znalački kombinujući kvantitativne i kvalitativne metode istraživanja, te kombinujući različite tipove podataka. Navedenim postupcima obezbjeđeni su obuhvatni rezultati koji

2

1

Autori izvještaja:Iskra VučinaSanjin MusaAdnana Dizdarević-MaksumićJelena NiškanovićTatjana PopovićBiljana Lakić

Recenzentice:Prof. dr. Jadranka Kolenović-ĐapoDoc. dr. Aleksandra Hadžić Krnetić

DTP:Ideologija

Lektori:Fadila GušoNenad Bosnić

Ova publikacija je pripremljena u okviru Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini koji finansira Švicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC).

2

STAVOVI JAVNOSTI PREMA OSOBAMA OBOLJELIM OD MENTALNIH POREMEĆAJA U BOSNI I HERCEGOVINI

TIM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE:

Koordinacija i implementacija istraživanja:Zavod za javno zdravstvo FBiH

Podrška istraživanju: Federalno ministarstvo zdravstvaProjekt mentalnog zdravlja u BiH

Istraživački tim:Iskra VučinaSanjin MusaAdnana Dizdarević-MaksumićMilka Dančević-GojkovićNina BosankićBoro ĐukanovićAlija Muratović

Učesnici u terenskom provođenju istraživanja:Ivana PrlićIvica ČuljakAlmira MalićbegovićIsmar MutapSenida BektoEldin PrgudaBoris LužanovićKenan Ovčina

Unos podataka:Azra RekoElma Skalonja

Izrada baze i statistička obrada rezultata: Sanjin Musa

Analiza medijskih prikaza:Selma Porobić

Autori izvještaja:Iskra VučinaSanjin MusaAdnana Dizdarević-Maksumić

TIM REPUBLIKE SRPSKE:

Koordinacija i implementacija istraživanja:JZU Institut za javno zdravstvo RS

Podrška istraživanju: Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštiteRepublike SrpskeProjekt mentalnog zdravlja u BiH

Istraživački tim:Jelena NiškanovićMilan LatinovićBiljana LakićTatjana PopovićSlađana ŠiljakLjubica JandićBiljana JanjićMirjana MilakovićBiljana Mijić-DmitrašinovićZlatka Kelečević

Izvođači istraživanja:JZU Institut za javno zdravstvo sa organizacionom jedinicom Regionalni centar za javno zdravstvo Doboj i domovima zdravlja Banja Luka, Doboj i Bijeljina

Učesnici u terenskom provođenju istraživanja:Danka DimitrićMirjana RadukićMilka IgnjatovićSandra MiloševićMilojka StjepanovićMarijana GrubišićBlažo Niškanović

Unos podataka:Danka Lončina

Izrada baze za unos podataka:Bojan Milinović, dipl. inž. el. tehn.

Autori izvještaja:Jelena Niškanović Tatjana Popović Biljana Lakić

3

4

Stavovi javnosti prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja

u Bosni i HercegoviniIzvještaj o rezultatima istraživanja

Sarajevo, Banja LukaJuni, 2012.

5

BOSNA I HERCEGOVINAFEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINEFEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA

JZU INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVSTVO REPUBLIKE SRPSKE

6

RECENZIJA IZVJEŠTAJA O REZULTATIMA ISTRAŽIVANJA Stavovi javnosti prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja

Finalni izvještaj za Bosnu i Hercegovinu

Finalni izvještaj za Bosnu i Hercegovinu, koji se odnosi na problematiku istraživanja stavova prema osobama sa mentalnim poremećajima, sadržajno je strukturirano u šet dijelova (Uvod, Metoda, Rezultati, Rasprava, Zaključci i Preporuke), nakon kojih slijedi popis korištene literature.

U uvodnom dijelu su pregledno i koncizno prikazane najvažnije dosadašnje spoznaje o kognitvnom, afektivnom i ponašajnom aspektu društva prema osobama sa mentalnim oboljenjima. Poseban naglasak, autori Izvještaja, stavljaju na sredstva masovne komunikacije koji očito prema dosadašnjim empirijskim spoznajama, imaju značajnu ulogu u formiranju, ali i održavanju stereotipne slike o osobama sa mentalnim poremećajima. Na temelju ovih spoznaja koncipirana je opsežna studija, kojom su istraživači nastojali utvrditi zastupljenost stigmatizacije i diskriminacije kod opće populacije, među zdravstvenim radnicima u Službi porodične medicine i medijima prema ciljnoj skupini, u Bosni i Hercegovini. Dodatna vrijednost ovog istraživačkog projekta ogleda se u primjeni kvalitativnih i kvantitativnih istraživačkih metoda.

Ovo istraživanje predstavlja inicijalni korak u definiranju metodologije sistemskog praćenja i evaluacije stavova prema osobama sa mentalnim oboljenjima. Već sada ovaj rad omogućava kvalitetniji pristup u defininiranju praktičnih koraka koji će voditi ka povećanoj integracijii osoba sa mentalnim oboljenjima u svakodnevne tokove života. U tome je posebna vrijednost ovog istraživačkog rada. Uvjerena sam da će rezultati do kojih su došli istraživači ove studije, biti od velike koristi profesionalcima (psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicima) za kreiranje programa u tretmanu osoba sa mentalnim oboljenjima. Praktični značaj ovog rada ogleda se i u promociji važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, putem sredstava masovnih medija. Naime, rezultati istraživanja nedvojbeno pokazuju da je problematika mentalnog zdravlja u širem smislu poprilično zastupljena u štampanim medijima i informativnim portalima. Međutim, sadržaj prezentiranih informacija o mentalnim poremećajima, kako autori izvještaja navode, nisu utemeljeni na znanstvenim osnovama, a većina sadržaja ovog problema najčešće je “smještena” u rubrici crna hronika. Pri tome, novinari koji su sudjelovali u ovom istraživanju nisu u dovoljnoj

Prof. dr. Jadranka Kolenović-ĐapoOdsjek za psihologijuFilozofski fakultetUniverzitet u SarajevuFranje Račkog 171 000 SarajevoMail: [email protected]

7

mjeri upoznati sa problematikom mentalnih oboljenja. Ako ovom podataku pridodamo i rezultate koji pokazuju da opća populacija nema dovoljno znanja o različitim mentalnim bolestima, onda su praktične implikacije ovog istraživanja veoma značajne, a preporuke koje su navedene u Izvještaju treba ozbiljno razmotriti i realizirati dodatnu edukaciju novinara, a posebno preporučiti edukativne programe iz ove problematike kako bi te informacije brzo došle do opće populacije, ali i ciljne skupine.

Dobiveni nalazi ovog vrijednog istraživačkog poduhvata trebali bi biti temelj za buduće programe za smanjenje predrasuda i stereotipa prema osobama sa mentalnim oboljenjima. Budući da su rezultati istraživanja, između ostaloga pokazali da su u Bosni i Hercegovini najviše stigmatizirani, osobe kojima je dijagnosticirana shizofrenija, liječeni narkomani, te mentalno zaostale osobe, implicira da bi programi edukacije trebali biti usmjereni na destigmatizaciju ovih ciljnih skupina. Stoga, preporučujem Izvještaj za široku upotrebu

Centrima za mentalno zdravlje, Institutima za javno zdravstvo i drugimzdravstvenim i obrazovnim institucijama koje se bave ovom problematikom.

Ovaj Izvještaj, osim informiranja o dosegnutim spoznajama u jednom važnom području istraživanja, predstavlja i vrlo koristan Priručnik za sve profesionalce iz područja mentalnog zdravlja. Međutim, njegova upotrebna vrijednost trebala bi biti dobit i za empirijski usmjerene istraživače u što boljem razumijevanju psihologijskih istraživanja, ali i za konceptualno osmišljavanje, planiranje i provođenje sličnih istraživanja, što je vjerujem i cilj autora Izvještaja.

Sarajevo, 25.12.2012.

Prof. dr. Jadranka Kolenović-Đapo

8

RECENZIJA IZVJEŠTAJA O REZULTATIMA ISTRAŽIVANJAStavovi javnosti prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja

Finalni izvještaj za Bosnu i Hercegovinu

Publikacija „Stavovi javnosti prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja“, predstavlja finalni izvještaj o rezultatima istraživanja zastupljenosti i modaliteta stigme prema licima oboljelim od mentalnih poremećaja među odraslim stanovništvom, zdravstvenim radnicima i pripadnicima medija, sa ciljem da dobijeni podaci pruže osnovu za prevazilaženje socijalne isključenosti i bolju brigu za mentalno zdravlje.

Implementatori ovih aktivnosti su bili JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske i Institut za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, a u istraživanje su bili uključeni timovi stručnjaka iz FBiH i RS, koji se bave mentalnim zdravljem.

O autorima

Rukopis je napisala grupa autora, a u istraživanju su bili uključeni istraživački timovi stručnjaka iz FBiH i RS koji se bave mentalnim zdravljem u okviru Projekta mentalnog zdravlja BiH, a pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva zdravstva i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

O djelu

Rukopis Izvještaja istraživanja „Stavovi javnosti prema licima oboljelim od mentalnih poremećaja“ napisan je na 89 stranica i obuhvata 8 poglavlja.

U prvom poglavlju „Uvod“ određen je opšti okvir istraživanja i naveden veći broj stranih i domaćih istraživanja koja govore o društvenoj stigmi, segregaciji i izolovanosti osoba sa problemima mentalnog zdravlja i njihovom uticaju na živote ljudi označenih kao mentalno bolesne.

U drugom poglavlju „Ciljevi“, određen je opšti cilj istraživanja i formulisani su specifični ciljevi istraživanja.

U trećem poglavlju pod naslovom „Metoda“, u okviru 5 potpoglavlja predstavljeni su varijable istraživanja, instrumenti (sa jasno određenim korištenim kvantitativnim i kvalitativnim tehnikama, njihovim karakteristikama i uputstvima za primjenu), uzorak (sa jasno određenim uzorcima za opštu populaciju FBiH, fokus grupe sa medijima, analizu medijskih

Doc. dr. Aleksandra Hadžić KrnetićFilozofski fakultetUniverzitet u Banjoj LuciVojvode Petra Bojovića 1A78 000 Banja Luka

9

sadržaja, opštu populaciju RS, zdravstvene radnike i fokus grupe iz RS, te kriterijumima za njihov izbor), statistička analiza, postupak terenskog rada i organizacija istraživanja.

U četvrtom poglavlju pod naslovom „Rezultati“, detaljno i slikovito su predstavljeni rezultati kroz podpoglavlja koja se odnose na opštu populaciju, stavove i znanja zdravstvenih radnika u području mentalnog zdravlja, fokus grupe i analizu medijskih prikaza. Jasnoći i razumljivosti znatno doprinosi 11 grafikona i 28 tabele podataka, te prikazi pojedinačnih navoda ispitanika, dobijenim primjenom kvalitativnih tehnika. Obuhvatnosti istraživanja doprinosi znalačko korištenje kvantitativne i kvalitativne metodologije istraživanja, te kombinovanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka.

U petom poglavlju „Diskusija“ diskutovani su svi dobijeni rezultati sa osvrtom na rezultate ranijih istraživanja u svijetu i kod nas.

U šestom poglavlju „Zaključci“ eksplicitno su navedeni zaključci istraživanja u okviru 5 cjelina – Znanje o mentalnim poremećajima i razlozi traženja zdravstvene zaštite u oblasti mentalnog zdravlja, Ponašanje zajednice prema osobama s mentalnim poremećajima, Stavovi o mentalnim poremećajima, Fokus grupe i Analiza medija.

U sedmom poglavlju „Preporuke“ iznesene su jasne preporuke koje proizilaze iz dobijenih rezultata, te mogu poslužiti kao smjernice za kreiranje djelotvornih antistigma kampanja i edukovanje javnosti.

Osmo poglavlje obuhvata Literaturu sa 20 relevantnih i aktualnih bibliografskih jedinica.

Ocjena kvaliteta izvještaja

a) Originalnost djela

Istraživanje je osmišljeno, organizovano i sprovedeno u skladu sa svim metodološkim zahtjevima. Izvještaj je na adekvatan način predstavio organizaciju istraživanja i rezultate, pri čemu se osobito ističe kombinovanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka i jasnoća njihovog prezentovanja.

b) Ocjena po organizaciji i sadržaju

Izvještaj je dobro koncipiran. Na sistematičan i logično organizovan način izložena su sva poglavlja. Dobijeni rezultati, diskusija i zaključci jasno i sistematično su prezentovani.

c) Ocjena djela po namjeni

Rukopis je pisan sa ciljem da se utvrditi zastupljenost stigmatizacije i diskriminacije među odraslim stanovništvom, zdravstvenim radnicima u Službi porodične medicine i medijima prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja, kako bi se razvili efikasne kampanje i aktivnosti usmjerene na smanjenje stigme i socijalne isključenosti lica sa mentalnim poremećajima. S obzirom na iznesene rezultate istraživanja i jasne preporuke za dalje aktivnosti, rukopis je u potpunosti ostvario svoju namjenu.

d) Jezičko stilske karakteristike

Jezik i stil pisanja ove publikacije je jasan i razumljiv.

10

Zaključak

Rukopis publikacije „Stavovi javnosti prema licima oboljelim od mentalnih poremećaja“ predstavlja izvještaj istraživanja sprovedenog sa ciljem da se utvrditi zastupljenost stigmatizacije i diskriminacije među odraslim stanovništvom, zdravstvenim radnicima u Službi porodične medicine i medijima prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja, kako bi se razvili efikasne kampanje i aktivnosti usmjerene na smanjenje stigme i socijalne isključenosti lica sa mentalnim poremećajima. Navedeno istraživanje je osmišljeno i sprovedeno na adekvatan metodološki način, znalački kombinujući kvantitativne i kvalitativne metode istraživanja, te kombinujući različite tipove podataka. Navedenim postupcima

obezbjeđeni su obuhvatni rezultati koji su jasno i precizno izneseni, diskutovani i upotrebljeni za formulisanje preporuka čiji je cilj stvaranje osnove za prevazilaženje socijalne isključenosti osoba oboljelih od mentalnih poremećaja i bolju brigu za mentalno zdravlje.

Imajući u vidu kvalitet istraživanja i iz njega proisteklog izvještaja „Stavovi javnosti prema licima oboljelim od mentalnih poremećaja“, sa posebnim zadovoljstvom preporučujem rukopis za štampanje.

Banja Luka, 25.12.2012.

Doc. dr. Aleksandra Hadžić Krnetić

11

12

13

15 1. Uvod

17 2. Ciljevi 2.1. Specifični ciljevi

18 3. Metoda 3.1. Indikatori/mjere (varijable) 3.1.1. Kriterijske varijable 3.1.2. Prediktorske varijable 3.2. Instrumenti 3.2.1. Kvantitativna linija

19 3.2.2. Kvalitativna linija

20 3.3. Uzorak 3.3.1. Uzorak za opću populaciju- Federacija BiH

21 3.3.2. Uzorak za fokus grupe sa medijima

23 3.3.3. Uzorak za analizu medijskih prikaza

24 3.3.4. Uzorak za opću populaciju-Republika Srpska 3.3.5. Uzorak za zdravstvene radnike 3.3.6. Uzorak za fokus grupe

25 3.4. Statistička analiza 3.5. Postupak terenskog rada i organizacija istraživanja

27 4. REZULTATI 4.1. Opća populacija 4.1.1. Socio-demografske karakteristike

30 4.1.2. Poznavanje osnovnih činjenica o mentalnom zdravlju i traženje zdravstvene zaštite

35 4.1.3. Ponašanje zajednice prema osobama sa mentalnim poremećajem

44 4.1.4. Stavovi zajednice prema osobama sa mentalnim poremećajem

53 4.1.5. Stavovi i znanje zdravstvenih radnika u području mentalnog zdravlja

57 4.2. Fokus grupe 4.2.1. Opća populacija RS

60 4.2.2. Zdravstveni radnici

64 4.2.3. Mediji

69 4.3. Analiza medijskih prikaza

76 5. DISKUSIJA

78 6. ZAKLJUČCI

83 7. PREPORUKE

85 8. LITERATURA

SADRŽAJ

14

1. UVOD

Diskriminacija, stigma i socijalna isključenost su povezan proces i ne mogu se lako razdvojiti. Sti-gmatiziranje osobe sa mentalnim poremećajem predstavlja negativno obilježavanje i izbjegava-nje osobe, zato što ima mentalni poremećaj. Od-nos koji okruženje može imati prema mentalno oboljelim često proizlazi iz perspektive straha i predrasuda. Naime, kod većine ljudi postoji ira-cionalni strah od gubitka kontrole čiji rezultat može biti pojava ludila. Kako bi se tog nesvje-snog straha oslobodili, ljudi će u svemu što je povezano sa mentalnim poremećajima vidjeti gubitak kontrole, slabost i opasnost, pa će veliki broj ljudi izbjegavati mentalno oboljele (Florez i Sartorius, 2008). Očigledno je da je opća percep-cija mentalnih oboljenja, oboljelih od mentalnih poremećaja, kao i psihijatrije i psihijatrijskog tre-tmana prilično negativna. Green i sar. (1987) su pokazali da u Novom Zelandu “mentalne bole-snike” vide kao znatno više nepredvidive, opasne i napete nego “prosječne ljude” i oni su, također, bili viđeni više kao bezvrijedni, spori, slabi i bu-dalasti. Dominirajući utisak ljudi jeste da psihija-trijski poremećaji vode ka nepredvidivom pona-šanju, gubitku kontrole i neodgovornosti, te da su osobe sa mentalnim bolestima više nekompe-tentne, nepouzdane, nasilne i opasne nego drugi ljudi (Patten, 1992). Osobe koje boluju od shizo-

frenije su znatno jače stigmatizirane od osoba koje boluju od depresije ili anksioznih poreme-ćaja. Stigmi su značajno izloženi i zavisnici.

Zanimljivo je da studije pokazuju promjene to-kom vremena, tako da je slika o depresiji, men-talnoj retardaciji i demenciji postala manje nega-tivna. S druge strane, slika o mentalno oboljelim kao nasilnim i agresivnim se, čini se, povećala u općoj populaciji (Jacobsson, 2003).

Stigma negativno utječe na život ljudi koji su označeni kao mentalno bolesni na više različitih načina, tj. stereotipi, predrasude i diskriminacija mogu osobama uskratiti prilike značajne za po-stizanje životnih ciljeva. Također, stigma utječe i na odnos između mentalnog poremećaja i poli-cije, tj. kriminalizacija mentalne bolesti se javlja kada policija, prije nego zdravstveni sistem, in-tervenira u „kriznim“ slučajevima (Watson, Ottati, Corrigan, & Heyrman, prema Corrigan, 2004). Po-licija više privodi osobe sa simptomima i znako-vima ozbiljnih mentalnih poteškoća u poređenju sa drugim osobama (Teplin, 1984, prema Corri-gan, 2004). Negativni utjecaj stigme je detektiran i u zdravstvenom sistemu. Naime, osobama koje su označene kao mentalno bolesne zdravstvena zaštita je manje dostupna u poređenju sa ostalim

15

ljudima koji nisu mentalno bolesni (Desai, Rose-nheck, Druss, & Perlin, 2002; Druss & Rosenheck, 1997, prema Corrigan, 2004). Ljudi koji imaju dijagnoze psihijatrijskih poremećaja primaju manje kvalitetne zdravstvene intervencije koje bi mogle poboljšati ishode tretmana (Lykouras i Douzenis, 2008). Često je stigma usmjerena pre-ma psihijatrijskoj struci i ustanovama. S druge strane, stavovi medicinskih radnika i stručnjaka prema mentalnim bolestima su veoma bitni, jer determiniraju pristup liječenju i pravac terapij-skog procesa. Rezultati istraživanja ukazuju na to da postoji diskriminirajući stav prema shizofre-nim pacijentima koji su rezultat nedovoljnog po-znavanja ove bolesti, kao i straha i nepovjerenja (Filipčić i sar., 2003, prema Pejović-Milovanović i sar., 2006). Također, utvrđeno je da doktori zane-maruju somatske probleme pacijenata sa men-talnim bolestima, pripisujući ih halucinatornim fenomenima ili hipohondrijskim idejama (Sar-torius, 2002, prema Pejović-Milovanović i sar., 2006). Istraživanjem na našem području potvr-đeno je da osobe koje imaju probleme u mental-nom zdravlju doživljavaju stigmatizaciju i diskri-minaciju od drugih na različite načine, da imaju poteškoće da ostvare socijalnu prihvaćenost, da se suočavaju sa limitiranim životnim mogućno-stima usljed mentalnog poremećaja, poput mo-gućnosti zaposlenja, kao i da je samopoštovanje ovih osoba niže u odnosu na samopoštovanje osoba iz opće populacije (Božić, Atanacković i Tenjović, 2011).

Premda tokom života ljudi dolaze u dodir s me-dicinskom koncepcijom mentalnog poremećaja i imaju drugačije interpretacije težine i dubine nečijeg poremećaja nego profesionalci (Prior i sur., 2003, prema Gruber, 2011), sredstva ma-sovne komunikacije, kao najjači determinatori većine naših stavova, svakodnevno podržavaju i učvršćuju stereotipnu predodžbu o duševno

poremećenom čovjeku kao čudnom, nepredvi-divom i opasnom.

Svojim djelovanjem, pisanjem i prikazivanjem na televiziji i u filmovima mediji najčešće podrža-vaju stigmu opasnosti (Magli i sur., 2004, prema Gruber, 2011), jer prikazuju, uglavnom, loše vije-sti (Stuart, 2003, prema Gruber, 2011), a to čine i nedokazanom ili neopravdanom upotrebom metafore „shizofreničar“ ili „luđak“ u novinskim člancima (Duckworth i sur., 2003, Hoffmann- Richter i sur., 2003, prema Gruber, 2011).

Prikazivanje osoba sa mentalnim poremećajem na televiziji i u drugim sredstvima javnog infor-miranja je veoma važno, jer predstavlja glavni, a za neke ljude i jedini izvor informacija o mental-nim poremećajima.

I pored značajnog napretka, postojeće usluge iz oblasti mentalnog zdravlja u BiH još uvijek nisu u stanju da zadovolje raznovrsne potrebe sta-novništva. Veliki problem predstavljaju i druš-tvena stigma, segregacija i izoliranost osoba sa problemima mentalnog zdravlja kao osnovna barijera prema liječenju i reintegraciji. Da bi se razvile adekvatne i senzitivne antistigmatične kampanje, zasnovane na dokazima, potrebno je ispitati zastupljenost i modalitete stigme prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja među odraslim stanovništvom, zdravstvenim radnicima i pripadnicima medija, a koji će, kao takvi, pružiti osnovu za prevazilaženje socijalne isključenosti i bolju brigu za mentalno zdravlje.

16

Cilj istraživanja je utvrditi zastupljenost stigmatizacije i diskriminacije među odraslim stanovništvom, zdravstvenim radnicima u službi porodične medicine i medijima prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja kako bi se razvile efikasne kampanje i aktivnosti usmjerene na smanjenje stigme i socijalne isključenosti osoba sa mentalnim poremećajima.

1. Procijeniti stavove i percepciju javnosti, zdravstvenih radnika i medija o mentalnim poremećajima;

2. Ispitati povezanost znanja o mentalnim poremećajima sa karakteristikama stavova i distancom prema osobama sa mentalnim poremećajima;

3. Ispitati postojanje i stepen socijalne distance javnosti i zdravstvenih radnika u službi porodične medicine prema osobama sa specifičnom vrstom mentalnog poremećaja;

4. Ispitati frekvenciju pojavljivanja tema u vezi sa mentalnim poremećajima u printanim i elektronskim medijima;

5. Ispitati kako mediji portretiraju osobe sa mentalnim poremećajima;

6. Utvrditi eventualne razlike u zastupljenosti stigme, socijalne distance i karakteristikama stavova prema mentalno oboljelim među općom populacijom i zdravstvenim radnicima u službi porodične medicine.

2. CILJEVI

2.1. Specifični ciljevi

17

3. METODA

3.1. Indikatori/mjere (varijable)

3.1.1. Kriterijske varijable

1. Spol (muško/žensko);2. Ciljna populacija istraživanja (opća populaci-ja/zdravstveni radnici/mediji);3. Mjesto stanovanja (urbano/semiurbano/rural-no);4. Stepen obrazovanja (bez škole-osnovna ško-la/srednja škola/viša-visoka škola);5. Godine starosti;6. Znanje o mentalnim oboljenjima - definirano putem odgovora na tvrdnje o karakteristikama mentalnih oboljenja.

3.1.2. Prediktorske varijable

1. Socijalna distanca - numerička varijabla defini-rana odgovorima na modificiranoj Bogardusovoj skali socijalne distance i predstavlja odnos (ne)prihvatanja osoba sa mentalnim oboljenjem. So-cijalna distanca mjeri našu socijalnu otvorenost i tolerantnost prema različitim grupama ljudi u našoj bližoj i daljoj okolini;

2. Stavovi prema mentalno oboljelim licima - nu-merička varijabla definirana odgovorima na Skali za mjerenje stavova zajednice prema mentalnoj bolesti (CAMI).

3.2. Instrumenti

U istraživanju su se koristile kvalitativne i kvan-titativne metode/tehnike prikupljanja podataka.

Od kvantitativnih metoda primijenjeni su stan-dardizirani mjerni instrumenti koji su primje-njivani u dosadašnjim istraživanjima iz oblasti stigme i diskriminacije, a za produbljivanje odre-đenih tema u oblasti atribucije mentalne bolesti i modaliteta diskriminacije mentalno oboljelih osoba primijenile su se kvalitativne metode-fo-kus grupe sa predstavnicima medija i zdravstve-nim radnicima službe porodične medicine, kao i analiza medijskih prikaza.

3.2.1. Kvantitativna linija

Skala za mjerenje znanja o mentalnim oboljenjima

Skala je konstruirana za potrebe ovog istraživa-nja i sastoji se od devet tvrdnji putem kojih se mjeri nivo znanja o mentalnim oboljenjima. Na svaku od tvrdnji ispitanik može odgovoriti tač-no/netačno/ne znam.

Stavovi zajednice prema mentalnim oboljenjima (Community Attitudes Toward the Mental Ill-CAMI)

Skala CAMI je prevedena i adaptirana za potre-be ovog istraživanja. Godine 1979. konstruirali su je autori Taylor, Dear i Hall. Prethodne studije su pokazale da skala ima prihvatljivu pouzdanost (Cronbach’s Alpha = .68-.88) i konkurentnu valja-nost (Sevidny i sur., 1993). Skala sadrži 40 tvrd-nji koje mjere četiri dimenzije: 1) Autoritarnost, 2) Dobronamjernost, 3) Socijalna ograničenja, 4) Stav zajednice prema mentalnom zdravlju. Na svako od navedenih pitanja ispitanici su vršili

18

procjenu na Likertovoj skali (1 - potpuno se ne slaže do 5 - potpuno se slaže). Veći sumarni skor na skalama benevolentnosti i ideologije mental-nog zdravlja u zajednici, kao i niži skorovi na skali autoritarnosti i socijalne restriktivnosti upućuju na zastupljenost pozitivnih stavova prema men-talnoj bolesti (Ukpong, Abasiubong, 2010).

Primjenom faktorske analize istraživači su utvrili izdvajanje tri faktora koja se mogu svesti na re-striktivnost (strah i isključivanje), blagonaklonost i socijalnu kontrolu (mentalno zdravlje u zajedni-ci) (Wolff, Pathare, Craig, Leff, 1996; Barney, Chor-ser, White, 2010). U našem istraživanju utvrđeno je prisustvo trofaktorskog rješenja.

Skala za mjerenje socijalne distance

Modificirana Bogardusova skala za mjerenje so-cijalne distance će biti prilagođena predmetu istraživanja. Putem skorova na skali pokušat će se utvrditi stepen zastupljenosti distance prema mentalno oboljelim licima (živi u susjedstvu, radi na istom poslu, član je porodice i sl.). Što je vri-jednost na skali manja, veća je socijalna distanca prema osobama sa mentalnim poremećajima i obratno.

3.2.2. Kvalitativna linija

Vodič za fokus grupe

Radi istraživanja, napravljen je protokol za fokus grupe sa vodičem koji je sadržavao 11 pitanja po-moću kojih se pokušalo doći do traženih odgovora o stavovima i znanju predstavnika medija, opće po-pulacije -i zdravstvenih radnika službe porodične medicine o mentalnim poremećajima, te o mogu-ćim akcijama i preporukama za smanjenje stigme i diskriminacije mentalno oboljelih. Na osnovu za-

pisnika i transkripta moderator je napravio analizu sadržaja, tj. dobivenih podataka.

Analiza medijskih prikaza

Analiza se temelji na jednomjesečnom monitorin-gu štampanih medija i informativnih portala, aktu-elnih za područje FBiH i BiH, i konceptualnoj analizi sadržaja u ovim medijima koja obuhvata pregled svih relevantnih tematika vezanih za oblast men-talnog zdravlja. Metoda rada se zasniva na kom-binaciji kvantitativnih i kvalitativnih instrumenata, uzimajući u obzir frekventnost i kvalitet medijskog sadržaja, podvrgnutog monitoringu i analizi. Osnovni cilj ove analize jeste predstaviti koliko fre-kventno i kako štampani mediji i informativni por-tali izvještavaju o sferi mentalnog zdravlja, uklju-čujući informativne izvještaje, događaje, diskusije i komentare vezane za ovu oblast, sadržane u novi-narskim produktima. Rezultati analize u ovom izvje-štaju prezentirani su prema određenim varijablama posmatranja i analize relevantnim za frekventnost i kvalitet sadržaja vezanog za koncept „mentalnog zdravlja”. U rezultatima je detaljno opisan suštinski sadržaj ovih dviju centralnih kategorija, prikazan prema varijablama analize, kao i cjelokupan uzorak analize (štampani mediji i info-portali).

19

3.3. Uzorak

Prilikom formiranja uzorka istraživanja stavova javnosti prema osobama oboljelim od mental-nih poremećaja korišten je različit pristup u defi-nisanju uzoračkog okvira i jeidinice uzorkovanja za područje Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. U Republici Srpskoj je vršen pro-babilistički odabir osoba starijih od 18 godina, a u Federaciji BiH su probabilistički selektovana domaćinstva u okviru koji su obuhvaćene osobe starije od 18 godina. Riječ je kvotnom uzorku sa elementima probabilističkog pristupa selekcije domaćinstava tj. osoba starijih od 18 godina za ulazak u istraživanje. Navedene specifičnosti tre-ba da imamo na umu prilikom interpretacije re-zultata istraživanja koja nisu reprezentativna za područje cijele BiH.

3.3.1. Uzorak za opću populaciju-Federacija BiH

Uzorak za opću populaciju sačinjava 1.200 doma-ćinstava iz četiri kantona: Kantona Sarajevo, Her-cegovačko-neretvanskog kantona, Tuzlanskog kantona i Zeničko-dobojskog kantona. Učesnici

su heterogeni prema dobu i spolu. Prema staro-sti, učesnici su bili raspoređeni u tri starosne gru-pe: od 18 do 30 godina, 31-59 i 60 i više.

Varijanta se bazira na stratifikaciji općina unutar svakog kantona u tri stratuma prema broju sta-novnika. Prvi stratum (S1) čine općine sa manje od 30.000 stanovnika, drugi (S2) općine sa bro-jem stanovnika od 30.001 do 50.000 i treći (S3) općine sa više od 50.000 stanovnika. Iz svakog stratuma slučajnim odabirom je izabrana po jed-na općina, što čini ukupno 12 općina koje su ušle u uzorak za terenski rad.

Okvir za izbor uzorka za osnovnu populaciju čine podaci o nazivima i tipu naseljenih mjesta prema općinama Federacije Bosne i Hercegovine, poda-ci Federalnog zavoda za statistiku o procjenama stanovnika prema općinama i podaci iz ankete o potrošnji domaćinstava u BiH koji su korišteni za izračun veličine uzorka prema kantonima i uče-šća urbanog i neurbanog stanovništva u njima i u općinama.

Ukupno 1.200 47,3 52,7100,0632568

Hercegovačko-neretvanski kanton 208 37,0 63,0100,013177

Tuzlanski kanton

UkupnoKanton Gradska Negradska Ukupno Gradska Negradska

Broj domaćinstava u uzorku % domaćinstava u uzorku

352 32,4 67,6100,0238114

Sarajevski kanton 320 84,7 15,3100,049271

Zeničko-dobojski kanton 320 33,1 66,9100,0214106

Tabela 1. Alokacija uzorka domaćinstava prema kantonima i tipu naseljenih mjesta

20

3.3.2. Uzorak za fokus grupe sa medijima

Na osnovu ranije opisanih stratuma formirano je pet fokus grupa sa predstavnicima medija, po jedna fokus grupa u Hercegovačko-neretvan-skom kantonu, Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu, a u Kantonu Sarajevo, zbog većeg bro-

ja medijskih kuća sa sjedištem u spomenutom kantonu, organizirane su po dvije fokus grupe. Članovi su se sastojali od po jednog predstavni-ka svakog medija sa sjedištem u izabranom kan-tonu. Ukupno je učestvovalo 28 predstavnika medija.

Žepče

Konjic

Ilidža

K4 ukupno

K7 ukupno

K9 ukupno

UKUPNO

106

69

106

320

208

320

1.200

96

51

16

210

134

71

639

10

18

90

110

74

249

561

K3 ukupno 352223129

Općina

Tuzlanski kanton

Zeničko-dobojski kanton

Hercegovačko-neretvanski kanton

Sarajevski kanton

Gradsko Negradsko Ukupno

Živinice

Sapna

1179126

38 79 117

Breza

Prozor

Vogošća

Zenica

Mostar

Novi Grad

106

69

106

108

70

108

71

42

43

44

41

11

35

27

63

64

29

29

Tuzla 1185365

Tabela 2. Alokacija uzorka prema općinama i tipu naseljenih mjesta

Uzorak se bazira na kvotnom izboru uzorka domaćinstava sa elementima probabilističkog pristupa kako bi se otklonila pristrasnost u izboru domaćinstava na terenu.

21

1

1

1

1

1

2

1

1

1

1

1

1

1

MedijGrad

Sarajevo-prva grupa

Sarajevo-druga grupa

Zenica

Mostar

Tuzla

Broj učesnika

1

1Dnevni avaz

BHT1

Bh. radio

Magazin Gracia

FACE TV

TV 1

TV KISS

Magazin Extra

Dnevni list

FTV

Online magazin Journal

TVSA

Novinska agencija ZEDA

Sutra.ba

Bljesak.info

Portal TIP.ba

RTV Zenica

FTV

Večernji list

RTVTK

Radio-Zenica

Obični radio

Radio Studio 88

KB Tuzla

Radio FBIH

Radio Herceg-Bosne

RTV Slon

UKUPNO

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

28

1

Tabela 3. Pregled medija koji su učestvovali u fokus grupama

22

3.3.3. Uzorak za analizu medijskih prikaza

Uzorak za analizu medijskog sadržaja u cijelo-sti je baziran na tekstualnom sadržaju, to jeste na novinarskom produktu odabranih medija – novinama: dnevnim, sedmičnim, dvosed-mičnim i mjesečnim magazinima i vodećim informativnim portalima. Ovi medijski sadržaji su bili podvrgnuti sistematskom monitoringu i analizi u skladu sa baznim principima koncep-tualne analize medijskog sadržaja.

U analizu štampanih medija uvrštene su sve dnevne/sedmične/dvosedmične/ novine aktu-elne za područje FBiH, kao i mjesečni magazini koji imaju široku lepezu informativnih sadržaja ili se izričitio bave „zdravljem” kao jednim širim psiho-fizičkim konceptom.

U izboru portala za monitoring i analizu akcent je bio na najposjećenijim portalima u BiH. Radi se o portalima informativnog karaktera sa ru-brikama najaktuelnijih dnevnih vijesti u zemlji i svijetu, te dodatnim specijaliziranim izvje-štačkim i informativnim kategorijama.

5

5

4

1

17

161

5

3

2

30

Dne

vne

Sedm

ične

i dv

osed

mič

ne

Tip

novi

na

Mje

sečn

e

Broj

30

30Dnevni avaz

Dnevni list

Oslobođenje

Večernji list

UKUPNO

Slobodna Bosna

Start

Dani

San

Azra

Gracia

Aura

Zdravlje u kući

Preporod

Ljepota i zdravlje

Katolički vjesnik

Magazine

Ukupan broj analizirane štampe

UKUPNO

UKUPNO

Srce i šećer

Ukupan broj analiziranih novina

120

5

3

2

2

3

35

6

1

30

Tabela 4. Štampani mediji koji su ušli u analizu

23

Klix.ba 30

30

30

30

30

30

30

30

8

30

Naziv portalaPeriod 16. april - 16.maj 2012.

Broj dana

Depo.ba

Source.ba

Sutra.ba

Topvijesti.ba

Mediainfo.ba

24sata.info.ba

Cafe.ba

Ukupan broj portala

Ukupan broj monitoring dana

Tabela 5. Informativni portali koji su ušli u analizu

3.3.4. Uzorak za opću populaciju-Republika Srpska

Za pravljenje uzorka odabran je kvotni uzorak, tj. glavne lokacije (kvote) istraživanja su Banja Luka, Bijeljina i Doboj. Prilikom odabira kvota istraži-vanja vodili smo se teritorijalnim rasporedom predloženih općina, kao i rezultatima istraživanja zdravlja stanovništva koji ukazuju da se područja Bijeljine, Doboja i Banje Luke ističu prema zastu-pljenosti stresa i emocionalnih problema.1

Okvir uzorka odraslog stanovništva čine sva lica starija od 18 godina koja su registrirana u ambu-lantama porodične medicine kvota obuhvaćenih istraživanjem. U donjoj tabeli prikazana je struk-tura uzorka odraslog stanovništva u općinama koje su obuhvaćene istraživanjem (Tabela 6). U svakoj općini ispitano je minimalno po 240 lica, a

struktura uzorka je ujednačena prema urbanim i ruralnim naseljima. Ukupno su obuhvaćene 732 osobe, 323 u urbanim i 408 u ruralnim/prigrad-skim naseljima.

3.3.5. Uzorak za zdravstvene radnike

U predviđenim lokacijama ispitivanja obuhva-ćeni su doktori i zdravstveni tehničari koji rade u službama porodične medicine. Proporcionalno broju zdravstvenih radnika u službama porodič-ne medicine, ispitano je 286 zdravstvenih radni-ka, tačnije 171 zdravstveni tehničar i 115 doktora medicine/specijalista porodične medicine. De-taljna struktura uzorka zdravstvenih radnika je predočena u donjoj tabeli (Tabela 7).

1) Matović-Miljanović, S., Grozdanov, J., Božanić, V., Bojanić, J., Stojisavljević, D., Šiljak, Rudić-Grujić, V., Danojević, D., Niškanović, J. (2011). Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srpske. JZU Institut za javno zdravstvo.

Tabela 6. Struktura uzorka odraslog stanovništva prema kvotama istraživanja i mjestu stanovanja (urbano/ruralno)

Bijeljina 246

Banja luka

Kvota Ukupno Urbano Ruralno

104 136

106 140

113 132

240

Ukupno 323 408732

Doboj 246

Tabela 7. Broj zdravstvenih radnika u službi porodične medicine obuhvaćenih istraživanjem doma zdravlja

Bijeljina 40

Banja luka

Kvota Zdravstveni tehničari

Doktori medicine

Ukupno

57 147

28 69

30 70

90

Ukupno 115 286171

Doboj 41

24

3.3.6. Uzorak za fokus grupe

Radi dublje eksploracije stavova, kao i senzibili-teta za njihovu promjenu, održane su četiri fokus grupe, po dvije fokus grupe u ciljnoj populaciji zdravstvenih radnika (doktori i zdravstveni teh-ničari) i dvije fokus grupe u općoj populaciji (ur-bana i ruralna sredina).

3.4. Statistička analiza

Nakon unosa sakupljenih podataka sa terena u bazu, urađena je njihova obrada pomoću stati-stičkog programa SPSS (SPSS, Inc., Chicago, IL, USA). Korištena je deskriptivna statistička ana-liza, a rezultati su prikazani tabelarno i grafički. Statistička analiza podataka je uključivala para-metrijske (t- test i ANOVA) i neparametrijske (χ², Mann-Whitney i Kruskal-Wallis test) testove radi utvrđivanja veze između stavova i socio-demo-grafskih karakteristika. Statistička značajnost je definirana kao p≤0.05 (uz primjenu Boneferroni korekcije).

Faktorska analiza je primjenjena za utvrđivanje faktorske strukture CAMI скале, a s obzirom da je utvrđena niska korelacija između tri komponen-te i vrlo slično rješenje Viramax i oblimin rotacije korištena je oblimin rotacija. Korelacije su utvrđivane Pearsonovim koeficijen-tom korelacije u cilju utvrđivanja odnosa znanja i socijalne distance prema mentalno oboljelim osobama.

3.5. Postupak terenskog rada i organizacija istraživanja

Za provođenje istraživanja u Federaciji BiH za-dužen je bio Zavod za javno zdravstvo FBiH, a u Republici Srpskoj JZU Institut za javno zdravstvo. Terenski dio istraživanja obavili su anketari i

zdravstveni radnici sa prethodnim iskustvom u terenskom radu. Anketiranje je rađeno na pret-hodno navedenim lokacijama u periodu od 22.4. do 27.5.2012. godine.

Prije početka procesa rada svi anketari su prošli jednodnevnu obuku na kojoj su upoznati sa pro-cedurom rada, protokolom istraživanja, upitni-kom i uzorkom.

Na osnovu uzorkom zadatih domaćinstava u FBiH obavljeno je anketiranje osoba starijih od 18 godina unutar samih domaćinstava. Učesni-ci su sami popunjavali anketu nakon čega su je vlastoručno stavljali u neoznačene bijele koverte i predavali anketaru. Po preuzimanju anketar je koverte dostavljao osobi zaduženoj za logičku kontrolu upitnika na pregled. U RS na osnovu re-gistra lica u porodičnoj medicini vršeno je ispiti-vanje odraslog stanovništva u urbanim i ruralnim naseljima. Anketiranje odabranih pojedinaca je vršeno u njihovom domaćinstvu pod nadzorom anketara. Anketiranje zdravstvenih radnika je obavljeno u zdravstvenoj ustanovi tokom rad-nog vremena. Zdravstveni radnici su samostalno popunjavali upitnik. Tokom terenskog rada obu-čeni anketari su evidentirali posjećene lokacije i broj urađenih upitnika i dostavljali sedmični iz-vještaj osobi zaduženoj za nadzor nad procesom terenskog rada kako bi se pratio proces istraživa-nja i prevazilazile eventualne poteškoće. Proces terenskog rada je prošao bez većih poteškoća, uočeno je odbijanje većeg broja zdravstvenih radnika da učestvuju u istraživanju, što se može objasniti periodom godišnjih odmora i većim obimom redovnog posla. Učestvovanje u istraži-vanju je bilo dobrovoljno i anonimno.

Terenski timovi FBiH su bili sačinjeni od po dva anketara po kantonu. U RS svaka lokacija je ima-la po jedan istraživački tim sa dvije osobe, osim

25

u Banjoj Luci u kojoj su tim činila tri zdravstvena radnika. Tokom terenskog rada istraživački tim je redovno obavljao superviziju realiziranih ak-tivnosti i pružao podršku radi otklanjanja even-tualnih poteškoća tokom provođenja terenskog rada. Tokom aprila i maja veliki broj zdravstvenih radnika je koristio stari godišnji odmor, pa je do-lazak do navedene ciljne populacije bio otežan.Zavod za javno zdravstvo FBiH pismenim putem je upoznao medijske kuće koje su učestvovale u kvalitativnom dijelu istraživanja sa svrhom istra-živanja, te su ih moderatori fokus grupa naknad-no ponaosob zvali radi usaglašavanja vremena i mjesta za održavanje fokus grupa.

U periodu anketiranja u vremenu od 4.5. do 20.5.2012. godine fokus grupe su održane para-lelno.

Fokus grupe u Kantonu Sarajevo i Hercegovač-ko-neretvanskom kantonu su se održale u pro-storijama Zavoda za javno zdravstvo FBiH, a u Tu-zlanskom kantonu i Zeničko-dobojskom održale su se u prostorijama kantonalnih zavoda za jav-no zdravstvo. Fokus grupe u RS su organizirane nakon provođenja anketnog istraživanja, u peri-odu od 20. do 28. maja 2012. godine, i održane su u prostorijama Instituta za javno zdravstvo RS.

Analizu medijskih prikaza je radila stručna osoba angažirana za analizu sadržaja štampanih i elek-tronskih medija aktuelnih u Bosni i Hercegovini. Period monitoringa medija je trajao kontinuira-no svaki dan u vremenu od 16.4. do 16.5.2012. godine.

26

4.1. Opća populacija

4.1.1. Socio-demografske karakteristike

Istraživanjem je obuhvaćeno 1.916 učesnika, 732 u Republici Srpskoj i 1.184 u Federaciji Bosne i Hercegovine. Učestvovao je podjednak broj muškaraca (50,7%) i žena (49,3%). Tačnije,

na nivou entiteta obuhvaćen je nešto veći procenat žena u Republici Srpskoj u poređenju sa Federacijom BiH (54,6% : 46%).

Najveći procenat učesnika živi u gradu (50,7%), oko jedne trećine u seoskim (33,6%) naseljima, a 15,7% u prigradskom naselju. U Republici Srpskoj i Federaciji BiH obuhvaćen je podjednak procenat učesnika u različitim tipovima naselja.

4. REZULTATI

Republika Srpska, 732

Fedreacija BiH1184

Bosna i Hercegovina 1916

Grafikon 1. Veličina uzorka na nivou Bosne i Hercegovine i pojedinačnih entiteta

27

Grafikon 2. Mjesto stanovanja opće populacije obuhvaćene istraživanjem

Prigradsko naselje, 17.6 %



Selo, 38.1 %

Selo, 30.8 % Selo, 33.6 %

Grad, 44.3 %

Republika Srpska Federacija BiH BiH

Grad, 54.6 % Grad, 50.7 %Više od polovine učesnika ima završenu srednju školu, 21,1% visoku/višu stručnu spremu, a 12,7% nema završenu osnovnu školu. Oko jedne trećine je neoženjeno/neudato, a 61,5% je udato/oženjeno.

Grafikon 3. Bračni status i obrazovna struktura opće populacije obuhvaćene istraživanjem

razveden/na, 3.9 %

neoženjen/neudata, 34.7 %

oženjen/udata, 61,5 %

VSS 21,2 %

SSS 66,1 %

NSS 12,7 %

28

Prosječna starost ispitanih iznosi oko 37 godina. Podjednak procenat učesnika, oko jedne trećine, staro je do 30 godina, od 31 do 45 i više od 46 godina života. (Grafikon 4)

46+, 32.3 %, 32 %

<=30, 34.1 %, 34 %

31-45, 33.7 %, 34 %

Grafikon 4. Starosna struktura opće populacije obuhvaćene istraživanjem

29

Grafikon 5. Procenat osoba koje su tražile stručnu pomoć zbog mentalnih poteškoća

RS Da 17.1 %

RS Ne 82.9 %

FBiH Da 21.9 %

FBiH Ne 78.1 %

BiH Da 20.1 %

BiH Ne 79.9 %

4.1.2. Poznavanje osnovnih činjenica o mentalnom zdravlju i traženje zdravstvene zaštite

Oko 20% osoba je tražilo stručnu pomoć zbog mentalnih poteškoća, a značajno veći procenat je na području Federacije BiH u poređenju sa Re-publikom Srpskom (χ²=6,500, df=1, p=0,011).

U strukturi osoba koje su posjećivale zdravstve-ne ustanove zbog mentalnog poremećaja više je muškaraca (22,8%) nego žena (17,3%) (χ²=8,762, df=1, p=0,003); osoba sa završenom/nezavrše-

nom osnovnom školom (28,2%) u odnosu na visoku/višu stručnu spremu, (17,0%) (χ²=12,333 df=2, p=0,002). Prema mjestu stanovanja, domi-niraju učesnici koji žive na selu (26,6%) u odno-su na grad (17,7%) i prigradsko naselje (14,1%) (χ²=26,864, df=2, p=0,000), a prema bračnom statusu, dominiraju razvedeni, ali bez statističke značajnosti (29,6%). Najmlađa starosna grupa od 18 do 30 godina je u najmanjem procentu tražila stručnu pomoć (17,7%) u poređenju sa starijim grupama, 31 do 59 godina (20,7%) i više od 60 godina (27,4%), (χ²=7,247, df=2, p=0,027).

30

U slučaju pojave mentalnih poteškoća 93,3% osoba bi tražilo stručnu pomoć, neznatno veći procenat u Republici Srpskoj u poređenju sa Federacijom BiH.

Najveći procenat učesnika sma-tra da se u slučaju mentalnih poteškoća pomoć prvenstve-no traži od članova porodice (44,2%), zatim od zdravstve-nih profesionalaca (36,5%). U Republici Srpskoj se na prvom mjestu ističu zdravstveni profe-sionalci (42,4%), a u Federaciji BiH članovi porodice kao pri-marni izvor podrške (48,6%).

Tabela 8. Procenat odgovora na pitanje kome/gdje se osobe obraćaju u slučaju pojave mentalnih poteškoća

svešteništvu

drugo

zdravstvenom profesionalcu

2,6 %

2,3 %

članovima porodice

Kome se osobe obraćaju u slučaju mentalnih poteškoća

Republika Srpska

Federacija BiH BiH

48,6 %

33,0 %

44,2 %

36,5 %

2,9 %

5,5 %

4,7 %

6,4 %

8,7 %

1,4 %

6,4 %

1,7 %

36,7 %

42,4%

Ukupno 100,0 % 100,0 %100,0 %

vidovnjacima

prijatelju

7,9 %

8,0 %

Grafikon 6. Procenat osoba koje bi tražile stručnu pomoć u slučaju pojave mentalnih poteškoća

RS Da 93.4 %

RSNe 6.6 %

FBiHDa 91.7 %

FBiHNe 8.3 %

BiHDa 92.3 %

BiHNe 7.7 %

31

Među osobama koje su navele da ne bi tražile stručnu pomoć u slučaju pojave mentalnih poteškoća kao glavni razlog se navodi strah da će ih neko vidjeti da odlaze u zdravstvenu ustanovu (38,2%), zatim, stav da je stručna pomoć potrebna samo slabićima (33,8%).

Veliki procenat opće populacije želi dobiti više informacija o mentalnom zdravlju (84,6%). Žene žele više informacija o mentalnom zdravlju (M: 82,7%, Ž: 87,0%), (χ²=6,390, df=1, p=0,011), te učesnici mlađe životne dobi (18-30: 84,0%, 31-59: 86,9%, 60<: 78,6%), (χ²=8,182, df=2, p=0,017).

Bojim se da će zdravstveni radnici pričati o mom stanju drugim ljudima, 29.4%

U zdravstvenoj ustanovi mi niko ne može pomoći, 29.9%

Stručna pomoć je potrebna samo slabićima jer se čovjek sam treba izboriti sa svojim problemima, 33.8 %

Strah da će me neko vidjeti da odlazim u zdravstvenu ustanovu, 38.2%

Grafikon 7. Razlozi netraženja stručne pomoći u slučaju pojave mentalnih poteškoća

Grafikon 8. Da li biste željeli dobiti više informacija o mentalnom zdravlju?

Ne; 15,4

Da; 84,6

32

U 84,5% slučajeva učesnici smatraju da ljudi koji su se oporavili od mentalnih poremećaja mogu pomoći drugima da se oporave. Najmanje navedeno misle osobe sa završenom/nezavršenom osnovnom školom (78,6%) (χ²=11,771, df=2, p=0,003), oni koji žive na selu (78,5%) (χ²=25,539, df=2, p=0,000), te razvedeni (76,4%) (χ²=6,284, df=2, p=0,043).

Na pitanja koja se odnose na osnovne činjenice o mentalnom zdravlju učesnici su odgovarali sa Da, Ne i Ne znam. Najviše tačnih odgovora, 82,8%, dato je na ponuđenu tvrdnju: „Stres može uzrokovati druge bolesti kao što su rak, visok pritisak, mentalne poremećaje.“

Na tvrdnju: „Psihijatrijski poremećaji se mogu liječiti kao i sve druge medicinske bolesti (bolesti srca, dijabetes i sl.)„ dato je 71,4% tačnih odgovora. Na tvrdnju: „Poremećaji ishrane (anorexia nervosa, bulimia nervosa) su mentalni poremećaji“ tačno je odgovorilo 64% učesnika,

slijedi 53,3% tačnih odgovora koje su učesnici dali na dvije tvrdnje, i to: „Osobe koje su se oporavile od mentalnih poremećaja nisu sposobne da se vrate na posao“ i 48,5% tačnih odgovora na tvrdnju: „Osobe oboljele od shizofrenije imaju ‘podvojenu /dvostruku ličnost’.“

Na tvrdnju: „Djeca ne mogu oboljeti od anksioznosti i depresije“ tačno je odgovorio 51,1% učesnik, te na tvrdnju: „Tokom psihoterapije klijenti uglavnom leže na kauču i govore prvo što im padne na pamet“ tačno je odgovorilo 36,6% osoba.

Grafikon 9. Da li ljudi koji su se oporavili od mentalnih poremećaja mogu pomoći drugim osobama da se oporave od mentalnih problema/poremećaja?

%, Da, 84,5 84%

%, Ne, 15,5, 16 %

33

Tabela 9. Distribucije (%) tačnih odgovora na tvrdnje o mentalnim poremećajima

Poremećaji ishrane (anorexia nervosa, bulimia nervosa) su mentalni poremećaji

Psihijatrijski poremećaji se mogu liječiti kao i sve druge medicinske bolesti (bolesti srca, dijabetes i sl.)

Mentalno zdravlje je samo odsustvo mentalnog poremećaja

Tokom psihoterapije klijenti, uglavnom, leže na kauču i govore prvo što im padne na pamet

Djeca ne mogu oboljeti od anksioznosti i depresije

Stres može uzrokovati druge bolesti kao što su rak, visok pritisak, mentalne poremećaje

Osobe koje su se oporavile od mentalnih poremećaja nisu sposobne da se vrate na posao

Osobe oboljele od shizofrenije imaju “podvojenu/dvostruku ličnost”

Psihijatrijski lijekovi tokom liječenja najčešće stvaraju ovisnost

Tvrdnja% tačnih

odgovora64,0

(1226/1916)71,4

(1368/1916)27,0

(518/1916)36,6

(702/1916)51,1

(980/1916)82,8

(1586/1916)53,3

(1021/1916)48,5

(930/1916)20,6

(394/1916)

Grafikon 10. Distribucija (%) agrefiranih tačnih odgovora

15.8 %

7-9

61.2 %

4-61-3

23.0 %

Najveći procenat opće populacije detektira tačno 4 do 6 tačnih

odgovora (61,2%), zatim, 1 do 3 tačna odgovora (23%), a 7 do 9

tačnih odgovora detektira 15,8% osoba.

34

4.1.3. Ponašanje zajednice prema osobama sa mentalnim poremećajem

Veza između ukupne socijalne distance i tačnih tvrdnji o mentalnom zdravlju ispitana je koefici-jentom Pearsonove linearne korelacije (podaci na intervalnoj skali). Izračunata je mala pozitiv-na korelacija između tih dviju varijabli, r=0,1, N=1891, p=0,000. Veće znanje korelira sa ma-njom distancom.

Uočava se da postoji značajna razlika u tačnim odgovorima s obzirom na spol, mjesto boravka,

stručnu spremu i okruženje. Veće znanje (7-9 tač-nih odgovora) pokazuju žene spram muškaraca (Ž: 29%, M: 12,8%) (χ²= 21, 790, df=2 p=0,000), osobe sa višom i visokom stručnom spremom u komparaciji sa osobama sa nižom stručnom spremom (VSS: 26,6%, NSS: 10,5%) (χ²=53,578, df=4, p=0,000), osobe iz grada spram osoba iz sela (grad: 17,3%, selo: 13%) (χ²=23,185, df=4, p=0,000), te osobe koje u okruženju imaju ili su imale osobu sa mentalnim poremećajem (18%) (χ²=13,722, df=2, p=0,001).

Tabela 10. Tačni odgovori (%) prema socio-demografskim karakteristikama

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

Muški

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

ŽenskiSpol

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status

U okruženju osoba sa mentalnim

poremećajem

60<

21,2

30,0

15,8

29,3

23,4

27,1

1-3 4-6 7-9 pχ²(df)

60,6

61,5

12,8

15,4

61,7

55,7

29,0

14,3

61,6

59,5

57,5

57,7

61,7

48,6

17,2

10,5

26,6

13,0

14,9

24,3

26,7

23,1

62,9

62,6

64,3

61,7

64,0

61,0

13,3

17,3

17,1

17,0

18,0

13,9

23,8

20,1

18,5

21,3

17,9

25,0

21,790 (2)

5,511 (4)

53,578 (4)

23,185 (4)

7,577 (4)

13,722 (2)

0,000

0,239

0,000

0,000

0,108

0,001

19,3

30,0

35

Tabela 11. Socijalna distanca prema vrsti mentalnog poremećaja i vrsti odnosa (medijan)

Nemam ništa protiv stupanja

u brak mene ili meni nekog

bliskog

Bio/bila bih u istom društvu

Bio/bila bih u prisnom prijateljstvu

Ne bih imao/imala ništa protiv da živim u istoj

ulici

Ne bih imao/imala ništa protiv da radim na istom

poslu

Odgovara mi da nisam u kontaktu

Oboljeli od anksioznosti/tjeskobe 3 3 3432

Liječeni alkoholičari 3 3 3432

Oboljeli od shizofrenije 3 3 3422

Mentalno zaostale osobe 3 3 3432

Liječeni narkomani 3 3 3332

Oboljeli od depresije 3 3 3432

Tabela 12. Socijalna distanca prema vrsti mentalnog poremećaja

MINNMentalni poremećaji MAXSrednja vrijed.

MedijanSD 25 percent 75 percent

Oboljeli od anksioznosti/tjeskobe 1892 4,4 1619 2218,8306

Liječeni alkoholičari 1892 4,7 1518 2218,1306

Oboljeli od shizofrenije 1891 4,4 1416 1916,6306

Mentalno zaostale osobe

Ukupna socijalna distanca

1892

1891

4,4

24,4

15

91

18

105

21

123

17,86

107,1

30

180

6

36

Liječeni narkomani 1892 5,0 1317 2116,98306

Oboljeli od depresije 1892 4,4 1619 2218,7306

Rezultati pokazuju da je najveća distanca zabilježena u tipovima odnosa: stupanje u brak mene ili nekog bliskog (medijan=2, osim za oboljele od anksioznosti/tjeskobe medijan=3). Tip odnosa: prisno prijateljstvo za shizofreniju ima medijan 2, dok je za ostale poremećaje medijan 3, te isto društvo, isti posao, kontakt imaju medijan 3, a najmanja distanca je prema odnosu življenja u istoj ulici sa osobom s mentalnim poremećajem, medijan 4.

Najveća socijalna distanca je utvrđena prema oboljelim od shizofrenije (srednja vrijednost 16,6, medijan 16) i liječenim narkomanima (srednja vrijednost 16,98, medijan 17), a najmanja prema oboljelim od anksioznosti/tjeskobe i depresije (srednja vrijednost 18,7, medijan 19).

36

T-testom i ANOVA (uz korekciju prema Bonferroniju) ispitana je veza između ovih vrsta mentalnog poremećaja i socio-demografskih karakteristika.

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

625

236

398

631

1152

70

Muški

N Srednja vrijednost

SD pt/F

16,8

16,4

4,4

4,3

16,4

17,1

4,4

4,5

16,9

16,9

16,9

16,8

16,4

17,1

4,4

5,1

4,7

4,7

4,4

4,5

952

1077

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

16,5

16,4

16,96

17,1

17,0

16,3

4,2

4,3

3,9

4,3

4,5

4,1

1236

953

298

643

1019

633

ŽenskiSpol 1,6

3,7

2,3

2,1

6,1

3,5

0,11

0,025

0,1

0,121

0,002

0,000

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status


poremećajem

60<

921

143

Tabela 12.1. Socijalna distanca prema oboljelim od shizofrenije

Prema oboljelim od shizofrenije veću distancu pokazuju učesnici koji su oženjeni u odnosu na neoženjene (p=0,002), te osobe koje u okruženju imaju osobu sa mentalnim poremećajem pokazuju manju distancu prema shizofrenim bolesnicima u odnosu na one koji nemaju (p=0,000).

37

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

626

236

398

632

1153

70

Muški


SD pt/F

17,2

16,7

5,0

4,9

16,7

17,5

5,1

5,3

17,1

16,9

17,7

16,6

16,9

17,1

5,2

5,1

5,0

5,3

4,9

4,8

953

1077

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

16,7

17,2

17,1

17,2

17,4

16,3

5,0

4,96

4,8

5,3

5,1

4,8

1237

953

298

643

1020

633

ŽenskiSpol 1,99

2,0

5,3

2,4

0,7

4,3

0,046

0,131

0,005

0,095

0,486

0,000

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status


poremećajem

60<

921

143

Tabela 12.2. Socijalna distanca prema liječenim narkomanima

Prema liječenim narkomanima manju distancu pokazuju učesnici sa visokom stručnom spremom u odnosu na one sa srednjom stručnom spremom (p=0,005) i sudionici koji u okruženju imaju osobu sa dijagnosticiranim mentalnim poremećajem (p=0,000).

38

Prema mentalno zaostalim osobama manju socijalnu distancu pokazuju osobe sa visokom stručnom spremom u komparaciji sa sudionicima sa nižom stručnom spremom (p=0,020), učesnici iz urbanih područja (p=0,028), osobe starije životne dobi (p=0,002), te osobe koje u okruženju imaju osobu sa mentalnim poremećajem pokazuju manju socijalnu distancu (p=0,000).

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

626

236

398

632

1153

70

Muški


SD pt/F

18,0

17,6

4,3

4,4

17,7

18,9

4,5

4,2

17,95

17,6

18,4

17,5

17,7

18,1

4,4

4,8

4,3

4,7

4,4

4,3

953

1077

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

17,7

18,1

17,8

18,2

18,3

17,2

4,3

4,3

3,9

4,4

4,4

4,2

1237

953

298

643

1020

633

ŽenskiSpol 1,6

6,4

3,9

3,6

2,5

4,9

0,112

0,002

0,020

0,028

0,083

0,000

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status


poremećajem

60<

921

143

Tabela 12.3. Socijalna distanca prema mentalno zaostalim osobama

39

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

626

236

398

632

1153

70

Muški


SD pt/F

18,2

17,8

4,6

4,6

17,9

18,5

4,7

4,97

18,3

17,6

18,9

17,6

17,9

17,9

4,7

4,95

4,4

4,98

4,6

4,7

953

1077

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

17,9

18,4

18,1

18,4

18,5

17,4

4,7

4,4

4,6

4,7

4,7

4,4

1237

953

298

643

1020

633

ŽenskiSpol 1,4

3,1

7,8

5,4

1,7

5,2

0,160

0,046

0,000

0,004

0,175

0,000

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status


poremećajem

60<

921

143

Tabela 12.4. Socijalna distanca prema liječenim alkoholičarima

Kada su u pitanju liječeni alkoholičari veću blagonaklonost pokazuju osobe sa visokom stručnom spremom (p=0,000), osobe iz grada u odnosu na selo (p=0,004), te osobe koje u okruženju imaju osobu sa mentalnim poremećajem (p=0,000).

40

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

626

236

398

632

1153

70

Muški


SD pt/F

18,6

18,4

4,3

4,4

18,8

19,8

4,5

4,5

18,8

18,4

19,5

18,0

18,5

18,9

4,3

4,98

4,4

4,6

4,4

4,8

953

1077

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

18,5

19,0

19,0

19,2

19,1

18,3

4,3

4,2

4,5

4,3

4,3

4,3

1237

953

298

643

1020

633

ŽenskiSpol -0,9

6,7

9,3

10,6

5,0

3,6

0,386

0,001

0,000

0,000

0,003

0,000

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status


poremećajem

60<

921

143

Tabela 12.5. Socijalna distanca prema oboljelim od depresije

Prema osobama oboljelim od depresije sudionici sa VSS pokazuju manju distancu u odnosu na NSS i SSS (p=0,000). Učesnici sa sela pokazuju veću distancu u odnosu na one iz urbanijih područja (p=0,000), neoženjeni pokazuju manju distancu u odnosu na oženjene (p=0,003), stariji učesnici pokazuju manju distancu u odnosu na one između 31-59 godina starosti (p=0,001), te sudionici koji u okruženju imaju osobe s mentalnim poremećajem pokazuju manju distancu prema oboljelima od depresije (p=0,000).

41

Stariji učesnici pokazuju manju distancu prema oboljelima od anksioznosti/tjeskobe u odnosu na ostale dobne skupine (p=0,002), sudionici sa VSS u odnosu na NSS i SSS (p=0,000), učesnici sa sela pokazuju veću distancu u odnosu na one iz urbanijih područja (p=0,000), neoženjeni pokazuju manju distancu u odnosu na oženjene (p=0,024), te učesnici koji u okruženju imaju osobe s mentalnim poremećajem pokazuju manju distancu prema oboljelima od anksioznosti/tjeskobe (p=0,001).

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

626

236

398

632

1153

70

Muški


SD pt/F

18,8

18,6

4,3

4,4

18,8

19,95

4,5

4,5

18,9

18,6

19,7

18,1

18,6

19,0

4,4

4,8

4,3

4,6

4,4

4,6

953

1077

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

18,6

19,2

19,1

19,2

19,2

18,4

4,3

4,2

4,5

4,4

4,3

4,4

1237

953

298

643

1020

633

ŽenskiSpol -0,2

6,4

11,1

11,4

3,7

3,4

0,871

0,002

0,000

0,000

0,024

0,001

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status


poremećajem

60<

921

143

Tabela 12.6. Socijalna distanca prema oboljelim od anksioznosti/tjeskobe

42

Kada je u pitanju ukupna socijalna distanca prema bilo kojoj vrsti mentalnog poremećaja, pokazalo se da u BiH učesnici starije životne dobi pokazuju manju distancu u odnosu na one između 31-59 godina (p=0,005), učesnici sa VSS pokazuju manju socijalnu distancu u odnosu na one sa SSS i NSS (p=0,001), oni koji žive u gradu pokazuju manju socijalnu distancu u odnosu na one koji žive na selu (p=0,008), neoženjeni u komparaciji sa oženjenima (p=0,021), te učesnici koji imaju u okruženju osobu s mentalnim poremećajem pokazuju manju distancu (p=0,000).

18-30

NSS

VSS

Selo

Oženjen/udata

Razveden/razvedena

31-59

626

236

398

631

1152

70

Muški


SD pt/F

107,5

105,5

23,9

23,7

106,4

111,8

24,4

24,1

107,8

106,1

111,2

104,6

105,98

108,2

24,6

26,8

23,8

26,5

23,99

24,7

953

1077

SSS

Grad

Prigradsko

Neoženjen/neudata

Da

Ne

105,8

108,3

108,1

109,2

109,5

103,9

23,6

22,7

23,1

23,9

24,4

22,9

1237

953

298

643

1020

633

ŽenskiSpol 1,1

5,3

7,6

4,8

3,9

4,8

0,294

0,005

0,001

0,008

0,021

0,000

Dob

Stručna sprema

Mjesto boravka

Bračni status


poremećajem

60<

921

143

Tabela 13. Ukupna distanca prema osobama sa mentalnim poremećajem prema socio-demografskim karakteristikama

43

4.1.4. Stavovi zajednice prema osobama sa mentalnim poremećajem

U prikazu rezultata stavova zajednice prema oso-bama sa mentalnim poremećajem koristit ćemo raspodjelu odgovora na Skali stavova zajednice prema mentalno oboljelim osobama (CAMI), kao i vrijednosti na podskalama dobijenim putem fak-torske analize.

Posmatrajući distribuciju pojedinačnih odgo-vora na skali CAMI (Tabela 14), najveći procenat učesnika ima stav blagonaklonosti i razumijeva-nja prema mentalno oboljelim osobama. Tačni-je, 70,2% se u potpunosti/djelimično slaže da su osobe sa mentalnim poremećajem predugo bile predmet ismijavanja, 74% se ne slaže sa tvrd-njom da „osobe oboljele od mentalnog poremeća-ja ne zaslužuju našu naklonost“, a 81,8% smatra da svako može oboljeti od mentalnog poreme-ćaja.

U pogledu restriktivnosti/kontrole oko 25% nije sigurno da li su osobama sa mentalnim poreme-ćajem potrebni nadzor i kontrola kao kod male djece, 72,8% se u potpunosti/djelimično ne sla-že sa tvrdnjom da „najbolji način postupanja sa odraslim osobama koji imaju mentalni poremećaj jeste da ih se drži iza zaključanih vrata“, a 38,6% je neutralno u pogledu tvrdnje „jedan od glavnih uzroka mentalnih poremećaja je nedostatak sa-modiscipline i snage volje“. Da osobama koje su mentalno oboljele ne smiju biti uskraćena lična prava, smatra 79% učesnika.

Oko polovine smatra (u potpunosti se slaže/sla-že-46,5%) da „smještanje ustanova za mentalno zdravlje u stambena naselja ne ugrožava lokalno stanovništvo“. Oko 56% se djelimično/ u potpu-nosti/slaže da „stanovnici bi trebali prihvatiti smje-štanje ustanova za mentalno zdravlje u njihovom naselju koje će služiti potrebama lokalne zajedni-ce“, a 59,8% se djelimično/u potpunosti ne slaže sa tvrdnjom „zastrašujuće je pomisliti da ljudi sa mentalnim poremećajima žive u naselju“.

Tabela 14. Distribucija odgovora na pitanjima skale stava prema mentalno oboljelim licima (CAMI)

Tvrdnje

u po

tpun

osti

se n

e sl

ažem

ne s

laže

m s

e

niti

se s

laže

m n

iti

se n

e sl

ažem

slaž

em s

e

u po

tpun

osti

se s

laže

mČim osoba pokaže znakove mentalnog poremećaja, trebalo bi da bude smještena na bolničko liječenje.

Više novca od poreznih obveznika se treba izdvajati za njegu i tretman odraslih sa mentalnim poremećajem.

Odrasla osoba s mentalnim poremećajem treba biti izolirana od ostatka zajednice.

Najbolja terapija za mnoge odrasle osobe sa mentalnim poremećajem je da budu dio zajednice.

1. 13,7

4,0

26,7

5,8

21,6

6,3

35,3

8,6

11,7

13,5

16,9

15,9

32,2

39,3

14,4

43,8

20,9

36,3

6,7

25,9

2.

3.

4.

44

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima se predugo bile predmet ismijavanja.

Žena bi bila nepromišljena da se uda za čovjeka koji je bolovao od mentalnog poremećaja iako se čini da se potpuno oporavio.

Usluge vezane za mentalno zdravlje treba da budu dostupne što je više moguće kroz ustanove u zajednici.

Potrebno je manje naglašavati zaštitu javnosti od odraslih sa mentalnim poremećajima.

Mentalno oboljenje je oboljenje kao i svako drugo.

Povećana potrošnja na usluge iz oblasti mentalnog zdravlja je gubitak poreznog novca.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajem su teret društvu.

Niko nema pravo isključiti odrasle osobe sa mentalnim poremećajem iz njihovih zajednica.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajem su daleko manje opasne nego što većina ljudi pretpostavlja.

Osobama sa mentalim poremećajima život u stambenim naseljima može biti dobra terapija, ali su preveliki rizici za druge stanovnike.

Smještanje ustanova za mentalno zdravlje u stambeno naselje čini zajednicu manje privlačnom za življenje.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima trebaju istu vrstu kontrole i discipline kao i mala djeca.

Lako je razlikovati odrasle osobe sa mentalnim poremećajem od ostalih ljudi.

Moramo biti mnogo tolerantniji prema odraslima sa mentalnim poremećajima u našem društvu.

Tvrdnje

u po

tpun

osti

se n

e sl

ažem

ne s

laže

m s

e

niti

se s

laže

m n

iti

se n

e sl

ažem

slaž

em s

e

u po

tpun

osti

se s

laže

m

10. 5,4

7,6

2,9

8,1

6,9

35,1

26,2

6,0

5,6

8,2

15,5

4,0

6,1

2,7

6,5

18,3

3,3

17,9

9,9

32,3

32,8

7,0

14,6

19,5

25,8

11,4

20,3

5,1

17,9

34,5

16,9

32,6

13,6

19,8

22,4

13,4

28,6

30,7

30,4

25,1

23,4

12,5

40,7

25,6

41,7

28,1

35,9

8,3

14,2

38,9

33,3

30,0

21,2

36,8

33,0

42,0

29,5

14,0

35,2

13,4

33,7

4,5

4,3

34,8

17,8

11,6

7,1

22,7

17,2

37,7

11.

12.

13.

5.

14.

6.

15.

7.

16.

8.

17.

9.

18.

Ne bih želio/la živjeti u naselju sa nekim ko ima mentalni poremećaj.

Stanovnici bi trebali prihvatiti smještanje ustanova za mentalno zdravlje u njihovom naselju koje će služiti potrebama lokalne zajednice.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima ne treba tretirati kao izopćene iz društva.

Trenutno postoji dovoljan broj usluga za osobe sa mentalnim poremećajima.

19. 23,2

4,7

4,1

24,8

28,9

7,7

7,6

32,2

27,3

31,0

11,1

27,2

13,0

36,5

42,8

12,0

7,7

20,1

34,4

3,8

20.

21.

22.

45

Smještanje ustanova za mentalno zdravlje u stambena naselja ne ugrožava lokalno stanovništvo.

Psihijatrijske bolnice/odjeli su zastarjela metoda liječenja odraslih sa mentalnim poremećajima.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima ne zaslužuju našu naklonost.

Odrasloj osobi sa mentalnim poremećajem ne smiju biti uskraćena njena lična prava.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima treba ohrabrivati da prihvate uobičajene životne obaveze.

Ustanove za mentalno zdravlje treba da budu udaljene od stambenih naselja.

Lokalno stanovništvo odbija da se smjeste ustanove za mentalno zdravlje u njihovo naselje.

Jedan od glavnih uzroka mentalnih poremećaja je nedostatak samodiscipline i snage volje.

Najbolji način postupanja sa odraslim osobama koje imaju mentalni poremećaj jeste da se drže iza zaključanih vrata.

Naša odgovornost je osigurati najbolju moguću brigu odraslim sa mentalnim poremećajima.

Naše psihijatrijske bolnice/odjeli više izgledaju kao zatvori nego kao mjesta gdje se odrasle osobe sa mentalnim poremećajima mogu liječiti.

Odrasloj osobi sa mentalnim poremećajem ne treba davati nikakvu odgovornost.

Svako sa iskustvom mentalnih poremećaja treba biti isključen iz obavljanja neke javne funkcije.

Lokalno stanovništvo se ne treba plašiti osoba koje dolaze u njihovo naselje po usluge iz oblasti mentalnog zdravlja.

Tvrdnje

u po

tpun

osti

se n

e sl

ažem

ne s

laže

m s

e

niti

se s

laže

m n

iti

se n

e sl

ažem

slaž

em s

e

u po

tpun

osti

se s

laže

m

28. 6,6

7,9

37,8

3,2

3,0

11,7

7,9

10,1

41,6

2,8

6,7

13,9

16,2

4,1

17,7

15,0

36,2

6,2

5,5

24,9

15,1

16,3

31,2

4,3

11,5

29,0

23,7

9,6

29,2

32,5

14,8

11,5

15,3

31,0

36,3

38,6

15,6

14,7

32,7

29,8

29,8

26,2

32,4

31,0

7,2

40,8

46,4

22,3

30,2

24,7

8,5

40,0

30,8

17,2

19,8

36,1

14,1

13,5

4,0

38,2

29,8

10,0

10,5

10,2

3,1

38,2

18,3

10,0

10,4

24,1

29.

30.

31.

23.

32.

24.

33.

25.

34.

26.

35.

27.

36.

Gotovo svako može oboljeti od mentalnog poremećaja.

Najbolje je izbjeći bilo koga ko ima mentalnih problema.

Većini žena koje su jednom bile pacijentice u psihijatrijskoj bolnici mogu se povjeriti djeca na čuvanje.

Zastrašujuće je pomisliti da ljudi sa mentalnim poremećajima žive u naselju.

37. 2,5

27,8

22,0

31,4

4,4

30,4

23,8

28,4

11,3

25,6

35,8

26,4

33,9

10,7

12,4

9,1

47,9

5,4

6,0

4,7

38.

39.

40.

46

U cilju utvrđivanja karakteristika stava prema mentalno oboljelim licima u skladu sa socio-de-mografskim karakteristikama opšte populacije, izvršena je faktorska analiza CAMI skale.

40 stavki Skale stava zajednice prema mental-no oboljelim licima (CAMI) bilo je podvrgnuto analizi glavnih komponenti. Prije primjene PCA ocjenjena je prikladnost podataka za faktorsku analizu. Vrijednost Kajzer-Mejer-Oklinovog po-kazatelja je bila 0,925 što premašuje preporuče-nu vrijednost (0,6), dok je Bartletov test sferično-sti dostigao statističku značajnost što ukazuje na faktorabilnost korelacione matrice.

Analiza glavnih komponenti otkrila je prisustvo 8 komponenti s karakterističnim vrijednostima iznad 1, koji objašnjavaju 21, 35%, 8,75%, 4,73%, 3,68%, 3,44%, 2,94%, 2,86% i 2,66% varijanse. Pregledom dijagrama prevoja utvrđeno je po-stojanje jasne tačke loma iz treće komponente. To su podržali rezultati paralelne analize, sa tri komponente čije karakteristične vrijednosti pre-

mašuju odgovarajuće vrijednosti praga dobijene pomoću jednako velike matrice slučajnih brojeva (40 promjenljivih x 1916 ispitanika). Odlučeno je da se za dalje istraživanje zadrže tri komponente.

Rješenje sa tri komponente je objasnilo 34,84% ukupne varijanse pri čemu je doprinos prve komponente 21,35%, druge komponente 8,75% i treće komponente 4,73%. Da bi se lakše pro-tumačile navedene komponente sprovedena je oblimin rotacija. Rotirano rješenje ukazalo je na prisustvo velikog broja promjenljivih koje daju težinu svakom od tri faktora, pri čemu skale bla-gonaklonosti tj. benevolentnosti daju veliku teži-nu komponenti 1, stavke restriktivnosti veliku te-žinu komponenti 2, a stavke liječenja mentalno oboljelih u zajednici veliku težinu komponenti 3. Između sva tri faktora je utvrđena niska korela-cija.

Faktori1 2 3

Dio varijanseobjašnjen

zajedničkim faktorom

Tabela 15. Faktorske težine komponentiNapomena: Podebljane su glavne faktorske težine za svaku stavku

Moramo biti mnogo tolerantniji prema odraslima sa mentalnim poremećajima u našem društvu.

Naša je odgovornost osigurati najbolju moguću brigu odraslim sa mentalnim poremećajima.

Usluge vezane za mentalno zdravlje što je više moguće trebaju biti dostupne kroz ustanove orjentisane na zajednicu.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima treba ohrabrivati da prihvate dužnosti normalnog života.

,716

,682

,637

,635

-,002

-,128

-,008

-,041

,092

-,085

,144

,103

,543

,497

,458

,447

47

Stanovnici bi trebali prihvatiti smještanje ustanova za mentalno zdravlje u njihovom kraju koje će služiti potrebama lokalne zajednice.

Lokalno stanovništvo se ne treba plašiti osoba koje dolaze u njihovo susjedstvo po usluge iz oblasti mentalnog zdravlja.

Naše psihijatrijske bolnice/odjeli više izgledaju kao zatvori nego kao mjesta gdje se odrasle osobe sa mentalnim poremećajima mogu liječiti.

Psihijatrijske bolnice/odjeli su zastarjela metoda liječenja odraslih sa mentalnim poremećajima.

Gotovo svako može postati duševno bolestan.

Najbolje je izbjeći bilo koga ko ima duševnih problema.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima ne treba tretirati kao izopštene iz društva.

Ne bih želio živjeti u naselju sa nekim ko je psihički bolestan.

Odrasloj osobi sa mentalnim poremećajem ne smiju biti uskraćena njena lična prava.

Zastrašujuće je pomisliti da ljudi sa mentalnim poremećajima žive u komšiluku.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima su predugo bile predmet ismijavanja

Niko nema pravo isključiti odrasle osobe sa mentalnim poremećajem iz njegove zajednice.

Odrasloj osobi sa mentalnim poremećajem ne treba davati nikakvu odgovornost.

Više novca od poreznih obveznika se treba izdvajati za njegu i tretman odraslih sa mentalnim poremećajima.

Faktori1 2 3



,438

,433

,393

,364

,624

,340

,594

-,257

,559

-,164

,526

-,281

,513

-,047

-,014

-,119

-,132

,088

,013

,053

-,021

,633

-,132

,605

,016

,578

,133

,567

,107

,350

,376

,012

-,069

,048

,160

,041

-,101

-,085

,224

-,025

,115

-,169

,221

,400

,390

,131

,377

,119

,415

,515

,345

,450

,362

,475

,287

,385

Odrasla osoba s mentalnim poremećajem treba biti izolovana od ostatka zajednice.

Ustanove za mentalno zdravlje trebaju biti udaljenje od stambenih naselja.zajednice.

Žena bi bila nepromišljena da se uda za čovjeka koji je bolovao od mentalnog poremećaja, iako se čini da se potpuno oporavio.

-,244

,212

-,026

,066

,547

,548

,545

,520

-,100

-,273

-,156

-,101

,394

,435

,179

,283

Osobama sa mentalnim poremećajima život u stambenim naseljima može biti dobra terapija, ali su preveliki rizici za druge stanovnike.

48

Lokalno stanovništvo sa dobrim razlozima pruža otpor kada je u pitanju smještanje ustanova za mentalno zdravlje u njihov komšiluk.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima ne zaslužuju našu naklonost.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajima trebaju istu vrstu kontrole i discipline kao i mala djeca.

Svako ko je imao mentalni poremećaj treba biti isključen iz obavljanja neke javne dužnosti.

Povećana potrošnja na usluge iz oblasti mentalnog zdravlja je gubitak poreznog novca.

Najbolji način postupanja sa odraslim osobama koji imaju mentalni poremećaj jeste da ih se drži iza zaključanih vrata.

Čim osoba pokaže znakove mentalnog poremećaja, trebala bi biti smještena na bolničko liječenje.

Lako je razlikovati odrasle osobe sa mentalnim poremećajem od normalnih ljudi.

Trenutno postoji dovoljan broj usluga za osobe sa mentalnim poremećajima.

Smještanje ustanova za mentalno zdravlje u stambeno naselje degradira zajednicu.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajem su daleko manje opasne nego što većina ljudi pretpostavlja.

Odrasle osobe sa mentalnim poremećajem su teret društvu.

Najbolja terapija za mnoge odrasle osobe sa mentalnim poremećajem je da budu dio normalne zajednice.

Jedan od glavnih uzroka mentalnih poremećaja je nedostatak samodiscipline i snaga volje.

Faktori1 2 3



,145

-,488

,481

,005

-,454

-,432

,126

,251

-,257

-,167

,161

-,319

,297

,052

,402

,416

,417

,519

,399

,503

,375

,491

,320

,451

-,117

,446

-,187

,408

-,034

,214

-,141

-,187

,191

,068

,103

-,018

,304

,067

,543

,018

,508

,171 ,179

,165

,474

,347

,325

,420

,502

,147

,262

,242

,252

,384

,347

,470

Potrebno je manje isticati zaštitu javnosti od odraslih osoba sa mentalnim poremećajima.

Većini žena koje su jednom bile pacijenti u psihijatrijskoj bolnici mogu se povjeriti djeca na čuvanje.

Smještanje ustanova za mentalno zdravlje u stambena naselja ne ugrožava lokalno stanovništvo.

Duševna bolest je bolest kao i svaka druga. ,279

,170

-,199

,181

-,066

,043

-,036

-,120

,486

,455

,454

,445

,376

,257

,218

,291

49

U donjoj tabeli prikazan je nivo blagonaklonosti prema osobama oboljelim od mentalnih pore-mećaja među različitim grupama opće popu-lacije. Utvrđena je značajna razlika u nivou bla-gonaklonosti prema mentalno oboljelim među muškarcima i ženama, tj. žene imaju izraženiji stav blagonaklonosti prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja u poređenju sa muš-karcima (t=3,056, p=0,002). Također, utvrđena je statistički značajna razlika u nivou benevolen-tnosti među osobama različitog stepena stručne spreme, bračnog statusa, ali i mjesta stanovanja (Tabela 17). Osobe sa visokom stručnom spre-mom su značajno više blagonaklone, tj. otvore-ne prema pravima osoba oboljelih od mentalnih poremećaja u poređenju sa osobama koje imaju

srednju stručnu spremu (p<0,01) ili samo osnov-nu školu (p<0,01). Isto tako, osobe sa srednjom stručnom spremom u većem stepenu izražava-ju blagonaklon stav prema mentalno oboljelim u poređenju sa osobama koje imaju završenu osnovnu školu (p<0,01).

Posmatrajući bračni status, utvrđeno je da ra-zvedene osobe imaju značajno manji nivo bla-gonaklonosti prema mentalno oboljelim u pore-đenju sa oženjenim/razvedenim i neoženjenim/neudatim osobama (p<0,01). Osobe koje žive u seoskim sredinama imaju značajno manji nivo blagonaklonosti prema mentalno oboljelim oso-bama u poređenju sa onima koji žive u gradu i prigradskom naselju (p<0,01).

N

N

N

N

942

919

234

1148

945

12,29

637

626

395

70

298

t

F

F

F

P

P

P

P

Spol

Muško

Žensko

Stručna sprema

Bračni status

Mjesto stanovanja

NSS

Oženjen/udata

Grad

SSS

Neoženjen/neudata

Selo

VSS

Razveden/na

Prigradsko naselje

As (srednja vrijednost)




52,80 9,88

9,183,056 0,002

54,15

51,55

53,64

54,65

10,76

9,120

9,14

53,55

53,50

50,88

9,45

9,95

10,17

3,346

36,273

0,035

0,000

11,442 0,000

55,18

50,60

55,17

8,67

11,52

8,35

As (standardna devijacija)




Tabela 16. Srednje vrijedosti na skali benevolentnosti prema licima oboljelim od mentalnih poremećaja prema socio-demografskim karakteristikama

50

Na nivou restriktivnosti, tačnije ograničavanja i smanjivanja prava mentalno oboljelim licima utvrđena je značajna razlika među osobama sa različitim stepenom stručne spreme (F=18,180, p=0,000), kao i među onima koje žive u različitim tipovima naselja (F=22,393, p=0,000).

Osobe iz seoskih sredina su značajno restriktiv-nije u poređenju sa onima koje žive u gradskim

(p<0,01) ili prigradskim sredinama (p<0,01). Ta-kođer, osobe sa najnižom stručnom spremom imaju najveći nivo restriktivnost u poređenju sa srednjom i visokom/višom stručnom spremom (p<0,01), a osobe sa visokom/višom stručnom spremom imaju značajno manje izraženu restrik-tivnost u poređenju sa srednjom stručnom spre-mom (p<0,01).

N

N

N

N

944

918

235

1149

946

1229

637

626

395

70

298

t

F

F

F

P

P

P

P

Spol

Muško

Žensko

Stručna sprema

Bračni status

Mjesto stanovanja

NSS

Oženjen/udata

Grad

SSS

Neoženjen/neudata

Selo

VSS

Razveden/na

Prigradsko naselje





54,38 12,40

12,190,358 0,721

54,18

57,67

54,73

52,88

13,78

12,08

11,56

54,46

53,55

56,92

12,00

12,56

13,04

2,522

22,393

0,081

0,000

18,180 0,000

51,68

52,64

53,17

11,76

13,13

11,99





Tabela 17. Srednje vrijednosti na skali restriktivnosti prema licima oboljelim od mentalnih poremećaja prema socio-demografskim karakteristikama

51

Mentalno zdravlje u zajednici, tačnije pozitivan odnos i prihvatanje osoba koje su imale mentalni poremećaj, značajno više je izraženo kod osoba sa visokom/višom stručnom spremom u poređe-nju sa srednjom stručnom spremom i onima koji imaju završenu osnovnu školu (p<0,05). Osobe

koje žive u prigradskom naselju imaju više izra-žen stav prema mentalnom zdravlju u zajednici u poređenju sa osobama iz gradskih i seoskih sre-dina (p<0,01). Također, razlika je značajna ukoli-ko poredimo osobe iz gradskih i seoskih sredina (p<0,05).

N

N

N

N

941

918

235

1148

944

1226

635

625

395

70

298

t

F

F

F

P

P

P

P

Spol

Muško

Žensko

Stručna sprema

Bračni status

Mjesto stanovanja

NSS

Oženjen/udata

Grad

SSS

Neoženjen/neudata

Selo

VSS

Razveden/na

Prigradsko naselje





19,78 4,15

4,021,826 0,068

20,12

19,60

19,88

19,95

4,49

4,06

4,11

19,90

20,17

19,54

3,90

4,12

4,10

1,994

10,304

0,136

0,000

3,298 0,037

20,40

19,28

20,83

4,36

4,28

3,83





Tabela 18. Srednje vrijednosti na skali mentalnog zdravlja u zajednici prema socio-demografskim karakteristikama

52

4.1.5. Stavovi i znanje zdravstvenih radnika u području mentalnog zdravlja

Da bi se utvrdili stavovi zdravstvenih radnika u području mentalnog zdravlja, u narednom poglavlju ćemo prikazati nivo znanja, karakteristike stava i socijalnu distancu zdravstvenih radnika prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja u poređenju sa općom populacijom, kvota kojima su obuhvaćeni zdravstveni radnici službe porodične medicine i opća populacija.

Na Tabeli 16 prikazani su tačni odgovori na tvrdnje o mentalnom zdravlju, liječenju, te karakteristikama mentalnih poremećaja među općom populacijom i zdravstvenim radnicima (doktori i zdravstveni tehničari). Nivo znanja u ispitanim populacijama je visok u pogledu poznavanja činjenice da se mentalni poremećaji mogu liječiti kao i svi drugi poremećaji, kao i da

stres može uzrokovati druge organske bolesti. Veći procenat zdravstvenih tehničara i doktora medicine (81,3%:92,2%) navodi da su poremećaji ishrane mentalni poremećaji u poređenju sa pripadnicima opće populacije (62,2%).

Pravilno identificiranje tvrdnje da je „mentalno zdravlje samo odsustvo mentalne bolesti“ kao netačne je prisutno kod 77,1% doktora, gotovo polovine tehničara i oko jedne trećine pripadnika opće populacije (27,2%). Značajno je istaći da svega 36,0% doktora i 9,5% tehničara u službi porodične medicine kao netačnu identificira tvrdnju da „osobe oboljele od shizofrenije imaju podvojenu ličnost“! Podjednak procenat ispitanika u općoj populaciji i među zdravstvenim tehničarima (oko 20%), a svega 56,8% doktora, navodi kao netačnu tvrdnju da „psihijatrijski lijekovi tokom liječenja najčešće stvaraju zavisnost“.

Općapopulacija

Zdravstvenitehničar

Doktormedicine

Tvrdnje

Poremećaji ishrane (anorexia nervosa, bulimia nervosa) su mentalni poremećaji.Psihijatrijski poremećaji se mogu liječiti kao i sve druge medicinske bolesti (bolesti srca, dijabetes i sl.).Mentalno zdravlje je samo odsustvo mentalnog poremećaja.

Tokom psihoterapije klijenti, uglavnom, leže na kauču i govore prvo što im padne na pamet.Djeca ne mogu oboljeti od anksioznosti i depresije.

Stres može uzrokovati druge bolesti kao što su rak, visok pritisak, mentalne poremećaje.Osobe koje su se oporavile od mentalnih poremećaja nisu sposobne da se vrate na posao.Osobe oboljele od shizofrenije imaju „podvojenu /dvostruku ličnost“.poremećaji.Psihijatrijski lijekovi tokom liječenja najčešće stvaraju zavisnost.

62,2 %

77,3 %

27,2 %

36,8 %

55,0 %

87,0 %

59,7 %

13,9 %

19,4 %

81,3 %

86,3 %

49,4 %

55,6 %

76,8 %

96,4 %

84,6 %

9,5 %

20,1 %

92,2 %

89,3 %

77,1 %

75,0 %

85,7 %

98,2 %

95,6 %

36,0 %

56,8 %

Tabela 19. Pravilno identificiranje osnovnih činjenica o mentalim poremećajima u općoj populaciji i među zdravstvenim radnicima

53

Posmatrajući sublimirane odgovore, tačnije nivo poznavanja činjenica o mentalnom zdravlju među ciljnim populacijama istraživanja, utvrđeno je da najveći procenat opće populacije (33,2%) identificira pravilno 1 do 3 činjenice o mentalnom zdravlju, a 66,7% tehničara identificira pravilno 4 do 6 činjenica. Najveći procenat doktora medicine, njih 70,8%, poznaje 7 do 9 činjenica o mentalnom zdravlju (Grafikon 11). Navedene razlike su statistički značajne (χ²=206,229. df=4, p<0,01).

Grafikon 11. Nivo poznavanja osnovnih činjenica o mentalnom zdravlju među općom populacijom, zdravstvenim tehničarima i doktorima medicineOpšta populacija 1 do 3, 33.2 %

Opšta populacija 4 do 6, 51.1 %

Opšta populacija 7 do 9, 15.7 %

Zdravstveni tehničar 1 do 3, 7.7 %



Doktor medicine 1 do 3, 2.7 %



54

Među općom populacijom 2,5% ne navodi tačno niti jednu činjenicu o mentalnom zdravlju, a 0,4% navodi tačno sve činjenice. Među doktorima medicine 15% tačno identificira sve činjenice o mentalnom zdravlju, a to čini svega 0,6% zdravstvenih tehničara. Među zdravstvenim radnicima nema onih koji ne poznaju niti jednu činjenicu o mentalnom zdravlju.

Pri prikazu rezultata stavova zdravstvenih radnika prema osobama sa mentalnim poremećajem u odnosu na opću populaciju koristit ćemo raspodjelu odgovora na skali stavova zajednice prema mentalno oboljelim licima (CAMI). Veći sumarni skor na skali upućuje na pozitivan stav prema mentalno oboljelim i obratno.

Primjenom univarijantne analize varijanse (ANOVA) utvrđena je statistički značajna razlika u postignuću na skali stava prema mentalno oboljelim licima (F=33,137, p<0,01) među ciljnim populacijama istraživanja (opća populacija, zdravstveni tehničari i doktori medicine). Primjenom LSD post hoc testa utvrđena je međugrupna razlika, tačnije statistički značajno veći nivo postignuća na skali stava prema mentalno oboljelim licima je prisutan kod doktora medicine u poređenju sa općom populacijom i zdravstvenim tehničarima (p<0,01), kao i među zdravstvenim tehničarima u poređenju sa općom populacijom (p<0,05). Navedeno upućuje na zaključak da zdravstveni radnici imaju pozitivniji stav prema mentalno oboljelim u poređenju sa općom populacijom.

U pogledu zastupljenosti socijalne distance među zdravstvenim radnicima i općom populacijom utvrđena je statistički značajna razlika u nivou socijalne distance među općom populacijom, zdravstvenim tehničarima i doktorima medicine prema oboljelim od shizofrenije (F=14,317, p<0,01), depresije (F=24,168, p<0,01),

anksioznosti (F=30,231, p<0,01), liječenim od alkoholizma (F=9,549, p<0,01) i narkomanije (F=6,172, p<0,01), mentalno zaostalim osobama (F=13,636, p<0,01) i osobama oboljelim od poremećaja ishrane (F=15,707, p<0,01) (Tabela 19).

N AS SDCiljna populacija istraživanja

Opća populacija

Zdravstveni tehničari

Doktori medicine

Ukupno

731

171

115

1.017

139,93

143,76

154,54

142,23

17,73

18,55

19,55

18,65

Tabela 20. Prosječna vrijednost na skali stava zajednice prema mentalno oboljelim licima među općom populacijom, zdravstvenim tehničarima i doktorima medicine

55

Tabela 21. Stepen socijalne distance prema različitim vidovima mentalnog oboljenja među općom populacijom, dzrvstvenim tehničarima i doktorima medicine

N

N

731

731

171

171

115

115

1.017

1.017

Anksioznost

Mentalno zaostali

Ciljna populacija

Ciljna populacija

Opća populacija

Opća populacija



Doktori medicine

Doktori medicine

Ukupno

Ukupno

Shizofrenija

Alkoholičari

AS (SD)

AS (SD)

AS (SD)

AS (SD)

AS (SD)

AS (SD)

17,11 (4,24)

15,47 (4,86)

17,15 (4,15)

16,28 (4,23)

18,18 (4,15)

15,61 (5,06)

18,16 (4,34)

16,71 (4,27)

15,09 (3,97)

16,95 (4,70)

15,26 (4,12)

17,78 (4,74)

17,26 (4,36)

18,90 (4,75)

19,95 (4,33)

17,22 (5,37)

20,38 (4,55)

18,50 (4,40)

15,37 (4,10)

17, 31 (4,75)

17,61 (4,33)

15,69 (4,98)

17,69 (4,35)

16,60 (4,31)

Depresija

Narkomani

Primjenom LSD post hoc testa utvrđena je međugrupna razlika u nivou socijalne distance među ciljnim grupama istraživanja. Naime, doktori medicine imaju značajno manji nivo socijalne distance prema oboljelim od shizofrenije u poređenju sa zdravstvenim tehničarima (p<0,01) i općom populacijom (p<0,01). Prema oboljelim od depresije, anksioznosti, liječenim alkoholičarima i osobama oboljelim od poremećaja ishrane doktori medicine imaju izražen značajno manji nivo socijalne distance u poređenju sa zdravstvenim tehničarima i općom populacijom. Također, zdravstveni tehničari imaju značajno niži nivo

socijalne distance prema navedenim grupama oboljenja u poređenju sa općom populacijom.

Za razliku od prethodno navedenih oboljenja, u pogledu socijalne distance prema narkomanima i mentalno zaostalim osobama doktori medicine imaju izražen značajno manji nivo socijalne distance u poređenju sa zdravstvenim tehničarima (p<0,01) i općom populacijom (p<0,01). Razlika u nivou socijalne distance prema narkomanima i osobama koje zaostaju u razvoju među općom populacijom i zdravstvenim tehničarima nije prisutna.

56

4.2. Fokus grupe

Kako bismo ispitali stavove i uvjerenja različitih grupa ljudi, održane su četiri fokus gru-pe, dvije u općoj populaciji, tačnije jedna u seo-skoj i jedna u gradskoj sredini. Sa zdravstvenim radnicima su održane dvije fokus grupe, jedna sa doktorima-specijalistima porodične medici-ne i jedna sa zdravstvenim tehničarima koji rade u službi porodične medicine. Prema oblastima obuhvaćenim fokus grupama, dobijeni rezultati su sistematizirani u odgovarajuće cjeline:

1) Shvatanje mentalnog oboljenja/iskustvo u kontaktu sa mentalno oboljelim osobama,2) Zastupljenost stigme i diskriminacije prema mentalno oboljelim osobama,3) Razlozi za stigmu i diskriminaciju prema men-talno oboljelim licima,4) Načini prevazilaženja stigme i diskriminacije.

4.2.1. Opća populacija RS

Učesnici fokus grupa opće populacije navode da se mentalni poremećaj ispoljava pu-tem ponašanja. Percepcija mentalnog obolje-nja se svodi na odstupanje od općeprihvaćenih normi ponašanja. Također, jedno od zastupljenih objašnjenja mentalnog poremećaja se svodi na njegovo definiranje kao organskog poremećaja: Urbana sredina: „Kada osoba ima poremećaje u ponašanju, ne samo u ponašanju ali se, uglavnom, manifestira u ponašanju, kroz određene vrste tiko-va, kada je odsutna, odsutnost govora ili previše priča.“

Ruralna sredina: „Neko oštećenje na mozgu, po-remećaj neki...“Osobe sa mentalnim poremećajem se opisuju kao nepredvidive, neshvaćene sa specifičnosti-

ma karakterističnim za određeno mentalno obo-ljenje.

Urbana sredina: „Zavisi od bolesti...mogu biti izrazito povučene, mogu biti izrazito agresivne, zavisno od tipa mentalnog oboljenja...generalno, možemo reći da su eventualno drugačije, ali gleda-jući posebne grupe oboljenja- imaju specifičnosti.“

Urbana sredina: „Teško ih je prepoznati na ulici, ali mislim da su neshvaćene.“

Urbana sredina: „Ja mislim da su sve te osobe devijantne, odnosno da u nekom trenutku ispolje svoju agresivnost bez obzira koliko na početku one bile mirne...to je neki poremećaj i to na kraju dođe do toga hoće li one prema sebi nešto da urade ili prema drugom, ali mislim da su uvijek nasilne.“

Ruralna sredina: „Mislim da su nepredvidive. Ne možeš nikada znati šta će ispoljiti.“

Ruralna sredina: „Svi različito ispoljavaju to svoje mentalno stanje. Obično odskaču od ostalih ljudi.“

Većina učesnika je bila u kontaktu sa osobom koja ima mentalnih poteškoća. Iskustvo u direktnom kontaktu je različito i kreće se od pozitivnog do negativnog. Ističe se značaj tre-nutnog stanja osoba koje su mentalno oboljele, jer ono determinira iskustvo u datoj situaciji. S druge strane, jedan dio učesnika, iako ne ističe direktni kontakt sa osobama koje imaju mental-ne poteškoće, ispoljava strah od potencijalnog kontakta, te ističe nepredvidivost i nemogućnost da se kontroliraju navedena stanja.

Urbana sredina: „U svakom slučaju iskustvo je različito, zavisi od epizode do epizode, ali nikad ni-sam imao negativno iskustvo.“

57

Urbana sredina: „U suštini, to su ljudi koji su među nama i svakome od nas se može desiti da u nekom momentu u životu na neki izazov ne odgovorimo kako bismo željeli i da dođemo u neko stanje....“

Urbana sredina: „Ja isto poznajem osobu, meni lično nikada ništa nije uradila. Međutim, ja nikada ne bih smjela da ostanem nasamo sa njom.“

Ruralna sredina: „Ja nisam imala neko iskustvo...jedino kada se sretneš na ulici sa ljudima i na njima se vidi da su mentalno oboljeli, ali da sam imala lič-no iskustvo- to ne.“

Ruralna sredina: „Poznajem nekoliko ljudi koji su mentalno oboljeli....nisu bili agresivni, prepoznaju se samo po tom lutanju po selu. Po nekim njihovim simptomima se vidi da su oboljeli....“

Učesnici fokus grupa kao glavne razloge za stigmu i diskriminaciju navode nedovoljnu in-formiranost i neznanje. Prema njihovim riječima, za to su djelomično odgovorni profesionalci i in-stitucije.

Urbana sredina: „Nema informacija. Kod mene je na selu skoro bio jedan slučaj, ženi od 25 godina se odjednom počelo nešto da priviđa. Njeni roditelji su reagirali tako da su mislili da su nju obuzeli zli duhovi. Zvali su sveštenike, hodže, bacali zapise i sl. U današnje vrijeme!! .... Ali, mislim da ni u grad-skim sredinama nije ništa bolje, ljudi su poprilično zatvoreni....“

Urbana sredina: „Ja mislim da je glavni uzrok ne-obrazovanost. Počet ću od sebe, koliko sam malo upoznata sa tom oblašću.“

Ruralna sredina: „Nedovoljna edukacija, nezain-teresiranost društvenih struktura...edukacija više nije kao što je nekad bila...sve je nekako zakazalo...sve.“

Odbacivanje od porodice, neblagovre-meno prepoznavanje poteškoća i sakrivanje po-remećaja u krugu porodice se ističu kao jedan od faktora koji dovode do stigme i neblagovreme-nog liječenja.

Urbana sredina: „Prvo da se porodica osvijesti, da ima u porodici, u kući, neko ko je bolestan, da se konsultira stručnjak i da se onda ide na socija-lizaciju.“

Ruralna sredina: „Roditelji, kada uoče problem kod djeteta, oni to kriju. Niko ne shvata da je to bolest, isto kao kada te boli glava, pa odeš kod doktora. Kod nas, kada dijete malo, konkretno ima problem, kada to roditelj vidi, to se krije da ne čuje komšija i da ne čuje ostala rodbina.“

Urbana sredina: „Problem je u porodici ako to ignoriraju, pokušavaju da zakamufliraju, a i sama sredina je poprilično neobrazovana.“

Među razlozima koji doprinose razvoju stigme i diskriminacije ističe se strah od men-talnog oboljenja i bolesti uopće. Ljudi zaziru od mentalno oboljelih osoba, plašeći se da bi se to isto moglo desiti i njima, kao i zbog percepcije mentalno oboljelih kao nepredvidivih i agresiv-nih.

Urbana sredina: „Mene malo brine taj strah koji ljudi unaprijed osjećaju, čim se spomenu te vrste oboljenja, odmah je ta agresija: Da li će on meni nešto uraditi ili ne? To ne mora biti tako.“

Urbana sredina: „Mislim da nema te bolesti sa kojom ćemo se hvaliti, to je nešto čega se stidimo, to nas uče od malih nogu, da se bolesti treba sti-djeti. Mentalne malo više, jer nam je to pomalo ne-jasno i ne znamo kako da se ponašamo, ali bolesti guramo i sakrivamo pred svijetom. To je najveći problem, osjećanje stida. Pored straha da će neko

58

da nas ugrozi, da nam napravi štetu, postoji još je-dan razlog za osjećanje straha a to je koliko sam ja daleko od ovoga; to je nešto što može da se desi i meni, nekom meni bliskom....“

Ekonomska kriza, neimaština i otuđenje ljudi su navedeni kao jedan od razloga za stigmu. Utjecaj neimaštine i socijalne krize kao faktor sti-gme i manjka brige za mentalno oboljele više se ističe u fokus grupi iz seoske sredine.

Urbana sredina: „Ljudi su u današnje vrijeme za-okupljeni svojim problemima, bore se za golu eg-zistenciju. Ja to, sa jedne strane, razumijem, a sa druge ne.“

Ruralna sredina: „Nemamo mi možda stav takav koliko smo mi nemoćni, društvo je nemoćno i iscr-pljeno. Nemaš ti ni sredstava ni za šta, ali kamoli za to, nema ni posla više.... nemaš ga gdje uposliti, nemaju gdje ni zdravi naći posla, a tek sa poreme-ćajima. Osnovni problem je siromaštvo, toga će biti sve više, ljudi će pucati.“

Ruralna sredina: „Mislim da je društvo surovo, ti ljudi su prepušteni sami sebi i totalno izolirani.“

Da bi se prevazišle stigma i diskrimina-cija, predlažu se mjere koje bi se odnosile na edukaciju i informiranje ljudi, veću angažiranost i podršku porodice, ali i profesionalaca/ustano-va. Na pretposljednjem mjestu se ističe kontakt sa mentalno oboljelim osobama i djelovanje na emocije stida i straha od mentalne bolesti. U seoskim sredinama ljudi više ističu informiranje putem medija i TV-a, a u gradskoj sredini navode značaj edukacije i promocije mentalnog zdravlja od ustanova i profesionalaca.

Urbana sredina: „Zato je potrebna edukacija od malena, pa kada se dođe u te godine... to je proces koji će zaživjeti ako krenemo sada od nekoga ko ima deset godina, pa dok dođe u 40. godine kada će da razvije blago pozitivan stav. Kod starijih oso-ba je teško sada razbiti negativan stav.“

Urbana sredina: „Mislim da profesionalci treba da rade na edukaciji ljudi o vrsti mentalnih oboljenja, nivoima, te kako ljudi mogu da reagiraju. Da ljudi shvate da sva mentalna oboljenja nisu ista i da ih prosto ne moramo izbjegavati i da im možemo i pomoći. Opet, normalno je da sve ono što ne zna-mo da nam stvara strah, tako da mislim da treba da educiramo mlade, odrasle i starije i sve na razne načine.“

Urbana sredina: „Ja bih insistirala na zdravstve-nom vaspitanju kao, na početku, fakultativnom, a zatim obaveznom vidu nastavnog programa....“

Ruralna sredina: „Pa i naši mediji, umjesto da ma-nje ističu političare, potrebno je da prikažu neku emisiju sa oboljelim. Znam, kada naiđe na TV-u neka edukativna emisija, da sve napustim i gledam je, jer me interesira.“

Ističe se i značaj emotivnog dijela poru-ke. Učesnici fokus grupa su djelomično isticali značaj ličnog iskustva i empatije kao osnove za podsticanje brige o mentalnom zdravlju i ljudi-ma koji imaju emotivnih poteškoća.

Urbana sredina: „Bitno je naglasiti da to postoji (mentalni poremećaji), da je dio svakodnevnice, možda je pored mene osoba sa poteškoćama, ali šuti on- šutim ja.“

Urbana sredina: „Prema mom mišljenju, kontakt je najbolji način. .....za mene je najbitnije kada mi neko pruži informaciju iz ličnog iskustva, da je on

59

nešto vidio i doživio, nego kad ja pročitam, pa ja to teoretski sagledam i upijem tu informaciju. Lakše prihvatim informaciju kada mi je neko prenese kao lično iskustvo.“

Učesnici fokus grupa iz seoske sredine su više isticali značaj zajednice i društva koje treba i može da pruži brigu i pažnju osobama sa men-talnim poremećajima. Oni ističu da lokalna za-jednica može da učini najviše.

Ruralna sredina: „Svi moramo biti tolerantniji prema tim osobama. Nemamo mi velike moguć-nosti.... jedino što sada možemo jeste da djelujemo kao sredina, da malo budemo tolerantniji prema tim ljudima da im pokušamo pomoći. Nemamo mi šta očekivati od države.“

Ruralna sredina: „Moje mišljenje, kada bi mene sada stavili među njih deset, kako bi god ja skrenu-la...tako bi nas deset utjecalo na jednog, mi bismo ga čupali....kao što bih i ja među njih deset pukla, tako bi nas deset pozitivno utjecalo na jednog... ako bi i nešto uradio i rekao kako ne treba, ne bi-smo ga osuđivali, pokušali bismo mu objasniti na blaži način ili dati mu podršku ako je nešto uspio ...ja mislim da bi se tada uspio izvući, naravno, uz neku terapiju.“

Iza isticanja značaja i pozitivnog utjecaja lokalne zajednice krije se zaziranje od zdravstve-nog sistema, te nevjerica da su zdravstveni radni-ci u stanju da pomognu i podrže oboljelu osobu.

Urbana sredina: „Mislim da je za početak ključno da se uspostavi dobra komunikacija između poro-dične medicine i CMZ-a. Oni moraju da postanu najbolji drugovi na svijetu, da se sve ne svede na prosljeđivanje uputnice....ako postoji tim koji čine doktor, medicinske sestre i hiljadu i nešto pacijena-ta, onda taj tim treba da komunicira sa CMZ-om.

Postoji ta otvorena komunikacija, ne samo uputni-ca, jer mi čovjeka svodimo na papir.“

Ruralna sredina: „Ali, dešava se da ljudi završe školu (misli na psihologe, psihijatre i sl.) pa ne znaju pomoći takvim osobama.“

4.2.2. Zdravstveni radnici

U pogledu odnosa zdravstvenih radnika prema osobama koje su oboljele od mentalnih poremećaja, obuhvaćena su pitanja koja se od-nose na svakodnevni kontakt i iskustvo zdrav-stvenih radnika u odnosu prema mentalno obo-ljelim osobama, ali i pacijentima koji se nalaze u stanju krize i mentalnih poteškoća. Iskustvo dok-tora i zdravstvenih tehničara je „dobro“ u odno-su prema hroničnim pacijentima, prvenstveno onima koji „redovno uzimaju terapiju“. Istovre-meno, za novootkrivene slučajeve ističe se da su potrebni duži kontakt, razgovor i preispitivanje kako bi osoba prihvatila da ima psihički problem i samim tim se odlučila na adekvatan tretman.

Doktor: „.... Kada bih izdvajala, to je jedna od naj-boljih grupa pacijenata po sistemu naručivanja i uzimanja terapije, jako je dobra saradnja.... sada, ta dobra saradnja je možda i uvjetovana time što me dobro poznaju, poznaju svog ljekara kod kojeg idu i imaju povjerenja, tako da sam ja prezadovolj-na.“

Medicinska sestra: „Vežu se za nas, za određenu osobu u porodici ili u ambulanti, a pristup je prema svakom pacijentu svakog od nas jednak....svakog doživljavamo kao najužeg člana porodice i tako se prema njima postavljamo i tako i oni nama prilaze, kao porodici.“

Doktor: „Obično je za takvog pacijenta potrebno izdvojiti više vremena ukoliko se predosjeti da se u

60

pozadini nekog problema krije mentalna poteško-ća. Obično im kažemo da je potrebno da potraže pomoć od druge specijalnosti, psihijatra.....mi smo još možda takvo društvo gdje je to ‘skrivena bolest’, malo pacijenata voli o tome da priča i kada ima probleme, neće da ga iznese i hoće da ga prikrije. Često ističu neki drugi problem.“

Doktor: „Tek nakon četvrtog- petog dolaska, kada on traži ili vi izgradite povjerenje i komunikaciju, onda uspijete da ga uputite na liječenje. To je pro-ces koji zahtijeva vrijeme i izgradnju povjerenja, tek nakon toga će osoba da vam se povjeri....“

S obzirom na to da je u praksi izražen „sre-ćom, veoma mali procenat“ onih koji ne prihva-taju činjenicu da se iza poteškoća krije mentalno oboljenje, najčešće se navedeno stanje preva-zilazi izgradnjom povjerenja između pacijenta i doktora. Gotovo svi učesnici fokus grupe (dokto-ri) ističu da je nedostatak vremena faktor koji ih sputava da ostvare dublji kontakt sa pacijentom i povjerenje kao nužni preduvjet za prihvatanje liječenja i prevazilaženje mentalnih poteškoća. Značaj pružanja adekvatnih informacija pacijen-tu o funkciji i ulogama CMZ-a izlazi na površinu kroz razgovor sa članovima fokus grupe.

Medicinske sestre: „Mi imamo pacijenata koji nisu zvanično registrirani (misli na određenje men-talnog poremećaja), ali, prema mom skromnom mišljenju, trebali bi, jer se ponašaju tako. Možda će i biti....mislim da takvih ima više, puno više (nede-tektiranih).“

Doktor: „Ja to pokušavam i vidim da uspijeva: kada mogu da izdvojim vrijeme, dovoljno vreme-na, kada ga dobro saslušam, kada mi uvjeti to do-zvole. Pa jednom, pa dva puta, pa tri puta......kada imamo dovoljno vremena da razgovaramo, on shvati da razumijem njegov problem, njegovu teži-

nu.... Ali, kada svaki dan u ambulanti imate šezde-set ljudi, vi nemate vremena....onda pršte uputnice na sve strane....“

Doktor: „Kako da kažem, kada se kaže ‘na prvu loptu’, potrebno je vrijeme da osoba to shvati, da prihvati taj strah i da do pacijenta dopre suština problema. Mnogi ne žele sa tim da se suoče, poku-šavaju da pronađu neki drugi uzrok kod specijali-sta, potroše dosta novca na privatne usluge i vrate se i onda vide (prihvate) šta je. Ja u najvećem broju slučajeva, kada uočim problem, odmah šaljem u CMZ,“

Doktor: „Njima (pacijentima) je bitno približiti od-lazak u CMZ, da to ne znači da je on lud.“

Istovremeno, kada je riječ o odgovorno-sti pacijenata u pogledu poštivanja savjeta dok-tora i sistema naručivanja, specijalisti porodične medicine ističu da nekada sami pacijenti stvaraju „gužvu u čekaonici“, te da dolaze u „zadnji mo-menat“ po terapiju, neki to čine upravo da bi izbjegli razgovor sa doktorom.

Doktor: „Mislim da oni od zdravstvenih radnika imaju svu potrebnu podršku, pažnju i vrijeme...pa-cijent ponekad dođe u vrlo nezgodnim situacijama i želi sve da preskoči, da bude prvi u redu. Nekada je to nemoguće, jer i ispred pacijenta sa mentalnim oboljenjem ima neko ko je vitalno ugrožen i kojem je potrebna pomoć i više pažnje, i to su obično te situacije kada mi imamo probleme sa njima i kada ne žele da čekaju.“

Doktor: „Ima i slučajeva kada dolaze namjerno na kraju radnog vremena...žure, hitno im treba terapi-ja, da se što manje zadrže kod nas...da bi pobjegli, ustvari, od svog problema i da ne bi došli u situaciju da sa nama razgovaraju....“

61

Saradnja sa drugim službama - Centrom za mentalno zdravlje (CMZ) se ističe kao veoma dobra uz mogućnost poboljšanja zajedničke edukacije i saradnje u sistemu upućivanja i nad-zora nad pacijentom kojem je potrebno pružiti dovoljno vremena, pažnje i empatije.

Doktor: „Mislim da, ako saradnja postoji, treba da se održava i razvija. Ponekad tim pacijentima bude da i kod nas (služba porodične medicine) i tamo (CMZ) sve prođe brzo, da im se ne posveti vrijeme.... dovoljno vremena. Ako nema njegovog ljekara ili ga mijenja neko drugi, oni taj sistem zamjena ne vole....“

Ističe se i velika zabrinutost zbog preko-mjerne upotrebe sedativa. Kontrola izdavanja sredstava za smirenje je ukazala da pacijenti za „koje se nikada ne bi reklo da ih koriste“ mnogo upotrebljavaju sedative. To pokazuje da su među registriranom populacijom izuzetno prisutni stres i psihički problemi.

Doktor: „Mi nismo ni svjesni koliko naših pacije-nata ima psihičkih problema...da li su veći ili manji. Tek sad uvođenjem recepta vidimo koliko ljudi troši sedativnu terapiju. Koliko njih je samo kupovalo po apotekama, po preporuci psihijatra, tj. nalazu sta-rom pet godina... putem nekog starog recepta koji ne znamo ni kada smo napisali... u nekom dežur-stvu u Hitnoj....“

Doktor: „Mi smo se susreli sa tim problemom neo-čekivano....znamo da se pije i koriste lijekovi, ali u to-likoj mjeri! Bitni su razgovor i promocija zdravlja...“

U pogledu prekomjerne upotrebe seda-tiva, kao glavni razlozi se navode stresan život uvjetovan velikim brojem obaveza, ali i utjecaj ekonomske krize i ratnih dešavanja čije posljedi-ce „tek sada vidimo-nakon dvadeset godina“. Kao

jedan od vodećih razloga stresa se ističe karakte-ristika kapitalističkog društva koje smatra da rad-nik „treba samo da je posvećen poslu, da nema ni radnog vremena“, tako da u „velikom broju sluča-jeva u pozadini poteškoća leži stres na poslu“.

Doktor: „Pogotovo strah od gubitka posla...u da-našnje vrijeme ima dosta ljudi koji nemaju stalan posao...čovjek kada zna da mu je siguran posao, to se lakše može iznijeti. Pacijenti misle da ih bilo ka-kva greška može koštati posla....“

Stav društva prema osobama koje imaju mentalne poremećaje se ocjenjuje kao krajnje diskriminacijski, koje samim tim i nakon liječenja ostaju odbačene i neprilagođene.

Doktor: „Neko sazna da on ima psihički problem, tu se javi odbojnost...Ne znam da li je to u pozadini naše sredine, naroda, ali neko ko ima psihički pro-blem teško se uklapa, on je samim tim malo odba-čen:“

Medicinska sestra: „Znate kakva je naša sredina...naš mentalitet je takav...ti ljudi se izdvajaju.“

Medicinska sestra: „Ima i normalnih ljudi koji to normalno shvataju i prihvataju, kao i mi, zdravstve-ni radnici, ali većina ljudi ih ne prihvata.“

Kao vodeći razlozi za diskriminaciju ističu se neznanje i strah koje je moguće prevazići „čim bi se krenulo sa promocijom i edukacijom“. Podrš-ka zajednice i društva, te porodice je značajna za oporavak osobe nakon liječenja i saradnje sa dok-torom.

Doktor: „Tu je suština problema...kada se ljudima pojasni, javit će se više emocija i uvida u tuđu situa-ciju i samim tim njegov odnos i strah/barijera bi bili manji i drugačiji. Kada čovjek, nakon faze liječenja,

62

počne normalno da funkcionira u društvu, zašto taj potencijal da se ne iskoristi?“

Doktor: „Odmah se etiketiraju i prekriže, a šta mi time pravimo prema tom čovjeku, radnom kolegi i sl. ?? Tako da tu nije samo naša podrška i saradnja sa pacijentom, to je suviše kratko i to trebamo širiti dalje.“

Radi unapređenja svoga rada i odnosa prema pacijentima i osobama koje imaju men-talne poteškoće, doktori ističu potrebu edukacije i povećanja saradnje sa kolegama drugih speci-jalnosti (psihijatar), ali se ističe i vrijeme koje je potrebno za pacijenta kao ključni faktor koji čini osnovu za izgradnju povjerenja i pružanje kva-litetnije zdravstvene zaštite svim osobama, pa tako i onima sa mentalnim poremećajem. Pove-ćan obim usluga, veliki broj pacijenata na dnev-noj osnovi smanjuju kvalitet rada i svode kontakt na pisanje uputnica i „ispunjavanje želja pacijen-tu“. Doktori izražavaju bojazan u vezi sa moguć-nošću sagorijevanja na poslu uslijed velikog op-terećenja (i do 60 pacijenata dnevno) i normi koje se povećavaju.

Doktor: „Potrebno je vršiti zajedničku edukaciju i nas, doktora porodične medicine, i specijalista psi-hijatrije kako bismo razvili komunikaciju i kontakte i educirali se u tom smislu.“

Doktor: „Ti kada nemaš vremena, onda ispunjavaš sve želje pacijentu...ne možeš više ni razgovarati sa njim, ni udubiti se u njegov problem, šta njega boli, zašto on traži uputnicu...“

Doktor: „Sve je to dobro što mi imamo veći broj pacijenata, veći broj pregleda....ali kakvo je naše mentalno zdravlje, šta ostaje iza svega toga...šta ostaje nakon pet godina...koga ćemo mi tako istrošeni savjetovati.“

U pogledu pružanja kvalitetnije brige osobama koje su mentalno oboljele ili koje su pod stresom ističe se potreba edukacije radnika i poslodavaca u smislu blagovremenog javljanja ljekaru, rad sa porodicom i razvijanje programa prevencije koji će podsticati fizičku aktivnost i više forsirati okupacionu terapiju u dnevnim bo-ravcima koje posjećuju osobe sa mentalnim po-teškoćama.

Doktor: „Edukacija je najbitnija, ali ako nema po-drške porodice, a često su članovi porodice registri-rani, pozovem ih pa porazgovaramo, porodica je bitna. Treće su radne organizacije i cijelo društvo. Kada pogledam, njih bih stavila i na prvo mjesto, jer šta da radimo sa takvim pacijentom, kada dođe pod stresom, on uopće ne razmišlja- ni radni kole-ga, ni poslodavac.“

Doktor: „Trpe, rade i boje se dolaska...boje se da će ići na bolovanje, tako da rade dok god mogu. Tako da izbjegavaju da se jave na vrijeme, što bi za njih bilo bolje. Zato je bitna edukacija- koliko je bitno da se ljudi blagovremeno jave ljekaru.“

Doktor: „Saradnja sa porodicom je jako bitna ...nije dovoljno da se napiše otpusna lista ako se osoba vraća u nepripremljenu porodicu. Dok je pacijent na liječenju, potrebno je da se razgovara i radi sa porodicom i da se educira. Potrebno je edu-cirati porodicu osobe sa psihičkim poremećajem kako bi mu se prilagodila.“

Medicinska sestra: „Potrebno je na medijima pri-čati o toj temi; da je to bolest kao i svaka druga, da se to može desiti svakome od nas. Kada mi bude-mo razmišljali tako da se to može desiti bilo kome, onda će se svi drugačije odnositi prema tim osoba-ma. Može se desiti bilo kome...najbližem.“

63

4.2.3. Mediji

Znanje o prirodi mentalnih poremećaja

Kada je u pitanju znanje o prirodi mentalnih obo-ljenja, njihovom nastanku i simptomima, većina učesnika je izjavila da su dovoljno upoznati sa prirodom mentalnih oboljenja, te da posjeduju osnovno znanje o toj temi i da mogu o njoj dis-kutirati. Manji dio učesnika premalo zna o toj temi, jer se nisu previše za nju interesirali, ili se nikada nisu poslovno/privatno bavili problema-tikom mentalnih poremećaja.

Gotovo svi učesnici mogu istaknuti neke zajed-ničke osobine osoba sa mentalnim poremeća-jima, a to bi bile: čudan pogled, odsutnost, za-mišljenost, napadi histerije, plač, neposrednost, naivnost, življenje u posebnom svijetu, usamlje-nost, isključenost iz društva, da su senzibilniji od osoba koje nemaju mentalni poremeć, da često imaju visok IQ, neprilagodljivost, odstupanje od „normalnog“ ponašanja. Navedeno je i da je često zajednička osobina mentalnih bolesnika agresivnost, tj. agresivni ispadi.

„Osobe sa mentalnim poremećajima nisu uključe-ne u društveni život i društveni život ih unaprijed odbacuje ako se utvrdi da su oboljele. Smatram da su takve osobe većinom vezane za agresivnost iako to ne mora biti. Kada čujemo da neko ima psihičko oboljenje, prva asocijacija je da mora biti agresi-van.“

Manji dio novinara je istaknuo da ne zna koje bi bile zajedničke karakteristike osoba sa mental-nim poremećajima.

„Oni su neprimjetni, teško se mogu uočiti, tek kad bismo znali ko su, mogli bismo uočiti neke zajed-ničke karakteristike, neko ponašanje koje se uoča-

va ili očituje kod svih mentalnih bolesnika.“

Kada su u pitanju informiranost i educiranje o mentalnim poremećajima putem medija, uče-snici smatraju da su dosta naučili iz medija o sa-mim poremećajima, mada navode da mediji ovu temu tretiraju jedino kada neki slučaj eskalira. Mediji se gotovo nikako ne bave simptomima i pojedinačnim dijagnozama, već to isključivo bude površno informiranje masa najčešće pu-tem crne hronike.

„Susrećem se sa ovim kroz crnu hroniku. Mediji po-vršno obrađuju ovu temu i uglavnom su fokusirani na PTSP. Neke populacije su slabije tretirane zbog nekih važnijih tema.“

Ponekad se od medija može saznati nešto o ovoj temi ukoliko je Međunarodni dan mentalnog zdravlja, ili ako se održava neki okrugli stol ili se-minar o ovoj temi. S obzirom na postratna zbiva-nja u našoj zemlji, smatraju da se najviše pažnje u medijima pridaje PTSP-u i depresiji, te da najviše znaju o tim problemima.

Na pitanje o tome šta prvenstveno definira oso-bu koja ima neku vrstu mentalnog poremećaja i po čemu bi se one razlikovale od „nas“ dati su različiti odgovori. Veliki dio smatra da se osobe sa mentalnim oboljenjem razlikuju po načinu ponašanja. Kao primjere navode agresivno po-našanje koje prati neku vrstu poremećaja, po-našanje prema drugim ljudima, tj. nepovjerenje prema ostatku zajednice i prilaženje ostalima sa strahom i rezervom.

„Osoba koja nije u stanju ostvariti potpuni druš-tveni kontakt sa drugim osobama. Osoba koja se u nekom segmentu života isključuje. Definira ih to što nisu u stanju 100% da se adaptiraju u zdravu zajednicu.“

64

Također je navedeno da se te osobe često bizar-no ponašaju, te pričaju same sa sobom. Drugi dio učesnika smatra da to što ih razlikuje od drugih ljudi jeste sâm poremećaj, tj. činjenica da imaju psihijatrijsku dijagnozu. Kao prva stvar koja razli-kuje osobe sa psihijatrijskom dijagnoze od onih bez nje navodi se i način njihovog reagiranja. Mentalno oboljeli drugačije reagiraju na stvar-nost, na ljude oko sebe, te su često nepredvidlji-vi, što nas „ostale“, kako učesnici navode, i najviše plaši. Mentalno oboljeli se razlikuju od „ostalih“ i po izgledu. Oni izgledaju zapušteno, neuredno, manje obraćaju pažnju na vlastitu higijenu. Na-vedeno je i da su oni mnogo emotivniji i empa-tičniji od drugih ljudi.

Stav prema integraciji mentalno oboljelih u zajednicu

Povodom ravnopravnog učestvovanja osoba sa mentalnim poremećajima u zajednici, velika ve-ćina učesnika smatra da oboljeli ne mogu funk-cionirati podjednako kao i ostali članovi društva, a manji broj učesnika smatra da oboljeli mogu ravnopravno funkcionirati kao članovi zajednice. Razlozi kojima potkrepljuju ova mišljenja jesu da se mentalna oboljenja razlikuju od drugih vrsta oboljenja, da njihovo funkcioniranje ovisi o vrsti poremećaja, kao i o tome koliko je poremećaj dobro kontroliran. Svi su istaknuli da oboljelim treba omogućiti da ravnopravno funkcioniraju i da im treba osigurati to pravo uz opasku da pret-hodno tim stručnjaka za mentalno zdravlje mora ocijeniti da li su opasni po zajednicu. Kad je riječ o tretmanu mentalnih bolesnika (integracija u društvo ili institucionalizacija), deinstitucionali-zacija, tj. integracija mentalno oboljelih u druš-tvo je opcija koju treba primjenjivati. Samim iz-dvajanjem mentalno oboljelih iz društva još više im nanosimo štetu, te se prema njima treba da ophodimo kao prema ostalim ljudima.

„Današnje društvo bi trebalo biti u mogućnosti da pronađe mjesto za njih na kojem bi se i oni osjećali korisnim, a to je najbitnije.“

Dio učesnika je istakao da je za kombinaciju in-tegracije i institucionalizacije. Smatraju da su za teže poremećaje neophodne institucije (psihija-trijske klinike, bolnice), jer takvim oboljelim po-trebni su konstantna njega i nadzor liječnika, a oboljeli od blažih oblika mentalnih poremećaja i oni koji ne ispoljavaju agresiju trebali bi da budu integrirani u društvo. Jedan učesnik je naveo da je on u većoj mjeri za institucionalizaciju, jer sma-tra da uključivanje u društvo i davanje povlašte-nog položaja mogu biti kontraproduktivni.

Mediji i mentalni poremećaji

O načinu prikazivanja mentalno oboljelih u me-dijima učesnici su imali raznovrsna mišljenja i iskustva. Generalno preovladava stav, a to je zaključak svih učesnika fokus grupa, da su men-talno oboljeli prikazani u negativnom kontek-stu. Oni su prikazani na ponižavajući način, sa podsmijehom, sa sažaljevanjem i osuđivanjem, prikazani su kao luđaci, koljači i monstrumi. Svi učesnici su se složili s tim da se o ovoj temi i pro-blematici najviše piše u rubrikama crne kronike. Mediji su spremni na linč, daju previše detalja koji narušavaju pravo na anonimnost osobe, daju se puna imena i prezimena, dijagnoze i slike osobe koja ima mentalni poremećaj kao počini-telja nekog krivičnog djela. Pri tome bi se trebalo misliti na porodicu i bližnje osobe koja se tretira u medijima, te bi njih trebalo zaštititi od previše detalja i da njihov identitet ostane tajna. Novina-ri bi trebali imati društvenu odgovornost i objek-tivno informirati građane, a ne uznemiravati ih. Prilikom izvještavanja o incidentima u kojima su akteri osobe sa psihijatrijskom dijagnozom me-diji isključivo misle na veći tiraž i čitanost, daju

65

bombastične naslove, njihov pristup je senzaci-onalistički, neetičan, stvara se okruženje u kojem prevladavaju strah i panika, svemu se pristupa površno u svrhu zadovoljavanja želja mase, ne prati se sâm poremećaj, već događaj. Ovakvim načinom izvještavanja, kako ističu učesnici, stva-ra se pogrešna slika o osobama koje boluju od mentalnog poremećaja, te one same ne žele da potraže stručnu pomoć jer se boje osude.

Velika većina učesnika u fokus grupama se ne slaže sa ovakvim načinom prikazivanja oboljelih u medijima, „Treba djelovati edukativno.“ Novinari nemaju vremena da istražuju zašto je neko obo-lio od mentalnog poremećaja, tj. zašto je oboljeli, naprimjer, nekome ili sebi nanio štetu, ali takav pristup u medijima će uvijek biti preovladavaju-ći, jer „prodaje novine“.

„Mediji pomjeraju granice prema lošijem.“

Postoji priručnik Svjetske zdravstvene organiza-cije o tome kako o čemu treba izvještavati i po-trebno je da ljudi koji se time bave poštuju uput-stva iz tog priručnika. Svi učesnici u svim grupama su izjavili da smatra-ju da novinari nisu dovoljno upoznati sa proble-mima osoba sa mentalnim poremećajima. Niko od prisutnih nije prošao neku edukaciju kada je u pitanju ova tema, niti o samim poremećajima, niti o pravilnom izvještavanju kada je mentalno zdravlje u pitanju. Generalni stav jeste da novi-nari nisu dovoljno educirani o ovoj temi, kao i o većini drugih specifičnih tema. Novinari danas nemaju vremena da se posvete nekoj temi, u jed-nom danu rade paralelno po nekoliko stvari koje dobiju od urednika, sve se obavlja rutinski, brzo i bez većeg posvećivanja temi o kojoj se izvješta-va/piše. Nema više specijaliziranih novinara, ta vrsta kadra je nestala poslije rata.

„Novinari pokrivaju širok spektar tema, nema spe-cijaliziranja. Potrebna je edukacija, novinari su danas ‘univerzalci’, nema usmjeravanja. Urednici traže crnu hroniku, sport i sex.“

Preovlađujuće mišljenje je da je novinarima ne-ophodna edukacija o temi mentalnog zdravlja u obliku seminara, okruglog stola ili radionice. Zbog specifičnosti dinamike novinarskog posla, bitno je da edukacija bude kratka i sažeta. Ista-knut je i problem urednika. Često novinar napi-še članak poštujući pri tome sve etičke principe i u skladu sa kodeksom. Međutim, u tom slučaju urednik procijeni da članak nije dovoljno privla-čan i prilagodi ga kako bi povećao tiraž. Prema tome, i urednike je potrebno educirati, ili uvesti strožije mjere kažnjavanja za neprofesionalno iz-vještavanje.

„Jedino što se može promijeniti jeste da se kroz ko-dekse zabrane neke vrste izvještavanja i neka vrsta stigmatiziranja, tj. da to bude kažnjivo i situacija u medijima će se promijeniti.“

Javnost i mentalni poremećaji

Stav bh. javnosti prema osobama sa mentalnim poremećajima, prema mišljenju najvećeg dijela učesnika, jeste negativan, grub, osuđujući, takve osobe su izolirane od društva i porodice, njih se stidimo, većina javnosti ne želi da priča o tome, smatra se da su nužno agresivni, ostali ih se pla-še, neprijatno im je ukoliko su u blizini osobe sa mentalnim poremećajem.

„Stav je kao da je to nešto prelazno.“

Riječi kojima se javnost služi kada razgovara, ili kada opisuje osobu sa mentalnim poremećajem su: lud, luđak, shizofreničar, budala, nenormalan, bolesnik, moron, debil, retardiran, idiot, pacijent.

66

Sve to veoma negativno utječe na njih, a ova-kvim izražavanjem i ponašanjem mi ih dodatno stigmatiziramo i izdvajamo iz društva i svakod-nevnog života.

„Pričamo o njima sa zebnjom. Pitanje je koliko pro-sječni ljudi percipiraju tu populaciju na pravilan način, sve van ‘normalnog’ je rizično. Najbolje bi bilo kada bismo svi imali jedan ljudski pristup, to-pliji, da razumijemo.“

Većina učesnika je istakla i da je to opasno po mentalno oboljele osobe. Naime, zbog ovakvog stava/izražavanja/ponašanja javnosti, osobe sa mentalnim poremećajima ne traže stručnu pomoć, skrivaju se i šute o svojim problemima. Generalno, kad je riječ o kreiranju mišljenja od medija, stavovi učesnika su podijeljeni. Polovi-na učesnika smatra da javnost teško može imati drugačiji stav kad joj mediji kreiraju mišljenje, a druga polovina misli da su u tim sjučajevima me-diji u službi naroda.

„Mediji u izvještavanju podilaze narodu.“

Stav pripadnika medija je da bh. javnost nije upoznata sa mentalnim poremećajima, niti sa vrstama, ni sa simptomima, ni sa načinima lije-čenja. Prosječan narod nije ni zainteresiran da nešto novo sazna ili nauči dok mu se to ne desi. Najlakše je imati negativan stav i stigmatizirati, što mase i čine. Narodu je dosta rata, bolesti i teš-kih tema i zato malo zna o ovome.

„Javnost nije dovoljno upoznata. Informirani su samo članovi porodice koji imaju takav problem. Niko ne vrši edukaciju javnosti. Jedini način je pu-tem medija, ali jako malo se o tome izvještava u medijima.“

Iskustvo i kontakt sa mentalno oboljelim oso-bama

Gotovo svi učesnici su imali iskustvo sa mental-nim poremećajima, tj. u bližem okruženju su ima-li osobu koja je imala neki mentalni poremećaj (najviše PTSP, depresija i mentalna zaostalost). Kako navode učesnici, iskustva su pozitivna, te osobe su još uvijek u njihovom okruženju, stav i ponašanje prema njima se nisu promijenili.

Što se tiče tipa socijalne interakcije, svi učesnici u svim grupama su rekli da im nije i da im ne bi bio problem blisko sarađivati i raditi sa mental-no oboljelom osobom ukoliko je pod terapijom i ako nema agresivne ispade.

„U svakom slučaju, zato što bez obzira o kakvoj vrsti mentalnog poremećaja se radi, mislim da i ti ljudi zaslužuju šansu i priliku da rade.“

Socijalni kontakt djece sa djecom koja imaju mentalni poremećaj većini učesnika fokus grupa ne bi bio problem pod uvjetom da drugo dijete nije agresivno, ili da je pod nadzorom neke odra-sle osobe.

Antistigma kampanja

Povodom kreiranja kvalitetne i efikasne antisti-gma kampanje dati su mnogobrojni savjeti i mi-šljenja. U vezi s tim, najviše preporuka je dato „da se ide na ljudsku priču“, tj. da se u društvo uključe osobe koje imaju dijagnosticiran mentalni pore-mećaj. Bitno je da ljudi vide da su to stvarni ljudi koji funkcioniraju u našem društvu. Potrebno je prikazati pozitivne primjere, ljude koji normalno rade, imaju porodicu i prijatelje kako bi se poku-šao otkloniti strah u ljudima kada su u pitanju osobe sa mentalnim poremećajima i kako bi se destigmatizirale te osobe u našoj svijesti. Stati-

67

stički podaci su stvar prošlosti, lična priča je ta koja jedino može imati efekta.

„Dobra antistigma kampanja bi sadržavala lična iskustva, priče, ne statistiku i brojke. Ispovjedne for-me vrlo dobro prolaze kod ljudi.“

Neophodne su snažne i kratke poruke, neki pre-poznatljivi slogan koji će ostati „u uhu“ i zbog kojeg će se ljudi zainteresirati da više saznaju o spomenutoj temi.

„Mislim da bi kampanja trebalo da počiva na snaž-nim porukama koje dovode u vezu ‘nas’ sa uvjetima u kojima nastaju mentalni poremećaji, odnosno činjenici da smo svi dio tog problema i da se kao takvi treba da zajedno suočimo sa tim društvenim problemom.“

Bitno je uključiti sve medije, TV, novine, radio i posebno Internet-portale. Treba krenuti od mla-đih generacija na koje se još uvijek može utjecati. Stoga bi bile potrebne kratke i zanimljive eduka-cije u vidu TV ili radioemisija koje će biti pristu-pačne i prilagođene mladima.

Asocijacije na termin „mentalni poremećaj“ su raznolike sa preovladavanjem prvenstveno ne-gativnih asocijacija. Najčešće asocijacije su: agre-sija, izljevi bijesa, lud čovjek, problemi, PTSP, sa-moubistvo, crna hronika, osobe u svom svijetu, razgovor sa samim sobom, teške sudbine, rat i neimaština, institucija, tableta, drugačiji, predra-sude.

68

4.3. Analiza medijskih prikaza

Zastupljenost sadržaja vezanih za koncept ”mentalno zdravlje”

Ukupan broj sadržaja o mentalnom zdravlju objavljenih u periodu monitoringa i analize štampanih medija i portala relevantnih za pod-ručje FBiH je 246. Od ovog ukupnog broja dvo-struko veći broj objavljenih sadržaja (172 ) je re-gistrirano u štampanim medijima. Na informativ-nim portalima objavljena su ukupno 74 sadržaja koja se vežu za temu mentalnog zdravlja.

U daljnjem pregledu analize sadržane u ovom izvjestaju štampani mediji i portali su tretirani od-vojeno, te su frekventnost izvještavanja i kvalitet izvještačkog sadržaja ove dvije medijske katego-rije predstavljeni zasebno prema sljedećim va-rijablama analize: frekventnost objava i tematike objavljenih sadržaja. Zaključni dio izvještaja obje-dinjuje ova dva uzorka putem analitičkih kate-

gorija: karakter objavljenih sadržaja, novinarske forme i autorstva i zaključci analize medijskog sadržaja, kao generalnu diskusiju o rezultatima analize.

Jednomjesečna analiza štampanih medija poka-zuje relativno značajnu frekventnost izvještava-nja o konceptu mentalnog zdravlja. Za naznače-ni period monitoringa štampanih medija i anali-ze registrirana su ukupno 172 sadržaja koji su se doticali ove sfere zdravlja. Najveći broj sadržaja sa ključnim temama vezanim za mentalno zdrav-lje registriran je u dvosedmičnom magazinu Aura (41), a najmanji broj (po jedan sadržaj) u mjeseč-nim magazinima Ljepota i zdravlje i Magazine, te u sedmičnim magazinima Azra i Katolički vjesnik. U sedmičnom magazinu Dani i dvosedmičnom magazinu Star nije zabilježena niti jedna objava sa relevantnim sadržajem u naznačenom perio-du analize.

Grafikon 12. Broj ukupnih sadržaja koji su ušli u analizu

Portali30 %

Štampani mediji70 %

Grafikon 13. Raspodjela štampanih medija prema frekvenciji objavljivanja

Dnevne novine54 %

Sedmične i dvosedmične

54 %

Mjesečne54 %

69

Dnevne novine

Za mjesec dana u dnevnim novinama objavljena su ukupno 93 sadržaja koji se dotiču mentalnog zdravlja.

Dnevni avaz je objavio 27 sadržaja, Dnevni list 30 sadržaja, Večernji list 25 sadržaja a Oslobođenje je objavilo samo 10 sadržaja o ovoj temi u periodu monitoringa i analize.

U Dnevnom listu je zabilježen najveći broj sadr-žaja u periodu analize, a oni se nalaze u sljede-ćim rubrikama ovog časopisa: ”Stil života” (15), ”Zdravlje” (2), ”Crna hronika” (2) i ”24 sata info” (1), ”Dobre vijesti” (1) i u specijalu ”Ljepota+ zdravlje ”(9). „Stil života“, kao rubrika sa najviše sadržaja, pretežno objavljuje rezultate istraživanja objav-ljene u inozemnim medijima, koji su preuzeti pu-tem web-stranica i portala.

U Dnevnom avazu je objavljeno ukupno 27 sa-držaja. U ovim dnevnim novinama teme veza-ne za mentalno zdravlje najčešće su objavljene u rubrici ”Crna hronika”, a većina sadržaja je iz-vještačkog karaktera i izričito vezana za BiH. Na naslovnoj stranici novina tri puta je spomenuto mentalno zdravlje kroz istu ključnu tematiku (su-icid) koja dominira u sadržajima objavljenim u ovim novinama.

U Večernjem listu od ukupno 25 objavljenih sadr-žaja veći dio nema autora, tj. pisala ga je redakci-ja, te se odnosi na rezultate preuzetih inozemnih istraživanja. U dnevnim novinama Oslobođenje od 10 sadržaja ukupno 8 je registrirano u ”Crnoj hronici” gdje dominira izvještaj o suicidu, homici-du i nasilju u kontekstu mentalnog poremećaja.

Grafikon 14. Broj objavljenih sadržaja u dnevnim novinama

35

30

25

20

15

1010

2527

30

Dnevni list Dnevni avaz Večernji list Oslobođenje

5

0

70

Dvosedmične i sedmične novine i magazini

U sedmičnim i dvosedmičnim novinama i maga-zinima znatno je manji broj objavljenih tema o mentalnom zdravlju - ukupno 55 sadržaja.

U toku analize sedmičnih i dvosedmičnih novina i magazina zabilježeno je 55 sadržaja koji se di-rektno dotiču centralnog koncepta istraživanja, ili sadrže ključne riječi vezane za sferu mentalnog zdravlja. Tako je ubjedljivo najveći broj objava za-bilježen u dvosedmičnom magazinu alternativ-ne medicine Aura, a najmanji broj u sedmičnom magazinu Katolički vjesnik. Također, postoje ma-gazini u kojima nije objavljen niti jedan sadržaj vezan za ovu tematiku u toku jednomjesečnog perioda monitoringa, a to su sedmični magazin Dani i dvosedmični magazin Start.

Veoma mali broj sadržaja vezanih za mentalno zdravlje je objavljen u tri najčitanija sedmična i dvosedmična magazina političko-informativnog i kulturno-zabavnog karaktera: Dani, Slobodna Bosna i Start. Tako su u četiri broja sedmičnog magazina Slobodna Bosna u periodu analize objavljena samo dva sadržaja, jedan članak i je-dan kratki stupac u vezi sa mentalnim zdravljem, a u četiri broja sedmičnog magazina Dani nije objavljen niti jedan sadržaj vezan za temu istra-živanja. Također, u dvosedmičnom magazinu Start u periodu monitoringa u dva broja koja su štampana nije objavljen niti jedan članak sa sadr-žajem koji tretira temu istraživanja.

Mali broj sadržaja je objavljen i u sedmičnim ma-gazinima Gracija i Azra namijenjenim ženskoj čitalačkoj populaciji, te je u u periodu monitorin-ga i analize registrirano ukupno samo pet obja-

Grafikon 15. Broj objavljenih sadržaja u sedmičnim i dvosedmičnim novinama

Dani

Start

Politički vjesnik

Azra

San

Slobodna Bosna

Preporod

Gracija

Aura

0 5 10 15 20 25 30 35 40

41

4

4

2

2

1

1

0

0

45

71

va vezanih za temu istraživanja. U pet brojeva magazina Azra objavljen je samo jedan članak, a u magazinu Gracija, koji u svom podnaslovu naznačava da je ”Prvi bh. magazin za savremenu ženu”, objavljena su samo četiri sadržaja od ko-jih su tri kratki stupci koji obznanjuju rezultate inozemnih istraživanja (pretežno Velika Britanija i SAD), a koja se djelomično dotiču mentalnog zdravlja, i jedan članak baziran na komentaru.

U pet brojeva sedmičnog magazina San, koji je preglednog informativnog karaktera, pokriva-jući širok spektar aktuelnosti iz zemlje i svijeta, zabilježena su, takođe, samo dva objavljena sa-držaja u jednomjesečnom periodu monitoringa i analize.

U dvosedmičnom magazinu Aura, čija su tri bro-ja bila predmet ovog istraživanja, zabilježen je daleko najveći broj objavljenih sadržaja vezanih za mentalno zdravlje. Ovaj magazin, koji se bavi alternativnim pristupom zdravlju, u periodu mo-nitoringa čak je objavio 41 sadržaj vezan za cen-tralnu tematiku analize.

U monitoringu vjerskih magazina, u sedmičnom katoličkovjerskom magazinu Katolički tjednik i dvosedmičnom islamskovjerskom magazinu Preporod ukupno je zabilježeno pet objavljenih sadržaja vezanih za koncept mentalnog zdravlja. Od ovog ukupnog broja sadržaja registriranog u vjerskim novinama, u periodu monitoringa, samo jedan sadržaj je zabilježen u četiri broja sedmičnog magazina Katolički tjednik, a četiri sa-držaja se nalaze u tri broja dvosedmičnog islam-skog magazina Preporod.

Mjesečni magazini

U mjesečnim magazinima primijećene su veli-ke varijacije u broju objava. U njima su ukupno

objavljena 24 sadržaja.

U mjesečnim magazinima, u periodu od 16.4. do 16.5.2012. godine, zabilježen je znatno manji broj objava o temi mentalnog zdravlja sa velikim varijacijama među magazinima. Tako je mjesečni magazin Ljepota i zdravlje, čija su dva broja sa-stavni dio analize, objavio samo jedan članak ve-zan za ovu oblast. Isto tako, u mjesečnom maga-zinu pod nazivom Magazine objavljen je samo jedan članak koji se dotiče ove oblasti. U maga-zinu Srce i šećer (broj 30 za maj/juni) objavljena su samo dva članka koja se dotiču mentalnog zdravlja.

Za razliku od navedenih mjesečnih magazina u kojima je evidentan manjak sadržaja o temi mentalnog zdravlja, u samo dva broja mjeseč-nog magazina Zdravlje u kući zabilježeno je čak 20 objavljenih sadržaja koji djelomično (relaci-ono) ili u cijelosti tretiraju ovu oblast. Od ovog ukupnog broja članaka 11 objavljenih se nalazi u broju 113 (za april 2012), a devet u broju 114 (za maj 2012).

Grafikon 16. Broj objavljenih sadržaja u mjesečnim magazinima

Ljepota i zdravlje

Magazine

Srce i šećer

Zdravlje u kući

0 5 10 15 20 25

20

2

1

1

72

Informativni portali

Na portalima su objavljena ukupno 74 sadržaja o mentalnom zdravlju.

Od ukupnog broja objavljenih sadržaja na por-talima u periodu monitoringa najveći broj sadr-žaja je objavljen na vodećim informativnim bh. Portalima. Tako je 15 sadržaja objavljeno na Klix.ba, zatim, 14 na Depo.ba, 12 na Source.ba, po 8 sadržaja na Cafe.ba i 24satainfo.ba, 7 sadržaja na Mediainfo.ba i po 5 sadržaja na Sutra.ba i Topvije-stiinfo.ba.

Frekventnost objava je relativno velika na svim portalima, budući da, uglavnom, imaju vodeću rubriku/kategoriju u kojoj se objavljuju sadržaji vezani za tematiku zdravlja, pa se tako često doti-ču i mentalnog zdravlja. Ove rubrike su sljedeće: „Vijesti“ (32), „Crna hronika“ (18), „Lifestyle“ (11),

„Zanimljivosti/istraživanja/zabava“ (10), „Ona“ (3), „Mediji“ (2).

Na Klix.ba od 15 sadržaja 11 je objavljeno u kate-goriji ”Lifestyle”, odnosno zdravlje kao subkate-gorija ove načelne kategorije na portalu. Oni su se odnosili na rezultate istraživanja koji su preu-zeti sa inozemnih portala, uglavnom iz SAD i Ve-like Britanije. Dvije objave su registrirane u ”Crnoj hronici”, a dvije u hronici ”Zanimljivosti”.

Na Depo.ba od 14 objavljenih sadržaja šest treti-ra seksualno zdravlje pod kategorijom ”Zabava”, četiri sadržaja su pod kategorijom ”Vijesti”, dvije pod kategorijom ”Hronika” i dvije pod ”Mediji”.

Od 12 sadržaja na Source.ba sedam sadržaja je pod kategorijom ”Vijesti”, tri pod kategorijom ”Ona”, koja tretira aktuelnosti iz naučnih istraži-vanja na popularno-naučno-izvještački način, fo-

Grafikon 17. Broj objavljenih sadržaja na portalima

Sutra.ba

Topvijestiinfo.ba

Mediainfo.ba

24satainfo.ba

Cafe.ba Bosna

Source.ba

Depo.ba

Klix.ba

0 2 4 6 8 10 12 14 16

14

12

8

82

1

1

5

5

7

15

73

kusirajući se prvenstveno na mentalno zdravlje kod žena kroz dominirajuću oblast seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Preostala dva sadržaja su registrirana pod kategorijom ”Istraživanje” i dotiču se informativnih sadržaja istog karaktera.

Na portalima Cafe.ba i 24satainfo.ba, koji imaju po osam objavljenih sadržaja, dominiraju vijesti i izvještački sadržaji, pa je, tako, na portalu Cafe.ba svih pet sadržaja objavljeno u kategoriji ”Vijesti” (domaće), a tri kao vijesti o inozemnim istraživa-

njima vezanim za oblast mentalnog zdravlja. Na portalu 24satainfo.ba objavljeno je osam sadr-žaja kao domaće vijesti pod kategorijom ”Crna hronika”.

Na portalu Mediainfo.ba objavljeno je sedam sadržaja, i to svi pod kategorijom ”Zdravlje” i svi se bave inozemnim istraživanjima vezanim za mentalno zdravlje. Na portalu Topvijestiinfo.ba objavljeno je pet sadržaja kao vijesti pod katego-rijom ”Crna hronika”, a na portalu Sutra.ba, koji,

Dnevne Sedmične i dvosedmične

Novine i magazini

Mjesečne Portali TotalDominantne tematike

Sucid

Stres i sindrom “burn-out”

Poremećaji raspoloženja: depresija i anksioznost

Seksualno i reproduktivno zdravlje i poremećaji

Poremećaji u ishrani, bulimija i anoreksija

Bolesti ovisnosti: narkomanija i alkoholizam

Mentalna retardacija

Agresivnost i homicid

Kognitivne sposobnosti (inteligencije i pamćenje)

Pozitivna psihologija: sreća, optimizam

Strahovi, fobije, panika i nervoze

Razvojna psihologija (djeca)

Hiperaktivnost (djeca)

Institucionalne aktivnosti i prakse u oblasti mentalnog zdravlja

Emotivno-relacijski problemi

Total

19

9

8

11

3

4

2

5

2

10

3

5

3

3

6

93

0

10

9

11

7 7

2 15

2 2

7 1

0

1

2

0

5

5

6

12

4

2

1

2

2

0

0

2

55

2

5

74

0

4

35

34

3 25

3 31

1 8

0 12

6

0

10

6

6

0

18

27

1

0

0

10

9

4

0

0

24

5

12

246

Tabela 22. Tematike objavljenih sadržaja

74

također, ima pet objavljenih sadržaja, jedan je pod kategorijom ”Vijesti”, a preostala četiri pod kategorijom ”Lifestyle” i dotiču se seksualnog zdravlja, stresa i potištenosti.

U ukupnom broju medijskih sadržaja najdomi-nantniji su oni koji tretiraju suicid (35), zatim, stres (34), seksualno i reproduktivno zdravlje (31), pozitivnu psihologiju (27), poremećaje raspolo-ženja (25) i kognitivne sposobnosti (18). Tako se najveći dio sadržaja o suicidu nalazi u dnevnim novinama, a najveći dio sadržaja o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pozitivnoj psihologiji na portalima. Poremećaji raspoloženja i stres su ujednačeno prisutni u svim medijima, izuzimaju-ći mjesečne magazine, a sadržaji vezani za pozi-tivnu psihologiju (sreća, optimizam, samopouz-danje, samoostvarivanje) najviše su zastupljeni na portalima i u dnevnim novinama.

Najmanji broj sadržaja je posvećen tematici hipe-raktivnosti kod djece (ukupno četiri), od kojih su tri sadržaja zabilježena u dnevnim novinama, te tematikama institucionalne prakse i aktivnosti iz oblasti mentalnog zdravlja (ukupno pet sadržaja) i agresivnosti, homicidu (četiri objavljena sadrža-ja).

Relativan broj sadržaja se dotiče sljedećih tema-tika: bolesti ovisnosti (12), kognitivnih strahova, fobije, panike i nervoze (10), razvojne psihologije (9) u kojoj dominiraju sadržaji vezani za dječiji razvoj i poremećaje u ishrani (8).

75

5. DISKUSIJA

Društvena distanca je jedna od najčešćih mje-ra koja se koristi da bi se odgovorilo na pitanja u vezi sa stigmom izraženom prema osobama s mentalnim poremećajima. Mjerenje socijalne distance uključuje pitanja kojima se procjenju-je spremnost učesnika na interakciju sa ciljnom grupom u različitim tipovima odnosa. Prva ska-la socijalne distance je korištena da bi se opisa-la socijalna distanca prema rasi, odnosno etni-citetu (1.925). Skala je prvi put upotrijebljena u području mentalnih poremećaja 1957. godine u Kanadi. Većina studija pokazuje da starije osobe, relativno nižeg obrazovnog stepena i koje nikad nisu poznavale nekoga sa mentalnim poremeća-jem vjerovatno više žele socijalnu distancu. Da-lje, osobe koje vjeruju da su ljudi sa mentalnim poremećajem opasni više žele socijalnu distancu od osoba za koje se smatra da imaju mentalni poremećaj (Link, Yang, Phelan i Collins, 2004).

Rezultati našeg istraživanja pokazuju da osobe koje u bližem okruženju imaju/imale su osobu s mentalnim poremećajem izražavaju manju soci-jalnu distancu. Također, rezultat većeg skora na skali znanja o činjenicama vezanim za mentalne poremećaje jeste manja distanca. Iako su osobe koje imaju veći stepen obrazovanja pokazale

manju socijalnu distancu, ta razlika nije statistič-ki značajna. Najveća socijalna distanca je utvr-đena prema osobama oboljelim od shizofrenije i liječenim narkomanima. Naime, nepredvidivost i opasnost utječu na distanciranje prema osoba-ma sa shizofrenijom. Osjećanje straha se može smanjiti pružanjem adekvatnih informacija jav-nosti o potencijalnom riziku i facilitirati kontakt između javnosti i osoba sa mentalnim poreme-ćajima (Angermeyer i Matschinger, 2004).

Postoje dva glavna ograničenja koja se vežu za mjerenje socijalne distance: pristranost kada je u pitanju društvena prihvatljivost, ljudi se ne žele prikazati kao bezosjećajni i ignoranti i ograniče-nje koje nastaje kada se želi zaključiti o nečijem ponašanju na osnovu prijavljenih namjera, re-levantna ponašanja treba da se mjere direktno (Link, Yang, Phelan i Collins, 2004).

Stav zajednice prema mentalno oboljelim (Community Attitudes Toward the Mentaly Ill-CAMI) kreirali su Taylor i sur. (1979), te Taylor i Dear (1981) kao unaprijeđeni instrument mjere-nja u odnosu na „Mišljenja prema mentalnim bo-lestima“ (Opinions About Mental Illness – OMI, 1962) djelomično zbog toga što nisu obuhvaće-

76

na pitanja deinstitucionalizacije i liječenja osoba sa mentalnim poremećajima (Link, Yang, Phelan i Collins, 2004).

Taylor i Dear su pokazale da skale visoko kore-liraju među sobom i da imaju očekivane demo-grafske varijable kao što su dob, spol, zanimanje i životni standard. Najveća snaga CAMI-ja jeste mjerenje stavova prema ustanovama za liječe-nje mentalnih poremećaja u zajednici. Deinsti-tucionalizacija predstavlja novi pogled na brigu i zbrinjavanje ljudi sa mentalnim poremećajima (Link, Yang, Phelan i Collins, 2004). Prema nekim istraživanjima, dob, obrazovanje i zanimanje su tri najvažnije socio-demografske varijable koje koreliraju sa stavovima zajednice prema mental-nim poremećajima (Angermeyer i Matschinger, 2004).

Istraživanje pokazuje da opća populacija u BiH ima relativno više dobronamjerne stavove i da izražava toleranciju prema osobama sa men-talnim poremećajem i njihovoj rehabilitaciji u zajednici, te iskazuje manju restrikciju prema mentalnim poremećajima. Putem fokus grupe sa predstavnicima medija također smo dobili stav većine učesnika da je deinstitucionalizacija, tj. integracija u zajednicu, terapija budućnosti i da je neophodna za daljnji prosperitet i funkcioni-ranje mentalno oboljelih osoba. Opća populacija i zdravstveni radnici ističu da je neobrazovanost jedan od vodećih razloga za stigmu, te ukazuju na značaj edukacije opće populacije o blagovre-menom prepoznavanju simptoma mentalnog

oboljenja, kao i mjesta na kojim se može potražiti stručna pomoć. Mlađe osobe iz urbanih područ-ja više ističu značaj edukacije i širenja adekvatnih informacija, a osobe iz ruralnih/prigradskih pod-ručja više ističu značaj zajednice, tj. međusobne podrške.

Utvrđeno je da su spol, mjesto stanovanja i nivo obrazovanja povezani pri formiranju stavova prema mentalno oboljelim osobama. Žene, oso-be sa višom/visokom stručnom spremom i oni koji žive u gradskim naseljima imaju pozitivniji stav prema mentalno oboljelim, manje ističu da je potrebno ograničiti njihova prava, te su otvo-reniji prema njihovoj resocijalizaciji u zajednici.Općenito se smatra da osobe sa većim stepenom obrazovanja imaju pozitivnije stavove prema osobama sa mentalnim poremećajima. Utjecaj godina povezuje se sa označavanjem mental-nih poremećaja koji su formirani tokom procesa odrastanja. Također, oni koji imaju djecu imaju negativnije stavove prema mentalnim poreme-ćajima (Angermeyer i Matschinger, 2004).

Da bi se spriječilo stvaranje negativnih stavova, potrebno je raditi sa određenim grupama ljudi i pružiti im adekvatne informacije o mentalnim poremećajima. Tome govori u prilog i podatak da 84,6% opće populacije želi da dobije više infor-macija o oblasti mentalnog zdravlja. Ovi podaci su dobiveni i putem fokus grupe gdje je istaknu-to da je nesporno potrebna adekvatna edukacija i javnosti i medija o mentalnim poremećajima i o mentalnom zdravlju.

77

6.1. Znanje o mentalnim poremećajima i razlozi za traženje zdravstvene zaštite u oblasti mentalnog zdravlja

> Najveći dio učesnika (61,2%) ima 4-6 tačnih odgovora, zatim, 1-3 tačna odgovora 23,0% učesnika i najmanje 7-9 ispitanika (15,8%);

> Značajna razlika u tačnim odgovorima uočava se s obzirom na spol, mjesto boravka, stručnu spremu i okruženje. Veće znanje (7-9 tačnih odgovora) pokazuju žene u odnosu na muškarce, osobe sa višom i visokom stručnom spremom u poređenju sa osobama sa nižom stručnom spr-emom, osobe iz grada u odnosu na osobe iz sela, te osobe koje u okruženju imaju ili su imale oso-bu sa mentalnim poremećajem;

> Otprilike polovina opće populacije (51,1%) navodi tačno 4 do 6 odgovora u oblasti men-talnog zdravlja, a veći procenat (65,7%) zdravs-tvenih tehničara navodi tačno 4 do 6 činjenica o mentalnom zdravlju. Najveći nivo znanja je prisutan među doktorima medicine koji u 70,8% slučajeva identificiraju tačno 7 do 9 odgovora u oblasti mentalnog zdravlja. Navedena razlika je statistički značajna (χ²=206,229, df=4, p<0,01);

> Da osobe koje su se oporavile od mentalnih poremećaja mogu pomoći drugim osobama da se oporave, smatra 84,5% ispitanika uz statistički značajnu razliku u odnosu na nivo stručne spreme, bračni status i mjesto stanovanja;

> Više informacija o mentalnom zdravlju želi dobiti veliki dio učesnika (84,6%) a od toga više informacija žele žene učesnici i osobe mlađe životne dobi;

> Oko 20% osoba je tražilo stručnu pomoć zbog mentalnih poteškoća, značajno veći procenat na području Federacije BiH u poređenju sa Repub-likom Srpskom (χ²=6,500, df=1, p=0,011);

> Prema socio-demografskim karakteristika-ma osoba koje su tražile stručnu pomoć, više je učesnika muškog spola, sa NSS, učesnika sa sela, te osoba iznad 60 godina starosti;

> Najveći procenat učesnika smatra da se u slučaju mentalnih poteškoća pomoć prvenst-veno traži od članova porodice (44,2%), zatim, od zdravstvenih profesionalaca (36,5%);

> U Republici Srpskoj na prvom mjestu se ističu zdravstveni profesionalci (42,4%), a u Federaciji BiH članovi porodice kao primarni izvor podrške (48,6%);

> U slučaju mentalnih poteškoća 93,3% osoba u BiH bi tražilo stručnu pomoć;

> Kao glavni razlog za netraženje stručne pomoći se navodi strah da će ih neko vidjeti da odlaze u zdravstvenu ustanovu (38,2%), za-tim, stav da je stručna pomoć potrebna samo slabićima (33,8%).

6. ZAKLJUČCI

78

6.2. Ponašanje zajednice prema osobama s mentalnim poremećajima

> Najveća socijalna distanca je utvrđena prema oboljelim od shizofrenije (medijan 16) i liječenim narkomanima (medijan 17), najmanje prema oboljelim od anksioznosti/tjeskobe i depresije (medijan 19);

> Prema oboljelim od shizofrenije veću distancu pokazuju učesnici koji su oženjeni u odnosu na neoženjene (p=0,002), te osobe koje u okruženju imaju osobu sa mentalnim poremećajem (p=0,001);

> Prema liječenim narkomanima manju dis-tancu pokazuju učesnici sa visokom stručnom spremom (p=0,005) i učesnici koji u okruženju imaju osobu sa dijagnosticiranim mentalnim poremećajem (p=0,000);

> Prema mentalno zaostalim osobama manju socijalnu distancu pokazuju osobe sa visokom stručnom spremom u komparaciji sa učesnicima sa nižom stručnom spremom (p=0,020), učesnici iz urbanih područja (p=0,028), osobe starije životne dobi (p=0,002), te osobe koje u okruženju imaju osobu sa mentalnim poremećajem (p=0,000));

> Kada su u pitanju liječeni alkoholičari, veću blagonaklonost pokazuju osobe sa visokom stručnom spremom (p=0,000), osobe iz grada (p=0,004), te osobe koje u okruženju imaju oso-bu sa mentalnim poremećajem (p=0,000));

> Prema osobama oboljelim od depresije učesnici sa VSS pokazuju manju distancu u odno-su na učesnike sa NSS i SSS (p=0,000). Učesnici sa sela pokazuju veću distancu u odnosu na one iz urbanijih područja (p=0,000), neoženjeni pokazuju manju distancu u odnosu na oženjene

(p=0,003), stariji učesnici pokazuju manju dis-tancu u odnosu na one između 31-59 godina sta-rosti (p=0,001), te učesnici koji u okruženju im-aju osobe s mentalnim poremećajem pokazuju manju distancu prema oboljelima od depresije (p=0,000));

> Stariji ispitanici pokazuju manju distancu prema oboljelima od anksioznosti/tjeskobe u odnosu na ostale dobne grupe (p=0,002), učesnici sa VSS u odnosu na učesnike sa NSS i SSS (p=0,000), učesnici sa sela pokazuju veću distancu u odnosu na one iz urbanijih područja (p=0,000), neoženjeni pokazuju manju distancu u odnosu na oženjene (p=0,024), te učesnici koji u okruženju imaju osobe s mentalnim poremećajem pokazuju manju distancu prema oboljelima od anksioznosti/tjeskobe (p=0,001));

> Ukupnu najveću socijalnu distancu prema svim vrstama mentalnih poremećaja učesnici su ispoljili prema liječenim alkoholičarima (9,2%), te podjednako prema oboljelim od shizofrenije i liječenim narkomanima (6,6%), a najmanju dis-tancu iskazali su prema oboljelim od depresije (3,7%));

> Kada je u pitanju ukupna socijalna distanca prema bilo kojoj vrsti mentalnog poremećaja s obzirom na socio-demografske karakteristike, pokazalo se da u BiH učesnici starije životne dobi pokazuju manju distancu u odnosu na one između 31-59 godina (p=0,005), učesnici sa VSS pokazuju manju socijalnu distancu u odnosu na one sa SSS i NSS (p=0,001), oni koji žive u gradu pokazuju manju socijalnu distancu u odnosu na one koji žive na selu (p=0,008), neoženjeni u komparaciji sa oženjenima (p=0,021), te učesnici koji imaju u okruženju osobu s men-talnim poremećajem pokazuju manju distancu (p=0,000);

79

> Veće znanje o mentalnom zdravlju poveza-no je sa manjom socijalnom distancom prema osobama s mentalnim poremećajima (r=0,1, p=0,000);

> Utvrđena je značajna razlika u nivou socijalne distance prema osobama sa različitim tipovima mentalnog poremećaja među zdravstvenim radnicima (doktorima medicine i zdravstvenim tehničarima) i općom populacijom. Doktori medicine imaju izražen najmanji nivo socijalne distance, zatim, zdravstveni tehničari, a u općoj populaciji najveći nivo socijalne distance izražen je prema svim tipovima mentalnog oboljenja.

6.3. Stavovi prema mentalnim poremećajima

> Među općom populacijom, uglavnom, preo-vladava pozitivan, tj. blagonaklon stav prema mentalno oboljelim osobama;

> Oko 70% opće populacije smatra da su osobe sa mentalnim poremećajem predugo bile pred-met ismijavanja, a 81,8% smatra da svako može oboljeti od mentalnog poremećaja;

> Da osobama koje su mentalno oboljele ne smiju biti uskraćena lična prava, smatra 79% ispi-tanih;

> Oko polovine opće populacije smatra (46,5%) da smještanje ustanova za mentalno zdrav-lje u stambena naselja ne ugrožava lokalno stanovništvo, a oko 56% se djelimično/u pot-punosti/slaže da bi stanovnici trebali prihvatiti smještanje ustanova za mentalno zdravlje u nji-hovom naselju;

> Blagonaklon stav prema mentalno oboljelim osobama je značajno više zastupljen kod žena

(t=3,056, p=0,002), osoba koje žive u gradskim sredinama (p<0,01), te onima koji imaju višu/visoku stručnu spremu (p<0,01), a u pogledu bračnog statusa, blagonaklon stav najmanje je prisutan među razvedenim osobama (p<0,01);Osobe koje žive u seoskim sredinama (p<0,01), kao i one koje imaju najniži stepen stručne spreme (p<0,01) imaju najviše izražen stav re-striktivnosti, tj. kontrole ograničavanja prava osoba sa mentalnim poremećajem;

> Prihvatanje mentalno oboljelih osoba u za-jednici je više zastupljeno kod osoba sa visokom/višom stručnom spremom (p<0,05), te onima koji žive u prigradskim i gradskim sredinama (p<0,01);

> Statistički značajno veće vrijednosti na skali stava prema mentalno oboljelim osobama, tj. pozitivniji stav ostvaruju zdravstveni radnici: doktori i zdravstveni tehničari u poređenju sa općom populacijom (F=33,137, p<0,01).

6.4. Fokus grupe

6.4.1. Opća populacija i zdravstveni radnici

> Opća populacija percipira mentalnu bolest kao poremećaj koji se manifestira kroz ponašanje oboljele osobe, te se mentalno oboljela osoba doživljava kao agresivna i nepredvidiva;

> Neobrazovanost se smatra vodećim razlogom za stigmu, te se ističe potreba da se informira javnost kroz veću angažiranost profesionalaca u navedenoj oblasti, prvenstveno o tome kome ljudi mogu da se obrate i kako da prepoznaju simptome mentalnog oboljenja;

> Ljudi u ruralnoj sredini više ističu utjecaj loka-lne zajednice i medija, prvenstveno televizije, u

80

području pružanja podrške i informiranja javnos-ti;

> Zdravstveni radnici (doktori medicine) ističu veliku zastupljenost stresa na poslu i prekom-jernu upotrebu sedativa kao dominirajuće prob-leme u oblasti mentalnog zdravlja;

> Zdravstveni radnici ističu značaj edukacije pacijenata o ulozi i značaju CMZ-a, kao i potre-bi blagovremenog javljanja radi efikasnog prevazilaženja mentalnih poteškoća;

> Svi učesnici fokus grupe ističu da je mentalno oboljenje kao i svaka druga bolest, te da se može desiti svakome. 6.4.2. Mediji

> Prema samoprocjeni pripadnika medija koji su učestvovali u fokus grupama, većina posjedu-je osnovno znanje o temi mentalnih poremećaja i mentalnog zdravlja.

> Većina smatra da mentalno oboljele osobe imaju zajedničke karakteristike koje ih čine prepoznatljivim, bilo da su to karakteristike u ponašanju, emotivne ili kognitivne prirode.

> Iz medija se može naučiti ponešto o men-talnim poremećajima, ali vrlo malo o vrsti poremećaja ili simptomima, a više o negativnim izoliranim slučajevima koji bacaju loše svjetlo na mentalno oboljele.

> Većina objavljenog sadržaja u medijima o mentalnom zdravlju i poremećajima je objav-ljeno u sekcijama crne hronike.

> Mediji ne poštuju kodekse, etičke principe i pravo na privatnost kada izvještavaju o mental-nim poremećajima.

> Većina učesnika vidi integraciju mentalno oboljelih u društvo kao jedinu humanu i prih-vatljivu opciju.

> Novinari u BiH nisu dovoljno upoznati sa problematikom mentalnih oboljenja, pa su ne-ophodne ciljane edukacije kako bi se način izvještavanja, a samim tim i stav javnosti prema mentalno oboljelim, poboljšao.

> Bh. javnost, prema procjeni učesnika, također nije dovoljno upoznata i educirana o mentalnim poremećajima.

> Većina učesnika je imala privatnih iskustava sa mentalno oboljelim bilo u porodici ili putem poslovnih relacija.

> Kada je u pitanju socijalni kontakt njih i članova njihove porodice, učesnici nemaju otpor prema saradnji ili kontaktu sa osobom koja ima mentalni poremećaj.

6.4.2. Analiza medija

> Štampani mediji i informativni portali se dos-ta bave mentalnim poremećajima i izvještavaju/pišu o mentalnom zdravlju u širem smislu kon-cepta.

> 246 objavljenih sadržaja u jednomjesečnom periodu monitoringa demonstrira popularnost određenih ključnih tematika vezanih za ovu oblast, a to su suicid, stres, seksualno i reproduktiv-no zdravlje i poremećaji, poremećaji raspoloženja i kognitivne funkcije/sposobnosti, pozitivna psihologija, bolesti ovisnosti i emotivno-relacijski problemi.

81

> Mnogi sadržaji objavljeni u časopisima/por-talima o mentalnim poremećajima nisu napisani u skladu sa naučnim činjenicama, tj. nisu potko-vani naučnim dokazima, već su pisani „za mase“ u zabavnom tonu.

> U dnevnim novinama, kao i na informa-tivnim portalima gdje je zastupljen najveći broj sadržaja također je prisutna prezastupljenost oblasti mentalnog zdravlja putem izvještaja u ”crnoj hronici” i ”vijestima” o suicidu, homicidu, agresivnosti i ovisnosti, te se može uočiti kon-stantna povezanost oblasti mentalnog zdravlja sa poremećajima, obolijevanjima i patologijom.

> S druge strane, postoji krajnost u izvještavanju o pozitivnoj psihologiji putem popularno-naučnih sadržaja koji na nekritički i netranspar-entan način (bez podataka o kontekstu, me-todi, pristupu istraživanju) obznanjuju podatke

inozemnih istraživanja direktno preuzetih iz drugih medija. U ovakvim sadržajima dominira neopravdan optimizam u pristupu stresu, seksu-alnom/reproduktivnom zdravlju i poremećajima raspoloženja.

> Koncept mentalnog zdravlja se svodi na dominirajuće izvještaje negativnog karaktera locirane u ”crnoj hronici” ili u marginalnim hroni-kama poput ”lifestyle”, ”magazin”, ”zanimljivosti” u kojima se objavljuju naučno-popularni sadržaji o stresu, seksualnom zdravlju i kognitivnim sposobnostima sa dodatkom brzih savjeta o mentalnom zdravlju, ozdravljenju i očuvanju zdravlja.

82

7. PREPORUKE

> Veliki procenat populacije je spreman da tra-ži stručnu pomoć u slučaju mentalnih poteško-ća, što ostavlja prostor za informiranje javnosti kome da se obrati i kako blagovremeno da pre-pozna simptome mentalnog poremećaja;

> S obzirom na isticanje zdravstvenih profesio-nalaca, ali i porodice kao primarnog izvora po-drške, potrebno je raditi na njihovom osnaživa-nju;

> Da bi se smanjile barijere u pogledu traženja zdravstvene zaštite u oblasti mentalnog zdravlja, bitno je raditi na promociji zaštite ličnih podata-ka u vezi sa pruženim uslugama;

> Osobe sa nižim stepenom stručne spreme i one koje žive u seoskim sredinama imaju nega-tivniji stav prema mentalno oboljelim osobama, te je potrebno raditi na edukaciji navedenih ciljnih populacija o značaju mentalnog zdravlja radi razvijanja pozitivnog stava prema mentalno oboljelim osobama;

> Grupe mentalno oboljelih koje su najviše sti-gmatizirane su oboljeli od shizofrenije, liječeni narkomani, mentalno zaostale osobe i liječeni alkoholičari, te bi se medijske kampanje mogle usmjeriti na destigmatiziranje ovih najugroženi-jih grupa;

> Potrebno je osnaživanje i samozastupanje osoba sa mentalnim poremećajima (Corrigan, 2002), tj. lično angažiranje osoba sa mentalnim

poremećajem u kampanji o zaštiti i promociji zdravlja;

> S obzirom na to da je istraživanje pokazalo povezanost većeg znanja sa smanjenjem socijal-ne distance, za redukciju stigmatizacije potrebno je učiniti zdravstvene informacije što dostupni-jim, educirati javnost, te time i motivirati ljude da se obrate za pomoć kada uoče prve znakove problema;

> Kratki edukativni kursevi o mentalnim po-remećajima su uspješno pokazali smanjenje stigmatizirajućih stavova među raznovrsnim populacijama: policajci (Pinfold, Toulmin Thor-nicroft, Huxley, Farmer i Graham, 2003), državni službenici (Tanaka, Ogawa, Inadomi, Kikuchi i Ohta, 2003), te srednjoškolci (Esters, Cooker i Ittenbach, 1998), pa bi, s obzirom na preporu-ke učesnika fokus grupa o važnosti edukativnih kurseva, trebalo eventualno da se odabere jed-na ciljna grupa kojoj treba prilagoditi antistigma program;

> Neka istraživanja (Meise, Sulzenbacher, Kemmler, Schmid, Rössler i Guenther, 2000) po-kazuju da se najbolji rezultati u smanjenju sti-gmatizacije dobijaju kombinacijom kontakta sa mentalno oboljelim i edukacijom. S obzirom na to da je ovim istraživanjem pokazano da na manju socijalnu distancu prema mentalno obo-ljelim utječe poznavanje mentalno oboljelog, definitivno bi u antistigma kampanju trebalo uključiti korisnike usluga;

83

> Prema preporuci pripadnika medija, lična iskustva privlače najviše pažnje, tj. tzv. ispovjed-ne priče, te bi kampanja trebalo da se gradi oko pozitivnih primjera-korisnika koji rade i koji su u potpunosti funkcionalni u zajednici;

> Potrebno je, prema preporuci predstavnika medija, prvo krenuti od educiranja novinara i urednika o mentalnim poremećajima kako bi se onda ispravno mogla educirati javnost;

> Uvesti pitanja značajna za mentalno zdravlje u štampane i elektronske medije, obrađena u skladu sa kodeksom i propisima o izvještavanju o osobama sa mentalnim poremećajima;

> Generalno, doktori medicine su pokazali naj-veći nivo znanja u području mentalnog zdravlja od zdravstvenih tehničara, te je potrebno razviti informativne kampanje sa fokusom na zdrav-stvene tehničare;

> Potrebno je razviti informativne kampanje sa osvrtom na poznavanje težih mentalnih pore-mećaja i upotrebu psihotropnih lijekova među zdravstvenim radnicima, jer su i zdravstveni teh-ničari i doktori medicine pokazali niži nivo znanja u navedenoj oblasti;

> Zdravstvenim radnicima je potrebno pružiti podršku u edukaciji javnosti o štetnosti nekon-trolirane upotrebe sredstava za smirenje;

> Budući da se 84,6% učesnika izjasnilo da bi željelo dobiti više informacija o mentalnim po-remećajima, ovaj podatak treba biti podsticaj za kreiranje kampanje i znak da je sazrelo vrijeme da se javnost educira o mentalnim poremećaji-ma u svrhu smanjenja straha, destigmatizacije i povećanja svijesti o mentalnom zdravlju.

84

1) Angermeyer, M. C., Matschinger, H. (2004). The Stereotype of Schizophrenia and Its Impact on Discrimination Against People With Schizophrenia: Results From Representative Survey in Germany. Schizophrenia Bulletin, Vol. 30, No.4.

2) Barney, S. T., Corser, G. C., White, L. H. (2010). Service-Learning with the Mentally Ill: Softening the Stigma. Michigan Journal of Community Service Learning. Spring 2010: pp.66-77.

3) Božić, A., Atanacković, R., Tenjović, L. (2011). Studija o prisutnosti stigme i diskriminacije prema duševno oboljelim licima. Banja Luka: UG Zajedno.

4) Corrigan, P., Watson, A. (2002). The paradox of self-stigma and mental illness. Clinical Psychology Science and Practice, 2002 (9): pp. 35-53.

5) Corrigan, P. (2002). Empowerment and serious mental illness: treatment partnership and commu-nity opportunities. Psychiatry Quarterly, 73(3), pp. 217-228.

6) Corrigan, P. (2004). How Stigma Interferes With Mental Health Care. American Psychologist, 0003-066X, 2004, Vol. 59 (7).

7) Esters, I. G., Cooker, P. G., Ittenbach, R. F. (1998). Effects of a unit of instruction in mental health on rural adolescents’ conceptions of mental illness and attitudes about seeking help. Adolescence; 33:469–76.

8) Florez, J. , Sartorius, N. (2008). Understanding the stigma of mental illness: theory and interven-tion. Chichester, West Sussex, Englandons.

9) Link, B. G., Yang, L. H., Phelan, J. C., Collins, P. Y. (2004). Measuring Mental Illness Stigma. Schizo-phrenia Bulletin, Vol. 30, No. 3.

10) Lykouras, L., Douzenis, A. (2008). Do psychiatric departments in general hospitals have an impact on the physical health of mental patients? Current Opinion in Psychiatry.

11) Meise, U., Sulzenbacher, H., Kemmler, G., Schmid, R., Rössler, W., Guenther, V. (2000) “...nicht gefähr-lich, aber doch furchterregend”. Ein Programm gegen Stigmatisierung von Schizophrenie in Schulen. Psychiatr Prax; 27:340–6.

8. LITERATURA

85

12) Matović-Miljanović, S., Grozdanov, J., Božanić, V., Bojanić, J., Stojisavljević, D., Šiljak, Rudić-Grujić, V., Danojević, D., Niškanović, J. (2011). Istraživanje zdravlja stanovništva Republike Srpske. JZU Insti-tut za javno zdravstvo Republike Srpske.

13) Pejović-Milovančević, M., Lečić-Toševski, D., Tenjović, L., Draganić-Gajić, S., Christodoulou, G., Stepanović, J. (2007). Stavovi specijalizanata psihijatrije prema mentalnim poremećajima. Med Pregled 2007; LX (7-8): 382-386, Novi Sad.

14) Pinfold V., Toulmin H., Thornicroft G., Huxley P., Farmer P., Graham T. (2003) Reducing psychiatric stigma and discrimination: Evaluation of educational interventions in UK secondary schools. Br J Psychiatry;182:342–6.

15) Song, L., Chang, L., Chaiw-Yi, Shih, Chih-Yuan, Lin, Ming-Jeng, Yang. (2005). Community attitudes towards the mentally ill: The results of a national survey of the Taiwanese population. International Journal of Social Psychiatry. Vol 51 (2): 174-188.

16) Stuart, H. (2006). Media portrayal of mental illness and its treatments: what effect does it have on people with mental illness? CNS Drugs 2006; 20(2): pp. 99-106.

17) Tanaka, G., Ogawa, T., InaCom, H., Kikuchi, Y., Oath, Y. (2003). Effects of an educational program on public attitudes towards mental illness. Psychiatry Clin Neurosci; 57:595–602.

18) Wolff, G., Pathare, S., Craig, T., Leff, J. (1996). Community Attitudes to Mental Illness. British journal of Psychiatry, 168:183-190.

19) WHO Collaborating Centre for Health Promotion and Public Health Development (2008). Stigma: An International Briefing Paper. NHS Health Scotland.

20)Yeap, R., Low, W.Y., (2009). Mental health knowledge, attitude and help-seeking tendency: a Ma-laysian context. Singapore Med J 2009;50 (12): 1169-1176.

86

87

88

Documents

znalački kombinujući kvantitativne i kvalitativne metode istraživanja, te kombinujući različite tipove podataka. Navedenim postupcima obezbjeđeni su obuhvatni rezultati koji