28
SADRŽAJ 1. UVOD........................................................ 2 2. DEFINISANJE I RAZVOJ MENEDŽMENTA............................3 2.1. Definisanje menedžmenta..................................3 2.2. Profesionalni menedžment.................................8 2.3. Naučni menadžment.......................................10 2.4. Škole menadžmenta.......................................11 2.4.1. Klasična škola menadžmenta........................11 2.4.2. Škola ljudskih odnosa.............................12 2.4.3. Škola teorije odlučivanja.........................14 2.4.4. Škola nauke o menadžmentu.........................14 2.4.5. Škola teorije sistema.............................15 2.4.6. Situaciona škola menedžmenta......................16 3. ZAKLJUČAK.................................................. 17 4. LITERATURA................................................. 18

ADIJAN REDŽIĆ Seminarski Rad Definisanje Menedžmenta 2007

Embed Size (px)

DESCRIPTION

hv

Citation preview

SADRAJ

1.UVOD22.DEFINISANJE I RAZVOJ MENEDMENTA32.1. Definisanje menedmenta32.2. Profesionalni menedment82.3. Nauni menadment102.4. kole menadmenta11 2.4.1. Klasina kola menadmenta11 2.4.2. kola ljudskih odnosa12 2.4.3. kola teorije odluivanja14 2.4.4. kola nauke o menadmentu14 2.4.5. kola teorije sistema15 2.4.6. Situaciona kola menedmenta163.ZAKLJUAK174.LITERATURA18

UVODMenedment predstavlja veoma kompleksnu aktivnost i moe da se posmatra kao: vjetina upravljanja, teorija o upravljanju i kao upravljaka struktura. Budui da je menedment jedna multidisciplinarna aktivnost, o tome treba voditi rauna prilikom procesa osposobljavanja menedera kao i prilikom njegove primjene.Historijski promatrano, menedment je nastao u veoma dalekoj prolosti. Rije menedment potie od engleske rijei manage (menid), to znai upravljanje preduzeima ili javnim poduhvatima. Globalno posmatrano, menedment predstavlja uspjenost raspolaganja ogranienim resursima ili sredstvima, odnosno sposobnost obavljanja datog posla.Predmet ovog seminarskog rada je menedment, odnosno definisanje pojma menedment koji koristimo tokom cijelog ovog kolegija. Problem rada je kako i na koji nain doi do definicije menedmenta, koju literaturu koristiti za to, vrste menedmenta kao i koje su to kole menedmenta. Cilj ovog seminarskog rada je da studente na to jednostavniji nain upoznamo sa glavnim pojmovima koji se koriste u menedmentu kao i samim pojmom menedment.

definisanje i razvoj menedmenta2.1. Definisanje menedmentaAktivnosti usmjerene na efikasno obezbjeivanje, rasporeivanje i koritenje ljudskih i materijalnih resursa radi postizanja datog cilja predstavljaju funkciju menadmenta. Nosioci ovih aktivnosti su posebno osposobljeni ljudi za obavljanje funkcija menadmenta - menaderi. Pod pojmom menadment u anglosaksonskoj terminologiji podrazumijeva se upravljanje organizacionim sistemima u razliitim oblastima drutvene djelatnosti. U takvom obliku, uz specifinu transkripciju i izgovor, ovaj pojam uao je u mnoge svjetske jezike, pa i u na jezik.[footnoteRef:2] [2: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Management je proces oblikovanja i odravanja okruenja u kojemu pojedinci, radei zajedno u skupinama ostvaruju odabrane ciljeve. To je zapravo proces postizanja eljenih rezultata kroz efikasno koritenje ljudskih i materijalnih resursa. Sustavan nain usmjeravanja pojedinaca, skupina poslova i operacija s ciljem ostvarivanja imenovanih organizacijskih ciljeva sa sredstvima koje organizaciji stoje na raspolaganju. Suvremeni manageri u principu obavljaju tri zadatka:1. Usmjeravaju poslove i organizacije,2. Usmjeravaju (upravljaju) ljudima i3. Usmjeravaju (Upravljaju) operacijama (proizvodima i uslugama).Historijski posmatrano, sam pojam menadment nastao je u veoma dalekoj prolosti, kao izvedena rije od engleskog korjena manage (menid) kojim se oznaava uspjenost raspolaganja ogranienim resursima ili sredstvima, odnosno sposobnost obavljanja datog posla. Meutim, poetak njegove primjene u savremenom znaenju vezuje se za period industrijalizacije. Naime, krajem XIX i poetkom XX vijeka zapoinje period intenzivnog privreivanja, primjenom industrijskih metoda u proizvodnji materijalnih dobara, kao i u ostalim drutvenim djelatnostima.

Ogranieni materijalni i ljudski resursi, a sve vee potrebe ljudi osloboenih stega feudalnog drutvenog ureenja, uslovljavaju neophodnost racionalnog ponaanja u procesu privreivanja. To omoguuje primjena odgovarajuih znanja i vjetina da se sa to manjim ulaganjem elemenata proizvodnje ostvare to vei rezultati privreivanja.U uslovima detaljne tehnike podjele rada i koncentracije znatnih materijalnih resursa i sredstava za rad javlja se sve vie potreba za to boljom pripremom poslova, zatim za koordinacijom parcijalnih zadataka, ali i za kontrolom ostvarenja ciljeva privreivanja. Tako zapoinje i diferencijacija pripremno - zavrnih poslova od neposrednog izvrenja zadataka, to se moe smatrati i poetkom odvajanja funkcije upravljanja od izvrnih funkcija.Podjela rada predstavlja bitan faktor efikasnosti funkcionisanja organizacionih sistema. U tom smislu, tehnika podjela rada podrazumijeva specijalizovanje pojedinih izvrilaca - radnika - za samo jedan segment procesa reprodukcije, ime se obezbjeuje poveanje pojedinane efikasnosti, a time i produktivnosti datog organizacionog sistema - preduzea, pa prema tome i drutva u cjelini.Parcijalizovanje poslovanja preduzea na specijalizovane nosioce moglo bi dovesti do raspada organizacionog sistema kada se ne bi obezbijedilo pripremanje, koordiniranje i kontrola rada svih izvrilaca. To dolazi do izraaja posebno u uslovima industrijske proizvodnje. Otuda i pojava specijalizovanih nosilaca ovih poslova, koji se povezuju u jedinstvenu funkciju upravljanja.[footnoteRef:3] [3: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Pod pojmom upravljanje, u irem smislu, podrazumijeva se odluivanje o ciljevima organizacionog sistema, zatim o nainu i sredstvima kojim se takvi ciljevi mogu ostvariti, kao i o koritenju rezultata poslovanja toga sistema. Meutim, utvrivanje ciljeva poslovanja preduzea kao organizacionog sistema zahtijeva niz prethodnih aktivnosti kojima se obezbjeuje saznanje o potrebama trita, konkurenciji, tehniko - tehnolokom razvoju, i novim proizvodima. Takoe, kada se radi o nainu ostvarivanja ciljeva, neophodno je izvriti niz pripremnih aktivnosti u pravcu transformacije ciljeva u zadatke, kao i u vezi sa koordinacijom rada pojedinanih izvrilaca parcijalnih zadataka. Obezbjeenje i racionalno koritenje sredstava takoe zahtijeva pripremne aktivnosti, odgovarajuu koordinaciju, kao i kontrolu.

U vezi sa ovakvim aktivnostima, iz sadraja funkcije upravljanja razvili su se specifini poslovi koji se obavljaju u vidu rukovoenja. Izdvajanjem ovih poslova u posebnu funkciju uslovilo je potrebu razvoja njihovih specijalizovanih nosilaca - menadera. Prvobitno, vlasnici kapitala uloenog u preduzee bili su nosioci funkcije upravljanja i rukovoenja. Oni su ak uestvovali u izvrnim poslovima. To je bilo mogue u manjim preduzeima i u uslovima jednostavnih djelatnosti. Meutim, razvojem privrede i drutvenog ivota uopte, dolo je do delegiranja upravljakih i rukovodilakih nadlenosti i odgovornosti na profesionalne menadere.Oslobaanje privreivake funkcije preduzea od fizike vezanosti za date prirodne uslove i dati geografski prostor, zahvaljujui ulozi novca u ciklusu reprodukcije, omoguilo je i uspostavljanje specifine organizacione strukture ove vrste privrednih subjekata. Naime, obavljanje privreivake aktivnosti preduzea ima za cilj oploavanje predujmljene vrijednosti, odnosno sticanje profita u srazmjeri sa uloenom sumom kapitala u date poslovne aktivnosti. To omoguuje koncentraciju parcijalnih suma kapitala veeg broja individualnih vlasnika na bazi akcionarskih uloga, ili drugih oblika udruivanja.[footnoteRef:4] [4: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Na ovakvoj osnovi udruivanja vie fizikih ili pravnih lica nastaju specifini oblici organizacionih sistema u trinoj privredi - preduzea. Pod ovim pojmom posebno u savremenoj trinoj privredi podrazumijevaju se organizacije nastale uglavnom udruivanjem dvaju ili vie fizikih ili pravnih lica sa zadatkom da, u svojstvu pravnog lica, odnosno preduzea, ostvaruju za raun svojih lanova one privredne ciljeve koji su predvieni u ugovoru ili drugom aktu o njihovom osnivanju. Pri tome, najizraeniji organizacioni oblik preduzea u oblasti privrede jeste akcionarsko (dioniarsko) drutvo, koje predstavlja kolektivno privredno preduzea.

Ovako shvaen pojam preduzea podrazumijeva razliite oblike svojine kapitala koji se udruuje radi njenog formiranja. To znai da je osnivanje preduzea mogue kako na privatnoj, tako i na dravnoj svojini. U tom smislu, poznati su i primjeri javnih preduzea, sa specifinim privrednim zadacima u ostvarivanju odreenih dravnih ciljeva.Osnovni principi organizacionog organizovanja privrednih subjekata su efikasnost koritenja raspoloivog kapitala udruenih vlasnika i efektivnost obavljanja poslova. Pri tome, iniciranje, koordiniranje i kontrolu poslovanja preduzea obavljaju specijalizovani i visokostruni kadrovi, umjesto i za raun udruenih vlasnika kapitala. Ovi nosioci poslovne inicijative specijalizuju se za menadment preduzea i razvijaju u profesionalne menadere. Njihova uloga obuhvata aktivnosti na voenju poslova u ime preduzea, a za raun udruenih vlasnika kapitala - akcionara, a motivisani su uslovljenou njihove zarade veliinom profita preduzea. Tako se na visokoj profesionalizaciji i snanoj motivaciji zasniva uspjenost menadera kako na nivou cijelog preduzea, tako i u pojedinim segmentima organizacione strukture preduzea.U organizacionoj strukturi preduzea kao nosilaca privredne djelatnosti sve vie dolazi do izraaja funkcija upravljanja, kojom se regulie ponaanje organizacionih sistema. Funkcionisanje i razvoj veih i sloenijih preduzea zahtijevaju vii stepen specijalizacije, iz ega proistie uspostavljanje funkcije rukovoenja, koja se ispoljava u neposrednijem djelovanju na ponaanje organizacionog sistema. S obzirom na karakteristike organizacionih sistema uopte, pa prema tome i preduzea posebno, poslovi upravljanja i rukovoenja imaju izuzetan znaaj. Naime, organizacioni sistemi su, u pravilu, veoma sloeni. Ovo tim prije to je u njihovoj strukturi obuhvaen ovjek kao pokreta njihovih materijalnih elemenata i upravlja njihovim ponaanjem.[footnoteRef:5] [5: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Sve vei i sloeniji zahtjevi koji se postavljaju pred nosioce poslova upravljanja i rukovoenja uslovljavaju i potrebu da se ove aktivnosti povjeravaju profesionalnim kadrovima - menaderima. Njihove aktivnosti formiraju se kao skup znanja, vjetina, djelovanja, koja se koriste u regulisanju ponaanja organizacionih sistema. Ove aktivnosti dobijaju zajedniki naziv menadment i predstavljaju okosnicu organizacione strukture preduzea.[footnoteRef:6] [6: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

S obzirom na znaaj i ulogu ovih aktivnosti za efikasnost organizacionih sistema, razvilo se i posebno uenje o menadmentu. Tako se menadment posmatra, s jedne strane, kao vjetina upravljanja i rukovoenja organizacionim sistemima kao i nosioci te funkcije, a s druge strane, kao teorija koja izuava ovaj fenomen i doprinosi njegovom usavravaju. U tom smislu, menadment kao fenomen moe da se posmatra sa tri aspekta i to kao: vjetina upravljanja, teorija o upravljanju i upravljaka struktura.

Svaki od ovih aspekata ima vieslojnu strukturu, to menadment ini sloenom aktivnou kadrova irokog spektra strunosti i obrazovanosti. Zato, bilo da se radi o praksi menadmenta, bilo da je u pitanju teorijski tretman ove aktivnosti, neophodan je multidisciplinarni pristup njegovoj primjeni i njegovom izuavanju. To se moe objasniti injenicom da su organizacioni sistemi, uopte, kao i preduzea posebno, veoma sloene pojave, u ijoj strukturi su zastupljeni prirodni i tehniki sistemi kao njihovi elementi, kao i ovjek -pojedinac ili ljudski kolektivi. S obzirom na kompleksnost oblasti koju obuhvata, nije lako dati preciznu, valjanu i sveobuhvatnu definiciju menadmenta. Zato e se ovdje istai samo neke od definicija koje su u literaturi najvie pominjane i uvaavane.

Poetkom dvadesetog vijeka Meri Parker Folet (Mary Parker Follett) postavila je sljedeu definiciju: "Upravljanje predstavlja umetnost da se stvari obave pomou ljudi.[footnoteRef:7] Prema ovoj definiciji menadment je posebna, specifina aktivnost u preduzeu, koja je usmjerena ka ostvarivanju programiranih ciljeva i zadataka preduzea. [7: www.sr.wikipedia.org/wiki/ PyKOBorjehbe]

Slika 1. (Mary Parker Follett)Aktivnost menadmenta obavljaju menaderi razliitih nivoa i profila, usmjeravajui rad zaposlenih u preduzeu ka navedenim ciljevima. Sutina rada menadera ogleda se u nastojanju da zaposleni u preduzeu kvalitetno, racionalno i blagovremeno obave svoje zadatke koji su u funkciji postavljenih ciljeva preduzea. Navedena definicija ima jedan nedostatak, a to je to nigdje ne istie da je proces donoenja odluka o poslu koji treba da se obavi u preduzeu ta-koe jedna od veoma znaajnih funkcija menadmenta.Autor Stenli Vens (Stanley Vance) menadment definie i kao proces donoenja odluka i kontrole rada ljudi na ostvarivanju postavljenih ciljeva.Viljem Sprajgel (William Spreigel) smatra da menadment predstavlja takvu funkciju preduzea koja se sastoji u usmjeravanju i kontroli razliitih aktivnosti u preduzeu radi postizanja postavljenih ciljeva. Ovaj autor smatra da je menadment u sutini izvrna funkcija koja posebno ukljuuje aktivno usmjeravanje ljudskih napora.[footnoteRef:8] [8: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Slika 2. (Peter Drucker)Jedan od najznaajnijih autora iz oblasti menadmenta Piter Draker (Peter Drucker) smatra da se sutina menadmenta ogleda u funkcijama koje on obavlja, a to su planiranje, organizovanje, zapoljavanje, uticanje i kontrolisanje. Sumirajui definicije menadmenta koje se meusobno razlikuju u zavisnosti od stava i miljenja autora, trebalo bi naglasiti da menadment postoji samo u formalnim organizacijama, jer samo u njima postoji potreba i mogunost smiljenog koordiniranja i usmjeravanja rada ljudi ka ostvarivanju postavljenih ciljeva.2.2. Profesionalni menedmentNa dananjem stepenu drutveno - ekonomske razvijenosti menadment je jedna od neophodnih aktivnosti u svim organizacionim sistemima, kako ekonomskim (kao to su razliiti oblici preduzea) tako i u neekonomskim (kao to su vojska, crkve, bolnice, i si.). U svim navedenim organizacijama potrebno je planirati, organizovati, voditi i usmeravati rad zaposlenih ka ostvarivanju postavljenih ciljeva. Date ciljeve treba ostvariti racionalnim korienjem raspoloivih resursa i u optimalnom vremenu, kao i u skladu sa potrebama trita i drugih korisnika. U protivnom e doi do raspada navedenog organizacionog sistema.Veina autora smatra da je menadment danas funkcija koja je nuna da bi organizacioni sistem efikasno funkcionisao. Na primjer, Piter Draker smatra da se, prije svega, zahvaljujui adekvatnom menadmentu japanska privreda razvila iz nerazvijene u jednu od najrazvijenijih na svetu. Naime, Japanci su preuzeli ameriki menadment, a zatim ga prilagodili svojim kulturnim specifinostima i primenili u svojoj privredi.Autor L. Malino (L . Mullino) smatra da je menadment "ugaoni kamen organizacione efikasnosti", a da su "svi uspesi i neuspesi preduzea uspesi i neuspesi njihovih menadera". Takoe se smatra da je jedan od glavnih uzroka nerazvijenosti zemalja u razvoju upravo nizak nivo razvijenosti i primene menadmenta, pa se one nazivaju i "undermanaged countries".Znaaj i ulogu menadmenta u uspenom poslovanju preduzea uoili su, i posebno su insistirali na njoj, pioniri i osnivai "Naune organizacije rada". Naime, Fajol smatrao je da svako preduzea mora da ima sledee funkcije: menadment, tehniku funkciju, komercijalnu funkciju, finansijsku funkciju, funkciju sigurnosti i raunovodstvenu funkciju. Fajol je funkciju menadmenta nazvao administrativnom funkcijom preduzea i smatrao je da je ona jedna od najvanijih aktivnosti u preduzeu. Izuzetan znaaj funkciji menadmenta pridavao je i Frederik Tejlor (Frederick Taylor). On je smatrao da menadment ima odluujuu ulogu u poslovnom uspehu preduzea i da, usled toga, mora biti postavljen na naunim osnovama.[footnoteRef:9] [9: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Danas preovlauje miljenje da je u savremenim, kompleksnim i veoma promenljivim uslovima privreivanja uloga menad-menta u ostvarivanju poslovnog uspeha preduzea presudna.

S obzirom na to, jednog historijskog momenta vlasnici kapitala nisu bili u mogunosti niti su imali te sposobnosti da sami uspeno upravljaju kompanijama, pa se javila potreba da se ta funkcija prepusti ljudima koji su struno osposobljeni za to - profesionalnim menaderima. Pi-ter Draker smatra da je kritina taka prelaska na sistem profesionalnog menadmenta 300 do 1000 zaposlenih (u zavisnosti od specifinosti poslovanja konkretnog ekonomskog subjekta). Glavni zadatak profesionalnih menadera jeste uspeno i racionalno ostvarivanje planiranih ciljeva preduzea. Biznis preduzea dobija vodeu ulogu u odnosu na vlastiti biznis, tako da samo preduzee mora drugaije da se organizuje i vodi nego do tada. Takvu, novu, promenljivu upravljaku ulogu mogli su uspeno da preuzmu samo profesionalni menaderi.2.3. Nauni menadmentIako je funkcija menadmenta stara koliko i ljudsko drutvo, menadment kao nauna disciplina novijeg je datuma. Kao zaetnici naunog menadmenta mogu se navesti Tejlor i drugi pioniri naune organizacije rada i naunog upravljanja. Prvi autor koji je oblast menadmenta prouavao sistematski i koji je dao znaajan doprinos njegovom razvoju jeste upravo Frederik Tejlor. Izuavajui oblast menadmenta, Tejlor je koristio naune metode i vrio konkretne eksperimente u upravljanju proizvodnim pogonima. To mu je omoguilo da definie odreena naela i da postavi svoju teoriju naunog upravljanja.Znaajan doprinos razvoju naunog menadmenta dali su i sledei autori: Gant, Emerson, Ford, Gilbret, Berner. Posebno se moe izdvojiti Francuz Anri Fajol koji je prouavao problematiku upravljanja preduzeem kao celinom, te je formulisao 14 principa efikasnog upravljanja preduzeem.Mnogi autori, prouavajui problematiku menadmenta i koristei naune metode posmatranja eksperimentisanja i istraivanja, doprineli su da se menadment razvije u naunu disciplinu u okviru drutvenih i tehnikih nauka. Principi menadmenta zasnivaju se na prouavanju odreenih fenomena, njihovoj sistematskoj klasifikaciji i analizi, kao i, na osnovu toga, na uoavanju uzrono-posledinih veza izmeu posmatranih promenljivih. Uoptavanjem uoenih odnosa dolo se do hipoteza, a ove hipoteze, ija je tanost testirana i dokazana, nazvane su principima. Principi menadmenta omoguavaju menaderima u praksi da analiziraju probleme, da ih lake ree, kao i da predvide odreene rezultate.Kao ni druga interdisciplinarna uenja, menadment nije egzaktna nauka. Glavni razlog tome jeste injenica da se radi o procesima koji se odvijaju u organizacijama i u vezi su sa ljudima. U tom smislu kontrolisanje eksperimenata veoma je oteano, pa ni sami principi menadmenta nemaju strogost i egzaktnost kao principi u prirodnim i tehnikim naukama. Menadment, budui da je interdisciplinarno uenje, ima ista ogranienja koja imaju i druge sline nauke. Meutim, to nikako ne bi trebalo shvatiti kao umanjenje znaaja i uloge menadmenta kao naune discipline. Naime, menadment kao nauna disciplina ima veoma znaajna sredstva analize, predvianja i kontrole koji menaderima omoguavaju da svoje zadatke obavljaju efikasnije i efektnije.[footnoteRef:10] [10: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Treba napomenuti da je razvoj menadmenta u nauku nastupio posle industrijske revolucije, tj. onda kada su se stekli neophodni uslovi za to: akumulacija fizikih i ljudskih resursa, stvaranje velikih poslovnih organizacija u amerikoj privredi, proirivanje trita, razvoj tehnologije, ira primena elektrine energije i unapreenje u transportu i komunikacijama. Tada je postalo neophodno da upravljanje tako naraslim i uslonjenim organizacionim sistemima bude zasnovano na naunim principima.2.4. kole menadmentaMenadment kao nauna disciplina bio je predmet izuavanja mnogih autora i istraivaa koji su dali razliiti i viestruki doprinos njegovom razvoju. Od pojave "teorije naunog upravljanja" do danas razvilo se vie kola menadmenta. Najvanije su sledee:

a) Klasina kola menadmenta,b) kola ljudskih odnosa,c) kola teorije odluivanja,d) kola nauke o menadmentu,e) kola teorije sistema if) Situaciona kola menadmenta.

O svakoj od navedenih kola menadmenta naveemo njene najznaajnije karakteristike.2.4.1. Klasina kola menadmentaKlasina kola menadmenta predstavlja prvi sistematski pristup izuavanju problematike upravljanja. Temelje ove kole postavili su svojim naunim istraivanjima autori: Tejlor, Fajol, Veber i njihovi sledbenici. Klasina kola menadmenta obuhvata tri teorije:

teoriju naunog menadmenta, administrativnu teoriju ili teoriju procesa menadmenta i birokratsku teoriju menadmenta.[footnoteRef:11] [11: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

Teorija naunog menadmentaTeorija naunog menadmenta potie od rezultata istraivanja uvenog amerikog inenjera Tejlora koji se smatra i tvorcem ove teorije. Tejlor je nastojao, da koristei saznanja iz prakse, formira menadment kao nauku koja se zasniva na vrstim, dobro postavljenim principima. U ovome su mu pomagali mnogobrojni sledbenici, koji su takoe dali svoj doprinos razvoju menadmenta kao naune discipline. Administrativna teorijaAdministrativnu teoriju ili teoriju procesa u okviru klasine kole menadmenta, razvio je Fajol. Glavni cilj njegovih istraivanja bio je sistematsko razumevanje celokupnog menaderskog procesa. I drugi autori, pored Fajola, dali su svoj doprinos razvoju ove teorije, to su: Monej {Money), Rajli (Railey), Urvik (Urwick), Gulik (Gul-lick), Meri P.Folet (Mary P. Follet). Birokratska teorijaBirokratsku teoriju menadmenta razvio je Maks Veber. Ova teorija ima veliki uticaj na razvoj menadmenta kao naune discipline, ali i na njenu primenu u praksi. Neke postavke birokratske teorije menadmenta jo uvek se koriste prilikom uspostavljanja menaderskog sistema u odreenim organizacijama.

2.4.2. kola ljudskih odnosaZaetnici kole ljudskih odnosa bili su autori Elton Mejo (Mayo) i Retlisberger (Roetkhlisberger), koji su prvi uoili vanost ljudskog faktora u organizaciji. kola ljudskih odnosa ili ponaanja poela je da se razvija tridesetih godina prolog veka. Predstavnici kole ljudskih odnosa smatrali su da su motivacija za rad, moral u radu i uinak (produktivnost) veoma usko povezani sa socijalnim odnosima meu radnicima i izmeu radnika i menadera. Smatralo se da su ljudi zavisni od meuljudskih odnosa, a ne od fizikih uslova rada. Istraivanjem je utvreno da radnici tretiraju sebe kao radnu grupu koja se razlikuje od skupine i mase.

Slika 3. (Skupina, masa, grupa)Grupe imaju svoje "norme" koje se odnose na proizvodnju kao i na meusobne odnose i odnose sa menaderima; ostvarena proizvodnja nije u vezi sa inteligencijom radnika ve u vezi sa njihovim socijalnim statusom i pripadnou kliki. Budui da je uoen znaaj ljudskog faktora proizvodnje, istraivanja u ovom domenu menadmenta dalje su se razvila i u njih su ukljueni i psiholozi i sociolozi. Kao rezultat saznanja koja su proistekla iz ovih istraivanja nastala je upravo kola meuljudskih odnosa (human relations). Poto ljudski faktor nije bio poseban predmet prouavanja klasine kole menadmenta, je i znaaj kole ljudskih odnosa utoliko vei.Tvorci kole meuljudskih odnosa svoja istraivanja fokusirali su, uglavnom, na prouavanje uloge oveka i njegovog ponaanja u jednom organizacionom sistemu. Pristalice ove teorije posmatraju oveka kao psiho-fiziko bie i kao socijalnu jedinku, kao pripadnika razliitih drutvenih grupa. Na taj nain ovi autori kod oveka su prouavali sve ono to je bitno za njegovo ponaanje u jednom organizacionom sistemu sa stanovita menadmenta, a to su: potrebe, motivi, ciljevi u radu, udruivanje, stavovi, oficijelni i neformalni odnosi, neformalne grupe, moral, zadovoljstvo u radu, itd.[footnoteRef:12] [12: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

U teoriji kole ljudskih odnosa u iu istraivanja stavlja se ljudska komponenta menadmenta, a ovek se tretira kao jedinstveno socio-psihiko bie. Autori ove kole smatrali su da je pretpostavka efikasnog menadmenta stvaranje ambijenta pogodnog za zadovoljenje socijalnih i psihikih potreba ljudi. Po njima, menader treba da primenjuje demokratsko-participativni sistem rukovoenja, koji je najdelotvorniji. Najznaajniji predstavnici ove kole menadmenta bili su: Kurt Levin (Kurt Levvin), Kris Argiris (Chris Argyris), Rensis Mikert (Rensis Likeri) i drugi.I teorije autora kole ljudskih odnosa takoe su imale odreene slabosti. Prvo, njihov pristup prouavanju problematike menadmenta potpuno se oslanjao na klasinu kolu. Drugo, kao i autori klasine kole, i oni su organizaciju posmatrali kao izolovan, zatvoren sistem, to ne odgovara realnosti budui da se svaka organizacija nalazi u interakciji sa svojim okruenjem.2.4.3. kola teorije odluivanjaOsniva kole teorije odluivanja je Simon. Prema ovoj teoriji menadment je proces donoenja odluka, a ne proces obavljanja menaderskih funkcija. Uinak svih menaderskih funkcija podrazu-meva donoenje odgovarajuih odluka tako da se celokupna problematika menadmenta moe svesti na posmatranje i prouavanje procesa donoenja odluka. Pri tome, autori kole teorije odluivanja svoje prouavanje usmerili su na posmatranje: odluka, donosilaca odluka i na prouavanje socijalnog i psiholokog ambijenta donosilaca odluke. Oni itav sistem menadmenta posmatraju kroz segment donoenja odluka.Navedena teorija, pored nekih prednosti, ima i mnogo slabih strana. Glavna slabost ove teorije jeste poistoveivanje itave, veoma kompleksne, menaderske aktivnosti sa procesom odluivanja. Jer, nije jedina funkcija menadera da donosi odluke u organizaciji, ve da u njoj bude i inovator, da kreira neophodne uslove za nesmetano obavljanje posla, da reava konflikte koji iskrsnu itd. Da bi sve to mogao da obavlja, menader mora posedovati mnogo vie kvaliteta nego to je potrebno samo za donoenje odluka.[footnoteRef:13] [13: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

2.4.4. kola nauke o menadmentukola nauke o menadmentu spada u red najstarijih kola i potie jo iz daleke prolosti, ali je svoj najvei zamah dobila u vre-me Tejlora i njegovih pristalica "naunog upravljanja". Intenziviranje nastojanja da se menadment pretvori u nauku naroito je naglaeno za vreme Drugog svetskog rata. Tada su menaderi vladinih predstavnika i naunici nastojali da uspostave red i strogu racionalnost u radu pozadinskih slubi koje su bile angaovane u ratnim operacijama. Prve timove za operaciona istraivanja, sastavljene od strunjaka razliitog profila, formirali su Britanci. Cilj je bio doi do optimalnih reenja za korienje radarskog sistema, protivavionske artiljerije, podmornica i si.Kako je to obino bivalo, kasnije su ta istraivanja prenoena u oblast industrije, oblast upravljanja i u druge privredne delatnosti. Rezultat toga bio je spajanje operacionih istraivanja i upravljanja proizvodnjom i stvaranje "upravljanja operacijama". Ponovo su u prvi plan izbili zahtevi za radom, merenjem i kontrolom. To je podrazu-mevalo kvalitativno izraavanje podataka, a time i kvantifikaciju varijabli industrijskih i organizacionih problema. Kao odgovor na te zah-teva razvila su se operaciona istraivanja i sistemska analiza kao osnova kole naunog menadmenta.[footnoteRef:14] [14: Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka]

kola naunog menadmenta takoe ima svoje slabosti koje se ogledaju, pre svega, u tome to sve pojave tei da kvantifikuje i podvede pod matematike formule. Takav pristup, kako je praksa pokazala, nije uvek mogu i suvie je uzak za svu kompleksnost koju menadment u tretiranju problema treba da ispolji.

2.4.5. kola teorije sistemakola teorije sistema nastala je ezdesetih godina XX veka i rezultat je razvoja opte teorije sistema. Do pojave opte teorije sistema dolo je i kao posledica istraivanja u oblasti upravljanja sloenim dinamikim sistemima kao i istraivanja koja su se odnosila na razvoj matematikih modela optimizacije. Sve to rezultiralo je u novim naunim saznanjima, kao i u novim metodologijama.Glavna odlika kole teorije sistema jeste tretiranje organizacije kao organskog otvorenog sistema, iji delovi (podsistemi) su meusobno povezani i isprepleteni. Moe se rei da ova kola me-nadmenta ima dosta pristalica zbog ega je za relativno kratak vremenski period postala preovlaujua u literaturi o menadmentu.2.4.6. Situaciona kola menedmentaPraksa je pokazala da su situacije sa kojima se menader susree veoma raznolike, a esto i specifine, pa je nemogue izraditi jedan jedinstven, univerzalan model po kome e se menader ponaati u odreenoj vrsti situacije. Usled toga, javila se situaciona kola menadmenta, kao jedna od najmlaih, koja smatra da e aktivnosti menadera zavisiti od karakteristika konkretne situacije u kojoj on treba da reaguje. Po autorima ove kole, svaka situacija je specifina i menader mora reagovati u skladu s tim na razliite naine.Prema situacionom konceptu nije mogue izgraditi jedan op-ti menaderski princip ni pristup ve menader treba da projektuje organizaciju, da definie njene ciljeve, strategiju, politiku i planove saglasno konkretnim uslovima u okruenju. Uspeh menadera uslo-vljen je i njegovom sposobnou da se prilagodi okruenju, da adekvatno reaguje na impulse iz okruenja, kao i da predvidi promen u njemu i da na njih odgovarajue reaguje. Jedna od prednosti kole situacionog menadmenta jeste i to to nudi metod analize, kao i nain uspene integracije organizacije sa njenim okruenjem.

zakljuakMenadment, kao prevedenica engleske rijei management, se u najirem drutvenom smislu, moe poistovjetiti s pojmom procesa i koordinacije efikasno koritenih ljudskih i materijalnih resursa, kako bi se postigli odreeni ciljevi menadment je vrlo sloen pojam te ga je mogue promatrati i definirati s razliitih aspekata, kao to su poslovni proces, nosioci odreenih funkcija u poduzeu, vjetina, znanstvena disciplina, profesija ili funkcija u poduzeu najvei broj autora prihvatio je procesni pristup definiranja menadmenta iz kojeg proizlazi sljedea definicija.Menadment je proces oblikovanja i odravanja okruenja u kojem pojedinci, radei zajedno u skupinama, efikasno ostvaruju odabrane ciljeve. Takva opa i polazna definicija nuno trai nadopune: menaderi izvravaju funkcije planiranja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja, voenja i kontroliranja, menadment se moe primijeniti u bilo kojoj vrsti organizacije, odnosi se na menadere svih organizacijskih razina, cilj svih menadera je stvoriti viak vrijednosti i upravljanje se bavi proizvodnou, to pretpostavlja uinkovitost i efikasnost.

literatura1. Stavri. B., oki. A., (2009). Osnovi menedmenta, BLC Banja Luka College, Banja Luka2. www.sr.wikipedia.org/wiki/ PyKOBorjehbe3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Menad%C5%BEment4. http://hjpc.cest.gov.ba/mpeople/doc/Uvodmenadzment.pdf

2