View
6
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Ivona Matošević
BUDŽETIRANJE KAPITALA U USLUŽNOM PODUZEĆU
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
BUDŽETIRANJE KAPITALA U USLUŽNOM PODUZEĆU
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Menadžersko računovodstvo
Mentor: prof. dr. sc. Davor Vašiček
Student: Ivona Matošević
JMBAG: 0081128037
Smjer: Financije i bankarstvo
Rijeka, rujan 2014.
SADRŽAJ
Stranica
1. UVOD ........................................................................................................................1
2. ZNAČAJKE BUDŽETIRANJA KAPITALA ...........................................................3
2.1. POJAM BUDŽETIRANJA KAPITALA ......................................................3
2.2. POJAM I OBLICI INVESTICIJA ................................................................5
2.3. KARAKTERISTIKE PROJEKATA I FINANCIJSKA EFIKASNOST ......8
2.4. POSTUPAK BUDŽETIRANJA KAPITALA .............................................15
2.5. VAŽNOST BUDŽETIRANJA KAPITALA ...............................................18
3. PRAVILA BUDŽETIRANJA I METODE FINANCIJSKOG ODLUČIVANJA
KAPITALA .............................................................................................................19
4. INVESTICIJSKI PROJEKT U PODUZEĆU PNEUMATIK D.O.O. ....................35
4.1. PODACI O INVESTITORU .......................................................................35
4.2. OPIS POSTOJEĆEG POSLOVANJA ........................................................35
4.3. ANALIZA TRŽIŠTA ..................................................................................37
4.3.1. Analiza tržišta nabave .................................................................37
4.3.2. Analiza tržišta prodaje ................................................................38
4.4. STRUKTURA I DINAMIKA ZAPOSLENIH ............................................38
4.4.1. Analiza potrebnih kadrova ..........................................................38
4.4.2. Proračun godišnjih bruto plaća ...................................................38
4.5. OPIS INVESTICIJSKOG PROJEKTA .......................................................39
4.5.1. Tehničko – tehnološki elementi ulaganja ...................................40
4.5.2. Plan i struktura ulaganja .............................................................42
4.5.3. Proračun amortizacije .................................................................42
4.5.4. Procjena godišnjih prihoda .........................................................44
4.5.5. Procjena godišnjih rashoda .........................................................44
4.5.6. Procjena računa dobiti i gubitka .................................................45
4.5.7. Ekonomski tijek projekta ............................................................46
4.5.8. Financijski tijek projekta ............................................................48
4.6. OCJENA EFIKASNOSTI INVESTICIJSKOG PROJEKTA .....................51
4.6.1. Neto sadašnja i čista sadašnja vrijednost projekta ......................51
4.6.2. Interna stopa profitabilnosti ........................................................53
4.6.3. Diskontirano razdoblje povrata ..................................................54
4.6.4. Metoda indeksa profitabilnosti ...................................................55
4.6.5. Razdoblje povrata .......................................................................56
5. ZAKLJUČAK ..........................................................................................................57
LITERATURA ...............................................................................................................58
POPIS TABLICA ...........................................................................................................59
POPIS GRAFIKONA .....................................................................................................59
POPIS OSTALIH ILUSTRACIJA .................................................................................59
1
1. UVOD
Za uspješnost poduzeća na tržištu potrebno je konstantno ulagati u njega i pozornost
usmjeravati na potrebe klijenta, potrošača, jer bez njih poduzeće ne bi postojalo na
tržištu. Također, kako se tehnologija u današnjem svijetu sve više razvija, potrebno ju je
stalno pratiti i usavršavati. Dobro procijenjeni projekti smanjit će bespotrebna ulaganja i
rizik.
U ovom radu je obrađena tema budžetiranje kapitala, postupak donošenja odluka o
dugoročnim investicijama u realnu poslovnu imovinu poduzeća. Na temelju podataka
dobivenih tehnikom budžetiranja kapitala, poduzeće donosi odluku da li investirati ili
ne. Svrha istraživanja u ovom radu je ukazati da poduzeće Pneumatik d.o.o.
investiranjem u dugotrajnu imovinu može riješiti problem isplativosti otvaranja nove
podružnice te tehnikom budžetiranja kapitala utvrditi ekonomsku i financijsku
isplativost i korisnost investiranja u dugotrajnu materijalnu imovinu.
U izradi ovog rada korištene su slijedeće metode: metoda analize i sinteze, induktivna i
deduktivna metoda, komparativna metoda, metoda klasifikacije, matematička metoda i
delfi metoda.
Rad je podijeljen u pet međusobno logički i sadržajno povezanih cjelina.
U prvom dijelu, Uvodu, navedeni su problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena
je radna i pomoćna hipoteza, izneseni su svrha i ciljevi istraživanja te korištene
znanstvene metode i prikazana struktura rada.
U drugom dijelu rada govori se o značajkama budžetiranja kapitala koja je podijeljena
na podcjeline - pojam budžetiranja kapitala, pojam i oblici investicija, karakteristike
projekata te postupak i važnost budžetiranja kapitala.
Treći dio obuhvaća pravila budžetiranja kapitala koja se odnosi na metode budžetiranja
kapitala. Navedene su najvažnije metode kojima se ispituje financijska efikasnost
projekta.
U četvrtom dijelu prikazan je investicijski projekt u poduzeću Pneumatik d.o.o.
2
U posljednjem dijelu, Zaključku, izneseni su rezultati istraživanja i zaključna
razmatranja.
3
2. ZNAČAJKE BUDŽETIRANJA KAPITALA
Budžetiranje kapitala je jedna od najrazvijenijih tehnika financijske analize, ujedno i
među najrazvijenijim područjima interne financijske analize što znači da ima
upravljački pristup financijama poduzeća. Brojne tehnike financijskog odlučivanja se
izvan poduzeća zasnivaju na tehnikama budžetiranja kapitala, prvenstveno na tehnikama
čiste sadašnje vrijednosti i interne stope profitabilnosti.
Budžetiranje kapitala je i stalna praktična djelatnost u poduzećima i posredničkim
financijskim društvima kojom se rješavaju različiti problemi financijskog odlučivanja.
2.1. POJAM BUDŽETIRANJA KAPITALA
Budžetiranje kapitala (capital budgeting) postupak je donošenja odluka o dugoročnim
investicijama, prvenstveno u realnu poslovnu imovinu poduzeća. (Orsag i Dedi, 2011.,
p. 14)
Budžetiranje kapitala je proces gdje se za duže vrijeme, između pet i deset godina,
unaprijed određuju okviri poslovnih performansi i vrijednosti poduzeća. Riječ je o
dugoročnim investicijama, odnosno za dugoročno investiranje se koristi sintagma
investicijski projekt kako bi se uočila razlika između dugoročnog investiranja i same
investicije.
Buduće ulaganje u poduzeće odnosi se na potrebe poduzetnika, potrebe okruženja i na
interakciju potrebe poduzetnika i okruženja. Potrebe poduzetnika su: održavanje
postojeće razine proizvodnje, postizanje veće rentabilnosti, konstantno poboljšanje
kakvoće proizvoda, efikasnije korištenje resursa, povećanje kapaciteta i moderniziranje
organizacije rada. Potrebe okruženja su: potrebe za dobrima i uslugama, povećanje
BDP-a, povećanje deviznog priljeva, povećanje gospodarske stabilnosti, povećanje
nacionalne sigurnosti, ekološki zahtjevi, unaprjeđenje društvenog i životnog standarda i
poboljšanje radnih uvjeta.
4
Da bi se moglo provesti budžetiranje kapitala, odnosno da bi se donijele odluke o
dugoročnim investicijama, menadžer na raspolaganju treba imati interne podatke.
U interne podatke spadaju izvješća koja prikazuju kako je poduzeće poslovalo prijašnjih
godina. Najbolja izvješća za taj prikaz su bilanca, račun dobiti i gubitka i izvještaj o
novčanim tokovima. Na temelju tih izvještaja menadžer odlučuje o visini ulaganja u
investicijski projekt.
Postupak budžetiranja kapitala uključuje prognozu novčanih tokova projekata i ocjenu
njihove financijske učinkovitosti te financijske efikasnosti primjenom kriterija
financijskog odlučivanja ugrađenih u brojne metode budžetiranja kapitala. (Orsag i
Dedi, 2011., p. 14)
Budžetiranje kapitala uključuje dugoročne financijske odluke koje uključuju sam
postupak donošenja odluke o dugoročnim investicijskim projektima, ocjenu efikasnosti
investicijskih projekata te implementaciju donesenih odluka. Riječ je o dugoročnim
financijskim odlukama poduzeća.
Kao što je već rečeno, budžetiranje kapitala se odnosi na razdoblje između pet i deset
godina što se može reći da postoji veliki rizik za poduzeće s obzirom da se radi o dugom
razdoblju.
Dugoročni investicijski projekti odnose se na ulaganja u fiksnu, prvenstveno realnu,
materijalnu, opipljivu imovinu poduzeća (osnovna sredstva, odnosno prema domaćem
računovodstvenom izričaju, dugotrajna imovina). Stoga se budžetiranje kapitala često
definira kao proces donošenja odluke o ulaganjima u fiksnu imovinu poduzeća.
Profitabilna upotreba fiksne imovine nemoguća je bez angažiranja tekuće imovine
(obrtna sredstva, odnosno prema uobičajenom domaćem računovodstvenom izričaju,
kratkotrajna imovina. Zbog rizika transformacije tekuće imovine u poslovnim
procesima, često je nužno osigurati njezinu raspoloživost za poslovanje u dugom
vremenu. Stoga budžetiranje kapitala mora uključiti u izračun i potrebno angažiranje
kapitala za osiguranje tzv. permanentne tekuće imovine ili aktive, odnosno tzv. trajnih
obrtnih sredstava. Riječ je o uključivanju potrebnog povećanja neto obrtnog kapitala
koji će omogućiti normalno kontinuirano ostvarivanje novčanih tokova od investicija u
5
fiksnu imovinu. Zato je budžetiranje kapitala nepotpuno određeno s ulaganjima u fiksnu
imovinu poduzeća. (Orsag i Dedi, 2011., p. 14, 15)
Budžetiranjem kapitala se ispituju ekonomske i financijske efikasnosti dugoročnih
investicijskih projekata. Koriste se razni ekonomski i financijski kriteriji odlučivanja
koji se temelje na tehnici vremenske vrijednosti novca, dakle, na tehnici izračunavanja
sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih učinaka investicijskih projekata, u čijoj je biti
složeni kamatni račun koji se prvenstveno upotrebljava kao diskontna tehnika, odnosno,
jednostavnije, diskontiranje. Vremensku vrijednost budućih novčanih učinaka za
poduzeće opredjeljuje njegov trošak kapitala. Riječ je o ponderiranom prosječnom,
odnosno o kompozitnom ili ukupnom trošku kapitala. Prema tome i proces budžetiranja
kapitala uključuje i proceduru određivanja troška kapitala poduzeća, zasnivajući na
međuovisnosti rizika i nagrade – profitabilnosti. U procesu budžetiranja kapitala
ugrađena je i metodologija izračunavanja pojedinačnih troškova kao i ukupnog troška
kapitala poduzeća.
2.2. POJAM I OBLICI INVESTICIJA
Investicija je ulaganje raspoloživog kapitala u svrhu povećanja raspoloživog fonda
kapitalnih dobara. Ulaže se u osnivanje novog poduzeća ili u proširenje postojećeg
poduzeća. Bilo kako bilo, radi se o ulaganju kapitala u sadašnjosti sa svrhom donošenja
koristi u budućnosti.
Investiranje je uvijek neizvjestan i rizičan posao, poglavito ukoliko je ono povezano s
dužom vremenskom dinamikom, jer može nastupiti niz nepredviđenih okolnosti na koje
investitor ne može utjecati (izmjena uvjeta privređivanja, promjene na tržištu,
institucionalne promjene i sl.). Ista neizvjesnost postoji i u tijeku eksploatacije
investicije. Da li je investicija bila opravdana, uz koje troškove, uz koje investicijske
ciljeve i sl.,vječna su pitanja na koja se odmah ne može znati odgovor. Važne odrednice
investicija su prihodi koje će ona donijeti i troškovi – koliko će investicija koštati.
(Kovačević, 1999., p. 110)
6
Investicije se uobičajeno dijele na (Orsag i Dedi, 2011., p. 16) :
1. financijske
2. realne
3. neopipljive investicije.
Financijske investicije su ulaganje u financijsku imovinu. To su obveznice, dionice i
drugi vrijednosni papiri. One su specifične po nekim obilježjima. Glavna značajka tih
investicija je visok stupanj likvidnosti zato što se financijski instrumenti mogu prodati
po očekivanim cijenama. Prinosi od financijskih investicija su dividende, kamate i ostali
tekući dohoci od investicija. Isplaćuju se za svaki financijski instrument tako da je
njihova procjena nedvojbena. Također uz klasične prinose, moguće je i ostvariti profit
prodajom financijskih instrumenata po cijeni višoj od troškova stjecanja. Takvi prinosi
su kapitalni dobici i oni su nedvojbeno utvrđeni za svaku pojedinačnu financijsku
investiciju. Sljedeće obilježje financijskih investicija je njihova djeljivost. Vrijednosni
papiri se izdaju u velikom broju vrijednosno malih pojedinačnih apoena.
Zbog toga se financijske investicije mogu vrlo lako kombinirati u investicijskom
portfelju, proizvodeći kombinacije prinosa i rizika najveće korisnosti za nekog
investitora, odnosno stvaranje željene sintetičke imovine sa željenom međuovisnošću
rizika i prinosa. Isto tako, zbog lake djeljivosti financijske imovine, lako je postepeno
izvođenje financijskih investicija, odnosno njihovo izvođenje u fazama. Sljedeće važno
obilježje je homogenost što znači da su zamjenjive jedna za drugu. Zbog toga je
investitorima važno da postoji međuovisnost rizika i prinosa koju nose financijske
investicije.
Financijske investicije također krasi i njihova dokumentirana povijest, a na taj način i
mogućnost predviđanja budućnosti. Dokumentiranost osiguravaju transparentna tržišta
na kojima se prometuje vrijednosnim papirima, prvenstveno burze, ali i financijska
industrija i specijalizirane institucije koje kontinuirano objavljuju podatke o
realiziranim, ali i očekivanim učincima financijskih investicija. (Orsag i Dedi, 2011., p.
17)
7
S financijskim investicijama se mogu izjednačiti i druga ulaganja iako nije riječ o
ulaganju u financijsku imovinu. Primjerice, ulaganje u nekretnine, investicije u zlato i
druge plemenite metale. Ulaganja u nekretnine rezidencijalnog karaktera imaju sve
osobine financijskih investicija ako se ne stječu radi obavljanja produktivnih poslovnih
aktivnosti. Također, investicije u zlato i druge plemenite metale imaju karakteristike
financijske imovine ako se ne rabe za proizvodne potrebe jer se drže kao svojevrsna
štednja ili kao investicija špekulativnog karaktera. Obično zlato i plemeniti metali služe
kao investicije za crne dane jer njihove cijene izrazito rastu u uvjetima rata i katastrofa.
Realne investicije su ulaganja u opipljivu, dodirljivu materijalnu imovinu. One
obavljaju određene poslovne aktivnosti za produktivnu upotrebu. Njihovu vrijednost je
teško procijeniti zbog toga što vežu uz sebe i ulaganja u neto obrtni kapital koji je
potreban za obavljanje namjeravanih poslovnih aktivnosti. Prinosi se ne ostvaruju
pojedinačno na elemente već cjelokupno zato je i ocjena njihove financijske efikasnosti
kompleksnija nego kod dugoročnih financijskih ulaganja. Prema tome je i tehnika
budžetiranja kapitala složenija od tehnike procjene efikasnosti financijskih investicija.
Obraća se pozornost na obilježja koja su navedena kod financijskih investicija. Stupanj
likvidnosti je nizak. Ograničena je djeljivost pa se javlja problem njezina
prilagođavanja, a isto tako se može otežano odvijati u fazama. Realna imovina je
najčešće unikatna pa je upitna njena homogenost, tj. teška je mogućnost zamjenjivati
različite oblike realne imovine jedan za drugi. Naglasak na investicije koje se nastoje
obaviti u fazama. Mnogi oblici realne imovine imaju slabo dokumentiranu povijest što
znači i otežanu analizu učinaka upotrebe takve imovine u budućnosti.
Uz navedena obilježja vidi se da je složenija financijska analiza investicijskih projekata
od analize financijskih investicija. Zbog svih karakteristika koje ima realna imovina, uz
kvantitativnu analizu treba se provoditi i kvalitativna analiza jer je riječ o unikatnoj
imovini.
Neopipljive investicije su ulaganja u nedodirljivu, neopipljivu imovinu kao što su
kupnja patenta, goodwill, licencije, ali i ulaganja u ljudske potencijale. To je imovina
koju mogu posjedovati poduzeća. Označena je nematerijalnom imovinom iako sadrži
8
samo dio nematerijalne imovine koju posjeduju financijska i nefinancijska poduzeća.
Dio imaju sve karakteristike realnih investicija jer se one čine radi određenih realnih
investicija. Drugi dio ima sve karakteristike financijskih investicija pa ne spada u proces
budžetiranja kapitala.
Ulaganja u neopipljivu imovinu su česta, ali je njihova analiza otežana jer je ponekad
teško procijeniti visinu investicijskog troška, a posebno veličinu i dinamiku novčanih
tokova koju treba očekivati od takvih investicija.
2.3. KARAKTERISTIKE PROJEKATA I FINANCIJSKA EFIKASNOST
Investicijski projekt je sintagma koja opisuje dugoročna ulaganja poduzeća,
prvenstveno u realnu poslovnu imovinu. Predstavlja projekt dugoročnih ulaganja
poduzeća u fiksnu i permanentnu tekuću imovinu.
Projekti su ciljno usmjereni i vremenski ograničeni procesi inoviranja i razvoja, nakon
čijeg završetka kontinuirani procesi neodređeno vrijeme eksploatiraju projektno
razvijene proizvode i usluge. (Zekić, 2010., p. 8)
Svaki projekt započinje idejom i željom za promjenom i stvaranjem nečeg novog.
Međutim, sama ideja još uvijek nije projekt. Osim ideje potrebno je imati i namjeru
stvarati projekt s točnom definicijom što želimo, a što ne želimo stvoriti. Kada projekt
postane zadatak on se ostvaruje prema zadanom planu s raspoloživim resursima u
određenom vremenu. Na kraju izvođenja bilo kojeg projekta, projekt mora rezultirati
uslugom ili proizvodom kojeg možemo vrednovati. Projekti se najčešće provode s
određenom skupinom ljudi koju zovemo projektni tim, ali se može provoditi i
samostalno. (http://public.carnet.hr/.../2_sto_je_projekt.html)
Investicijski projekti koji su predmetom budžetiranja kapitala prvenstveno su
dugoročnog karaktera. Riječ je o ulaganjima novca i drugih sredstava na dugi rok s
ciljem izvođenja određenih profitabilnih poslovnih aktivnosti u budućnosti. Pri tome
mogu biti posrijedi nove investicije u osvajanje novih profitabilnih poslovnih aktivnosti
9
poduzeća ili pak investicije u zamjenu postojeće opreme i druge imovine koja se
upotrebljava za obavljanje postojećih poslovnih operacija. (Orsag i Dedi, 2011., p. 19)
Nove investicije dugoročno osiguravaju u potrebne nekretnine, postrojenja i opreme,
isto tako i u neto obrtni kapital kako bi se ostvarile potpuno nove profitabilne poslovne
operacije poduzeća. Najčešće su one i ulaganje u dugoročni rast i razvoj poduzeća.
Budući da poduzeće, prvenstveno kroz svoj dugoročni rast, može stabilno
maksimalizirati vrijednost svojih dionica, nove investicije znatno određuju buduću
efikasnost poduzeća i njegovu sposobnost da se u konkurentskom poslovnom okruženju
na tržištima svojih inputa i outputa te na tržištu kapitala kreće u pravcu osvajanja što
veće vrijednosti za svoje vlasnike (dioničare), odnosno da poduzeće dugoročno uvećava
vrijednost svojih dionica na tržištu. (Orsag i Dedi, 2011., p. 19)
Investicije u zamjenu, postojećih nekretnina ili postojećih postrojenja i opreme, nužne
su tijekom poslovanja poduzeća jer im je uzrok fizička i ekonomska dotrajalost
postojeće fiksne imovine. Riječ je o nužnim intervencijama da bi se osigurala snaga
zarađivanja, odnosno profitna sposobnost poduzeća koja odgovara interesima njegovih
vlasnika.
Četiri zajedničke značajke investicijskih projekata:
§ dugoročni karakter investicijskih projekata
§ vremenski raskorak između ulaganja i efekata ulaganja
§ međuovisnost investiranja i financiranja
§ rizik i neizvjesnost.
Dugoročni karakter projekata
Temeljna karakteristika investicijskih projekata je dugoročno vezivanje novca u
nenovčane oblike fiksne imovine i u povećanje permanentne tekuće imovine poduzeća.
Zbog toga analiza takvih dugoročnih financijskih ulaganja mora obuhvaćati analizu
učinaka koji nastaju kao posljedica dugoročnog vezivanja novca u realne projekte.
10
Dugoročni aspekt investicijskih odluka poduzeća karakterizira niska likvidnost tako
vezanog novca u realnim imovinskim oblicima. Naime, realna poslovna imovina se u
pravilu ne može prijevremenom prodajom pretvoriti u novac bez znatnijih gubitaka te je
zbog toga znatno otežana i preorijentacija na druge realne imovinske oblike.
Realne oblike imovine koje poduzeće upotrebljava u poslovanju, odnosno kojima će se
služiti u namjeravanim projektima, najčešće karakterizira nizak stupanj utrživosti. To je
pogotovo izraženo u uvjetima suvremene tehničko-tehnološke revolucije koja rezultira
visoko specijaliziranom opremom i zgradama potrebnim za profitabilno iskorištavanje
takve opreme. Visok stupanj specijalizacije poslovne imovine poduzeća određuje i mali
broj potencijalnih kupaca takve imovine, tako da je njezino pretvaranje u novčani oblik
izvan profitabilne upotrebe u poslovnim procesima diskutabilno, barem s gledišta
mogućnosti postizanja pravične (fer) tržišne vrijednosti takve imovine. (Orsag i Dedi,
2011., p. 20)
Realizirani investicijski projekti dugoročno određuju financijski položaj i poslovne
performanse poduzeća koje ih poduzima, a time i buduće struje novčanih tokova koje
poduzeće može stvarati. Projekti dugoročno određuju kretanje poduzeća k osvajanju
maksimalne vrijednosti za svoje vlasnike. Naglašava se značaj dugoročnih investicijskih
odluka za ostvarivanje temeljnog cilja poduzeća i maksimalizacije bogatstva njegovih
vlasnika – dioničara. Jednom nabavljena realna poslovna imovina teško se može
modificirati bez znatnijih gubitaka njezine vrijednosti. Ključni čimbenik racionalne
investicijske politike svakog poduzeća je dobro planiranje i organizacija investicijskog
projekta te uočavanje i umanjivanje rizika.
Vremenski raskorak između ulaganja i efekata ulaganja
Jedna od karakteristika dugoročnih ulaganja u realnu imovinu poduzeća je duže
razdoblje između ulaganja i vremena kada će se početi ostvarivati učinci od ulaganja.
Vremenski raskorak opredjeljuje profitnu snagu svakog projekta pa se moraju
sagledavati u pravilu godišnji novčani tokovi potrebni za ulaganje i godišnji novčani
tokovi koji će stizati od tih ulaganja. Za proces investiranja u realnu imovinu
karakteristično je značajno vrijeme koje je potrebno da se ona osposobi za profitabilnu
11
uporabu, a pogotovo ako se radi o izgradnji novih pogona, naručivanju, izradi i montaži
specijalizirane opreme i sl. K tome još ako se doda i vrijeme potrebno da se zaposlenici
obuku za rukovanje tim sredstvima, razdoblje investiranja postaje značajan čimbenik
efikasnosti projekata.
Razdoblje investiranja je vrijeme potrebno da se investicija osposobi za generiranje
profita i novčanih tokova. Kroz to vrijeme poduzeće samo ulaže u investicijski projekt
koji još ne daje efekte. Što je to razdoblje dulje, projekt će kasnije stvarati potrebne
novčane tokove za povećanje vrijednosti poduzeća pa će i novčani tokovi projekta imati
manju sadašnju vrijednost. (Orsag i Dedi, 2011., p. 21)
U razdoblju efektuiranja investicijski projekt stvara profite i novčane tokove. Što je
duže razdoblje efektuiranja to je financijska efikasnost projekta veća. No, što su novčani
tokovi koje generira investicijski projekt udaljeniji od sadašnjosti, zbog vremenske
vrijednosti novca, imat će i manju sadašnju vrijednost.
Što se tiče financijske efikasnosti projekta, također je važna i dinamika dostizanja
novčanih tokova, odnosno njihova vrijednosna raspoređenost unutar razdoblja
efektuiranja. Posebno je izražena kod novčanih tokova investicija kod kojih su učinci u
prvim godinama efektuiranja najčešće negativni s tim da se postepeno povećavaju.
Nakon što se postigao maksimum u zrelom životnom dobu projekta, oni će se postepeno
smanjivati. Zovu se konvencionalni novčani tokovi, prikazani na crtežu.
12
Crtež 1: Konvencionalni novčani tokovi
Novčani tokovi
vrijeme
Izvor: izrada studenta prema Orsag i Dedi, 2011., p. 22
Da bi se poboljšala ekonomska i financijska efikasnost projekata potrebno je skratiti
vrijeme za postizanjem maksimalnih novčanih tokova projekata. S druge strane, za
poboljšanje ekonomske i financijske efikasnosti projekta javlja se i produljenje vremena
u kojem će on davati maksimalne učinke. Dok u razdoblju rasta novčanih tokova
projekt obično zahtijeva i određene izdatke novca za ubrzanje rasta, u razdoblju
maksimalnih novčanih tokova osigurava novac za financiranje drugih projekata i
poslovnih aktivnosti poduzeća.
Međuovisnost investiranja i financiranja
Investiranje u realne projekte povezano je s njihovim financiranjem i s financiranjem
cjelokupnog poslovanja poduzeća, a to se posebno odnosi na područja dugoročnog
financiranja.
Svako realno povećanje fiksne i permanentne tekuće imovine izaziva i potrebu
dugoročnog financiranja toga povećanja resursa poduzeća. Na taj način dugoročne
investicijske odluke izazivaju i potrebe za povećanjem dugoročnog kapitala poduzeća.
13
Financiranje poduzeća, pogotovo dugoročno, pod utjecajem je ograničenja financijske
okoline, pogotovo tržišta kapitala. (Orsag i Dedi, 2011., p. 22)
Zbog njihove međuovisnosti, budžetiranje kapitala karakterizira interakcija određivanja
potrebnih investicijskih izdataka i njihovih očekivanih novčanih tokova te ispitivanja i
određivanja standarda profitabilnosti kojima se vrednuju novčani učinci razmatranih
projekata. Takvu interakciju treba promatrati kao proces približavanja poduzeća
maksimalnoj profitabilnosti i vrijednosti poduzeća prikazanoj u vrijednosti njegovih
običnih dionica. Stoga se proces budžetiranja kapitala treba prilagoditi takvoj
međuovisnosti investiranja i financiranja.
Rizik i neizvjesnost
Rizik i neizvjesnost su jedna od temeljnih obilježja svakog projekta i sastavni dio
budžetiranja kapitala. Ulaganje u sadašnjosti kako bi se ostvarili određeni efekti u
budućnosti, karakteristično za sve projekte, povezano je s određenim stupnjem rizika i
neizvjesnosti da se očekivani efekti analiziranog projekta neće ostvariti, tj. da će se
ostvariti s određenim stupnjem varijabilnosti prema onima planiranim, odnosno
očekivanim. Pošto se ulaganje odnosi za dugo razdoblje, postoji određeni stupanj
nesigurnosti prognoziranja novčanih tokova.
Stupanj rizika i neizvjesnosti određenih projekata razlikuje se prema karakteru tih
projekata. Ako je riječ o investicijama u zamjenu, rizik će biti manji nego kad je riječ o
novim projektima, pogotovo osvajanju potpuno novih proizvoda i potpuno novih tržišta
te potpuno novih tehnologija i proizvodnih postupaka. Dok je kod investicija u zamjenu
riječ o ulaganjima u postojeću poslovnu aktivnost za koju postoji povijesna
dokumentiranost i čija je buduća efikasnost relativno izvjesna sa stajališta spoznajnih
mogućnosti menadžmenta tvrtke, kod potpuno novih investicija te su spoznajne
mogućnosti znatno suženije pa je i izvjesnost ostvarivanja očekivanih efekata relativno
niskog stupnja. (Orsag i Dedi, 2011., p. 23,24)
14
Poduzeće mora predvidjeti moguće ishode i rizik određenih odluka te predvidjeti pravce
djelovanja ako dođe do takve situacije kako bi se ona što brže i efikasnije riješila bez
većih gubitaka.
FINANCIJSKA EFIKASNOST
Financijska efikasnost projekta određena je dinamikom i veličinom novčanih tokova za
koje se očekuje da će ih ostvariti u budućnosti te njihovom vremenskom razdoblju.
Vremenska vrijednost tih novčanih tokova određena je međuovisnošću rizika i nagrade
koja se mjeri diskontnom stopom. Diskontnu stopu isključivo određuje trošak kapitala
poduzeća.
Novčani tokovi, odnosno novčani primici i novčani izdaci, mogu se klasificirati prema
dva važna razdoblja u životu projekta:
§ razdoblje investiranja i
§ razdoblje efektuiranja.
U razdoblju investiranja nastaju novčani izdaci koji se još nazivaju i investicijski
troškovi. Dolazi do novčanih izdataka zbog nabavke fiksne imovine potrebne za
efektuiranje investicijskog projekta te za osiguranje povećanih potreba za neto obrtnim
kapitalom uvjetovanih očekivanim obujmom poslovne aktivnosti projekta.
U razdoblju efektuiranja projekta dolazi do novčanih primitaka od prodaje proizvoda ili
usluga projekta. Da bi se ostvarili novčani primici od prodaje proizvoda i usluga
poduzeća dolazi do izdataka koji se tiču nabave sirovina za proizvodnju, energije,
isplate plaća radnicima i sličnih izdataka koji su potrebni za ostvarivanje učinaka.
Razlika između novčanih primitaka i novčanih izdataka čini čisti novčani tok od
projekta. Na kraju životnog vijeka projekta obično ostane fiksna imovina koja ima svoju
vrijednost. Ta se vrijednost naziva rezidualna vrijednost projekta. Također, krajem
efektuiranja projekta oslobađa se neto obrtni kapital što za poduzeće znači stvaranje
slobodnih sredstava.
15
2.4. POSTUPAK BUDŽETIRANJA KAPITALA
Postupak budžetiranja kapitala zahtijeva niz koraka koji se moraju poduzeti u procesu
donošenja odluka o dugoročnom investiranju, kao i u postupku izgradnje i efektuiranja
prihvaćenih projekata. Mogući scenarij procesa budžetiranja kapitala sastajao bi se od
sljedećih koraka (Orsag i Dedi, 2011., p. 40) :
§ pronalaženje investicijskih oportuniteta
§ prikupljanje podataka
§ određivanje novčanih tokova investicijskih oportuniteta
§ određivanje budžeta kapitala
§ vrednovanje i donošenje odluke
§ analiza izvođenja i prilagođavanja.
Pronalaženje investicijskih oportuniteta
Najvažniji je korak u procesu budžetiranja kapitala. Za buduću profitabilnost poduzeća
važna je sposobnost stvaranja i razvoja ideja o novim poslovnim pothvatima te razvoja
ideja o poboljšanju postojećih poslovnih aktivnosti poduzeća. Zbog toga je jedan od
ključnih čimbenika budućeg profitabilnog poslovanja poduzeća i povećanje broja dobro
artikuliranih ideja u investicijske oportunitete. Ukoliko poduzeće ne obraća pažnju na
pronalaženje investicijskih oportuniteta, izlaže se opasnosti za zaostajanjem u razvoju.
Prikupljanje podataka
Prikupljanje podataka i njihova obrada podataka svakako su preduvjet ispravne
artikulacije ideja za poslovne akcije u konkretne projekte i njihova ispravnog
vrednovanja u okviru procesa budžetiranja kapitala.
Dio podataka prikuplja se kontinuirano sa samim odvijanjem poslova i poslovanja u
evidencijama poduzeća – računovodstvo i poslovna statistika – tako da je važno njihovo
16
razumijevanje i konkretna upotreba. Drugi dio informacija prikuplja se i obrađuje na
temelju inženjerskih podataka, pregleda tržišnih kretanja i drugih financijskih
informacija. (Orsag i Dedi, 2011., p. 40, 41)
Prikupljeni podaci se statistički obrađuju kako bi bili dio distribucije vjerojatnosti
očekivanih predloženih projekata.
Određivanje novčanih tokova
Na temelju prikupljenih podataka potrebno je definirati novčane tokove predloženih
investicijskih oportuniteta i njihove distribucije vjerojatnosti. Tek definiranjem veličine
investicijskih troškova, očekivanih čistih novčanih tokova i rezidualne vrijednosti
predloženih investicijskih oportuniteta oni postaju konkretni investicijski projekti,
investicijski prijedlozi o kojima se mogu donositi investicijske odluke.
Određivanje budžeta kapitala
Potrebno je predvidjeti potrebna investicijska ulaganja na temelju analitičke podloge
prezentirane u projektima. S prognoziranom visinom investicijskih ulaganja sučeljavaju
se dugoročno raspoloživa novčana sredstva za investicijske namjene. Eventualni manjak
potrebnog novca uvjetuje analizu mogućnosti i uvjeta njihova pribavljanja, ali i
eventualnih promjena koje može izazvati na taj način promijenjena struktura kapitala
poduzeća. Raspoloživ novac za investicije te mogućnosti i uvjeti njegova pribavljanja
određuju visinu budžeta kapitala koji može osigurati poduzeće za investicije, čime se
određuje i maksimalna vrijednost predloženih projekata koju je moguće financirati.
Vrednovanje i donošenje odluke
Utvrđeni novčani tokovi u predloženim projektima i utemeljeni standardi profitabilnosti
s gledišta budžeta kapitala poduzeća definitivna su analitička podloga za vrednovanje
predloženih investicijskih oportuniteta.
17
Investicijski se oportuniteti vrednuju primjenom metoda financijskog odlučivanja.
Vrednovanje uključuje upotrebu troškova kapitala poduzeća. Primjenom kriterija
budžetiranja kapitala najprije će se obaviti individualna ocjena financijske efikasnosti
svakog od predloženih investicijskih projekata. Na taj će se način stvoriti ograničen broj
projekata koji su prihvatljivi za poduzeće jer su prošli testove prihvatljivosti prema
određenim kriterijima financijskog odlučivanja. (Orsag i Dedi, 2011., p. 42)
Konačna odluka o izboru seta projekata koje će financirati poduzeće unutar svog
budžeta kapitala obavit će se uspoređivanjem njihovih međusobnih karakteristika u
procesu rangiranja projekata.
Analiza izvođenja i prilagođavanja
Donošenjem investicijske odluke, poduzeće započinje s procesom investiranja u
izabrane projekte. Potrebno je analizirati proces investiranja kako bi se otkrili određeni
propusti prilikom projektiranja očekivanih novčanih tokova tih investicijskih projekata.
Uočene propuste je potrebno ponovno vrednovati i obaviti potrebna prilagođavanja već
u fazi investiranja kako bi se izbjegao negativan utjecaj investicijskog projekta na
kreiranje vrijednosti tvrtke, a time i na bogatstvo vlasnika društva. (Orsag i Dedi, 2011.,
p. 42)
Izvođenje investicijskog projekata potrebno je analizirati i u fazama njihova
efektuiranja. Sve nove okolnosti je potrebno ponovno vrednovati i utvrditi moguća
prilagođavanja.
18
2.5. VAŽNOST BUDŽETIRANJA KAPITALA
Budžetiranje kapitala ima veliku važnost jer se ono direktno odnosi na povećanje
bogatstva vlasnika poduzeća. Odluke u budžetiranju kapitala vezane su uz znatnije
kapitalne izdatke. Navode se razlozi važnosti budžetiranja kapitala.
Kao prvi razlog važnosti budžetiranja je dugoročno planiranje i usmjeravanje
poslovanja. Naime, odluke koje se tiču budžetiranja kapitala vežu se uz smanjenu
fleksibilnost jer su to ulaganja u imovinu niske likvidnosti i visokog rizika. Zbog te
smanjene likvidnosti i fleksibilnosti očekuje se viša profitabilnost investicijskog
projekta u budućnosti. Iz navedenog proizlazi da je dobro planiranje i organiziranost
ključ uspjeha u takvoj turbulentnoj i neizvjesnoj budućnosti.
Budžetiranje kapitala u investicijski projekt je ulaganje velike vrijednosti te je zbog toga
važno prognozirati učinke angažiranja tog kapitala.
Kod budžetiranja kapitala važno je predvidjeti i planirati buduću potražnju i prodaju na
tržištu kako bi menadžment poduzeća znao u kojoj će mjeri investirati i hoće li moći
izvršavati svoje obveze i udovoljiti potražnji na tržištu. Dugoročno planiranje
budućnosti je važno zbog toga da poduzeće ne bi bilo u situaciji da ne može zadovoljiti
potražnju na tržištu ili da ne može izvršavati svoje dospjele obveze.
Pri izradi budžeta kapitala valja procijeniti najpogodnije vrijeme ulaganja kako se u
određenim trenucima u budućnosti ne bi dogodilo da je poduzeće preokupirano
obvezama i da su mu one prevelike. Također poduzeće može izgubiti i potencijalni
prihod od prodaje ako nije na vrijeme investiralo jer će ga dostići konkurencija i izgubit
će dio kupaca.
19
3. PRAVILA BUDŽETIRANJA I METODE FINANCIJSKOG
ODLUČIVANJA KAPITALA
Pravila budžetiranja kapitala su određeni kriteriji kojima se prihvaćaju ili odbacuju
investicijski projekti. Za te kriterije se primjenjuju određene metode financijskog
odlučivanja koje će biti objašnjene u ovom poglavlju.
METODE FINANCIJSKOG ODLUČIVANJA
Temeljne metode financijskog odlučivanja su (Vašiček, 2013.):
§ metoda čiste sadašnje vrijednosti i
§ metoda interne stope profitabilnosti.
Ove dvije metode su ključne kod financijskog ocjenjivanja projekata poduzeća i ujedno
za primjenu ekonomskog koncepta vrijednosti.
Proces financijskog odlučivanja suočava se s problemom izbora između više varijanti
što je jedan od razloga što su uz temeljne metode razvijene i dodatne metode.
U dodatne metode spadaju (Vašiček, 2013.):
§ metoda vremena povrata investicije
§ metoda diskontiranog razdoblja povrata
§ metoda indeksa profitabilnosti
§ metoda sadašnje vrijednosti budućih troškova
§ metoda knjigovodstvene stope povrata i
§ metoda anuiteta.
Njima se nastoji poboljšati kvaliteta donesenih odluka.
Prilikom rangiranja projekata kako bi se upotpunio instrumentarij analize financijskih
odluka uvedene su i posebne metode financijskog odlučivanja (Vašiček, 2013.):
§ metoda diferencije i
§ metoda modificirane interne stope.
20
Također, osim navedenih metoda često se rabe i računovodstvene mjere efikasnosti
investiranja, a razlog tome je činjenica da je financijska efikasnost samo jedan vid
ukupne investicijske odluke. Tu su značajne računovodstvene metode efikasnosti jer će
se preko njih informirati javnost o investicijskim odlukama.
Postoje specifične investicijske odluke koje se donose na temelju specifičnih metoda
odlučivanja kao što su MAPI metoda za odluku o opravdanosti ulaganja u zamjenu
fiksne imovine, a za određivanje najpovoljnijeg vremena zamjene fiksne imovine koristi
se metoda diskontiranog novčanog toka.
Vrijeme (razdoblje) povrata
Razdoblje povrata je najjednostavniji kriterij financijskog odlučivanja o realnim
investicijama. Razdoblje povrata je broj razdoblja u kojima će se vratiti novac koji je
uložen u određeni projekt. U pravilu broj razdoblja označava broj godina.
Period povrata je vrijeme koje je potrebno da se budućim novčanim primicima pokrije
početni investirani iznos. (Gulin i suradnici, 2011., p. 643)
Novac koji je uložen u projekt vraća se pritjecanjem godišnjih poslovnih čistih novčanih
tokova kroz cjelokupno vrijeme efektuiranja projekta. U onoj godini u kojoj su čisti
novčani tokovi dosegnuli visinu investicije ostvaruje se razdoblje povrata projekta.
Novčani tokovi koji se ostvaruju nakon što je ostvaren povrat investicije u vijeku
efektuiranja je zarađeni novac. Postoje dvije metode računanja, kada su jednaki budući
novčani primici i kada su različiti budući novčani primici.
Kod jednakih budućih novčanih primitaka koristi se formula (Vašiček, 2013.):
I – investicijski troškovi
Vt – čisti novčani tokovi
tp – razdoblje povrata
21
Za različite novčane tokove koristi se formula (Vašiček, 2013.):
I – investicijski troškovi
Vt – čisti novčani tokovi
tp – razdoblje povrata
U tablici su prikazani jednaki novčani tokovi u projektu B i različiti novčani tokovi u
projektima A i C.
Tablica 1: Investicijski troškovi i čisti novčani tokovi projekata A, B i C
Izvor: izrada studenta prema Dedi i Orsag, 2011., p. 55
godina novčani tokovi projekata
A B C
0 (troškovi) (10.000) (10.000) (10.000)
1 1.000 3.000 5.000
2 2.000 3.000 4.000
3 3.000 3.000 3.000
4 4.000 3.000 2.000
5 5.000 3.000 1.000
ukupno 15.000 15.000 15.000
troškovi (10.000) (10.000) (10.000)
čista vrijednost 5.000 5.000 5.000
prosječni novčani tokovi 3.000 3.000 3.000
prosječna godišnja profitabilnost 30,00 % 30,00 % 30,00 %
22
U projektu B gdje su novčani tokovi u cjelokupnom vijeku efektuiranja projekta
jednaki, izračun razdoblja povrata se računa (Vašiček, 2013.):
godine
Poduzeće će isplatiti investiciju za tri godine i četiri mjeseca.
Kod projekata A i C računa se kumulativni novčani tok kako bi se došlo do vremena
povrata investicije. Novčani tokovi se zbrajaju sve do one godine u kojoj se veličina
kumuliranih čistih novčanih tokova izjednačila s veličinom investicijskih troškova.
Tablica 2: Proračun perioda povrata za investicijske projekte A i C
godina kumulativni čisti novčani tokovi projekata
A C
1 1.000 5.000
2 3.000 9.000
3 6.000 10.000 1/3 od 3.000
4 10.000
razdoblje povrata 4 godine 2 godine i 4 mjeseca
Izvor: izrada studenta prema Orsag i Dedi, 2011., p. 56
U projektu A poduzeće će isplatiti investiciju tek za četiri godine dok će u projektu C
poduzeće investiciju isplatiti za dvije godine i četiri mjeseca. Može se zaključiti da je
najisplativije investirati u projekt C jer će se poduzeću u najkraćem vremenu vratiti
uloženo.
23
Grafikon 1: Novčani tokovi projekata A, B i C
Izvor: izrada studenta prema Orsag i Dedi, 2011., p. 57
Grafikon prikazuje novčane tokove triju projekata, A, B i C. Investicijsko ulaganje
svakog projekta je jednako i iznosi -10.000 kuna. Čisti novčani tokovi se razlikuju
ovisno o pritjecanju novca. Projekt A ima rastuće novčane tokove, projekt B konstantne,
a projekt C opadajuće novčane tokove kroz cjelokupan vijek efektuiranja.
-12000
-10000
-8000
-6000
-4000
-2000
0
2000
4000
6000
Projekt A Projekt B Projekt C
24
Grafikon 2: Kumulativni novčani tokovi projekata A, B i C
Izvor: izrada studenta
Na grafikonu su prikazani kumulativni novčani tokovi projekata A, B i C. Razdoblje
povrata ostvaruje se u godini u kojoj kumulativni čisti novčani tok projekta dostiže
visinu investicijskog ulaganja od 10.000 kuna. Kumulativni tokovi svakog pojedinog
projekta rastu različitom brzinom te zaključujemo da kumulativni novčani tok projekta
A raste najsporije, projekta B ravnomjerno, a projekta C najbrže.
Kada gledamo rizik investiranja najpovoljnije je da se uložena sredstva vrate što je prije
moguće. Stoga se favoriziraju oni projekti kojima se najprije vraća uloženi novac. Prag
efikasnosti određen je gornjom granicom prihvatljivog broja godina povrata
investicijskih troškova koju odredi investitor. Prema tome, svaki projekt koji ne vraća
uloženo u određenom razdoblju smatra se neefikasan. Kriterij efikasnosti glasi (Vašiček,
2013.) :
tp ≤ tz
tp – izračunato razdoblje povrata
tz – zadani broj razdoblja povrata
0
2000
4000
6000
8000
10000
12000
14000
16000
Projekt A Projekt B Projekt C
25
Temeljna je karakteristika kriterija razdoblja povrata jednostavnost izračunavanja i
jednostavnost interpretacije. Druga karakteristika je forsiranje likvidnosti projekata jer
se favoriziraju projekti koji brže vraćaju uloženi novac i time se automatski smanjuje
rizik ulaganja. Ovaj kriterija je povezan i s prosječnom godišnjom profitabilnošću
investicijskog projekta mjerenom novčanim tokovima. Kraće razdoblje povrata znači i
veću godišnja profitabilnost, a dulje razdoblje povrata znači manju profitabilnost. Ipak,
razdoblje povrata zanemaruje učinke projekta nakon što se vrate investicijski troškovi.
Stoga ono zanemaruje i ukupnu profitabilnost projekta u vijeku efektuiranja. Bit će
prikazani u tablici 3.
Drugi nedostatak kriterija razdoblja povrata je što ne uzima u obzir vremensku
vrijednost novca, dakle ne rangira projekte s obzirom na pritjecanje novčanih tokova u
vremenu vraćanja investicijskih troškova.
Tablica 3: Problem vijeka efektuiranja novčanih tokova projekata P i R
godina
Projekt P Projekt R
0 (30.000) (40.000)
1 12.000 12.000
2 12.000 12.000
3 12.000 12.000
4 12.000 12.000
5 12.000
element 6 način izračuna 12.000
(1) investicijski troškovi (30.000) (40.000)
(2) godišnji novčani troškovi 12.000 12.000
(3) ukupni novčani tokovi 48.000 72.000
razdoblje povrata (1) / (2) 2,5 godina 3,33 godine
prosječna godišnja profitabilnost (2) / (1) 40,00 % 30,00 %
ukupna profitabilnost (3) / (1) 1,60 1,80
Izvor: izrada studenta prema Orsag i Dedi, 2011., p. 60, 61
26
Tablica prikazuje da projekt P ima kraće razdoblje povrata od projekta R, također
projekt P ima i veću prosječnu godišnju profitabilnost. Međutim, projekt R ima dulji
vijek efektuiranja pa ima i veće novčane tokove te zbog toga ostvaruje i veću ukupnu
profitabilnost.
Diskontirano razdoblje povrata
Diskontirano razdoblje povrata varijanta je metode razdoblja povrata u kojoj se u obzir
uzima vremenska vrijednost novca. Kod ove metode izračunava se vrijeme koje je
potrebno da diskontirani čisti novčani tokovi investicijskih projekata pokriju vrijednosti
njihovih investicijskih troškova.
Diskontirano razdoblje povrata računa se postupkom kumuliranja kao i originalno
razdoblje povrata. Razlika je samo što se kod diskontiranog razdoblja povrata
kumuliraju diskontirani novčani tokovi umjesto originalnih. Da bi se izračunali
diskontirani novčani tokovi potrebno je najprije diskontirati originalne novčane tokove
uz diskontnu stopu koja odgovara trošku kapitala. Nakon toga postupak je identičan kao
kod izračuna razdoblja povrata. (Vašiček, 2013.)
=
k – diskontna stopa (trošak kapitala)
- druge financijske tablice za k i t
27
Tablica 4: Diskontiranje novčanih tokova projekata A, B i C
godina novčani tokovi projekta diskontni
faktor
diskontirani novčani tok
A B C A B C
0 (10.000) (10.000) (10.000) 1,000 (10.000) (10.000) (10.000)
1 1.000 3.000 5.000 0,909 909 2.727 4.545
2 2.000 3.000 4.000 0,826 1.653 2.479 3.306
3 3.000 3.000 3.000 0,751 2.254 2.254 2.254
4 4.000 3.000 2.000 0,683 2.732 2.049 1.366
5 5.000 3.000 1.000 0,621 3.105 1.863 621
kumulativno
1 909 2.727 4.545
2 2.562 5.207 7.851
3 4.816 7.461 10.105
4 7.548 9.510
5 10.653 11.372
diskontirano razdoblje povrata 4,79 4,26 2,95
Izvor: izrada studenta prema Vašiček, 2013.
Tablica prikazuje novčane tokove projekata koji su umanjeni za troškove kapitala.
Diskontni faktori potrebni za svođenje čistih novčanih tokova projekta na sadašnju
vrijednost mogu se pronaći već izračunati u drugim financijskim tablicama.
Diskontirano razdoblje povrata favorizira projekte koji brže vraćaju investicijske
troškove zajedno s pokrićem troška kapitala. Upotrebom diskontne stope u procesu
izračunavanja sadašnje vrijednosti budućih novčanih tokova su izuzeti troškovi kapitala
projekta originalnih novčanih tokova.
Nedostatak ove metode je što ne uzima u obzir efekte projekta nakon vraćanja
investicijskih troškova, a prednost što umanjuje rizik investitora jer uzima u obzir
diskontirano razdoblje povrata.
28
Čista sadašnja vrijednost
Čista sadašnja vrijednost temeljni je kriterij financijskog odlučivanja, ali se može
smatrati i temeljnom metodom budžetiranja kapitala. Čista sadašnja vrijednost je razlika
između godišnjih novčanih tokova u cijelom vijeku efektuiranja projekta i investicijskih
troškova.
Matematički zapis glasi (Orsag i Dedi, 2011., p. 66):
S – čista vrijednost projekta
T – vijek efektuiranja projekta
V – čisti novčani tokovi po godinama t
t – godine u vijeku efektuiranja
I – investicijski troškovi
Sadašnja vrijednost kod projekata s jednakim novčanim tokovima glasi formula (Orsag i
Dedi, 2011., p. 67):
ili pomoću četvrtih financijskih tablica:
Prema kriteriju čiste sadašnje vrijednosti investicijski projekt je bolji ako ima višu čistu
sadašnju vrijednost. U skladu s ovim kriterijem ako projekt ima negativnu čistu
sadašnju vrijednost ne bi se smilo prihvatiti.
29
Jedna od glavnih karakteristika upotrebe kriterija čiste sadašnje vrijednosti je korištenje
troška kapitala poduzeća radi izračunavanja sadašnje vrijednosti budućih novčanih
tokova projekata. Čista sadašnja vrijednost predstavlja očekivano povećanje bogatstva
dioničara uslijed prihvaćanja investicijskog projekta koja će se rasporediti na dugoročno
uvećanje vrijednosti dionica na tržištu.
Prihvaćanjem projekta s nultom čistom sadašnjom vrijednosti znači da će projekt vratiti
uloženo i na njega osigurati prihvatljivu profitabilnost, ali će na tržištu njezina
vrijednost ostati ista jer će dioničarima osiguravati vrijednost koju oni i očekuju od
takvog ulaganja. Tako je i veličina čiste sadašnje vrijednosti osjetljiva na diskontnu
stopu. Primjena više diskontne stope smanjuje veličinu čiste sadašnje vrijednosti
projekta, a primjena niže diskontne stope povećava čistu sadašnju vrijednost.
Interna stopa profitabilnosti
Interna stopa profitabilnosti je stopa uz koju je čista sadašnja vrijednost projekta
jednaka nuli. Interna stopa profitabilnosti je druga temeljna metoda financijskog
odlučivanja. To je ona diskontna stopa koja svodi čiste novčane tokove projekta u
cijelom vijeku efektuiranja na vrijednost njegovih investicijskih troškova. Riječ je o
stopi profitabilnosti ulaganja u projekt koja uvažava vremensku vrijednost novčanih
tokova u cijelom vijeku efektuiranja. Uz tu stopu ostvaruje se nulta granična čista
sadašnja vrijednost projekta.
Interna stopa profitabilnosti se računa na slijedeći način (Orsag i Dedi, 2011., p. 73):
R – interna stopa profitabilnosti
Ili se može računati i pomoću drugih financijski tablica:
30
Funkcija interne stope profitabilnosti u toj jednadžbi je da buduće čiste novčane tokove
u cjelokupnom vijeku efektuiranja projekta izjednači s njegovim investicijskim
troškovima odnosno s iznosom koji je potrebno uložiti u projekt.
Interna stopa profitabilnosti investicijskih projekata s višekratnim tekućim čistim
novčanim tokovima računa se metodom pokušaja i pogrešaka, a postupak se ponavlja
kako bi se u nekoj iteraciji ponavljanja postupka računanja pronašla upravo ona
diskontna stopa uz koju je čista sadašnja vrijednost jednaka nuli. Ovaj postupak se
naziva postupak iteracije. Iteracija se obavlja tako da se najprije odabere jedna
diskontna stopa za koju se vjeruje da je blizu internoj stopi profitabilnosti. Primjenom
nje izračuna se čista sadašnja vrijednost projekta. Ako ta stopa ne rezultira nultom
čistom sadašnjom vrijednošću nastavlja se isti proračun s drugom stopom. Ako je
rezultat čiste sadašnje vrijednosti pozitivan pokušava se s višom diskontnom stopom jer
čisti novčani tokovi nisu dovoljno umanjeni da bi se sveli na vrijednost investicijskih
troškova. Ako je rezultat čiste sadašnje vrijednosti bio negativan uzima se niža stopa.
Slijedeći način izračuna interne stope profitabilnosti je interpolacija. U ovom postupku
potrebno je utvrditi dvije diskontne stope između kojih se nalazi tražena interna stopa
profitabilnosti. Jedna od stopa mora biti ta uz koju je čista sadašnja vrijednost pozitivna,
a druga uz koju je čista sadašnja vrijednost projekta negativna.
Nakon toga interna stopa profitabilnosti računa se pomoću formule (Orsag i Dedi,
2011., p. 75):
y – tražena interna (diskontna) stopa profitabilnosti
- diskontne stope između kojih se vrši interpolacija
x – čista sadašnja vrijednost za internu stopu (nulta vrijednost)
- čiste sadašnje vrijednosti za diskontne stope
31
Kada je riječ o jednakim novčanim tokovima, sadašnja vrijednost jednakih novčanih
tokova se računa faktorom diskontiranja. Vrijednosti faktora dane su u četvrtim
financijskim tablicama. Potrebno je izračunati vrijednost četvrtih tablica za traženu
stopu profitabilnosti, a nakon toga se tražena stopa očitava u financijskim tablicama
tako da se za broj godina efektuiranja očita stopa koja odgovara dobivenom rezultatu.
Vrijednost četvrtih tablica za traženu stopu profitabilnosti se računa pomoću formule
(Orsag i Dedi, 2011., p. 76):
Ako se izračunata vrijednost nalazi između dviju stopa provodi se interpolacija.
Što se tiče upotrebe kriterija investicijski projekt mora imati višu internu stopu
profitabilnosti od troška kapitala poduzeća. Projekti čija je interna stopa profitabilnosti
jednaka trošku kapitala zadržavaju vrijednost dionica nepromijenjenima.
Snaga interne stope profitabilnosti leži u tome da je ona očekivana profitabilnost
projekta tijekom njegova efektuiranja. Ona uzima u obzir cjelokupni vijek efektuiranja
projekta, ali je osjetljiva na procjenu diskontne stope.
Indeks profitabilnosti
Indeks profitabilnosti dodatni je kriterij za poboljšanje investicijskog odlučivanja.
Indeks profitabilnosti je izvedenica iz čiste sadašnje vrijednosti jer on uzima u obzir
vremensku vrijednost novca kroz trošak kapitala i vrednuje novčane tokove projekata u
cijelom vijeku efektuiranja. Odluka kod indeksa profitabilnosti se temelji na odnosu
između diskontiranih čistih novčanih tokova u cjelokupnom vijeku efektuiranja i
investicijskih troškova.
Računa se pomoću slijedeće formule (Vašiček, 2013.):
ili
32
Ako su novčani tokovi konstantni u cjelokupnom vijeku trajanja računa se (Vašiček,
2013.):
ili
Kod ovog kriterija preferiraju se projekti koji imaju veće indekse profitabilnosti, a prag
prihvatljivosti je kada je indeks profitabilnosti veći od jedan. Indeks profitabilnosti je
povezan s čistom sadašnjom vrijednosti projekta. Ako je indeks profitabilnosti veći od
jedan čista sadašnja vrijednost je pozitivna, a ako je manji od jedan čista sadašnja
vrijednost je negativna. Njegova uporaba dolazi do izražaja prilikom rangiranja
projekta.
Indeks profitabilnosti može se računati kao odnos koristi i žrtava na način da se u odnos
stavi sadašnja vrijednost budućih novčanih primitaka u cijelom vijeku efektuiranja
projekta sa sadašnjom vrijednosti budućih novčanih izdataka u cijelom vijeku
efektuiranja uvećanom za investicijske troškove. Odnos koristi i žrtava u matematičkom
obliku glasi (Vašiček, 2013.):
Jednaki novčani tokovi
ili
Različiti novčani tokovi
ili
cPt – godišnji novčani primici
cIt – godišnji tekući novčani izdaci
Bc – odnos koristi i žrtava
33
Kriterij anuiteta
Kriterij anuiteta je također razrađen kao pomoćno sredstvo kod izbora investicijske
odluke. Važna razlika između kriterija anuiteta i drugih kriterija je u tome što kriterij
anuiteta koristi i žrtve ne sagledava u njihovoj ukupnoj sadašnjoj vrijednosti već u
prosječnim godišnjim iznosima – anuitetima. Kriterij anuiteta obuhvaća čiste novčane
tokove u cjelokupnom vijeku efektuiranja projekta. Svi se novčani iznosi svode na
prosječnu godišnju veličinu anuitetskim faktorom. Anuitetski faktor je recipročna
vrijednost faktora diskontiranja jednakih periodičnih iznosa, a računamo ga pomoću
formule ili je izračunat u petim financijskim tablicama (Vašiček, 2013.):
a – anuitetski faktor
Anuitetski faktor čiste novčane tokove u vijeku efektuiranja projekta i vrijednosti
investicijskih troškova razbija na prosječne godišnje iznose. Anuiteti se izračunavaju
tako da se anuitetski faktor primjeni na sadašnju vrijednost ukupnih novčanih iznosa.
Investicijski troškovi se javljaju kao ukupan iznos ulaganja u sadašnjosti. Čisti novčani
tokovi javljaju se u budućnosti tijekom vijeka efektuiranja projekta te se zbog toga
razlikuje i način izračuna anuiteta rezidualne vrijednosti.
Anuitet investicijskih troškova koji je nastao kao jednokratno ulaganje računa se (Orsag
i Dedi, 2011., p. 85):
Ai = a I0
Ako su investicijski troškovi višekratna ulaganja s njima treba postupati isto kao i s
tekućim čistim novčanim tokovima kada predstavljaju višekratne novčane primitke
tijekom razdoblja efektuiranja projekta.
Postupak izračunavanja anuiteta tekućih čistih novčanih tokova nešto je složeniji jer
najprije treba odrediti zbroj sadašnje vrijednosti čistih novčanih tokova, a nakon toga se
taj zbroj množi s anuitetskim faktorom.
34
Formula glasi (Orsag i Dedi, 2011., p. 85):
Kod konstantnih čistih novčanih tokova kao anuitet se uzima njihov originalni godišnji
iznos.
Kriterij anuiteta teži maksimalizaciji razlike između anuiteta čistih novčanih tokova i
anuiteta investicijskih troškova. Anuitet investicijskih troškova ne bi smio biti veći od
anuiteta čistih novčanih tokova. (Orsag i Dedi, 2011., p. 86)
Av > Ai
Kriterij anuiteta promatra čistu sadašnju vrijednost na godišnjoj razini, uzima u obzir
cjelokupni vijek efektuiranja projekta, ali je i osjetljiv na izbor diskontne stope.
Ocjena efikasnosti projekta
Poduzeće treba prihvatiti svaki investicijski projekt za koji se prema navedenim
kriterijima ocjeni da je efikasan. To znači da novčani tokovi projekta moraju zadovoljiti
pragove financijske efikasnosti pojedinačnih investicijskih kriterija.
Od svih prikazanih kriterija financijskog odlučivanja o investicijskom projektu samo
kriterij razdoblja povrata ne razmatra sve financijske učinke projekta u njegovom
cjelokupnom vijeku efektuiranja dok ostali kriteriji uzimaju u obzir cjelokupne efekte
projekta u ukupnom vremenu njegova efektuiranja. Zbog toga se kriteriji čiste sadašnje
vrijednosti, interne stope profitabilnosti i indeksa profitabilnosti smatraju dominantnim
kriterijima. Ako neki projekt ima pozitivnu čistu sadašnju vrijednost on će biti
prihvatljiv i u pogledu drugih kriterija jer oni na isti način ocjenjuju efikasnost projekta.
35
4. INVESTICIJSKI PROJEKT U PODUZEĆU PNEUMATIK D.O.O.
Nakon teorijskog dijela, u radu će se prikazati dugoročno ulaganje poduzeća, tj.
investicijski projekt za poduzeće Pneumatik d.o.o.
4.1. PODACI O INVESTITORU
Poduzeće Pneumatik d.o.o. osnovano je 1996. godine, sa sjedištem u Zagrebu. Upisano
je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu 12. lipnja 1996. godine, pod matičnim
brojem subjekta 080069629 po Rješenju broj Tt-96/976-2 temeljem izjave o osnivanju
od 29. travnja 1996. godine. Temeljni kapital društva iznosi 50.000 kuna i uplaćen je u
novcu, a jedini vlasnik je gospodin Božo Milković.
4.2. OPIS POSTOJEĆEG POSLOVANJA
Trenutno ima šest prodajnih centara i jedno centralno skladište koje se nalazi u Svetoj
Nedelji. Četiri prodajnih centara se nalazi u samom Zagrebu, točnije tri prodajna centra
u zapadnom dijelu Zagreba- Škorpićeva, Samoborska i u Prečkom te jedno prodajno
mjesto u Sesvetama. Ostala dva prodajna mjesta se nalaze u Solinu i Svetoj Nedelji.
Trenutno je ukupno zaposleno 73 djelatnika, ali ta brojka konstantno raste. Poduzeće je
specijalizirano za veleprodaju i maloprodaju pneumatika, naplataka, vulkanizarske
usluge, geometriju kotača (špur), te još neke uslužne djelatnosti poput automobilske
praonice, brzog servisa.
Poduzeće je uvoznik i distributer brandova Goodyear, Dunlop, Fulda, Sava, Debica,
Michelin, Kleber, BF Goodrich, Kormoran, Barum, Kabat, a ekskluzivni zastupnik
brandova Uniroyal, Mitas i Cultor.
Raspolaže s više od 100.000 guma na centralnom skladištu koje su u svakom trenutku
spremne za dostavu s jednim od njihovih 25 vozila.
36
Primarna želja poduzeća je zadovoljstvo kupaca, zbog kojih su razvijeni specijalizirani
prodajni centri na kojima je moguće obaviti sve vulkanizerske te ostale usluge.
Glavne značajke poduzeća Pneumatik d.o.o.:
§ inovativnost - poduzeće konstantno radi na novim projektima i
tehnologijama
§ razumno preuzimanje rizika - poduzeće posluje ustaljenim ritmom i
upušta se u rizične poslove samo nakon detaljnih analiza
§ samouvjerenost - poduzeće je svjesno svojih kvaliteta i prednosti koje ima
nad konkurentima
§ uporan rad - poduzeće je zahvaljujući upornom radu i došlo u poziciju u
kojoj je trenutno, a to je da je među vodećim uvoznicima većine svjetskih
brandova
§ postavljanje ciljeva - primarni cilj je najveća ponuda uz najniže cijene te
kroz ponudu i usluge postići zadovoljstvo kupaca.
Poduzeće sadrži gume za:
§ poljoprivredne strojeve,
§ ATV (Quad) vozila,
§ bicikle, mobede, skutere,
§ dostavna vozila,
§ motocikle,
§ osobna vozila,
§ poljoprivredna vozila,
§ šlepere,
§ teretna vozila,
§ viličare,
§ vozila za prijevoz osoba s invaliditetom, prikolice i transportne uređaje,
§ kolica za osobe s invaliditetom,
37
§ terenska vozila,
§ velika vozila u građevinskoj i rudarskoj industriji, poljoprivredi i šumarstvu.
Uz prodaju guma, pruža i razne usluge kao što su:
§ balansiranje gume,
§ demontaža i montaža gume na felgu,
§ skidanje i postava kotača na vozilo,
§ ugradnja tubelles ventila,
§ ugradnja utega (ljepljivi),
§ geometrija kotača (špur),
§ krpanje gume,
§ krpanje zračnice,
§ punjenje gume dušikom.
Prve tri naglašene usluge se odnose na sva vozila dok ostale usluge ovise o vrsti vozila.
4.3. ANALIZA TRŽIŠTA
U ovom poglavlju će se prikazati analiza tržišta nabave i analiza tržišta prodaje.
4.3.1. Analiza tržišta nabave
Poduzeće Pneumatik d.o.o. je uvoznik pneumatika i naplataka te se bavi veleprodajom i
maloprodajom istih. Osim prodaje pružaju i usluge koje su već prije napomenute.
Prosječna nabavna cijena guma je 309,00 kuna. Godišnje se uveze oko 250 kamiona s
gumama. Putne troškove pokriva tvornica.
38
4.3.2. Analiza tržišta prodaje
Poduzeće trenutno posluje na šest lokacija i u svakoj prodavaonici je moguće kupiti
pneumatike i naplatke te izvršiti sve usluge koje poduzeće pruža. Prosječna prodajna
cijena robe iznosi 427,00 kuna, što bi značila da je prosječna marža 30 %. Prosječna
cijena usluga se kreću od 12,50 kuna do 412,50 kuna. Ovisi o kakvoj se usluzi radi i o
vrsti vozila. Godišnje se zajedno proda oko 450.000 guma za sva vrsta vozila. Za novu
prodavaonicu se očekuje da će se u prvoj godini prodati 8.000 komada. Kako bi privukli
kupce, poduzeće sadrži i akcijske cijene.
4.4. STRUKTURA I DINAMIKA ZAPOSLENIH
Pošto poduzeće posluje na više lokacija plan je da se zaposli onoliko djelatnika koliko
se smatra potrebnim za novu poslovnicu. Iz iskustva se može reći da je potrebno šest
novih djelatnika za tri radna mjesta. Radno vrijeme bi bilo 08.00 - 16.00 sati.
4.4.1. Analiza potrebnih kadrova
Predviđeno je da se na novoj lokaciji zaposli šest radnika. Od toga, jedan voditelj
servisa, četiri servisera i jedan prodavač.
4.4.2. Proračun godišnjih bruto plaća
Za sva tri nova radna mjesta se traže djelatnici srednje stručne spreme s iskustvom.
Iznos bruto plaća se razlikuje od pozicije do pozicije. Voditelj servisa ima najveću
odgovornost pa prema tome i najveću plaću.
39
Tablica 5: proračun bruto plaća
Zanimanje Stručna
sprema
Broj
radnika
Bruto plaća
mjesečna (u kn)
Godišnja
bruto plaća
Voditelj servisa SSS 1 8.000,00 96.000,00
Serviser SSS 4 6.000,00 x 4 = 24.000,00 288.000,00
Prodavač SSS 1 5.500,00 66.000,00
UKUPNO 6 37.500,00 450.000,00
Izvor: izrada studenta
U tablici su prikazani planovi za zapošljavanje radne snage. Ukupna godišnja bruto
plaća za novu poslovnicu iznosi 450.000,00 kuna. Pošto će godinama rasti prihod i bit
će više posla, smatra se da je nepotrebno kasnije zaposliti još djelatnika pa će prema
tome iznos godišnjih plaća biti konstantan kroz svih deset godina.
4.5. OPIS INVESTICIJSKOG PROJEKTA
Lokacija se nalazi u Zaprešiću pokraj najvećeg hrvatskog shopping centra West Gate.
Jednostavno je doći do lokacije. Blizu nema konkurencije, a to mjesto je dosta prometno
i uočljivo.
Zemljište je veličine 500 m2. Predviđa se napraviti dva servisa, jednu prodavaonicu i
skladište. Potrebno je uložiti u cijelu građevinu s obzirom da se kupilo samo zemljište.
Zemljište je kupljeno sa svom dokumentacijom, građevinskom, lokacijskom i
uporabnom dozvolom.
40
4.5.1. Tehničko – tehnološki elementi ulaganja
Osim zemljišta potrebni su (http://www.c-plan.hr/oidu_od_400m2.html) :
§ Pripremni radovi – uređuje se gradilište, osigurava se prometni pristup,
postavlja se ograda gradilišta i određuje se mjesto za deponije.
§ Zemljani radovi – ispod svake građevine otklanja se humusni sloj zemlje.
Skinuti sloj humusa i ostali dio iskopane zemlje obično se odvojeno sprema
nedaleko od mjesta iskopa, a kasnije se taj isti materijal koristi za
zatrpavanje oko temelja i za zatrpavanje iskopanih jama koje su uvijek nešto
šire od betoniranih dijelova. Skinuti sloj humusa se koristi za završni sloj
zemlje i uređenje okoliša.
§ Potporni zidovi – potporne konstrukcije služe za bočno pridržavanja tla kad
god to izgradnja neke građevine ili uređenje zemljišta zahtijeva.
§ Drenaža – izrađuje se drenaža za oborinsku i podzemnu vodu. Velika većina
građevinskih oštećenja u području podruma pripisuju se vlazi. Ista se mogu
spriječiti propisnim brtvljenjem i funkcionalno osiguranom drenažom.
Površine objekta, koje su u doticaju s tlom izložena su naprezanjima zbog
podzemnih voda, akumuliranih voda, drenažnih voda kao i vlažnosti tla.
Materijali za brtvljenje su vodonepropusni beton, brtvene ljepenke i rebraste
trake, brtvene mase i brtveni talozi. Za zaštitu brtvljenja služe ploče od
temeljnog zida, ljepenka od vunenog tkanja.
§ Temelji – budući da je čvrstoća tla manja od čvrstoće građevnih materijala,
kao podloga svakog objekta, ispod nosivih elemenata grade se temelji koji
cijelo opterećenje objekta ravnomjerno raspodjeljuju na temeljno tlo. Osim
toga uloga temelja je osigurati čvrstoću i stabilnost građevine tijekom dugog
niza godina i u slučaju prihvatljivih pomicanja tla. Izvođenju temelja
prethode geomehanički istražni radovi. Izvedbu temelja potrebno je
prilagoditi vrsti tla i u obzir uzeti eventualnu pojavu podzemnih voda.
Presudnu ulogu u daljnjem planiranju ima nosivost tla. S obzirom na
čvrstoću i nosivost tla potrebno je odrediti vrstu temeljne konstrukcije.
§ Nosiva konstrukcija – može biti okvirna ili masivna, a mora ispuniti u prvom
redu statičke zahtjeve (vertikalna opterećenja) i dinamičke zahtjeve
41
(horizontalna opterećenja). Osim toga ispuniti se obično moraju i zahtjevi u
pogledu protupožarne zaštite, zvučne zaštite (pregradni zidovi u stanu) te
zrakonepropusnosti. Nosiva konstrukcija se najčešće izvodi kao kombinacija
opeke i armiranobetonskih elemenata (masivna), gdje su nosivi elementi
stupovi, grede i ploče, ali se izvode i polumontažne i montažne nosive
konstrukcije od čelika ili lameliranih drvenih ploča, te naravno i razne
kombinacije čelika, drva i armiranog betona.
§ Krovište – krov je od svih građevinskih elemenata najjače izložen utjecaju
atmosferilija obzirom na podneblje. Hladnoća, sunce, vlaga u obliku vode,
snijega, tuče, vjetar, oluja, prašina, čađ, mahovina itd.
§ Stolarija - na pročelju svake građevine otvori su detalj koji veoma često daju
konačan sud o uspješnom ili neuspješnom arhitektonskom uratku. Oni su
veoma važni za estetiku, toplinsku učinkovitost i za funkcionalnost
građevine. Stolarija se izvodi u drvu, aluminiju ili PVC-u.
§ Hidroizolacija – visokovrijedni izolacijski sloj postavljen ispod
termoizolacije, služi za sprječavanje ulaska vodene pare u termoizolaciju
kako ne bi došlo do propadanja termoizolacije (najčešće polietilen visoke
gustoće ili bitumen s aluminijskim uloškom).
§ Termoizolacija – postavlja se na sloj parne brane, sprječava gubitak topline
iz prostorija u zimskim danima, i ulazak topline za vrijeme ljetnih dana,
sprječava stvaranje kondenzata u donjoj zoni krovne konstrukcije (strop),
najčešće kamena vuna, mineralna vuna ili polistireni.
§ Fasada – fasada je izrazito bitna za očuvanje postojanosti i izdržljivosti
zidova određenog objekta.
§ Instalacije – elektroinstalacije, instalacije grijanja, plinske instalacije,
antenske instalacije, vodovodne instalacije, kanalizacija, sigurnosne
instalacije, telefonske instalacije, solarne instalacije i slično.
§ Obrtnički radovi – žbukanje, farbanje, parketi, keramičke pločice…
§ Završni radovi – na završetku objekt se čisti i priprema za primopredaju, a
okoliš se hortikulturno uređuje.
42
4.5.2. Plan i struktura ulaganja
U planu ulaganja prikazana je struktura ukupnih ulaganja za novu poslovnicu.
Tablica 6: Plan ukupnih ulaganja
Dugotrajna imovina 1.625.000,00
1. Zemljište 500.000,00
2. Gradnja poslovnog objekta 600.000,00
3. Oprema 525.000,00
3.1. Veliki strojevi 485.000,00
3.2. Sitni alati 15.000,00
3.3. Uredski namještaj 15.000,00
3.4. Informatička oprema 10.000,00
Kratkotrajna imovina 854.000,00
Ukupno 2.479.000,00
Izvor: izrada studenta
Poduzeće ulaže u novu poslovnicu pomoću svojih vlastitih sredstava. Ulaganje u
dugotrajnu imovinu iznosi 1.625.000,00 kuna, dok za kratkotrajnu imovinu 854.000,00
kuna. Ukupno početno ulaganje za novu poslovnicu iznosi 2.479.000,00 kuna.
4.5.3. Proračun amortizacije
Amortizacija se odnosi na dugotrajnu imovinu. Bit će prikazan otpis za vrijeme trajanja
projekta.
43
Tablica 7: Proračun amortizacije dugotrajne imovine
Elementi
Gradnja
poslovnog
objekta
Postrojenja i
oprema
Informatička
oprema Ukupno
Nabavna
vrijednost 600.000,00 515.000,00 10.000,00 1.125.000,00
Stopa otpisa 5 % 25 % 50 %
Am
ort
izac
ija
1. 27.500,00 118.020,83 4.583,33 150.104,16
2. 30.000,00 128.750,00 5.000,00 163.750,00
3. 30.000,00 128.750,00 416,67 159.166,67
4. 30.000,00 10.729,17 - 40.729,17
5. 30.000,00 - - 30.000,00
6. 30.000,00 - - 30.000,00
7. 30.000,00 - - 30.000,00
8. 30.000,00 - - 30.000,00
9. 30.000,00 - - 30.000,00
10. 30.000,00 - - 30.000,00
Ostatak projekta 302.500,00 0,00 0,00 302.500,00
Izvor: izrada studenta
Sredstva se amortiziraju po određenoj stopi otpisa. (http://www.virtualni-
ured.net/racunovodstvo/item/53-stope-amortizacije-otpisa-dugotrajne-imovine.html)
Trošak otpisa priznaje se kao porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon
mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.
44
4.5.4. Procjena godišnjih prihoda
Za uspješno poslovanje potrebno je utvrditi mogući prihod od prodaje i pružanje usluga.
Tablica 8: Procjena godišnjih prihoda
Godina /
elementi
Prodaja robe Pružanje usluge UKUPNO
komada cijena komada cijena
2014. 8.000 3.416.000,00 4.100 369.000,00 3.785.000,00
2015. 8.800 3.757.600,00 4.500 405.000,00 4.162.600,00
2016. 10.000 4.270.000,00 5.000 450.000,00 4.720.000,00
2017. 11.100 4.739.700,00 5.500 495.000,00 5.234.700,00
2018. 12.200 5.209.400,00 6.100 549.000,00 5.758.400,00
2019. 13.400 5.721.800,00 6.700 603.000,00 6.324.800,00
2020. 14.500 6.191.500,00 7.200 648.000,00 6.839.500,00
2021. 15.200 6.490.400,00 7.600 684.000,00 7.174.400,00
2022. 16.100 6.874.700,00 8.100 729.000,00 7.603.700,00
2023. 17.000 7.259.000,00 8.600 774.000,00 8.033.000,00
Izvor: izrada studenta
Prosječna prodajna cijena robe po komadu iznosi 427,00 kuna. Prosječna cijena
pružanja usluga iznosi 90,00 kuna. Pretpostavlja se da će se prodaja robe i pružanje
usluga iz godinu u godinu povećavati što znači da će rasti i godišnji prihod poduzeća.
4.5.5. Procjena godišnjih rashoda
Uz prihode je potrebno sastaviti i plan godišnjih rashoda. Kako će se godišnji prihodi
godinama povećavati znači da će i rashodi godinama rasti.
45
Tablica 9: Proračun godišnjih rashoda
Godine /
elementi Nabava robe Bruto plaće Amortizacija
Materijalni
troškovi
Troškovi
usluga
Ostali
troškovi UKUPNO
2014. 2.472.000,00 450.000,00 150.104,16 190.000,00 40.000,00 30.000,00 3.332.104,16
2015. 2.750.100,00 450.000,00 163.750,00 210.000,00 55.000,00 50.000,00 3.678.850,00
2016. 3.120.900,00 450.000,00 159.166,67 215.000,00 70.000,00 58.000,00 4.073.066,67
2017. 3.399.000,00 450.000,00 40.729,17 225.000,00 85.000,00 66.000,00 4.265.729,17
2018. 3.769.800,00 450.000,00 30.000,00 230.500,00 90.000,00 72.000,00 4.642.300,00
2019. 4.171.500,00 450.000,00 30.000,00 245.000,00 100.000,00 83.000,00 5.079.500,00
2020. 4.480.500,00 450.000,00 30.000,00 250.000,00 114.000,00 91.000,00 5.415.500,00
2021. 4.727.700,00 450.000,00 30.000,00 255.000,00 120.000,00 105.000,00 5.687.700,00
2022. 4.944.000,00 450.000,00 30.000,00 260.500,00 126.000,00 117.000,00 5.927.500,00
2023. 5.253.000,00 450.000,00 30.000,00 270.000,00 138.000,00 121.000,00 6.262.000,00
Izvor: izrada studenta
Prosječna nabavna cijena robe iznosi 309,00 kuna. U prvoj godini je uložen novac za
investiciju pa je prema tome ukupni rashod u toj godini veći od slijedećih četiri godine.
Kao što je već rečeno, rashodi se godinama povećavaju.
4.5.6. Procjena računa dobiti i gubitka
Raspodjela ukupnog prihoda prva je indikacija uspješnosti jednog investicijskog
projekta. U tu svrhu je sastavljen račun dobiti i gubitka u skladu s podacima navedenim
u planiranju investicijskog projekta, a koristi se kao ulazna informacija za ocjenu
investicijskog projekta.
46
Tablica 10: Račun dobiti i gubitka
Elementi / godine 2014. 2015. 2016. 2017. 2018.
UKUPNI PRIHODI 3.785.000,00 4.162.600,00 4.720.000,00 5.234.700,00 5.758.400,00
UKUPNI RASHODI 3.332.104,16 3.678.850,00 4.073.066,67 4.265.729,17 4.642.300,00
Dobit prije
oporezivanja 452.895,84 483.750,00 646.933,33 968.970,83 1.116.100,00
Porez na dobit (20 %) 90.579,17 96.750,00 129.386,67 193.794,17 223.220,00
Neto dobit nakon
oporezivanja 362.316,67 387.000,00 517.546,66 775.176,66 892.880,00
Rezerve 36.231,67 38.700,00 51.754,66 77.517,66 89.288,00
Zadržana dobit 326.085,00 348.300,00 465.792,00 697.659,00 803.592,00
Kumulativ dobiti 326.085,00 674.385,00 1.140.177,00 1.837.836,00 2.641.428,00
Izvor: izrada studenta
Može se zaključiti da poduzeće u svim godinama trajanja projekta ostvaruje dobit te da
je poduzeću isplativo investirati u projekt. Kumulativna zadržana dobit za poduzetnika
nakon desete godine iznosi 8.115.732,00 kune.
4.5.7. Ekonomski tijek projekta
Ekonomski tijek je prikaz svih primitaka, izdataka i njihove razlike te čini podlogu za
izračunavanje dinamičnih metoda ocjene investicijskog projekta. Primici u
ekonomskom toku nisu samo prihodi od prodaje roba i pružanje usluga već i ostatak
Elementi 2019. 2020. 2021. 2022. 2023.
UKUPNI PRIHODI 6.324.800,00 6.839.500,00 7.174.400,00 7.603.700,00 8.033.000,00
UKUPNI RASHODI 5.079.500,00 5.415.500,00 5.687.700,00 5.927.500,00 6.262.000,00
Dobit prije oporezivanja 1.245.300,00 1.424.000,00 1.486.700,00 1.676.200,00 1.771.000,00
Porez na dobit (20 %) 249.060,00 284.800,00 297.340,00 335.240,00 354.200,00
Neto dobit nakon
oporezivanja 996.240,00 1.139.200,00 1.189.360,00 1.340.960,00 1.416.800,00
Rezerve 99.624,00 113.920,00 118.936,00 134.096,00 141.680,00
Zadržana dobit 896.616,00 1.025.280,00 1.070.424,00 1.206.864,00 1.275.120,00
Kumulativ dobiti 3.538.044,00 4.563.324,00 5.633.748,00 6.840.612,00 8.115.732,00
47
vrijednosti projekta. Izdaci u ekonomskom tijeku su investicije i ostali izdaci vezani uz
investicije, rashodi poslovanja bez amortizacije, porezi iz dobiti te ostala izdvajanja.
Tablica 11: Ekonomski tijek projekta
Elementi / godine 0 2014. 2015. 2016. 2017.
PRIMICI 3.785.000,00 4.162.600,00 4.720.000,00 5.234.700,00
Ukupni prihod 0 3.785.000,00 4.162.600,00 4.720.000,00 5.234.700,00
Prodaja robe 0 3.416.000,00 3.757.600,00 4.270.000,00 4.739.700,00
Pružanje usluga 0 369.000,00 405.000,00 450.000,00 495.000,00
Ostatak vrijednosti
imovine 0 0 0 0 0
Dugotrajna imovina 0 0 0 0 0
Kratkotrajna imovina 0 0 0 0 0
IZDACI 2.479.000,00 3.308.810,84 3.650.550,00 4.095.041,33 4.442.311,83
Investicije 2.479.000,00 0 0 0 0
Dugotrajna imovina 1.625.000,00 0 0 0 0
Kratkotrajna imovina 854.000,00 0 0 0 0
Rashodi poslovanja 0 3.182.000,00 3.515.100,00 3.913.900,00 4.225.000,00
Nabavna vrijednost robe 0 2.472.000,00 2.750.100,00 3.120.900,00 3.399.000,00
Materijalni troškovi 0 190.000,00 210.000,00 215.000,00 225.000,00
Troškovi osoblja 0 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00
Troškovi usluga 0 40.000,00 55.000,00 70.000,00 85.000,00
Ostali troškovi 0 30.000,00 50.000,00 58.000,00 66.000,00
Porez na dobit 0 90.579,17 96.750,00 129.386,67 139.794,17
Rezerve 0 36.231,67 38.700,00 51.754,66 77.517,66
NETO PRIMICI -2.479.000,00 476.189,16 512.050,00 624.958,67 792.388,17
KUMULATINVI
NETO PRIMICI -2.479.000,00 -2.002.810,84 -1.490.760,84 -865.802,17 -73.414,00
48
Elementi / godine 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023.
PRIMICI 5.758.400,00 6.324.800,00 6.839.500,00 7.174.400,00 7.603.700,00 9.189.500,00
Ukupni prihod 5.758.400,00 6.324.800,00 6.839.500,00 7.174.400,00 7.603.700,00 8.033.000,00
Prodaja robe 5.209.400,00 5.721.800,00 6.191.500,00 6.490.400,00 6.874.700,00 7.259.000,00
Pružanje usluga 549.000,00 603.000,00 648.000,00 684.000,00 729.000,00 774.000,00
Ostatak vrijednosti
imovine 0 0 0 0 0 1.156.500,00
Dugotrajna imovina 0 0 0 0 0 302.500,00
Kratkotrajna imovina 0 0 0 0 0 854.000,00
IZDACI 4.924.808,00 5.398.184,00 5.784.220,00 6.073.976,00 6.366.836,00 6.727.880,00
Investicije 0 0 0 0 0 0
Dugotrajna imovina 0 0 0 0 0 0
Kratkotrajna imovina 0 0 0 0 0 0
Rashodi poslovanja 4.612.300,00 5.049.500,00 5.385.500,00 5.657.700,00 5.897.500,00 6.232.000,00
Nabavna vrijednost
robe 3.769.800,00 4.171.500,00 4.480.500,00 4.727.700,00 4.944.000,00 5.253.000,00
Materijalni troškovi 230.500,00 245.000,00 250.000,00 255.000,00 260.500,00 270.000,00
Troškovi osoblja 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00
Troškovi usluga 90.000,00 100.000,00 114.000,00 120.000,00 126.000,00 138.000,00
Ostali troškovi 72.000,00 83.000,00 91.000,00 105.000,00 117.000,00 121.000,00
Porez na dobit 223.220,00 249.060,00 284.800,00 297.340,00 335.240,00 354.200,00
Rezerve 89.288,00 99.624,00 113.920,00 118.936,00 134.096,00 141.680,00
NETO PRIMICI 833.592,00 926.616,00 1.055.280,00 1.100.424,00 1.236.864,00 2.461.620,00
KUMULATIVNI
NETO PRIMICI 760.178,00 1.686.794,00 2.742.074,00 3.842.498,00 5.079.362,00 7.540.982,00
Izvor: izrada studenta
Neto primici u ekonomskom tijeku su definirani su kao razlika između primitaka i
izdataka. Ekonomskim tijekom je utvrđeno isplativost ulaganja u projekt.
4.5.8. Financijski tijek projekta
Financijski tijek se sastavlja da se utvrdi likvidnost projekta odnosno stupanj
usklađenosti novčanih primitaka i izdataka za cijelo vrijeme izvedbe projekta. Primici u
financijskom tijeku projekta su oni poslovni događaji koji povećavaju financijski
potencijal projekta, odnosno svi priljevi financijskih sredstava u projekt bez obzira o
kojem je obliku sredstava plaćanja riječ.
49
Primici u financijskom tijeku su svi primici novčanih sredstava po osnovi realizacije
roba i pružanje usluga, vlastiti izvori financiranja te na kraju ostatak vrijednosti projekta
na kraju njegova korištenja.
Izdaci u financijskom tijeku su oni poslovni događaji koji smanjuju financijski
potencijal poduzeća, bez obzira na oblik plaćanja sredstva plaćanja. Obuhvaćeni su svi
novčani izdaci osim amortizacije koja je trošak, ali nije i financijski izdatak te ulaganja
na početku ostvarivanja projekta.
Tablica 12: Financijski tijek projekta
Elementi / godine 0 2014. 2015. 2016. 2017.
PRIMICI 2.276.750,00 3.785.000,00 4.162.600,00 4.720.000,00 5.234.700,00
Ukupni prihod 0 3.785.000,00 4.162.600,00 4.720.000,00 5.234.700,00
Prodaja robe 0 3.416.000,00 3.757.600,00 4.270.000,00 4.739.700,00
Pružanje usluga 0 369.000,00 405.000,00 450.000,00 495.000,00
Izvori financiranja 2.276.750,00 0 0 0 0
Vlastita sredstva
investitora 2.276.750,00 0 0 0 0
Ostatak vrijednosti
imovine 0 0 0 0 0
Dugotrajna imovina 0 0 0 0 0
Kratkotrajna imovina 0 0 0 0 0
IZDACI 2.276.750,00 3.308.810,84 3.650.550,00 4.095.041,33 4.442.311,83
Investicije 2.276.750,00 0 0 0 0
Dugotrajna imovina 1.625.000,00 0 0 0 0
Kratkotrajna imovina 651.750,00 0 0 0 0
Rashodi poslovanja 0 3.182.000,00 3.515.100,00 3.913.900,00 4.225.000,00
Nabavna vrijednost robe 0 2.472.000,00 2.750.100,00 3.120.900,00 3.399.000,00
Materijalni troškovi 0 190.000,00 210.000,00 215.000,00 225.000,00
Troškovi osoblja 0 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00
Troškovi usluga 0 40.000,00 55.000,00 70.000,00 85.000,00
Ostali troškovi 0 30.000,00 50.000,00 58.000,00 66.000,00
Porez na dobit 0 90.579,17 96.750,00 129.386,67 139.794,17
Rezerve 0 36.231,67 38.700,00 51.754,66 77.517,66
NETO PRIMICI 0 476.189,16 512.050,00 624.958,67 792.388,17
KUMULATINVI
NETO PRIMICI 0 476.189,16 988.239,16 1.613.197,83 2.405.586,00
50
Izvor: izrada studenta
Iz proračuna financijskog tijeka uočava se zadovoljavajuća razina planirane likvidnosti.
Neto primici u svim godinama efektuiranja projekta su pozitivni što ukazuje na
isplativost ulaganja sa stajališta likvidnosti.
Elementi / godine 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023.
PRIMICI 5.758.400,00 6.324.800,00 6.839.500,00 7.174.400,00 7.603.700,00 9.189.500,00
Ukupni prihod 5.758.400,00 6.324.800,00 6.839.500,00 7.174.400,00 7.603.700,00 8.033.000,00
Prodaja robe 5.209.400,00 5.721.800,00 6.191.500,00 6.490.400,00 6.874.700,00 7.259.000,00
Pružanje usluga 549.000,00 603.000,00 648.000,00 684.000,00 729.000,00 774.000,00
Izvori financiranja 0 0 0 0 0 0
Vlastita sredstva
investitora 0 0 0 0 0 0
Ostatak vrijednosti
imovine 0 0 0 0 0 1.156.500,00
Dugotrajna imovina 0 0 0 0 0 302.500,00
Kratkotrajna imovina 0 0 0 0 0 854.000,00
IZDACI 4.924.808,00 5.398.184,00 5.784.220,00 6.073.976,00 6.366.836,00 6.727.880,00
Investicije 0 0 0 0 0 0
Dugotrajna imovina 0 0 0 0 0 0
Kratkotrajna imovina 0 0 0 0 0 0
Rashodi poslovanja 4.612.300,00 5.049.500,00 5.385.500,00 5.657.700,00 5.897.500,00 6.232.000,00
Nabavna vrijednost robe 3.769.800,00 4.171.500,00 4.480.500,00 4.727.700,00 4.944.000,00 5.253.000,00
Materijalni troškovi 230.500,00 245.000,00 250.000,00 255.000,00 260.500,00 270.000,00
Troškovi osoblja 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00 450.000,00
Troškovi usluga 90.000,00 100.000,00 114.000,00 120.000,00 126.000,00 138.000,00
Ostali troškovi 72.000,00 83.000,00 91.000,00 105.000,00 117.000,00 121.000,00
Porez na dobit 223.220,00 249.060,00 284.800,00 297.340,00 335.240,00 364.200,00
Rezerve 89.288,00 99.624,00 113.920,00 118.936,00 134.096,00 141.680,00
NETO PRIMICI 833.592,00 926.616,00 1.055.280,00 1.100.424,00 1.236.864,00 2.461.620,00
KUMULATIVNI
NETO PRIMICI 3.239.178,00 4.165.794,00 5.221.074,00 6.321.498,00 7.558.362,00 10.019.982,00
51
4.6. OCJENA EFIKASNOSTI INVESTICIJSKOG PROJEKTA
Neto primici su u svim godinama efektuiranja pozitivni što ukazuje na isplativost
ulaganja. Iz ekonomskog tijeka je vidljivo da se ulaganje investitoru vraća nakon godinu
dana.
Promatrajući ekonomski i financijski tijek, zaključuje se da je isplativo investirati u
projekt.
Ocjena učinkovitosti ulaganja u dinamici njegova ostvarenja prikazat će se sustavom
pokazatelja koji uvažavaju promjene na strani prihoda i troškova za cijelo vrijeme
eksploatacije projekta.
4.6.1. Neto sadašnja i čista sadašnja vrijednost projekta
Za izračun neto sadašnje vrijednosti potrebno je odabrati stopu diskontiranja. Ona iznosi
27 %. Da bi ocijenili projekt metodom neto sadašnje vrijednosti potrebno je diskontirati
neto primitke iz ekonomskog tijeka poduzeća primjenjujući diskontnu stopu od 27 %.
52
Tablica 13: Neto sadašnja vrijednost projekta
Godina Neto primici Diskontni faktor Sadašnja vrijednost
1 476.189,16 0,787 374.760,87
2 512.050,00 0,620 317.471,00
3 624.958,67 0,488 304.979,83
4 792.388,17 0,384 304.277,06
5 833.592,00 0,303 252.578,38
6 926.616,00 0,238 220.534,61
7 1.055.280,00 0,188 198.392,64
8 1.100.424,00 0,148 162.862,75
9 1.236.864,00 0,116 143.476,22
10 2.461.620,00 0,092 226.469,04
Ukupno 2.505.802,40
Izvor: izrada studenta
Investicijski projekt je prihvatljiv uz diskontnu stopu od 27 % jer je neto sadašnja
vrijednost neto primitaka pozitivna.
Slijedeća metoda je metoda čiste sadašnje vrijednosti koja se dobije na način da se od
sume diskontiranih novčanih tokova oduzme vrijednost investicije.
ČISTA SADAŠNJA VRIJEDNOST = 2.505.802,40 – 2.479.000 = 26.802,40
Rezultat je veći od nula pa je u tom slučaju investicija prihvatljiva.
53
4.6.2. Interna stopa profitabilnosti
Interna stopa profitabilnosti predstavlja diskontnu stopu koja čiste novčane tokove
projekta u cijelom vijeku efektuiranja svodi na vrijednost njegovih investicijskih
troškova. Metodom pokušaja i pogrešaka ustanovljeno je da se interna stopa nalazi
između 27 posto i 28 posto.
Tablica 14: Izračun interne stope profitabilnosti metodom pokušaja i pogrešaka
Godina Neto primici Diskontna stopa
27 %
Sadašnja
vrijednost
Diskontna stopa
28 %
Sadašnja
vrijednost
1 476.189,16 0,787 374.760,87 0,781 371.903,73
2 512.050,00 0,620 317.471,00 0,610 312.350,50
3 624.958,67 0,488 304.979,83 0,477 298.105,29
4 792.388,17 0,384 304.277,06 0,373 295.560,79
5 833.592,00 0,303 252.578,38 0,291 242.575,27
6 926.616,00 0,238 220.534,61 0,227 210.341,83
7 1.055.280,00 0,188 198.392,64 0,178 187.839,84
8 1.100.424,00 0,148 162.862,75 0,139 152.958,94
9 1.236.864,00 0,116 143.476,22 0,108 133.581,31
10 2.461.620,00 0,092 226.469,04 0,085 209.237,70
Ukupno 2.505.802,40 2.414.455,20
Investicija 2.479.000,00 2.479.000,00
Čista sadašnja vrijednost 26.802,40 -64.544,80
Izvor: izrada autora
Metodom pokušaja i pogrešaka pronađena je diskontna stopa uz koju je čista sadašnja
vrijednost pozitivna i stopa uz koju je čista sadašnja vrijednost negativna. Kada su te
stope pronađene, slijedi izračun interne stope profitabilnosti interpolacijom.
54
Formula interpolacije glasi:
Interna stopa profitabilnosti iznosi 27,29 posto. Stopa zadovoljava očekivanu isplativost
projekta.
4.6.3. Diskontirano razdoblje povrata
Kod diskontiranog razdoblja povrata u izračun se uzimaju diskontirani novčani tokovi
projekta. Diskontirano razdoblje povrata računa se postupkom kumuliranja kao i
originalno razdoblje povrata samo je razlika u tome što se kod diskontiranog razdoblja
povrata kumuliraju diskontirani novčani tokovi umjesto čistih.
55
Tablica 15: Diskontirano razdoblje povrata
Godine Novčani tokovi Kumulativni tokovi
1 374.760,87 374.760,87
2 317.471,00 692.231,87
3 304.979,83 997.211,70
4 304.277,06 1.301.488,76
5 252.578,38 1.554.067,14
6 220.534,61 1.774.601,75
7 198.392,64 1.972.994,39
8 162.862,75 2.135.857,14
9 143.476,22 2.279.333,36
10 226.469,04 2.505.802,40
Izvor: izrada studenta
Investicija iznosi 2.479.000,00 kuna
226.469,04 / 12 = 18.872,42
143.476,22 / 18.872,42 = 7,60
Novac koji je uložen u projekt vraća se za devet godina i osam mjeseci.
4.6.4. Metoda indeksa profitabilnosti
Odluka kod indeksa profitabilnosti se temelji na odnosu između diskontiranih čistih
novčanih tokova u cjelokupnom vijeku efektuiranja i investicijskih troškova.
Indeks profitabilnosti = 2.505.802,40 / 2.479.000,00 = 1,011
56
Indeks profitabilnosti iznosi 1,011 što znači da je projekt prihvatljiv jer je indeks veći
od jedan. Prihvatljivost je bila očekivana budući da je čista sadašnja vrijednost projekta
pozitivna.
4.6.5. Razdoblje povrata
Razdoblje povrata se ostvaruje u onoj godini u kojoj su čisti novčani tokovi dosegnuli
visinu investicije.
Tablica 16: Razdoblje povrata
Godine Novčani tokovi Kumulativni tokovi
1 476.189,16 476.189,16
2 512.050,00 988.239,16
3 624.958,67 1.613.197,83
4 792.388,17 2.405.586,00
5 833.592,00 3.239.178,00
6 926.616,00 4.165.794,00
7 1.055.280,00 5.221.074,00
8 1.100.424,00 6.321.498,00
9 1.236.864,00 7.558.362,00
10 2.461.620,00 10.019.982,00
Izvor: izrada studenta
Investicija iznosi 2.479.000,00 kuna.
833.592,00 / 12 = 69.466,00
792.388,17 / 69.466,00 = 11,41
Razdoblje povrata investicije je 4 godine i 11 mjeseci.
Prema kriterijima financijskog odlučivanja može se zaključiti da će poduzeće uspješno
poslovati.
57
5. ZAKLJUČAK
Budžetiranje kapitala je jedna od najrazvijenijih tehnika za donošenje odluka o
dugoročnim investicijama, prvenstveno u realnu poslovnu imovinu poduzeća. Ona se
odnosi na razdoblje između pet i deset godina i s obzirom da se radi o dugom razdoblju
postoji veliki rizik za poduzeće.
Investicijski projekti koji su predmetom budžetiranja kapitala prvenstveno su
dugoročnog karaktera s ciljem da se ostvari profitabilnost poduzeća u budućnosti. Četiri
zajedničke karakteristike investicijskih projekata su: dugoročni karakter investicijskih
projekata, vremenski raskorak između ulaganja i efekata ulaganja, međuovisnost
investiranja i financiranja te rizik i neizvjesnost.
Postupak budžetiranja kapitala zahtijeva niz koraka koji se moraju poduzeti u procesu
donošenja odluka o dugoročnom investiranju, kao i u postupku izgradnje i efektuiranja
prihvaćenih projekata.
Pravila budžetiranja kapitala su određeni kriteriji kojima se prihvaćaju ili odbacuju
investicijski projekti. Za te kriterije se primjenjuju određene metode financijskog
odlučivanja. Najvažnije metode su metoda čiste sadašnje vrijednosti, metoda interne
stope profitabilnosti, metoda indeksa profitabilnosti, metoda diskontiranog razdoblja
povrata i metoda anuiteta.
Objektivnim znanjem i primjenom tehnike budžetiranja kapitala utvrđena je ekonomska
i financijska isplativost ulaganja u investicijski projekt Pneumatik d.o.o. Dosadašnje
pozitivno financijsko poslovanje, iskustvo i proračuni koji su sastavljeni ukazuju na
sigurnost ulaganja.
58
LITERATURA
1) KNJIGE
1. Zekić, Z. 2010., Projektni menadžment – upravljanje razvojnim
promjenama, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka
2. Dedi, L., Orsag, S. 2011., Budžetiranje kapitala – Procjena investicijskih
projekata, MASMEDIA, Zagreb
3. Belak, V. 1995., Menadžersko računovodstvo, M.A.K. GOLDEN,
Zagreb
4. Gulin, D. i suradnici 2011., Upravljačko računovodstvo, Hrvatska
zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb
5. Kovačević, B. 1999., Osnove ekonomije, 2. Izdanje, Mikrorad,
Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb
2) INTERNET
6. http://www.c-plan.hr/oidu_od_400m2.html
7. http://www.virtualni-ured.net/racunovodstvo/item/53-stope-amortizacije-
otpisa-dugotrajne-imovine.html
8. http://hr.m.wikipedia.org/wiki/Projekt
9. http://public.carnet.hr/.../2_sto_je_projekt.html
3) OSTALI IZVORI
10. Vašiček, D. 2013., Menadžersko računovodstvo: Budžet kapitala,
materijali s predavanja, Rijeka
59
POPIS TABLICA
Redni broj Naziv tablice Stranica
Tablica 1 Investicijski troškovi i čisti novčani tokovi projekata A, B i C 21
Tablica 2 Proračun perioda povrata za investicijske projekte A, B i C 22
Tablica 3 Problem vijeka efektuiranja novčanih tokova projekata P i R 25
Tablica 4 Diskontiranje novčanih tokova projekata A, B i C 27
Tablica 5 Proračun bruto plaća 39
Tablica 6 Plan ukupnih ulaganja 42
Tablica 7 Proračun amortizacije dugotrajne imovine 43
Tablica 8 Procjena godišnjih prihoda 44
Tablica 9 Proračun godišnjih rashoda 45
Tablica 10 Račun dobiti i gubitka 46
Tablica 11 Ekonomski tijek projekta 47
Tablica 12 Financijski tijek projekta 49
Tablica 13 Neto sadašnja vrijednost 52
Tablica 14 Izračun interne stope profitabilnosti metodom pokušaja i pogrešaka 53
Tablica 15 Diskontirano razdoblje povrata 55
Tablica 16 Razdoblje povrata 56
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naziv grafikona Stranica
Grafikon 1 Novčani tokovi projekata A, B i C 23
Grafikon 2 Kumulativni novčani tokovi projekata A, B i C 24
POPIS OSTALIH ILUSTRACIJA
Redni broj Naziv crteža Stranica
Crtež 1 Konvencionalni novčani tokovi 12
60
Recommended