga pripala Charlesu Baudelaireu(1821. - 1867.), koji poe- ziju smatra bitnom u genezi moderniteta uope. Osnovni je problem moderne poezije definicija stvarnosti kao nune, a ujedno nedostatne. Vidljivi je svijet za Baudelairea ifrirani tekst, koji treba otkljuati uz pomo slinosti (analogija) i suglasja medu podatcima raznih osjetila. To je zadaa pjesnike fantazije, koja svijet analizira i ponovno ga rekon- struira, polazei pritom od drugaijega pojma ljepote, koji ukljuuje sve njezine iaene krajnosti. Sve to programira Baudelaireovu glavnu knjigu Cvjetovi zla (1857.) - sredinju knjigu francuskoga pjesnitva uop- e, a ujedno prvu knjigu moderne francuske i europske poezije - kao knjigu koja, bjeei kako od iskljuivosti subjektivnoga, tako i objektiv- noga, stavlja u sredite svoga interesa sam instrument, poeziju.

injenica da je s Baudelaireom francuska lirika postala europskom pojavom (Hugo Friedrich), oituje se i u tome to njega nastavlja neko- liko pjesnika koji produbljuju njegov trag. Isidore Ducasse, poznatiji pod imenom Lautramont (1846. - 1870.), piui svojaMa/dororovapje- vanja ide jo dalje od Baudelairea u apoteozi Zla, napadom na ovjeka i njegova Tvorca. On to ini uz pomo osebujne pjesnike proze, u kojoj je napisana i najslavnija metafora modernoga pjesnitva, poznata kao kultno mjesto nadrealista: Lijep kao sluajan susret ivaega stroja i kiobrana na razudbenom stolu. Jedini koji bi prihvatio Lautramonto- vu pobunu, premda je stvorio vlastitu u mnogoem njoj usporednu, bio bi Arthur Rimbaud (1854. - 1891.), ija se meteorska pjesnika djelat- nost odvila od njegove petnaeste do dvadesete godine. Sve je u Rim- bauda u znaku negacije: od odnosa prema obitelji, do odnosa prema drutvu i prema knjievnosti. Baudelaireova poetika suglasja postaje u

16

Rimbaudovu tumaenju promiljenim rastrojstvom svih osjetila, ko- jemu je svrha postizanje pjesnike vidovitosti. I dok ivi sablanjivo po blinje, sanja o objektivnoj poeziji i o poeziji kao univerzalnom jezi- ku. To mu u potpunosti uspijeva njegovim oporunim Iluminacijama (1874.), nepremaenom poveljom modernosti europskoga pjesnitva. U Iluminacijama nalaze se i prve pjesme napisane slobodnim stihom, a Rimbaud nikada nije tu novost najavio ni komentirao.

S Baudelaireom, Lautramontom i Rimbaudom uspostavljeno je u francuskoj poeziji dvojstvo, prema M. Ravmondu, izmeu navedenih pjesnika, koje naziva vidovitima, i drugih, koje zove artistima. Idealan je predstavnik potonje skupine Stphane Mallarm, koji svrhu pjeva- nja vidi onkraj svladavanja golemih prepreka to ih pjesniku postavlja disciplina forme. Ta je svrha ideja, kojoj se dolazi tako da se pisa- njem pjesme poniti njezina stvarnosna, doslovna graa. Tako se Mal- larm pribliio izazovu nitavila, koje sirenski mami literaturu. Artist je i Paul Verlaine (1844. - 1896.), ije se pjesnitvo najvie pribliava istoj glazbi - prema zahtjevu njegove pjesme Umijee pjesnitva. Ta je glazba impresionistika: ona izbjegava zvonki parnosloni stih, osno- vni joj je izraaj prijelaz, nijansa, titraj ozraja.

U izmaku XIX. st., koji i sam nosi stilski naziv fin de sicle, poezija ovih pjesnikih velikana dala je povod teorijskim postavkama simboli- stikoga pokreta. Taj se pokret stvarao preko nekoliko manifesta, od kojih je prvi napisao Jean Moras: Neprijateljica pouavanja, dekla- macije, lane osjetljivosti, objektivnoga opisivanja, simbolistika poezija nastoji odjenuti Ideju osjetilnim oblikom [...]. Opipljivije se odreenju simbolistikoga postupka pribliio Mallarm: Imenovati predmet zna- i oduzeti tri etvrtine uitka u pjesmi, a taj se sastoji u srei da ga ma- lo-pomalo nagaamo; stvoriti njegovu primisao, to nam je san. Pjesnici simbolizma, Jean Moras, Henri de Rgnier, Ren Ghil, Gustave Kahn, Georges Rodenbach, Maurice Maeterlinck, Albert Samain i dr. nisu mnogo dodali dometima svojih pretea. Simbolistika kola, kae Slavko Jei, bila je, takorei, nesporazumak. Mlade je pjesnike oarao Verlaine, osvojio Rimbaud, upuivao Mallarm, i oni su se udruili, mje- sto da zarone svaki u sebe i da razvijaju mogunosti to su im pruali njihovi uitelji. No oni su proli mimo toga i ostavili buduim genera- cijama da se koriste tima izvorima. Njihova je neprolazna zasluga ipak

17

u tomu to su olakali francuski stih, uinili ga elastinim i slobodnim. I unijeli su u poeziju osjeaj muzikalnosti.

Nasuprot dekadentnosti simbolista, Jules Laforgue (1860. - 1887.) nalazi uporite u ironiji, kalamburu i sinkretinom jeziku. Emile Verhaeren (1855. - 1916.) svojim se vizionarskim pristajanjem uz mo- dernu strojnu civilizaciju isto tako odmie od estetizma simbolista. Ti- me su se ta dva pjesnika prikljuila duhu novoga stoljea i modernih vremena. Ali reakcije na simbolizam bile su mnogostruke i poticajne, a svodile su se, po rijeima G. Picona, na jednu te istu svau izmeu reda i pustolovine, nasljea i iznaaa. To je, s jedne strane, neosimbo- listika kola, a s druge, pjesnici koji individualno nalaze put povratka jednostavnosti prirode. Tako se Francis Jammes (1868. - 1938.) nije bojao izravnoga obraanja jednostavnosti stvari i okruju prirodi bliske svakodnevice. Najvjerniji Mallarmov uenik Paul Valry (1871. - 1945.), nakon blistavih poetaka, odrie se poezije za dugi niz godina, da bi se poemom Mlada Parka ponovno vratio simbolistikomu pjesni- tvu. Ali Valiyu svrha pisanja nije poezija: on pisanje shvaa kao disci- plinu preko koje pjesnik izgrauje sebe. Paul Claudel (1868. - 1955.) ulazi u poeziju otkrivajui Rimbauda, ali e ubrzo prerasti simbolistiki intimizam u osjetu kozmikoga, kojega instrument nalazi u biblijskom stihu zasnovanome na podudarnosti misli i daha. Sto se tie nihilizma fin de siclea, on je dobio protuteu u preporodu vjerskoga osjeaja od Jammesa, Claudela i Pguya do Oscara de Lubicz-Milosza, koji uvodi stanovitu ideologizaciju, ali esto budi vjeru u misterij ivota. U za- kljuku bi se moglo rei da je simbolizam samo odgodio sueljenje izmeu moderne poezije i modernoga svijeta predstavljenoga tehnikim izumima. Znanost i tehnika omoguuju brzo ovladavanje prostranstvom svijeta, ali svim tim moima raspolae i poezija ukoliko se ostvari kao simultanistiko vienje. Upravo simultanizmom Guillaume Apollinaire definira novi duh u poeziji, koji zahtijeva uklapanje raznorodnoga gradiva i tehniku montae. Pjesnitvo novoga duha prenosi teite s glazbenosti stiha (simbolizam) i oslobaanja stiha (postsimbolizam) na pjesniku sliku.

Tehnika, nova prometna sredstva i moda putovanja u egzotine kra- jeve odreuju drugaiju duevnost, koja naputa elitni ukus simbolizma. Jules Romains u svom unanimizmu vidi pjesniko djelo na presjecitu

18

kolektivne duevnosti. Biaise Cendrars, Victor Segalen i Paul Claudel svjetski su putnici te provode dobar dio ivota na Dalekom istoku. Ne manje snano utjeu na poeziju druge umjetnosti, poglavito slikarstvo. Cendrars se nadahnjuje Chagallom i crnakom umjetnou. Kubizam (izraz je uostalom izmislio Apollinaire) djeluje na Maxa Jacoba, a De Chiricovo metafiziko slikarstvo na Pierrea Reverdya, koji je pridonio odreenju nadrealistike slike poznatim iskazom: Slika je ista tvore- vina duha. Ona ne moe nastati iz usporedbe, nego iz zblienja dviju vie ili manje razdaljenih stvarnosti.

Dadaizam i nadrealizam nastaju iz ratnih krhotina spajajui de- struktivnost s konstruktivnou. Na poticaj Freudove psihoanalize An- dr Breton dolazi u svom Manifestu nadrealizma do definicije: NAD- REALIZAM, im. m. Cisti duevni automatizam, pomou kojega se ho- e izraziti, bilo govorom ili pismom, ili na koji god drugi nain, zbilj- sko odvijanje misli. Diktat misli izvan nadzora razuma, izvan svake es- tetske ili udoredne svrhe. Premda se automatski tekstovi izvorno od- riu svake svrhe, pa i one knjievne, u manje kanonskoj verziji automa- tizam raa neobuzdanom asocijativnom spontanou, kao primjerice u Paula Eluarda, ija poezija nikada ne gubi jednostavnost ljubavnoga lirizma.

Svi pokreti koji su burkali francusko pjesnitvo u prvoj etvrtini ovoga stoljea, pripremili su doae plejade velikih pjesnika, koji se, izmiui duhu vremena, pripadnosti pokretima i ideologijama, okreu prostorima pjesnikoga otkria. Njihovi poetski svjetovi zasnovani na kulturi imaginarnoga, pokazuju visok stupanj samosvojnosti i neovisno- sti, to te pjesnike izdvaja u pjesnikom krajobrazu stoljea. Nastavljajui pravac egzotizma, Saint-John Perse (1887. - 1975.) istodobno je diplo- mat, prognanik, duhovni apatrid i graanin svijeta. I on se slui biblij- skim stihom i pie ritmiziranu muzikalnu prozu bogata rjenika da bi izrazio svojevrsnu sakralnost bez Boga. Jules Supervielle (1884. - 1960.) pie poeziju usporednu s nadrealistikim istraivanjem unutra- njih prostora psihe, ali gravitacija koja u njegovu svemiru sve povezu- je, nije psihotiki opsesivna, to je gravitacija simpatije, koja povezuje stvari osloboene ega. Pierre Jean Jouve (1887. - 1976.) otkriva po- mou psihoanalize bezdane spolnosti, koja istom preko osjeaja grije- ha postie vrhunac naslade. U istraivanjima unutarnjih prostora ni je-

19

dan od tih pjesnika nije dopro dalje od Henria Michauxa (1899. - 1984.). Ispunivi te prostore slikama komarne konkretnosti, on u njima ekspe- rimentira sa subjektom, koji se opire tjeskobom, krikom straha i pat- nje. Pisanje tada nema druge uloge nego da bude egzorcizam. Krajnje osoban doprinos rimbaudovskoj dilemi poezije i akcije dao je Ren Char (1907.- 1988.). Isprva sljedbenik nadrealizma, Char je u svojim pjesma- ma u prozi nastavio enigmaxicnost Iluminacija, spojivi je s mudrosnim tonom Heraklitovih fragmenata. Nasuprot cjelokupnomu tadanjemu francuskom pjesnitvu, Francis Ponge (1899. - 1988.) stavlja teite pje- snikoga postupka na odnos jezika i predmetnoga svijeta. Bit te meto- de jest opis koji sustavno obuhvaa predmet mreom analogija i metafo- ra, a krajnji joj je cilj da se, s pjesnikom, stavimo na stranu stvari.

Jedna od postojanih zaokupljenosti francuskoga pjesnitva od samih njegovih poetaka jest pitanje jezika, njegove (ne)podinjenosti smislu i prekoraivosti njegovih granica. Ako je Mallarm uspio u nitenju pri- zemnoga smisla i pobuivanju pjesnike Ideje, a Lautramont svojim cinizmom opjevao destrukciju samu, nadrealizam je od jezika stvorio prometalo apsolutne pobune, koja odbija svaku svrhu. Raymond Que- neau(1903.- 1976.) polazi od analize jezika, od raskoraka izmeu knji- evnoga i neknjievnoga, etimolokoga i fonetskoga, te uspostavlja svoj meumodel, koji humorno kombinira dva prethodna. S Queneauom se postavlja pitanje komunikativnosti moderne poezije: kako je vratiti nadahnuu svakodnevnom zbiljom. Za Jacquesa Prverta (1900. - 1977.) to znai vratiti poeziju tradicionalnijim, govornijim oblicima pje- snikoga kazivanja, dati joj tematiku blisku obinomu ovjeku, razgla- siti je preko masovnih medija, ansone, kazalita, filma.

Nakon razdoblja kada francusko pjesnitvo postie najvei stupanj samosvojnosti, godine nakon Drugoga svjetskoga rata donose sve jai utjecaj filozofije. Teko bi meutim bilo rei da pjesnici poinju opjeva- vati filozofske pojmove, ali je sigurno da ih prevode u ozraje, kvalitetu i metaforu. Neosporno je da je poezija Yvesa Bonnefoya (1923.) pod snanim utjecajem egzistencijalizma, a u ozraju metafizikih pitanja piu Philippe Jaccottet (1925.) i Andr du Bouchet (1924.). Jednako snaan utjecaj izvrit e zatim strukturalna lingvistika, stvorivi teorij- sku kolu oko asopisa Tel Quel, koja e poeziju takorei dovesti do sa- modokinua; vodei pjesnik te kole, Denis Roche (1937.), uvjeren je

20

naime da je poezija dio ideologije vladajuih klasa, te stavlja sebi u zadau unititi - dekonstruirati poeziju.

Od pokuaja da poezija premai granice vlastita djelokruga te posta- ne uzorom mijenjanja ivota (Rimbaud), do time proizvedene nega- cije poezije kao omeene djelatnosti, po nekima osuene da nestane zajedno s drutvenim razredom kojemu slui kao ukras - zatvara se pri- mjerni krug jednoga od najzanimljivijih stoljea poezije jednoga naro- da. Izmeu tih krajnjih ambicija, od kojih jedna uzdie poeziju onamo kamo pjesnik jedva da je moe jo slijediti - o ikarskoj sudbini takva pothvata posvjedoio je sam Rimbaud - i druge, koja joj daje mjeru po- troene, racionalizirane pobune, francuska se poezija, sreom, moe shvatiti kao neto istodobno praktinije i dinaminije u preobrazbama svoje vremenite pojavnosti. Iskuavajui krajnje mogunosti retorike i pjevne inkantacije, individualnoga svjedoenja i skupnoga iskaza, racio- nalne konstrukcije i iracionalne destrukcije, opisa i obrednika, govora i utnje, da bi jednom bila rukotvorinom, a drugi put ishodom jezine alkemije, molitvom i svetogrem, priopajnim sredstvom i znamenom nepriopivosti, umjetnou i znanou - francusko je pjesnitvo posta- lo najreprezentativnijim i najranjivijim izrazom genija jednoga jezika u svijesti o svojim ogranienjima, ali i o mnogostrukim, ingenioznim i virtuoznim nainima kako da se ona premae.

ZVONIMIR MRKONJI

MIRKO TOMASOVI

PJESAN O ROLANDU

(izmeu 1090. i 1130.)

21

Francusko epsko pjesnitvo nastaje osamostaljenjem svjetovne sfere od duhovne: borbeni feudalci angairani u kriarskim ratovima i os- talim oruanim pothvatima podravaju pisanje pjesama koje opjevava- ju junaka djela. To su chansons de geste (junake pjesme), koje su nasta- le mijeanjem raznih utjecaja: narodne predaje, klerika u samostanima i onglera, koji su ih izvodili. Najznaajniji ciklus takvih pjesama na- stao je oko bajoslovne osobe Karla Velikoga i ratova to ih je on vodio po Europi. Medu tim spjevovima istie se najstariji od njih, Pjesan o Rolandu (Chanson de Roland). Napisan je u asoniranom desetercu, a iznosi 290 laisses, kitica nejednake duine. Povijesna pozadina spjeva znatno je izmijenjena i heroizirana. Na povratku iz pobjednikoga pohoda u panjolsku zaelje vojske Karla Velikoga napali su Baski i unitili ga; medu poginulima nalazio se i bretonski grof Hruotland (Roland). U spjevu Roland postaje carevim neakom, Baski postaju golemom sara- censkom vojskom, koja pobjeuje jedino zahvaljujui Ganelonovoj izda- ji. Ne izdravi u nejednakoj borbi, u kojoj su svi izginuli, Roland doziva rogom Karla. On dolazi, pobije Saracene i kanjava izdajicu Ganelo- na. Skladnom kompozicijom i realistikom slikovitou detalja spjev upuuje na autorstvo jednoga ovjeka - moda Turolda, koji se spomi- nje na kraju.

22

naime da je poezija dio ideologije vladajuih klasa, te stavlja sebi u zadau unititi - dekonstruirati poeziju.

Od pokuaja da poezija premai granice vlastita djelokruga te posta- ne uzorom mijenjanja ivota (Rimbaud), do time proizvedene nega- cije poezije kao omeene djelatnosti, po nekima osuene da nestane zajedno s drutvenim razredom kojemu slui kao ukras - zatvara se pri- mjerni krug jednoga od najzanimljivijih stoljea poezije jednoga naro- da. Izmeu tih krajnjih ambicija, od kojih jedna uzdie poeziju onamo kamo pjesnik jedva da je moe jo slijediti - o ikarskoj sudbini takva pothvata posvjedoio je sam Rimbaud - i druge, koja joj daje mjeru po- troene, racionalizirane pobune, francuska se poezija, sreom, moe shvatiti kao neto istodobno praktinije i dinaminije u preobrazbama svoje vremenite pojavnosti. Iskuavajui krajnje mogunosti retorike i pjevne inkantacije, individualnoga svjedoenja i skupnoga iskaza, racio- nalne konstrukcije i iracionalne destrukcije, opisa i obrednika, govora i utnje, da bi jednom bila rukotvorinom, a drugi put ishodom jezine alkemije, molitvom i svetogrem, priopajnim sredstvom i znamenom nepriopivosti, umjetnou i znanou - francusko je pjesnitvo posta- lo najreprezentativnijim i najranjivijim izrazom genija jednoga jezika u svijesti o svojim ogranienjima, ali i o mnogostrukim, ingenioznim i virtuoznim nainima kako da se ona premae.

ZVONIMIR MRKONJI

MIRKO TOMASOVI

PJESAN O ROLANDU

(izmeu 1090. i 1130.)

23

Francusko epsko pjesnitvo nastaje osamostaljenjem svjetovne sfere od duhovne: borbeni feudalci angairani u kriarskim ratovima i os- talim oruanim pothvatima podravaju pisanje pjesama koje opjevava- ju junaka djela. To su chansons de geste (junake pjesme), koje su nasta- le mijeanjem raznih utjecaja: narodne predaje, klerika u samostanima i onglera, koji su ih izvodili. Najznaajniji ciklus takvih pjesama na- stao je oko bajoslovne osobe Karla Velikoga i ratova to ih je on vodio po Europi. Medu tim spjevovima istie se najstariji od njih, Pjesan o Rolandu (Chanson de Roland). Napisan je u asoniranom desetercu, a iznosi 290 laisses, kitica nejednake duine. Povijesna pozadina spjeva znatno je izmijenjena i heroizirana. Na povratku iz pobjednikoga pohoda u panjolsku zaelje vojske Karla Velikoga napali su Baski i unitili ga; medu poginulima nalazio se i bretonski grof Hruotland (Roland). U spjevu Roland postaje carevim neakom, Baski postaju golemom sara- censkom vojskom, koja pobjeuje jedino zahvaljujui Ganelonovoj izda- ji. Ne izdravi u nejednakoj borbi, u kojoj su svi izginuli, Roland doziva rogom Karla. On dolazi, pobije Saracene i kanjava izdajicu Ganelo- na. Skladnom kompozicijom i realistikom slikovitou detalja spjev upuuje na autorstvo jednoga ovjeka - moda Turolda, koji se spomi- nje na kraju.

24

PJESAN O ROLANDU

[ulomak]

ROLANDOVASMRT

o sent Rollanz, la vue ad perdue

CLXXI.

Spozna Roland - vida nema vie, Skupi snagu, na noge se die; Obrazi mu od tog poblijedie. S bola, srdbe, udarae maem Sivu stijenu to se pred njim nade. kripi elik, ali se ne lomi. Pomozi mi, Gospo, junak moli. Jao vama, Durendal, moj mau! Niste vie za me, umrijet ja u. A tol'ke sam bitke s vama bio I tolike zemlje osvojio Svud gdje vlada Karlo brade sijede! Ne dajte se ruci ue bijedne! Bjeste dugo vi u ruci mukoj Kakve nema vie u Francuskoj!

CLXXII.

Ahat-kamen tue maem golim, elik kripi, ali se ne lomi. Vidje da ga nee moi slomit - Poe nad njim tad suze da roni: Durendale lijepi, sjaja ista, Kako li mi prema suncu blista!

25

Kad se Karlo u Morjani nao, Aneo je Boji s neba sao S porukom da hrabrom velikau Kralj vas dade; - plemeniti vladar Meni ga je opasao tada. Njim osvojih Anjou i Bretagnu, Njim osvojih Poitou i Mainu, Njim osvojih vrlu Normandiju I Provansu i Akvitaniju, Lombardiju i Romagnu bijelu, I Bavarsku i Flandriju cijelu, Burgundiju i itavu Poljsku, Istanbul, to Karlu je u ropstvu, Saksoniju, to ga smjerno slui; S njim kroz kotsku, Wales i Irsku kruih, Za Englesku ja se njime borih - Tol'ke zemlje njime ja pokorih Da im Karlo sjedobradi vlada. Zbog tog maa tuan sam i jadan - Ne dam ga u nevjernike ruke! Boe oe, spasi ast Francuske!

CLXXIII.

Roland tue po kamenu sivom: Kol'ko ga je samo poodbijo! kripi, cvili otrica od maa, Ne lomi se, ve k nebu odskae. Kad grof vidje da ma nee slomit, Poe blage suze nad njim ronit: Durendale sveti, kako sija! Zlatni balak pun ti relikvija: Petrov zub i krv od Bazilija, Mog patrona Dioniza vlasi, Halja svete Marije te krasi. Nevjernikoj ruci ne prilii,

26

Kranin se treba tobom diit. Za kukavca Gospod te ne stvori. Mnogo zemlje ja s tobom pokorih, A za Karla rascvjetane brade, Hrabrog kralja, to im vladat znade.

CLXXIV

Vidi Roland - ivot mu se trne, Od glave mu smrt u srce srne, Pod bor jedan Roland urno trkne, Tu se prui po zelenoj travi, Na se stavi rog i ma svoj slavni, K nevjernikoj zemlji lice svrne. Tb uini, jer zbilja htijae Da kralj Karlo i sav narod kae: Junak osta grof i umirui! Pokajno se u grud stade tui, Rukavicu Bogu pruajui.

CLXXV

Ka panjolskoj Roland gleda s brijega, Vidi da mu vie nema vijeka. Jednom rukom u grudi se lupa: Milostivi Boe - mea culpa Zbog svih malih i velikih grijeha Koje inih od svojeg roenja Sve do asa kad mi ivot jenja! Rukavicu desnu Bogu preda, Sioe mu aneli sa neba.

CLXXVI.

Grof Roland pod borom lei nice, K panjolskoj se okrenuo licem.

27

Sjeati se stade mnogih stvari: Podviga i osvojenja hrabrih, Francuske i ljudi soja svoga, Gospodara Karla Velikoga. Za njima on jeca, lije suze, Al i za se on se brinut uze: Milost trai, na kajanje misli: Boe, koji nikom slago nisi, Sto Lazara od mrtvih uskrisi, Danijela od lavova spasi, Ouvaj mi duu od propasti, Rijei grijeha, da se mirno skrasim! Rukavicu desnu Bogu daje, Gabrijel mu s ruke uzima je. Glava mu na ruke mirno panu, I sklopljenih ruku duu dahnu. Svog keruba k njemu Bog upravlja I Mihajla, to od zla izbavlja, I Gabrijel side skupa s njima, Odnijee mu duu k nebesima.

Predrag Matvejevi - Antun oljan

28

MARIE DE FRANCE

(oko 1120. - 1190.)

Je li Marie de France bila opatica, princeza ili graanka, o tome postoje samo nagaanja. Crpla je iz istoga izvora bretonskih pria odakle su crpli i onodobni romanopisci, ali je pisala narativne pjesme kraega opsega, lais, od kojih je ona na popularnu temu Tristana i Izolde naj- poznatija.

29

KOZJA KRV

Li rois Mars estoit corrodez

Kralj Marc je bio ljut na svog Neaka Tristana; i stog Izagna ga iz zemlje tad S kraljice, jer ju ljubi mlad. Otide on u kraj mu mio, U Sud-Galles, gdje je roen bio. Godinu cijelu tu se krije, Natrag se vratit smio nije. I mislima se preda tada Da skona, smrt da sebi zada. Vi nemojte se udit tom, Taj koji ljubi duom svom, Tuan je, bol mu para grudi, Jer ne moe mu bit to udi. Tristan je smrknut i pun vaja, Zbog toga ode iz svog kraja, Pravo u Cornwall, jer je mila Kraljica tad mu tamo bila. Potpuno sam kroz ume ide, Ne eli da ga drugi vide. Izlazi tek u sumrak van, Kad vrijeme je da nae stan. Seljaci, i puk ubog, mali Prenoite su dat mu znali. Pitae svakog da mu javi Cime se kralj tog asa bavi. Rekoe da su uli oni Da pozvani su svi baroni: U Tintagel svak doi mora, Kralj e tu sazvat cvijet svog dvora.

30

Na Duhove se tamo spravlja, Puno veselja, puno slavlja. I kraljica e tamo biti. Na tu vijest Tristan na put ht: Ona tad nee moi proi Da je on vidjet nee moi. Kad krenuo je kralj, dan taj Vratio Tristan se u gaj Na stazu gdje u ovoj zgodi Znao je da put pratnju vodi. Otkinu ljeskov prut i stane Tu s etiri ga tesat strane. Kad obrezao tap je tako, Napisa noem ime lako. Kraljica ako panju svrati, Koja sve uvijek pomno prati (Jednom ve slina stvar se zbila Da ga je ona opazila), Poznat e odmah, im ga spazi, tap prijatelja svog na stazi. Tu se sutina pisma krije to poslao joj ga je prije: Da je on vrlo dugo tamo Boravio i eko samo Da uje i da sazna vijest Kako bi mg s njom se srest; Jer ivjet ne moe bez nje: Kod njih je dvoje bilo sve Ko s kozjom krvi to se cijela Bila o ljeskov prut oplla: Kad ovije se jednom tako, Od njeg je nitko ne bi mk, Zajedno dugo mogu trajat, Onaj tko eli ih razdvajat, Da ljeskov prut mre, ini tim

31

I zajedno krv kozja s njim. Druice lijepa, to je kod ns: Ni vi bez mene, ni ja bez vas! Kraljica jau konja minu. Gledaju pomno niz kosinu, Opazi odmah tap sa strane, Rijei joj na njem bjehu znane. Vitezovima svojim smjesta, Sto pratili su je do mjesta, Naredi da se stane tamo; Da odmore se malo samo. Uradie po elji oni. Ona se tad od pratnje skloni. Pouzdanu u isti tren Dozove dvorkinju, Brangaine. Polako malo s puta zade I onoga u umi nade Sto ljubljae je iznad svega. Silna bje radost nje i njega. Govorio joj je o svemu, Ona o svom uitku njemu, Objasnivi mu potom kako Pomirit e se s kraljem lako, Jer njemu bjee vrlo ao to ga je tako izgnat dao. (Kleveta tom je kriva prosta.) Tad ona ode, a on osta, Al kad je trebalo da krenu, Poee plakat u tom trenu. Tristan se odmah u Galles vrati, Dok ne htjedne ga ujak zvati. Stog jer je tako sretan bio to druicu je svoju srio,

32

Zbog svega to u drvo meko Kraljici pis je, i rek, Da zapamte se rijei te, Tristan, to dobar harfist bje, Jedan lai novi odmah sklada. Spomenut u ga kratko sada: Englezi Godelefxt ele Za nj, Chvrefeuille Francuzi vele.

Luko Paljetak

3 3

GUILHEM DE PEITIEU

(1071. - 1127.)

Europsko pjesnitvo na narodnom jeziku nije moglo imati blista- vijega poetka nego s 11 sauvanih pjesama Guilhema de Peitieua. Gui- lhem, sedmi grof od Poitiersa i deveti vojvoda od Akvitanije, najmoniji je velika june Francuske. Kao vojskovoa nije bio osobito sretne ruke: kriarska vojna koju je poveo, zavrila se porazom, nije uspio sauvati ni sve zemlje koje je imao. ivot je zavrio u samostanu. Guilhem je prvi u nizu trubadura - o onome to mu je prethodilo samo se nagaa. Bilo je vie pokuaja da se gotovi modeli Guilhemove poezije objasne utjecajima, od kojih je onaj o utjecaju hispano-arapskoga pjesnitva naj- znaajniji. Guilhemove pjesme, meusobno vrlo razliite, dijele se na aljivo-erotske i ozbiljne. Medu potonjima su i prvi primjeri ljubavnih pjesama, gdje se ljubav definira kao mo i ideal kojemu ljubavnik mora sluiti kao svomu vladaru. U Guilhema Akvitanskoga u potpunosti je razvijena svijest o vlastitim pjesnikim sposobnostima - o tome i izri- ito govori - i moi poezije, kojoj je sve pa i sama ljubav samo tema. Time se objanjava zapanjujua pjesma 0 niemu npjesan spjevat, zbog koje u ovom pjesniku vidimo preteu manirizma i nadrealizma. Od te pjesme potjee takozvani trobar clus, zamreno ili zakuasto pjevanje, gdje se virtuoznom, sloenom formom ifrira smisao.

34

Ab la dolchor del temps novel Sa novim vremenom slatkoe listaju ume, ptica hoe da svaka na svoj nain jekne po stihu novom, novom zvuku; pa pravo je svak to da stekne za im ga elje snano vuku. Od te to ima svu mi svijest, ne dolazi ni list ni vijest, zbog eg' nit spavam nit se smijem, a niti se pokrenut smijem, jer ja o miru ne znam je li onakav kakva ga ja elim. Naa je ljubav jednakoga udesa kao grana gloga koja na grmu drhte lista za noi, kie i za slane, do jutra, sunce kad zablista u zelenome liu grane. Jo spomen mi na jutro traje kad ratovanju bio kraj je i kad mi dade dar ko niko: svoj prsten, milovanja slast: daj Bog mi ivjet jo toliko da ruke stavim pod njen plat! Briga me ba za besjede, drim se mile susjede,

35

znam ja za priice i ale i razne razgovore jo, nek drugi ljubavlju se hvale, al u nas je i kruh i no.

Ivan Slamnig

Farai un vers de dreit nien

0 niemu u pjesan spjevat, Ni svijet ni sebe u nju dijevat, Ni ljubav niti mladost pjevat, Nit drugo bome, Jer stah je u snu zapodijevat Na konju svome. Ne znam u koji sat sam roen, Nit vesel sam nit srdbom voen, Ni lud ni mahnitou zgoen, 1 to u kome, Ako sam i ja nou roen, Na brdu k tome. Ne znam da 1' san il java tee, Ako mi nitko to ne ree. Srce mi gotovo utee: Jer bol ga pome, A ne bje mi od mia pree, Svetog mi Tome!

36

Bolan sam, strahom ja se trujem, 0 smrti znam tek to to ujem, 1 lijeniku se javit snujem, Al ne znam kome, Dobrom kad zdravlje opet tu je, Inae zlome. Ja dragu imam, ne znam tko je, Oi je ne vidjee moje, Nit slast mi prui nit zlo koje, To bolje po me, Norman ni Francuz jo ne stoje U dvorcu mome. I ne vide je nju ja ljubim, Nit lijepim dirnu me nit grubim, I bez nje jedva vie gubim No pijetlov spomen, Jer vredniju ja lako snubim Ba u mnogome. Zgotovih pjesan ni o emu, I dalje u je prenijet njemu Tko e u Anjou k sljedeemu Krenuti s njome, Taj nek mi klju d u njoj svemu Sakrivenome.

eljka orak

37

Pos vezem de novelflorir Kad lug i vonjak vidim gdje se Cvijeem i liem opet rese, A potok se i esma krijese, Vjetrovito je, Radosno svak nek domogne se Radosti svoje. 0 Ljubavi to imam rei? Ni trun ni nita ne znah stei. Ne prilii mi zanos vei. Al izvjesno je Da onog obilno usrei Tko smjeran joj je. 1 uvijek mi se tako zgodi, Da ljubav bez veselja vodim, S njim niti vodih nit u vodit. A srce moje, Kad znam, a inim, ve pogodi: Sve nitavno je. Od elje zdrav mi razum pati Da imam to se uvijek krati, A istinu je lako shvatit, Jer reeno je: Uz hrabrost e i mo se dati, Ustrpljiv tko je. Za Ljubav ima tit tek jedan, Ako je ovjek sav joj predan,

38

Od blinjih, daljnjih dobro gledan, Te pristao je Da tuje svakoga od reda U rodu svojem. Potovat mora mnogo ljudi Taj isti koji ljubit udi, Da o njemu se dobro sudi, I korisno je Na dvoru da se ne usudi Zlo izre koje. O pjesmi svojoj znam da vrijedi Svakom tko slua je i slijedi, U istu mjeru rijei sredih, Lijepo se poje, Krasno li verse rasporedih, Divota to je.

PRIPJEV

Kad u Narbonu put ne slijedi, Nek za me stoje Ti versi, tamo ih odredih Za jamce svoje. Kad k mom Estevu put ne slijedi, Nek za me stoje Ti versi, tamo ih odredih Za jamce svoje.

eljka orak

39

POJ de chantar m'es prs talenz

Za pjevom jer me elja prenu, Pjesmom u svoju bol spomenut: U Poituu ni Limousinu Nikad ve lenik neu biti.

Sad moram slijedit stazu moju, A sina ostavit u boju, U pogibli i nespokoju, Susjedi na nj e udariti.

Kako u teko na put krenut Od dobra svog u Poitiersu! Folcona ostavljam d'Angieusu Da bratia i zemlju titi. Ako mu Folcon pomo ne da Ni kralj, to meni leno preda, Gaskonci, Anuvinci s reda Nevjerni na nj e zaratiti.

Ne uini 1' se vrlo smjelim, Kada se od vas ja odijelim, Vide ga samim, nedozrelim, Brzo e vlast mu ugrabiti.

Za milost molim druga svoga, Zadah li zla mu ikakvoga, Latinsku, puku rije na Boga Za me nek htjedne upraviti.

40

Veselje, smjelost znadoh uit, Al s njima mi se sad razdruit, Put Onoga u ja produit Kud svaki grenik svrsi hiti. Grezah u raskoi i srei, Al Gospod ne da mjeru prijei, Moj teret bit e sve to vei Kako u kraju prilaziti. Svemu to ljubljah, zbogom rekoh, Gordosti, plemstva se odrekoh, Pred Bojom voljom u svem klekoh, elei Bogu blii biti. Kad umrem, molim prijatelje Da prirede opijelo velje, Vijek radosne mi bjehu elje, Ne znadoh ih zaustaviti.

Tako u svilu i veselje, Samur, sve krzno ostaviti.

eljka orak

41

GROFICA OD DIE

(XII. stoljee)

Po predaji, ova prva trubadurka bila je zaljubljena u trubadura Raimbauta d'Aurengu. Kako se vidi iz pet njezinih sauvanih pjesama, poezija joj oituje strastan doivljaj ljubavi, od boli zbog neuzvraene i prevarene ljubavi do radosti zbog njezina potpunoga ostvarenja.

42

Estt ai en greu cossirier Veliki mene snae jad S viteza kog sam svojim zvala, Hou da svatko sazna sad Koliko sam ga ljubit znala; Nevjeran sad se meni pie, Jer ljubav mu odbijah zla, A zanos utjeh usred sna Gola i odjevena cijela. Biti moj vitez on je rad U zagrljaj kad bih mu pala, Ushien bio on bi tad, Bok bih mu svoj za jastuk dala; Jer se zaljubih ak i vie No Floris u Blanchefleur, s tog ja Srce mu dajem, nek se zna, Duh, oi, ivot, prsa vrela. Moj prijatelju lijep i mlad, Kada vas drugoj budem krala I legla s vama, bilo kad, I vaa usta ljubit stala, Nek svaka druga slast se brie: Vi mjesto mua, slast je sva, Ako mi vae srce da Rije da e init to bih htjela.

Luko Paljetak

43

JAUFR RUDEL

(izmeu 1130. i 1170.)

injenica da je Rudel otiao 1147. u kriarsku vojnu, iz koje se nije nikada vratio, uz neke motive iz njegovih pjesama, posluila je stvaranju poetine legende oko njegova imena. Pjesme mu pjevaju o eni koju pjesnik nikada nije vidio; ona ivi daleko i on je uzalud nastoji vidjeti. Legenda je tu enu nala u grofici od Tripolija. Kada se pjesnik, kre- nuvi zbog nje u rat, naao na domak svoje ljubavi, smrtno se razbolio te je izdahnuo na njezinim rukama. Rudel, pjesnik uzviene daleke ljubavi, stvorio je jedan od najslavnijih toposa trubadurskoga pjesni- tva.

44

Lanquand lijorn son lonc en mai Za vrijeme dugih dana maja pjev ptica volim iz daljine, i kad otidoh iz tog kraja, sjea me drage iz daljine: mrk idem, sjetan, ute ud, pjesma, glog cvjetni, sav taj blud raduju ko i zima mene.

Ja znam da dat e Bog iz raja da vidim ljubav iz daljine; al dobro to mi malo traja, dvostruko boli iz daljine. Hodoasniki, ah! na put da krenem, da moj plat i prut vide te lijepe oi njene!

O radosti za tog to zdvaja kad d mi zaklon iz daljine: htjedne li, ja u sred tog gaja ostati, premda iz daljine: tad e se slatki smijeh ut svud, dalek njen dragan svit na grud na smjeliji kad prijedlog skrene.

Poi u sretan i pun vaja, ako je vidim iz daljine: al ne znam kada, jer ne spaja nas nita osim te daljine: mnogo je hoda, puta tud, vra nisam, zato nemam kud... Nek Bog u ruke sve to djene!

45

Za mene ljubav nema sjaja, samo ta ljubav iz daljine, jer blagost i dobrotu zbraja kao ni jedna iz daljine; krepost se njena zna i ud, prst bih da Saracen hud utamnii me zbog te ene!

Nek Bog, to sve to gleda s kraja i stvori ljubav iz daljine, d mi, to srce uvijek haja, da vidim ljubav iz daljine, stvarno, da plati sav moj trud, da sobu i gaj, tako bud, stvori u dvorce neviene!

U pravu je tko kae da ja ljubavi eljan iz daljine zovem se, jer me ne opaja drugo do ljubav iz daljine. udnje mi prijei netko lud, jer meni je proreen sud: od ljubavi e stradat zlene.

udnje mi prijei netko lud. Nek proklet je tko kaza sud: od ljubavi e stradat zlene!

Luko Paljetak

46

Quan lo rius de la fontana

Kad razbistri se mlaz fontane, kako i treba u as nov, kad divlje rue bukne cvat i umom razlegne se jeka - to slavuj pjeva s vrha grane i pjesma izvija se meka - to ne bi jeknula i moja?

0 ljubavi sa tla daleka, zbog vas mi tijelo mui jad, a nai mu ne mogu lijeka, osim da doem na va zov, dok ljubavne me elje mame za zastor, il u cvjetna polja u drutvu eljene mi dame. Al prilike mi nema sad 1 ne udim se to sam plamen, jer niti jedna od nje bolja kranka nije, ne da Bog, ni idovka ni Saracenka; kog malo njenog srca eka, tog uistinu manom hrane!

Moja je elja stalna tijeka k toj, kojoj najvie sam rad; a znam, zavarava me volja, ako je izgubljena za me; otrije bode nego glog bol to u slasti nade lijeka! al nemoj stog se smilit na me.

Ivan Slamnig

47

MARCABRUN

(izmeu 1100. i 1150.)

Ovaj trubadur, poznat po svome oporom znaaju, izdvaja se medu svima drugima kao enomrzac i neprijatelj kulta ene, koji je upozora-

vao na prijevare ljubavi. Marcabrun vlada pjesnikom formom, istrauje njezine mogunosti, to ga dovodi do namjerno zagonetnoga izraa-

vanja. Smatram uenim, rekao je, onoga koji u mom pjevu pogaa to svaka rije znai, a zbunjen sam kad moram razjasniti neku nejasnu

rije. Po tome je Marcabrun predstavnik pjevanja koje je dobilo na- ziv trobarclus (zatvoreni ili zakljuani pjev). Legenda govori da je pjesnik poginuo zbog svoga poganoga jezika.

48

A la fontana del vergier

Gdje esmu sakri lisnat lug, gdje potoku je zelen rub, gdje sjenu baca pitom dub, a bijeli cvat je uokol, nov pjev u kronji i na tlu, samcatu samu nadoh nju, to ne brine se o meni. Ta djevojka je divan stvor, ki onog koji ima dvor, i ba kad miljah: ptiji kor i vrt, to vie nije gol, veseli je - ne budi spor, sasluat tvoj e razgovor - dranje ona promijeni. Kraj vode plau u beskraj iz srca pusti uzdisaj: Isuse, to ste svijetu kralj, zbog vas mi raste golem bol, jer vaa bruka moj je kraj - najbolji odoe u dalj, a vi ste to izvoljeli. S vama e drug moj, nikom par, odnosi lijepost, hrabrost, ar, a meni osta velik kvar, enja za njime, suza sol; aj, Luju kralju elim zla, to obavijest i nalog da, pa bol sad srce bode mi.

49

Kad zauh njezin tuni krik, uz izvor stadoh, do nje tik, Ljepoto, rekoh, prevelik nagrdit e vam lice bol. Ne tuite ko oajnik, jer taj to gaju mijenja lik, moda vama radost podijeli. Gosparu, ja ko i grenik mnog znam da e milost dat mi Bog u slavi svijeta vjeitog, kad napustimo suzni dol; al ovdje uzima mi tog koji mi godi; plaem stog to on daleko ode mi.

Ivan Slamnig

50

PEIRE VIDAL

(1150. - 1210.)

Peire Vidal pobrinuo se da nam u svojim pjesmama od svih truba- dura ostavi najvie podataka o sebi. Imao je vie mecena, kojima je bio odan, ali s kojima se isto tako znao posvaditi. U velikakoj slubi mnogo je i daleko putovao, pa je prigodom udaje aragonske princeze za ma- darsko-hrvatskoga kralja Emerika boravio na njegovu dvoru. U Vida- lovu djelu zastupljene su sve klasine vrste trubadurske poezije, a gotovo sve njegove pjesme proima aljiv ton, ponajvie kada govori o sebi.

51

A toi domna'm sui donatz Gospoji toj obeah se kojoj je ivot ljubav, slast, vrednota, tovanje i ast, od eg ljepota vea je, ko zlatu kad ga oganj ga, a kako mene uslia, ko da sam vladar svijetu svem i kralju feud podjeljujem.

Ja radou sam okrunjen i iznad careva sam svih, jer draga mi komtura ki, i toliko sam zaljubljen da mi je drai malen trak od gospoje Raimbaude znak no kralju Rikardu Poitiers, negoli Tours, nego Angers.

Pa neka sam i vukom zvan, i nek pastira ujem zov i neka na me dignu lov, zbog toga mene nije sram, i volim spleten hrast i bor vie no kuu, nego dvor. Dok kroim k njoj kroz led i snijeg, od mene nema sretnijeg.

Vuica kae da sam njen, a bome sam joj zajamen, jer ja njoj vie pripadam no ikome, no sebi sam.

Ivan Slamnig

52

ALBA

Alba (zora) naziv je za ljubavne pjesme u kojima se pjeva o ljubavni-

cima koji se nakon zajedno provedene noi, opomenuti noobdijinim

poklikom, moraju rastati. Ta pjesnika vrsta postojala je najprije u naro- dnom pjesnitvu pa su je odatle preuzeli pjesnici.

53

NEPOZNATI PJESNIK

(kraj XII. stoljea) ALBA

En un vergier sotz fuella d'albespi U vrtu, gdje se lisnat stere glog, Gospoja grli prijatelja svog, Dok straar: Zora! duhne u svoj rog. O Boe, Boe, zora! Zar to svie ve! Da dade Bog da uvijek traje no, Pa nee morat prijatelj moj po, A straar zoru vidjet nee mo! O Boe, Boe, zora! Zar to svie ve! Jo cjelov meni, prijatelju, daj, Na livadi gdje ptice bude gaj; Sve to za inat ljubomornom znaj: O Boe, Boe, zora! Zar to svie ve! Igrajmo slatku novu igru sad, U vrtu, gdje se uje ptica sklad, U sviralu dok duhne straar mlad. O Boe, Boe, zora! Zar to svie ve! (Prijatelj odlazi) U slatkom daku to mi u taj mah Od prijatelja lijepog stie plah, Ja popih zraak slatki, njegov dah: O Boe, Boe, zora! Zar to svie ve!

54

Gospa je mila, zabavna je sva, S ljepote mnogi gledati je zna, U srcu joj je vjerna ljubav ta. O Boe, Boe, zora! Zar to svie ve!

Luko Paljetak

55

NEPOZNATI PJESNIK

ALBA

Quart lo rossinhols escria

Kada slavuj kliktat stane Mnogo prije zore rane, S dragom ja sam ispod grane, Ispod cvata, ekaju da straar s vrata Vikne: ostavi sad san! Svie zora, bijeli dan.

Luko Paljetak

56

BERNART DE VENTADORN

(1148. - oko 1200.)

Sin pekara i kuharice u dvorcu Ventadornu, Bernart je bio tienik kraljice Alienor Akvitanske, koju je pratio na mnogim putovanjima sve do Engleske. Ovaj pjesnik, kojega veina smatra najveim trubadurom, pisao je u svim svojim pjesmama o ljubavi. Ljubav je po njemu jedino nadahnue pjesnitva: Pjev je vrijedan samo ako dolazi iz srca, a pjev moe potei iz srca jedino ako tanana ljubav prebiva u njemu. Ber- narta ne privlai umijee forme ni zakuasti trobar dus. Jedino je ime- na svojih ljubavi u svojim pjesmama brino skrivao pod alegorinim pseudonimima. Njegova je pjesma jednostavna, proljetno ponesena i izrazito glazbena, a takvi su i sauvani napjevi pjesama. Premda u nje- govoj poeziji prevladava sjetna i bolna intonacija, njegove pjesme, pri- mjerice i ona koja zapoinje prizivanjem eve, prolaze cijelu ljestvicu osjeaja to ih pobuuje ljubav. Tom pjesmom nadahnuo se i Dante u XX. pjevanju Raja, metaforizirajui sliku eve.

57

Can vei la lauzeta

Kad vidim evu kako spram sunca od sree krila vije, da gubi svijest i svaki gram od slasti to joj srce mije, ah! kako udnjom ovaj gaj ispunja meni sada grud, udim se to mi, u as taj, srce ne rastopi ta ud. Avaj! ja smatrah da sve znam o ljubavi, a znam od svjeh najmanje, ne znam suzbit plam ljubavi za tom to se smije jadu mom; sveg me uze, kraj ona je moj, sav svijet i prud; kad ode, meni osta, vaj, tek edno srce, pla i stud. Ne vladah vie sobom sm, ne pripadah sam sebi, mrijeh kad dade mi da pogledam u zrcalo, u zjene dvije. Zrcalo, kad tvoj vidjeh sjaj, od enje klonu svaki ud, potonuh sav u tvoj beskraj ko lijepi Narcis u vir lud. Vie se ne pouzdavam u ene; kao nekad prije neu ih branit, ako sam

58

jednom, to sad mi na um nije. Ni jednoj nije stalo, daj nadi je! Ni njoj ija ud skona me; sve na svijetu, znaj, iste su, stog im bjeim svud.

Ni moja nije bolja, sram nee je bit, nju isto bije: to mora, nee, kaem vam, a to joj brane, init htije. U nemilost sam i oaj zapao, ko lud gazim sprud; i ne znam otkud ovaj vaj, visoko ciljah, to je sud.

Milosti nema ko ni kam (neznano dosad bilo mi je), jer ona ju, pretpostavljam, ne posjeduje, gdje je krije? Tko vjerovo bi, kazivaj, da nesretnika ovog, hud to bez nje nee vidjet raj, ta ini mrijet uzalud.

Jer molbama ni zakletvam, ni pravom nee da se svije ta gospa, niti drag joj sam jer ljubim je, njoj neu rijet to nikad vie, tom je kraj! Smrt ljubav d mi, smrt joj bud Kad nee me u zagrljaj, idem u izgon, ne znam kud. Tristane, sad me gubi, vaj, ucviljen idem, bilo kud.

59

Naputam pjesni, tom je kraj, ljubavi, srei, smrt sad bud!

Luko Paljetak

Lo tems vai e ven e vire Vrijeme dolazi, bjei, tee, mjeseci, ljeta, dana trista, a moje srce to da ree? Moja je elja uvijek ista, niti se mijenja, nit me minu, jer vazda elim nju jedinu, koja mi ne htje radost dati. Ona se smije, jer joj godi, a mene mui bol paklena. Igra, kojoj me ona vodi, za me je dvaput izgubljena, jer ljubav lako gine, bjei, kad samo jedno za njom tei i dok je drugo ne prihvati. Ako sam brukom tom pogoen, sve mi to moja pamet dade, jer nije stvor, od majke roen, sluio tako, a bez nade. Ne kazni li me ona sama, jo ludi bit u, jer ludama batina samo razum vrati.

60

Zato pjevati vie neu, kao to moj je htio metar, jer pjesma mi ne donije sreu, iako strofa bje mi vjeta; bilo da zborim il se tuim, niemu sve mi to ne slui, uvijek me ista bijeda prati. No neka, neka samo ini od mene to je njena volja, neka me mui, neka kini, jednom e ipak postat bolja, jer iz Svetoga pisma slijedi da dan radosti vie vrijedi nego sto dana kad se pati. Ljubavi dobra i jedina, lice proeto rujnom bojom, stasito tijelo, puti fina, to Bog je stvori rukom svojom, 0 tebi uvijek ja sam snio 1 drugu nisam poio nit u za drugu ljubav znati. Pojavo divna, lie mio, On to te stvori, kad bi htio da me uz tebe k srei vrati.

Nikola Milievi

61

Can vei laflor, Verba vert et lafolha

Kad vidim cvijee, zelen list i vlati i ujem da u umi ptica pjeva, od radosti to u mom srcu sijeva, hrani se pjev moj; rada, raste, cvati. Ne ini mi se da to vrijedit smije tko ljubavi i radosti se krije, kad zabavlja se svatko i vesl.

Da odriem se ljubavi, tko veli, da krzmam ljubit jer mi srce pati, kad sebi sm slobodu ne znam dati, jer osvaja me ljubav, jer me strijeli i strau spram njoj najdrae me bije. Prem volim jednu koja moja nije, ljubav me, da joj vazal budem, skree.

Gospodar, to u ljubavi se nee, udvara kao prostak tko to eli, ljubav prostotu mrzi, to je cvijeli. Siromane i mone skupa mee; kad ljubavnik za nieg drugog tije, s ponosom ljubav teko da se slije, ponos mre, ljubav pravu ljubav prati.

Oholu slijedim to mi milost krati, a bjeim toj to na me milost lijeva, i jer joj se ne javih od tog dneva, pravo je da me s dveri svojih vrati; postupa tono, jer lud bijah prije

62

to je ne viah dugo, moj je grijeh, zbog te, spram koje beutan sam cijeli. Ludo se vlada svaki poludjeli, sam sebi uvijek ree tap to mlati i ranjava ga; patim, treba znati, jer traih druge ljubavni plam vreli. Ipak zbog vjere to u srcu klije, ako mi vrati nadu to me grije, niim bit neu uzrok njena gnjeva. Zar bit e tako okrutna ta djeva, klevete sluat koje su mi spleli, jer ja gdje god sam, vazal njen sam smjeli, u zalog dajem svoju glavu, revan, njoj sam na volju, sklapam ruke dvije, neu se maknut njoj do nogu svijen, u lonicu dok ne bude me zvati. Srca mog pla u oku to se zlati, za glupost da se kajem predumnijeva, na teti bit e gospa ako snijeva ne dat mi oprost te se zainati. Svoj nisam, ta oko prsta me vije, vie od mene gubi kad ja mrijem; najbolje kad nagodit bi se htjeli. Pozoru lijepom mome glas taj plije, jer ta to razbor sav uzla mi je, gospe me lii, od sebe me dijeli. Preporuam vas Bogu najtoplije, Tristane, budu da se nismo sreli.

Luko Paljetak

63

E mainh genh se volv e s vira

U raznom vidu vrti, kree moja se elja, ide, bjei, k mjestima gdje mi volja tei. Ne staje srce, sve je vee, tako sam sretan sada zbog ljubavi to mnome vlada; obuzdati se ne znam ja! Tjeskoba ljubav razbit nee nit ljuta rije to na nju rei, kad u njoj prava vrijednost lei. Onaj tko na nju uzde mee, to radi, ne zna tada, jer nije dobro bilo kada da njoj se ini kakva zla. Nisam ljut, ja sam prepun sree. Premda se gospa slabo njezi, neu se alit nikad; svjei san sva je, ista kao cvijee, pa mene dri nada da milost e mi pruit mlada, htjednem li da mi oprost d. Veselje mojim srcem ee; zbog strasti kojoj sam u mrei, meni je proljet i kad snijei. Gle: da je blie, zar to sve e pruit mi vie slada? Da, trpio bih manje jada kad zadrala bi me ta.

64

Glasnice, srce moje mrijet e to ve s njom nisi sada. Podi i vrati se iz grada, al neka ovu pjesmu zna.

Luko Paljetak

Non es meravelha s'eu chan

Nije udno da ja pjevat znam Bolje od ma kg drugog pjevaa; K ljubavi me vie srce svraa, Nalog njen ja bolje usvajam Srcem, tijelom, umom, znanjem I snagom, svim to u nju stavih; Toli prema njoj me ljubav plv Da ni za to drugo ja ne hajem. Samo mrtvac ljubav uti manje, Slatki okus to u srcu jaa, Bez ljubavi ivot siv je, mraan, Ljudima je tek na zaziranje; Toli me ni Bog ne mrzi sm Da u i za dn ivot nastavit Te dosadom pustom sebe mlavit Ako ljuven ve ne utim plam. U svojoj vjeri posve iskren sam, Ja najbolju ljubim, najkrasniju,

65

A uzdiem, oi suze liju, Volim je do boli, izgaram, Sto mogu kad ljubav uze mene: Iz tamnice u koju me stavi, Klju je suut, jedini i pravi, Kad je ona due nesmiljene. Plemenito ljubav rani mene Tim okusom sladim jo od sviju, Stoput dnevno mrem od boli sniju Oivljenje radou zbog ene; Bol moj ima lice tako krasno, Vie volim bol no dobro ikog, Pa kad mi je bol dobra toliko, Nakon boli primam dobro lasno. Boe, da se ljubavnici pravi Otrijebe od lanih medu njima, Da se opadaima, jalnima Nasred srijede ela rog pojavi, Sva srebra, sva zlata, blago skrito Dao bih, sve to ovjek imade, Samo da mi moja gospa znade Kako ja nju ljubim istinito. Kad je vidim, tako je oito Po licu mom, boji i oima: Od straha me svega trese zima, Ko list na vjetru silovitom; Ko dijete sam, ljubav um mi travi, Ljubav me sebi samom krade: ovjek koji sav joj se predd, Darom tek e naklonost izjavit. Nita od vas neu, gospo mila, Nego da za slugu uzmete me,

66

Kao gospar sluit u sve vrijeme Ma kakva mi za to plaa bila. Pod zapovijed vau stoga stadoh, Poniznoga tijela, vedar sav, Jer vi niste ni medvjed, ni lav, Nit ete me ubit kad se dadoh. Mojoj Cortes ovu pjesan aljem, Nek s utjehom u njoj nade radost Dokle put je njezin nosi dalje.

Zvonimir Mrkonji

67

BERTRAN DE BORN

(oko 1140. - oko 1215.)

Ako je ljubav prvi pol trubadurskoga pjesnitva, rat je drugi. Po tome je Dante s pravom nazvao Bertrana de Borna pjesnikom oruja. Razlog zato ga je u XXVIII. pjevanju Pakla prikazao kako dri glavu odsjeenu kao svjetiljku kakvu za kose, jest taj to je ovaj trubadur pod- jarivao Henrya, najstarijega sina engleskoga kralja Henrya IL, na mrnju protiv svoga oca. Ratoborni i svadljivi Bertran de Born, gospodar dvorca Hautefort, volio je vie od svega rat i njegovu arenu vrevu, pa je na njega poticao pjesmom i inom. On buni barune jedne protiv drugih, prieljkuje rat izmeu francuskoga i engleskoga kralja. Zato je najvie pisao sirventese, politikom i ratom nadahnute pjesme, a malo je pjevao ljubav prema eni, koju vidi jedino golu u svom krevetu. ivot je zavrio kao redovnik.

68

Domna, puois de me nous chai Otkako, gospo, ne marite za me i od sebe ste me posve odagnali bez ikakva mi znana razloga, glavu izgubih, ne znam kog da snubim - jer nikada i nigdje vie za me ovako zanosna se srea nee nai. I ako gospu o kakovoj sanjam, ravnu mojoj izgubljenoj dragoj, ne naem meu ljepoticama drugim, nijednu vie ne elim da ljubim. Kako ne mogu nai vama jednaku, ni tako lijepu, ni veselu tako, ni tako raskonog i arkog tijela, ni tako punu umiljatih drai - a opet silno otmjenu i gordu, jer se dii slavom svoje estitosti - na sve u strane krenuti da traim, od svake gospe uzet poneku ljepotu i tako sastavljenu gospu sazdat, to mojom bit e opet, i zavazda. Ovu svjeu i prirodnu rumen i ovaj topli zaljubljeni pogled uzimam od vas, lijepa Cembelino; i s moje strane, rasipna je drskost to uope ostavljam vam ita, jer sve na vama uvijek bje valjano. Sto da traim od gospoje Elis? Okretni govor, duh koji ne drijema,

69

da pomognem time tvorbu moje gospe, da ostala ne bi glupa niti nijema.

Pitat u kontesu od Chalaisa da mi odmah dade kao prilog grlo bijelo i dvije bijele ruke. I kako se svog puta vrsto drim, okoliat neu, nego hitam ravno gradu Rochecouartu, gdje e gospa Agnes poklonit mi to od svoje ruse kose; jer premda je Izolda, ljuba Tristanova, uvena bila po kosi to je krasi, ni ona toli lijepe ne imae vlasi.

Gospa Audiarta zlo mi samo eli, al ipak, nek mi dadne svoje dranje, to pristaje joj tako savreno ko kakva za nju saivena odjea. Njene su drai vrlo pouzdane, ne kvare se nikad, nikad nisu manje. A od moje drage Miels-de-be?| Traim njeno gipko, raspupalo tijelo, jer puki pogled na tu gospu dragu kae da je slatko grliti je nagu.\

Od gospode Faidide, dalje, hou njene lijepe od bisera zube, gostoljublje njeno i prijazne rijei, koje tako obilato dijeli u svom ljupkom i srdanom domu. Od moje lijepe Bel-Mirale traim veselost i uvijek tonu mjeru: u tome ona ne grijei ni zeru - zna dobro to joj prilii i godi, i stog je posvuda i uvijek u modi.

70

A od vas, Bel-Senher, ja ne traim nita do da za svojom sastavljenom gospom eznem toliko koliko za vama; i da se u meni ljubav rodi sa onom strau koju utim za vas, da tijelo moje od pohote gori; jer ja vie eznem enju za vama nego da mi druga u zagrljaj pane. Sad vidite, gospo, kako sam vas volio, zato onda vie ne marite za me? Pjevau moj, Papiole, podi i prenesi pjesmom mom Magnetu da se ljubav ovdje nikad nije znala, da je, padnuv s neba, nisko pala.

Antun Soljan

Bern platz lo gais temps de pascor Proljetni volim vedri as kada se javlja list i cvijet, godi mi uti ptiji glas kada se iv kroz lia splet

s kronje na kronju seli, godi mi kad na poljski cvat atore stanu podizat,

i gledat me veseli

71

kada se postroji za rat s vitezom vitez, s hatom hat.

Kada pred etom prethodnih stoka i puk u bijeg se da, drago mi gledat, poslije njih, gdje hrupi vojske tusta tma,

i u srcu mi godi kad tvrd dvor vidim napadnut i bedem sruen, razmetnut,

a vojska je pri vodi za jarkom zbijena u kut, oko nje plot, do pruta prut.

A onaj mi je gospar drag to prvi nalijee u boj, s orujem, s konjem, ne zna strah, sokoli tako odred svoj,

dok vri pothvat smion. Pa kada razgori se rat, svatko ga tada slijedi rad,

spreman na boj ko i on, jer da to znai, mora znat udarce mnoge primit, dat.

Mlat, ma i tit i aren ljem, kad okraj se zametno, tu vidjet emo razlomljen, vazale stradat zajedno,

dok ranjenih i mrtvih konji e pusto posrtat, a kad se upuste u rat

svi ljudi plemske krvi, ele tek sasje ruku, vrat: bolje je mrijet no uzmicat.

72

I

Kaem vam, takvu meni slast ne prua jelo, pilo, san, ko Udri, udri zaut glas s obiju strana - slobodan

dok njiti konj u umi, i Pomo, pomo viku ut, malen i velik vidjet trup

gdje travnat jarak puni, / mrtvace to im probi grud ^ kiena koplja komad krut.

Zaloite, baruni, i zadnji dvorac, selo, grad, samo ne prekidajte rat.

Ivan Slamnig

73

ARNAUTZ DANIEL

(izmeu 1180. i 1260.)

Slavi Arnautza Daniela pridonio je najvie Dante kad ga je nazvao najboljim kovaem materinjega jezika, davi mu tovie da u XXVI. pjevanju istilita izgovori nekoliko stihova na staroprovansalskom jezi- ku. I Ezra Pound smatrao je Danielove pjesme savrenstvom provan- salskoga pjeva. Arnautz Daniel ueni je pjesnik, koji se prisjea anti- ke, predstavnik trobarric, tj. bogatoga odnosno esteticistikoga pjeva- nja. Daniel je kova forme, bolje rei cizeler, koji radi na njezinu kom- pliciranju kao i na precioznoj razradi izriaja. Jedno je od njegovih izna- aa i sekstina - akrobatski sustav sa est rijei koje se uvijek, s novom kombinacijom znaenja, pojavljuju u svih est esterostihovnih strofa - kojom su se osobito sluili Dante i Petrarca.

74

En cest sonet coind' e

U vedar napjev evo slaem rijei blanjane i tesane, a da stihovi budu zreli, i turpijom ih katkad reem, jer ljubav isti i reeta pjesmu mi to iz one vrije koja kreposna djela tvori. Sved bivam bolji, sebe vaem, jer najdivniju i bez mane ja sluim gospu, kad vam velim. Od pete me do glave vee, pa nek udari bura kleta, mene i usred zime grije ljubav koja mi srce mori.

Ja sluam mise, palim blaen svijee uljane i votane, neka mi pomo Bog udijeli pred njom, bez koje sve je tee; kad pojavu joj vitku sretam, kad joj se plava kosa vije, draa je nego carski dvori.

Zelje je moje tako trae te mogu bez nje da ostanem, jer bjei to se snano eli. Visoko njeno srce see i za me to je teka meta.

7 1

Ona je takva da umije gazdu s duanom da pokori. Rimsko mi Carstvo nije drae, ni apostolom da postanem, kad bi mi zato nju uzeli, koja mi srce kida, ree. Nek spasi me do Novog ljeta, nek me poljubi - il ubije i onda nek u paklu gori. Sva patnja to je duh moj kae, ne odvraa me od dragane, kada u pusto zbog tog selim i tamo slaem rime svjee. Ljubav me sijee poput dlijeta: volio ni trun vie nije ni Moncli, o kom pria zbori. Ja sam Arnautz, skupljam vjetar, s pomou vola zeca bijem i sved se protiv struje borim.

Nikola Milkevi

76

CONON DE BTHUNE

(1150. - 1219.)

Conon de Bthune iao je dva puta u kriarsku vojnu te sudjelovao u osvajanju Carigrada kao istaknuti vojskovoa. U toj je ulozi pokazao izrazite vojnike sposobnosti pa je na Istoku proveo dobar dio ivota. I veina njegovih pjesama tematski je vezana za kriarski rat. U njima se govori o kriaru koji idui u rat ostavlja u domovini svoju ljubu, ali ima i onih u kojima napada velikae koji se ne ele pridruiti ratnomu po- hodu.

77

Mout me semont Amours que je m'envoise Da vedar budem, mene Ljubav sili, Kad najvie bih prestat pjevat htio; Al utjeti jo vie mi se mili, Pa sam se pjesme odrekao cio; Francuzima moj jezik ne bje mio Ni pjev kad u Sampanji sam se zbio Pred kneginjom, to najvie me cvili. Prosta je bila Kraljica u svili, I sin joj Kralj, to kudit me je smio. Rije nije govor francuski mi ili, Francuski ipak zna se to sam mnio; Prosti su i ti tu to sam ih srio, to kude, iz Artoa jer sam bio, A oni su iz Pontoaza bili. Boe, to init? Da 1' joj otkrit jade? Zamolit je za ljubav kao prije? Da, bogami, jer danas svatko znade: Bez molbe nita lako posti nije; A ja sam truver drskiji od svijeh, Na me se Gospa ljutiti ne smije, Ve na Zar to mi utjeti ne dade.

Luko Paljetak

78

Ahi! Amors, com dure dpartie Oj, Ljubavi, to rastanak mi teak Od ljubljene sad valja initi, Najbolje ene kojoj itko slui! Nek Bog me k njojzi opet povrati Ba ko to s boli sad je ostavih! Sto, jao, rekoh? Ostavit ne mogu! Ja tijelom svojim idem sluit Bogu, Njoj srcem u u slubi ostati! Sa uzdasim' u Siriju sad idem, Jer Stvoritelja neu izdati, Tko Boga u toj zapusti bijedi, U jo e veoj Bog ga pustiti. To mali treba znat i veliki, Da svaki od nas vitez mora biti, Da nebo stjee i ast svoju titi. I ljubav svoje drage zaslui. U dokolici dosad hrabri bjesmo, Al tko je junak, vidjet e se sad; Stog poi on e oprati sramotu, Zbog koje bijesan i star je i mlad: Za sveto mjesto borit e se rad Sad izgubljeno, gdje Bog za nas strada; U rukama je dumanina sada, Sramota takva zbi se rijetko kad. Tko nee ivot dosadan i prazan, Nek vesel ide da za Boga mre, O, kako smrt je ugodna i slatka

79

Kad s njom veselje rajsko stjee se! Al prave smrti nema za njih, ne, Uskrsnut svi u vjeitoj e slavi; A iv tko bude, sretnik bit e pravi, Jer ast i slava pratit e ih sve. Svi sveenici i svi stari ljudi Plemenita e djela initi, Svi drugi e u vojsku sad otii, A ene e ih vjerno ekati I drugovi im asni ostati; A kad bi s kime po zloj pole stazi, To kukavci bi bili i zli vrazi, Jer dobri svi e u boj otii. Bog sada lei u svom skrovitu I eka, hoe 1' pomo donijeti Svi oni to ih On iz tmine spasi Na kriu koji Turin zarobi. Osramoeni bit e ljudi svi, Van ako bolni, bijedni i sirote - Svak bogat, mlad i zdrav je pun sramote, Za Boga ako svog se ne bori. Ah, suze ronim poput ljetne kie, Nek Bog u teki pomogne mi sat! Na ljubljenu u, znajte, mislit vie, Sve vrijeme, nego na taj cijeli rat!

Slavko Jei

80

KATELAN OD COUCYA

(? - 1203.)

Guy, katelan grada Coucya, izrazio je najpatetinije tipinu tru- versku temu oprotaja kriara s ljubljenom, koja je u pjesmi Odiljam. se odjeknula i u starome hrvatskom pjesnitvu. Doista, pjesnik je i umro na ladi koja ga je nosila u etvrtu kriarsku vojnu. Slava koju je posti- gao svojim pjesmama, uinila je Katelana od Coucya junakom legen- de o pojedenom srcu, gdje se govori kako je ljubomorni mu dao svo- joj eni da pojede srce njezina mrtvoga truvera. Prema toj je legendi Jakemes Bretel napisao popularni roman Katelan od Coucya i gospoda odFayela. Katelan od Coucya virtuozno je nasljedovao uzore trubadur- skoga pjesnitva.

81

La douce vois del rossignol sauvage Divlji slavujak umilno biglie, Glasom me njenim i no i dan prati, Pa srce moje blagou odie, I za veselje elim prepjevati. Tek dobrim pjevom mogu izazvati Naklonost one kj se usmjerie Hvale mog srca, te u bit uslien Ako me htjedne slugom zadrati. Srce mi la ni hir ne dohvatie, Stog morao bih dobro doekati, Ta dolino je ljubim, al se skrie Znaci to ljubav dali bi joj znati. Jer lijepost njena na me ini svrati I sve se rijei pred njom izgubie, Niti joj gledam isto lice vie, Toliko strah me pogled s nje odvratiti Uz nju se srce i misli mi svie, Zato nek Bog mi d se radovati! A stalnost moja i ar nadmaie I Tristana, to napitka se lati. Za ulog srce, tijelo, ud u dati, Razum i znanje, moda uma lien. A jo u vijeku koji mi se pie, Dvojim da 1' dosta njoj u pripadati. Nazvao ne bih ludim inom vie Ni smrt, da rad nje moram umirati. Jer krs i um se u njoj sastavie,

82

I nema ravne to e uz nju stati. Drage je oi znae izabrati: im vidjee je, srce ostavie Ko taoca, i otad uz nju die, Ni tren ne ele s njom se rastajati. Kud kroi mi se po ne osmj elise, Tobom u, pjesmo, svoje glase slati, Jer zavidnici zli me zaplaie, Sto unaprijed ve znaju nazirati Ljubavnu slast; nek Bog im kletvom vrati! Jer ljubavniku mnogom naudie, Te meni krutu korist ostavie, Da silom u ih morat posluati!

Zeljka orak

Bien cuidai vivre sans amor

Mnih da e mirno ivot cijeli Bez ljubavi mi dotrajati, Al srce koje ve iscijelih, U ludilo me opet vrati. Odah se dubljoj mahnitosti No dijete kad se oalosti Traei lijepu zvijezdu za se Koja visoko nad njim sja se. Iako kuah gorke ase, Naknadu meni ljubav plati

83

Zato to, ne mislei na se, Nikad joj slubu ne uskratih: Kruni me kraljem mahnitosti, A jednakim e dobrom gostit Svakog tko vjernost njoj ne gazi: Tko vjeruje joj, neka pazi. I nije udo da jad slazi U me na ljubav to me pati. 0 Boe! da se mojoj snazi Bar jedan dan nje doepati! Isplatit e zbog mahnitosti Ako se na me Bog smilst: 1 morati e mrijeti tada, Ako mi gospu ne savlada. Nemojte ludost za zlo sada, Vi to sve znate, uzimati. Ljubit Vas s pravom na me spada Tek ako ljubav to ne krati. No sila plod je mahnitosti, Ko vjetar lai kad pakosti, Sto ide kud je vjetar vue, Dok je ne smrvi i ne stue. 0 gospo, dobra sveg prisue, Ushtijte milost meni dati, Ko to zlo rad Vas utrnut e, A sve vrline krijesom sjati. Spoznajte izvor mahnitosti Sto mom ivotu ne oprosti: 1 tko e meni bol zacijelit Ako je neu s Vama dijelit? Od lijepe mi mahnitosti, Rad Boga i estitosti,

84

Milost, pjesmo, ti zaeli, Da me himbom ne ustrijeli.

eljka orak

A vos, Amors, plus qu'a nule autre gent Ljubavi, vama od svih ponajprije Zbog boli svoje valja mi se tuit, Jer neminovno otputovat mi je, Od vjerne druge moje se razdruit, A gube nju ve nita neu uit. I Ljubavi, nek neznano vam nije, Da ako tko zbog zdvojna srca mrije, Ni stih ni lai ja neu ispjevati. Kako da to se, Gospodine, zbije? Zar u joj ruku na oprotaj pruit? Tako mi Boga, da, jer druge nije. U tuu zemlju bez nje u produit. Odsad u svakom zlu ko meta sluit, Jer na me njen se blagoslov ne lije, Nit druga ljubav radou me grije Do njena; da 1' jo ikad, tko e znati. Gospode Boe, zar bi ponestala Utjeha njene blizine bez traga, I slast to esto ona mi je dala Koja bje moja gospa, druga, draga?

85

Kad prisni mi se udvornost joj blaga I njene rijei to je zborit znala, Zar dua bi u tijelu obastala? Ne ode 1', zlo u u njoj prepoznati. Ta nisu zalud u dio mi pala Kroz ivot moj tolika Boja blaga, No sada su me tako skupo stala Da smrt sa cijenom izravnava vaga. Ljubavi, milost: na Boga bi ljaga Pala, kad ljubav bi se dokonala; Iz srca mi se istr nije dala, A meni se od gospe rastajati! Sad bit e sretan koji rogobori Na dobro to sam nekad uit smio, Al se romarom takvim neu stvorit Da sklon bih njemu ikad biti htio; Stog put moj cilj bi lako promaio; Jer zlom tolikim izdajnik me mori Da pomirbeni Boji nagovori Tek teret bi mi mogli predstavljati. Odlazim, gospo: Bogu, to sve tvori, Preporuam vas, makar gdje ja bio. Ne znam da 1' ikad jo u s vama zborit: Moda sam zadnji put vas opazio. Molim vas Bogom, ma kud prolazio, Nek vrsti budu nai dogovori, I molim Boga da mi as sazori Ko vjera to je vama znadoh dati.

eljka orak

86

HELLNANT DE FROIDMONT

(1160.? - ?)

Stihovi o smrti Helinanta de Froidmonta saimlju snanu prisut- nost smrti u ivotu srednjega vijeka. Zato je ta pjesma stekla veliku po- pularnost i sauvala se u mnogim prijepisima. Rije je o opsenoj alego- riji Smrti, koja se tematski varira s rastuim intenzitetom iz kitice u ki- ticu do nedvojbene zakljune pouke. Helinant je napisao tu pjesmu po- sluivi se strofom koju je sam stvorio, a sastoji se od dvanaest osmera- ca sa samo dvije rime. Stihovi o smrti napisani su oko 1195. u cistercit- skoj opatiji Froidmont, kamo se pjesnik povukao.

87

VERSI O SMRTI

Que vaut biautez, que vaut richece emu blago, emu lijepost, emu slava, emu krjepost, kada smrt po svojoj udi kiom dadi, suom pri, sve u svojoj pesti dri, to se prezre, to se udi? Smrtnog straha tko je jai, joter vie s