4

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Mario Lamešić

ANALIZA POVIJESNOG RAZVOJA POŠTANSKE

DJELATNOSTI NA PODRUČJU ISTRE

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2010.

5

Sveuĉilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti

DIPLOMSKI RAD

ANALIZA POVIJESNOG RAZVOJA POŠTANSKE

DJELATNOSTI NA PODRUČJU ISTRE

Mentor: Student:

Prof.dr.sc. Mario Anţek Mario Lamešić

PiT, 0135175220

Zagreb, 2010.

6

SADRŢAJ:

1. UVOD ........................................................................................................................................................... 4

2. POČECI „POŠTE“ KAO GLASNIČKE SLUŽBE .................................................................................................. 9

2.1. RIMSKI CURSUS PUBLICUS ........................................................................................................................... 10

2.1.1. Tehnologija transporta .................................................................................................................. 10

2.1.2. Mreža Rimskih putova u Istri ......................................................................................................... 12

2.2. SREDNJI VIJEK I DOBA NARODNIH VLADARA ...................................................................................................... 15

2.2.1. Crkvena „pošta“ ......................................................................................................................... 16

2.2.2. Prijenos pisama među gradovima ................................................................................................. 17

2.3. VENECIJANSKA GLASNIČKA SLUŽBA ................................................................................................................ 18

3. RAZVOJ POŠTE KAO JAVNE SLUŽBE ............................................................................................................ 20

3.1. OBITELJI TURN-TAXIS ................................................................................................................................. 20

3.2. OBITELJI PAAR ......................................................................................................................................... 21

3.3. FRANCUSKI USTROJ POŠTANSKOG PROMETA ..................................................................................................... 22

3.4. AUSTRIJSKI USTROJ POŠTANSKOG PROMETA (1815-1918) ................................................................................. 26

3.4.1. Poštanski žigovi i marke ................................................................................................................ 30

3.4.2. Uvođenje željeznice i razvoj prometnih veza .................................................................................. 33

3.4.3. Počeci telegrafije ........................................................................................................................... 37

3.4.4. Počeci telefonije ............................................................................................................................ 39

3.5. POŠTA OD KRAJA PRVOG DO KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA ............................................................................. 41

3.5.1 Talijanska vlast .............................................................................................................................. 41

3.5.2 Njemačka pošta ............................................................................................................................. 42

3.5.3 Partizanska kurirske veze - vojno pozadinske stanice ...................................................................... 42

3.6. POŠTA U VRIJEME JUGOSLAVENSKE UPRAVE I ZONE „B“ .................................................................................... 44

3.7. POŠTA U VRIJEME JUGOSLAVIJE .................................................................................................................... 47

3.8. POŠTA U VRIJEME REPUBLIKE HRVATSKE ........................................................................................................ 51

4. STATISTIČKA ANALIZA POŠTANSKIH POKAZATELJA .................................................................................... 54

4.1. KRETANJE BROJA PISMOVNIH I PAKETNIH POŠILJAKA, I BRZOJAVA ZA RO I CP PULA OD 1980. DO 1993. GODINE ............. 59

4.2. KRETANJE PISMOVNIH I PAKETNIH POŠILJAKA, I BRZOJAVA ZA CP PAZIN OD 1994. DO 2006. GODINE ........................... 64

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................. 69

LITERATURA ................................................................................................................................................... 71

7

1. Uvod

Pošta, kao i sve druge ljudske djelatnosti, pod utjecajem je trenutnih društvenih i politiĉkih

prilika pojedinog razdoblja ljudske povijesti. TakoĊer, na prijenos pošiljki, robe, i ljudi utjeĉu

i tehniĉka dostignuća pojedinog vremena. Brzina prijenosa i tehnologija prijenosa pošiljaka,

rute i putovi, tarife i cijene, sve je usko povezano sa spoznajama i shvaćanjima pojedinog

razdoblja. Povijest pošte usko je isprepletena sa poviješću ljudskog roda, i moţe se zakljuĉiti

da prouĉavanjem povijest pošte na nekom prostoru, moguće je shvatiti gospodarske, politiĉke

i povijesne prilike i dogaĊaje koji su se na tom prostoru odvijali, i obrnuto.

Povijest pošte na istarskom poluotoku vrlo je burna, budući da su se na tom prostoru

izmjenjivali mnogi gospodari. Zanimljivo je pratiti utjecaj pojedinih vladara, carstava, drţava

i uprava na poštansku aktivnost u Istri. Njihov utjecaj se moţe pratiti kroz vaţnost koju su

pridodavali kurirskoj, a kasnije poštanskoj sluţbi, naĉinu ureĊenja kurirske i poštanske sluţbe,

izgradnji poštanske infrastrukture, uvoĊenje novih tehnologija ili kroz tarifnu strukturu i

cijene poštanskih usluga.

Tema diplomskog rada je Analiza povijesnog razvoja poštanske djelatnosti na području

Istre. Cilj diplomskog rada je dati opširan povijesni presjek razvoja poštanske djelatnosti na

podruĉju Istre, od antike do današnjih dana, analizirati razliĉite utjecaje na poštansku

djelatnost, te statistiĉki analizirati prikupljene podatke.

Materija je izloţena u 5 poglavlja:

1. Uvod

2. Poĉeci „pošte“ kao glasniĉke sluţbe

3. Razvoj pošte kao javne sluţbe

4. Statistiĉka analiza poštanskih pokazatelja

5. Zakljuĉak

U drugom poglavlju analizira se povijesni razvoj pošte kao glasniĉke sluţbe, poĉevši od

rimske glasniĉke sluţbe, budući da u promatranom povijesnom razdoblju ne moţemo govoriti

o poštanskoj sluţbi, jer nedostaje element javnosti.

Treće poglavlje daje povijesni presjek razvoja poštanske sluţbe od 16. i 17. stoljeća, kada

pošta postaje javna i dostupna svim graĊanima, do današnjih dana. Bitna razlika u odnosu na

ranija razdoblja je u tome što poštanska sluţba dobiva element javnosti, i što je to razdoblje

poštanskih reformi, geografskih otkrića i novih tehniĉkih izuma. U ovom poglavlju paralelno

sa povijesnim presjekom obraĊeno je i kretanje broja jedinica poštanske mreţe, a prikazano je

i razdoblje njihovog otvaranja radi boljeg uvida u vaţnost pojedinog povijesnog razdoblja na

poštansku djelatnost u Istri.

8

U ĉetvrtom poglavlju analiziraju se statistiĉki podatci, toĉnije pismovni i paketni pošiljaka te

brzojava, za godinu 1894. i 1979. TakoĊer, obraĊeni su podaci za zadnjih dvadeset godina

dvadesetog stoljeća, a radi usporedbe prikazane su i godine 2005. i 2006.

U izradi teme korišteni su podaci iz arhive Muzeja pošte i telekomunikacija u Zagrebu, te iz

godišnjih statistiĉkih izvješća koja su radi izrade ovog rada posuĊena iz pošte u Puli.

9

2. Počeci „pošte“ kao glasničke sluţbe

Od pojave prvih naselja javlja se potreba za razmjenom dobara, što je uvjetovalo potrebu za

prvim putovima i prometnim vezama. Takvi putovi su bili primitivni, najĉešće staze za

pješake, a teret se prevozio uz pomoć istih ili uz pomoć neke tegleće ţivotinje.

Prve prometnice su bile staze, za pješake i tegleće ţivotinje, koje su u prapovijesti

povezivale naselja sa izvorima pitke vode, sa njivama, te naselja meĊusobno. Već u neolitiku

prastanovnici Istre odrţavali su vezu sa okolnim krajevima uglavnom morem, buduću da je

Istra poluotok. Te veze su u kasnijim razdobljima ojaĉale, naroĉito u bronĉanom dobu sa

pojavom „gradinskih“ naselja. O prometnoj povezanosti Istre govori i mit o Argonautima,

koji su Istru i sjeverni Jadran svrstali u sustav tada poznatog svijeta i u riznicu svjetske

literature.

Nalazi Mikenske keramike na Istarskim gradinama svjedoĉe o prometnoj povezanosti Istre

sa ostatkom svijeta. TakoĊer su jaĉale i veze sa Alpskim zaleĊem, naroĉito u prvom tisućljeću

pr. Kr. o ĉemu svjedoĉe arheološki nalazi predmeta s alpskog podruĉja. TakoĊer pronalazimo

i predmete sa Sredozemlja (Apulija, Daunija, Grĉka).

Prvi pisani povijesni podatci o Histrima u dijelu Hekateja Milećanina iz 6. Stoljeća pr.Kr.

svjedoĉe o dobroj povezanosti Istre u antiĉko doba. TakoĊer, na ostatcima situe iz Nezakcija

koja potjeĉe iz 5. stoljeća pr.Kr., nacrtana su jednoosovinska kola i brod na vesla, kao i

pomorska bitka. Tek sa rimskim osvajanjem Istre poĉinje razvitak cestovne infrastrukture te

pojave prvog organiziranog prijenosa pošiljki na ovom podruĉju1.

Stvaranjem prvih carstava i civilizacija poput Sumeranske, Babilonske ili Egipatske dolazi

do potrebe prenošenja vijesti, zapovijedi i odredbi centralne vlasti prema svojim podanicima.

TakoĊer javlja se potreba prenošenja vijesti i naredbi u vojne svrhe. Tu zadaću obavljali s

glasnici, koji su dolazili iz niţih društvenih slojeva, najĉešće pješaci, koji su usmeno prenosili

vijesti i naredbe. Takva sluţba nije bila redovita, obavljala se na naredbu kralja,cara ili

generala. Rimljani su ti koji su na podruĉju Istre prvi bolje organizirali prometni i glasniĉki

sustav, kao i u mnogim drugim predjelima antiĉkog svijeta.

1 http://www.istrapedia.hr , 2010

10

2.1. Rimski Cursus Publicus

Kada su Rimljani 30. Godine pr.Kr. zauzeli Egipat, upoznali su se sa njegovom glasniĉkom

sluţbom, te su je usavršili, i uz nadogradnju svoje postojeće, stvorili najbolju i najrazvijeniju

glasniĉku organizaciju onog vremena nazvanu Cursus Publicus(lat. drţavna, javna kola). Drţi

se da ju je osnovao prvi rimski car Oktavijan August, za potrebe vladanja velikim rimskim

carstvom2.

Širenjem Rimskog Carstva preko Alpa, dolazi do potrebe za razvijanjem takve prometne

organizacije koja će zadovoljiti sloţene i narasle zahtjeve za drţanjem tako velikog prostora

na okupu. TakoĊer trebalo je omogućiti iskorištavanje pokorenih teritorija, brţe razmještanje

rimskih legija, kao i zadovoljiti sve veću kulturnu potrebu pismenog dijela stanovništva. Radi

tih zahtjeva i potreba ustrojena je drţavna prometna organizacija, Cursus Publicus.

Da bi se mogao kvalitetno i organizirano odvijati promet bilo je potrebno izgraditi tvrde

putove, ustrojiti putne postaje i ustanove, izgraditi mostove i luke, osposobiti osoblje, izgraditi

kopnena i pomorska prijevozna sredstva, te zbog sigurnosnih i administrativnih razloga

posjedovati putne isprave.3

Cursus Publicus je bio strogo centralizirana i disciplinirana organizacija vlasti za cjelokupni

rimski imperij, kojim je upravljao veliki birokratski aparat u ĉijem su raspolaganju bila znatna

financijska sredstva. Njime se sluţila samo drţavna hijerarhija, povlašteni i imućniji graĊani i

civilne osobe ili vojne osobe, i poslanici prijateljskih drţava i njihova pratnja. Cursus se

brinuo za prijenos pisama, robe i osoba privilegiranih slojeva. Troškovi odrţavanja ovog

sustava išli su na teret provincija, naselja ili stanovnika koji su ţivjeli neposredno uz ceste,

kao oblik poreza ili nameta4.

2.1.1. Tehnologija transporta

Cursus Publicus je ponajprije bio organiziran kao kopneni promet sa jahaćom ili zapreţnom

stokom te kolima, ali obuhvaćao je i pomorski, rijeĉni, kao i jezerski promet. Za promet na

moru, rijekama i jezerima koristili su se razni oblici plovila.

Pri prijevozu pismenih pošiljaka, kao i robe i putnika, osim jahaće stoke, Rimljani su

koristili 15 vrsta razliĉitih zapreţnih kola te su prvi u povijesti koristili kola za prijevoz

pisanih pošiljki. Zapreţna kola dijelila su se na putniĉka i tovarna, te su nosila razliĉita imena

i sluţila su razliĉitoj namjeni, kao što je navedeno u nastavku:

2 Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 21

3 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 28-29

4 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 13

11

a) Reda je bila najvaţnije putniĉko sredstvo koje se koristilo i za putnike i za prtljagu.

Zaprega je ovisila o veliĉini kola, kao i o vremenskim i putnim uvjetima za vrijeme

transporta5.

b) Karuca su bila raskošna putniĉka kola, bogato ukrašena, a sluţila su za prijevoz careva i

visokih drţavnih duţnosnika. U vrijeme cara Nerona Cursus Publicus je raspolagao sa 500

ovakvih kola.

c) Carus ili Carum su bila jednostavna kola sa dva kotaĉa, a koristila su se pri transportu

pisama i drugih pošiljaka.

d) Cabula su bila teretna kola koja su se koristila pri transportu putnika, vojske, njihovih

obitelji te prtljage.

Da bi se promet moga kontinuirano odvijati kraj putova su izgraĊene postaje koje su se

nazivale stationes, a djelile su se na veće postaje mansiones i manje mutationes.

Mansiones su bile postaje izgraĊene na udaljenostima od jednog dana putovanja, na

raskriţjima i u blizini vojnih stacionara. To su bile veće postaje u kojima se moglo noćiti, bile

su opremljene ugostiteljskim obrtima, raspolagale su sa dovoljnim koliĉinama stoĉne hrane

kao i hrane za putnike. TakoĊer su raspolagale sa svim vrstama zapreţnih kola, svjeţom

teglećom stokom, konjima i osobljem koje je bilo zaduţeno za zamjenu teglećih ţivotinja,

njihovo timarenje, kao i otklanjanje kvarova na transportnim sredstvima. U sklopu ovih

postaja nalazilo se oko 40 konja i drugih zapreţnih ţivotinja kao i administrativno osoblje.

Na ĉelu svake postaje nalazio se upravitelj, manceps, koji se brino o cjelokupnom prometu na

njegovoj dionici6.

Mutationes su bile manje postaje rasporeĊene na udaljenostima od oko dva i pol do četiri

sata putovanja. To su bile manje postaje sa svjeţim konjima, volovima i zapreţnom stokom,

te osobljem za njihovu zamjenu i otklanjanje manjih kvarova. Uz ove postaje bile su

podignute krĉme te štale za ţivotinje.

Pravila Cursus Publicus su bila vrlo stroga, vozni red je bio striktno odreĊen i svaki otklon

se kaţnjavao. Svaki putnik je morao imati putnu ispravu kako bi se mogao koristiti uslugama,

od transporta do prenoćišta i prehrane. Provjeru putnika i prikupljanje obavještajnih podataka

izvršavalo je posebno osoblje, agentes in rebus.

Na putovima se odvijao obiĉni promet, cursus clabularius, za prijevoz obiĉnih putnika i robe

brzinom od 40 do 75 kilometara po danu, te brzi promet , cursus velox , za prijevoz visokih

duţnosnika i glasnika brzinom od 190 kilometara po danu. Slika 1 prikazuje omjer brzina

ovih dvaju naĉina prijevoza.

Iako ova sluţba ima gotovo sve elemente moderne pošte, redovitost, stalnost, dostupnost,

brzinu, sigurnost, ipak jedan vrlo bitan element je nedostajao, a to je element javnosti. Drugim

rijeĉima, Cursus Publicus je bio iskljuĉivo u sluţbi privilegiranih, bogatih i vojske, dok obiĉni

5 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 31

6 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 31

12

graĊani nisu bili u mogućnosti koristiti ovu sluţbu, stoga je ne moţemo nazivati poštanskom

nego vrlo razvijenom glasniĉkom sluţbom7.

Slika 1. Odnos brzina obiĉnog prometa i prometa u sluţbi glasnika i drţavnika

2.1.2. Mreţa Rimskih putova u Istri

Rimski putovi širili su se kako se širio i rimski imperij. Rimljani su izgradili 76.000

kilometara glavnih putova, 120.000 sporednih i provincijalnih putova, što ukupno ĉini oko

200.000 kilometara putova. Problem je bio u nedostatku sustava odvodnje što je ove putove

ĉinilo neupotrebljivim za vrijeme jakih padalina. MeĊutim, Rimljani su dobro poznavali i

iskorištavali konfiguraciju terena, što potvrĊuje ĉinjenica da i danas mnoge ceste prate trase

starih rimskih cestovnih trasa.

Glavni prometni pravci vodili su prema jugu i sjeveru Apeninskog poluotoka. Juţni put zvan

Via Apia vodio je na jug, od Rima do juga poluotoka, preko Sicilije, morem do Sjeverne

Afrike. Sjeverni put, koji je za razmatranje vaţniji, vodio je od Rima na sjever preko Akvileje

i tadašnje Panonije, dalje na istok prema azijskim dijelovima Carstva. Na ovom putu jedne od

vaţnijih postaja bile su Akvileja u sjevernoj Italiji i Ljubljana, tadašnja Emona8.

Uz ovaj glavni put postojala su i dva drugorazredna puta, jadranski i sjeverni put. Jadranski

put, koji je poĉinjao u Akvileji prema jugu, protezao se, uzduţ naše obale, a dio tog puta

prolazio je i kroz Istru. Ta cesta, nazvana Flavijevska cesta, iz Akvileje preko Trsta i

Poreča vodila je sve do Pule, te se dalje nastavljala do Nezakcija, pa do Plomina, Labina,

Kastava i Trsata. U nastavku navedena su, a na slici 2 oznaĉena, mjesta u Istri i okolici za

7 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 32

8 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 30

13

koja se zna da su bila na relaciji jadranskog puta, i/ili u kojima su se nalazile odreĊene

postaje9:

-Trst (Tergeste)

-Kopar (Aegida i Capris)

-Piran (Piranum)

-Umag (Humagum)

-Novigrad (Civitas nova)

-Poreč (Parentium), u kojem se nalazila postaja tipa Mansiones

-Pula (Pola-Pietas Julia)

-Raša (Flumen Arsia)

-Labin (Alvena)

-Plomin (Plamona)

-Buzet (Pinquentum)

-Trsat (Trsatica), u kojem se takoĊer nalazila postaja tipa Mansiones

9 http://www.istrapedia.hr, (2010)

14

Slika 2. Rimski putovi kroz Istru [35]

Zatim jadranski put se nastavljao uzduţ naše obale preko Senja, Zadra, Solina, Cavtata i

dalje. Na sjevernoj strani Istarskog poluotoka nalazila se direktna cesta, koja je vodila skoro u

ravnini, te je povezivala Tršćanski zaljev sa Kvarnerom, od Trsta do Trsata. Sa ovih putova

odvajali su se lokalni putovi prema središtu Istre. Teret uzdrţavanja cesta i postaja izdrţavalo

je lokalno stanovništvo kao oblik poreza ili nameta, kao što je već spomenuto10

.

10 http://www.istrapedia.hr, (2010)

15

2.2. Srednji vijek i doba narodnih vladara

Raspadom Rimskog Carstva prometni sustav u Europi, a i drugdje se pogoršao. Nestankom

velikog drţavnog aparata prestaje i potreba za glasniĉkom organizacijom Cursus Publicus, a i

cestovna mreţa se prestaje odrţavati.

Krajevi Istre i primorja prolaze u tom razdoblju kroz vrlo burna vremena, zbog promjena

vladara, ali i zbog promjene strukture stanovništva, jer srednji vijek karakteriziraju seobe

naroda. Nakon upada germanskih plemena Ostrogota, Langobarda te tatarskih Avara, oko

600. godine pojavljuju se Slaveni.

Na naseljavanje Slavena utjeĉu mnogi ĉimbenici. Hrvati i Slovenci razmjerno rano su se

naselili na podruĉju Goriških Brda, Vipavskoj dolini, okolici Trsta u Brkinima, na Krasu , u

okolici Buzeta, te na zapadnoj strani Ćićarije. Razlog tomu je što na tim podruĉjima nije bilo

utvrĊenih gradova koji su se ponajprije morali osvojiti. No prilikom naseljavanja mora

nailazili su na poteškoće, iz razloga što je Istra nakon pada Rimskog carstva ostala pod

politiĉkom vlašću Bizanta, a utvrĊeni gradovi uz more mogli su se dobro braniti od navale

slavenskih plemena.

Za Istarske Slavene znaĉajna je bila vladavina Franaka, budući da su oni smatrali svaki dio

zemlje koji nije bio naseljen ili bez gospodara, drţavnom zemljom, a takvih posjeda nakon

pada Rimskog carstva je bilo mnogo. Franci su otvorili put Slavenima, zemljoradnicima, u

samu unutrašnjost pokrajine, i tu dolazi do prvih sukoba manjih posjednika i feudalaca.

To razdoblje srednjovjekovnog feuda trajalo je sve do dolaska Mlećana u naše gradove uz

obalu, i dok Habsburgovci nisu zavladali unutrašnjošću poluotoka. Formiraju se takozvane

„krajine“ na našem teritoriju, koje se pretvaraju u dinastiĉka središta plemićkih obitelji. Na taj

naĉin na vlast dolaze akvilejski patrijarsi i goriĉki grofovi.

Krajem 11. stoljeća Istra zajedno sa Kranjskom dolazi pod vlast akvilejskog patrijarha, koji

ujedno postaje i istarski krajišnik. Istarska mjesta i „kašteli“, utvrĊenja, suraĊuju sa krajiškim

vlastima, a od 12. stoljeća se pogodbama privrednog i politiĉkog znaĉaja povezuju sa

Mlećanima. Mlećani svoju vlast šire i na sela u unutrašnjosti, no centralni dio Istre i

slovenskog primorja ostaje pod vlašću goriĉkih grofova, ĉiji se teritorij poĉetkom 14. stoljeća

odvaja od akvilejske i mlećanske Istre. Javljaju se istarske grofovije, „grofovija Istra“ i

„Graniĉka grofovija“11

.

11 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 18-19

16

2.2.1. Crkvena „pošta“

Veliku ulogu u prijenosu pisanih vijesti u tom razdoblju ljudske povijesti odigrala je Crkva,

kao preţivjela institucija Rimskog Carstva, bila je gotovo jedina pismena, sve do pojave

sveuĉilišta. Crkva je nositelj školstva i obrazovanja, i time ona ĉini bitan preduvjet za pojavu

glasniĉkih sluţbi koje su sluţile za prijenos pisanih vijesti. Vijesti su se prenosile unutar

Crkve, ali i izmeĊu Crkve i pojedinih vladara i dvorova. Tako je saĉuvan dio dopisivanja

izmeĊu rimskih papa i Hrvata, odnosno hrvatskih kneţeva i kraljeva, hrvatskih biskupa i

crkvenih dostojanstvenika iz gradova na hrvatskoj obali. Nije pogrešno donijeti zakljuĉak

kako su Istra i istarski gradovi bili prolazne toĉke na putovima ovih dopisivanja pa moţda

ĉak i odredište ili polazište dopisivanja.

Iz pojedinih pisama moţe se vidjeti kako je i na koji naĉin tekla komunikacija izmeĊu Rima

i hrvatskih vladara. Nekoliko saĉuvanih pisama iz doba kneza Branimira (879.-892.) moţe

nam dati uvid u odvijanje „pošte“ onoga vremena. Papa Ivan VIII poslao je pismo knezu

Branimiru koje datira iz 07. lipnja 879. godine, a to pismo je bilo odgovor na pismo poslano

od strane kneza po svećeniku Ivanu. Odgovor je takoĊer bio poslan po istoj osobi. Iz ovoga se

zakljuĉuje da je komunikacija tekla preko jednog glasnika, svećenika, crkvenih osoba pa

moţemo govoriti o glasniĉkoj sluţbi Rimske Crkve ili pošti Crkve. Isti svećenik je nosio

obavijesti Rimskog pape Hrvatima u nekoliko navrata. U kasnijim pismima ne navode se

glasnici što govori o tome da je Crkva imala dobre i sigurne prenositelje pisama12

.

MeĊutim, slanje pisanih priopćenja preko svećenika, hodoĉasnika i obiĉnih vjernika nije

uvijek bio siguran i dovoljno brz naĉin transporta. Stoga Crkva stvara svoju glasniĉku sluţbu,

koja se saĉinjavala od papinih glasnika, a njima su upravljali magistri.

Papini glasnici mogli su se nesmetano kretati unutar i izmeĊu pojedinih drţava, što nije bio

sluĉaj za obiĉan puk tog vremena. Isto tako bio im je osiguran smještaj i hrana u svakom

samostanu koji se nalazio na njihovoj ruti. Oni su slani na zadatke na temelju posebnog

putnog naloga te su kao i svi ostali glasnici nosili sveţanj pisama, a samo u rijetkim

sluĉajevima su prenosili pojedinaĉna pisma. Zbog troškova odrţavanja ove sluţbe, koji su bili

popriliĉni, Papini glasnici prenosili su, osim crkvenih pisama, i pisma gradova, sveuĉilišta,

udruga staleţa te privatnih osoba13

.

Iako se spominju privatne osobe, moţe se pretpostaviti da su one bile imućnije, budući da je

prijenos pisama putem glasnika bio skup. Element javnosti, kao osnovni element suvremene

pošte tu nije sluĉaj, budući da je prijenos pisama bio dostupan imućnijim, pismenim,

privatnim osobama, a ne i obiĉnom puku.

12

Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str.35-40 13 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 40

17

2.2.2. Prijenos pisama meĊu gradovima

Srednjovjekovni gradovi imali su posebne statute, a neki su uţivali samostalnost u okviru

gradova-drţavica. Radi boljeg funkcioniranja gradskih sluţbi, pojedini gradovi organiziraju

vlastite glasniĉke sluţbe radi prijenosa vijesti unutar grada. Nerijetko se taj promet odvijao i

izmeĊu gradova, a neke su gradske glasniĉke sluţbe prerasle i u meĊunarodne jer su njihovi

glasnici prenoseći pisma prelazili granice drţava. Na Hrvatskom prostoru takav meĊunarodni

promet obavljao se putem dubrovaĉkih glasnika.

U pojedinim jadranskim gradovima, od Poreĉa do Dubrovnika, uzdiţu se brodovlasniĉke,

novĉarske, zlatarske i druge obitelji, koje postaju vladajući sloj. Priroda njihovog posla stvara

potrebu za prenošenjem vijesti pa se tako u gradovima formira općinska, gradska, glasniĉka

sluţba. Prvi dokaz postojanja takve glasniĉke sluţbe pojavljuje se u Vinodolskom zakoniku iz

1288. godine. TakoĊer imamo primjer grada Trogira, iz ĉije je prošlosti saĉuvan podatak o

slanju glasnika banu Pavlu Šubiću, iz ĉega je vidljivo da je grad imao sluţbene glasnike u to

doba. Uzimajući primjer grada Trogira moţe se zakljuĉiti da su i ostali primorski gradovi iste

i veće veliĉine, ukljuĉujući istarske, imali svoje gradske glasniĉke sluţbe za prijenos pisanih

obavijesti unutar grada za potrebe gradski vlasti, ali i izmeĊu gradova14

.

Razvitkom obrta i zanata, te uzdizanjem pojedinih obitelji, javlja se potreba za

komunikacijom unutar pojedinih cehova. Tako u srednjem vijeku uz spomenutu crkvenu

poštu imamo još i mesarske, sveuĉilišne, samostanske, trgovaĉke itd. Ove glasniĉke sluţbe

bile su u iskljuĉivo u sluţbi navedenih cehova, ali su svoje usluge nudili i onima koji su to

mogli platiti. MeĊutim, „poštu“ je u to vrijeme srednjovjekovne neimaštine mogao koristiti

samo uski krug povlaštenog društva pa ovu ĉinjenicu valja istaknuti kao prapoĉetak javnosti

pošte15

.

Glasnici i prenositelji pisama su najĉešće bile osobe i pojedinci iz niţih društvenih slojeva,

kao kmetovi, ali i slobodni seljaci, koji su besplatno ili uz malu naknadu obavljali ovu sluţbu.

Oni su bili poveznica izmeĊu pojedinih vlastelinstava, ali i izmeĊu vladara i crkve.

Treba još jednom navesti da su se uvjeti putovanja pogoršali u odnosu na rimski Cursus

Publicus, radi neodrţavanja postojećih rimskih cesta i njihove dotrajalosti, ali i tadašnji

promet se odvijao istim cestama, jer se druge nisu gradile. Prijevozno sredstvo su bile tegleće

ţivotinje, koji, mazge i magarci, ali u najvećoj mjeri promet se odvijao pješice. Tako se za

jedan dan hoda moglo prevaliti oko 30 kilometara, a koristeći konja oko 50 kilometara.

Posebno brzi glasnici mogli su preći do 100 kilometara. Odnos brzina prijenosa pošiljaka

prikazan je slikom 3, a takoĊer je radi usporedbe prikazan i rimski cursus velox.

14

Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 44 15

Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 24

18

Kao noćišta i odmarališta koristili su se samostani, krĉme, ali se i noćilo pod vedrim nebom.

Nisu bile strane niti pljaĉke i umorstva glasnika, pa je ovaj posao bio izuzetno teţak i

mukotrpan, stoga je i bio obaveza niţih društvenih slojeva.

Slika 3. Odnos brzina prijenosa pošiljaka izmeĊu srednjovjekovnog naĉina transporta i rimskog cursus velox-a

2.3. Venecijanska glasniĉka sluţba

Veliku vaţnost razvoju poštanske djelatnosti u Istri ima venecijanska glasniĉka sluţba,

budući da je Venecija dugi dio vremena gospodarila velikim dijelom hrvatske obale

ukljuĉujući dio Istre, dok je centralni i sjeverozapadni dio pripadao goriĉkim grofovima,

odnosno Habsburgovcima. Venecijanska republika je kroz mnoga stoljeća imala jake

diplomatske i trgovinske veze sa susjednim drţavama pa je stoga morala imati i razvijene

prometne i poštanske veze. Tako u Veneciji nalazimo centraliziranu glasniĉku sluţbu koju je

osnovalo „Društvo venecijanskih kurira“ (Compagnia dei Corrieri Veneti )16

.

Prvi podatak o postojanju mletaĉke glasniĉke sluţbe potjeĉe iz godine 840. godine, kada je

sklopljen ugovor izmeĊu Venecije i rimsko-njemaĉkog kralja Lotara I. u kojemu se jamĉi

sigurnost prolaska venecijanskih glasnika na podruĉju njegovoga kraljevstva. Ovaj ugovor je

izuzetno bitan jer se odnosio i na podruĉje Istre, što je prvi spomen venecijanske glasniĉke

sluţbe na našem podruĉju. U drugoj polovici 10. stoljeća venecijanski kuriri prenose pisma

sve do Carigrada, što je dokaz postojanja prijenosa pošiljaka Jadranskim morem.

Krajem 12. stoljeća dolazi do podjele unutar venecijanskih glasniĉkih sluţbi. Jedna skupina

glasnika izdvaja se iz drţavne uprave te osniva privatnu tvrtku, ĉija je glavna djelatnost bila

16 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 19

19

prijenos privatnih pisama. Da bi se mogla baviti navedenim poslovima ova tvrtka je morala

besplatno prenositi dio drţavnih pošiljaka. Zanimljiva je ĉinjenica da iz ove privatne udruge

potjeĉe i obitelj Taxisa, koji se smatraju utemeljiteljima pošte. Nema pouzdanih dokaza da je

ova privatna udruga prenosila pošiljke na našem teritoriju.

Za razliku od privatnih glasnika, drţavni glasnici su iskljuĉivo prenosili sluţbena pisma. Na

našem teritoriju prijenos se vršio izmeĊu venecijanske vlasti i naših otoka i gradova na obali

pomoću vlasnika brodova koje su venecijanske vlasti obavezale da prenose pisma. Prijenos se

u poĉetku vršio besplatno, a kasnije su za svoj rad pomorci dobivali naknade, te su njihova

mjesta bila osloboĊena plaćanja nameta. Prijenos se prenosio na relaciji Venecija-Zadar-Kotor

i natrag, a vjerojatno su mnoga istarska mjesta, na toj relaciji, uz more bila u sluţbi

venecijanskih glasnika. Da bi prijevoz pisama bio siguran i brz, pojedina mjesta uz more su

uvijek imala slobodne i spremne laĊe. No ova sluţba nije djelovala samu u Jadranskom moru

i priobalju, nego se njeni glasnici pojavljuju i u unutrašnjosti Hrvatske, preko koje prenose

vijesti u Budim.

Kopnenim putem pisma su prenosili kuriri, pješice ili jahajući na konjima, dok su ceste još

uvijek bile slabe te su uglavnom sluţile samo za tovarni promet. Napomenimo da Mletaĉka

Republika u svojem višestoljetnom gospodarenju dijelovima Dalmacije nije izgradila niti

metra ceste, a nije otvorila niti jedan poštanski ured17

. U Istri je bilo drugaĉije, te se za

vladavine Mlećana otvaraju prvi poštanski uredi.

Izumom poštanskih ţigova u Engleskoj 1661. godine i Mletaĉka Republika uvodi ţigove u

svoju glasniĉku sluţbu. Tako imamo razliĉite ţigove za razliĉite poštanske relacije. Na slici 4

prikazani su ţigovi Udina i Kopra pod mletaĉkom vlašću, te kao što se vidi, oni su bili vrlo

jednostavni, ruĉno izraĊeni od drveta18

.

Slika 4. Ţigovi Mletaĉke republike [33]

17

Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str.53-55 18 http://www.istrianet.org, (2010)

20

3. Razvoj pošte kao javne sluţbe

Razvijanjem društva pojavljuje se i javna poštanska sluţba dostupna svima. Iako nije

moguće utvrditi toĉan datum nastanka pošte kao javne sluţbe, moţe se zakljuĉiti da je nastala

iz glasniĉkih sluţbi. Tadašnja geografska otkrića, Amerike i Australije, izum kompasa,

tiskarskog stroja i manufakture, potiĉu napredak društva, povećanu potrebu za robnom

razmjenom te povećanu potrebu za dopisivanjem.

Razdoblje koje obuhvaća 16. i 17. stoljeće moţe se nazvati prelaznim razdobljem u

poštanskoj povijesti, jer tada dvorski i vojni poštohodi postupno postaju javni i redoviti, a

osim usluge prijenosa pisama pojavljuje se i usluga prijevoza putnika i novca.

Od godine 1722. pošta u Carstvu dolazi pod drţavnu upravu, ĉija se jurisdikcija odnosi na

Austriju, MaĊarsku i civilnu Hrvatsku, te na vojnu granicu, dok je poštu na vojnoj granici

nadgledalo i organiziralo Dvorsko ratno vijeće. Podrţavljenjem pošte, veći poštanski uredi

dolaze pod drţavnu upravu, dok se manji uredi dodjeljuju plemstvu ili imućnijim graĊanima.

Godine 1783. Austrijsko Carstvo provodi decentralizaciju poštanske uprave, tako da su u

upravljanju poštanskim poslovima puno veću ulogu dobili viši poštanski uredi. Ovakvo

ureĊenje djelomiĉno se prekida za vrijeme francuskih Ilirskih provincija19

. Na povijesnoj

sceni pojavljuju se obitelji Taxis i Paar, koje se smatraju zaĉetnicima pošte, i koje su utjecale

na cjelokupnu poštansku djelatnost na podruĉju Europe pa tako i na našim podruĉjima.

3.1. Obitelji Turn-Taxis

U 13. stoljeću Amadeo Tasso iz Bergama organizirao je jahaću poštu te je stvorio dobro

organiziranu sluţbu koja je imala ĉak i vlastitu banku. Tassovi kuriri prenosili su tadašnju

poštu, a njihovim uslugama koristili su se velikaši, prinĉevi, pa ĉak i pape. Ovi kuriri

razlikovali su se od drugih zato što su njihovi konji na glavama imali koţu od jazavaca (tasso

na talijanskom znaĉi „jazavac“). Stupanjem u rodbinsku vezu sa obitelji Torriani to se robno

plemstvo još više uĉvrstilo te je tako nastala plemićka obitelj Torre-Tasso, ili Turn-Taxis20

.

Presudnu ulogu razvoja poštanske javne sluţbe odigrala je spomenuta talijanska obitelj

Taxis, kada je preuzela sluţbu prijenosa pisama za Habsburgovce na podruĉju Svetorimskog

19

Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 66 20 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 22

21

Njemaĉkog Carstva. Prvi poštohod uspostavio se 1489. godine izmeĊu Italije i Nizozemske

preko Tirola, a prvi iz obitelji koji je stupio u sluţbu Habsburgovaca bio je Johan Tass. U

sljedećim godinama stvaraju se mnogi poštohodi, meĊu kojima neki dolaze i do hrvatskih

gradova Varaţdinu, Karlovcu, Zagrebu i Rijeci. Ova obitelj je od cara Filipa Lijepog godine

1505. dobila dopuštenje da im poštanske vreće budu otvorene, odnosno da ih osim za drţavna

pisma mogu koristiti i za prijenos privatnih pisama. Ta ĉinjenica se moţe uzeti kao prerastanje

glasniĉkih poštohoda u javnu poštansku sluţbu21

.

Zanimljiv je podatak da je car Maksimilijan odlikovao Francesca Tassa plemićkom titulom

grofa, za zasluge prenošenja pošte u teškim ratnim uvijetima, i dodijelio mu feud Barban u

Istri. To je dokaz postojanja ove stare i za poštu vrlo bitne obitelji na podruĉju Istre, a

vjerojatno i prisutstva njihovih kurira na istarskom poluotoku22

.

Obitelj Turn-Taxis je nakon duţeg spora sa ostalim glasniĉkim sluţbama tog vremena dobila

iskljuĉivo pravo na obavljanje poštanskog prometa. Ova obitelj je bila i ostala sinonim za

pošto, obavljajući poštanski promet punih 450. godina23

.

3.2. Obitelji Paar

Sliĉan poloţaj u Austriji imala je obitelj Paar, koja je organizirala poštanski promet u

Austriji, Ugarskoj, Ĉeškoj, Hrvatskoj i drugim zemljama pod Austro-Ugarskom vladavinom

od polovice 16. stoljeća pa do polovine 18. Stoljeća. To je trajalo sve do prelaska pošte u

drţavno vlasništvo24

.

Prvi Parr je bio Baptista Parr, koji je 1573. godine postao dvorski podmajstor, zatim Johan

Hristof Paar 1624. godine dobiva nasljedno leno i pravo na korištenje i organizaciju

poštanskog prometa u Ĉeškoj i habsburškoj Ugarskoj. Godine 1623., Paar je poštansku sluţbu

u Austriji, MaĊarskoj, i civilnoj Hrvatskoj preuzeo od Carla Magnia, koju je Magnia nešto

ranije poštu preuzeo od Taxisa.

Paari su imali pravo otvarati pošte, organizirati poštanski promet te su imale pravo izdavanja

koncesija drugim osobama, imenovati sluţbenike, te voditi disciplinske postupke. U to

vrijeme postojao je dvojni poštanski sustav, vojno-krajiške poštanske postaje te Paarove

komercijalne poštanske postaje. Paarovi su postupno preuzimali vojne postaje da bi godine

1703. ovladali cjelokupnim poštanskim sustavom.

Tako je bilo sve do podrţavljenja poštanske sluţbe godine 1722., kada se obitelji Paar

oduzima koncesija. Zadrţali su neke upravljaĉke poloţaje, da bi im 1743. godine Marija

21 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str.57-58 22

Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 23 23

Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 25 24 Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 25

22

Terezija i njih oduzela. Od tada jedino što im je preostalo jest pravo da na svom obiteljskom

grbu imaju poštanski znak, rog25

.

3.3. Francuski ustroj poštanskog prometa

Za veliki dio Istre i Dalmacije, znaĉajan povijesni dogaĊaj bio je pad Mletaĉke Republike,

koja je prestala postojati dolaskom Napoleonovih francuskih trupa. Novonastalu situaciju

Habsburgovci su iskoristili na naĉin da su zagospodarili cijelom Istrom, a mirom u

Kampoformiju 1797. godine, Dalmacija s Bokom Kotorskom dolazi u sastav Austrije.

Austrijska vlast na podruĉju Dalmacije otvara poštanske urede i gradi ceste, dok se na

podruĉju Istre stanje bitno ne mijenja.

Porazom Austrije 1805. godine kod Austerlitza, Dalmacija i Istra dolaze pod francusku vlast,

te ulaze u sastav Kraljevine Italije koju su ustrojili Francuzi. Poštanski zakoni i propisi na

našim krajevima tada su bili isti kao i u Italiji, s time da je Zadar postao središte uprave i

pošte za Dalmaciju s Bokom, dok je za Istru sjedište bilo u Kopru. Francuzi su bili poznati po

gradnji cesta, meĊu kojima je najpoznatija „Lujzijana“ , od Karlovca do Rijeke, koja je u to

doba bila jedna od najboljih cesta u Europi.

U navedenom razdoblju postojale su civilna i vojna pošta koje su bile odvojene, a francuski

propisi su strogo kaţnjavali osobe koje su mimo pošte prevozili pošiljke. Osim pisama,

prenosili su se paketi i novac, poštanski uredi radili su deset sati na dan, a pošiljke su se

preuzimale u uredima. Prenositelji su bili kuriri, ali se u izvanrednim situacijama koristila i

štafetna pošta, koja je za privatne korisnike bila skupa pa se i rjeĊe koristila. Pošiljatelj je

plaćao cijenu prijenosa pošiljke, a nakon uruĉenja pošiljatelju bi se dopremila potvrda o

uruĉenju26

.

Porazom Austrije kod Wagrama godine 1809. pod francusku upravu dolaze Gorica, Trst,

Trţić, Kranjska s primorjem, te dio Koruške, Hrvatske i Dalmacije. Francuska vlast od

novoosvojenih podruĉja, zajedno sa ranije osvojenom Istrom i Dalmacijom formira „Ilirske

provincije“, prikazane na slici 5.

Ljubljana postaje upravno središte Ilirskih provincija, i ujedno središte pošta, koja je imala

zadaću da uskladi prijašnje poštanske propise sa francuskim. Francuzi su zadrţali zateknute

poštohode, ali su naredili da poštonoše nose njihovu uniformu, koja je bila šarena sa

francuskim oznakama. Francuzi su, pri preuzimanju ureda, takoĊer odredili propise27

:

-nitko ne moţe postati poštar bez odobrenja generalnog direktora pošte

25 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 61 26

Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 70 27

Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 71

23

-poštansko osoblje mora pismenim putem zatraţiti ostanak u sluţbi i obavezati se da će

izvršavati sve zadaće koje ta sluţba od njih zahtijeva, kao što su briga o konjima, itd.

-iznajmljeni konji će biti prema odreĊenoj tarifi plaćeni poštarima

-vlasnici kola koji u pojedinim postajama mijenjaju konje, duţni su platiti odštetu od 25 centi

po konju

-poštari su osloboĊeni primanja vojnika, njihovog hranjenja i noćenja

-poštarima je zabranjeno slanje obiĉnih pošiljki po brzim kuririma

24

Slika 5. Istra u doba „Ilirskih provincija“ [36]

Poštanski upravitelji onoga doba obavljao je više zadaća te osim što se brinu o pošiljkama on

je ujedno bio i naĉelnik stanice te gostioniĉar. TakoĊer se brinuo za urednost štala te se skrbio

o putnicima koji su noćili u stanicama. Nije smio napustiti stanicu bez posebne dozvole niti je

smio premjestiti stanicu na drugo mjesto. Noću u štali, morao je biti jedan postiljon koji se

brinuo o tome da konji budu zamijenjeni u što kraćem roku.

25

Privatni korisnici koji su koristili uslugu brzih poštanskih štafeta, morali su tarifu za prijevoz

plaćati unaprijed, a za pošiljke za koje se nije odmah mogla odrediti tarifa, pošiljatelj je

plaćao kauciju. U štafetnoj tarifu u obzir su se uzimale sljedeće postavke28

:

-otpremna taksa

-prijevozna taksa

-mjesna taksa

-napojnica za postiljona

-posebna taksa za uručivanje pošiljke

-i takse inozemnih stanica kroz koje je prolazila štafeta.

Putnici su mogli prijaviti sve nepravilnosti u sluţbi, odnosno, mogli su prijaviti sve

nepravilnosti u radu poštara i postiljona, koji su bili poznati po svojoj bahatosti, a nerijetko su

varali i dizali tarife iznad svake mjere. Oni postiljoni i poštari koji su se više puta oglušili na

pravila poštanskog prometa bili su izbaĉeni iz sluţbe.

Za prijevoz jedne osobe do prve poštanske stanice cijena je bila 0.75 franka, za otvorenu

koĉiju, a 1.5 franka za mjesto u zatvorenoj koĉiji. Što se tiĉe prijevoza pošiljki imamo

sljedeće tarife:

-prema prvoj odluci iz koja datira iz 20.12.1809. godine, propisana je tarifa za obiĉna pisma, i

to 4 krajcara za unutrašnjost, a 8 krajcara za inozemstvo (jedan krajcar iznosio je stoti dio

franka)

-prema odredbi objavljenoj u ĉasopisu „Telegraf officiel“ koja datira iz 08.01.1812. godine,

propisano je da se razdaljine raĉunaju u kilometrima, a teţina pisama i paketa u gramima i

kilogramima. Tako je propisana tarifa, za pismo do 6 grama za udaljenost od 100

kilometara, 0.2 franka, za udaljenost od 200 kilometara, 0.3 franka, itd. Za pisma teţa od 6

grama, a lakša od 10 grama, zaraĉunavano je dodatnih 0.1 franka na osnovnu tarifu.

Francuzi su kod nas uveli posebne poštanske ţigove, crvene i crne boje. Crni ţig znaĉio je

da je poštarina plaćena, dok crveni ţig je oznaĉivao neplaćenu poštarinu. Strana pisma na

kojoj se nalazila adresa bila je dijagonalno prekriţena i to s jednom crtom, u sluĉaju da je

pošiljatelj platio pola poštarine, a s dvije crte u sluĉaju da je poštarina u potpunosti plaćena29

.

TakoĊer, iz ovog vremena ostali su nam ţigovi pošta u dva reda, gdje se u gornjem redu

nalazi oznaka pošte, kao na primjer „P.P. Trieste“ (kratica „P.P.“ oznaĉuje Port Paye-

poštarina plaćena prilikom predaje pisma). U drugom redu nalazi se naziv provincije

28

Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 39 29 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 42

26

„ILLYRIE“. Pisma s ovim ţigovima su vrlo rijetka, a na slici 6 prikazano je jedno takvo

pismo rijeĉke pošte s ţigom Napoleonove Ilirije30

Slika 6. Pismo rijeĉke pošte iz vremena Ilirskih provincija [3]

U tablici 1, navedene su pošte koje su postojale u vrijeme Ilirskih provincija. TakoĊer

navedeni su i datumi otvaranja tih pošti, ili datumi prvog spominjanja tih ureda iz povijesnih

izvora. Prema tim datumima vidimo da su navedene pošte u Istri postojale i prije francuske

okupacije, još za vladavine Mletaĉke Republike:

Tablica 1. Pošte koje su postojale u vrijeme ilirskih provincija

Mjesto Vrijeme otvaranja

Kopar sredina 18. st.

Poreč 17.12.1750

Lipa 22.05.1756

Pazin 1784

Rovinj 1784

Pula 1784

Vodnjan 1784

Kostanjica 1787 Izvor: [3]

Godine 1813., još prije Napoleonova konaĉnog sloma, prestaju postojati Ilirske provincije.

Poštanska uprava tada dolazi pod nadleţnost austrijske krune, gdje će ostati više od stotinu

godina, sve do kraja prvog svjetskog rata 1918. godine.

3.4. Austrijski ustroj poštanskog prometa (1815-1918)

30 http://www.istrianet.org, (2010)

27

Nakon poraza Napoleona 1815. godine, Istra dolazi ponovno pod Austrijsku vlast, te zajedno

sa Trstom i Goricom ĉini novu upravnu i politiĉku jedinicu “Austrijsko primorje“ ili tzv.

„Austrijske Ilirske Provincije“ u ĉijem je središtu bio Trst. Istra u vrijeme Austrijskih Ilirskih

Provincija prikazana je na slici 7.

Slika 7. Istra u vrijeme „Austrijskih Ilirskih provincija“ [33]

Nakon pada Napoleona poštanski uvjeti nisu se mnogo promijenili, tako da su poštari i dalje

zadrţali svoje posebne povlastice, kao to da nisu imali obavezu primati vojsku u svoje krĉme

ili nisu smjeli biti pozivani na nikakvu „rabotu“, tj. nikakav rad. TakoĊer su imali prednost na

cestama, i sva kola i zaprege su im se morali micati s puta kada bi ĉula postiljonov rog31

.

Koristan izvor informacija o prometnim i poštanskim vezama u to vrijeme svakako je

„Geografska poštansko-prometna karta Italije“ (Carta postale ed itineraria dell Italia),

31 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 68

28

prikazana na slici 8., koju je izradio F.Botte, carsko-kraljevski savjetnik i direktor pošta

Venecijanskih pokrajina u Veneciji, i koju je posvetio tadašnjem upravitelju pošta u Beĉu.

Karta prikazuje i Istru, a datira iz 1833. godine, te osim podataka o poštanskim rutama i

poštanskim stanicama, sadrţi podatke o tarifama i uvjetima na cesti.

Slika 8. Poštanska karta Istre iz 1833. godine [3]

U navedenom izvoru spominje se da su poštu iz Kopra u Piran i Buje prenosili kuriri na

konjima. Iz Pule prema Vodnjanu i dalje prema Pazinu išla je štafetna pošta, a Pazin i

Rijeka su bili povezani štafetnom poštom. Pješice se pošta prenosila iz Vodnjana u Rovinj, iz

Labina u Pazin, iz Rovinja u Poreĉ, a iz Buzeta u Kopar. Putovi prijenosa pošiljaka za

navedene gradove prikazani su na slici 8.

Udaljenosti na karti oznaĉene su posebnim popreĉnim linijama dugima 3 milimetra koje su

oznaĉivale jednu poštansku razdaljinu, a osim navedene primjenjivale su se i ½ , te ¼

poštanske razdaljine. Poštanska razdaljina nije se odreĊivala samo na temelju udaljenosti

izmeĊu poštanskih stanica, nego se odreĊivala i na temelju prometnih uvjeta na putovima

29

izmeĊu pojedinih poštanskih stanica. Tako se poštanska razdaljina izmeĊu poštanskih stanica

mogla smanjiti ili povećati, u ovisnosti o poboljšanju ili pogoršanju uvjeta na putovima32

.

Za prijevoz zapregom sa dva konja, na putu od jedne poštanske razdaljine, putnik je plaćao

2 forinte, te 30 krajcara napojnice postiljonu za svaku poštansku razdaljinu. Treba

napomenuti da su se tarife tog vremena stalno mijenjale, a u opticaju je bio najrazliĉitiji

domaći i strani kovani novac, stoga je poštar morao biti veoma spretan trgovac i bankar33

.

Što se tiĉe poštanskih koĉija, upotrebljavali su se kola zvana furgoni i brancardi. Kasnije u

drugoj polovici 19. stoljeća primjenjuje se takozvana Malle pošta, koja se koristila za

prijevoz pošiljki i ljudi. Na podruĉju Istre spominje se Malle pošta koja je vozila izmeĊu

Trsta i Pule, a primala je tri putnika. Do Kopra joj je trebalo 3 sata, do Buja 6 i pol sati, a

do Pule 17 sati. Cijena do Kopra je iznosila 1.65 forinti, do Buja 3.75 forinti, a do Pule

10.35 forinti.

Sjedišta u unutrašnjosti koĉije bila su najskuplja, dok su mjesta pored koĉijaša bila jeftinija.

Red voţnji koĉija objavljivan je u publikacijama jedanput godišnje pa se stoga praktiĉki i nije

mijenjao. Za prijevoz paketa i teških pošiljki upotrebljavala su se teška Malle kola, a za

prijevoz ovom koĉijom trebalo je platiti razliĉite tarife34

.

Uvjeti putovanja i dalje su bili teški te su putnici morali trpjeti nalete bure, kiše, rupe na

cestama i druge nepogodnosti. Nisu bili strani ni razbojniĉki prepadi poštanskih koĉija koji su

ponekad osim materijalne odnosili i ljudske ţrtve. Tablicom 2 prikazane su pošte otvorene u

Istri nakon pada Napoleona pa do sredine 19. stoljeća.

Tablica 2. Pošte otvorene od pada Napoleona pa do sredine 19. stoljeća

Mjesto Vrijeme otvaranja

Labin 1820 Buzet 1820 Buje 1822

Motovun 1826 Volosko 1840 Viţinada 01.08.1841

Ţminj 19.01.1841 Višnjan 1841 Plomin 1849

Izvor: [2], [3]

32

Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 57 33

Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 57 34 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 60

30

3.4.1. Poštanski ţigovi i marke

Prvi poštanski ţigovi pojavili su se u Engleskoj godine 1661., a njihov tvorac je Henry

Bishop. Imali su oblik prepolovljene kruţnice u ĉijem se gornjem dijelu nalazila oznaka

mjeseca, a u donjem dijelu oznaka datuma.

U Austrijskoj monarhiji prvi ţigovi se pojavljuju razmjerno kasno, a prvi ţig natpisa

„Wienn“ datira iz 1751. godine. Valja napomenuti da se prvi ţig u Hrvatskoj pojavljuje u

Rijeci godine 1755.

Poštanski ţig uveo se iz sljedeća dva razloga:

-mogućnost kontrole naplaćivanja poštarine, jer se poštarina naplaćivala s obzirom na

udaljenost izmeĊu mjesta otpreme i mjesta uruĉenja. Mjesto odašiljanja morao je naznaĉiti

pošiljatelj, ako ne to je umjesto njega ĉinila pošta, i to ruĉnim ispisivanjem. To je oduzimalo

previše vremena, a ĉitkost je bila upitna.

-mogućnost vraćanja pošiljke pošiljatelju ukoliko ju nije bilo u mogućnosti isporuĉiti, iz bilo

kojeg razloga35

.

Ţigovi su najĉešće bili izraĊeni od metala, no bilo ih je i od drveta te od gume. Kod gumenih

ţigova tijekom korištenja primjećuju se promjene u njihovim karakteristikama. U periodu od

1817. do 1838. godine nalazimo razliĉite oblike ţigova, budući da su poštanska pravila toga

vremena propisivala njihovu upotrebu, ali ne i njihov oblik. U prilog njihovoj raznolikosti ide

i to što su za izradu ţigova odgovarali sami upravitelji pošta.

Osim jednorednih i dvorednih ţigova, pojavljuju se i ovalni te pravokutni ţigovi. Do godine

1838. poštanski ţigovi nisu imali datum, a nakon te godine je propisano da svi ţigovi nose

datum, koji je isprva imao oznaku dana i kraticu mjeseca bez godine.

Od godine 1838. do pojave prve poštanske marke u Austrijskoj monarhiji 01.06.1850.

godine, dominiraju ţigovi bez okvira. Konaĉno pred kraj pred filatelistiĉkog razdoblja

pojavljuju se ţigovi u obliku dvostruke kruţnice, sa nazivom mjesta u gornjem luku, koji se

upotrebljavaju i kasnije za poništavanje maraka radi spreĉavanje njihove ponovne upotrebe.

Potrebno je navesti i boje ţigova, koji su preteţno bili crni, ali pojavljuju se i crveni, plavi i

zeleni ţigovi. Svaka boja je predstavljala odreĊeno rukovanje razliĉitim vrstama pisama. Pa

tako crna boja se upotrebljavala za obična pisma, crvena je oznaĉavala preporučena pisma,

a zelena i plava boja se koristila prilikom oznaĉivanja specijalnog rukovanja pošiljkama36

.

Na slikama 9 i 10 prikazani su ţigovi Buja, jednoredni bez datuma i dvoredni sa datumom.

35

Cividini, D.:“Poštanski manipulativni ţigovi Hrvatske 1755-1981“, Hrvatski Filatelistiĉki Savez, Zagreb,

1994, str. 7 36 http://www.istrianet.org, (2010)

31

Slika 9. Netipizirani jednoredni ţig Buja bez datuma [33]

Slika 10. Dvoredni ţig s datumom [33]

Što se tiĉe poštanskih maraka, njihova pojava usko je vezana uz reforme Rowlanda Hilla. On

je u svojoj brošurici „Poštanska reforma, njena uloga i znaĉaj“, izmeĊu ostalog naveo potrebu

plaćanja poštarine upotrebom poštanske marke odgovarajuće vrijednosti. Tako je već 1840.

godine u Engleskoj izašla prva poštanska marka37

.

U Austriji se prva poštanska marka pojavljuje nešto kasnije, godine 1850. Motivi prvih

austrijskih maraka bili su dvoglavi orao i lik cara Franje Josipa. Te poštanske marke koristile

su se i na podruĉju Istre, kako prikazuju slike 11 i 12.

MeĊutim, za razliku od Engleske, gdje je za pismo odreĊene teţine cijena bila ista bez obzira

na udaljenost, u Austriji se uvode tri cjenika za razliĉite udaljenosti. Pa tako za udaljenost od

10 milja od otpremne pošte cijena je bila 3 srebrna krajcara, za udaljenost od 20 milja cijena

je bila 6 krajcara, a za udaljenost od preko 20 milja, 9 krajcara. Ovaj cjenik je godine

1866. zamijenjen jedinstvenom tarifom, bez obzira na udaljenost38

.

37

Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003, str. 28 38 Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 80

32

UvoĊenjem poštanske marke, uvelike se pojednostavljuje poštansko poslovanje, a naroĉito

obraĉun cijena s obzirom na komplicirane daljinske tarife. TakoĊer, smanjuju se cijene i

pojednostavljuje se naplata poštanskih usluga, što omogućuje znatno povećanje korisnika

poštanskih usluga. Povećanje broja korisnika uvjetuje potrebu za sve većom dostupnošću

poštanske mreţe pa se u narednom razdoblju znatnije razvija poštanski i prometni sustav te se

otvaraju novi poštanski uredi.

Slika 11. Razglednica sa poštanskom markom sa motivom cara Franje Josipa [34]

Slika 12. Pismo poslano pomorskom poštom u Udine [34]

33

3.4.2. UvoĊenje ţeljeznice i razvoj prometnih veza

Od prvog parnog stroja kojeg je izumio Jams Watt godine 1767. pa do pojave ţeljezniĉkog

prometa u Hrvatskoj, proći će dosta vremena. Prva ţeljezniĉka pruga u Hrvatskoj izgraĊena je

od Zidanog Mosta do Zagreba 1862. godine, a glavna Istarska pruga Divača-Kozina-Pula

izgraĊena je 1876. godine, s lokalnom prugom Kanfanar-Rovinj39

.

Godine 1902. dograĊena je uskotraĉna pruga Trst-Kopar-Sečovje-Buje-Poreč. Ovu prugu

ukinuli su Talijani, što je prouzroĉilo mnogo negodovanja domaćeg stanovništva. U zamjenu

otvorena je autobusna linija Trst-Buje-Oprtalj-Motovun-Poreč, što nije riješilo problem

zbog malog broja mjesta u još tada primitivnim autobusima. Valja napomenuti da su već

godine 1907. na relaciji Plomin-Kršan te Labin-Kršan-Pićan-Pazin postojali poštanski

autobusi koji su prevozili poštu i putnike, a kasnije uspostavljena je autobusna poštanska

linija Pazin-Poreč.

U Austrijskom carstvu ţeljeznica za prijevoz pošte se poĉela primjenjivati godine 1863. na

liniji Beĉ-Budimpešta. Upotreba ţeljeznice za prijevoz nije doĉekana s odobravanjem od

strane poštanske uprave, budući da se ona borila za pravo da poštanske pošiljke prenosi

iskljuĉivo poštansko osoblje i poštanska prijevozna sredstva. Poštanske stanice zapošljavale

su veći broj postiljona i osoblja koji se brinuo o štalama, pošiljkama, gostima, kolima, itd.

Dolaskom ţeljeznice na poštansku scenu takve postaje-gostione gube svoj znaĉaj. MeĊutim,

tamo gdje nije išla ţeljeznica, prijevoz pošte koĉijama još uvijek je bio aktualan te se odrţao

do kraja Prvog svjetskog rata.

Broj pošta uz ţeljeznicu naglo se povećavao iz godine u godinu te je širenje ţeljeznice

omogućavalo i širenje poštanske mreţe, što je poštansku sluţbu uĉinilo još pristupaĉnijom

graĊanima, odnosno korisnicima. UvoĊenjem novog prijevoznog sredstva cijena prijenosa

pošiljaka, odnosno cijena poštanskih usluga znatno se smanjila. Pa je tako prijevoz jedne

osobe poštanskom koĉijom godine 1877. na udaljenosti od 1 poštanske milje (7.5 km)

iznosila 50 krajcara. Prijevoz ţeljeznicom je bio osjetno jeftiniji, 1. razred za istu udaljenost

koštao je 36 krajcara, 2. razred se plaćalo 27 krajcara, a 3. razred samo 18 krajcara40

.

Pošta i ţeljeznica brzo se sporazumijevaju, tako da se u poĉetku pošta predavala pratiteljima

ţeljezniĉkog i poštanskog prometa. Malo kasnije pošta uvrštava posebna poštanska kola u

kompoziciju vlakova, koja se nazivaju ambulantna (pokretna) kola, a ona su omogućavala

direktan prihvat pošiljki od graĊana i prihvat putem poštanskih uloţnica koje su bile

priĉvršćene na vagone putujuće pošte.

Ambulantne pošte zapošljavale su posebno obuĉeno osoblje, koje je obavljalo sve poštanske

poslove, kao i osoblje u uredima. Dok su na glavnim prugama prometovale ambulantne pošte,

na sporednim prugama prometovale su kondukterske pošte. Ovakav naĉin prikupljanja

pošiljaka, koji je bio jeftiniji i ekonomiĉniji, omogućio je povećanje poštanskog prometa u

39

Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom, Zagreb, 2007, str. 84 40 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 89-93

34

predjelima kroz koje je prometovala ţeljeznica. Povećanje poštanskog prometa utjecalo je na

izgradnju prekartirajućih kolodvorskih pošti, u kolodvorima većih gradova, odnosno u

sjecištima cestovnih i ţeljezniĉkih linija. Nadalje, otvaraju se novi poštanski uredi u mjestima

kroz koja prolazi ţeljeznica.

Primjena poštanske marke, utjecaj ţeljeznice i novih prijevoznih sredstava dovela je do

pojeftinjenja poštanskih usluga. Time su one postale više dostupne obiĉnim graĊanima zbog

ĉega se povećava poštanski promet, a radi tog povećanja otvaraju se novi poštanski uredi. U

tablici 3 navedeni su poštanski uredi u Istri, koji su otvoreni od sredine 19. stoljeća pa do

kraja Prvog svjetskog rata.

Slika 14 prikazuje poštansku mreţu Istre uz naznaĉeno razdoblje otvaranja poštanskih ureda.

Otvarani poštanski uredi u manjim mjestima su bili pomoćni uredi, a većina ih je bile

otvorena cijelo vrijeme nakon otvaranja ureda, uz manja ili veća razdoblja neaktivnosti,

ovisno o politiĉkim razdobljima pojedinog vremena. Primjećuje se da je većina razdoblja

otvorena upravo za vrijeme vlasti Austrijske krune, što je ujedno i vrijeme uvoĊenja

poštanske marke te dolazak ţeljeznice na naša podruĉja. Naznaĉena su i dva mjesta u kojima

su poštanski uredi otvoreni nakon 1918. godine.

Usporedbe radi, slikom 13 prikazan je broj otvorenih poštanskih ureda kroz povijest. Jasno

se primjećuje da je druga polovica 19. stoljeća bila najintenzivnija, što se tiĉe širenja

poštanske mreţe. TakoĊer, u razdoblju od 1900. do 1915. godine, u samo petnaest godina

otvorena su ĉak 34 nova poštanska ureda na istarskom poluotoku. Ovaj prikaz najbolje govori

o utjecaju Austrijske krune, ali i poštanskih reformi i novih transportnih sredstava, na

poštansku djelatnost u Istri.

Slika 13. Intenzitet otvaranja poštanskih ureda kroz povijesna razdoblja

35

Tablica 3. Poštanski uredi otvoreni od sredine 19. stoljeća pa do 1918. godine

Mjesto Vrijeme otvorenja Mjesto Vrijeme otvorenja

Boljun 20.03.1853 Hum 01.041896

Lovran 01.01.1855 Materada 16.08.1896

Mošćenička Draga 01.01.1855 Šušnjevica 19.09.1896

Mošćenice 01.05.1855 Lupoglav 19.09.1896

Kanfanar 01.04.1857 Labinci 11.10.1896

Premantura 01.04.1857 Brijuni 19.01 1897

Umag 01.05.1857 Rovinjsko selo 01.02.1897

Novigrad 01.05.1857 Beram 15.03.1898

Gračišće 01.11.1860 Triban 01.07.1898

Faţana 01.07.1864 Rakalj 01.08.1898

Bale 01.12.1864 Lindar 1899

Oprtalj 01.12.1864 Petrovija 16.04.1900

Livade 01.12.1864 Nova Vas Porečka 01.01.1901

Tar 01.06 1865 Sv. Marija na Krasu 11.01.1901

Barban 06.01.1867 Peroj 15.05.1901

Sveti Vinčenat 05.08.1869 Završje 01.12.1901

Groţnjan 08.11.1870 Juršići 16.03.1902

Momjan 08.11.1870 Galiţana 1902

Kršan 26.12.1870 Brgudac 16.01.1903

Brtonigla 31.12.1870 Grimalda 01.02.1903

Vodice 31.12.1870 Kringa 01.02.1903

Pićan 03.03.1871 Dane 01.03.1903

Tinjan 31.08.1871 Štinjan 01.08.1903

Krnica 21.09.1871 Peruški 01.10.1903

Vrsar 06.06.1872 Šikići 16.10.1903

Brseć 06.06.1872 Krasica 07.06.1906

Draguć 07.11.1872 Marčana 1906

Roč 07.11.1872 Slum 01.03.1907

Sv. Lovreč Pazenatički 1872 Dajla 01.02.1908

Sovinjak 29.09.1874 Vrh 01.02.1908

Lanišće 28.08.1877 Kaštelir 01.07.1908

Frančići 05.04.1878 Krapan 06.08.1908

Kaštel 28.05.1883 Liţnjan 1908

Rabac 30.09.1883 Ţbandaj 01.09.1909

Opatija 01.10.1885 Semić 16.04.1910

Cerovlje 20.09.1891 Pomer 01.05.1910

Savudrija 29.10.1891 Filipana 01.09.1910

Ičići 20.12.1892 Paz 1910

Sv. Petar u šumi 16.07.1894 Šišan 1910

Medulin 16.11.1894 Borut 1910

Valtura 15.02.1895 Vela Učka 01.04.1912

Baderna 04.07.1895 Zabreţana 16.04.1912

Šterna 15.08.1895 Vineţ 01.09.1912

Sv. Nedjelja Labinska 1895 Šaini 01.09.1913

Škropeti 15.01.1896 Trviţ 01.03.1915

Izvor: [2], [3], [8]

36

Slika 14. Razdoblja otvorenja poštanskih ureda u Istri od 1800. do 1947. godine

37

3.4.3. Poĉeci telegrafije

Prijenos vijesti na daljinu pomoću odreĊenih znakova dobro je poznat kroz povijest pa je

najstariji takav naĉin prijenosa vijesti sustav kresova (prije pripremljenih i naslaganih drva,

polivenih smolom ili nekom drugom tekućinom radi lakšeg paljenja) na uzvisinama i brdima.

Takav sustav je sluţio za uzbunjivanje u sluĉaju napada neprijateljske vojske. Kada bi na

granici primijetili neprijatelja, zapalili bi prije pripremljen krijest. Na sljedećoj uzvisini, brdu

ili planini bio bi pripremljen sljedeći krijest, koji bi se takoĊer palio, i upozorenje o napadu

prenosilo se sve do gradova i naselja.

Zbog uĉestalih napada Turaka i u Hrvatskoj se javila potreba za takvim sustavom

upozoravanja. Budući da su Turci prodirali sve do Klane i Grobnika i u Istri je postojao takav

sustav upozoravanja. Pa ako su Turci prodirali prema Istri palili bi se krijestovi na Učki, u

Humu, Lupoglavu, Grmad i kod Draguča, Novom Gradu pa tako sve do Pule. MeĊutim na

taj naĉin moglo se poslati samo upozorenje, a ne i informacija o broju, kretanju ili mjestu

napada turske vojske. Stoga se glasnicima do gradova slalo takozvano tursko pismo, a jedno

takvo iz godine 1560. prikazano je na slici 1541

.

Slika 15. Tursko pismo [5]

Vrijedan spomena je i Chappeuov sustav optičkog telegrafa, koji je bio oblika visoke kule

sa dva pomiĉna krila pri vrhu graĊevine. Pomoću uţadi i kolotura krila su se dovodila u

odreĊene poloţaje, koji su odgovarali odreĊenim simbolima te se na taj naĉin izmeĊu postaja

prenosila poruka. Francuzi su prvi poĉeli koristiti ovaj optiĉki telegraf, a Austrija je bila jedna

od rijetkih europskih zemalja koja nije primjenjivala Chappeuov optiĉki telegraf.

41

Šnajdar, I.:“130. godina pošte u Klani 1870.-2000.“, Zbornik Društva za povjesnicu Klana, svezak 6, Klana, 2001, str. 138

38

MeĊutim, u vrijeme kada je austrijska vlada već poĉela uvoditi Wheatstoneov

elektromagnetski telegraf, nenadano se odluĉila na podizanje linije optiĉkog telegrafa na

relaciji Trst-Venecija. Još ĉudnovatija je bila odluka iz godine 1849., da se linija optiĉkog

telegrafa produţi od Trsta, preko Pirana do pazina pa sve do Pule. Treba napomenuti da je

iste godine podignuta linija elektromagnetskog telegrafa izmeĊu Beĉa i Trsta.

Podizanje optiĉkog telegrafa u Istri pored elektromagnetskog telegrafa Beĉ-Trst,

suvremenici su prepisivali okolnostima što je stanovništvo Istre zauzelo negativan stav prema

elektromagnetskom telegrafu, smatrajući ga uzroĉnikom elementarnih nepogoda, izazivaĉem

gromova, itd. Treba napomenuti da je stanovništvo Hrvatskog zagorja sliĉno reagiralo te je

podignute linije elektromagnetskog telegrafa rušilo, a materijal odvozilo, i nakon 1850.

godine.

Optički telegraf Trst-Pula bio je podignut sve do Sv. Petra u Šumi, gdje se gradnja

zaustavila, zbog planiranja izgradnje elektromagnetskog telegrafa. Optiĉki telegraf je pušten u

rad 30.03.1850. godine te je bio u pogonu svega mjesec dana.

Buduću da se Austrija nastojala povezati telegrafski sa svim dijelovima svoga carstva, a

naroĉito sa granicama, gradnja telegrafa po Hrvatskoj dobiva prioritet. Tako su Hrvatski

gradovi dobili elektromagnetske telegrafe puno prije nekih europskih metropola.

Pula i Pazin dobivaju telegraf već 1854. godine i to u sklopu linije Trst-Pirana-Pazin-

Pula, dok se Pazin i Rijeka povezuju 1855. godine. Na taj naĉin je izgraĊena telegrafska

mreţa koja se prostirala od Trsta do Pule i Rijeke pa preko Senja i Karlobaga sve do Zadra.

Sve linije su bile izgraĊene kao zraĉne te su stoga bile podloţne negativnom utjecaju vjetra,

naroĉito bure, i morske soli. Stoga se godine 1894. polaţe prvi podmorski telegrafski kabel

izmeĊu Pule i Zadra42

. Telegrafsku mreţu u Hrvatskoj iz godine 1854. moţemo vidjeti na

slici 16.

42

Mr. Hajnrih, V., dip.ing. Juriša, V., Maslo, I., prof.dr.ing. Muljevid, V., prof. Sokol, Lj., dr. Sokol, V., dip. ing.

Zuber, M., :“Zbornik“, u povodu proslave 120. obljetnice uvođenja telegrafa u Hrvatskoj, Zagreb, 1974, str 10-12

39

Slika 16. Telegrafska mreţa Hrvatske iz godine 1854. [6]

Cijena telegrafa izmeĊu Zagreba i Pule godine 1855. iznosila je 3 forinte, dok je godine

1858. cijena telegrafa Zagreb-Pazin iznosila 1 forintu i 20 krajcara. Maksimalno je bilo

moguće poslati 100 riječi, a minimalno 20 riječi43

.

3.4.4. Poĉeci telefonije

Za razliku od telegrafske mreţe koja se iz Zagreba širila do obale preko Gorskog kotara i

like, telefonska mreţa će ići pravcem od Pule do Zadra, kombinacijom kabela i zraĉne mreţe

preko otoka, a potom od Zadra dalje obalom do ostalih gradova.

Godine 1890. u Rijeci izgraĊena je drţavna telefonska mreţa, a povezivanje Rijeke sa

Trstom nije uzeto u obzir zbog nerentabilnosti, visokih troškova izgradnje i politiĉkih prilika.

Rijeka je prvi grad na Jadranskoj obali koji je dobio prvu drţavnu telefonsku mreţu. Godinu

dana kasnije, pojavljuje se i druga, ona u Puli, koju gradi Austrija.

43

Mr. Hajnrih, V., dip.ing. Juriša, V., Maslo, I., prof.dr.ing. Muljevid, V., prof. Sokol, Lj., dr. Sokol, V., dip. ing.

Zuber, M., :“Zbornik“, u povodu proslave 120. obljetnice uvođenja telegrafa u Hrvatskoj, Zagreb, 1974, str 10-11

40

Mreţa u Puli, koja je puštena u rad 06.11.1891. godine, osim centrale i pretplatniĉke

telefonske postaje dobiva i jednu javnu telefonsku govornicu, prvu javnu govornicu u

Hrvatskoj. Razlog izgradnje drţavne telefonske mreţe u gradu koji prije toga nije imao niti

privatnu telefonsku mreţu leţi u tome što se Pula u to vrijeme razvija kao glavna Austrijska

vojna luka. Tako da se u tom razdoblju u Pulu doseljava veći broj austrijskog vojnog i

civilnog stanovništva, koje osniva mnoge urede i nadleštava. Navodi se podatak od 36

ukopčanih pretplatnika, što je najmanji broj pretplatnika prilikom otvaranja drţavne

telefonske mreţe na našoj obali.

Nakon prelaska tršćanske telefonske mreţe u drţavno vlasništvo, trebalo je provesti plan

povezivanja istarskih gradova meĊugradskim linijama s Trstom i Pulom. Taj plan se odvija

usporeno, gotovo do samog poĉetka Prvog svjetskog rata, a razlog tomu je što Austrija tada

nije imala dostatna financijska sredstva za ostvarenje takvog plana.

Zbog toga je Pula, a i ostali gradovi koji su to vrijeme dobili svoje lokalne mreţe, ostala

priliĉno dugo osamljeni telefonski centar. Trst je dugo vremena nakon spajanja s Beĉom ostao

krajnja postaja, jer se mreţa dalje nije širila. Zbog toga će istarski gradovi od Trsta do Pule

ostati bez meĊusobne veze, dugo nakon 1900. godine. Tek 1908. godine pušta se u promet

linija Trst-Pula-Opatija-Rijeka, a nakon toga spajaju se Trst i Rijeka

Prema sluţbenoj statistici, Austrija je imala 68 drţavnih lokalnih mreţa, a tek jednu u

Hrvatskoj, i to onu u Puli. MaĊarska je takoĊer imala samo jednu lokalnu mreţu na našem

teritoriju, i to u Rijeci. Ova statistika govori o neravnomjernosti razvitka mreţe u monarhiji,

odnosno o zapostavljanju naših krajeva44

44

Dr. Sokol, V.:“Stogodišnjica telefonije u Hrvatskoj 1881-1981“, Radna organizacija PTT prometa Zagreb, Zagreb, 1981, str. 92-148

41

3.5. Pošta od kraja Prvog do kraja Drugog svjetskog rata

3.5.1 Talijanska vlast

Završetkom Prvog svjetskog rata i slomom Austrije, Istra dobiva nove vladare.

Potpisivanjem Rapalskog ugovora 11.11.1920. godine, Trst, Istra i dijelovi Dalmacije dolaze

pod talijansku vlast. Odmah nakon okupacije Talijani poĉinju provoditi odnarodnjavanje

svega što je hrvatsko i slavensko. Pa sukladno tome brišu se hrvatska imena sa ţigova,

poštanski marki, razglednica, a bilo je zabranjeno stavljati hrvatske natpise ĉak i na grobove.

Poštanske urede, posebno one u većim mjestima poĉeli su preuzimati Talijani. Poštanski

uredi su u poĉetku, a negdje sve do 1924. godine, upotrebljavali stare austrijske dvojeziĉne

ţigove, ali se nakon toga uklanjaju se austrijski i hrvatski nazivi iz ţigova. Za neka mjesta

uklonili bi se samo dijakritiĉni znakovi pa su „IĈIĆI“ postali „ICICI“, a kraljevim dekretom

29.03.1923 konaĉno su promijenjena imena svih naših poštanskih ureda.

Odmah nakon Prvog svjetskog rata upotrebljavale su se austrijske marke sa pretiskom

Regiono d`ItaliaVenezia Giulia-3. novembre 1918 (Talijani su okupirane krajeve nazvali

Venezia Gulia-Julijska Krajina) i talijanske marke s pretiskanim tekstom VeneziaGiuliana-

3.XI.18., a nakon toga upotrebljavale su se ostale serije talijanskih maraka, kojih je sveukupno

bilo 100.

Za vrijeme talijanske okupacije postojale su sabirne pošte, zvane colletterie postalli, a veza

izmeĊu sabirnih i rednih pošta odrţavale se tri do ĉetiri puta tjedno. Uz pošte navedene u

ranijim poglavljima i u tablici 3, spominje se pošta u mjestu Kršete pokraj Buja te pošta u

mjestu Sv. Nedjelja Labinska, koje su najvjerojatnije otvorene negdje u tom periodu. Talijani

su bili pravi struĉnjaci za cestogradnju i prometne veze te su ojaĉali pomorski i zraĉni

poštanski promet.

Zraĉni poštanski promet na podruĉju Istre odvijao se za vrijeme Prvog svjetskog rata, za

vladavine Austrije, a koristio se za prijevoz vojne pošte hidroavionima. Glavne postaje

hidroaviona bili su Trst, Pula, Poreč i Rijeka. Nakon završetka rata Talijani uspostavljaju

zraĉnu poštu kojom su se prenosile i civilne pošiljke. Glavne rute bile su Trst-Pula i Pula-

Rijeka, a po potrebi hidroavioni su slijetali i u usputne stanice, Novigrad, Umag, Vrsar te

Rovinj45

.

45

Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 142-162

42

3.5.2 Njemaĉka pošta

Nakon kapitulacije Italije godine 1943., Nijemci preuzimaju upravu nad bivšom talijanskom

krajinom, no malo toga se mijenja. I dalje u upotrebi ostaju ţigovi i pošte, kao i za vrijeme

talijanske okupacije. Nijemci u glavnim centrima postavljaju svoju poštansku sluţbu,

sluţbenu njemaĉku poštu, Deutsche Dienstpost Adria.

Za potrebe prijenosa vojne pošte Nijemci uvode „sluţbenu poštu“ jer nakon kapitulacije

Italije nemaju povjerenja u talijansku redovnu poštansku sluţbu, koja je ĉesto bila cilj raznih

sabotaţa i špijunaţa. Poštanska sluţba obavljala se bez velikih formalnosti, korištenjem

okruglih ţigova poštanskih ureda. Ţig je u gornjem uglu sadrţavao natpis Deutsche Dienst-

Post Adria, a u sredini datum, dok se u donjem polukrugu nalazila oznaka mjesta na

njemaĉkom jeziku.

Za civilnu poštu vrijedili su posebni uvjeti. Pismo je moralo imati ţig pošte, a pošiljka je

morala biti frankirana sa odgovarajućim njemaĉkim poštanskim markama te je na vidljivom

mjestu morala sadrţavati oznaku Durch Deutsche Dienstpost Adria. Pošta se uglavnom

prenosila cestovnim motornim vozilima, jer su ţeljezniĉke pruge bile konstantno

bombardirane od strane saveznika, ili sabotirane od strane partizana46

.

3.5.3 Partizanska kurirske veze - vojno pozadinske stanice

Kako je Istra bila duţi dio vremena odsjeĉena od matice zemlje, a neprijateljske snage Italije

i Njemaĉke su u većim centrima uz priobalje i u centru Istre imale jaka uporišta, bilo je

potrebno usredotoĉiti upravno-vojno-politiĉki potencijal nekog podruĉja u pojedinim

toĉkama. Stvorene su istarske kurirske stanice zvane, vojno pozadinske stanice“ (VPS), koje

su za vrijeme svoga djelovanja obavljale raznolike funkcije i zadaće.

Vojno pozadinske stanice su, osim zadaće kurirske sluţbe, imale i ulogu središta

partizanskog otpora u kojima se vršila mobilizacija boraca, tiskanje propagandnog materijala,

planiranje i upravljanje odreĊenim podruĉjem. itd. Svaka terenska stanica imale je svoga

zapovjednika, namjesnika, politiĉkog delegata, prometnika, ekonoma, te poštara, kojih je po

potrebi bilo više. Poštar je vršio funkciju kurira te je redovito prenosio pisma, literaturu i

propagandni materijal.

46 Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 163

43

Poštari su se kretali skrivenim stazama, po noći, lošem vremenu, s ciljem da budu što manje

uoĉljivi. Same stanice nalazile su se na skrivenim mjestima, bunkerima, napuštenim kućama

te su ĉesto mijenjale poloţaj. Slika 17 prikazuje mreţu vojno pozadinskih stanica u Istri47

.

Slika 17. Partizanske vojno pozadinske stanice [3]

47

Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 184-189

44

3.6. Pošta u vrijeme jugoslavenske uprave i zone „B“

Radi potpunijeg shvaćanja poštanske povijesti Istre potrebno je dati osvrt na poštansku

aktivnost u razdoblju izmeĊu 1945. i 1947. godine. Kraj Drugog svjetskog rata zatekao je

talijansku administraciju koja je podruĉje Istre i slovenskog primorja podijelila na provincije,

Trsta, Pule, Rijeke i Gorice. Svaka provincija imala je svoju Direkciju pošte, a takva

podjela ostavljena je i za vrijeme partizanske okupacije, sve do poĉetka lipnja 1945. godine48

.

Partizanska uprava, pred kraj svog upravljanja, naredila je upotrebu postojećih talijanskih

poštanskih maraka, uz pretisak, a prva pretiskana poštanska marka pojavila se 09.06.1945.

godine. Takva praksa primjenjivala se u mnogim osloboĊenim zemljama, poradi nedostatka

materijala za štampanje novih maraka. Pošta tog razdoblja uglavnom je bila vojna, odnosno

osoblja Jugoslavenske narodne armije, a prenosila se upotrebom vojnih sredstava i kanala

prijenosa. Takva pošta nosila je oznaku jedinice i korpusa ili oznake „Vojna pošta“ ili

„Vojnik“49

.

Postoje dokazi poštanske aktivnosti u tom vremenu koji su prije svega rezultati politiĉkih

promjena na tom podruĉju. Zna se da su poštanski uredi predavali mjeseĉna izvješća vojnoj

upravi u Puli u svibnju, lipnju i srpnju. Tako je zabiljeţeno slanje 298 pošiljki iz Lupoglava u

svibnju, 185 pošiljki u lipnju, te 99 pošiljki u srpnju 1945. godine. Pošiljke su uglavnom bile

vojne, administrativne, ali i civilne.

Na osnovu sporazuma Morgan – Jovanović iz 20.06.1945, podruĉje Istre, Trsta i slovenskog

primorja dijeli se na dvije okupacijske zone, jednu pod jugoslavenskom upravom, a drugu pod

angloameriĉkom upravom. Crta razdvajanja nazvana je „Morganova linija“, a razdvajala je

angloameriĉku zonu „A“, i jugoslavensku zonu „B“, kako prikazuje slika 18.

Kako je došlo do razdvajanja uprave izmeĊu saveznika i Jugoslavije, Direkcija pošta Rijeka,

koja je do tada imala 29 poštanskih ureda preuzela je na sebe poštansku upravu cijele zone

„B“. Tako su pod rijeĉku poštansku upravu došle one pošte koje su do razgraniĉenja bile pod

tršćanskom i pulskom poštanskom upravom. Tako je dana 25.08.1945. godine Direkcija pošta

provincije Rijeka zamijenjena novom Direkcijom Pošta zone „B“.

48

www.filatelija.net, (2010) 49 Novakovid, D.:“Stamps and postal history of Trieste, Fiume, Istria, and Slovene Littorial under Yugoslav

military administration 1945-1947“, London, 2009, str. 31

45

Slika 18. Morganova linija [37]

Neki poštanski uredi u Istri doĉekali su kraj rata zatvoreni zbog nedostatka osoblja ili štete

nastale u ratnom vihoru. Prikaz poštanskih uvjeta u tom vremenu najbolje pokazuje poštanska

povratnica, prikazana na slici 19, koja je zajedno sa pošiljkom poslana iz Trsta u Brtoniglu

još za vrijeme trajanja rata 11.04.1945. Ţig na povratnici pokazuje da je uruĉena primaocu tek

29.06. iste godine. Prema tome vidi se da je za putovanje od svega 30-tak kilometara bilo

potrebno 78 dana. Gdje i kako je ova pošiljka zapela u ratnom vihoru ne moţe se sa

sigurnošću reći, no ĉinjenica je da je ova pošiljka putovala kroz tri administrativna podruĉja.

Zapoĉela je svoje putovanje za vrijeme fašistiĉke Italije, stala je negdje za vrijeme

jugoslavenske okupacije cijelog podruĉja te je konaĉno uruĉena nakon podjele Istre i

slovenskog primorja na dvije zone.

46

Slika 19. Povratnica iz 1945. godine [34]

U prvim mjesecima jugoslavenske uprave nad Istrom, kao i nakon podjele na dvije zone,

poštanske pošiljke su većinom bile nefrankirane te se poštarina plaćala u gotovini. Razlog

tomu je što je jugoslavenska uprava stavila van upotrebe postojeće poštanske marke fašistiĉke

Italije, a sa pretiskom se krenulo nešto kasnije. Tu praksu u prva dva mjeseca preuzela i

uprava zone „A“. Uprava zone „A“, u koju je spadala i Pula sa bliţom okolicom, proglašava

nevaţećima sve marke pretiskane do 22.09.1945, a nakon toga i oni poĉinju sa pretiskom

postojećih talijanskih maraka.50

50 www.filatelija.net, (2010)

47

3.7. Pošta u vrijeme Jugoslavije

Godine 1954. dolazi do konaĉnog prikljuĉenja cjelokupne zone „B“ matiĉnoj zemlji. Tako

Istra ulazi u sastav Hrvatske, a time i u sastav SFR Jugoslavije. Nakon prikljuĉenja slijedi

nagli razvoj industrije i turizma, poboljšavaju se prometne veze, obnavljaju se i grade nove

ceste.

Izgradnjom i asfaltiranjem novih cesta stvara se dobra cestovna veza, što omogućuje

uvoĊenje novih autobusnih linija za prijevoz ljudi, ali i poštanskih pošiljki. Takav ubrzani

razvoj zahtijevao je bolje i brţe poslovanje pošte. Pošiljke se otpremaju furgonski, cestovnim

prijevoznim sredstvima te ţeljezniĉkim, avionskim i pomorskim vezama. MeĊutim

dominantan vid prijevoza je cestovni, vlastitim prijevoznim sredstvima.

Odlukom ministarstva pošta 16.09.1947. osnovana je poštanska uprava u Rijeci, pod koju su

došli poštanski uredu u Istri, koji su pripadali zoni „B“, i jedan poštanski ured koji je pripadao

zoni „A“, poštanski ured u Puli. Tek godine 1980. poštanski ured u Puli postaje „RO PTT

Pula“ (RO- radna organizacija PTT prometa), kako prikazuje slika 20. Na taj naĉin Istra je, u

poštanskom smislu podijeljena izmeĊu Pule i Rijeke.

Nakon Drugog svjetskog rata intenzivno se radi na izgradnji poštanske infrastrukture, pa su

tako na podruĉju RO Rijeka i RO Pula izgraĊene ili adaptirane ĉak 282 zgrade. Premda se

nakon rata broj poštanskih ureda znatno smanjio u odnosu na prijašnja vremena, kvaliteta

poslovanja se poboljšala, zbog modernizacije infrastrukture, novih prometnih veza i pravaca i

modernizacije poslovanja. Jedan od razloga poboljšanja poslovanja je u tome što pošta

poĉinje obavljati i one djelatnosti koje su prije spadale u druge sektore, kao poslovi platnog

prometa, uplate i isplate sa štednih naloga, pretplata na ĉasopise, itd51

.

Organizacija PTT sluţbe temelji se na osnovnim jedinicama, poštama, koje ĉine poštansku

mreţu. Te jedinice grupiraju se u OOUR-e (OOUR- osnovna organizacija udruţenog rada), a

svakom od njih povjerena je zadaća da vodi i upravlja radom svoga podruĉja. OOUR-i se

potom udruţuju u RO, radne organizacije, zbog jedinstvene tehnologije i zastupanja

zajedniĉkih interesa. RO Pula je bio jedinstven jer nema OOUR-e, dok ih je Rijeka imala

devet.

51

Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa, Kopar, 1981, str. 211-218

48

Slika 20. Podjela Istre na radne organizacije Pula i Rijeka [31]

PTT poduzeće Rijeka imalo je ĉetiri ţeljezniĉke linije, od kojih je jedna bila na relaciji

Pazin- Sv. Petar u Šumi i obrnuto. RO Rijeka je imala 30 vlastitih prijevoza prvog i drugog

reda za veze sa Zagrebom, Ljubljanom, Pulom, unutrašnjošću Istre, Gorskim Kotarom, te

svim centrima Kvarnera i rijeĉkoga zaleĊa.

RO Rijeka je istodobno koristila i usluge 25 prijevoznih poduzeća, i to uglavnom na

kraćim unutarnjim prugama kao što su Lupoglav-Buzet, Pazin-Cerovlje, Poreč-Nova Vas i

druge. Vlastitim auto linijama, prvog reda, Rijeka je bila povezana sa Porečom i Brsećem, a

takoĊer je vlastitim auto linijama povezivala Pazin sa Savudrijom i Buzetom, te Poreč sa

Konversadom. RO Pula je imala dvije linije na relacijama Pula-Rovinj, Pula-Labin, i

obrnuto.

Godine 1971. uvedeni su poštanski brojevi, kao oznake pošta, ĉime se još više poboljšava i

ubrzava otpremanje pošiljki. U nastavku tablicom 4 je prikazano kretanje broja jedinica

poštanske mreţe u Istri u razdoblju od 1979. do 1990. godine, a slikom 21 je prikazana

poštanska mreţa Istre 1989. godine.

49

Tablica 4. Kretanje broja jedinica poštanske mreţe u razdoblju od 1979. do 1990. godine

Godina Radna organizacija Broj poštanskih jedinica

1979

RO Rijeka 166

OOUR Pula 29

OOUR Pazin 33

1980

RO Rijeka 137

RO Pula 29

OOUR Pazin 33

1981

RO Rijeka 137

RO Pula 29

OOUR Pazin 33

1982

RO Rijeka 150

RO Pula 29

OOUR Pazin 39

1983

RO Rijeka 150

RO Pula 29

OOUR Pazin 39

1984

RO Rijeka 150

RO Pula 29

OOUR Pazin 39

1985

RO Rijeka 150

RO Pula 29

OOUR Pazin 39

1986

RO Rijeka 150

RO Pula 29

OOUR Pazin 39

1987

RO Rijeka 154

RO Pula 29

OOUR Pazin 44

1988

RO Rijeka 158

RO Pula 30

OOUR Pazin 44

1989

RO Rijeka 153

RO Pula 29

OOUR Pazin 44

1990

RO Rijeka 158

RO Pula 31

OOUR Pazin 44

Izvor: [9-20]

50

Slika 21. Stanje poštanske mreţe 1989. godine

51

3.8. Pošta u vrijeme Republike Hrvatske

Sabor Republike Hrvatske donio je 10.10.1990. zakon kojim je utemeljeno javno poduzeće

„HPT- Hrvatska pošta i telekomunikacije“, s osnovnom djelatnošću obavljanja poštanskih i

telekomunikacijskih usluga. HPT je naslijedio prethodnih trinaest poduzeća PTT prometa te

je u tom smislu i naslijedio njihove obaveze, te njihova prava. Pošta na podruĉju Istre takoĊer

ulazi pod upravu HPT-a, ali je još uvijek podijeljena, što se tiĉe poštanske aktivnosti, izmeĊu

Pule i Rijeke.

Nepunih godinu dana nakon toga Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost, nakon

ĉega slijedi oruţana agresija na našu zemlju. U ratnom vihoru znatnu štetu pretrpjela je i

poštanska infrastruktura. Istra, koja se nije nalazila na podruĉjima koja su bila zahvaćena

razaranjem, ostala je pošteĊena materijalne štete, i njezina infrastruktura je ostala netaknuta.

Stoga se u Istri sredstva ne troše na saniranje ratne štete nego na unapreĊenje i modernizaciju

poštanske sluţbe i aktivnosti52

.

Od godine 1991. pa do 1993. pošte na istarskom podruĉju nalaze se pod upravom CP Pula i

CP Rijeka (CP-centar pošta), sliĉno i kao prije rata i osamostaljenja Hrvatske. Godine 1993.

Pazin postaje administrativno i upravno središte istarske ţupanije, što je do tada bila Pula.

Sukladno tome, odmah naredne godine, centar pošta se premješta i centralizira u Pazinu, te

pod njegovu upravu dolaze sve pošte na podruĉju Istarske ţupanije. Jedinice poštanske mreţe

bivšeg CP Pula i dio pošta na istarskom poluotoku koji je bio pod upravom CP Rijeka,

ujedinjuje se pod upravom CP Pazin, ĉime je ostvarena poštanska cjelovitost Istre.

Zbog razliĉitih djelatnosti i tehnologije funkcioniranja, a i u skladu sa svjetskim trendovima,

Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija se razdvajaju. Tako se HPT, 01.01.1999. godine,

razdvaja na Hrvatsku poštu d.d. i Hrvatske telekomunikacije d.d. Od tog datuma Hrvatska

pošta djeluje kao samostalno dioniĉko društvo te nastavlja razvijati poštansku djelatnost u

Hrvatskoj i Istri. Tablica 5 prikazuje stanje poštanske mreţe istre od 1991. do 1999. godine.

Godine 2006. pod upravom središta pošta Pazin nalazilo se 80 poštanskih ureda, od toga njih

60 sa dostavnim podruĉjem, a 10 poštanskih ureda su sezonski uredi. Trenutno na podruĉju

Istre djeluju 74 poštanska ureda, a oni su navedeni u tablici 4. Slika 22 prikazuje trenutno

stanje poštanske mreţe u istarskoj ţupaniji.

52 http://www.posta.hr, (2010)

52

Tablica 5. Stanje poštanske mreţe u Istri od 1991. do 1999. godine

Godina Centar pošta Broj poštanskih jedinica

1991

CP Pula 32*

CP Rijeka 160*

1992

CP Pula 32

CP Rijeka 160

1993

CP Pula 32

CP Rijeka 160

1994 CP Pazin 80

1995 CP Pazin 81

1996 CP Pazin 80

1997 CP Pazin 80

1998 CP Pazin 78

1999 CP Pazin 79

Izvor: Statistiĉka izviješća [21-29]

*podaci nisu bili dostupni, ali poštanska meţa se nije bitno mijenjala 1992. i 1993. godine.

Stoga je pretpostavka da je taj ili pribliţan broj poštanskih ureda bio prisutan i 1991. godine.

Tablica 6. Poštanski uredu u Istri

Poš. broj Mjesto Poš. broj Mijesto Poš. broj Mjesto 52000 PAZIN 52222 KOROMAĈNO 52434 BOLJUN

52100 PULA 52223 RAŠA 52440 POREĈ

52102 PULA 52224 TRGET 52441 POREĈ

52103 PULA 52231 NEDEŠĆINA 52442 POREĈ

52104 PULA 52232 KRŠAN 52443 POREĈ

52105 PULA 52233 ŠUŠNJEVICA 52444 TINJAN

52106 PULA 52234 PIĆAN 52445 BADERNA

52107 PULA 52332 PLOMIN 52446 NOVA VAS

52108 PULA 52333 PODPIĆAN 52447 VIŢINADA

52109 PULA 52341 ŢMINJ 52448 SVETI LOVREĈ

52110 BANJOLE (Ugovorni) 52342 SVETVINĈENAT 52449 ĈERVAR PORAT

52203 MEDULIN 52352 KANFANAR 52450 VRSAR

52204 MARĈANA 52402 CEROVLJE 52452 FUNTANA

52206 LIŢNJAN 52403 GRAĈIŠĆE 52460 BUJE

52207 BARBAN 52404 SVETI PETAR U ŠUMI 52462 MOMJAN

52208 KRNICA 52420 BUZET 52463 VIŠNJAN

52210 ROVINJ 52422 LANIŠĆE 52464 KAŠTELIR

52211 BALE 52423 KAROJBA 52465 NOVIGRAD

52212 FAŢANA 52424 MOTOVUN 52466 TAR

52215 VODNJAN 52425 ROĈ 52467 KAŠTEL

52216 GALIŢANA 52426 LUPOGLAV 52468 PLOVANIJA

52220 LABIN 52427 LIVADE 52470 UMAG

52230 LABIN 52428 OPRTALJ 52474 BRTONIGLA

52240 LABIN 52429 GROŢNJAN 52475 SAVUDRIJA

52221 RABAC 52430 POŢANE

Izvor: [35]

53

Slika 22. Poštanska mreţa Istarske ţupanije

54

4. Statistička analiza poštanskih pokazatelja

Ovo poglavlje bavit će se statistiĉkim pokazateljima, toĉnije pismovnim i paketnim

pošiljkama te brzojavima. Neće se obraĊivati jedinice poštanske mreţe, budući da su ti podaci

obraĊeni kroz povijesni presjek u prethodnim poglavljima.

Statistiĉki podaci odnose se na statistiĉke jedinice koje saĉinjavaju statistiĉki skup ili

statistiĉku masu. Statistiĉka jedinica moţe biti pismo, paket, djelatnik i sliĉno, a skup ĉine sve

pismovne pošiljke ĉije su jedinice pismo, dopisnica ili tiskanica. Svojstva statistiĉkog skupa

definiraju se prema statistiĉkim obiljeţjima koja mogu biti kvalitativna ili kvantitativna.

Kvalitativna obiljeţja dana su opisno, ne mogu se mjeriti, ali se mogu prebrojavati. Ocjena

kvalitete ili oznaka prioriteta pošiljke su kvalitativna obiljeţja, gdje ocjena ili stupanj

prioriteta izraţava svojstva prema kojima se elementi skupa rangiraju.

Kvantitativna ili numeriĉka obiljeţja izraţavaju se brojĉano tako da s vrijednostima tog

obiljeţja ima smisla provoditi matematiĉke radnje poput zbrajanja, dijeljenja ili mnoţenja.

Prikazani podaci, o broju pismovni i paketni pošiljaka te broj brzojava, spadaju u

kvantitativna obiljeţja

U nastavku prikazani su tabliĉno i grafiĉki podaci o broju otpremljenih i prispjelih

pismovnih pošiljki i ukupni broj brzojava za neke istarske gradove, za dva vremenska

razdoblja. Tablica 7 i graf 1 prikazuju pismovni promet u godini 1894., dok je tablicom 8 i

grafom 2 prikazan pismovni promet u godini 1979.

Kao što se vidi, Pula je u oba dva razdoblja imala najveći pismovni promet, i to u prispijeću

za godinu 1894., dok je odlazni promet veći u 1979. godini. Razlog tomu je što je Pula najveći

grad u Istri, a krajem 19. stoljeća razvija se kao glavna vojna luka austrijske monarhije.

Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, grad je turistiĉko središte istarskog poluotoka,

što objašnjava najveći odlazni pismovni promet, a moţe se zakljuĉiti da su veliki dio

pismovnog prometa saĉinjavale razglednice.

TakoĊer, moţe se primijetiti da najmanji pismovni pomet ima grad Motovun, u oba

razdoblja. Godine 1979. priobalni gradovi imaju veći pismovni promet, radi utjecaja turizma.

Graf 3 prikazuje odnos broja pismovni pošiljaka u dva promatrana razdoblja, te se jasno vidi

velika razlika izmeĊu dva promatrana razdoblja. Što se tiĉe brzojavnog prometa, prikazanog

tablicom 9 i grafom 4, ni on ne odskaĉe od ovog pravila, osim u sluĉaju grada Motovuna koji

ima veći brzojavni promet u ranijem razdoblju.

55

Tablica 7. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1894.

Grad Pismovne-otpremljeno Pismovne-prispjelo

Pula 110300 876400

Rovinj 10700 96600

Pazin 14800 72000

Poreč 8600 74600

Buje 5400 62700

Labin 7900 57100

Buzet 2600 44400

Vodnjan 8300 20800

Novigrad 1500 27000

Umag 1400 25000

Motovun 2100 23300

Izvor: [3]

Graf 1. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1894.

56

Tablica 8. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1979

Grad Pismovne-otpremljeno Pismovne-prispjelo

Pula 8652000 4574000

Rovinj 1856000 1131000

Pazin 518000 432000

Poreč 3179000 602000

Buje 188000 229000

Labin 537000 516000

Buzet 240000 312000

Vodnjan 61000 121000

Novigrad 414000 297000

Umag 1213000 904000

Motovun 25000 34000

Izvor: [9]

Graf 2. Broj otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljki za pojedine gradove u Istri, za godinu 1979.

57

Graf 3. Usporedba kretanja broja otpremljenih i prispjelih pismovnih pošiljaka za godine 1894. i 1979.

Tablica 9. Usporedba ukupnog broja brzojava za godinu 1894. i 1979.

Grad Brzojava 1894. godine Brzojava 1979. godine

Pula 56121 157875

Rovinj 9405 43140

Pazin 4560 24760

Poreč 6282 44645

Buje 1240 8435

Labin 3363 18744

Vodnjan 2020 3318

Umag 2020 28710

Motovun 1795 883

Izvor: [3], [9]

58

Graf 4. Usporedba ukupnog broja brzojava za godinu 1894. i 1979.

59

4.1. Kretanje broja pismovnih i paketnih pošiljaka, i brzojava za RO i

CP Pula od 1980. do 1993. godine

U nastavku, tablicom 10, prikazani podatci o broju pismovnih i paketnih pošiljaka te

brzojava za radnu organizaciju (RO) i centar pošta (CP) Pula. RO Pula osnovan je tek 1980. i

od tada Istra je, u poštanskom smislu, podijeljena izmeĊu Pule i Rijeke pa podatke za cijeli

istarski poluotok nije bilo u mogućnosti dobiti. Budući da je RO Pula i CP Pula obuhvaćao

isto podruĉje, podaci su prikazani u kontinuitetu, bez obzira što je došlo do promjene

drţavnog ureĊenja. Takvo stanje prisutno je sve do 1994. godine kada se osniva CP Pazin.

TakoĊer, za prikazane podatke izraĉunati su i pripadajući veriţni i bazni indeksi. Indeksi su

relativni brojevi kojima se pokazuje odnos izmeĊu dvaju razliĉitih stanja jedne te iste pojave u

funkciji vremena ili prostora. Indeksni brojevi koji za usporedbu koriste jedan isti ĉlan niza

nazivaju se bazni indeksi. Kada se za bazu uzima uvijek drugi ĉlan niza tada se veriţni brojevi

nazivaju veriţni indeksi. U ovom sluĉaju za bazne indekse kao baza koristi se godina 1980.,

dok se za veriţni indeksi prikazuju promjenu veliĉine u odnosu na prethodnu godinu.

Tablica 10. Broj pismovnih i paketnih pošiljki, te brzojava za RO i CP Pula, od 1980. do 1993. godine, s

pripadajućim veriţnim i baznim indeksima

Izvor: [10-23]

Godina Pismovne Paketi Brzojavi

Veriţni Bazni Veriţni Bazni Veriţni Bazni

1980 9541602 - 100 49202 - 100 88523 - 100

1981 15755066 165,1197 165,1197 72167 146,6749 146,6749 116051 131,097 131,097

1982 11419498 72,48144 119,6811 78987 109,4503 160,5362 114915 99,02112 129,8137

1983 11466741 100,4137 120,1763 81948 103,7487 166,5542 124774 108,5794 140,9509

1984 11998555 104,6379 125,7499 77552 94,63562 157,6196 128380 102,89 145,0245

1985 12364424 103,0493 129,5844 73435 94,6913 149,2521 128593 100,1659 145,2651

1986 11615678 93,94435 121,7372 72112 98,19841 146,5631 129663 100,8321 146,4738

1987 11255499 96,8992 117,9624 68387 94,83442 138,9923 126815 97,80354 143,2566

1988 11273777 100,1624 118,1539 66776 97,64429 135,7181 111631 88,02665 126,104

1899 11961000 106,0958 125,3563 68000 101,833 138,2058 91000 81,51857 102,7981

1990 11361000 94,9837 119,0681 75000 110,2941 152,4328 86000 94,50549 97,14989

1991 8195197 72,13447 85,88911 59185 78,91333 120,2898 82135 95,50581 92,7838

1992 8071377 98,48912 84,59142 53436 90,28639 108,6053 64711 78,78614 73,10078

1993 8604557 106,6058 90,17937 44152 82,62595 89,73619 60537 93,54978 68,38562

60

Graf 5 prikazuje kretanje broja pismovnih pošiljki za RO i CP Pula, u razdoblju od 14

godina. Kao što se da primijetiti, najveći broj pismovnih pošiljaka prisutan je u 1981. godini,

dok se u narednih deset godina broj pošiljki smanjio, ali promjene nisu nagle. Tek 1991.

godine primjećuje se jaĉi pad, a jedan od većih uzroka je i ratno stanje u našoj zemlji.

Isto se moţe primijetiti i u grafovima 6 i 7, koji prikazuju pripadajuće veriţne i bazne

indekse. Iz grafova je vidljiva tendencija kretanja pismovni pošiljaka, a intenzitet promjene

prikazan je strminom crte. Pa je tako najveći rast broja pošiljaka u odnosu na prethodnu

godinu prisutan 1981. godine. Te je godine u odnosu na prethodnu 1980. zabiljeţen rast od

65.1%. Najveći pad u odnosu na prethodnu godinu zabiljeţen je 1982. i 1991. godine i gotovo

je identiĉan. Najveći rast broja pismovnih pošiljaka u odnosu na 1980. godinu je takoĊer

zabiljeţen 1981. godine, dok je najveći pad broja pošiljaka u odnosu na baznu godinu, 1991.

Graf 5. Kretanje broja pismovnih pošiljki za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

Graf 6: Veriţni indeksi za pismovne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

61

Graf 7. Bazni indeksi za pismovne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

Kod paketnog prometa prikazanog grafom 8, najveći broj pošiljaka zabiljeţen je 1983.

godine, nakon ĉega slijedi lagani pad pa rast broja paketnih pošiljaka. Veći pad zabiljeţen je

1991. godine, a ĉiji je uzrok kompliciranje politiĉkih situacija u našoj zemlji i ratno stanje.

Najmanji broj paketa zabiljeţen je 1993. godine.

Veriţni indeksi, prikazani grafom 9, pokazuju da je najveći rast broja paketa u odnosu na

prethodnu godinu prisutan 1981. godine, i to od 46.6%. Najveći pad pošiljaka u odnosu na

prethodno promatrano razdoblje vidljiv je 1991. godine, od 17.4%, nakon ĉega je zabiljeţen

daljnji pad broja paketa.

Iz bazni indeksi za paketne pošiljke, koji su prikazani grafom 10, vidljiv je najveći porast

broja pošiljaka u odnosu na baznu godinu, godine 1983. Nakon tog razdoblja zabiljeţen je

lagani pad te nagli rast 1990. godine. Nadalje broj pošiljaka stalno je u opadanju, a najmanji

broj paketa u odnosu na baznu 1980. godinu zabiljeţen je 1993. godine.

Graf 8. Kretanje broja paketnih pošiljki za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

62

Graf 9. Veriţni indeksi za paketne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

Graf 10. Bazni indeksi za paketne pošiljke za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

Brzojavni promet prikazan je grafom 11, a iz njega je vidljivo da je vrhunac postignut 1986.

godine. Nakon tog razdoblja rasta broja brzojava, vidljiv je nagliji pad, a najmanji brzojavni

promet zabiljeţen je 1993. godine.

Najveći rast broja brzojava u odnosu na prethodno promatrano razdoblje, prikazan grafom

12, postignut je 1981. godine. Nakon tog razdoblja zabiljeţen je daljnji rast broja brzojava, ali

laganijom intenzitetom. Nakon godine 1986. zabiljeţen je samo pad, a najveći pad broja

brzojava u odnosu na prethodnu godinu, zabiljeţen je 1992. godine.

U odnosu na baznu 1980. godinu, najveći rast broja brzojava zabiljeţen je 1986. godine,

kako je vidljivo iz grafa 13. Nakon te godine slijedi pad broja brzojava te je najveći pad u

odnosu na baznu godinu zabiljeţen 1993. godine.

63

Graf 11. Kretanje broja brzojava za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

Graf 12. Veriţni indeksi za brzojave za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

Graf 13. Bazni indeksi za brzojave za RO i CP Pula , od 1980. do 1993. godine

64

4.2. Kretanje pismovnih i paketnih pošiljaka, i brzojava za CP Pazin

od 1994. do 2006. godine

Tablicom 11 prikazani su podatci za pismovne i paketne pošiljke, te telegrame, za CP Pazin.

Budući da je grad Pazin postao 1993. godine glavni grad Istarske ţupanije, tako je i osnovan

centar pošta za Istarsku ţupaniju u Pazinu, CP Pazin. Na taj naĉin ostvarena je poštanska

cjelovitost Istre i prezentirani podatci daju uvid u poštansku aktivnost cjelokupnog istarskog

poluotoka.

Navedeni su podaci do 1999. godine, kada dolazi do razdvajanja na HPT-a na HP i HT.

Usporedbe radi navedeni su i podatci za 2005. i 2006. godinu kako bi se jasnije prikazao trend

opadanja poštanskih usluga u navedenom razdoblju.

Tablica 11. Broj pismovnih i paketnih pošiljki, te brzojava za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine, s

pripadajućim veriţnim i baznim indeksima

Godina Pismovne Paketi Brzojavi

Veriţni Bazni Veriţni Bazni Veriţni Bazni

1994 12690197 100 100 61042 100 100 88822 100 100

1995 14143977 111,4559 111,4559 84059 137,7068 137,7068 107879 121,4553 121,4553

1996 15601282 110,3034 122,9396 92288 109,7896 151,1877 114248 105,9038 128,6258

1997 17135411 109,8334 135,0287 90622 98,19478 148,4584 124752 109,194 140,4517

1998 17382047 101,4393 136,9722 71084 78,44011 116,451 125129 100,3022 140,8761

1999 17316103 99,62062 136,4526 58188 81,85808 95,32453 115391 92,21763 129,9126

2000 N.A. - - N.A. - - N.A. - -

2001 N.A. - - N.A. - - N.A. - -

2002 N.A. - - N.A. - - N.A. - -

2003 N.A. - - N.A. - - N.A. - -

2004 N.A. - - N.A. - - N.A. - -

2005 12845115 74,18017 101,2208 40103 68,91971 65,69739 82987 71,91809 93,43068

2006 12787983 99,55522 100,7706 36014 89,80376 58,99872 80246 96,69707 90,34473

Izvor: [24-30]

Graf 14 prikazuje kretanje pismovni pošiljki za CP Pazin i iz njega se moţe primijetiti rast

broja pošiljaka do godine 1998. Rast se moţe protumaĉiti smirivanjem politiĉkih prilika u

našoj zemlji i prestankom ratnih djelovanja, što je omogućilo nesmetano obavljanje poštanske

djelatnosti. Najveći broj pošiljaka zabiljeţen je 1998. godine, a nakon tog razdoblja

primjećuje se pad broja pošiljaka. Pad pismovnih pošiljaka moţe se obrazloţiti dolaskom i

sve veće pristupaĉnosti mobilne telefonije i GSM-a, što je uvelike ubrzalo i pojednostavnilo

komunikaciju. Dakako i sve veći trend korištenja interneta i elektroniĉke pošte uvjetovao je

manje korištenje poštanskih usluga. Ovo pravilo vrijedi za pakete i brzojave.

65

Veriţni indeksi prikazani grafom 15, prikazuju gotovo stalan rast u odnosu na prethodnu

godinu, od 1994. pa do 1997. godine, a nakon toga rast je minimalan. U odnosu izmeĊu 1999.

i 2005. godine vidi se znatan pad broja pismovnih pošiljaka.

Bazni indeksi prikazani grafom 16, takoĊer prikazuju konstantan rast u odnosu na baznu

1994. godinu, do 1997. godine, dok je najveći rast u odnosu na bazu zabiljeţen 1998. godine.

U razdoblju nakon 1999. godine biljeţi se pad te se 2006. godine broj pismovni pošiljaka

skoro izjednaĉuje sa brojem pismovni pošiljaka 1994. godine.

Graf 14. Kretanje broja pismovnih pošiljki za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

Graf 15. Veriţni indeksi za pismovne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

66

Graf 16. Bazni indeksi za pismovne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

Broj paketa u CP Pazin u znatnom je porastu i svoj vrhunac dostiţe 1996. godine, kako je

prikazano grafom 17. Nakon 1996. godine primjećuje se znatan pad pošiljki, a svoj minimum

paketne pošiljke doseţu 2006. godine.

To prikazuju i veriţni indeksi za paketne pošiljke prikazani grafom 18, iz kojeg se vidi da je

godina 1995. imala najveći porast broja paketa u odnosu na prethodnu godinu. Naredne

godine biljeţi se rast, ali manjeg intenziteta. Nakon tog razdoblja zabiljeţen je konstantan

pad.

Bazni indeksi pokazuju rast u odnosu na baznu 1994.godinu, a najveći porast pošiljaka u

odnosu na bazu pokazuje 1996. godina. Nakon tog perioda biljeţi se konstantan pad u odnosu

na bazu, a najveći je zabiljeţen 2006. godine.

Graf 17. Kretanje broja paketni pošiljaka za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

67

Graf 18. Veriţni indeksi za paketne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

Graf 19. Bazni indeksi za paketne pošiljke za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

Graf 20 prikazuje kretanje broja brzojava koji kao i pismovne i paketne pošiljke pokazuje

trend rasta u drugoj polovici devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a svoj vrhunac dostiţe

1998. godine. U narednim godinama biljeţi se pad broja brzojava. Treba napomenut i da su za

godinu 2005. i 2006. u ukupnom broju brzojavnih usluga nalaze i faximili usluge.

Iz prikazanih veriţnih indeksa koji su pokazani grafom 21, vidljivo je da najveći porast u

odnosu na prethodnu godinu ima 1995. godina. Naredne dvije godine biljeţi se porast slabijeg

intenziteta, a od 1998. godine biljeţi se samo pad broja brzojava u odnosu na prethodne

godine.

Bazni indeksi pokazuju da najveći porast u odnosu na baznu 1994. godinu ima 1998. godina,

kako je prikazano grafom 22. Najveći pad broja brzojava u odnosu na 1994. godinu zabiljeţen

je 2006. godine.

68

Graf 20. Kretanje broja brzojava za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

Graf 21. Veriţni indeksi za brzojave za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

Graf 22. Bazni indeksi za brzojave za CP Pazin, od 1994. do 2006. godine

69

5. Zaključak

Poĉetak poštanske aktivnosti na podruĉju Istre, u okviru organizirane glasniĉke sluţbe, seţe

još u doba Rimljana i rimskog Cursus Publicus-a. Utjecaj i doprinos ove sluţbe na poštansku

djelatnost u Istri je dalekoseţan, i prisutan je dugo nakon propasti Rimskog Carstva. Razlog

tomu je što su se rimske ceste, i mnoga stoljeća nakon prestanka postojanja Cursus Publicus-

a, koristile pri prijenosu pošiljaka, ljudi i dobara.

Srednji vijek obiljeţen je slabim prometnim vezama. Osim crkvene glasniĉke sluţbe i

povremenog i neredovitog prijenosa pošiljki izmeĊu pojedini cehova i gradova, nema

znaĉajnijeg razvoja poštanske aktivnosti, kako u Europi, tako i na poluotoku.

Veći utjecaj imala je glasniĉka sluţba Mletaĉke Republike, ĉiji su glasnici prenosili pošiljke

preko Istarskog podruĉja. Vaţnost ove sluţbe je u ĉinjenici da se za vrijeme venecijanske

vlasti u Istri otvaraju prvi poštanski uredi, od kojih je najstariji onaj u Poreĉu, koji datira iz

1750. godine.

Za vrijeme svoje kratke vladavine, Francuzi su uredili poštanski sustav, donoseći razne

zakone, a nekima od njih su kaţnjavali one koji su bez ovlaštenja prenosili pošiljke. Sa

stajališta poštanske mreţe nisu napravili znaĉajniji napredak.

Austrijska vlast u Istri mnogo je utjecala na razvoj poštanske aktivnosti, budući da se u to

vrijeme provode poštanske reforme, uvodi se poštanska marka i pojavljuje se novi vid

transporta, ţeljeznica. Cijene poštanski usluga se smanjuju i usluga postaje dostupna obiĉnim

graĊanima. Bitno je napomenuti da se za vrijeme austrijske vladavine, u Istri otvara najveći

broj poštanskih ureda, i to ĉak 90. TakoĊer, tijekom Prvog svjetskog rata pošiljke se poĉinju

prenositi i zraĉnim putem, a neki gradovi poput Pule i Poreĉa postaju glavne postaje za

hidroavione.

Kasnija talijanska vlast izgradila je mnoge ceste, a u poštanskom smislu zadrţala je

postojeće stanje. Poštanska aktivnost kroz razdoblje Drugog svjetskog rata prolazi kroz burno

razdoblje, pa se tako na podruĉju Istre izmjenjuju i postoje poštanske sluţbe fašistiĉke Italije,

njemaĉke vojne pošte, partizanske vojnopozadinske stanice, savezniĉka i partizanska

poštanska uprava. Dakako, u ratnom vihoru poštanska infrastruktura pretrpjela je i mnoga

razaranja.

Prestankom rata i poĉetkom vlasti Jugoslavenske federativne drţave stanje poštanske sluţbe

bitno se mijenja. Mnogi uredi se zatvaraju, a središte pošte za Istru nalazi se u Rijeci.

Modernizira se poštanska sluţba, uvode se mnoge poštanske linije, a dominantan vid

prijevoza je cestovni. Pošta u tom razdoblju proširuje svoju djelatnost na platni promet, ĉime

još više postaje usuţna graĊanima. Godine 1980. Istra se u poštanskom smislu dijeli na radne

organizacije Pula i Rijeka.

Razdoblje osamostaljivanja Hrvatske drţave prati i razoran rat, kojeg je Istra ostala

pošteĊena, a time je ostala i pošteĊena njena prometna i poštanska infrastruktura. Poĉetak

70

devedesetih obiljeţen je padom broja prenesenih poštanskih entiteta, što je posljedica ratne

agresije. U tom razdoblju se provodi reforma poštanskog sustava pa se tako 1994. godine

centar pošta za cijelu istarsku ţupaniju centralizira u Pazinu. Prestankom rata broj prenesenih

pošiljaka postepeno se povećava, no s poĉetkom novog tisućljeća taj broj je u opadanju.

Svjedoci smo konstantne digitalizacije poslovanja te sve jeftinijih i boljih komunikacijskih

tehnologija. Kao što je i opisano u prethodnim poglavljima, bolja tehnologija potiskuje

zastarjelu. Teško je prognozirati budućnost pisanog oblika prenošenja vijesti uz sve veće

širenje i primjenu suvremenih naĉina komunikacija, poput e-mail-a, ili real time

komunikacije. Poštanska aktivnost na podruĉju Istre kao manje regije, ovisi o svjetskim

poštanskim trendovima i njena budućnost ovisiti će o budućnosti poštanske sluţbe općenito,

kao što je uvijek i bilo.

71

LITERATURA

1. Tabak, P.:“ Poštanski promet 1“, Rabus Media, Zagreb, 2003.

2. Niţić, N.:“Pregled povijesti pošte, brzojava i telefona u Hrvatskoj“, Hrvatski Telekom,

Zagreb, 2007.

3. Dr. Jurišević, F.:“S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog promorja“, Zaloţba Lipa,

Kopar, 1981.

4. Cividini, D.:“Poštanski manipulativni ţigovi Hrvatske 1755-1981“, Hrvatski

Filatelistiĉki Savez, Zagreb, 1994.

5. Šnajdar, I.:“130. godina pošte u Klani 1870.-2000.“, Zbornik Društva za povjesnicu

Klana, svezak 6, Klana, 2001.

6. Mr. Hajnrih, V., dip.ing. Juriša, V., Maslo, I., prof.dr.ing. Muljević, V., prof. Sokol, Lj.,

dr. Sokol, V., dip. ing. Zuber, M., :“Zbornik“, u povodu proslave 120. obljetnice

uvoĊenja telegrafa u Hrvatskoj, Zagreb, 1974.

7. Dr. Sokol, V.:“Stogodišnjica telefonije u Hrvatskoj 1881-1981“, Radna organizacija

PTT prometa Zagreb, Zagreb, 1981.

8. Novaković, D.:“Stamps and postal history of Trieste, Fiume, Istria, and Slovene

Littorial under Yugoslav military administration 1945-1947“, London, 2009.

9. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1979.“, Beograd, 1980.

10. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1980.“, Beograd, 1981.

11. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1981.“, Beograd, 1982

12. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1982.“, Beograd, 1983

13. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1983.“, Beograd, 1984

14. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1984.“, Beograd, 1985

72

15. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1985.“, Beograd, 1986

16. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1986.“, Beograd, 1987

17. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1987.“, Beograd, 1988

18. Zajednica Jugoslavenskih pošta, telegrafa, i telefona:“ Poslovni izvještaj i statistika

1988.“, Beograd, 1989

19. PTT promet Hrvatske: “Poslovni rezultati poduzeća PTT prometa Hrvatske za 1989.

godinu“, Zagreb, 1990.

20. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Poslovni rezultati PTT organizacije Hrvatske za

1990. godinu“, Zagreb, 1991.

21. HPT-Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Privredni plan za 1991. godinu“, Zagreb,

1991.

22. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1992. godinu“, Zagreb,

1993.

23. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1993. godinu“, Zagreb,

1994.

24. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1994. godinu“, Zagreb,

1995.

25. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1995. godinu“, Zagreb,

1996.

26. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1996. godinu“, Zagreb,

1997.

27. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1997. godinu“, Zagreb,

1998.

28. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1998. godinu“, Zagreb,

1999.

29. Hrvatska pošta i telekomunikacije:“Izvješće o poslovanju za 1999. godinu“, Zagreb,

2000.

30. HP-Hrvatska pošta d.d.:“Izvješće o poslovanju za 2006. godinu“, Zagreb, 2007.

31. Sloţena organizacija udruţenog rada PTT prometa Hrvatske:“ Statistiĉki godišnjak

radnih organizacija PTT prometa SR Hrvatske za razdoblje od 1978. do 1987.

godine“, Zagreb, 1988.

73

32. http://www.istrapedia.hr , (svibanj, 2010.)

33. http://www.istrianet.org, (svibanj, 2010.)

34. http://www.filatelija.net, (svibanj, 2010.)

35. http://www.posta.hr, (svibanj, 2010.)

36. http://upload.wikimedia.org, (svibanj, 2010.)

37. http://www.geografija.hr, (svibanj, 2010.)