1

strinić

Skradin, lipanj 2017.

a n t e p o r t a s

2

3

U dubini razvedene konfiguracije skradinskog zaljeva, u pros-

toru čiji krajolik sadrži sve oblike koje je, u skrovitu predvorju

slapova Krke, stvaralačka priroda mogla imaginirati, na putu sv.

Jere br. 2, usidrila se i strinićeva instalacija „Ante Portas“. nalazi

se na području drevne krečane – sada “scardona Park” - i sa

šest golemih, isluženih i višetonskih industrijskih željeznih vrata

oslonjena je na kosinu kamenih potpornih zidova bivše skradin-

ske mikro industrijske zone. Među krošnjama stabala, uz zavo-

jitu cestu čini se kao slučajni hir koji privlači pažnju ali u svojoj

projekciji i produkciji jedan je ambiciozni i gotovo zanesenjački

poduhvat. U oblikovanju ludički. Danju, u senzaciji šarolikog i

obojenog motivskog inventara, zaziva „popartističku“ fantaziju

svojevrsnog asemblaža s aplikacijama obojenih plastičkih oblika

izrađenih u željeznom limu. U sutonskim satima i noću - kon-

turno i indirektno osvijetljena u crtežu s led obojenim i bijelim

svjetlom - transformira se u ambijentalni „spektakl“ enigmatičnih

izloga nekog izmaštanog grada, među deblima i krošnjama star-

ih akacija. Upravo kao poetički kontrast ili komplement svim pre-

namjenama i preimenovanjima prostora pred kojim se nalazi - od

krečane i ciglane do depandanse ili socijalističkog sOUr-a tLM-a

Boris Kidrič iz Šibenika – a čije su građevine i pogoni nepovrat-

no oštećeni granatiranjem, ratnih devedesetih godina prošlog

stoljeća. U tom kontekstualnom prostoru, punom konfliktnih

rezonanci, šumova i pamćenja, kipar Ante strinić na zaslonima

vrata razvija ili razlaže i objedinjava svoju osobnu životnu priču.

Privatnu i intimno kodiranu.

ipak, ono što nije vidljivo a treba se znati podtekst je ove priče.

sagledava se u procesu izvedbe i realizacije strinićeve instalacije

koja je trajala gotovo punu godinu dana (od srpnja 2016. do svib-

nja 2017.) na dvije lokacije i u suradničkoj simbiozi s metalskim

radnicima iz tvrtke Brodski servis na šibenskoj Crnici i na mjestu

„instaliranja“ u skradinskom predjelu Krečana. U toj kreativnoj,

radnoj i radioničkoj simbiozi ona dobiva i svoje drugo značenje.

Postaje zajedničkom, sinergijskom i zacjeljujućom. Pridružimo li

ovome podtekstu i „treće lice“ projekta, prijatelja Dragu Mačeka

čitav poduhvat biva u svojim obrisima zatvoren kao idealna aso-

cijacija dobre volje i entuzijazma, koja je u ovakvim vremenima,

svojom dobrohotnošću i u namjerama, gotovo jedinstvena.

i na kraju, kipar Ante strinić je na svoj osobiti način - gradeći

svoju strukturnu, simboličku i narativnu kombinatoriku motiva,

stvarajući stotine crtanih predložaka za kompozicijske slagalice

- pred svojim vratima bio humoran prividom nevinosti, ironičan

tamo gdje se sve čini jednostavnim a u fragmentiranoj naraciji

koja ocrtava život, bio je prožet melankolijom skrovitoj u vedrini.

Dodajmo i da duhovita doslovnost autorova imena i naziva insta-

lacije „Ante portas“ odnosno bivanja pred vratima rezonira i može

se rezonirati u nekoliko razina. Jer uvijek smo pred vratima iza

kojih nas dočekuje očekivano ili obrat. također je znakovito da

je njihov broj sedam. Međutim sedma su vrata virtualna i samo

noćna (oživljavaju tek osvijetljena). nazivaju se „Vratima svjetla“ ili „Vratima svih vrata“ a sa siluetom u okviru od svjetla nalik su

mističnoj neizvjesnosti koja nas obilazi u noćnome snu. i kao što

vrata instalacije „Ante portas“ nisu ni Buvinova ni radovanova

katedralna vrata (tonko Maroević iz predgovora), ona nisu ni vra-

ta mitskog pakla, već samo vrata radosti i radovanja životu i nep-

redvidivosti u čijim strunama struji strinićeva iskrena umjetnost.

Margarita Sveštarov Šimat

Ante strinić „ante portas “ na radost i radovanje, sinergijski i zacjeljujući

4

5

Mladoga kipara Antu strinića imao sam priliku upoznati nekoliko

godina nakon što je diplomirao i uvodnim sam tekstom popratio

njegovu samostalnu izložbu u splitskoj galeriji „Kula“ 2001. god-

ine. Bilo mi je zadovoljstvo prepoznati njegovu neospornu darovi-

tost, sposobnost sumarnog modeliranja i iskonsku osjetljivost za

prirodni materijal, gipku glinu koju je vješto mijesio i sugestivno

oblikovao u organičene volumene. Motivika je bila portretna,

pretežno glave poznatih i glasovitih ljudi, sustavno deformirane,

karikirane i povremeno čak reducirane na karakterističan znak,

ali s nesmanjenom fizionomijom i psihološkom diferencijacijom.

Obojenim je terakotama također odao počast amblematičnim

figurama moderne povijesti, kao što su Einstein, Verdi, Kokoschka

ili toulouse-Lautrec.

sljedećom izložbom u istom prostoru 2006. godine Ante je

strinić pokazao drugu stranu svoje kreativne zaokupljenosti, onu

kompoziciono-strukturalnu, težnju za dinamičnom organizaci-

jom kadra i sustavnim okupljanjem ujednačenih čestica, gotovo

na rubu apstrahiranja. tom su izložbom, nazvanom „Megalopolis“,

dominirale crtane panorame izmišljenih urbanih aglomeracija.

izvedene u tušu, dijelom geometrijski ortogonalno podijeljene, a

dijelom živim, temperamentnim mrljama akcentirane, te su crno-

bijele kompozicije ukazivale na kiparevu potrebu za imagina-

tivnim prodorima u fantastiku i futurologiju (premda se na nekim

kadrovima raspoznaju atributi upravo splitske gradske jezgre). Uz

većinu papirnatih vizija, izložbu zaokružuje nekoliko predstava

Megalopolisa u reljefu (glini, terakoti), izvedenih elastičnom, raz-

vedenom modelacijom (treperave, „impresionističke“ površine),

posebno sugestivnih u igri konkavnih i konveksnih planova,

odnosno svjetlosno i sjenovito polariziranih parcela.

stečena radna svojstva, to jest sklonost prema redukciji i sintezi,

te zanimanje za različite oblike i materijale (masu i površinu), Ante

strinić sad ulaže u najnoviji ciklus, u projekt dosjetljivo nazvan

„Ante portas“ (povezivanjem vlastitog imena i dominantnog mo-

tiva). riječ je o „sekundarnom“ korištenju velikih metalnih ploča,

o svojevrsnom recikliranju nekadašnje utilitarne funkcije (vrata u

Ante strinić: Ante portas

brodogradilištu) i o njezinoj preobrazbi u estetsko-dekorativnu

ulogu. Veliki željezni limovi nametnuli su kiparu ograničene

mogućnosti obrade, prisilili su ga na strog i discipliniran postupak

„tvrdorubnog“ rezanja i naglašenog „obrisnog“ definiranja, no za

uzvrat su ga potaknuli na prirođenu mu sumarnost i sažetost, te

mu omogućili i upotrebu boje, kojom se već primjereno služio i

u terakotama.

sedam motiva na sedam ploča nemaju pretencioznu ikonograf-

iju poput nekih crkvenih vratnica, nego nastoje odgovoriti za-

htjevima neposredne komunikacije i bliske, svakidašnje reakcije.

Znalački su dozirani univerzalni simboli i regionalni te lokalni aso-

cijativni sklopovi. Antropomorfna motivacija dana je parafrazom

Leonardova modula, čovjekova lika upisanoga u krug i kvadrat, a

ideja plodnosti ili obnove života predstavljena je figurom prama-

jke u Edenskom vrtu. Elegantna silhueta djevojke dominira tzv.

noćnim vratima, vratima svjetla, unoseći slutnju tajnovitosti i

iščekivanja (posebno pod rasvjetom iz pozadine).

ispražnjeni ekran nudi kadar za gledaočeve vlastite dopune,

podsjeća na ulogu televizije koja svojim programima ispunja

život obitelji, okupljene oko aparata kao oko ognjišta. tema

obitelji dana je pak kružnim akumuliranjem niza karakterističnih

znakova (križa i krila, hljeba i meandra, valova i kape, kvadrata i

kocke), s time da su oblici krajnje svedeni i pročišćeni, te raznobo-

jno istaknuti.

Podsjećanje na šibensku crvenkapu dovelo je do sustavnog uk-

lapanja u kvadratne okvire, ritmizirane sugestijom notnih čestica

i kvadrata s nacionalnoga grba. Možda najkompleksniji i najdos-

jetljiviji rezultat ostvaren je na ploči nazvanoj „iz života“, na kojoj

žuto sunce u sredini dominantno žari i okuplja oko sebe – poput

sazviježđa – niz okruglih i zaobljenih reljefnih izbočina, s time

da je svaka od njih drugačije obojena, drugačije perforirana ili

obilježena karakterističnim znakom (primjerice, križem). Dok su

tri takve izbočine uz donji rub kadra, a tri uz gornji, postrance

od središnjega sunca stoje po dva kišobrana (desno) i dva pado-

brana s padobrancima (lijevo).

6

Ako pojavu padobrana(ca) možemo dovesti u vezu s

podsjećanjem na sunarodnjaka Fausta Vrančića (koji je prvi

uopće zamislio „letećeg čovjeka“), te to shvatiti i kao određeni

pandan Leonardovoj figuri, fenomen kišobrana pak dolazi kao

humorna verzija padobrana, odnosno kao duhovita protuteža

prevlasti središnjega sunca. Međutim, i jedno i drugo je zapravo

posljedica metodičnog provođenja jedinstvene zamisli, sustavne

upotrebe rabljenih (i odbačenih) poklopaca za kruh „ispod peke“.

raspolovljene ili cjelovite kalote od željeznog lima poslužile su za

reljefno predstavljanje nekih temeljnih znakova.

raspolažući nađenim materijalima i kombinirajući određene

specifičnosti oblika, kipar Ante strinić našao je adekvatan način

njihove primjene i uporabe u novom, imaginativnom kontekstu,

sljedeći pritom i vlastita načela pročišćenosti i redukcije, odnos-

no vlastite sklonosti prema humoru i prema živom koloritu.

akademik Tonko Maroević

7

Katalog i modus operandi instalacije „Ante portas“ (srpanj 2016. – svibanj 2017. )

Vrata I.PEKA ŽiVOtA, 2016. – 2017.

Vrata visokih stremljenja i ironijskih obrata života.

Vrata II.HOMMAgE LEOnArDU DA VinCiJU, 2016. – 2017.

Parafraza Leonardova crteža „Vitruvijev čovjek“ nastao oko 1487. g.

te simbolika o svjetlom i tamnom, odnosno bijelom i crnom u ljud-

skom biću.

Vrata III.OBitELJ / HOMMAgE JULiJU KniFErU, 2016. – 2017.

Mapiranje obiteljskih simbola i pamćenja te Kniferov meandar kao

uzor umjetničke ustrajnosti.

Vrata IV.tV EKrAn, 2016. – 2017.

Praznina TV ekrana koja je hrana, glad ili sljepoća suvremenog čo-

vjeka.

Vrata V.ŽEnA / PrAMAJKA, 2016. – 2017.

Vrata žene koja je korijen, deblo i krošnja drva ili šume života.

Vrata VI.ŠiBEnsKA VrAtA / ŠiBEnsKA PJEsMA, 2016. – 2017.

Dinamika, ponavljanje i variranje ornamenta šibenske kape, isto-

dobno su grafizam i glazba njegovog motiva „pasjeg skoka“.

Vrata VII.nOćnA VrAtA iLi VrAtA sVJEtLA / VirtUALnA VrAtA, 2016.

– 2017.

„Vrata svih vrata“ sa siluetom žene u svjetlu okvira se pojavljuju u

noćnoj inačici petih vrata.

Rekonstrukcija i zaštita vrata

instalacija „Ante Portas“ nastaje iz šest isluženih metalnih vra-

ta bivšeg industrijskog pogona tvornice aluminija tLM ELEMEs

smještenog u skradinskom predjelu zvanom Krečana. Oslonjene

su na visoki potporni kameni zid bivšeg industrijskog kompleksa

sagrađenog neposredno nakon ii. svjetskog rata. razmjeri vrata

su 3500x300 cm a težina gotovo pola tone.

Vremenom korodirana vrata ugroženih konstruktivnih dijelova,

učvršćena su oblogama hladnog varenja te povezana metalnim

sponama u pogonima tvrtke Brodski servis u Šibeniku (Crnica).

Obrada i zaštita vrata uključivala je proces oslobađanja od korozi-

je ispiranjem u kiselinama te pjeskarenje ekološkim gritom.

Postupci pri izradi likovnih dijelova instalacije

svi metalni oblici odnosno likovni plastički elementi, izrađeni od

željeznog lima debljine 4 mm među kojima i oni već oblikom i

funkcijom definirani (peke i felge), aplicirani su - prema nacrti-

ma i crtežima umjetnika i uz njegovo prisustvo – na čeone ploče

vrata. Učvršćeni su nosačima udaljenim 4 cm od pozadine a u

međuprostoru je ugrađena laminatna obojena i bijela svjetlost

LED lampi i LED traka.

U izradi metalnih likovnih aplikacija korištene su tehnike rezanja,

hladnog i toplog savijanja, varenja, punktiranja, perforiranja i bru-

šenja a finalno su obojena, prema zamislima autora tehnikama

prskanja te ručnog nabojavanja.

8

Vrata i.Peka života, 2016. – 2017.

9

10

Vrata ii.Hommage Leonardu da Vinciju, 2016. – 2017.

11

12

Vrata iii.Obitelj / Hommage Juliju Kniferu, 2016. – 2017.

13

14

Vrata iV.tV Ekran, 2016. – 2017.

15

16

Vrata V.Žena / pramajka, 2016. – 2017.

17

18

Vrata Vi.Šibenska vrata / Šibenska pjesma, 2016. – 2017.

19

20

Vrata Vii.noćna vrata ili vrata svjetla / virtualna vrata, 2016. – 2017.

21

22

Ante Strinić, akademski kiparrođen je u splitu 17.04.1968. godine. Osnovnu školu, te srednju Umjetničku školu završio je u splitu. Potom se upisuje na studij Filozofskog fakulteta, smjer likovna kultura u splitu, 1988/89. Prekinuvši ovaj studij upisuje se 1990. na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1996. godine u klasi prof. stipe sikirice. Aplicirao je na poslijediplomski studij Umjetničke akademije u new Yorku (1997.g.) gdje je primljen uz dio školarine od strane nY akademije ali dobivena stipendija od strane Ministarstva znanosti u Hrvatskoj nije realizirana zbog nedostatka sredstava. Upisuje poslijediplomski doktorski studij pri ALU u Zagrebu (2009.-10.g.).Osim kiparstvom bavi se crtanjem karikatura, ilustracijom knjiga, scenografskim radom i animacijom crtanih filmova. Brojne skulpture koje bezvremenski ostaju izložene široj javnosti nalaze se na javnim mjestima u Hrvatskoj (poprsje Marka Marulića u HnK split), kao i u galerijskim i privatnim zbirkama umjetnina. njegovi radovi uvršteni su u knjigu „Povijest umjetnosti u Hrvatskoj – Hrvatsko kiparstvo od 1950.g. do danas“ autora ive Šimata Banova.Živi i radi u splitu. Član je ULUH-a, ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:1993. Zagreb, galerija studentskog doma “stjepan radić“1994. Zagreb, galerija studentskog centra1997. split, Multimedijalni centar1998. split, salon “galić“2000. split, Pinakoteka gospe od Zdravlja2000. split, Dioklecijanovi podrumi2000. solin, galerija “Zvonimir“2000. Pečuh (Mađarska), galerija “Csoport horda“2000. Proložac, Dvorana Općine2001. split, galerija “Kula“2006. split, galerija “Kula“2011. split, gradska knjižnica Marko Marulić2014. split, Dioklecijanovi podrumi2014. Zadar, „Kapetanova kula“2015. Zagvozd, „glumci u Zagvozdu“

SKUPNE IZLOŽBE:1993. Vrsar Montraker, Međunarodna ljetna kiparska škola1994. Zagreb, glipoteka HAZU, Peti trienale Hrvatskog kiparstva1994. Zagreb, narodno učilište “Moša Pijade“, DDDA - pet umjetnika ALU1994. samobor, Likovna stvaraonica, vojarna taborec1995. nuštar, Likovna kolonija1995. Knin, Franjevački samostan, CrO Art FrOntA 1996. Zagreb, Dom HDLU-a, CrO Art FrOntA 1996. split, Pinakoteka gospe od Zdravlja 1996. Osijek. imotska grupa “Lik“ 1997/98. split, Muzej grada, stoljeće karikature u splitu 2000. Zagreb, galerija ULUPUH, „Hrvatska portretna karikatura 1995-2000.g. od kista do kompjutora“ 2000. solin, galerija “Zvonimir“, izložba radova prispjelih za natječaj za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u solinu 2000. split, Likovna kolonija “Maestral“ 2002. split, galerija “Kula“, multimedijalni projekt “Otok 2002“ 2003. tolentino (italija), XXi bienale internazionale, Umorismo nell’arte2003. Zagreb, galerija Hrvatske kulturne zaklade Hrvatskog slova, nacionalna i sveučilišna knjižnica, „izbori za vlast“, izložba karikatura2004. split, galerija “Kula“, izložba povodom 1700. g. mučeničke smrti sv. Dujma2007. slavonski Brod, Karlovac, Zagreb iV. hrvatski trienale akvarela2007. Zagreb, galerija ULUPUH, „Lutka u ilustraciji i animiranom filmu“2009. Zagreb, galerija ULUPUH, „Mala retrospektiva i velika Povijest od glasanja do glasovanja“ 2009. Fužine, ULUPUH, Festival ilustracije 2010. split, Palača “Milesi“, ii. Međunarodni bienale slikara i kipara, Mediteran 2010 Hrvatska2012. split, stara gradska vijećnica, HULU i galerija umjetnina

23

split, „sjećanje“ – izložba likovnih djela u povodu 20. Obljetnice međunarodnog priznanja republike Hrvatske2012. solin, galerija Zvonimir, „izložba malog formata“2013. solin, galerija Zvonimir, „Mali format“2014. split, stara gradska vijećnica. „smoje u djelima umjetnika“2015. split, „39. splitski salon“2016. Đurđevac, Muzej galerija Đurđevac, izložba „Žeravica“

DRUGE AKTIVNOSTI (projekti animacije u filmskoj i scenskoj umjetnosti)2007. Zagreb, Zagreb film (produkcija), animirani film „Malformance Performance“2011. split, projekt scenografija za turneju tonći Huljić, „Madre Badessa“ i goran Bregović2014. Zagreb, Zagreb film (produkcija), animirani film „Zulejka – legenda grada Ogulina“2016. Zagreb, Artizana film (produkcija), animirani film „Medo trapavko“

JAVNI NATJEČAJI:1996. sesvete, natječaj za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu1999. split, natječaj za izradu nacionalnog svijećnjaka HAU2000. solin, natječaj za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu (zajedno s arhitektom Dariom gabrićem)2000. split, natječaj za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu (zajedno s arhitektom Dariom gabrićem)2000. Zagreb, natječaj za izradu spomen obilježja Marku Maruliću u Zagrebu2004. split, natječaj za izradu spomen obilježja Marku Maruliću za Punta Arenas, republika Chile2008. split, Ponovljeni natječaj za izradu nacionalnog s vijećnjaka HAU

NAGRADE:1994. Zagreb, rEKtOrOVA nAgrADA (za najbolju studentsku izložbu)2000. iii. nagrada na natječaju za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u solinu (zajedno s arh. Dariom gabrićem)2000. ii. nagrada (jedna od dvije jednakovrijedne) na natječaju za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u splitu (zajedno s arhitektom Dariom gabrićem)2004. i. nagrada na natječaju za poprsje Marka Marulića (postavljena u republici Chile, Punta Arenas)2008. i. nagrada za hrvatski nacionalni svijećnjak (Hrvatska akademska udruga, HAU)

2008. nagrada Young Audience Award za animirani film „Malformance Performance“, 10th Anniversary of the international Film Festival on Clay and glass, Montpellier, Francuska

JAVNI RADOVI (SKULPTURE):1993. skulptura u kamenu „Venera“, Montraker, Vrsar2004. bista – Marko Marulić, Punta Arenas, republika Chile2004. skulptura u kamenu i inoksu „Pucanj iz kubure“, zbirka Karninčić, Bol, Brač2006. spomen ploča s reljefom, dr. Miljenko suljić, Omiški vodovod, Omiš2007. skulpture u vrtu „Bračke perle“ (Limun“, „Maslina“, „rogač“, „Loza“ i „Cvijeće“, akrilni prah), supetar2008. bista, Marko Marulić, HnK, split2008. spomen ploča sa reljefom, ivan Pavao ii., crkva gospe od milosrđa u splitu2009. bista, Miljenko smoje, kavana Luxor, Peristil, split 2009./10. glavna ulazna vrata na crkvi gospe od milosrđa, split2010. bista, general Marmont, Hotel Marmont, split 2011. Bunar ispred crkve gospe od milosrđa, split2011. Hrvatski svijećnjak, HAU, split2011. bista, Petar Hektorović, zbirka toni Politeo2012. spomen ploča utemeljiteljima Zavoda za javno zdravstvo splitsko dalmatinske županije (tri portreta dr. Andrija Štampar, dr. Andrija sfarčić i dr. Josip Škarić) u zgradi ZJZZ, split2013. reljef cara Dioklecijana, starački dom Dioklecijan, split2014. Uskrsni svijećnjak, oltar crkve gospe od milosrđa, split 2014. Križni put, 14 reljefa od bronce na kamenim postoljima za XiV postaja, mjesto sitno, radnić, Vrpolje

JAVNO URUČENI RADOVI (PORTRETI):1993. Zagreb, William Perry, američki ministar obrane, uručen portret za vrijeme posjeta Hrvatskoj 2002. split, Dalaj Lama, dobitnik nobelove nagrade za mir, uručen portret za vrijeme posjeta Hrvatskoj 2003. Zagreb, Antun Vujić, hrvatski ministar kulture, javno uručen portret2004. Pariz, J. Chirac, francuski predsjednik, javno uručen portret2005. imotski, skulptura hajduka Andrijice Šimića, povodom 100 godišnjice smrti narodne legende2005. split, Vaclav Havel, češki predsjednik, javno uručen portret

STUDIJSKI BORAVAK I STRUČNO USAVRŠAVANJE:1999. Pariz/Chartre, Francuska2001. rim, italija2003. rim, italija2004. Pariz, Francuska2006. new York, UsA2013. Jerusalem, izrael

24

nakladnik“Scardona Park” d.o.o. Zagreb

Za nakladnikaDrago Maček

Urednica katalogaMargarita Sveštarov Šimat, povjesničarka umjetnosti

Autori tekstova Akademik Tonko Maroević, Margarita Sveštarov Šimat, povijesničar umjetnosti

grafičko oblikovanje kataloga Neven Marin

FotografijaDrago Maček, Zoran Bičanić

tisakDalmacijapapir - Split

naklada500 primjeraka

Copyright © Ante strinić

Zahvala Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u realizaciji projekta: priprema i obrada metala Brodski servis d.o.o. Šibenik (Kristijan sladić,

Žarko Celić, Mario Bubanko, Zdravko Baljkas, ivo Baljkas i Majda Baljkas), rasvjeta i elektronika Obrt Veks vl. ivan Junaković (niko Labor i Marin Škugor), bojanje metala g. Mirko grandverger, transport i logistička podrška scardona park d.o.o.

(roko Beneta, roberto Beneta, Marko tokić, Andrej Lučev, Mirko Vitić, goran ivas i Zoran samardžija).

Zahvaljujem na podršci projektu turističkoj zajednici grada skradina (direktor Damir nakić), gradu skradinu (gradonačelnik Antonijo Brajković), Župnom uredu skradina (župnik don gabrijel Jagarinec),

piscima tekstova (Akademik tonko Maroević i Margareta sveštarov Šimat), te na konstruktivnim komentarima u razradi ideja Prof. ivi Šimat Banovu i Antoniji Balenović.