Natura 2000 - Vodič kroz tipove staništa BiH

Vodi kroz tipovestanita BiH

prema Direktivi ostanitima EU

Januar 2015

2

Ova publikacija je rezultat projekta Podrka provoenju Direktive o pticama i Direktive o stanitima u Bosni i Hercegovini (2012-2015). Projekt je financirala vedska, vedska Agencija za meunarodnu saradnju za razvoj, a upravljala mu je Delegacija Europske unije u Bosni i Hercegovini. Stavovi izraeni u ovoj publikaciji su stavovi autora i nikako se ne mogu smatrati stavovima Evropske unije.

Autori: orije Milanovi, Jugoslav Bruji, Samir ug, Edina Muratovi i Lada Luki Bilela

Urednik: Peter Skoberne

Tehniki urednik: Ivaylo Zafirov

Voditelj projektnog tima: Aleksander Golob

lanice i lanovi Upravnog odbora projekta: Nermina Skejovi-Huri (koordinatorica projekta), Tomislav Luki, eljka Stojii, Zineta Mujakovi, Adi Habul, Hanka Muimbegovi, Azra Rogovi-Grubi, Boris Markovi, Semra Buza, Stanko Stani i Zoran Luka

Dizajn: Bunkerwww.madeinbunker.com

Tisak: Ringeiswww.ringeis.ba

Izdava: Prospect C&S s.a.. Rue du Prince Royal 83, 1050 Brussels, Belgium

Slobodni ste kopirati, distribuirati i prikazati ovaj rad pod uvjetima da se navodi njegove autore, da se rad ne koristi u komercijalne svrhe i da se nita ne mijenja, transformira ili nadograuje bez spominjanja autora. U svakom drugom sluaju trai se pisano odobrenje od strane izdavaa.

3

Sadraj

Uvod 8Pregled evropskih znaajnih tipova stanita u Bosni i Hercegovini 11Slana stanita 161110 Plitka pjeskovita morska dna 16uvijek prekrivena vodom 161160 Veliki plitki zalivi i zatoni 181240 Stjenovite i kamenite mediteranske 20obale sa endeminim vrstama roda 20Limonium 20Slatke vode 223130 Oligotrofne do mezotrofne stajaice sa vegetacijom Littorelletea uniflorae i/ili Isoeto-Nanojuncetea 223140 Tvrde oligo-mezotrofne vode sa bentoskom vegetacijom Chara sp.

243150 Prirodna eutrofina jezera sa vegetacijom tipa Magnopotamion ili Hydrocharition 26*3170 Mediteranske povremene lokve 28*3180 Povremena kraka jezera 303220 Alpijske rijeke i zeljasta vegetacija du njihovih obala 333240 Obale alpijskih rijeka obrasle zajednicama sive vrbe (Salix eleagnos)

353260 Vodotoci od ravnica do montanog pojasa sa vegetacijom Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion 373270 Rijeke s muljevitim obalama obraslih vegetacijom sveza Chenopodion rubri i Bidention 3932A0 Sedrene kaskade na krakim rijekama u Dinaridima 41ibljaci i vritine 434030 Evropske suve vritine 434060 Planinske i borealne vritine 45*4070 ibljaci sa Pinus mugo i Rhododendron hirsutum 484080 Subarktiki niski ibljaci bunastih vrba 514090 Endemine oromediteranske vritine sa trnovitim bunovima 53Makije i garizi 555130 ibljaci kleke na vritinama ili krakim livadama 555210 Makije sa Juniperus oxycedrus i J. phoenicea 57Prirodni i poluprirodni panjaci 59*6110 Rupikolni krenjaki ili bazifilni travnjaci sveze Alysso-Sedion albi

596150 Silikatni alpijski i borealni travnjaci 61

4

6170 Alpijski i subalpijski travnjaci na krenjaku 636210 Poluprirodni suhi travnjaci i ibljaci na krenjaku (Festuco-

Brometalia) (* znaajna stanita orhideja) 66*6220 Pseudo-stepe sa travama i jednogodinjim biljkama Thero-Brachypodietea) 68*6230 Travnjaci tvrdae (Nardus stricta) bogati vrstama 7062A0 Istono-submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneratalia villosae) 7362D0 Oromezijski acidofilni travnjaci 766410 Srednjeevropske livade beskoljenke (Molinion caeruleae) 786420 Mediteranski visoki vlani travnjaci (Molinio-Holoschoenion) 806430 Hidrofilne rubne zajednice visokih zeleni od montanog do alpskog nivoa 826450 Borealne aluvijalne livade 856510 Nizijske koanice 876520 Brdske koanice 906540 Submediteranski travnjaci Molinio-Hordeion secalini 92Tresetita, bare i movare 94*7110 Aktivni uzdignuti treseti 947120 Degradirana izdignuta tresetita koja uvijek imaju sposobnost prirodne regeneracije 967140 Prelazne tresave 98*7220 Okamenjeni izvori sa sedrenim formacijama 1007230 Alkalna tresetita 102Stijene, kamenjari i peine 1048110 Silikatni sipari od montanog do snjenog nivoa 1048120 Hladni krenjaki sipari (Thlaspietalia rotundifolii) 1068140 Istonomediteranski sipari (Drypidetalia spinosae) 109*8160 Medio-evropski krenjaki sipari u brdskoj i planinskoj zoni 1128210 Krenjake stijene sa hazmofitskom vegetacijom 1148220 Silikatni stjenoviti nagibi sa hazmofitskom vegetacijom 1178230 Silikatne stijene sa pionirskom vegetacijom Sedo-Schleranthion ili Sedo albi-Veronicion dillenii 119*8240 krape i krenjaki bankovi 1218310 pilje i jame zatvorene za javnost 123ume 1269110 Acidofilne bukove ume 1269120 Poluzimzelene acidofilne ume sa boikovinom 1299140 Srednjoevropske subalpinske bukove ume sa Acer i Rumex arifolius

1319160 Subatlanske i srednjoevropske hrastove i hrastovo-grabove ume sveze Carpinion betuli 133*9180 ume plemenitih liara (Tilio-Acerion) na strmim padinama, siparima i jarugama 13591D0 Tresetne ume 139*91E0 ume mekih liara na fluvisolima 14191F0 Nizijske ume tvrdih liara 143*91G0 Panonski hrastici kitnjaka sa grabom 145*91H0 Panonski hrastii medunca 14791K0 Ilirske bukove ume (Aremonio-Fagion) 14991L0 Ilirske hrastovo-grabove ume (Erythronio-Carpinion) 15791M0 Panonsko-balkanske termofilne dubrave 160

5

91R0 Dinarske ume bijelog bora na dolomitu 1639250 ume makedonskog cera 1659260 ume pitomog kestena 1679340 ume esvine 1699410 Acidofilne ume smre brdskog do planinskog pojasa (Vaccinio-Piceetea) 171*9530 Submediteranske ume crnog bora 177*9580 Mediteranska klekovina tise (Taxus baccata) 18095A0 Subalpske oro-mediteranske ume endeminih balkanskih borova

182Literatura 185Opta literatura 185

6 Vodi kroz tipove stanita BiH prema Direktivi o stanitima EU

Uvod

U poecima zatite prirode, krajem XIX vijeka, naroito velika panja je bila posveena spomenicima prirode (vodopadima, peinama, geolokim nala-zitima) i ugroenim biljnim ili ivotinjskim vrstama. Praksa je pokazala da je stroga zatita pojedinih vrsta uspjena samo tada kada su vrste ugroene direktno: sakupljanjem, iskopavanjem, lovom i slinim djelatnostima. Kada je u pitanju ugroenost zbog promjene stanita, stroga zatita nema znaajnog uticaja. Zbog toga se pojavila potreba za pravnim mehanizmima, koji bi omo-guili zatitu vrsta, ugroenih zbog promjena stanita. Bernska konvencija (1979) i Direktiva o pticama (1979) bili su prvi meunarodni pravni instru-menti, koji su postavljali obavezu zatite stanita ugroenih vrsta. Iskrsnuo je problem to je stanite neke vrste veoma teko egzaktno nauno definisati, pogotovo ako je to potrebno uraditi za vei broj taksona. Zbog toga se trailo rjeenje na nivou ekosistema. Biljne zajednice su odlina osnova, ali je problem to je pokrivenost teritorije takvim podacima obino relativno mala. Realna mogunost da se fitocenoloki kartira podruje cijele zemlje je, zbog malog broja eksperata, financija i vremena, gotovo nikakva.

Zbog toga se traila struna osnova za mjere odravanja ekosistema, koji su bitni za ouvanje stanita ugroenih vrsta. Na kraju se to svelo na definisanje tipova stanita (habitatni tipovi), kao optimalnih prirodnih jedinica, koje odlikuju srodni ekoloki uslovi i sastav vrsta, te ih je mogue jasno prostorno definisati na terenu (kartirati). U literaturi se za tipove stanita upotrebljavaju i izrazi: biotop ili habitat, koji su pogreni. Biotop oznaava neivu kompo-nentu ekosistema, a habitat se odnosi na konkretnu vrstu, grupu organizma ili populaciju.

Klasifikacija staninih tipova zavisi, u prvom redu, od namjene. Za definisanje i izvoenje mjera zatite za ouvanje ekosistema, te stanita biljnih i ivotin-jskih vrsta, poznato je vie meunarodnih tipolokih klasifikacija, ko to su Physis, CORINE i EUNIS, a postoje i razliite tipologije na nacionalnom nivou. Sve tipologije su hijerarhijske. Prvi nivo je opti (npr. slatke vode, vritine, tresetita, stijene), a svaki od njih sadri sljedee nivoe, razraene do ste-pena, koji jo ima smisao za mjere zatite, te ga je mogue bez veih tekoa kartirati. Na primjer, za zatitu prirode dovoljan je podatak da se na nekom podruju nalazi habitatni tip trske (Phragmites), a koja je biljna zajednica u pitanju, za namjene zatite prirode, nije bitno. Zbog toga su este kritike sa strane naunika, da je kartiranje habitatnih tipova nedovoljno precizno, a od strane planera, da je previe nauno!

Evropska Direktiva o stanitima (1992) daje, u Anexu I, spisak tipova stanita od evropskog znaaja. Ona se prvo odnosila na 12 zemalja lanica iz zapadne i srednje Evrope, te je i izbor habitatnih tipova bio odraz samo tog geograf-skog okvira. Pridruivanjem novih zemalja, spisak staninih tipova se irio, a smjernice Evropske komisije su bile takve da se geografske specifinosti tipova stanita u novim zemljama interpretiraju to je vie mogue u okviru postojeih, tako da se samo proiri opis konkretnog habitatnog tipa. Samo

7Vodi kroz tipove stanita BiH prema Direktivi o stanitima EU

ako to nije mogue, po posebnom postupku prilikom pristupnih pregovora (tehnike adaptacije), dodaju se novi tipovi. Interpretaciju habitatnih tipova Aneksa I Direktive o stanitima potvruje, na prijedlog drava lanica, Habi-tatni odbor. Prva verzija ovog prirunika za interpretaciju staninih tipova bila je objavljena 1995 i vie puta dopunjena. Zadnja verzija (EUR 28) objavljena je 2013. godine, poslije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju. Taj dokument je osnova (kamen temeljac) ove publikacije.

U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena klasifikacija habitatnih tipova, niti karta koja bi mogla biti osnova za odabir tipova stanita od evropskog znaaja, te ispunjavanja obaveza koje proizilaze iz Direktive o stanitima. Zbog toga su pripreme ile drugim putem: uz pomo eksperata pripremljena je referentna lista tipova stanita iz Aneksa I Direktive o stanitima, koji su prisutni u Bosni i Hercegovini. Prvi spisak i pregled sa procjenom ugroenosti evropskih tipova stanita bio je pripremljen u okviru projekta WWF ivue srce Europe, a ovaj prirunik je njegova nadgradnja u smislu primjene za sledee korake harmonizacije prilikom procesa ulaska u Evropsku uniju, kao i osnova za odabir podruja ekoloke mree Natura 2000 u BiH, te daljeg izvoenja mjera za odravanje pogodnog stanja ouvanosti.

Kome je namijenjen prirunik? U prvom redu ekspertima iz oblasti biologije, ekologije, umarstva i poljoprivrede. Kad je u pitanju tumaenje specifinih tipova stanita, onda je izuzetno vano da svi uesnici imaju to vie ujedin-jenu sliku o tim tipovima i razumijevanju njihovog razvoja i dinamike. To je temelj strune komunikacije u podruju habitatne zatite prirode.

Izuzetno je bitno da su, u toku toga projekta, eksperti dostigli dosta visok konsenzus oko definisanja pojedinih tipova stanita. Svakako da e se daljim radom, sa novim podacima i iskustvima na terenu, ova slika dodatno dopun-javati, moda ak i mijenjati, u skoroj budunosti. U tom smislu projekat je zapoeo jedan znaajan struni proces na tom polju, uspostavio dobru saradnju na visokom naunom nivou, to predstavlja kapital koji je treba i dalje razvijati. Ovaj prirunik je iva materija, koja e se tokom vremena stalno dopunjavati.

Jedna od bitnih buduih funkcija prirunika je injenica da su u opisima ve definisane specifinosti tipova stanita u Bosni i Hercegovini u odnosu na postojee habitatne tipove Aneksa I Direktive o stanitima. To e znatno olakati potencijalne prijedloge za dopunu prirunika EUR28, i, naravno, proces tehnikih adaptacija tokom pregovora za ulazak u Evropsku uniju. Osnovna literaturna referenca, koja najbolje definie pomenute specifinosti, oznaena je utorima u masnom tisku.

Prirunik e koristiti i svi oni koji su svojom djelatnou, na bilo koji nain, povezani sa tim tipovima stanita, u prvom redu umarstvo i poljoprivreda. Od naina njihove aktivnosti zavisi odravanje tih ekosistema.


Naravno, da je ovaj temeljni pregled odlina osnova za obrazovanje, pa ak i za sve one koji imaju interes za prirodu, kao to su, na primjer, planinari i lovci.

Najbitniji dio prirunika je da se istaknu sve one karakteristike habitatnog tipa po kojima ga moemo jednoobrazno prepoznati. Istovremeno navedene su specifinosti tipa stanita u vidu geografskih, edafskih i klimatskih faktora u Bosni i Hercegovini.

Na kraju treba napomenuti da je ovaj prvi spisak evropsko znaajnih habitatnih tipova u Bosni i Hercegovini rezultat sadanjeg znanja (2014) i raspoloivih podataka. Novim istraivanjima i informacijama sigurno e se ovaj prirunik dopunjavati, a ovo izdanje treba da ostane kamen temeljac za dalje dopune.

dr. Peter Skoberne


Pregled evropskih znaajnih tipova stanita u Bosni i Hercegovini

U tabeli koja slijedi prikazani su tipovi stanita od evropskog znaaja, koji su identifikovani na podruju Bosne i Hercegovine. Osnovu tabele ini Aneks I Direktive o stanitima, a navedena su i engleska imena stanita, da se moe nesumnjivo interpretirati tip stanita iz Direktive o stanitima u Bosni i Hercegovini.

Treba naglasiti da postoje razlike u sastavu vrsta konkretnog tipa stanita du prostora Evropske unije, zbog ega je vrlo vana njegova jedinstvena interpretacija na ovako irokom prostoru. Spisak tipova u Aneksu I vrlo je raznolik i ne temelji se samo na vegetacijskim karakteristikama. Neki tipovi su definisani na geomorfolokoj osnovi, kao na primjer: krape (8240), pilje (8310), povremena kraka jezera (3180), pa su njihove vegetacijske karakter-istike od Islanda do Grke sigurno veoma razliite. Slino je i sa vegetacijom sipara, uma, travnjaka. Zbog toga treba uvijek imati u vidu koji tip stanita je u osnovi definisan u Direktivi (uz pomo interpretacijskog prirunika Ev-ropske komisije). Zbog toga je neophodno stalno provjeravanje i uporeivan-je lokalnih staninih karakteristika sa tipovima stanita iz Aneksa I.

KOD Ime tipa stanita Ime EUR28

1110 Plitka pjeskovita morska dna uvijek prekrivena vodom

Sandbanks which are slightly covered by sea water all the time

1160 Veliki plitki zalivi i zatoni Large shallow inlets and bays

1240 Stjenovite i kamenite mediteran-ske obale sa endeminim vrstama roda Limonium

Vegetated sea cliffs of the Medi-terranean coasts with endemic Limonium spp.

3130 Oligotrofne do mezotrofne sta-jaice sa vegetacijom Littorelletea uniflorae i/ili Isoeto-Nanojuncetea

Oligotrophic to mesotrophic standing waters with vegetation of the Littorelletea uniflorae and/or of the Isoto-Nanojuncetea

3140 Tvrde oligo-mezotrofne vode sa bentoskom vegetacijom Chara sp.

Hard oligo-mesotrophic waters with benthic vegetation of Chara spp.

3150 Prirodna eutrofina jezera sa vegetacijom tipa Magnopotamion ili Hydrocharition

Natural eutrophic lakes with Magnopotamion or Hydrochari-tion type vegetation

*3170 Mediteranske povremene lokve Mediterranean temporary ponds

*3180 Povremena kraka jezera Turloughs

3220 Alpijske rijeke i zeljasta vegetacija du njihovih obala

Alpine rivers and the herba-ceous vegetation along their banks



3240 Obale alpijskih rijeka obrasle zajednicama sive vrbe (Salix eleagnos)

Alpine rivers and their ligneous vegetation with Salix elaeagnos

3260 Vodotoci od ravnica do montanog pojasa sa vegetacijom Ranuncu-lion fluitantis i Callitricho-Batra-chion

Water courses of plain to mon-tane levels with the Ranunculion fluitantis and Callitricho-Batra-chion vegetation

3270 Rijeke s muljevitim obalama obraslih vegetacijom sveza Cheno-podion rubri i Bidention

Rivers with muddy banks with Chenopodion rubri p.p. and Bidention p.p. vegetation

32A0 Sedrene kaskade na krakim rijekama u Dinaridima

Tufa cascades of karstic rivers of the Dinaric Alps

4030 Evropske suve vritine European dry heaths

4060 Planinske i borealne vritine Alpine and Boreal heaths

*4070 ibljaci sa Pinus mugo i Rhododen-dron hirsutum

Bushes with Pinus mugo and Rhododendron hirsutum (Mu-go-Rhododendretum hirsuti)

4080 Subalpinski niski ibljaci bunastih vrba

Sub-Arctic Salix spp. Scrub

4090 Endemine oromediteranske vri-tine sa trnovitim bunovima

Endemic oro-Mediterranean heaths with gorse

5130 ibljaci kleke na vritinama ili krakim livadama

Juniperus communis forma-tions on heaths or calcareous grasslands

5210 Makije sa Juniperus oxycedrus i J. phoenicea

Arborescent matorral with Juniperus spp.

*6110 Rupikolni krenjaki ili bazifilni travnjaci sveze Alysso-Sedion albi

Rupicolous calcareous or basophilic grasslands of the Alysso-Sedion albi

6150 Silikatni alpijski i borealni travnjaci Siliceous alpine and boreal grasslands

6170 Alpijski i subalpijski travnjaci na krenjaku

Alpine and subalpine calcareous grasslands

6210 Poluprirodni suhi travnjaci i iblja-ci na krenjaku (Festuco-Brometa-lia) (*znaajna stanita orhideja)

Semi-natural dry grasslands and scrubland facies on calcareous substrates (Festuco-Brometalia) (*important orchid sites)

*6220 Pseudo-stepe sa travama i jedno-godinjim biljkama Thero-Brachy-podietea

Pseudo-steppe with grasses and annuals of the Thero-Brachy-podietea

*6230 Travnjaci tvrdae (Nardus stricta) bogati vrstama

Species-rich Nardus grasslands, on silicious substrates in moun-tain areas (and submountain areas in Continental Europe)

62A0 Istono-submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneratalia villosae)

Eastern sub-Mediterranean dry grasslands (Scorzoneratalia villosae)



62D0 Oromezijski acidofilni travnjaci Oro-Moesian acidophilous grasslands

6410 Srednjeevropske livade beskoljen-ke (Molinion caeruleae)

Molinia meadows on calcare-ous, peaty or clayey-silt-laden soils (Molinion caeruleae)

6420 Mediteranski visoki vlani travnjaci (Molinio-Holoschoenion)

Mediterranean tall humid grasslands of the Molinio-Holo-schoenion

6430 Hidrofilne rubne zajednice visokih zeleni od montanog do alpskog nivoa

Hydrophilous tall herb fringe communities of plains and of the montane to alpine levels

6450 Borealne aluvijalne livade Northern boreal alluvial mead-ows

6510 Nizijske koanice Lowland hay meadows (Alope-curus pratensis, Sanguisorba officinalis)

6520 Brdske koanice Mountain hay meadows

6540 Submediteranski panjaci Molin-io-Hordeion secalini

Sub-Mediterranean grasslands of the Molinio-Hordeion secalini

*7110 Aktivni uzdignuti treseti Active raised bogs

7120 Degradirana izdignuta tresetita koja uvijek imaju sposobnost prirodne regeneracije

Degraded raised bogs still capa-ble of natural regeneration

7140 Prelazne tresave Transition mires and quaking bogs

*7220 Okamenjeni izvori sa sedrenim formacijama

Petrifying springs with tufa formation (Cratoneurion)

7230 Alkalna tresetita Alkaline fens

8110 Silikatni sipari od montanog do snjenog nivoa

Siliceous scree of the montane to snow levels (Androsacetalia alpinae and Galeopsietalia ladani)

8120 Hladni krenjaki sipari (Thlaspi-etalia rotundifolii)

Calcareous and calcshist screes of the montane to alpine levels (Thlaspietea rotundifolii)

8140 Istonomediteranski sipari (Drypi-detalia spinosae)

Eastern Mediterranean screes

*8160 Medio-evropski krenjaki sipari u brdskoj i planinskoj zoni

Medio-European calcareous scree of hill and montane levels

8210 Krenjake stijene sa hazmofits-kom vegetacijom

Calcareous rocky slopes with chasmophytic vegetation

8220 Silikatni stjenoviti nagibi sa haz-mofitskom vegetacijom

Siliceous rocky slopes with chasmophytic vegetation

8230 Silikatne stijene sa pionirskom vegetacijom Sedo-Schleranthion ili Sedo albi-Seronicion dillenii

Siliceous rock with pioneer veg-etation of the Sedo-Scleranthion or of the Sedo albi-Veronicion dillenii



*8240 krape i krenjaki bankovi Limestone pavements

8310 pilje i jame zatvorene za javnost Caves not open to the public

9110 Acidofilne bukove ume Luzulo-Fagetum beech forests

9120 Poluzimzelene acidofilne ume sa boikovinom

Atlantic acidophilous beech forests with Ilex and sometimes also Taxus in the shrublayer (Quercion robori-petraeae or Ilici-Fagenion)

9140 Srednjoevropske subalpinske buk-ove ume sa Acer i Rumex arifolius

Medio-European subalpine beech woods with Acer and Rumex arifolius

9160 Subatlanske i srednjoevropske hrastove i hrastovo-grabove ume sveze Carpinion betuli

Sub-Atlantic and medio-Europe-an oak or oak-hornbeam forests of the Carpinion betuli

*9180 ume plemenitih liara (Til-io-Acerion) na strmim padinama, siparima i jarugama

* Tilio-Acerion forests of slopes, screes and ravines

*91D0 Tresetne ume * Bog woodland

*91E0 ume mekih liara na fluvisolima * Alluvial forests with Alnus glutinosa and Fraxinus excelsior (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae)

91F0 Nizijske ume tvrdih liara Riparian mixed forests of Quer-cus robur, Ulmus laevis and Ul-mus minor, Fraxinus excelsior or Fraxinus angustifolia, along the great rivers (Ulmenion minoris)

*91G0 Panonski hrastii medunca * Pannonic woods with Quercus petraea and Carpinus betulus

*91H0 Panonski hrastici medunca sub-mediteranskog tipa

* Pannonian woods with Quer-cus pubescens

91K0 Ilirske bukove ume (Aremonio-Fa-gion)

Illyrian Fagus sylvatica forests (Aremonio-Fagion)

91L0 Ilirske hrastovo-grabove ume Erythronio-Carpinion

Illyrian oak-hornbeam forests (Erythronio-Carpinion)

91M0 Panonsko-balkanske termofilne dubrave

Pannonian-Balkanic turkey oaksessile oak forests

91R0 Dinarske ume bijelog bora na dolomitu

Dinaric dolomite Scots pine for-ests (Genisto januensis-Pinetum)

9250 ume makedonskog cera Quercus trojana woods

9260 ume pitomog kestena Castanea sativa woods

9340 ume esvine Quercus ilex and Quercus rotun-difolia forests

9410 Acidofilne ume smre brdskog do planinskog pojasa (Vaccinio-Pi-ceetea)

Acidophilous Picea forests of the montane to alpine levels (Vaccinio-Piceetea)


* Prioritetni habitatni tip prema Direktivi o stanitima


*9530 Submediteranske ume crnog bora

* (Sub-) Mediterranean pine for-ests with endemic black pines

*9580 Mediteranska klekovina tise (Taxus baccata)

* Mediterranean Taxus baccata woods

95A0 Subalpske oro-mediteranske ume endeminih balkanskih borova

High oro-Mediterranean pine forests


Slana stanita

1110 Plitka pjeskovita morska dnauvijek prekrivena vodom

Bujan ivot na plitkim pjeskovitim obalama (D. Jovi)

1) Opis tipa stanita

Pjeana dna su izduene, izdignute, okruglaste ili nepravilne topografske pojave, stalno potopljene i preteno okruene dubljom vodom. Ona sadre veinu pjeanih sedimenata: od krupnijih gromada i oblutaka do sitnozrnih pijesaka, ukljuujui i mulj. To znai da ovo stanite obuhvata: biocenoze krupnih pijesaka i sitnih ljunaka nastalih dejstvom talasa, biocenoze sitnih ujednaenih pijesaka i biocenoze detritusnog dna. Oni dijelovi na kojima se pijesak javlja u vidu tanjeg ili debljeg sloja na vrstim stijenama svrstavaju se u ovo stanite samo ako su organizmi koji na njima ive svojom ekologijom vezani za pjeskovito dno, a ne za vrsti supstrat.

Ova stanita mogu biti stalno prekrivena vodom dubine nekoliko centimeta-ra, pa do 20 metara u vrijeme hidrografske nule. Iako na prvi pogled stanite izgleda pusto, veliki broj organizama ivi u povrinskom sloju pijeska. To su uglavnom predstavnici mekuaca, poliheta, amfipodnih i dekapodnih rakova, morskih jeeva itd. S druge strane, poto postoji dovoljno svjetlosti, na specifinim mjestima razvijaju se tepisi vrsta Zostera noltii i Cymodocea nodosa. Druga vrsta gradi prepoznatljive zajednice Cymodoceetum nodosae Giac. et Pign. 1978, dobro razvijene u uem pojasu uz nau obalu, na 2-15 metara dubine. Na tim mjestima ona predstavlja degradacijski stadij nakon unitenja prvobitnog podmorskog klimaksa Posidonietum oceanicae Funk 1927, koga u naoj marinskoj akvatoriji nema.


2) Znaajne vrste

U interpretacijskom priruniku za stanita EU, za plitke pjeskovite obale Mediterana navodi se kao karakteristina samo morska cvjetnica Cymodocea nodosa, na ijim listovima ivi vie od 15 vrsta, uglavnom sitnih crvenih algi iz familije Ceramiceae. Kao karakteristine za ovo stanite u Jadranskom moru mogu se smatrati jo i: Tellina fabula, T. nitida, Sigalion sp., Onophus eremita, Astropecten sp., Echinocardium cordatum, Acanthocardia tuberculata, Sube-rites domuncula, Ophiura ophiura, Osmundaria volubilis, te vrste iz familije Corallinaceae.

3) Rasprostranjenje u Bosni i Hercegovini

Plitka pjeskovita morska dna rasprostranjena su u sjevernom obalnom poja-su zaliva Neum-Klek, od naselja Jazine do Polaa, zauzimajui razliitu irinu u zavisnosti od dubine mora. Neposredno uz plae, gdje je gaenje intenziv-no u ljetnjim mjesecima, nema razvijenih tepiha vrste Cymodocea nodosa, koji se pojavljuju tek pri dubini veoj od 2 m. Meutim, te plitke ljunkovite i naizgled puste zone, takoe treba obuhvatiti ovim staninim tipom.

4) Opis slinih i susjednih stanita

Ovo stanite uglavnom alternira sa iroko shvaenim stanitem veliki plitki zalivi i zatoni (1160), u koje se nedovoljno razvijeni fragmenti mogu ukljuiti. Oubiajeno je pravilo da se ovo stanite kartira zasebno, ako je razvijeno na veim povrinama i ako se na njemu javljaju karakteristini ivi organizmi, vezani za pjeskovito dno. Takoe, ovo stanite moe da granii ili stvara mozaike sa podmorskim klimaksom tepiha vrste Posidonia oceanica (*1120), od kojeg je i nastalo degradacijom. Vrste Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica su makroskopski vrlo sline, tako da pri dezignaciji stanita treba biti obazriv.

5) Literatura

Obradovi, J., Lovri, A. ., & Homen, Z. (1989, 7-8 Oktobar). Fitocenoloka analiza morskog bentosa u Neumskom i Malostonskom zaljevu. Rad tampan u Zborniku referata naunog skupa: Minerali, stijene i izumrli ivi svijet Bosne i Hercegovine, Sarajevo (pp. 235-241). Sarajevo: Odjeljenje za prirodne nauke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Obradio: orije Milanovi


1160 Veliki plitki zalivi i zatoni

Zaliv Neum-Klek sa poluostrvom Klek (A. Golob)


Ovim iroko shvaenim stanitem obuhvaeni su vei usjeci mora u kopno, u kojima je uticaj slatke vode ogranien ili neznatan. Ovakvi zalivi su generalno zatieni od jaeg uticaja talasa i mogu da sadre razliite tipove sedimenata i substrata, sa dobro razvijenom zonalnou biocenoza, koje se najee karakteriu izrazitim biodiverzitetom i biomasom. Granica plitke vode se razli-ito tumai, a u vezi sa tim i distribucija ovih biocenoza, uglavnom zavisno od stepena providnosti i dubine prodiranja svejtlosti. Zbog prirodne eutrofnosti na ovom stanitu su karakteristini filtratorni organizmi i oni koji ive u povr-inskom sloju sedimenta i hrane se organskim detritusom. Vana su stanita za ishranu i razmnoavanje mnogih organizama, to im daje naroit znaaj.

Karakteristina pomenuta dubinska zonacija naroito je izraena u po-druju vanjske obale Kleka i Malostonskog zaliva, sa asocijacijama koje su karakteristine za isto more i mali stepen zagaenosti: Fucetum virsioidis (Zal.) Pign. 1966; Ceramio-Corallinetum officinalis (Zal.) Pign. 1966; Cystosei-retum barbatae (Zal.) Pign. 1966; Cystoseiretum adriaticae-corniculatae Lov. 1981; Sargasso-Cystoseiretum latiramosae (Lor.) Zal. 1942; Botryocladietum botryoidis Boud. et Cin 1982; Udoteo-Peyssonnelletum squamariae (Zal.) Mol. 1960 i Pseudolithopyllo-Halimedetum (Feld.) Giac. 1965. U zalivu Neum-Klek razvija se drugaija vegetacija, zbog visokog stepena prirodne i antropogeno uslovljene eutrofikacije. U zoni plitkog mora razvijaju marinske ruderalne zajednice: Zosterelletum noltii (Harm.) Giac. 1972 i Cymodoceetum nodosae Giac. et Pign. 1978, koje svrstavamo u stanini tip 1110, dok se sa povea-njem dubine dalje javljaju: Enteromorphetum proliferae-intestinalis (Zal.) Hart. 1959; Pterocladio-Ulvetum rigidae (Feld.) Mol. 1960; Rhodymenietum ardissonei (Feld.) Pign. 1966; Zanardinio-Codietum bursae (Lor.) Zal. 1942 i Rhytiphloeo-Vidalietum volubilis (Lor.) Zal. 1942.


2) Znaajne vrste

Bentoske alge i invertebrate, a od cvjetnica Zostera marina, Zostera noltii, Ruppia maritima, Potamogeton sp. uglavnom u rubnom dijelu, na granici sa staninim tipom 1110.


Ovo stanite zauzima najvei dio bosanskohercegovake marinske akvatorije. Izuzetak ine jedino priobalne zone plitkog mora, sa sitnijim detritusom i/ili zajednicama morskih cvjetnica.


Na strmim obalama stanite direktno granii sa kamenitim obalama, tj. ispranom i zaslanjenom zonom mlatanja (1240). Na pjeanim i ljunkovitim obalama sa plitkim morem stanite alternira sa opisanim staninim tipom 1110, koje u naem moru obino naseljava morska cvjetnica Cymodocea nodosa.

5) Literatura

Obradovi, J., Lovri, A. ., & Homen, Z. (1989, 7-8 Oktobar). Fitocenoloka analiza morskog bentosa u Neumskom i Malostonskom zaljevu. Rad tampan u Zborniku referata naunog skupa: Minerali, stijene i izumrli ivi svijet Bosne i Hercegovine, Sarajevo (pp. 235-241). Sarajevo: Odjeljenje za prirodne nauke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.



Izgled zajednice Plantagini-Limonietum cancellati kod Opua na poluostvu Klek (. Milanovi)


Stanite obuhvata kamenite i stjenovite obale Mediterana i Crnog mora u zoni mlatanja ili neposredno iznad. Visoka koncentracija soli usljed redovnog prskanja morske vode i udari talasa uslovili su razvoj specifine vegetacije reda Crithmo-Limonietalia Molinier 1934 prilagoene ovim ekstremnim uslovima.

Priobalna vegetacija nae morske obale pripada svezi Crithmo-Limonion Molinier 1934 u okviru koje je fragmentarno razvijena asocijacija Plantagi-ni-Limonietum cancellati Horvati (1934) 1939. To je endemina halofitska zajednica sjevernog i srednjeg dijela istonojadranskog primorja. Odlikuje je izrazito mala pokrovnost sa izraenom stjenovitou i vrlo mali broj vrsta, od kojih su najee: Crithmum maritimum, Limonium cancellatum, Elymus pycnanthus i Reichardia picroides.

2) Znaajne vrste

Od karakteristinih vrsta u naem obalnom pojasu naroito su brojne Crith-mum maritimum i Limonium cancellatum (=Statice cancellata), a povremeo im se pridrue: Limonium angustifolium, Elymus pycnanthus (=Agropyron pycnanthum, Elytrigia atherica), Reichardia picroides, Plantago holosteum, Centaurea dalmatica i neke druge vrste koje nemaju dijagnostiki znaaj.


Hidrodinamika mora na bosanskohercegovakoj obali nije tako izraena kao na otvorenom moru. Tako je u naim uslovima zona mlatanja iroka najvie do 5 m uz obalu, izuzev na rtu Lopata, Ponti i junoj strani poluostrva Klek,

1240 Stjenovite i kamenite mediteranskeobale sa endeminim vrstama roda Limonium


gdje je neto ira. Ovo stanite rasprostranjeno je du skoro cijele nae obale, izuzev urbanih zona, gdje je antropogeno izmjenjen prvobitni oblik reljefa i prilagoen potrebama ovjeka.


Ui priobalni pojas u zoni mlatanja granii sa fluktuacionom zonom plime i oseke, gdje se mogu nai razliite zajednice koje se svrstavaju u stanite 1110 ili 1160. U gornjim dijelovima zone mlatanja esto se pojavljuju drugi elementi pukotina stijena (8210) ili okolnih makija (5210, 9340), sa kojima ovo stanite granii na bosanskohercegovakom primorju.

5) Literatura

Horvat, I., Glava, V., & Ellenberg, H. (1974). Vegetation Sdosteuropas. Stutt-gart: Geobotanica selecta.

Kutlea, Lj., & Lakui, R. (1964). Flora i vegetacija poluotoka Kleka. Godinjak Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu, 17, 61-115.

Lakui, R., Pavlovi, D., Abadi, S., & Grgi, P. (1978). Prodromus biljnih za-jednica Bosne i Hercegovine [Posebno izdanje]. Godinjak Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu, 30, 01-88.



Slatke vode

3130 Oligotrofne do mezotrofne stajaice sa vegetacijom Littorelletea unifloraei/ili Isoeto-Nanojuncetea

Karakteristina vegetacija sveze Nanocyperion flavescentis u donjem toku rijeke Vrbas(. Milanovi)


Stanite obuhvata mezotrofne vode Srednje Evrope i perialpskih regiona sa povremeno uzvienim obalama samo za vrijeme najnieg vodostaja. U sin-taksonomskom smislu ujedinjuje amfibijske/submerzne zajednice iroklisne movarke klase Littorelletea uniflorae Br.-Bl. et Txen 1943 i zajednice niskih iljeva klase Isoto-Nanojuncetea Br.-Bl. et Txen 1943. Osnovna odlika ovog tipa stanita su iste i meke vode koje sadre neznatne do umjerene koliine nutrijenata.

Prema dosadanjem znanju o vegetaciji BiH zajednice irokolisne movarke (Littorella uniflora) nisu registrovane, dok je vegetacija priobalnih podruja slatkih voda klase Isoto-Nanojuncetea Br.-Bl. et Tx. 43, zastupljena sa dvije sveze Nanocyperion flavescentis W. Koch 1926 i Fimbristylion dichotomae Horvati 1954. Prva je vezana za obale velikih kontinentalnih rijeka sliva rijeke Save u okviru koje su opisane dvije asocijacije: Eleocharetum ovatae (Hay.) Moor 1936 i Cyperetum micheliani Horvati 1931, dok je druga sveza zabiljee-na jedino u podruju Hutova blata i vie odgovara staninom tipu 3170.

2) Znaajne vrste

Elatine alsinastrum, Eleocharis ovata, Cyperus fuscus, Cyperus michelianus, Cyperus flavescens, Schoenoplectus supinus, Scirpus setaceus, Juncus bufo-nius, Lindernia pyxidaria, a mogu se nai i terestrine forme vrste Marsilea


quadrifolia.


Zajednice su zabiljeene i opisane u literaturi sa podruja bare Tiina kod Bosanskog amca i kod Bosanskog Broda, ali se mogu pronai i na drugim mjestima uz sporotekue vodotoke, starae i druge stalne ili povremene bare uz rijeku Savu i donje dijelove njenih najveih pritoka.


U BiH stanite je zastupljeno klasom Isoto-Nanojuncetea, sa dvije pomenute sveze. Kako je ve navedeno u opisu ovom staninom tipu treba prikljuiti kontinentalne zajednice sveze Nanocyperion flavescentis, dok mediteranske zajednice sveze Fimbrystilion dichotomae odgovaraju tipu 3170, iako meu njima postoji velika slinost u sastavu vrsta. U kontinentalnom dijelu stanite se razvija za vrijeme najnieg vodostaja u barama i oko sporotekuih velikih vodotoka na muljevitom zemljitu, esto tamo gdje je prije isuivanja bila ra-zvijena vegetacija sveza Magnopotamion (W. Koch) Den Hartog et Segal 1964 i Hydrocharition Rubel 1933 (stanini tip 3150). Idui prema uzdignutijim i suvljim dijelovima stvaraju se prelazi ka asocijacijama sveze Bidention (3270), iji se elementi ponekad mijeaju i unutar ovog stanita.

5) Literatura

Bjeli, . (1954). Flora i vegetacija bare Velika Tiina kod Bosanskog amca. Godinjak Biolokog instituta u Sarajevu, 7(1-2), 181-207.

Baji, D. (1978). Nulto stanje Hutova blata. Sarajevo: Bioloki institut Univerzi-teta u Sarajevu.

Jasprica, N., & Cari, M. (2002). Vegetation of the natural park of Hutovo Blato (Neretva river delta, Bosnia and Herzegovina). Biologia, Bratislava, 57(3), 505-516.

Obradili: Samir ug i orije Milanovi


3140 Tvrde oligo-mezotrofne vode sa bentoskom vegetacijom Chara sp.

Rijeka Sana kod Klisine u ijim vodama dominira prljenica (Chara spp.) (. Milanovi)


Oligotrofne do mezotrofne karbonatne vode svih zona koje naseljavaju zajednice submerznih zajednica prljenice (red Charetalia Sauer 1937). Voda je ista i bistra. Vegetacija je veinom siromana vrstama i vrlo ovisna o hemizmu vode i sadraju nutrijenata (od kisikom bogatih supstrata do sapropelnih formacija). Osim prisustva relevantne vegetacije ovo stanite se dalje karakterie dominacijom oligotrofnih do mezotrofnih uvjeta i karbonat-nom vodom.

2) Znaajne vrste

Predstavnici Chara spp.


Rijeka Sana i njene pritoke. Takoe fragmentarno prisutno i u dolini rijeke Save, te na Plivskim jezerima.


Stanita gore navedenih biljnih zajednica koja se javljaju izvan oligotrofnih ili mezotrofnih voda su iskljuena. Starija jezera koja su nastala na podruju nekadanjih povrinskih kopova i u kojima se odvijaju prirodni procesi pro-gradacije mogu se ukljuiti kao znaajna sekundarna stanita. esto se javlja u istim vodenim povrinama u kojima se razvija flotantna vegetacija cvjetnica (3150), ali se od ovog tipa moe lako razlikovati po dominaciji algi prljenica (Chara spp.) i izostankom karakteristinih vrsta staninog tipa 3150.


5) Literatura

Lakui, R., Dizdarevi, M., Grgi, P., Pavlovi, B., & Redi, S. (1990). Ekoloka diferencijacija prostora sliva Une i njegove vrijednosti. Bilten Drutva ekologa Bosne i Hercegovine, 6(b), 15-20.

Obradio: Samir ug


3150 Prirodna eutrofina jezera sa vegetacijom tipa Magnopotamion ili Hydrocharition

Zajednica Hydrocharideto-Nymphoidetum peltatae prekriva velike povrine na Bardai(. Milanovi)


Jezera sa preteno prljavo-sivom do plavozelenom mutnom vodom (zbog velike koliine fitoplanktona), naroito bogatom otopljenim bazama (pH obino > 7), sa vrlo velikom koliinom hranjivih tvari i visokom produkcijom, klinogradnim profilom kisika tokom ljeta i povrinom sedimenta bez kisika. Prirodna eutrofna jezera imaju vii nivo nutrijenata od oligotrofnih, distrofnih, mezotrofnih jezera, to rezultira viim prirodnim produktivitetom, i obino su bogate vrstama. Meutim, brojna ovakva jezera su oteena usljed preko-mjernog unosa nutrijenata, to rezultira hipertrtofnim uvjetima i redukcijom broja vrsta. U velikom broju sluajeva nije uvijek jasno da li je vodeno tijelo eutrofino usljed prirodnih procesa ili usljed antropogenog djelovanja.

U BiH je opisan vei broj asocijacija. Izdvajamo asocijaciju Utriculario vulga-ris-Ceratophylletum demersi koja je nova fitocenoza na podruju Bardae, te Myriophyllo spicatum Potametum crispus Soo 1934 - submerznu zajednicu koja se prostorno i ekoloki vee za asocijaciju Potamo-Ceratophylletum demersi Hild et Rehnelt 1965 bez jasnih granica u barama i tekuicama.

2) Znaajne vrste

Dominantnu ulogu u makrofitskoj vegetaciji imaju Potamogeton spp., Myriophyllum spicatum, Nuphar lutea, i povremeno Chara spp., te Utricularia vulgaris i Ceratophyllum demersum.



Ovaj tip stanita je zabiljeen je na brojnim stalnim vodenim povrinama BiH. U nizijskom podruju sjeverne Bosne iroko je zastupljen na staraama, bara-ma, kanalima, vjetakim jezerima i ribnjacima, dok se u ostalim dijelovima susree neto rjee na slinim mjestima.


Uz obale eutrofnih jezera se obino razvijaju zajednice ScirpoPhragmitetum Koch 1926, a u samim akvatinim povrinama mogu se razvijati zajednice alge prljenice (3140). O razlikama izmeu ovih akvatinih staninih tipova bilo je rijei pri obradi staninog tipa 3140.

Akvatika zona prelazi u amfibijsku zonu sa trskom, aevima, te zajednica-ma visokih zeleni.

5) Literatura

ari, ., Maksimovi, ., Stankovi, M., & Butler, D. (Eds.) (2004). ivot u mo-vari. Banja Luka: Urbanistiki zavod Republike Srpske.

Obradio: Samir ug


*3170 Mediteranske povremene lokve

Vranovo polje kod Neuma (J. Bruji)


Prioritetno stanite 3170 karakteriu lokve duboke nekoliko centimetara, izo-lirane od veih vodenih povrina, koje se javljaju u toku zimskog ili proljetnog perioda. Na prostoru Bosne i Hercegovine prema literaturnim izvorima, ovo ugroeno i rijetko stanite predstavljeno je svezom Fimbristylion dichotomae Horvati 1954, te zajednicama Cypero-Paspaletum digitarii (distichii) Horvati 1954, Dichostyli-Fibristyletum dichotomae Horvati 1954 i Paspaleto-Leersie-tum oryzoidis Baji 1978.

2) Znaajne vrste

Crypsis alopecuroides, Cyperis flavescens, Cyperis michelianus, Eleocharis quinquefflora, Fimbristylis dichotoma, Leersia oryzoides, Paspalum paspaloi-des i dr.


Literaturni izvori navode postojanje ovog stanita na nekoliko lokaliteta par-ka prirode Hutovo Blato (kao to su rijeka Krupa i jezera Deran, Jelim, Orah i krka, Karaotok, Donje Blato).


Mediteranske povremene lokve povezane su sa stanitem oligotrofnih do mezotrofnih stajaica sa vegetacijom Littorelletea uniflorae Braun-Blanquet et Txen 1943 i/ili Isoeto-Nanojuncetea Braun-Blanquet et Txen ex Westhoff et al. 1946 (3130).

5) Literatura

Beck-Mannagetta, G. (1903). Flora Bosne, Hercegovine i Novopazarskog San-


daka, Gymnospermae i Monocotyledones, I dio. Sarajevo: Glasnik Zemaljskog Muzeja.

Japrica, N., Cari, M., & Batisti, M. (2003). The Marshland Vegetation (Phra-gmito-Magnocaricetea, Isoto-Nanojunacetea) and Hydrology in Hutovo Blato Natural Park (Neretva River Delta, Bosnia and Herzegovina). Phyton, 43(2), 281-294.


Lovri, A. ., & Rac, M. (1989, 7-8 Oktobar). Mediteranska movarna vegetacija i floristike zanimljivosti uz Donju Neretvu od apljine do mora. Rad tampan u Zborniku referata naunog skupa: Minerali, stijene i izumrli ivi svijet Bosne i Hercegovine, Sarajevo (pp. 333-340). Sarajevo: Odjeljenje za prirodne nauke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Obradila: Edina Muratovi


*3180 Povremena kraka jezera


Povremena kraka jezera pojavljuju se u krakim poljima i drugim depre-sijama u podruju kra za vrijeme obilnih padavina i intenzivnog topljenja sijega. Koliina vode koja dospijeva padavinskim i podzemnim putem u ove depresije vea je od one koja moe da otekne kroz ponore ili se usljed prezasienosti vodom u podzemnim jezerima i kanalima ponori pretvaraju u izvorita (estavele), pa se stvaraju jezera. Ona se obino pojavljuju krajem jeseni, zadravaju preko zime, a isuuju izmeu aprila i juna, zavisno od koli-ine proljetnih padavina. Mogu nastati i ljeti, ali tada presue ve za nekoliko dana.

Vana karakteristika ovog stanita je da se ono sintaksonomski ne moe vezati za biljne zajednice, ve je njegov specifian hidroloki reim izuzetno vaan za usko prilagoene i mahom endemine ivotinjske vrste, koje cijeli ivot ili dio ivota provode u podzemnim vodama. Nakon isuivanja jezera na istom mjestu razvijaju se drugi stanini tipovi, najee prostrane vlane livade i raznovrsna barska vegetacija.

2) Znaajne vrste

Poto se nakon isuivanja na mjestu jezera pojavljuju drugi vegetacijski tipovi, to se karakteristine vrste tih stanita mogu smatrati karakteristinim i za ovo stanite. Tu spadaju razliiti endemini ivotinjski organizmi vezani za nadzemnu i podzemnu vodu, kao to su razliite vrste riba krakih ponorni-ca: Telestes metohiensis (gataka gaovica), Phoxinellus alepidotus (pijurica), Delminichtys adspersus (imotska gaovica), Delminichtys ghetaldii (popovska gaovica), te neke biljne vrste usko vezane za periodino plavljena kraka polja: Scilla litardierei (=Chouardia litardierei), Klasea lycopifolia (=Serratula lycopifolia), Succisella petteri, Edraianthus dalmaticus itd.

Nuglaiki ponor u Livanjskom polju u proljee (V. Stupar)



Pojava povremenih krakih jezera u BiH vezana je za skoro sva kraka polja. Velike povrine ovo stanite prekriva u Dabarskom, Gatakom, Duvanjskom, Livanjskom i Glamokom polju, te Mostarskom blatu. Melioracijama i odvo-enjem vode za potrebe hidroenergije iz Fatnikog, Imotskog i Popovog polja stvoreni su uslovi za intenzivnu poljoprivredu, obzirom da se voda u ovim poljima znatno krae zadrava. Osim pomenutih, ovo stanite je zastupljeno i na drugim, manjim poljima, od kojih se Jelainovako polje pod Grmeom i Podraniko polje pod Dimitorom nalaze sa sjeverne strane glavnog grebena unutranjih Dinarida.


Nakon isuivanja jezera pojavljuje se karakteristino slojanje vegetacije, zavisno od nivoa podzemne vode. U najniim dijelovima depresija ponekad postoje uslovi za stalno prisustvo vode u vidu manjih jezera i movara (3150), a kako se teren postepeno die pojavljuje se vegetacija trske i visokih aeva, te barske tresave sveze Caricion davallianae Klika 1934 (7230). Granica plav-ljenja obino je definisana rasprostranjenjem submediteranskih livada Moli-nio-Lathyretum pannonici Horvati 1963 (6540). Izvan ove granice pojavljuju se razliiti tipovi suvih travnjaka (62A0), koje samo u doba ektremno visokih vodostaja, krae vrijeme, mogu biti pod vodom.

5) Literatura

Abadi, S., & Sarajli N. (2014, 30 September-1 October). Floristic values of the karst poljes of Bosnia and Herzegovina. In Sackl, P., Durst, R., Kotroan, D. & Stumberger, B. (Eds.). Dinaric Karst Poljes Floods for Life. Paper presented at the Proceedings of the 1st Workshop on Karst Poljes as Wetlands of Natio-nal and International Importance (pp. 45-57). Livno: Euronatur foundation.

Bronner, G. (2014, 30 September-1 October). A preliminary survey of the wet- and grassland vegetation of the karst poljes of Bosnia-Herzegovina. In Sackl, P., Durst, R., Kotroan, D. & Stumberger, B. (Eds.). Dinaric Karst Poljes Floods for Life. Paper presented at the Proceedings of the 1st Workshop on Karst Po-ljes as Wetlands of National and International Importance (pp. 59-69). Livno: Euronatur foundation.

Lakui, R., Muratspahi-Pavlovi, D., & Redi, S. (1982). Vegetacija ekosiste-ma krakih polja Hercegovine. Godinjak Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu, 35, 81-92.

Milanovi, ., & Kotroan, D. (2012). Ptice i aevi Livanjskog polja priru-nik za praenje stanja aeva (Carex sp.) i indikatorskih vrsta ptica na irem podruju dralovca. Livno: Centar mladih Livno i Ornitoloko drutvo Nae ptice Sarajevo.

Ritter-Studnika, H. (1954). Flora i vegetacija livada krakih polja. Godinjak Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu, 7(1-2). 25-110.Ritter-Studnika, H. (1955). O rasprostranjenju nekih manje poznatih biljaka u krakim poljima Bosne i Hercegovine. Radovi Odjeljenja za prirodne nauke ANUBiH, 1, 193-203.

Ritter-Studnika, H. (1963). Vegetationsgrtel in den Wiesenbestnden des


Gatako Polje. Plant ecology, 11(5/6), 342-352.

Ritter-Studnika, H., & Grgi, P. (1971). Die Reste Stileichenwlder in Livanjsko Polje (Bosnien). Botanische Jahrbcher, 91(2-3), 303-347Ritter-Studnika, H. (1972). Neue Pflanzengesellschaften aus den Karstfeldern Bosniens und der Hercegovina. Botanische Jahrbcher, 92(1), 108-154.

Ritter-Studnika, H., & Grgi, P. (1973). Neke promjene u strukturi biljnog pokrivaa uzrokovane isuivanjem krakih polja. Ekologija, 8(2), 277-282.

Ritter-Studnika, H. (1973). Reliktgesellschaften des Caricion davallianae aus den Karstfeldern Bosniens. Berichte des Geobot., 51, 179-182.

Ritter-Studnika, H. (1974). Die Karstpoljen Bosniens und der Hercegovina als Reliktstandorte und die Eigentmlichkeit ihrer Vegetation. Botanische Jahrbcher, 94(2), 139-189.

Schwarz, U. (2014, 30 September-1 October). Flooding analysis of the Karst poljes in Bosnia and Herzegovina. In Sackl, P., Durst, R., Kotroan, D. & Stum-berger, B. (Eds.). Dinaric Karst Poljes Floods for Life. Paper presented at the Proceedings of the 1st Workshop on Karst Poljes as Wetlands of National and International Importance (pp. 39-43). Livno: Euronatur foundation.




Stanite obuhvata ljunkovite obale oko brzih i hladnih planinskih vodotoka, koje su obrasle pionirskim zeljastim i bunastim vrstama, najee sa domi-nacijom planinskih biljaka. Ova stanita su karakteristina za nie predjele borealnog dijela Evrope i vie planine centralne Evrope (Epilobion fleischeri Braun-Blanquet 1949), te za terase uz visokoplaninske vodotoke na Pirineji-ma (Calamagostion pseudophragmitis Rivas-Martinez et al. 1984).

U naem podruju se ne susreu tipino razvijena, jer se bujini vodotoci u subalpijskom i gorskom pojasu uglavnom formiraju samo u proljee i jesen, a ne ljeti kao posljedica topljenja snijega. Poto se javljaju redovno, svake godine, i pomijeraju vee koliine ljunka sa jednog mjesta na drugo, bujice spreavaju obrastanje obala u formacije bunastih vrba (Salix eleagnos i Salix purpurea) i sive jove (Alnus incana). Na takvim stanitima pojavljuje se pionirska vegetacija sa znaajnim ueem vrsta Epilobium dodonaei i Cala-magrostis pseudophragmites, ali bez izraenog prisustva tipinih planinskih biljaka (Dryas octopetala, Anthyllis vulneraria ssp. alpestris, Saxifraga aizoides, Pritzelago alpina itd.). Takve otvorene formacije privremeno su prikljuene ovom stanitnom tipu, ali su za sigurnu designaciju neophodna dodatna istraivanja.

2) Znaajne vrste

Od karakteristinih vrsta u naem podruju se najee pojavljuju: Epilobi-um dodonaei, Calamagrostis pseudophragmites, Bupthalmum salicifolium, Euphorbia cyparissias, Conyza canadensis, Aethionema saxatile, Erigeron acris te ponici vrsta Salix eleagnos (=S. incana) i Salix purpurea.

Nanosi ljunka u gornjem toku rijeke Sutjeske, na kojima se fragmentarno razvijaovaj tip stanita (. Milanovi)

3220 Alpijske rijeke i zeljasta vegetacija dunjihovih obala



Vegetacija rijenih nanosa naih hladnih i brzih planinskih vodotoka nije bila predmet dosadanjih istraivanja, tako da je rasprostranjenje ovog staninog tipa u BiH upitno i nije dobro poznato. Fragmenti, koji mogu privremeno biti prikljueni ovom stanitu, utvreni su, za sada, samo u izvorinom dijelu rijeke Sutjeske.


Ovakva pionirska vegetacija razvija se uz hladne planinske vodotoke, nepo-sredno du njihovih obala, gdje je bujini karakter najizraeniji. Dalje od oba-le intenzitet pomijeranja materijala je slabije izraen i on se lake vee, pa se na njemu najee pojavljuje bunasta vegetacija sive vrbe (Salix eleagnos) (3240) i sive jove (Alnus incana) (91E0). Znatno rjee, ovaj stanini tip granii sa gorskim i subalpijskim panjacima i livadama.

5) Literatura

Milanovi, . (2015). Priobalna vegetacija uz rijeke Sutjesku i Hravku u NP Sutjeska. Nepublikovan manuskript.




Stanite obuhvata zajednice razvijene na razliitim tipovima aluvijalnih nanosa uz brze rijeke i potoke na kojima se fomiraju specifine bunaste formacije vrsta: Salix eleagnos, Salix purpurea ssp. gracilis, Salix daphnoides, Salix nigricans and Hippophae rhamnoides.

U naim uslovima, brzi vodotoci oko svojih obala formiraju nanose ije se veliine estica kreu od krupnijih pijesaka do srednje velikih oblutaka, na kojima se razvijaju zajednice sive vrbe obuhvaene svezom Salicion incanae Aichinger 1933, obino u vidu manje-vie uskih traka uz obale. Najee su to blago proirene ili iroke klisure oko vodotoka, ponekad samo toliko iroke da noeni materijal ima prostora da se deponuje uz obalu, dok se u kanjonima ovaj stanini tip rijetko razvija. U toku ljetnjih mjeseci nivo vode znatno opada, pa podloga postaje izrazito suva, rastresita i sa puno vazduha, to se ogleda kroz kseromorfne adaptacije sive vrbe, kako na nivou lista, tako i na nivou monog vertikalnog korjenovog sistema, kojim vezuje i stabilizuje ove nanose.

2) Znaajne vrste

Od drvenstih vrba koje u srednjoj Evropi grade ovakva stanita kod nas dola-ze Salix eleagnos (=S. incana) i Salix purpurea. Od brojnih zeljastih biljaka, za ovaj stanini tip, u naim uslovima, vane su: Mentha aquatica, Persicaria la-pathifolia (=Polygonum lapathifolium), Solanum dulcamara, Tussilago farfara, Agrostis stolonifera, Lythrum salicaria, Ranunculus repens, Calystegia sepium, Eupatorium cannabinum, Equisetum arvense, Rubus caesius i druge.

Zajednice sive vrbe Salicetum incanae u dolini rjeice Doljanke kod Sovia (. Milanovi)

3240 Obale alpijskih rijeka obraslezajednicama sive vrbe (Salix eleagnos)



Biljne zajednice koje se razvijaju oko brzih vodotoka nisu ranije istraivane u BiH, tako da su literaturni podaci veoma oskudni i stvara se kriva slika o njihovom rasprostranjenju kod nas. Naime, manje-vie kompaktne zajednice sive vrbe nalazimo du skoro svih manjih rijeka i potoka vieg brdskog i gor-skog pojasa u Bosni i Hercegovini. Najljepe sastojine razvijene su uz gornji tok Neretve i njenih pritoka, te gornje tokove pritoka Vrbasa, Bosne i Drine. Uz vee rijeke i rijeke mirnijeg toka, te kanjonske sisteme, ova tip stanita se vrlo rijetko razvija.


Stanite ima pionirski karakter tako to obrasta sprudove oko brzih vodotoka sa izraenim bujinim tokovima, ime stvara uslove za dalji sukcesioni niz prema umama sive i/ili crne jove (91E0). Pojavljuje se i na kamenitijim oba-lama, gdje se pojedinana stabla sive vrbe smjenjuju sa stablima sive jove, gradei karakteristine trakaste galerije nad vodotocima. U viim predjelima, gdje su bujini tokovi izraeniji, a pomjeranje materijala intenzivnije, stanite najee granii sa zeljastom vegetacijom du alpijskih rijeka (3220).

5) Literatura

Lakui, D. et al. (2005). Stanita Srbije prirunik sa opisima i osnovnim poda-cima. Beograd: Institut za botaniku i Botanika bata Jevremovac.http://habitat.bio.bg.ac.rs/doc/stanista_srbije/632%20Prirucnik.pdf

Redi, S., Muratspahi, D., & Lakui, R. (1992). Neke fitocenoze uma i ikara iz Neretve. Poljoprivreda i umarstvo, 38(1-2), 95-101.

Stefanovi, V. (1986). Fitocenologija sa pregledom umskih fitocenoza Jugosla-vije. Sarajevo: Svjetlost Zavod za udbenike i nastavna sredstva.

http://habitat.bio.bg.ac.rs/doc/stanista_srbije/632 Prirucnik.pdf



Prirodni ili gotovo prirodni vodotoci u ravnicama (planarna zona) do planina (montana zona) sa flotantnom vegetacijom sveze Ranunculion fluitantis Neuhusl 1959, Callitricho-Batrachion Den Hartog et Segal 1964, ili flotan-tnih akvatinih mahovina. Ovaj tip stanita ukljuuje sekcije vodotoka od planarne do montane zone koji se odlikuju prisustvom flotantne ili submer-zne vegetacije gore navedenih sintaksona. Osim prirodnih vodotoka kao to su potoci i rijeke ovdje spadaju i brakine vode sa vodenim tokom kao i gotovo prirodni odvodi koji permanentno nose tekuu vodu. Veinom male zone submerzne vegetacije ne treba biljeiti zasebno sa njihovom preciznom lokacijom. Umjesto toga, cijele sekcije koje nastanjuje submerzna vegetacija trebaju biti izdvojene iz sekcija u kojima veinom nema vegetacije.

2) Znaajne vrste

Za ovaj tip stanita je karakteristino prisustvo vrsta roda abnjaka, kao to su Ranunculus fluitans, Ranunculus trichophyllus, Ranunculus aquatilis, Sium erectum, Callitriche sp., te mahovine kao Fontinalis antypiretica.


Brojne krake tekuice, npr. Una, Sana, gornji tok rijeke Plive, Trebiat i druge.


Ovaj tip stanita se na obalama rijeka koje imaju ljunane ili muljevite obale povezuje sa staninim tipom alpijskih rijeka i zeljaste drvene vegetacija du njihovih obala (3220), vodotoka, alpijske rijeke obrasle zajednicama sive vrbe

Tipian izgled stanita na rijeci Plivi kod Plivskih jezera (. Milanovi)

3260 Vodotoci od ravnica do montanogpojasa sa vegetacijom Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion


(Salix eleagnos) (3240), te rijeke s muljevitim obalama obraslim vegetacijom sveza Chenopodion rubri i Bidention (3270).

5) Literatura


Obradio: Samir ug



Stanitem su obuhvaene zajednice koje se razvijaju na povremeno plav-ljenim, blago poloenim, muljevitim, pjeskovitim ili ljunkovitim obalama velikih nizinskih rijeka, te na barama i lokvama koje ljeti presuuju. Pripadaju svezama Chenopodion rubri (Poli et Txen 1960) Kopecky 1969 i Bidention tripartitae Nordhagen 1940, iji su edifikatori jednogodinje biljke, kojima hidroloki reim ovih voda dozvoljava razvoj tek u vrijeme najnieg vodo-staja. Zemljita su najee aluvijalni nanosi, bogati azotnim jedinjenjima. U proljee stanite izgleda pusto, ogoljeno ili potopljeno, a floristiki bogate zajednice razvijaju se u kasno ljeto, formirajui najee guste formacije. Sprudovi i obale bez vegetacije nastale prirodnim putem treba ukljuiti u ovo stanite, dok mjesta na kojima se vri iskopavanje pijeska ili ljunka treba iskljuiti.

2) Znaajne vrste

Bidens frondosus, Bidens tripartitus, Persicaria lapathifolia (=Polygonum lapathifolium), Persicaria hydropiper (=Polygonum hydropiper), Chenopodium rubrum, Xanthium orientale ssp. riparium, Xanthium orientale ssp. italicum, Amaranthus retroflexus i druge.


Obalna stanita naih velikih rijeka nisu bila predmet ranijih istraivanja, pa se iz literaturnih izvora stvara kriva slika da su ona rijetka u Bosni i Hercego-vini. Naime, korita donjih tokova velikih pritoka Save (Vrbas, Ukrina, Bosna i Drina) i donjeg toka Neretve nisu u znaajnijoj mjeri ureivana, kanalisana

Jesenji aspekt asocijacije Xanthieto riparii-Chenopodietum rubri na obalama donjeg toka rijeke Vrbas (. Milanovi)

3270 Rijeke s muljevitim obalama obraslihvegetacijom sveza Chenopodion rubri i Bidention


ili betonirana, pa je ovo stanite iroko rasprostranjeno uz njihove obale. U takvom prirodnom okruenju ove rijeke esto drastino mijenjaju svoj tok, otvaraju nove sprudove, a njihovu dinamiku prati i dinamika razvoja i obra-stanja ovih stanita. S druge strane, znaajne povrine pod ovim stanitem danas su predmet iskoriavanja pijeska i ljunka, te su brojni lokaliteti pretvoreni u ljunkare i iskopine, do kojih se svakodnevno prilazi tekom mehanizacijom. Nekada iroko rasprostranjene zajednice uz rijeku Savu danas skoro da ne postoje, nakon ureenja korita ove rijeke, karakteristina vegetacija razvijena je samo tu i tamo du blago poloenih obala. Takoe, ovaj stanini tip se esto pojavljuje i oko povremenih bara i movara u irem podruju Posavine i Semberije, a najljepe razvijene takve formacije sreu se uz Bardau, Sijekovac, Starau, Tiinu i oko nekih bara u okolini Bijeljine.


Stanite se razvija neposredno uz obale rijeka na ljunku ili na neto udaljeni-jim blago poloenim dijelovima pjeanih obala. Ako su nanosi pijeska zarav-njeni i vlani, neposredno uz obalu se pojavljuje vegetacija sveze Nanocype-rion flavescentis Koch 1926 (3110), a neto dalje od obale se razvija vegetacija ovog tipa. Dalje u sukcesivnom nizu se obino pojavljuju bunaste formacije sa dominacijom koaraste vrbe (Salix viminalis) ili ume mekih liara na fluvisolima (91E0), esto sa dominacijom alohtonih drvenastih vrsta.

5) Literatura

Baji, D. (1977). Ekoloko-sistematska istraivanja vodene, movarne i priobal-ne vegetacije. Sarajevo: Bioloki institut Univerziteta u Sarajevu.

Bjeli, . (1954). Flora i vegetacija bare Velika Tiina kod Bosanskog amca. Godinjak Biolokog instituta u Sarajevu, 7(1-2), 181-207.

Davidovi, B. (2006). Distribucija i diverzitet makrofitske flore ribnjaka Bardaa (Magistarski rad). Banja Luka: Prirodnomatematiki fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.


Kovaevi, Z. (2005). Vaskularna flora i akvatina vegetacija Bardae (Magi-starski rad). Banja Luka: Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.

Lakui, D. et al. (2005). Stanita Srbije prirunik sa opisima i osnovnim poda-cima. Beograd: Institut za botaniku i Botanika bata Jevremovac.


umati, N., Topali, Lj., & Pavlovi-Muratspahi, D. (2001). Zajednica Po-lygono-Bidentetum tripartitae (W. Koch 1926) Lohm. 1950 na Bardai. Rad tampan u Zborniku radova naunog skupa Zasavica 2001 (pp. 122-128). Sremska Mitrovica: Prirodno-matematiki fakultet u Novom Sadu, Institut za biologiju u Novom Sadu i Goransko-ekoloki pokret u Sremskoj Mitrovici.




Sedrene tvorevine nastaju na dijelovima vodotoka koji imaju relativno nisku temperaturu vode i prilino visok alkalitet i relativno spor tok. Ova dva faktora imaju antagonistiki uticaj na proces nastanka sedre, budui da sa jedne strane visok alkalitet koji je znatno iznad granice taloenja pogoduje taloenju sedri, a sa druge strane nia temperatura, koja je gotovo redov-no ispod temperaturne granice taloenja sprijeava jae taloenje sedre. Relativno mala brzina proticaja vode smanjuje njeno rasprskavanje, to vodi ka sporijem taloenju sedre. Na lokacijama gdje je izraeniji pad i gdje voda ima bri tok dolazi do jaeg prozraivanja i taloenja sedre. Najmlae sedrene tvorevine uvjetovane su promjenama u sastavu ivotnih zajednica. Prvo nastaju nie kaskade, a na njihovim povrinama razvijaju se zajednice koje znatno potjeu rast sedrenih tvorevina zbog jakog prozraivanja vode, zajednica Cinclidotus-Platyhypnidium-Rivulogamarus, zajednica mahovina, algi i komjaa. Dalji razvoj sedrenih tvorevina moe ii u dva pravca. Sa jedne strane one se mogu razvijati i dalje kao zajednice vodenih stanita, pri emu prvo nastaje mozaina vegetacija koju grade razliite vrsta mahovina i zele-nih algi, izmeu kojih se naseljava vie vrsta maloekinjaa, rakuaca, liinki vodencvjetova, obalara, tulara te odraslih komjaa. Ovakva zajednica stvara i posebne sedrene oblike poznate kao sedreni unjevi. Ova zajednica, kao i ona koja se javlja na povrinskim dijelovima barijera, razvija se pod uslovom jaeg osvjetljenja. ivotne zajednice na povrinskim dijelovima barijera mogu u jednom stadiju svoga razvoja da budu u sjeni. Vrste koje su prilagoene za razvoj pod jaim osvjetljenjem ustupaju mjesto vrstama sjene. Stoga nestaju mahovine svjetla Cinclidotus i Platyhypnidium, te ustupaju mjesto mahovi-ni sjene, Cratoneuron commutatum i C. filicinum. Ipak promjene u sastavu sedrene vegetacije ne izazivaju znaajnije promjene u sastavu ivotinjskog svijeta. Tipino za ovaj tip stanita je, da se sedra aktivno tvori.

Sedrene barijere trbakog buka na rijeci Uni (. Milanovi)

32A0 Sedrene kaskade na krakim rijekamau Dinaridima


2) Znaajne vrste

Na slapovima: Polypogon viridis, ispod slapova, u prokapnim peinama, dominiraju Adiantum capillus veneris i Cratoneuron commutatum, Platyhy-pnidum sp., Cinclidotus sp., zelene alge (Vaucheria sp.)


Sedrotvorne rijeke: Una, Pliva i Tihaljina-Mlade-Trebiat.


Ovaj tip stanita za kojeg je karakteristino taloenje sedre na rijekama, se povezuje sa staninim tipom *7220 koji obuhvata okamenjene izvore sa sedrenim formacijama.

5) Literatura


Obradio: Samir ug



Evropske suve vritine obuhvataju gusto zbijene, najee bunaste formacije u kojima dominira vrijes (Calluna vulgaris), esto sa borovnicama (Vaccinium sp.), utilovkama (Genista sp.) i/ili bujadi (Pteridium aquilinum). Primarno su rasprostranjena u atlanskom dijelu Evrope, ali se javljaju i u kontinentalnim predjelima, na mjestima sa poveanom vlanou i dubljim kiselim zemlji-tima na razliitim supstratima, uglavnom od nizijskog do nieg gorskog pojasa.

U naim uslovima ove vritine pripadaju svezi Calluno-Festucion capilla-tae Horvat 1959, u kojima se skoro nikada ne javlja borovnica (Vaccinium myrtillus), a kao glavni edifikator pojavljuje se vrijes (Calluna vulgaris). Prema nastanku to su autohtone sinuzije unutar svijetlih uma ili ivine fitocenoze, nastale kao rezultat ekolokog mikrozoniranja na obodu najee brdskih uma. Pod uticajem ovjeka, uglavnom kao rezultat krenja ili paljenja, mogu biti proirene na neto vee povrine. Razvijaju se na nekarbonatnim supstratima i kiselim zemljitima, a na karbonatima se pojavljuju iskljuivo na specifinim lokacijama sa dubljim zemljitem, na kojima je uticaj ove podloge ogranien i neznatan.

2) Znaajne vrste

Kao glavni edifikator pojavljuje se Calluna vulgaris, uz koji obino dolaze: Genista germanica, Genista pilosa, Genista tinctoria agg., Genista sagitallis, Pteridium aquilinum i druge vrste kiselih stanita.

Vritine sa dominacijom vrijeska (Calluna vulgaris) u Piskavici kod Banjaluke (J. Bruji)

ibljaci i vritine

4030 Evropske suve vritine



Stanite je rasprostranjeno u vidu brojnih i ratrkanih manjih krpica u brd-skom pojasu nae zemlje. Nedostaje u Hercegovini i ravniarskim dijelovima Posavine i Semberije, a u gorskom i subalpijskom pojasu na kiselim zemljiti-ma ga smjenjuju subalpijske vritine sa dominacijom borovnica (Vaccinium sp.). Na silikatnim supstratima brdskog pojasa nalazimo vritine sa vrijesom (Genisto sagitallis-Callunetum Horvat 1931), dok se na dubljim zemljitima na serpentinima razvija veoma specifina zajednica sa vrijesom i crnjuom (Ca-lluneto-Ericetum Onno 1933) u zoni kitnjakovih uma. Posebno je zanimljiva zajednica vrijesa i borovnice (Vaccinio-Callunetum subalpinum Lakui et al. 1978) iz subalpijskog pojasa planine Vranice, koja pokazuje slinost sa nekim tipovima suvih evropskih vritina, ali smo je zbog nadmorske visine na kojoj se razvija ipak svrstali u stanini tip planinskih i borealnih vritina (4060).


Suve vritine se razvijaju u zoni listopadnih uma, sa kojima obino granie i iz kojih su nastale djelovanjem odreenih faktora, najee ovjeka. Kako eljeni rezultat planskog krenja umske vegetacije nisu vritine, ve livade i panjaci, to one sa druge strane granie sa ovim, obino kiselim, livadama (6210, 6230, 6410 i 6510) i rubnim zajednicama uma (6430). Naputanjem ispae ili koenja te livade ponovo brzo zarastaju u vritine ili formacije sa smrekom (Juniperus communis) (5130) ili se stvaraju njihovi karakteristini mozaici.

5) Literatura


Lakui, D. et al. (2005). Stanita Srbije prirunik sa opisima i osnovnim poda-cima. Beograd: Institut za botaniku i Botanika bata Jevremovac.


Lakui, R., Pavlovi, D., Abadi, S., Kutlea, Lj., Mii, Lj., Redi, S., Maljevi, D., & Bratovi S. (1979, 1-7 Oktobar). Struktura i dinamika ekosistema planine Vranice u Bosni. In Rau . (Eds.). Drugi kongres ekologa Jugoslavije. Rad tampan u Zborniku radova Drugog kongresa ekologa Jugoslavije 1 (pp. 605-714). Zadar-Plitvice: Savez drutava ekologa Jugoslavije.

Ritter-Studnika, H. (1953). Das Calluneto-Ericetum in Bosnien. Plant systema-tics and evolution, 100(1/2), 80-90.

Ritter-Studnika, H. (1970). Die vegetation der serpentinvorkommen in Bo-snien. Plant ecology, 21(1/3): 75-156.

Topi, J., & Vukeli, J. (2009). Prirunik za odreivanje kopnenih stanita u Hrvatskoj prema Direktivi o stanitima EU. Zagreb: Dravni zavod za zatitu prirode.




Planinske i borealne vritine predstavljaju sastojine niskih, krljavih i poleglih grmova subalpijskog i alpijskog pojasa evroazijskih planina. Odlikuju se veoma gustim pokrovom nekih od karakteristinih vrsta, najee do 50 cm visine. Nastaju obino kao posljedica prestanka ispae na subalpijskim travnjacima i predstavljaju sukcesivne prelaze prema klekovini krivulja ili vegetaciji subalpijskih uma.

U naim uslovima subalpijske vritine pripadaju svezi Rhododendro-Vaccini-on Braun-Blanquet (1926) 1948. Najee se razvijaju u pojasu bora krivulja, rjee subalpijskih bukovih ili smrevih uma, koji su za potrebe stoarenja pretvoreni u prostrane panjake, te preputeni zarastanju. Na dubokim i kiselim zemljitima u ovim prirodnim sukcesijama dominira borovnica (Hyperico maculati-Vaccinietum myrtilli (Lakui et al. 1979) Surina 2013, Hyperico grisebachii-Vaccinietum myrtilli (Lakui et al. 1966) Surina 2013 i Vaccinio myrtilli-Callunetum vulgaris (Lakui et al. 1979) Surina 2013), dok se na pliim zemljitima na karbonatima pojavljuju zajednice sa omelikom (Genistetum radiatae (Fukarek 1969) Lakui et al. 1984), planinskom klekom (Arctostaphylo-Juniperetum nanae-intermediae Stefanovi 1964 i Sempervivo schlechani-Juniperetum alpinae Bjeli 1966) i medvjeim groem (Ar-ctostaphyletum uvae-ursi Lakui et al. 1979). Posebnu varijantu predstavljaju formacije sa planinskom sominom (Juniperus sabina), koje se rijetko sreu na nekim naim planinama.

2) Znaajne vrste

Vaccinium myrtillus, Vaccinium vitis-idaea, Juniperus communis ssp. alpina, Juniperus sabina, Arctostaphylos uva-ursi, Genista radiata itd.

Subalpijske vritine sa omelikom (Cytisanthetum radiatae) na atoru ( . Milanovi)

4060 Planinske i borealne vritine



Smanjenje intenziteta ili potpuni prestanak stoarenja na naim visokim planinama uzrokovao je intenzivno irenje ovih stanita na razliitim sup-stratima. Moe se rei da ove vritine danas zauzimaju srazmjerno velike povrine na nekadanjim subalpijskim panjacima. Zajednice sa borovnicom zauzimaju vee povrine na Vranici, Treskavici, Zelengori i Magliu, a danas se veoma intenzivno koriste za sakupljanje plodova. Omelika (Genista radiata) je ee zastupljena na zapadnobosanskim planinama, dok na istonim karakteristine formacije gradi jedino na Kmuru kod Foe i Velikom Stocu kod Viegrada. Najbolje razvijene zajednice Genistetum radiatae (Fukarek 1969) Lakui et al. 1984 nalaze se na Klekovai, atoru, Cincaru i planinama oko Kuprekog polja. Zajednice sa klekama (Juniperus communis ssp. alpina i Juniperus sabina) nalazimo na plitkim krenjakim zemljitima uglavnom na JI Dinaridima i visokim hercegovakim planinama, a najljepe sastojine zabiljeene su na Magliu, Zelengori, Treskavici i vrsnici.


Kako je stanitem obuhvaen vei broj razliitih formacija, teko je jednom reenicom opisati stanita sa kojima dolazi u dodir. Obzirom da se razvija kao prirodna progresija subalpijskih panjaka prema vegetaciji klekovine krivulja ili subalpijske ume, to ovo stanite granii te esto gradi mozaike i prelaze sa razliitim tipovima subalpijskih panjaka (6170, 6230), te prorijeenim forma-cijama okolnih umskih ili bunastih klimaksa (4070, 91K0, 9410).

5) Literatura

Bjeli, . (1966). Vegetacija pretplaninskog pojasa planine Jahorine. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 5, 31-103.

Bucalo, V. (1999). umske fitocenoze planine Jadovnik. Banjaluka: umarski fakultet Univerziteta u Banjaluci

Bucalo, V., Cvjetianin, R., Bruji, J., Travar, J., Stupar, V., Milanovi, ., Gai, B., & Gai, R. (2006). Mogunost izdvajanja zatienog podruja Klekova-a-Lom. Banja Luka: Magaprojekt-Waldprojekt.

Fukarek, P. (1964). Geobotanika i ekoloka istraivanja balkanskih omelika. Radovi Naunog drutva SR Bosne i Hercegovine, 7, 5-56.


Kuan, F. (1956). Sastav i raspored vegetacije na planini Kamenici (1849 m). Godinjak Biolokog instituta u Sarajevu, 9(1-2), 3-26.

Lakui, R., Bjeli, ., ili, ., Mii, Lj., Kutlea, Lj., & Grgi, P. (1969). Planin-ska vegetacija Maglia, Volujaka i Zelengore. In Fukarek, P. (eds.). Osnovne prirodne karakteristike, flora i vegetacija Nacionalnog parka Sutjeska (pp. 171-188). Sarajevo: Odjeljenje prirodnih i matematikih nauka ANUBiH.




Milanovi, ., Bruji, J., Stupar, V., Travar, J., Radovi, P., & Jovievi, M. (2011, 20-23 Septembar). Vegetation of the Vuevo plateau. Rad tampan u Zborniku radova konferencije Zatita prirode u 21 vijeku 2 (pp. 617-649). abljak: Zavod za zatitu prirode Crne Gore.

Redi, S., Lakui, R., Muratspahi, D., Bjeli, ., & Omerovi, S. (1984). Struktura i dinamika fitocenoza u ekosistemima Cincara i Vitoroga. Godinjak Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu, 37, 123-177.

Stefanovi, V. (1964). umska vegetacija ireg podruja Trebevia. Radovi Naunog drutva SR Bosne i Hercegovine, 7, 57-153.

Surina, B. (2013). Heaths with dwarf ericaceous shrubs and Alpine juniperus (Juniperus alpina) in the Dinaric Alps: A nomenclatorial and synsystematic re-appraisal. Acta Botanica Croatica, 72(1), 113-132.




Klekovina bora krivulja obuhvata grmolike zajednice u kojima je glavni edifikator bor krivulj (Pinus mugo). Ovaj stanini tip rasprostranjen je na planinama od Alpa do Karpata, ukljuujui planine Apeninskog i Balkanskog poluostrva, gdje gradi posljednji pojas umske vegetacije od 1400 m (Risnjak) pa sve do 2600 m (Rila) nadmorske visine.

Zajednice sa borom krivuljem pripadaju svezi Pinion mugo Pawlowski 1928, koje se razvijaju na granici tako dvaju znaajnih svjetova umskog i planin-skog, gdje se utisnula ova polegla uma, koja po svom obliku i sastavu odaje da su uslovi za ivot drvea dosegli svoju krajnju granicu. U tim grmolikim zajednicama, uz krivulj, dolaze razliite vrste iz roda Rhododendron, koje se smatraju karakteristinim za ovaj tip stanita. Meutim, na naim planinama jedino je prisutna dlakava alpska rua (Rhododendron hirsutum), koja se pojavljuje iznimno rijetko i sa krivuljem gradi zajednice samo na ogranienim lokalitetima na Vranici i Magliu. Najvee komplekse zauzimaju zajednice bez alpske rue, koje nisu temeljno istraene. Dananje poznavanje ovih sastojina govori da uglavnom razlikujemo dvije asocijacije: Pinetum mugi dinaricum (Horvat 1938) Fukarek 1959 (=Pinetum mugi calcicolum Lakui et al. 1973) na krenjaku i Gentiano punctatae-Pinetum mugi Fukarek 1969 (=Pinetum mugi silicicolum Lakui et al. 1973) na silikatnoj podlozi. Kakva je floristika diferencijacija meu njima i da li se radi o vie asocijacija, pokazae budua istraivanja.

2) Znaajne vrste

Pinus mugo, Sorbus aucuparia ssp. glabrata, Sorbus chamaemespilus, Lonice-ra borbasiana, Rhododendrom hirsutum i dr.

Guste formacije klekovine krivulja na Magliu (. Milanovi)

*4070 ibljaci sa Pinus mugo i Rhododendron hirsutum



Klekovina bora krivulja je, kao klimaregionalna vegetacija gornjeg subalpij-skog pojasa, rasprostranjena na skoro svim naim visokim planinama. Na nekima gradi mone i kompaktne sastojine (Osjeenica, Klekovaa, Dinara, ator, Vran, vrsnica, Prenj, Vranica, Bjelanica, Lelija, Zelengora, Magli i dr.), a na nekima su zbog sistematskog paljenja danas vidljivi samo ostaci tih formacija u manje-vie izraenim krpicama (Kamenica, Cincar, Plazenica, Vlai, Lebrnik itd.).


Kao klimaks koji se visinski nastavlja na subalpijske ume bukve (91K0), smr-e (9410) ili munike (95A0), na donjoj granici se esto mijea sa njima i gradi karakteristine prelazne zajednice. Kako je u bliskoj prolosti bio izloen krenju i paljenju za potrebe ispae, to esto gradi poluotvorene sastojine i mozaike sa okolnim subalpijskim livadama (6170, 6230), vritinama (4060) i stjenjacima (8210). Na gornjoj granici rasprostranjenja formacije su sve razri-jeenije i nie rastom, te postepeno prelaze u alpijske rudine (6170).

5) Literatura

Bjeli, . (1966). Vegetacija pretplaninskog pojasa planine Jahorine. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 5, 31-103.

Bucalo, V. (1999). umske fitocenoze planine Jadovnik. Banjaluka: umarski fakultet Univerziteta u Banjaluci


Fukarek, P. (1956). Zajednica klekovine bora (Pinetum mughi Horvat) i neke razvojne tendencije na bosansko-hercegovakim planinama. umarski list, 80(11-12), 343-357.

Fukarek, P. (1959). Planinski bor klekovina (Pinus mugo Turra) i njegovo znaenje za zatitu tla i vegetacije naih planina. Nae starine, 6, 203-218. Fukarek, P. (1969). Prilog poznavanju biljnosociolokih odnosa uma i ibljaka Nacionalnog parka Sutjeska. In Fukarek, P. (eds.). Osnovne prirodne karakteristike, flora i vegetacija Nacionalnog parka Sutjeska (pp. 189-291). Sarajevo: Odjeljenje prirodnih i matematikih nauka ANUBiH.

Fukarek, P. (1969, 11-16 Juli). umske zajednice praumskog rezervata Peruice u Bosni. Rad tampan u Zborniku radova simpozijuma Junoe-vropske praume i visokoplaninska flora i vegetacija istonoalpsko-dinarskog prostora (pp. 157-262). Sarajevo: Odjeljenje prirodnih i matematikih nauka ANUBiH.


Lakui, R., Bjeli, ., ili, ., Mii, Lj., Kutlea, Lj., & Grgi, P. (1969). Planin-ska vegetacija Maglia, Volujaka i Zelengore. In Fukarek, P. (eds.). Osnovne prirodne karakteristike, flora i vegetacija Nacionalnog parka Sutjeska (pp.


171-188). Sarajevo: Odjeljenje prirodnih i matematikih nauka ANUBiH. Lakui, R., Pavlovi, D., Abadi, S., & Grgi, P. (1978). Prodromus biljnih za-jednica Bosne i Hercegovine [Posebno izdanje]. Godinjak Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu, 30, 01-88.


Milanovi, ., Bruji, J., Stupar, V., Travar, J., Radovi, P., & Jovievi, M. (2011, 20-23 Septembar). Vegetation of the Vuevo plateau. Rad tampan u Zborni-ku radova konferencije Zatita prirode u 21 vijeku 2 (pp. 617-649). abljak: Zavod za zatitu prirode Crne Gore.

Milanovi, ., & Stevanovi, V. (2009). Reports 62-64 - Rhododendron hirsutum and Adenophora lilifolia. In Vladimirov, V. et al. (Eds.). New floristic records in the Balkans 12. Phytologia Balcanica, 15(3), 442-444.

Redi, S., Lakui, R., Muratspahi, D., Bjeli, ., & Omerovi, S. (1984). Struktura i dinamika fitocenoza u ekosistemima Cincara i Vitoroga. Godinjak Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu, 37, 123-177.

Stefanovi, V., Beus, V., Burlica, ., Dizdarevi, H., & Vukorep, I. (1983). Ekolo-ko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine. Sarajevo: umarski fakultet u Sarajevu.




Subarktike i boreo-alpinske formacije vrba zastupljene su sa dva paleo-bo-tanika podtipa: dinarski i balkanski vrbovi ibljaci. Javljaju se na skoro svim evropskim planinskim vijencima (Alpa, Apenina, Rodopa, Jure, Hercida), u su-balpinskom, alpinskom i ponekad visokogorskom pojasu. Razvijeni su iznad 1700, na oblicima krako-glacijalnog reljefa, preteno na jedrim krenjacima, ponekad morenskim naslagama i oko izvoria i curaka. Dugo leanje snijega na ovim stanitima prekida kratko ljeto, koje ovdje ima neki faktor dodatnog hlaenja: edafsku vlagu, osojni poloaj ili hladne vjetrove.

U literaturi se navodi nekoliko ovakvih vrbaka, koji su pridrueni, sa joicima zelene joice, vegetaciji visokih zeleni (Betulo-Adenostyletea): Salicetum waldsteinianae, Salici (silesiacae)-Alnetum viridis, iz sveze Alnion viridis; Junipero-Salicetum silesiacae, Vaccinio-Salicetum appendiculatae, iz sveze Adenostylion alliariae.

2) Znaajne vrste

Salix appendiculata (=S. grandifolia), S. waldsteiniana, S. silesiaca, S. glabra, Juniperus nana, Ribes petraeum, Berberis croatica, Sorbus aucuparia, Loni-cera borbassiana, L. alpigena, Athyrium distentifolium, Ranunculus scutatus, Rhodiola rosea, Polytrichum commune.


Ova vegetacija predstavlja fragmentarno ouvane tragove iz ranijih hladnih perioda. Sree se u vidu malih, skrivenih krpica na visokim planinama, u raznovrsnim orografskim situacijama i vegetacijskim mozaicima Salicetum waldsteinianae Beger 1922 konstatovan je na atoru, Junipero-Salicetum

Niski ibljak Salix silesiaca na Klekovai (J. Bruji)

4080 Subarktiki niski ibljaci bunastih vrba


silesiacae Jov. 1953 na susjednoj Klekovai, Salici-Alnetum viridis oli, Mii et Pop. 1964 na Vranici, Vaccinio-Salicetum appendiculatae D. Lak. 1990 na Treskavici i Magliu.


Najee okruenje ovog stanita su drugi (sub)alpinski tipovi: klekovina krivulja (Pinus mugo - 4070), visoke zeleni (6430), alpinske vritine (4060), krenjake (6170) ili silikatne rudine (6150), snjeanici, toila (8120) i dr., od kojih se formacije niskih vrbaka fizionomski razlikuju.

5) Literatura


Fukarek, P. (1956). Prilog poznavanju umske vegetacije nekih zapadnobo-sanskih i hercegovakih planina (ator, Golija, Cincar, Hrbljina i Malovan). Narodni umar, 10(3-4), 125-134.

Fukarek, P. (1962). Zajednice i tipovi uma Dinarskih planina i sistematsko mjesto Balkanskih ibljaka. Narodni umar, 16(10-12), 503-508.

Fukarek, P. (1969). ibljake zajednice predplaninskig pojasa nekih BiH plani-na. Acta Biologica Croatica, 28, 75-79.

Fukarek, P. (1970). Fitocenoloka istraivanja i kartiranje umskih i iblja-kih zajednica na hercegovakim planinama: Orjen, Prenj i vrsnica. Radovi ANUBIH, 11, 175-229.

Jovanovi, B. (1950). Prethodno saoptenje o biljnom pokrivau Suve plani-ne. Zbornik radova SANU, 3, 37-59.

Jovanovi, B. (1955). umske fitocenoze i stanita Suve planine. Glasnik umarkog fakulteta u Beogradu, 9, 1-101.

Lakui, R., Pavlovi, D., Abadi, S., Kutlea, Lj., & Mii, Lj. (1982). Ekosistemi planine Vlai. Bilten Drutva ekologa BiH, 1(a), 1131.

Zupani, M., & agar, V. (2001). Asociacija Salicetum waldsteinianae Beger 1922 v jugovzhodnih apneniskih Alpah (Slovenija). Razprave, 42(2), 275-310.

Obradio: Jugoslav Bruji



Stanite obuhvata bunolike formacije na suvim planinama oromediterana i irano-turanske regije, sa niskim, jastuastim i esto trnovitim bunovima iz rodova: Genista, Anthyllis, Astragalus, Acantholimon, Erinacea, Bupleurum, Ptilotrichum, Echinospartum te brojnim glavoikama i usnaticama. To su zoogene jastuaste vritine na viim nadmorskim visinama i niim padinama, esto sa dominacijom biljaka iz roda Genista sp. u mediteranskoj regiji. Sline jastuaste formacije niih mediteranskih predjela (frigane) i polupustinje, sa kojima se stanite esto zamijenjuje, ne razvijaju se u naem podneblju. Jastuaste oromediteranske vritine sa dominacijom endeminih vrsta iz roda Genista su neistraene kod nas. Obrazuju se na krenjakim ili dolomit-nimm, izrazito kamenitim i/ili stjenovitim padinama u brdskom i gorskom pojasu viih masiva, kao posljedica intenzivne ispae, poara ili drugih ljud-skih faktora. Prema dosadanjem znanju o vegetaciji BiH one pripadaju svezi Satureion subspicatae Horvat 1962, gdje zajedno sa grmolikim vrstama iz roda Satureja daju veoma karakteristian izgled ovim formacijama. Na ovim stanitima je izuzetno slabo razvijeno zemljite ili ga uopte nema. Biljke su se prilagodile da direktno iz podloge crpe vodu i neophodne minerale, a njihov jastuast habitus spreava brzo isparavanje prispjelih padavinskih oborina i pretjerano zagrijavanje podloge u zoni korijenja. Takav se sluaj pojavljuje na dolomitnim prinama, gdje se ovaj tip stanita esto razvija.

2) Znaajne vrste

Genista sericea, Genista villarsii, Genista sylvestris ssp. dalmatica, Satureja horvatii, Satureja subspicata i dr.

Jastuaste formacije sa endeminim utilovkama na Bijeloj gori (. Milanovi)

4090 Endemine oromediteranske vritine sa trnovitim bunovima



Endemine oromediteranske jastuaste vritine kod nas nisu istraene. Zbog toga se malo zna o njihovom rasprostranjenju. Lijepo su razvijene u monta-nom i gornjem brdskom pojasu planina Orjen i Bijela gora, ali nije iskljueno da se nalaze i na drugim oromeditranskim planinama.


Ove vritine nastale su kao rezultat uklanjanja izvorne umske vegetacije, a danas su preputene zarastanju. Kao posljedica sukcesije po rubu se ratrka-no sreu elementi okolnih uma i ikara (Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia, Carpinus orientalis), sa k

Documents

Natura 2000 - Vodič kroz tipove staništa BiH