Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    1/56

    Prof.dr.sc. Vesna GIRARDI JURKIMeunarodni istraivaki centar za arheologijuBrijuni MedulinHR 52100 Pula, Carrarina 5E mail: [email protected]

    KULTNA SREDITA ANTIKE ISTRESpomeniki centri i arheoloki parkovi

    S a d r a j:

    1. Uvod (Vesna Girardi Jurki)

    2. Kultno sredite Nezakcij (Municipium Nesactium) (Vesna Girardi Jurki)3. Kultno sredite Pula (Colonia IuliaPola) (Vesna Girardi Jurki)

    4. Kultno sredite Pore (Colonia Iulia Parentium)(Vesna Girardi Jurki)

    5. Kultno sredite u maritimno-rezidencijskoj vili Verige, arheolokog parka Veliki

    Brijuni (Insulae Pullariae) (Vesna Girardi Jurki)

    6. Maritimno-rezidencijska vila na Viuli (Isola del Vescovo), eko-arheolokog parka u

    Medulinu (Vesna Girardi Jurki Kristina Din)

    7. Gospodarska vila (villa rustica) na Pelietima, arheolokog parka kod Pule (KristinaDin)

    8. Opekarsko-proizvodni centar i uljara u ervar Portu, arheolokog parka kod Porea

    (Vesna Girardi Jurki)

    1. U v o d

    Duhovni ivot puanstva antike Istre bio je bogat i raznolik, uvjetovan razliitim

    stupnjem povijesnog i kulturnog, politikog i gospodarskog sustava u sjeveroistonom

    perifernom dijelu Rimske drave. Upravo ta slojevitost i snaga duhovnog ivota antikih

    itelja Istre omoguuje utvrivanje vremena, naina i intenziteta utemeljenja, prodora i

    sustavnog tovanja pojedinih kultova na istarskom poluotoku. U ovom pristupu, nuno je

    razlikovati dravnu religiju i uspostavljene slubene dravne kultove kao i vjerske obiaje od

    kolonizacijskih tovanja kultova predaka u boanstava nieg reda, poluboanstava, mitolokih

    1

    mailto:[email protected]:[email protected]
  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    2/56

    bia i heroja. Potrebno je izdvojiti i ritualna prinoenja darova kunim boanstvima, larima,

    manima te natprirodnim silama u svrhu ouvanja vatre, hrane i obiteljskog ognjita, to je sve

    bilo tradicijski vezano i nalazilo uporite u plemenskom i rodovskom ureenju romaniziranih

    Veneta, Histra, Liburna i raznorodnih doseljenika ( Degrassi A., 1070, 615-632; Jurki V.,

    1974, 9-33; Jurki V., 1987, 65-80; Starac A., 1995, 5-57; Starac, A., 1999, 11-15).

    Vjerska ritualna rtvovanja kao i sluba dravnih kultova u razdoblju Republike bili su

    po pravilu obavljani na javnim povrinama gradskog areala, na otvorenom forumu ispred

    hramova ili u predvorjima hramova podno ili na kapitoliju. tovanje i ceremonijal zbivao se

    na tradicijski istaknutim i poznatim plemenskim autohtonim mjestima koja su nakon rimskog

    osvajanja Istre 177. godine pr. Kr. i posebno osnivanjem kolonija postala romanizirana

    svetita. Upravo u rimsko Augustovo i carsko doba, kada i u Istri dolazi do sustavnije obnove

    republikanskih kolonija i izgradnje novih priobalnih gradova, istie se gotovo usporedna

    dvojakost politikog postojanja i znaenja kulta: onog slubenog dravnog vjerovanja

    (Jupiter, Junona, Minerva, Neptun, Mars, Venera, Herkul) i onog izniklog i odnjegovanog u

    domaoj etnikoj i etiki oblikovanoj polivalentnoj romaniziranoj gradskoj sredini, a jo vie

    onog slobodno tovanog u ruralnoj zajednici (Eja, Ika, Sentona, Jutosika, Borija, Trita, Nebre,

    Irija, Melosok). Ovo proimanje i odvajanje dvojakog religioznog aspekta, slobodnog i

    gotovo poticanog u rimskom drutvu, uoava se u tipologiji izgradnje kultnih centara i

    boanskoj posveti njihovih objekata, u organizaciji prostora na kome se kult tovao i

    njegovanjem razvijao (Jurki V., 1978, 37-47; Jurki V., 1983, 147-171; Jurki V., 2005, 112-

    118).

    Broj takvih kultnih sredita, prema dosadanjim saznanjima, na podruju rimske Istre

    u razdoblju formiranja prvih kolonija i municipija krajem druge polovice 1. stoljea pr. Krista

    i u 1. stoljeu nakon Krista nije osobito velik. Meutim, nije bitna samo numeracija ikvantifikacija takvih kultnih sredita, ve i njihova tipologija, vremenska determinacija kao i

    posveenje uz imovinsku mo stanovnika u glavnim istarskim antikim gradovima ili

    rezidencijskim vilama i gospodarsko-proizvodnim centrima.

    Posebno se postavlja pitanje njihove datacije: postojanje i razvoj takvih kultnih

    sredita u doba kada je Istra bila izvan granica Rimskog Carstva i kada je i na istarskom tlu

    bilo osobito izraeno plemensko i rodovsko ureenje kao i snana i svekolika autohtonost ilinova koncepcija kultnog sredita nakon ukljuivanja Istre (Histria) u sklop Desete italske

    2

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    3/56

    regije (RegioDecima Italica) od 16. do 12. godine pr. Krista, kasnije Venetia et Histria,

    prijenosom granine linije s rjeice Riane (Formio) na rijeku Rau (Arsia) (Jurki V., 1999,

    31-42; Degrassi A., 1954, 55; Matijai R., 1991, 235-251; Starac A., 1999, 57-60).

    Upravo u ovako postavljenom kontekstu istraivanja i razmatranja ponajprije se

    nameu pitanja vezana za izvorna tradicijska protohistarska i histarska kultna sredita:

    Mordele, Sv. Aneo (Bai B., 1978, 32, 35), prahistorijski Nezakcij i hramove urbanih

    sredina kao to su antiki Pore (Parentium), Pula (Pola) i municipij Nezakcij (Nesactium).

    Koliko je do sada poznato, poreko kultno sredite na Maraforu bilo je posveeno rimskim

    bogovima Marsu i Neptunu (Amoroso A., 1908, 191-204; Pogatschnig A., 1914; Pogatschnig

    A., 1926, 1-38; Jurki V., 2005, 107-109), odnosno u drugoj verziji Jupiteru, pulsko sredite

    Herkulu ili Jupiteru (sredinji hram), Augustu i Romi (zapadni hram), odnosno prema predaji

    boici Dijani (istoni hram) (Forlati Tamaro B., 1971, 20; Jurki V., 2005, 104-107), a

    nezakcijska kapitolijska trijada, pretpostavlja se, bila je utemeljena na Ejinom histarskom

    kultnom sreditu (juni hram) (Jurki V., 1983, 147-171; Jurki V., 1998, 24).

    Osobito su zanimljiva i ne mogu se mimoii ni kultna sredita nastala u bogatim

    rezidencijalnim i ruralnim ambijentima Istre, vana zbog izrazito visoko izraenih kvaliteta

    arhitektonskog umijea i unutarnje dekoracije. Takav je sluaj npr. s brijunskim kultnim

    sreditem u zaljevu Verige, posveenom bogovima Neptunu i Veneri, te vjerojatno vrhovnom

    boanstvu Jupiteru ili Marsu, smjetenom u kompleksu jedne od najreprezentativnijih rimskih

    patricijskih vila kampanijskog tipa istonog Jadrana (Mlakar ., 1971; Jurki V., 1981, 77-

    106; Jurki V., 1998, 24; Begovi D.-Schrunk I., 2006. 62-68).U okolici Rovinja (Ruginium)

    ili u samom gradskom arealu poznati su tovatelji koji su podigli gotovo iste hramove

    autohtonoj boici Histriji i rimskoj Fortuni (Jurki V., 1974, 9-33), dok je u Novigradu bio

    podignut hram Junoni Feroniji (Iuno Feronia) (Degrassi A., 1936, br. 77; Degrassi A., 1970,620; Jurki V., 2005, 149).

    Ruralna vila Gaja Julija Krisogona (Caius Iulius Chrisogon) u tinjanu nedaleko Pule,

    imala je prostor posveen Silvanu, Mitri i Nemezi. Larariji (lararium), mali kuni oltari,

    obino u obliku malog hrama, nemaju za sada vrste ubikacije i nalaze arhitektonskih ostataka

    u Istri, premda je arheoloka topografija ladanjske, ruralne i urbane antike Istre iznimno

    bogata. Meutim, kameni zavjetni spomenici i bronani votivni kipii (Salus, Liber, Vesta,Hera, Magna Mater, Izida, Minerva, Herkul, Izida Fortuna, Merkur, Junona, Luna, Prijap,

    3

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    4/56

    Dioniz i dr.) upuuju bez ikakve sumnje na postojanje rimskih kunih svetita lararija, u

    sklopu bogatijih ili siromanijih vila rustika na istarskom podruju (Katoro, Savudrija,

    Goriica kod Buzeta, Viinada, Loron, Vabriga, Tar, Bale, Brtonigla, Kringa, Premantura,

    Viula, Rabac i dr.) (Jurki V., 2005, 95-111, 121-240).

    tovanje penata, uvara domaih spremita i hrane, poznato je indirektno otkrivanjem

    tragova koljki, kosti zeeva, peradi ili svinja u sklopu nekropola ili u nekim od prostorija vila

    rustika (ervar, Brijuni Kastrum, Barbariga, Sorna, Katoro i dr.). To su bile rtve ljevanice i

    paljenice koje su izvoene pri konzumiranju dnevnih obroka hrane i gozbi (Jurki V., 1981a,

    77-106).

    tovanje rimskih, italskih, romaniziranih, grkih, helenistikih i orijentalnih kultova

    dokazano je i neizravno u Istri nalazima kamenih reljefa i natpisa (Mitra, Sol), otkriima

    votivnih rtvenika i natpisa (Neptun, Heraklo, Silvan, Flora, Nemeza, Venera Celestis, Hera,

    Izida, Tera Histrija, Tera Mater, Magna Mater, Bona Deja), te tekstovima koji nedvojbeno

    upuuju na postojanje kolegija dendrofora, slubenika kulta Magnae Matris i spominjanje

    pontifeksa maksimusa (pontifex maximus) kao vrhovnog poglavara sveenikih zborova

    glavnih kapitolijskih boanstava (Jupiter, Junona, Minerva) u Puli i Nezakciju, te augustala

    sveenika carskog kulta. Ovi posredni dokazi postojanja kultnih mjesta, bez otkrivenih

    arhitektonskih tragova, ipak upotpunjuju topografsku sliku antikog panteona rimske Istre

    (Jurki V., 1998, 24-25; Jurki V., 2005, 95-111).

    Svaka od ovih kultnih pojava zavreuje posebno poglavlje i temeljito istraivanje, ali

    kako su predmet ovog rada kapitolijska kultna sredita rimske Istre od rijeke Mirne ( Quieto,

    Porte Porton) do rijeke Rae (Arsia), nastojat u se u izlaganju ograniiti na ovo tematsko i

    zemljopisno podruje.

    Osobitu pozornost treba pridati hramovima u kojima se obavljao slubeni kult u gradu,

    a koji su se redovito podizali na sredinjem gradskom uzvienju ili posebno osmiljenom i

    obiljeenom prostoru za kapitolij na trgu forumu. Graevinski ostaci takvih hramova

    otkriveni su u Puli, Nezakciju i Poreu, ali uz saznanje da u rimsko doba kapitolij ne mora biti

    uvijek najvia dominanta u gradu, ve se u irem kontekstu pojavljuje kao uzvieno mjesto na

    forumu gdje je tradicijski bilo koncentrirano tovanje oficijelnog kulta. Pretpostavke PietraKandlera i Francesca Carrare da bi sredinji breuljak (Katel) u Puli trebao biti kapitolij i

    4

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    5/56

    nakon graanskog rata (31. g. pr. Krista) u vremenu obnove Pule Augustova doba mogu se

    danas s veom sigurnou otkloniti (Carrara G., 1846; Kandler P., 1858; Jurki V., 1998, 26,

    V.). Naime, na pulskom forumu, pri viekratnim iskapanjima i istraivanjima, otkriven je

    temelj sredinjeg hrama koji je vjerojatno bio posveen vrhovnom boanstvu Jupiteru ili

    tradicijski starijem poluboanstvu grada Herkulu u 1. stoljeu pr. Krista da bi taj isti hram

    kasnije u 1. stoljeu nakon Krista bio flankiran s dva bona hrama. Zato je tip kapitolija,

    njegova planimetrija i prostorna organizacija kao jednog od sredita i tipova obavljanja kulta,

    ali ne i jedinog, u tijesnoj vezi s karakterom gradskog naselja, s obzirom na to je li rije o

    istom rimskom gradu kao to su bile kolonije i municipiji rimskih graana Pore, Pula,

    kasnije Rovinj i Novigrad ili je rije o gradu tradicijskog postojanja sa snanim peatom

    autohtonosti i starog kultnog mjesta kao to je to bio municipij Nezakcij (Krizmani A., 1988,

    100-102; Jurki V., 1998, 26).

    U daljnjem razmatranju moe se krenuti, barem u naelu, s vie ili manje openito

    prihvaenim miljenjem da su gradovi u Istri veinom imali prapovijesnu gradinsku

    koncepciju u obliku paukove mree, te da su proirivani i urbanizirani rimskom planskom

    izgradnjom. To je bio sluaj s kolonijom Pola, i to u njezinu novom donjem dijelu pars

    inferior coloniae, te s kolonijom Parentium. Oba su grada slijedila primjer Rima i

    koncipirajui kapitolinski hram koji je u osnovnoj zamisli reproducirao onaj u Rimu, koji je i

    u konanici, kao i onaj u Rimu, bio posveen kapitolinskoj trijadi, kako je i predlagao

    Vitruvije.

    Meutim, u Istri su u tom kontekstu postojala odstupanja, i to u svakom gradu

    posebna, kako u slijedu arhitektonske koncepcije tako i u promjenjivom slijedu duhovnosti

    koja dio svoje osnove crpi i u kultnom ozraju. Takvi kapitoliji po pravilu imaju tri cele ili

    jedinstvenu graevinu s unutarnjom trodijelnom ili rjee dvodjelnom celom. Sve ovisi o fazinastanka koncepcije i izgradnje hrama i izraajnosti autohtone graevinske i kultne

    komponente kod pojedinih hramova.

    U sklopu ovih naelnih razmatranja na istarskom podruju poznata su oba tipa

    izgradnje hramova. Prvo, rimski gradovi, koji u poetnoj fazi svog osnutka imaju izraen

    gradinski raster paukove mree i u kojima je prevladavala autohtona kulturno-etnika

    komponenta, mogli su imati i drugih urbanistikih i arhitektonskih rjeenja. Tako npr. nijegraen novi poseban hram posveen rimskoj trijadi, ve se adaptiralo staro svetite nekom

    5

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    6/56

    lokalnom sinkretiziranom rimskom boanstvu, koje je imalo izrazito jako tradicijsko znaenje

    u naselju, to se lijepo moe utvrditi i pratiti u Nezakciju. Tu se histarska Eja sinkretizirala sa

    starim prapovijesnim kultom plodnosti i izjednaavala s Bonom Dejom, Terom Mater ili

    Junonom, te se u istom hramu, u drugoj celi tuje vjerojatno i jedno slubeno rimsko

    boanstvo, moda Junona. Zato bi u prvoj fazi uvoenja kapitolijskih boanstava uz lokalna

    bilo pogreno prepoznavati kao iskljuivo ili preteno rimskegradove sva ona sredita u

    kojima se nalazio jedan veliki kapitolijski hram. Primjer izgradnje jednog velikog sredinjeg

    hrama, s jednom ili dvije cele, na ve tradicijskome posveenom mjestu, vezanom uz

    lokalnog patrona (Pula Herkul, Nezakcij Eja, Pore Histrija), u vremenu Republike

    upuuje na postupnu romanizaciju antike Istre, usprkos rimskom osvajanju 177. g. pr. Krista,

    jer je domaa duhovna, kulturoloka i obiajna tradicija bila veoma jaka i sveprisutna.

    Meutim, nakon proglaenja Carstva 27. godine pr. Krista, stvaranjem i jaanjem julijevske i

    klaudijevske obitelji, u urbanistikom konceptu gradova stvara se nova shema kapitolija i u

    Istri, osobito u Puli gdje je od Augusta prevladavao carski kult. Naputa se projekt

    monumentalnog centralnog glavnog hrama na forumu s tri ili dvije cele i pojavljuje se

    prostorna i arhitektonska koncepcija, temeljena na traenju duhovnih i vjerskih zasada, koja

    se ostvaruje gradnjom i prezentacijom triju hramova: jednog sredinjeg i dvaju gotovo istih

    bonih kultnih graevina (Manasse G.C., 1978; Krizmani A., 1987; Matijai R.-Matijai

    Buri K., 1996, 67-101; Jurki V., 1988, 26-27).

    esto su graevinski primjeri kultnih kompleksa iz veih gradova utjecali na izgradnju

    manjih u bliem ili daljem susjedstvu kao to je to bio odnos Pule prema Nezakciju ili Pule

    prema rezidencijalnom kompleksu u uvali Verige na Brijunima (Begovi V.-Schrunk I., 2006,

    43-47, 50-93). Ove ope pojave poznate su od pamtivijeka sve do danas. U Nezakciju je

    otkriven kapitolij s tri hrama koji je prostornou i dimenzijama u zavrnoj fazi priblino

    jednake veliine kao i kapitolij u Puli, premda je politika vanost Nezakcija u odnosu naPulu bila sekundarna ( Jurki V., 1996, 81-90.; ael J., 1996, 25-29; Jurki V., 1998, 15-24).

    Isti sluaj uoen je i u starom autohtonom Ninu (Aenona), gdje je u odnosu na rimski Zadar

    (Iader), kapitolijski hram vei i raskoniji od onoga u Zadru, premda u osnovi ponavlja ideju

    zadarskoga (Sui M., 1976, 162). Zato, kada se govori o kultnim sreditima i njihovim

    tipovima u Istri, svakako se treba ponajprije osvrnuti na Nezakcij, premda on kao to je

    reeno u rimsko doba nije nikada stekao onaj rang gospodarskoga i politikog sredita

    kakav je imao u pra i protopovijesti. Usprkos tome, na njegovu se primjeru mogu pratiti sveone transformacije koje su na podruju tradicijskog kultnog sredita do novoformiranog

    6

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    7/56

    rimskog kapitolija nastale od prapovijesti do kasne antike (Jurki V., 1996, 81-90; Jurki V.-,

    2005, 95-111).

    2. Kultno sredite Nezakcij (MunicipiumNesactium)

    Za dublje razumijevanje sloenosti problematike kultnih sredita Istre nuno je

    sagledati antiki Nezakcij (Nesactium) s polazita nae spoznaje o stupnju razvitka duhovne

    kulture u razdoblju protoantike i antike. Nezakcij je u prapovijesti bio ne samo politiko ve i

    vano vjersko sredite, o emu govore brojni kameni figuralni spomenici kora i kurosa

    (osobito Velike Majke koja raa i Boga konjanika) i kamene ploe ukraene geometrijskim

    motivima spirale i meandra (Mladin J., 1966, 1-75; Mihovili K., 1983, 26-27, 73; Mihovili

    K., 1983a, 91-93).Brojni bronani i eljezni uporabni i kultni predmeti s prostrane nekropole

    takoer potvruju vjersko znaenje Nezakcija u bronano i eljezno doba (1100. 177. g. pr.

    Krista) (Forlati Tamaro B., 1925, 116-131; Mladin J., 1966, 1-75; Fischer J., 1996, 69-74).

    Nezakcij je bio grad-municipij u pravom smislu rijei, kad ga Tit Livije spominje kao

    oppidum u 1. stoljeu, oito je da je imao sve znaajke grada. Pripadao je pulskom

    kolonijskom ageru i imao sveenike augustova kulta, te se razvio sa svim znaajkama

    municipaliteta u razdoblju razvijenog Carstva (1.3. st. nakon Krista) (Margeti L., 1980, 75-

    101; Jurki V., 1983, 7-17; Jurki V., 1983a; Din K., 2005, 229-235; Din K., 2005a, 9-27).

    injenica je da u vjerskom i graevinskom kontekstu pratimo neprekinuti slijed, koji je bitno

    utjecao i usmjeravao njegov daljnji razvoj na svekolikom gospodarskom, duhovnom i

    politikom planu.

    U tijeku prvih sistematskih rekognosciranja podruja Nezakcija, Carlo de Franceschi

    je otkrio rtvenik posveen autohtonoj boici Eji, a istraivanja dijela stambenih graevina nasjeveru grada kao i dijela mukih termi otkrila su drugi Ejin rtvenik i jednu rustinu aru

    autohtone boice Trite. Pojava rtvenika autohtonih boanstava, a ne oficijelnih rimskih,

    navela je arheologe ve poetkom 20. stoljea na pomisao da se u Nezakciju morao odrati

    kontinuitet nekog svetita lokalnim boanstvima od prapovijesti do u rimsko doba, posebno

    boici Eji koju su tovali i u Puli i u Dvigradu, tj. na cijelom pulskom ageru do Limskog

    kanala (limes) (Jurki V., 1974, 8-33; Jurki V., 1981, 147-171; Jurki V., 2005, 122-124).

    Iskapanjem stambene zgrade juno od foruma, na padini breuljka prema zaljevu Budava,otkriven je dio zabata s likom mlade ene u vijencu koji se prema tipu frizure Agripine Mlae

    7

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    8/56

    moe datirati u razdoblje vladavine careva Klaudija i Nerona (pol. 1. st. nakon Krista)

    (Sticotti P., 1934, 251-269; Jurki V.-Din K., 2006, 120-121). Budui da na zabatu dva

    genija prekrienih nogu dre vijenac sa enskim likom, na temelju rekonstrukcije prema

    Weissu, Pietro Sticotti je 1905. godine objavio lanak o zabatu Ejinog hrama, koji je prema

    dimenzijama trebao biti upola manji od Augustova hrama u Puli, ali se prema kompoziciji

    zabata povezuje s njime (Sticotti P., 1905a, 203-211; Jurki V., 1998, 27). Ve je Gian

    Rinaldo Carli u 18. stoljeu vidio i na zabatu Augustova hrama u Puli dva genija prekrienih

    nogu kako dre lik Rome u medaljonu (Carli G.R., 1794, 134). Poznato je da je Augustov

    hram u Puli bio posveen Romi. Ovo se navodi stoga jer postoje i miljenja da zabat iz

    Nezakcija pripada nekoj grobnoj edikuli ili nekom drugom manjem svetitu, a da ne upuuje

    na personifikaciju autohtone romanizirane Eje (Matijai R., 1996, 105-106). Budui da je

    navedeni zabat otkriven uz jednu nedovoljno istraenu graevinu vrste arhitekture, ostaje i

    dalje otvorena i diskutabilana Sticottijeva teza da se u ovom sluaju radi o Ejinu svetitu,

    podignutom sredinom 1. stoljea nedaleko od rimskog foruma u Nezakciju, koji bi mogao biti

    i manja arhitektonska supstitucija veega i starijeg Ejina svetita uz prapovijesnu nekropolu

    (Sticotti P., 1934, 251-269; Sticotti P., 1934a).

    Godine 1922. zapoela su arheoloka istraivanja na podruju vidljivih tzv.

    kiklopskih zidinau Nezakciju, unutar kasnoantikih gradskih zidina, zapadno od foruma,

    koja su otkrila impozantan temelj izraen u tehnici bunje (Sticotti P., 1934, 251-269). Takav

    nain gradnje u Nezakciju jedino je jo vidljiv na sjeverozapadnom uglu gradskih zidina, kraj

    tzv. prapovijesnih vrata. Kako istraivanja na zapadnom dijelu foruma nisu nastavljena sve do

    1940. odnosno 1941. godine, o ovoj graevini se razmiljalo najprije kao gradskom

    obrambenom zidu, a kasnije kao o kultnom mjestu iz doba Republike, ali bez preciznije

    determinacije. Istraivanja provedena uoi i poetkom Drugoga svjetskog rata utvrdila su na

    ovom sektoru postojanje kompletnog perimetra graevina u produenju tzv. kiklopskogzidai otkrila sjevernije jo dvije etvrtaste rimske graevine koje je Mario Mirabella Roberti

    s pravom odredio kao rimski kapitolij. Budui da su tijekom tih istraivanja utvreni konani

    perimetri june republikanske graevine, tj. najstarijeg hrama (A), te srednji dio graevine (B)

    i sjeverni dio temelja objekta (C), dobile su se pribline dimenzije i veliina kapitolija (hram

    A, B, C) na forumu u Nezakciju (Mirabella Roberti M., 1949, 271 i d.).

    U tijeku revizijskih iskapanja na podruju istog kapitolija od l978. do 1981. godineutvren je konaan tloris kapitolija, dimenzije temelja hramova, evidentirane su visinske kote

    8

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    9/56

    i razlike u razini temelja, jer su graevine bile podignute na laganoj padini breuljka koji se

    postupno sputa prema jugu u zaljev Budava (Jurki V., 1996, 81-90; Jurki V., 1998, 28, bilj.

    20). Utvren je i prostor pristupnog stubita s rampama, na zapadnoj strani foruma, kojima se

    pristupalo hramovima s istone strane. Istraivanja, koja je autorica ovog rada vodila od 1978.

    do 1981. godine, zaokruila su i upotpunila arheoloke podatke o arhitektonici (Jurki V.,

    2005, 100-104) i djelominoj kameno i fresko dekoraciji hramova, dok je prapovijesni sloj

    ispod temelja i u okviru gabarita srednjeg (B) i sjevernog (C) hrama ispitivala Kristina

    Mihovili (Mihovili K., 1983, 26-27, 73; Mihovili K., 1983a, 91-93; Mihovili K., 1996,

    61-64), a elemente kamene dekoracije obradio je Robert Matijai (Matijai R., 1996, 91-

    110).

    Upravo rezultati ovih dijelom revizijskih, a djelomino novih iskapanja, istraivanja i

    prouavanja dali su do sada najkompletniju sliku tlorisa i idejne rekonstrukcije trodijelnog

    kapitolija u Nezakciju (Jurki V., 1998, 28, sl. 6, sl. 12).

    Najstariji hram (A), podignut na bunjastim republikanskim temeljima u konanici

    pravokutnog tlorisa, mjeri 7,6 18,8 m. Unutranja mrea rasporeda zidova upuuje na

    osnovu tetrastilnog trijema (pronaos) slinog onom kod Augustova hrama u Puli, ali s

    dvodijelnom celom po duoj osi i trodijelnom prostorijom iza cele irine 2,1 m. Velika osnova

    rampe, irine trijema, upozorava na pravilan ritam stuba s istone strane hrama. To je jedini

    na taj nain podijeljen hram u unutranjosti, kojeg podjela omoguava pretpostavku na

    kontinuirano tovanje autohtonih kultova i kapitolijske trijade u njegovoj prvotnoj

    dugogodinjoj vjerskoj upotrebi.

    Srednji hram (B), temeljen na ivoj stijeni, bio je izgraen na podruju prapovijesne

    nekropole tako da je pod nabojem temelja sauvao intaktan nalaz arhitekture arne grobnice shelenistikim prilozima. Nakon preciznog iskapanja otkriven je tloris dijela temelja hrama

    (9,6 17,3 m) i epistodoma (9,6 4,5 m) s konstrukcijom zidova u fazama. Upravo ukupna

    veliina tlorisa hrama (9,6 21,8 m) pokazuje njegovu velebnost i funkcionalno znaenje.

    Bone strane temelja produuju se ispred trijema tako da se sjeverni nadovezuje na ostatke

    osnove neidentificirane zidane konstrukcije, moda naboja prilazne rampe. Nosei zidovi

    hrama masivnije su grae od onih graenih pri naknadnom dodatku epistodoma na zapadnoj

    strani objekta.

    9

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    10/56

    Trei hram (C) po dimenzijama je identian hramu (A) (7,6 18,8 m), te je jedina

    kultna graevina na nezakcijskom forumu kojoj je u dijelu bila sauvana razina podnog

    naboja i sam pod u nekoliko temeljnih slojeva s djelominim mozaikim pokrovom krupnijih

    kamenih kockica crno-bijele boje.

    Sva tri nezakcijska hrama na forumu frontom su postavljena u istu ravninu, odakle se

    protee prostor tradicijski koncipiranog foruma, kojeg od 2005. godine iskapa i istrauje

    Kristina Din (Din K., 2005, 229-235).

    Prema kvaliteti i morfologiji ornamentalnih elemenata i dekoracije zavrnog izgleda

    fasada boni hramovi (A i C) mogu se izgradnjom datirati u doba Flavijevaca. Drugi tip

    fragmentirane kamene dekoracije, veih dimenzija i monumentalnije izvedbe, prema

    alternativnoj izmjeri palmete i cvjetova te pojavi kontinuiranog niza valovnice u kamenu,

    pomie dataciju gradnje od kraja 2. na poetak 3. stoljea nakon Krista.

    Stoga, prema rezultatima iskapanja, utvrenim tlorisnim oblicima i veliini kultnih

    graevina, saznanjima analize izvedbe i dekoracije fragmenata kamenih elemenata hramova

    (prema R. Matijaiu) i popratnom arheolokom materijalu, moe se sistematizirati okvirna

    kronologija utemeljenja, izgradnje i sukcesija hramova na zapadnoj strani nezakcijskog

    foruma (Jurki V., 1996, 81-90; Jurki V., 1998, 29).

    Najstariji hram (A) bio je sagraen kao svetite na kraju prapovijesne nekropole nakon

    pada Nezakcija 177. godine pr. Krista na prapovijesnom podiju jednog tradicijskog kultnog

    mjesta. Bio je vjerojatno posveen autohtonim boanstvima (Tera Histrija ili Eja ili objema)

    na to upuuje nalaz temelja dvopartitne cele.

    Nakon formiranja kolonije Pole sredinom 1. stoljea pr. Krista i provoenjem

    politike, administrativne i duhovne transformacije, u Nezakciju se u duhunovog vremena

    graevinski i funkcionalno kultno preureuje hram (A) i u njemu se u tri krajnje prostorije

    postavljaju i uvode kipovi kapitolijske trijade uz jaka tradicijska lokalna boanstva. Tako

    graevinski i kultno koncipiran hram ostaje u vie-manje neizmijenjenoj funkciji sve do kraja

    1. stoljea nakon Krista. Prema ve utemeljenom kultu i izvedenoj cjelini kapitolijske trijade u

    Puli kao i slavljenju uzvienog carskog kulta u Augustovu hramu, u Nezakciju se u dobaFlavijevaca, tj. krajem 1. stoljea ili poetkom 2. stoljea nakon Krista, slijedei utemeljene

    10

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    11/56

    graditeljske obiaje i forme, grade centralni hram (B) i sjeverni hram (C). Vjerojatno je ovu

    odluku o gradnji hramova donio Tit Prifermije Peta (Titus Prifernius Paetus), prefekt

    municipija i res publicaeNesactiensium, iz doba Flavijevaca kojeg je spomenik otkriven

    2005. godine (Din K., 2005, 229-235; Din K., 2007, 26-27). Ovu fazu izgradnje dokazuju i

    materijalni nalazi kompaktnih naboja hodnika do visine od 2,0 m, irine izmeu hramova A i

    B 1,7 m i hramova B i C 2,0 m.

    Prema novoj jedinstvenoj arhitektonskoj shemi kapitolija preureuje se juni hram (A)

    i prema istom uzoru gradi novi sjeverni hram (C) moda i on kao i u Puli u funkciji kurije.

    Sredinji hram u Nezakciju, za razliku od onih na pulskom i porekom forumu, datacijom je

    najmlai i kao kapitolijski hram preuzima osnovnu kultnu funkciju u vrijeme vladavine

    Marka Aurelija i carice Faustine (238.244. g.). Vjerojatno svoju arhitektonsku dimenziju i

    dekoraciju djelomino mijenja za vrijeme cara Gordijana III. (238.244. g.) kada dogradnjom

    epistodoma na zapadnoj strani postaje najmonumentalnija i najreprezentativnija graevina na

    forumu (Forlati Tamaro B., 1947, br. 672; Jurki V., 1983, 7.17; Jurki V., 1996, 81 i d.;

    Jurki V., 2005, 102).

    Pri iskopavanju uoeno je da su temelji hramova i vidljivi dijelovi zidova bili

    izgraeni razliitom tehnikom zidanja kamenom. Takva arhitektonska shema kapitolija s tri

    graevinski odvojene cele u hramovima, koje razdvajaju hodnici, inila je u zavrnoj i

    najmlaoj fazi razvoja i izgradnje kapitolija skladnu simetrinu i harmoniku cjelinu, koja se

    prema Mansuelliju najvie pribliava tipu kapitolija u Bresci (Brixia) u Cisalpinskoj Galiji.

    Prema Mati Suiu tip kapitolija s tri odvojene cele nalazi se jo u Saloni i u Puli. U ovom

    kontekstu tipologija pulskog kapitolija temelji se na na novijim istraivanjima na podruju

    jugozapadnog dijela foruma u Puli (Jurki V., 1998, 30).

    Analizirajui kronologiju nastanka kapitolija u Nezakciju u njegovoj definitivnoj

    rimskoj fazi s tri odijeljene cele, nuno je osvrnuti se na drutveni i politiki razvoj Nezakcija,

    jer je i vjerski ivot u Rimskom Carstvu bio usko vezan za politiki tijek dogaaja i ustrojstvo

    drave.

    Pri tome svakako treba naglasiti da su kultna mjesta najkonzervativnija i da se ona bez

    ozbiljnih razloga nisu mijenjala i premjetala neposredno nakon rimskog osvajanja Nezakcijai Istre 177. g. pr. Krista. Tradicijska religioznost i utemeljenost vjerovanja romaniziranih

    11

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    12/56

    Histra vjerojatno se njegovala u razdoblju Republike i u ranom Carstvu u najstarijem junom

    hramu (A) u Nezakciju, koji je bio izgraen na temeljima i dijelu jednog starijeg svetita, a

    podignut je na junoj graninoj liniji pra i protopovijesne nekropole. Juni hram izgraen

    izravno na litici postavljen je granino s june strane nekropole i nije izvorno imao sredinji

    poloaj na rimskom forumu kako u prvoj tako ni u drugoj fazi kultnog koritenja. U tradicijski

    vjetoj politici i razvijenoj diplomaciji prema autohtonom ivlju, Rimljani se i u Istri

    prilagoavaju domaim pravilima ponaanja i vjerovanja i tako vjerojatno doputaju tovanje

    jednog autohtonog boanstva u novoadaptiranom prapovijesnom graevinskom objektu na

    ve starijem prapovijesnom posveenom kultnom mjestu. O kojem je boanstvu rije moe se

    samo pretpostavljati, jer izravni dokazi ne postoje. Moda je to bila Tera Histrija ( Terra

    Histria) (Sanader M., 1999, 140-148). Naime, poznat je nalaz zavjetnog rtvenika Tere

    Histrije izvan gradskih zidina Nezakcija, na putu za Pulu. Moda se moe govoriti o Boni

    Deji (Bona Dea) koja se spominje na jednom dijelu natpisa na arhitravu, jedinom takvom

    poznatom u Istri. Za sada se pretpostavlja da se u ovom kultnom svetitu obavljao primarno

    kult boice Eje (Eia), najrasprostranjeniji u junoj Istri, kojem se kasnije pridruuje u

    integralnoj kapitolijskoj koncepciji i neko drugo oficijelno rimsko boanstvo (Junona), ali za

    tu tvrdnju nema jo egzaktnih dokaza (Jurki V., 2005, 102-103).

    Svakako treba spomenuti i druga neotkrivena i neistraena svetita i kultna mjesta

    gradskog areala uz forum ili ire u Nezakciju. Tako su naeni votivni natpisi Triti (Trita) i

    Melosoku Augustu (Melosocus Augustus) i jedna mramorna statua Magnae Matris, kamena

    glava Atisa i votivni bronani kipii Herkula, Jupitera, Junone i Dioniza. Moe se

    pretpostaviti da su se njihova manja svetita nalazila oko gradskih termi i uz forum, jer su

    njihovi rtvenici u 5. i 6. stoljeu bili ugraeni kao graevinski materijal pri popravku i

    dogradnji gradskih zidina (Jurki V., 1972, 43-47; Jurki V., 1975, 285-298; Jurki V., 1978,

    175-188; Jurki V., 1998, 30).

    Meutim, tovanje carskog kulta i u Nezakciju i u Puli potvreno je nalazom natpisa

    koji spominje sex vir Augustala. Rije je o nadgrobnom titulusu na kojem se susreu imena

    bez kognomena, koji B. Forlati Tamaro datira u 1. stoljee. Ovaj lan augustalskog seksvirata

    brinuo se nesumnjivo o njegovanju i tovanju carskog kulta u Nezakciju (Sticotti P., 1908, 12-

    25; Forlati Tamaro B., 1947, br. 679; Rosada G., 1998, 127-137).

    12

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    13/56

    Pregledom bitnih injenica i pokazatelja koji odreuju pojedine faze razvoja Nezakcija

    kao politikoga i duhovnog sredita kolonijskog agera Pule, na temelju dosadanjih

    raspoloivih podataka i vrela moe se zakljuiti: na jakim autohtonim prapovijesnim

    religioznim tradicijama u Nezakciju u 2. stoljeu pr. Krista postoji na junom dijelu

    prapovijesne nekropole izgraeno svetite (veliki kameni blokovi temelja u tehnici bunje).

    Tijekom formiranja pulskog kolonijskog agera sredinom 1. stoljea pr. Krista i postupnim

    naseljavanjem Italika, posebice doseljenika orijentalne provenijencije, kao i romanizacijom

    domaeg stanovnitva, a na temelju jake lokalne tradicije, preureuje se svetite na masivnim

    temeljima staroga posveenog mjesta, i to vjerojatno jednom od histarskih boanstava (Eja,

    Histrija Tera, Tera Mater) u koje se uvodi i najsrodnije oficijelno rimsko boanstvo Junona,

    vezana za kult plodnosti, duboko ukorijenjen u Nezakciju.

    Stjecanjem poloaja prefekture u odnosu na koloniju Polu, s jasnim elementima

    municipalne vlasti, postupno izgraenoj na temeljima znatne vjerske samostalnosti i

    autohtone duhovne snage itelja Nezakcija, grad se tijekom Klaudijeve vladavine i tijekom

    cijelog 1. stoljea sustavno izgrauje, dobiva municipalitet i formira svoj definitivan rimski

    urbani izgled sa svim javnim i privatnim graevinama kao tradicijski i vjerski antipod

    nedalekoj Puli (Gnirs A., 1910, 12-25; Forlati Tamaro b., 1923, 211-223; Mirabella Roberti

    M., 1940, 250-259; Jurki v., 2005, 101-102). U doba Flavijevaca, prema urbanistikim

    stremljenjima i uzorima u Puli, koja je glavni grad agera s tada izgraenim forumom i

    cjelovitim trodijelnim kapitolijem, itelji Nezakcija ele odrati korak u razvoju grada i

    pokazati svekoliku lojalnost rimskoj vlasti, te na dijelu naputene i sravnjene prapovijesne

    nekropole grade kapitolij s tri odvojene cele, hramove za koje Mate Sui smatra da

    predstavljaju specifinost u graditeljstvu istonog Jadrana (Bianchi V., 1950, 349; Sui M.,

    1976, 162; Din K., 2005, 229-235).

    Konano, za Nezakcij se moe slobodno rei da je oficijelni trodijelni kapitolij

    izraavao politiki smisao njegovanja carskog kulta kao odraz graanske lojalnosti, ali

    jednako tako tradicijsku religioznost romaniziranih rimskih graana, koja se tovala u starijem

    hramu ili u manjim nedalekim gradskim i prigradskim svetitima (Jurki V., 1998, 31).

    13

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    14/56

    3. Kultno sredite Pula (Colonia Iulia Pola)

    Za razliku od Nezakcija, u Puli je redoslijed izgradnje hramova bio potpuno suprotan,

    iako je u zavrnoj arhitektonskoj fazi zaokruena kapitolijska trijada. Na sjeverozapadnoj

    strani rimskog foruma koncepcijski je osmiljena i izgraena u razdoblju formiranja kolonije

    Pietas Iuliae, sredinom 1. stoljea pr. Krista, prema consuetudo italica s tripartitnom celom

    jedinstvena graevina hrama. Na temelju nalaza sauvane baze podija, zaelja i bonog

    junog perimetra evidentno je da je ovaj hram imao centralno mjesto na prvom plebejskom

    novoureenom i planiranom forumu (visinska kota od mora 0,88 m), te da je sa

    sjeverozapadne strane bio flankiran starijom gradskom bazilikom. Bazilika je bila podignuta

    na samoj morskoj obali kao prvo trgovako sredite graeno na nasutom platou u pulskom

    zaljevu (Jurki V., 1978a, 95-107). Ovo kultno mjesto s podijem Mario Mirabella Roberti

    povezuje s kultom Herkula, patrona kolonijePole, koji je reljefno ukomponiran i na kamenom

    luku najstarijih pulskih gradskih vrata (Herkulova vrata) (Mirabella Roberti M., 1940, 250-

    259). Ovaj gradski ulaz, prema novijim istraivanjima, sagraen je u Cezarovo doba, tj. u

    doba formiranja Pietas Iuliae. Datiran je konzulatima Lucija Kasija Longina (Lucius Casius

    Longin) i Lucija Kalpurnija Piza (Lucius Calpurnius Piso) (Forlati Tamaro B., 1947, br. 81).

    Premda su jo G. Carrara u 19. stoljeu i kasnije Bruna Forlati Tamaro poetkom 20.

    stoljea znali za sredinju graevinu na pulskom forumu, nisu se priklonili miljenju da je

    rije o monumentalnom hramu ve su objekt determinirali kao rtvenik histarskih plemena ili

    prvi komicij (comitium) (Forlati Tamaro B., 1923, 211-223). Pri novijim iskapanjima i

    temeljitim istraivanjima Vesne Jurki i Attilija Krizmania utvrene su razliite toke razine

    temeljnih sidrenja objekata na forumu kao i perimetara otkrivenih zidova (Jurki V., 1978,

    100-103; Krizmani A., 1988, 100-106), to nedvosmisleno govori o vremenskoj sukcesiji

    gradnje i utilitarnih destrukcija na forumu radi novog koncepcijskog osmiljavanja iurbanistikog zaokruivanja kultnog sredita grada i svakidanjeg okupljalita ljudi. Zatitno

    arheoloko iskapanje i istraivanje Kristine Din i Narcise Bolec Ferri na prostoru rimskog

    foruma u Puli 2006. godine potvrdilo je ove pretpostavke i omoguilo okvirnu periodizaciju

    nekoliko faza gradnje i rekonstrukcije kao dijela kultnog sredita antikog grada (Din K.-

    Ferri Bolec N., 2006, 98-105; Din K., 2007, 26-27; Din K., 2007a, 6-18).

    Moe se pretpostaviti da je na sredinjem mjestu, odmah uz morsku obalu, u dobaRepublike bio u funkciji veliki oltar (comitium) uz graevinu bazilike. Prostor, s vremenom

    14

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    15/56

    arhitektonski osiromaen, nakon osnivanja kolonije 50. godine nakon Krista, traio je

    radikalne promjene u skladu s religioznim, politikim i gospodarskim razvojem grada, te se

    gradi monumentalni hram (oktostil) koji se vremenski vezuje uz formiranje kolonije Pole.

    Upravo taj hram je mogao biti posveen patronu grada Pule Herkulu. Dugo se pretpostavljalo

    da se na zaravni sredinjeg gradskog breuljka (Katel), prapovijesnog gradinskog sredita,

    nalazio Jupiterov hram, ali za ovu tvrdnju nema materijalnih graevinskih nalaza i dokaza, a

    niti pisanih spomenika. Ako je na pulskoj akropoli nekada i bilo locirano kultno sredite, ono

    je moralo imati prapovijesno i protopovijesni znaaj kako bi se tradicijski odralo do u rimsko

    doba. Tako bi se istom moglo pretpostavljati da se pojavom rimske vlasti na istom mjestu

    utemeljuje tovanje oficijelnog rimskog panteona i vrhovnog boanstva Jupitera. Ako je i

    postojalo takvo kultno sredite na dominantnoj gradskoj toki, moe se samo pretpostaviti da

    bi u doba formiranja kolonijePole Jupiterov kult bio prenesen na novu niu gradsku lokaciju

    tijekom urbanistike obnove i planiranog proirenja gradskog areala na pars inferiorrimske

    Pule u obliku polumjeseca. To je bilo mogue jedino u sluaju da je dolo do drastinog

    naputanja svekolike tradicije u gradu, kako one duhovne tako i gospodarske i urbanistike, a

    nova rimska uprava koncipirajui i obnavljajui grad prema rimskim graditeljskim i

    kulturolokim kanonima dekretom je mogla kultno sredite grada transferirati na novu

    lokaciju, a vrh breuljka utvrditi kao castrum, jer stalna histarska pobunjenika opasnost nije

    prestajala. Tako je i tovanje Jupitera iz starog kultnog sredita moglo biti preneseno u jednu

    celu novoizgraenog monumentalnog hrama na masivnom podiju (18,50 33,50 m) na

    preureenom forumu (0,88 m od razine mora), gdje se ve u primitivnom svetitu njegovao

    Herkulov kult. Hram je u prvoj fazi bio izgraen izmeu 50. i 27. g. pr. Krista u doba

    Republike kao oktostilna graevina (prema A. Krizmaniu). Nakon Bitke kod Akcija,

    graanskog rata izmeu Oktavijana i Antonija, Pula koja je vojevala na strani Antonija

    bila je razruena i pokorena, da bi poslije 27. g. pr. Krista dolo do nagle obnove, proirenja i

    uljepavanja grada velebnim javnim i privatnim graevinama. Tada se gradi slavolukSergijevaca, peristil na novopoploenom forumu (1,10 m od razine mora) s drugim javnim

    zgradama i konano Augustov hram, zgrada carskog kulta (eratiam). Obnavlja se kapitolijski

    hram u heksastilu sa est stupova u proelju postavljen malo ekscentrino prema staroj osi

    bive graevine (Krizmani A., 1988, 100-102).

    Augustov hram bio je po posebnom projektu podignut na nasutoj zaravni obale zaljeva

    juno od obnovljenog heksastilnog sredinjeg hrama, pronaosom u istoj ravnini sa sredinjimhramom od kojeg je udaljen za 1,22 m s june strane i 1,43 m na sjevernoj strani po

    15

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    16/56

    Vitruvijevu kanonu. U dubini je imao dva interkolumnija (17 18m) (Forlati Tamaro B.,

    1923, 211 i d.; Taylor, 1931, 280; Degrassi A., 1970, 630; Jurki V., 1974, 14; Din K., 1998,

    140 i d.; Jurki V., 2005, 103-107) Natpis na arhitravu hrama posveuje ga Augustu i Romi i

    datira njegovu izgradnju u vrijeme od 2. g. pr. Krista do 14. g. nakon Krista Romae et

    Augusto Caesari Divi f(ilio) Patri Patriae (Forlati Tamaro, B., 1947, br. 21).

    U svrhu postizanja jedinstvene trolane arhitektonske koncepcije kapitolija, prema

    posebnoj zamisli u potpunosti se realizira, neposredno nakon smrti Augusta, trei kultni

    objekt na forumu, tzv. istoni hram, istih dimenzija kao Augustov. On sjeda na opklesani i

    sueni dio podija sredinjeg hrama i temeljem se stjenjuje uz temeljnu bazu bazilike. Prije

    njegove potpune izgradnje moralo je doi do ruenja starijeg objekta gradske bazilike.

    Ostaci temelja bazilike, koji u dubinu seu sve do ive stijene, bili su pomno zatrpani i

    zaravnati nabijenim materijalom datiranim dobom Klaudija, tako da se dodirujui njezine

    substrukcije zavrava trei kapitolijski hram, u predaji prema P. Kandleru zvan Dijanin hram

    (Krizmani A., 1988, 100.105). Stilske dekoracije sauvanog zaelja hrama raene su prema

    graevinskoj matrici Augustova hrama, ali se minuciozna stilizacija kanelura lezena, ispune

    na njezinim temeljima i obrade kapitela prema izvedbi odreuju prema C. Manase u

    Klaudijevo doba, tj. u sredinu 1. stoljea nakon Krista ili ak na poetak vladavine

    Flavijevaca (Manasse G.C., 1978, 127-132; Din K., 1998, 140).

    Ovom izgradnjom upotpunjuje se i realizira zamiljena arhitektonska koncepcija

    kapitolija i zaokruuje se njegova urbanistika posebna pozicija na forumu: Augustov hram

    posveen carskom kultu i dravi, sredinji Herkulu i Jupiteru, a tzv. Dijanin hram ulazi tada

    moda u funkciju kurije (Jurki V., 1998, 33, sl. 11; Jurki V., 2005, 106; Letzner W., 2005,

    47). To je vrijeme najveeg civilizacijskog i gospodarskog prosperiteta grada Pule, razdoblje

    kada se dovrava izgradnja kanalizacije, prometnica, komicija na junoj strani foruma i kadase proiruje i konano zavrava gradnja amfiteatra. U tom vremenu duhovnog i kulturnog

    bujanja dolo je i do velikog graditeljskog prosperiteta june Istre.

    4. Kultno sredite Porea (Colonia Iulia Parentium)

    Na Parentinskom ageru, juridikom podruju kolonije Julije Parencijum (ColoniaIulia Parentium), prati se u 1. stoljeu pr. Krista gotovo jednaka urbanistika koncepcija

    16

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    17/56

    izgradnje kultnog sredita kao u Puli i Nezakciju (Sui M., 1976, 77). Ova jedinstvena

    arhitektonska koncepcija, na specifinom duhovno-graditeljskom i religijsko-gospodarskom

    planu, nalazi svoj izriaj i razvojnu osnovu i u Poreu na tradicijskim histarskim i rimskim

    zasadama.

    Poreki otoi naseljen je ve u bronano doba, kojega se ostaci otkrivaju na podruju

    rimskog foruma, ispod temelja prvobitnog kultnog svetita, hrama. Spojen tijekom vremena s

    kopnom, otoi postaje poluotok, gdje se na najuzvienijoj ravni, upravo na tradicijskom

    kultnom mjestu prinoenja rtava podie najstariji hram.

    Ovo kultno sredite rimskog Porea bilo je poznato ve Jakopu Filipu Tomasiniju u

    16. stoljeu i Bartolomeju Vergotinu u drugoj polovici 17. stoljea (Tomasini J.P., 1654, 181;

    Vergottin B., 1796). Pojedini istraivai kao A. Pogatschnig, M. Prelog smatrali su da je rije

    o jednoj kultnoj graevini (Pogatschnig A., 1926, 1-30; Prelog M., 1957, 17), a A. Amoroso,

    P. Kandler i A. onje smatrali su da se radi o dva objekta podignuta na rimskom forumu

    (Amoroso A., 1908, 191-204; Kandler P., 1908, onje A., 1966, 387-404).

    Poznato je da su na porekom kapitoliju, prilikom arheolokim iskapanjima izmeu

    Marsova i Neptunova hrama 1896. godine, uoeni graevinski temelji jo jednog kultnog

    objekta, vjerojatno ostaci stilobata prijanjeg hrama (Negri G., 1886, 147). Prema sauvanim

    ostacima stilobata slinim podiju sredinjeg hrama u Puli i velikim precizno obraenim

    vertikalno ugraenim kamenim ploama, ovaj najstariji kultni objekt se nalazio u sreditu

    zapadne strane foruma i stilski se moe ubrojiti u krug starijih rimskih hramova etrurskog tipa

    sa irokim trijemom (pronaos) i vjerojatno tri cele (cella) (Mirabella Roberti M., 1949, 271 i

    d.). Na osnovi tvrdnji A. Pogatschniga (Pogatschnig A., 1926, 10-11) i A. onje (onje A.,

    1966, 387-404) sjeverni perimetar toga prvobitnog hrama bio je poruen pri gradnjiNeptunova hrama, slino sluaju i nastaloj situaciji kao kod gradnje tzv. Dijanina hrama u

    Puli, a materijal je bio nabijen u njegovu osnovu (Jurki V., 1978a, 101-104). Smatra se da je

    ta starija kultna graevina bila podignuta u doba Republike, kad Plinije Pore naziva oppidum

    civium Romanorum i kad oppidum ima u praksi sva municipalna prava, kako kae J. ael.

    Tada ve utemeljena vojna i civilna vlast provodi na poluotoku osnove antikog parentinskog

    urbanog prostora s jasnom idejom ortogonalno orijentiranog rimskog grada (kultni prostor,

    areal javnog ivota s prometnicama, upravne i sudske zgrade, gospodarske bazilike i taberne,stambene inzule, objekti za zabavu i rekreaciju i dr.). Iz Degrassijevih analiza izvrenih na

    17

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    18/56

    osnovi spomena slubenika quattuorvir iure dicundo, od kojih su dvojica iz Parencija, slijedi

    da je dodjeljivanju kolonijalnog statusa Poreu prethodila faza u kojoj je grad funkcionirao

    kao municipij (Degrassi A., 1962, 625.630; ael J., 1992, 661-668; Starac A., 1999a, 125-

    126). To nam zorno govori da je Pore ve bio municipij u rano Cezarovo doba. Upravo je to

    razdoblje idejnog oformljenja, gradnje i koritenja velikog prvobitnog hrama, posveenog

    vjerojatno starom kultu tradicijske boice Tere Histrije (Terra Histria), kojoj je bio posveen i

    pronaeni rtvenik (Sticotti P., 1908, 209, 220; Jurki V., 2005, 107-110, 125-126).

    Novi povijesni, politiki, gospodarski i duhovni preobraaji i uvedena teritorijalna i

    administrativna ustrojstva nastupaju kada se formira Colonia Iulia Parentium (oko 46. g. pr.

    Krista), te se u gradu eli pokazati statusna mo i privrenost novoj sredinjoj rimskoj vlasti,

    osobito pobjedom Oktavijana na bojitu, kad se sredinjji hram obnavlja. Novi urbanistiki

    momenti nastupaju nakon Bitke kod Akcija 3l. godine pr. Krista (Cassola F., 1972, 43-63).

    Obitelji koje su ve u doba Cezara i Republike obnaale najvie dravne funkcije

    (Taurus, Pansa, Calpurniji, Pison, Setidiji, Valeriji) imale su temeljem funkcija, posjeda i

    bogatstva na parentinskom ageru potrebu da republikanski hram obnove i izgrade veliki hram

    u kojemu bi proslavile Augustove pobjede kod Mutine 43. godine pr. Krista, Filipa 42. godine

    pr. Krista i Akcija 3l. godine pr. Krista s posvetom kultne graevine boanstvu rata Marsu.

    Kao to je ve poznato, na zapadnoj strani porekog foruma na Maraforu (Marforio),

    arheolokim iskapanjima i istraivanjima 1905. godine utvreno je postojanje dvaju hramova

    kao kultnih sredita tovanja oficijelnih rimskih boanstava. Hramovi su bili podignuti na

    forumu, koji je bio izveden u gotovo kvadratnom obliku (oko 45,50 33,50 m) kao i

    nezakcijski i koji je bio izdignut za tri stepenice od okolnog nieg gradskog terena. Tako

    koncipiran forum podignut na kamenoj zaravni poluotoka, u neposrednoj blizini mora kao i uPuli, bio je u potpunosti poploen kamenim blokovima u kojima je sa svih strana (osim sa

    zapadne) bio urezan ljeb za oticanje oborinskih voda.

    Marsov hram, duine oko 15,65 m, irine 32,00 m i visine 13,17 m, arhitektonski je

    projektiran i izgraen po uzorima grko-rimske tradicije. Prema P. Kandleru unutranjost

    seksastilnog hrama bila je podijeljena u tri cele (cella) s trijemom (pronaos) od dva reda

    stupova crvenkaste boje veronskog mramora (Amoroso A., 1908, 191-204). Sauvan dio

    18

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    19/56

    zabata i stupovi nedvojbeno upuuju na jednostavnu i profinjenu stilizaciju korintskog stila 1.

    stoljea pr. Krista, slinu Augustovu hramu u Puli i Marsovu hramu u Rimu.

    Iako nisu poznati pisani izvori koji bi nedvojbeno govorili da je rije o kultnom

    sreditu boga Marsa, jer je tako veleban hram bio smjeten i izgraen na zapadnoj strani

    rimskog trga, koji se nazivaoMarafor, Antonio Amoroso s pravom tvrdi da se vjerojatno radi

    o Marsforiju (Marforio) odnosno Marsovom trgu, te zakljuuje da se upravo na tako

    imenovanom forumu moralo nalaziti i svetite boga rata i zatitnika rimske moi Marsa,

    jednog od najvanijih rimskih boanstava kojeg je po asti i moi nadvisivao jedino Jupiter.

    Konano, Marsov kult nije nov u Istri, jer je i na transkom kapitoliju pronaena ara s

    dedikacijom Jupiteru, Marsu i ostalim bogovima (Kandler P., 1908), dok se pretpostavlja da

    je Mars imao svoj hram i u uvali Verige na Brijunima. Obzirom na dataciju kompleksa

    hramova u julijevsko-klaudijevsko doba, kojim su carskim obiteljima Venera i Mars bili

    prema mitologiji u rodoslovlju, te vojnim i pomorskim pobjedama cara Klaudija u Britaniji,

    njegov sveenik Gaj Lekanije otac je vjerojatno dao projektirati i izgraditi navedenu trijadu

    (Neptun, Mars (?), Venera) hramova (Begovi V.-Schrunk I., 206, 63-64).

    Prema mitskim motivima Mars je bio otac Romula i Rema, koji su utemeljili Rim.

    Stoga su ga Rimljani slavili u posebnim sveanostima. Uz povorke sveenika (salia) 1. oujka

    svake godine, 27. veljae i 14. oujka odravale su se u ast Marsa posebne utrke (equirie).

    Svake pete godine prireivale su se specijalne sveanosti, tzv. suovetaurilije (suovetaurilia),

    nakon zavretka redovnog popisa rimskog puanstva (census). Sveanost se sastojala u tome

    da su se uz narod svrstan na Marsovu trgu u vojnikom poretku vodile posebno izabrane

    ivotinje (svinje, ovce, bikovi) koje su zatim na otvorenim rtvenicima rtvovane bogu. Tom

    rtvom otkupljivao se rimski puk za sve svoje krivice i tako je smatralo se sebi i dravi

    osiguravao boansku pomo i sigurnu pobjedu u nadolazeim vojnama.

    Drugi, manji hram, nazvan Neptunov, dizao se sa sjeverne strane Marsova hrama u

    Poreu. Neto manje veliine (duine 7,0 m), istih stilskih znaajki, nie osnove za 1,8 m,

    sastojao se od trijema i jedne cele. Od Marsova hrama dijelio ga je hodnik irok 2,0 m. Od

    trijema su ostali vidljivi samo ostaci dvaju stupova, a naena su i dva korintska kapitela

    karakteristinih stilskih detalja kao i kod dekoracije ulomaka arhitekture Marsova hrama.

    Kada je bio izgraen Neptunov hram, teko je tono rei, ali prema slinim stilskimdekorativnim elementima korintskih kapitela moe se pretpostaviti da je obnovljena faza

    19

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    20/56

    hrama iz 2. stoljea nakon Krista imitirala stilistiku velikog Marsova hrama iz 1. stoljea

    (onje A., 1964, 76; Cuscito G., 1976, 33-37, 40.42, 44-45, bilj. 7.14, tab. 2; Jurki V., 2005,

    110).

    Iako su Rimljani Neptuna najprije smatrali bogom voda, kojem su prinosili rtve kako

    bi spreavao presuivanje izvora i rijeka, petstoljetno tovanje Neptuna kao boga mora

    osigurali su mu osobito mjesto u hijerarhiji bogova, tako da mu je i u Poreu bio podignut

    hram. Postojanje Neptunova hrama u ovom gradu potvruje i natpis na rtveniku Tita Abudija

    Vera (Titus Abudius Verus), viceadmirala ravenske flote, naenog ispred gradskih zidina,

    mola i gradskih vrata koja su vodila na Marafor. Votivna dedikacija Neptunu i ostalim

    bogovima iz 2. stoljea nakon Krista govori o restauraciji Neptunova hrama (starijeg),

    izgradnji morskog pristanita s lukobranom i ureenju javne zgrade. Natpis glasi: Neptuno

    deisq(ue) Aug(ustis) T(itus) Abudius Verus post subpraefect(uram) classis Ravenn(atis)

    tempio restituto molibus extruct(is) domo exculta in area d(ecreto) d(ecurionum) concessa

    sibi dicavit. (Neptunu Boanskom Tit Abudije Ver nakon doadmiraliteta u ravenatskoj floti

    popravio hram, izgradio obalu, ukrasio kuu na zemljitu koje mu je dodijeljeno odlukom

    vijenika. Posvetio je) (Degrassi A., 1934, br. 3; Jurki V., 2005, 151-152).

    Meutim, navedena obnova hrama, koju je izveo Tit Abudije Ver, upuuje na elju

    visokog dravnog slubenika da na forumu, prema ve postojeim i izvedenim arhitektonskim

    cjelinama u Nezakciju i Puli, zaokrui koncepcijom i izgledom kultno sredite, kapitolij i u

    Poreu.

    Upravo to pretpostavlja da je moda tekst domo exculta, ispisan na Abudijevu

    spomeniku, upuivao na izgradnju kultnog objekta s june strane Marsova hrama, koji se u

    predaji prema P. Kandleru nazivao Dijaninim hramom. Ovo se kao poreka predaja poklapa spulskom predajom o Dijaninu hramu na forumu, to moe biti samo predmet razmatranja i

    pretpostavki bez temeljnijih dokaza o posveenju odreenim boanstvima, iako u Veneciji na

    crteu iz 16. stoljea pod nazivom Tempio di Diana postoje graevinski ostaci kultnih

    prostora i objekata s kupolom, slian Agripinom Pantheonu u Rimu (Budicin M., 1987, 268;

    Baldini M., 1997, 94-95).

    Budui je na podruju Poretine otkriveno dvanaest spomenika sexvir Augustala odkojih jedanaest iz 1. stoljee nakon Krista i jedan iz 2. stoljea nakon Krista, nedvojbeno je da

    20

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    21/56

    je u Poreu bio slavljen carski Augustov kult (Tassaux, 1997, 79-82). Dali je postojao i trei

    hram na kapitoliju posveen Augustovu kultu, koji je prema predaji s june strane zatvarao

    poreki forum u skladu s tradicijskom projektom trijade, teko je danas rei bez kompletnih

    revizijskih istraivanja. Sigurno je da e nova iskapanja u tom dijelu grada potvrditi ili

    osporiti tu pretpostavku. Nakon starijih i recentnijih istraivanja u Poreu se pretpostavlja

    postojanje graevinskih ostataka temelja velikog hrama tako da bi na forumu trebala biti

    zastupljena rimska i romanizirana boanstva: Jupiter (?), Mars (?), Neptun, carski i moda

    Dijanin kult, kao i tradicijsko tovanje Histrije Tere (Zemlje Istre) iskonskog boanstva

    Istre.

    5. Kultno sredite u maritimno-rezidencijskoj vili Verige, arheolokog parka Veliki

    Brijuni (Insulae Pullariae)

    U maritimno-rezidencijskoj vili u uvali Verige na Velom Brijunu, kojega arhitektonski

    ostaci pokrivaju junu stranu, vrh i sjevernu obalu dubljeg zaljeva u ukupnoj duiuni od oko

    1000 metara, rimski arhitekti i graditelji podigli su u 1. stoljeu najljepi i najraskoniji

    ladanjski kompleks na istonoj obali Jadrana u koji je uklopljeno kultno sredite s hramovima

    oficijelnih rimskih boanstava (Gnirs A., 1913; Mlakar ., Brioni, 1971, 25-26; Begovi

    Dvorak V, 1993-1994, 25-45; Mlakar ., 1995, 33-36; Begovi Dvorak V., Begovi

    Dvorak V., 1995, 47-54; Begovi Dvorak, 1997, 85-96; Begovi V. Schrunk I., 2006, 50-

    94).

    Ljetnikovac, centrifugalnog kampanijskog tipa, koncipiran tlorisnim rasporedom na tri

    terase i s cjelokupnom arhitektonskom kompozicijom sadrajno s gospodarskim zgradama

    zaokruio je zaljev, a dio graevina i obale s pristaninim ureajima i valobranom danas senalazi ispod povrine mora. Podruje rezidencijskog i gospodarskog kompleksa iskapao je i

    istraivao u razdoblju od 1902. do 1915. arheolog i konzervator A. Gnirs, a u posljednjem

    desetljeu 20. stoljea revizijski obradila V. Begovi Dvorak. U jedinstvenu arhitektonsku

    kompoziciju povezani samostalni i funkcionalno osmiljeni prostori i cjeloviti graevinski

    sklopovi postepeno se uzdiu od kamenom graene obale i popunjavaju zaravan gdje se obala

    kopna sputala do samog mora. Na suprotnim krajevima obale nalazili su se tornjevi sa

    strojevima za prebacivanje lanaca veriga, pomou kojih se kontrolirao morski pristupljetnikovcu (Pavleti M., 2003, 130). Prilagoena valovitom terenu otoka i morskog zaljeva,

    21

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    22/56

    koji ujedno odreuju arhitektonsko oblikovanje i prostornu organizaciju kompleksa

    graevina, vila je idealno uklopljena u krajolik (Begovi Dvorak V., 1995, 47-54) s

    obiljejima ekstrovertiranih i panoramskih maritimno-rezidencijskih vila. Niu se dugaki

    portici otvoreni prema moru, terase, peristilna dvorita oko kojih se grupiraju funkcionalne

    prostorije kao i polukruni portici koji prate obalnu liniju (Begovi V.- Schrunk I., 2006, 50).

    Kompleks se sastojao od gospodarsko-proizvodnog centra, rezidencijskog dijela, hramova,

    portika i prostorija za odmor(dietae,solaria), palestre, terma, vivarija za ribu i vrtova.

    Dio ljetnikovca na sjevernoj obali ulaza u zaljev bio je koncipiran kao gospodarsko-

    proizvodni centarza smjetaj upravitelja imanja i stambenih prostorija za poslugu, potrebnu

    za normalno funkcioniranje kompleksa. Tu su etano smjeteni: mala kupaonica, velika

    cisterna za slatku vodu, postrojenje za preradu vune, a graevinski blok zavrava peristilnom

    loom otvorenom prema sjeveru (Mlakar ., 1995, 33).

    Rezidencijski dio maritimne vile, povrine oko 10.000 m2, graen je na etiri terase s

    vie meurazina koje su bile povezane centralnim stubitem i s nekoliko pojedinanih

    stubita. U rezidencijski dio vodila su etiri ulaza: dva glavna s monumentalnim stupovima i

    dva sporedna sa sjevera i juga. Glavno stubite u sredini rezidencijskog dijela spajalo je razinu

    druge, tree i etvrte terase graevine. U dva uporedna sredinja atrija bio je smjeten

    stambeno-rezidencijski i gospodarski trakt, spojen u jedinstvenu arhitektonsku cjelinu u kojoj

    su logikom namjene i funkcionalnosti bile razmjetene pojedine prostorije meusobno

    povezane horizontalno i vertikalno hodnicima i stepenicama. Na toj drugoj terasi nalazili su

    se reprezentativni prostori vlasnika vile: dvije spavae sobe (cubicula), kupaonica i latrina,

    soba s polukrunom apsidom (solarium) za zimski odmor. Na razini tree terase otkriveni su

    najreprezaentativniji prostori vile za goste: veliki triklinij s tri bone okrugle prostorije sa

    sjedalima uza zid (exedra) i bazilikalnom dvoranom za audijencije s dvostrukim redomprozora izmeu gornjih stupova, a uoeno je da je ponos vlasnika bio usmjeren kako na

    luksuznu opremu prostorija za ivljenje i reprezentaciju, tako i na veliki vinski podrum s

    opremom za tijetenje groa, proizvodnju i smjetaj vina. Pod triklinija bio je izveden u

    tehnici opus tessellatum crno.bijelim mozaikom viestruko isprepletenim meandrom i

    uokviren pleterom., a pod bazilikalne dvorane bio je koncipiran bijelim i ruiastim

    mramornim ploicama u tehnici opus sectilae dok su zidovi bili takoer obloeni

    raznobojnim mramornim ploama (Gnirs A., 1906, 36-38; Begovi V.- Schrunk I., 2006, 59-60).

    22

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    23/56

    Na razini tree terase, u okviru reprezentativnog peristila, bili su smjeteni i

    hotrikulturno ureeni vrtovi. Na vrhu uzvisine, na etvrtoj terasi, nalaze se dvije velike

    vodospreme (piscinae) za pitku vodu koje su se akveduktom opskrbivale vodom iz

    kaptiranog izvora (nympheum) na brdu Gradina (Jurki V., 2007, 162).

    U nastavku prema zapadu slijedi na dvije razine kompleks termi sa svlaionicom,

    parnom kupelji i bazenima za vruu, toplu i hladnu vodu, (apodyterium, sudatio, tepidarium,

    caldariumm, frigidarium) i ureajima za zagrijavanje vode (praefurnium) graen izmeu 54.

    do 96. godine. Polukruno oblikovana i stupovima raslanjena fasada termi bila je otvorena

    prema morskom zaljevu, a iza objekta se prostirala prostrana palestra za vjebanje i igre te

    druge prostorije za boravak, odmor i rekreaciju. Ispred terma bila je u kamenu graena obala i

    piscina vivaria, za uzgoj i dranje svjee morske ribe.

    Namjenski odreeni i arhitektonsko cjelovito oblikovani graevinski dijelovi

    kompleksa, razmjeteni centrifugalno obalom zaljeva, koji su se amfiteatralno i radijalno

    uzdizali od kamenom graene obale, bili su arhitektonsko izvanredno ukomponirani u

    jedinstveno povezanu cjelinu, koja je u u centralnom krugu sadravala kultno sredite triju

    hramova u samom vrhu morskog zaljeva. Prirodno zakrivljenje uvale bilo je obrubljeno

    polukrunim portikom, koji je zatvarao aksijalnu postavu tri mala hrama s proeljima

    okrenutim prema moru. Hramove, zapravo edikule (aediculae), tipa tetrastylos prostylos, s

    etiri stupa u proelju (dim.: 11,83 x 5,92 m), istraivao je A. Gnirs u razdoblju od 1904. do

    1915. godine. Sjeverni je atribuirao boici Veneri (Gnirs A., 1904, 135-136), zatitnici

    ljubavi, plovidbe i pomorskih putovanja, prema nalazu mramorne hidrije (hydria) (Gnirs A.,

    1915, 99-164); juni bogu mora Neptunu prema otkrivenoj arhitektonskoj dekoraciji (reljef

    Tritona, dio kapitela s trozubom, dio friza s Erosom na delfinu) (Gnirs A., 1907, 49-50; Gnirs

    A., 1908, 171-172). Sredinji hram smatrao je svetitem Jupitera (Gnirs A., 1907, 47-48), alise moe pretpostaviti da bi uz vizoko rangirana rimska boanstva Veneru i Neptuna u

    julijevsko-klaudijevsko doba sredinji hram mogao biti izgraen i posveen bogu rata Marsu,

    s obzirom na u to vrijeme trijumfalno rimsko osvajanje i zauzee Britanije, kao i rodoslovnoj

    vezi julijevskog roda s Martsom i Venerom (Jurki V., 2005, 99).

    Hramovi su bili spojeni pergolom koju su krasili stupovi sa toskanskim kapitelima, a

    kultni prostor hramova bio je ograen zidom (temenos). U osi srednjeg hrama, u sredinipraznog prostora ispred hramova, nalazio se temelj baze sa carski ili boanski kip. Iza

    23

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    24/56

    polukrunog portika (porticus) i hramova kao kultnog sredita rimske maritimno-

    rezidencijske vile, nalazila se kruna graevina, kojoj nije istraivanjem odreena namjena:

    paviljon (?), mauzolej (?) (Gnirs, 1908, 173-174; Jurki V., 2005, 17, 99; Begovi V.-

    Schrunk I., 2006, 69). Uz Venerin hram uzdizala se velika dvorana za odmor (diaeta), koja je

    inila poetak velikog portika (porticus militaria), a na drugom kraju istog portika,

    graevinski su koncipirane dvorane (cubicula) i jo jedna prostorija za odmor (diaeta)

    zaokruenog tlorisa prema velikom portiku. Na sredini, iza velikog portika, nalazila se i trea

    diaeta, koja ga je nadvisivala za jedan kat. Ova visoka graevina za odmor i razmiljanje,

    veliki portik i hramovi inili su jedinstvenu arhitektoinsku cjelinu kultnog sredita

    reprezentativne brijunske vile.

    * * *

    Rimska maritimno-rezidencijska vila u zaljevu Verige zajedno s koncepcijski

    istanano realiziranim kultnim sreditem triju rimskih boanstava (Venera, Jupiter ili Mars ? i

    Neptun) u osmiljenom arheolokom parku dio je Nacionalnog parka Brijuni u koji se

    uklapaju arheoloki ostaci histarske gradinske kulture (Vitasovi A., 2003, 172-176),

    kasnoantiko civilno naselje i bizantska vojna utvrda (castrum) (Mlakar ., 1976, 5-41;

    Vitasovi A,, 2007, 157-208; Vitasovi A., 2007a, 315-321), starokranski nalazi s

    kranskom tematikom iz naselja u uvali Madona (crkva Sv. Marije) (Vitasovi A., 2005, 61-

    101) predromanika i romanika zdanja (crkve sv. Marije, i sv. Petra, Benediktinski

    samostan) i austrijske tvrave 19. stoljea (Tegetthoff, Peneda, Cavarola, Naviglio, Brioni

    Minor) (Piplovi S., 2003, 56-63).

    6. Maritimno-rezidencijska vila na Viuli (Isola del Vescovo), eko-arheolokog parka uMedulinu

    Prvi arheolozi i zatitari, koji ve krajem 19. stoljea uoavaju brojne rimske ruevine

    na medulinskoj morskoj obali, posebno na poluotoku Viuli, bili su Henrik Maionica, Richard

    Weisshupl i Antun Gnirs.

    H. Maionica u kratkoj biljeci lanka Triest Pola Aquileia (Maionica H., 1877,43) spominje da u medulinskom zaljevu postoje mali otoii i rt zvan Monte Castello. Prema

    24

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    25/56

    njemu je ovaj predio bio u rimsko doba naseljen o emu svjedoe brojni ostaci zidova s

    mozaikim podovima koji su vidljivi za vrijeme osjeke.1 Gotovo iste nam podatke daje i R.

    Weisshupl (Weisshupl R., 1901, 206). Poetkom 20. stoljea, Anton Gnirs nazivao je

    Viulu Isola di vescovo i po prvi puta navodio je opirnije podatke o postojanju prostranih

    ruevina jedne velike i luksuzne rimske vile (Gnirs A., 1908a, 157). Vila se smjestila na

    junoj i jugozapadnoj strani poluotoka i velikih je prostornih dimenzija. Zidovi se mogu

    pratiti u isprekidanom nizu duinom od oko 600 metara. Gnirs smatra, da se vjerojatno radi o

    graevini na terase, koje se postupno sputaju od vrha poluotoka prema obali mora. Ovakav

    tip rimske vile on, prema razraenoj tipologiji vila, naziva centrifugalnim tipom vile (Gnirs

    A., 1908b, 124-143; Jurki V., 1979, 23-24, 44-45; Jurki V., 1981a, 97-99; Jurki V., 1982,

    28-29). U pogledu arheolokih nalaza s podruja vile, Gnirs navodi nalaz jedne skulpture o

    kojoj meutim nema daljnjih podataka2. Moda se radi o natpisnoj nadgrobnoj ploi koju spo-

    minje i H. Maionica i smatra da je otkrivena na podruju Isola del vescovo (Maionica H.,

    1877, 43).

    Ve je Alberto Puschi, sakupivi materijal za arheoloku kartu Istre, spominjao

    Medulin, ali u iskrivljenom nazivu kao penisola di Promontore ili samo kao Isola

    (Benussi, B., 1928, 249-250). On kae: Lokalitet Medulina (premanturski poluotok) zvao se

    Isola (otok), jer je izvorno bio odvojen od kopna. Pravo ime mu je Isola Valdenaga (otok

    1 Maionica H., 1877, 43 - (cit.: Pola Ein zweiter Ort in der Umgebung von Pola wo ichspuren aus der Rmerzeit noch besichtigen konnte, ist das sdlich von Pola gelegene M ed o l i n o. Die Spitze der istrischen Halbinsel wird von einer Lundzunge gebildet, aufwelcher sich das Dorf Promontore befindet. Der stliche Teil von Promontore bildet miteiner kleineren gegenber liegenden Landzunge, Monte Castello genannt, die Einfahrt zudem Hafen von Medolino. Derselbe wird heutzutage nur zur Zeut der Strme von denSchiffen besucht, zur Rmerzeit aber schrint der Platz mehr bedeutet zu haben.

    Maurewerk mit mosaikfussboden, das bei der Ebbe sichtbar unter dem Wasserhervortritt, bezeugt rmische Ansiedlungen).

    2 Gnirs A., 1908, 157 - (cit.: Diese Untersuchung liess deutlich erkennen, dass dieGestade der Isola di vescovo an der Sd-und Westseite die Baureste einer ausgedehntenLuxusvilla aus bester Zeit der rmischen Antike tragen. Ihre Mauerzge knnen auf demStrandgebiete in einer Ausdehnung von ungefhr 600 m. umausgesetzt verfolgt werden.Es handelt sich hier um den Typus der geschlossenen Villenanlage, welche die Spitzeeiner Landzunge auf Terrassen umbaut und von einem Mittelpunkte aus sich zentrifugalnach allen Seiten ffnet. Zum Teil erstrecken sich bauliche berreste in des Meer hineinund fllen einen Teil der Hafenbucht Val Fontana zwischen der Isola di vescovo und derHalbinsel Castello. Hierher verlege ich aush die zur grossen Villa gehrige antikeHafenanlage, deren Bauanlagen heute submarin versetzt sind. Eine Untersuchung

    durch Tastgrabungen, um wenigstens in den Hauptzgen das Grundrissarrangementblosszulegen, hoffe ich in der nchsten Zeit durchzufhren).

    25

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    26/56

    Valdenaga). Zidovi, hrpe ruevina i keramikih otpadaka kao i ostaci mola daju tako obrise

    naselja. Brojne su ruevine rimske vile nazvane Crispova vila3.

    Ideju da se na Viuli kod Medulina nalazi luksuzna carska vila, odnosno tzv.

    Krispova vila (sina cara Konstantina Velikog) iznio je takoer 1907. godine B. Schiavuzzi

    (Schiavuzzi B., 1908, 162), koji je rekao: ... Isola Valdenaga. Teren, koji je sada povezan

    s kopnom ini jedan poluotok, nosi tragove jarka koji ga je odvajao. Otok je u rimsko doba

    bio sjedite raskonog ivota, i prema tradiciji, lanova carske kue. Smatra se takoer da

    je ovdje ivio Krisp, sin Konstantina Velikog. Od graevina bogatih Rimljana vide se

    vrijedna svjedoanstva prostranih ruevina luksuzne vile, bogate najfinijim mramorima, koje

    se pruaju u smjeru istok-zapad uzdu obale mora. Tu se takoer nalaze prostrane prostorije,

    a uz more tragovi zidane obale i molova. I jo vie prema zapadu jedan veliki stari

    kamenolom iz kojeg se vadio kamen za gradnju vile4. Luksuzna vila na poluotoku Viuli

    smatrala se, dakle, carskom vilom u vrijeme cara Konstantina Velikoga (3/4. st.), koji je

    prema predaji u njoj zatoio i kasnije ubio sina iz prvog braka Krispa, svojeg suvladara

    (princeps).

    O postojanju pristanita na Viuli u sklopu bogate vile govori uz A. Gnirsa (Gnirs A.,

    1908, 157) i B. Schiavuzzi (Schiavuzzi P., 1908, 162), ali je postojanje ostataka istih

    provjeravao istom A. Degrassi (Degrassi A., 1957, 24-81). Ovo je potvrdio i . Mlakar, te

    drugi istraivai koji su se bavili ovim pitanjima podvodnih arheolokih pristaninih ureaja

    (Mlakar ., 1971a, 106; Vrsalovi D., 1974, 48; Vrsalovi D., 1979, 142-143, 145; Jurki V.,

    1980; Orli D., 1995, 64-72; Miholjek I., 2005, 291-301; Jurii M., 2005, 303-313). A.

    Degrassi na uem podruju Medulina pretpostavlja postojanje dvaju rimskih pristanita s

    molovima. Smatra da rimska vila na Viuli po veliini i bogatstvu arhitektonskih oblika ne

    3 Benussi B., 1928, 249-250 - (cit.: La localit di Medolino (penisola di Promontore) eradella Isola perche in origine era staccata dalla terra ferma. Il suo vero nome e Isola diValdenaga. Muraglie, cumuli di rovine e di laterazi, ed i residui del molo ci danno le lineedell'abitato. Copiose sono le rovine detta villa romana detta la villa di Crispo).

    4 Schiavuzzi P., 1908, 162 - (cit.: Isola di Valdenaga. Il terreno che essendo ora unitoalla terra ferma forma una penisola, porta traccia d'un fossato che lo divideva da essa.L'isola fu nell'epoca romana sede d'un luogo di delizie, ed a quanto vuole la tradizione, dimembri della casa imperiale. Si vuole anzi che qui avesse dimorato Crispo, figlio diCostantino magno. Della dimora di ricchissimi romani ci offrano valida testimonianza lespaziose rovine d'una villa splendida, ricca di marmi finissimi, che veggonsi al lato dilevante mezzogiorno, lunghesso la sponda del mare. Vi si scorgono spaziose stanze e

    sulla riva traccie di dighe di moli. E pi a ponente una grande cava antichissima, da cuis'estrassero le pietre per construire la villa).

    26

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    27/56

    zaostaje za luksuznom vilom u zaljevu Verige na Brijunima. Pie da je vila imala svoju

    vlastitu luku odnosno pristanite, tim vie, to je ustanovio da se na poluotoku Viuli u smjeru

    jug-sjever prua u duini od oko 100 metara jedan veliki zidani molo. Meutim, A. Degrassi

    tvrdi da se drugi rimski molo nalazio na podruju zvanom Peschiera, u unutranjosti dananje

    medulinske luke i da je u temeljima gotovo zasipan muljem i pijeskom5.

    Poetkom posljednjeg desetljea 20. stoljea, izvrena je reambulacija terena

    poluotoka povrine 25 ha, uoeni su ostaci arhitekture na sjeverozapadnom, zapadnom,

    jugozapadnom i jugoistonom dijelu u duini morske obale od oko 1200 m. Pojedine cjeline u

    ortogonalnom rasporedu zidova formiraju ostatke graevinskih blokova razliitog smjera

    rasprostranjenja i slijede liniju obale poluotoka. Utvreni su ostaci kvalitetne arhitekture koji

    se redaju uz obalu, a dio graevinskih ostataka nalazi se ispod povrine mora. Vila je bila

    izgraena uz obalu i poniranjem istonojadranske obale od antikih vremena dio zidane obale

    i priobalnih prostora je potonuo. Vidljivi ostaci zidova ulaze u dubinu poluotoka, a prosjena

    irina gradnje je vidljiva do 25-30 m u unutranjost zaratenu mediteranskom makijom.

    Primjeuju se tragovi zidova, podova, mozaikih ulomaka, ulaza s kamenim pragovima i

    stepenicama, apsida, zavrni sloj buke na zidovima, ulomci hidrauline buke, cisterne,

    loita termalnih prostorija. Primjetni su kanalizacijski odvodi graeni od kamena lomljenca i

    tegula ili uklesani u ivoj stijeni.

    Tehnike gradnje koje su otkrivene povrnim pregledom antikih graevinskih ostataka

    jesu: opus isodomum, opus cementicium, opus incertum, opus spicatum i opus mixtum. Kamen

    je razliitih dimenzija paljivo gradnjom uslojen u pravilne redove: zidovi su debljine 1,5, 2

    ili 3 rimske stope, a ponegdje debljina zidova ukazuje i na katnu konstrukciju. Na zapadnom

    dijelu poluotoka i danas je otvoren kamenolom koji je sluio stoljeima kao osnovni

    graevinski materijal za izgradnju pojedinih dijelova vile, a postojala je mogunost da jekamen brodovima transportiran u bliu okolicu radi izgradnje drugih graevinskih kompleksa.

    Preliminarnim pregledom i analizom vidljivih ostataka arhitekture 1992. i 1993.

    godine, V. Jurki je zakljuila da se moe razlikovati nekoliko faza gradnje i namjene

    ostataka arhitekture od 1. do 5/6. stoljee, te da se radi o maritimno rezidencijskom

    kompleksu vie graevina, koje su u skladu s rimskim kanonom gradnje graene prema

    5

    Istraivanje ovog dijela obale Viule u akvatoriju medulinske luke izvrili su I. Miholjek i M. Jurii, djelatniciHrvarskog restauratorskog zavoda u proljee 2007. g. i potvrdili podatak A. Degrassija, te otkrili jo jedan novimolo koji je orijentiran prema jugozapadu.

    27

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    28/56

    uzvisini poluotoka u tri i vie terasa. Objekti su izgraeni na prirodnim terasama djelomino

    priklesanim u kamenu vapnencu na padini uzvisine koja se blago sputa prema morskoj obali,

    te su se objekti stambenog i proizvodnog dijela graevina s ljetnikovcem idealno uklapali u

    mediteranski pejsa.

    Rimska vila na Viuli i danas, premda u manjem dijelu iskapana, djeluje impozantno

    sa sauvanim zidovima u visini od 2,00 i vie metara, s fragmentima tukature i fresaka u

    svim bojama od crvene do roza, svijetlo-plave, ute i crne boje, te oblogama od najfinijeg

    glaanog zelenog i bijelog mramora. Sauvani podni mozaici ukraeni su crno-bijelim

    ornamentima i bordurama. Uz samu obalu mora uoljiv je potpuno sauvan sistem

    kanalizacije s kamenom reetkom, koja je odvodila otpadnu vodu iz graevina u more. Naeni

    su i tragovi olovnih cijevi. Pored djelomino potonulog mola uoljivi su brojni fragmenti

    amfora, keramikih zdjela i vreva, a u profilu nabijane zemlje otkrivene su u zatrpanim i

    zaruenim skladinim prostorima amfore kao osnovni inventar gospodarskog dijela bogate

    rimske vile.

    Tijekom desetljea (1995.-2005.) iskapanja i istraivanja zapadnog obalnog dijela

    maritimne vile utvrena su etiri glavna razdoblja gradnje i rekonstrukcije s meufazama

    (Augustovo, Hadrijanovo, Kostantinovo i ranosrednjovjekovno)6. Istraen dio graevinskog

    kompleksa od morske obale blago se uzdie na padini uzvisine, te se uoavaju etiri terase

    objekta s vie graevinskih I vremenskih faza. Na prvoj terasi otkriveni su: peristilni hodnik

    (17 m) poploen crno-bijelim mozaikom, bazena tri puta poploen istim tipom crno-bijelog

    mozaika i koritena kroz tri razdoblja, sauvan kanalizacijski sistem za odvodnju voda u

    veliki kanal prema moru s poploenim odvodom i kamenom reetkom. Zanimljiva su vrata s

    jednom stepenicom, kasnije sruena, koja vode iz hodnika od mora prema bazenu. Prostorije

    zapadno od peristilnog zida kojeg opakuje more, bile su poploene tehnikom opus sectileraznobojnim mramornim ploicama (uta, crna, zelena, bijela) (Gobi Bravar ., 2006, 303-

    313).

    Veliki ulaz iz peristilnog hodnika u dvoranu obrubljenu crno-bijelim mozaikom i u

    termalni dio, zaokruuje 1. i 2. stoljee izgradnje i koritenja vile. Drugi dio graevine na

    6Arheoloko iskapanje provodi Meunarodni istraivaki centar za arheologiju Brijuni-Medulin pod strunim

    vodstvom prof.dr.sc. Vesne Girardi Jurki, tehniki voditelj mr.sc. Kristina Din, suradnik Davor Buli i uzsuradnju Arheolokog muzeja Istre u Puli.

    28

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    29/56

    vioj drugoj terasi pripadao je velikoj cisterni na voltu s pobonim poploenim prostorijama i

    na treoj terasi sustavom za zagrijavanje sa hipokaustom, dovodnim keramikim kanalima i

    odvodnim olovnim cijevima.

    Na drugoj terasi graevinskog sklopa otkrivena je i oiena od uruenog materijala

    velika cisterna pravokutno izduenog oblika (8,6 x 4,6 x 3,1 m). Kvalitetno je graena s

    monolitnim kamenim zidovima obloenim debelom, u fragmentima dobro ouvanom

    hidraulinom bukom. Pod je poploen tehnikom opus spicatum s kamenom talonicom u

    sredini, povrh koje se u zasipnom materijalu nalazio monolitni kameni vijenac, koji je

    sluio kao otvor za pristup vodi. Danas se dno antike vodospreme nalazi ispod razine mora

    tako da se kontinuirano puni prilikom plime morskom vodom kroz pukotinu u dnu.

    Vodosprema je bila bavasto nadsvedena po cijeloj duini s naslonom luka na dulju stranicu

    pravokutnih zidova. Veliki urueni dijelovi bavastog svoda nalazili su se na sjevernom dijelu

    unutranjosti i prilikom ienja su uklonjeni.

    Istraivanje 2006. godini ograniilo se na otkrie prostora s kockastim mozaikom

    sjeverno od hipokausta na treoj terasi. Podovi triju prostorija na treoj terasi, istono od

    hipokausta, pokriveni su geometrijskim polikromnim mozaikom karakteristinim za 4.stoljee

    (veliina kockica 1,3x1,5 cm). Osnovna boja keramikih kockica podloge i obruba je oker,

    raznovrsni su geometrijski ukrasi, pletenice, rombovi. Latinski i grki krievi u kvadratima i

    rombovima su od plavih i crnih kockica uokvireni bijelim mozaikom (Meder J., 2003, 32, tab.

    2, fig 3). Uoeno je pomaknuto usmjerenje zidova ove za sada najmlae faze izgradnje na

    lokalitetu u odnosu na donje, starije zidove s druge terase. Mozaiki pod u izduenoj prostoriji

    (27,48 m) (ambulakar) ima tri odvojena mozaika polja, koja stilski pripadaju istoj

    radionici. Polja se sastoje od iroke bijele pasice unutar koje se nalazi jedinstveno polje

    omeeno plavom linijom, koja obrubljuje izduene nepravilne esterokute s kriem u sredini(vei kri: 28,0 x 28,0 cm; manji kri: 14,0 x 14,0 cm). Centralno polje (1,90 x 6,80 m) iste

    je osnovne motivike, te je jo obrubljeno i dvoprutastom pletenicom (12,0 cm) izraenom

    u tehnici viebojnog mozaika (pojedini romb u ovom polju: 48,0 x 32,0 cm) (Meder J.,

    2003, 134-135, tab. 3/2; tab. 5/2). Maksimalna duljina pletenice iznosi 130,0 cm. Ujedno

    je ovo polje sluilo kao prostor prijelaza (irine 2,66 m) s pragom iz nie u viu razinu

    objekta (s druge na treu terasu), jer se s obije strane po trima stepenicama ulazilo/silazilo

    u vii/nii prostor.

    29

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    30/56

    Hodnik (ambulakar), ukraen opisanim mozaikom, pregraen je u kasnijoj fazi s

    ugradnjom baza ognjita od spolija u doba upada barbara, krajem 6. stoljea . U sredini

    hodnika otkriven je veliki otvor monumentalnih vrata, koja su vodila u susjednu istonu

    dvoranu. Pristup hodniku omoguavalo je stepenite s tree terase vile. Smatra se, da su

    otkriveni prostori s mozaikim podovima sastavni dio prostorija vile rekonstruirane i

    koritene u doba cara Konstantina Velikog, iji je novi naen uzidan u mozaiki pod

    hodnika. Iz hodnika se izlazi, kroz monumentalni vratni otvor s jednom stepenicom u

    trapezoidnu prostoriju prekrivenu mozaikim tepihom geometrijskog uzorka od vezanih

    rombova. Dvije stepenice iz mlae faze gradnje vode u slijedee prostorije na etvrtoj terasi,

    kojih funkcija nije utvrena. Upadi barbara u Istru odraavaju se i na podruju vile, gdje su u

    prostorije ugraena ognjita od spolija. Oito je da od tada svaku prostoriju koristi jedna

    skupina tijekom 6. i 7 stoljea (Jurki V.-Din K., 2006a, 473-486; Jurki V.-Din K., 2006b,

    250-253).

    U istraivakoj kampanji 2007. godine iskopane su prostorije istono od

    ambulacra na etvrtoj terasi Jedna prostorija, pravilna etverokutna soba (4,0 x 4,0 m),

    nije sadravala mozaiki pod, ali su sondanim dubinskim kopanjem otkriveni stariji

    zidovi, koji se tlorisno usmjereni mogu smatrati prvom fazom vile iz 1. stoljea,

    uporednim s peristilnim zidom i prostorom uz more. Druga prostorija. blago

    trapezoidnog tlorisa, otkrila je viestruku slojevitost graevinskog kompleksa. Ulazne

    stepenice iz ambulakra otvaraju se u prostoriju pokrivenu pravilnim mozaikim

    tepihom. iroka obrubna traka (80,0 cm) od crvenih keramikih kockica (1,5 x 1,5 cm)

    obrubljuje etverokutni geometrijski mozaiki tepih. Dizajn uzoraka sastojao se od

    etverokutnih pravilnih rombova kojih stranice su izraene od utih kockica. Ova mrea

    podnih rombova bila je u jednoj fazi probijena mlaim etverokutnim otvorom na

    istonoj strani i omeena mlaim zidiem (ir. 30,0 cm). Funkcija za sada nije tonoutvrena. Na istonoj strani prostorije se pored zidia uzdie stepenica za ulaz u

    slijedeu, jo uvijek neiskopanu prostoriju. Kao i u ambulakru, u jugoistonom uglu

    prostorije, u najmlaoj fazi transformacije graevine, bilo je ugraeno ognjite, koje je

    unitilo mozaiki pod.

    Tijekom istraivanja prikupljeni su mnogobrojni arheoloki nalazi koji su ujedno i

    vremenska odrednica samoga objekta, faza izgradnje i koritenja: staklo, bronca, eljezo,kost, fina i gruba kuanska keramika, amfore, dolije, tegule - keramika graa oznaena

    30

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    31/56

    radionikim igovima i novac. Posebno je znaajan nalaz novca cara Konstantina

    Velikog, u sjeveroistonom uglu ambulakra, u buci podnog mozaika (Stari Ettinger

    Z., 2007, 330-331). Posebno se izdvaja dio jedinstvene kasnoantike ae ukraene u

    reljefu propetim konjem. Bronana T fibula u obliku samostrela (Din K., 2003, 148.

    kat.br. 175) i eljezi dio pluga. Keramiki artefakti pronaeni su na svim sektorima

    istraivanja, a s obzirom na strukturu materijala te stratigrafske odrednice mogu se

    datirati u razdoblje od 1. do 6. stoljea

    Bez ikakve sumnje moe se zakljuiti da su istraivanja zapoeta 1994./1995. godine

    na temelju ranijih zapaanja Henrika Maionice, Richarda Weisshupla i Antuna Gnirsa,

    doprinijela dopunu poimanja arhitektonskog razvitka antikih i kasnoantikih rezidencijskih

    kompleksa u Istri (Jurki V., 1981b, 7-42; Jurki V., 1981a, 97-99; Jurki V., 1982, 28-29;

    Jurki V., 2007a, 305), pravnog statusa i socijalne strukture stanovnika. Arhitektonska

    susljednost isitava se iz svake nove stratigrafske jedinice i to kao ve tadanja antika

    destrukcija pojedinih graevinskih dijelova i slojeva s ciljem izgradnje monumentalne,

    mramorom bogato ukraene (Gobi Bravar ., 2006, 303-313), kasnoantike rezidencijalne

    vile tijekom 4. stoljea.

    Obzirom na prostornu veliinu maritimno-rezidencijske vile na Viuli i gustou

    graevinskih ostataka na poluotoku, trebale bi i nekropole kao i pojedinana groblja nedaleko

    graevinskog kompleksa biti proporcionalna brojnou ukopa kroz est i vie stoljea.

    Godine 1980. izvreno je sondano istraivanje7na mjestu nalaza nadgrobne stele (1979. g.)

    (Jurki V., 1980a, 114-115, tab. 73), koje je dalo pozitivne rezultate: nalaz kosturnih i

    pepeonih grobova. Godine 1981. prilo se sustavnom iskopavanju, te je nedvojbeno utvreno

    da se radi o dijelu prostrane kasnoantike nekropole pripadajueg naselja ili vile. Otkrie 40

    grobnih mjesta, kojom prilikom je u grobovima otkriveno i po vie kostura pokojnika, govori

    da su na novootkrivenoj nekropoli u Burlama bili pokapani pripadnici nekoliko generacija

    stanovnika (Jurki V., 1985, 94.95; Jurki V., 1986, 167-188.).

    Druge dvije etape istraivanja nekropole Burle provedene su od 1997. do 1998.

    godine8 i u razdoblju 1999. do 2000. godine . Tada je iskopano i istraeno 312 paljevinskih i

    skeletnih grobova, koji se mogu po formi ukopa i grobnim prilozima datirati u vrijeme od 1.7

    Iskopom i istraivanjem je rukovodila Vesna Girardi Jurki, ravnateljica Arheolokog muzeja Istre u Puli.8Iskapanje je provodio Meunarodni istraivaki centar za arheologiju Brijuni-Medulin Sveuilita u Zagrebupod vodstvom Vesne Girardi Jurki i Kristine Din.

    31

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    32/56

    st. pr. Kr. do 6. stoljea (Din K., 2000, 8-24; Jurki V., 2002, 29-31; Jurki V.-Din K.,

    2003, 69-75).

    * * *

    Godine 1994. usvojen je Projekt kulturno-povijesnog i arheolokog istraivanja i

    zatite kulturne i prirodne batine Opine Medulin, kojim je predviena na prevlaci Burle

    izgradnja polivalentnog multimedijalnog paviljonskog muzeja, arheolokog parka na

    otvorenom tipskih antiko-kasnoantikih monumentalnih grobnica grobne arhitekture uz

    konzervaciju limitacijskog zida groblja koji je pokazatelj rimske centurijacije. Na poluotoku

    Viula predviena je nakon iskapanja, konzervacije i valorizacije predviena prezentacija

    graevinskih sklopova maritimno-rezidencijske vile s mozaikim podovima i freskama u

    odgovarajuu rekreacijsku infrastrukturu sa etnicama.

    Projekt9 arheolokog istraivanja i zatite kulturne i prirodne batine - lokacija Viula

    kao i pripadajue privlake Burle s antikom i kasnoantikom nekropolom planirao je

    prezentaciju sadraja osmiljenog temeljem arheolokog saznanja o smjetaju pojedinih

    arhitektonskih sklopova kako na kopnu tako i u moru. S obzirom da su u sondanim

    istraivanjima prije pedesetak godina locirani na sjeveroistonom dijelu poluotoka i neolitiki

    objekti kue od iblja i lijepa, mogua je realizacija, nakon zavretka arheolokioh i

    popratnih radova prezentacija lokaliteta kao jedinstvenog eko-arheolokog parka.

    Ve tada je bilo zakljueno da povratak zdravome ivotu i prirodi u vrijeme sveopeg

    konfuznog i stresnog ivljenja omoguava poluotoku Viuli, kao jedinoj neurbaniziranoj zoni

    (arheoloki tragovi seu od neolita do kasne antike i ranog srednjeg vijeka) u sveopoj

    turistikoj guvi prenapuenog Medulina, sjajnu budunost kao istom, zelenom I

    netaknutom eko-arheolokom parku (Din K., 1995, 76-77). Znanstveno-popularan

    arheoloki pristup poluotoku Viuli, suvremene metode i mjere zatite te konzervacije i

    prezentacije nalazita u skrovitim borovim umarcima i na morskim plaama, omoguuju

    posjetiteljima uitek u duhu prolih vremena i zdravoj prirodi.

    9Autori prihvaenog Projekta kulturno-povijesnog i arheolokog istraivanja i zatite kulturne i prirodne batine

    Opine Medulin, Medulin-Zagreb-Pula, 1994. bili su V.Girardi Jurki, M. Orli i K. Din a supotpisnici supredstavnici Dravne uprave za zatitu spomenika kulture Republike Hrvatske, Opine Medulin i Meunarodnogistraivakog centra za arheologiju Brijuni-Medulin Sveuilita u Zagrebu.

    32

  • 7/23/2019 Girardi Kultna Sredista Anticke Istre

    33/56

    7. Gospodarsko-stambena vila (villa rustica) na Pelietima, arheolokog parka kod Pule

    (Kristina Din)

    Prilikom izgradnje istarske poluautoceste, u ljeto 2005. godine, nedaleko Stancije

    Pelieti kod pulske zrane luke, otkriveni su ostaci monumentalne gospopdarske vile (Din

    K., 2006, 120-134). Ovo potpuno nepoznato nalazite, tijekom istraivanja i analizom

    temeljnih ostataka arhitekture (prostorija, hodnika, dvorita, tri vodospreme), dekorativnih

    (mozaiki podovi, freske) i graevinskih elemenata (krovne opeke sa igovima, suspenzure,