View
525
Download
14
Category
Preview:
DESCRIPTION
sdf
Citation preview
2. OSNOVNI I DRUGI NAJVAŽNIJI POJMOVI
U PEDAGOGIJI
2.1. OSNOVNI POJMOVI PEDAGOGIJE:
vaspitanje, obrazovanje i nastava i njihov
međusobni odnos
2.2. DRUGI, NAJVAŽNIJI PEDAGOŠKI
POJMOVI:
samovaspitanje, samoobrazovanje,
permanentno obrazovanje, prevaspitanje,
učenje, poučavanje, školovanje
2.3. POJMOVI SRODNI PEDAGOŠKIM
POJMOVIMA:
nega, socijalizacija, resocijalizacija,
personalizacija, manipulacija
2.1. OSNOVNI POJMOVI PEDAGOGIJE:
vaspitanje, obrazovanje i nastava i njihov
međusobni odnos
2.1.1. VASPITANJE
2.1.2. OBRAZOVANJE
2.1.3. NASTAVA
2.1.1. VASPITANJE kao osnovni pojam u pedagogiji
1. Šta je vaspitanje?
2. Da li vaspitanje obuhvata samo uticaje na razvoj
dece i mladih ili i one uticaje kojima su obuhvaćeni i
odrasli ljudi?
3. Da li se pod vaspitanjem podrazumevaju samo
namerni (intencionalni) ili i nenamerni uticaji?
4. Da li pojam vaspitanja obuhvata samo pozitivno, ili
i negativno uticanje na razvoj liĉnosti?
1. Šta je vaspitanje?
1. Vaspitanje je ĉovekova aktivnost uticanja na
razvoj tuĊe ili vlastite liĉnosti.
Vaspitanje:
- predmet prouĉavanja pedagogije kao nauke,
- pojava i najširi pedagoški pojam i proces,
- specifiĉno ljudska delatnost,
- ĉovekova aktivnost uticanja na razvoj
tuĊe ili vlastite liĉnosti (samovaspitanje),
- jedan od faktora u razvoju liĉnosti
- ukupnost intencionalnih uticaja na razvoj
ličnosti, i ono obuhvata i proces
SAMOVASPITANJA.
2. Da li vaspitanje obuhvata samo uticaje na razvoj
dece i mladih ili i one uticaje kojima su obuhvaćeni i
odrasli ljudi?
2. Ako se vaspitanje definiše kao ukupnost
intencionalnih uticaja na razvoj liĉnosti, onda ono
obuhvata sve uticaje tokom ĉitavog ţivota, a to znaĉi
da taj proces obuhvata uticaje na decu, mlade, ali i
odrasle.
Ĉovek se uĉi, razvija, menja i vaspitava tokom ĉitavog
ţivota.
3. Da li se pod vaspitanjem podrazumevaju samo
namerni (intencionalni) ili i nenamerni uticaji?
3. Na razvoj liĉnosti utiĉu:
- namerni (intencionalni), ali i
- nenamerni (neintencionalni) uticaji –
funkcionalno vaspitanje.
Vaspitanje kao predmet pedagogije podrazumeva
namerno (intencionalno) uticanje na razvoj liĉnosti
(svesne, planirane uticaje).
Intencionalno nije isto što i institucionalizovano
uticanje.
U vaspitno-obrazovnim institucijama vaspitaĉi,
uĉitelji, nastavnici nekada deluju i nenamerno,
nesvesno nekim svojim postupkom.
Uvek postoje i oni uticaji koji nisu izazvani
svesnom namerom da se utiĉe na neĉiji razvoj.
4. Da li pojam vaspitanja obuhvata samo
pozitivno, ili i negativno uticanje na razvoj
liĉnosti?
Intencionalno (namerno) uticanje na razvoj
liĉnosti moţe biti:
- pozitivno (dobro, korisno, poţeljno), i
- negativno (loše, štetno, nepoţeljno).
Posledice negativnog uticanja otklanjaju se
procesom PREVASPITAVANJA.
Intencionalno (namerno) uticanje na liĉnost moţe
biti:
- direktno (neposredno) i
- indirektno (posredno, uz pomoć knjiga,
literature, medija, filma, raznih organizacija...)
Vaspitanje kao najširi pedagoški pojam i proces
obuhvata:
- proces sticanja znanja, veština i navika
(obrazovanje) – kognitivno podurĉje,
- proces razvoja psiho – motornih snaga i
sposobnosti – psihomotorno podruĉje i
- proces formiranja pozitivnih ljudskih
osobina, formiranja stavova i uverenja
(vaspitanje u uţem smislu) – afektivno podruĉje.
kognitivno
područje psihomotorno
područje
afektivno
područje
Vaspitanje se moţe posmatrati i prouĉavati kao:
- pojam (i predmet pedagogije),
- pojava,
- proces,
- delatnost (aktivnost),
- posledica i rezultat delovanja – vaspitan ĉovek
Najviši stupanj je dostizanje sposobnosti za
SAMOVASPITANJE.
Vaspitanje je:
- predmet izuĉavanja pedagogije,
- društveno-istorijska i pedagoška kategorija
(vaspitanje povezuje pojedince, generacije i
društva),
- društvena-istorijska i generacijska pojava,
- pojava i proces koji ima individualni i
društveni znaĉaj, tj. ima znaĉaj u ontogenezi i
filogenezi ĉoveka,
- znaĉajan faktor u procesu formiranja
liĉnosti (od individue do liĉnosti),
- specifiĉno ljudska delatnost, u izvesnoj
meri odreĊeno genetskim nasleĊem,
- svesna, svrsishodna, sistematiĉna i
organizovana delatnost (aktivnost),
- aktivnost koja uvek ima cilj, da uz pomoć
odreĊenih sadrţaja, metoda i sredstava doprinese
razvoju liĉnosti,
- doţivotni proces koji se ostvaruje u
institucionalnim i vaninstitucionalnim formama,
- ĉovekova ukupna aktivnost namernih
uticaja, na razvoj tuĊe i sopstvene liĉnosti, tokom
ĉitavog ţivota,
- odlikuje ga SVESNOST i INTENCIJA.
Vaspitanje ima šire i uže znaĉenje:
šire značenje:
- sveukupnost pedagoškog delovanja na sve
sfere ĉovekovog bića,
- proces usmeren ma izgraĊivanje celovite
liĉnosti, koji obuhvata pet komponenata
vaspitanja: fiziĉko, intelektualno, moralno,
estetsko i radno vaspitanje,
- proces koji obuhvata tri procesa
- proces sticanja znanja, veština i
navika (obrazovanje)
- proces razvoja psiho-motornih snaga
i sposobnosti (vaspitanje u uţem smislu) i
- proces formiranja pozitivnih ljudskih
osobina, formiranja stavova i uverenja
(vaspitanje u uţem smislu);
uže značenje:
- proces formiranja pozitivnih ljudskih osobina,
formiranja stavova i uverenja (vaspitanje u uţem smislu);
- izgraĊivanje i oblikovanje liĉnosti i karaktera,
- proces razvoja psiho-motornih snaga i sposobnosti,
psihičke sposobnosti: misaone sposobnosti, sposobnost
pamćenja, sposobnost mašte, sposobnost percepcije;
fizičke (motorne) sposobnosti: manuelne, motoriĉke,
telesne
- izgraĊivanje pozitivnih ljudskih karakteristika
(emocionalnih, voljnih, karakternih).
Vaspitanje se moţe prouĉavati sa tri razliĉita
aspekta, a to su:
1. društveno-istorijski i generacijski aspekt
2. individualni aspekt i
3. interakcijsko-komunikacijski aspekt.
2.1.2. OBRAZOVANJE kao osnovni pojam u
pedagogiji
1. Šta je obrazovanje?
Obrazovanje se moţe posmatrati i prouĉavati kao:
- pojam
- pojava
- proces
- delatnost
- posledica i rezultat delovanja (obrazovan
ĉovek).
Obrazovanje je:
- pedagoški proces u funkciji obogaćivanja
ljudskog saznanja,
- proces usvajanja sistema znanja, veština i
navika,
- temelj razvitka saznajnih (umnih) snaga i
sposobnosti ĉoveka,
- osnova za razvoj i oblikovanje nauĉnog pogleda
na svet.
Obrazovanje je društvena pojava, i kao takvo ono
ima društveni i individualni znaĉaj.
Obrazovanje kao proces:
- usvajanja znanja, veština i navika.
Znanje: sistem ĉinjenica i generalizacija o
objektivnoj stvarnosti, koje je ĉovek usvojio i
trajno zadrţao u svojoj svesti;
Veštine (umenja): - uveţbane radnje, ĉestim
ponavljanjem radnje, steĉena psihomotoriĉka
sposobnost;
- radnje mogu biti:
mentalne: ĉitanje, pisanje, raĉunanje,
logiĉko zakljuĉivanje...
fizičke: plivanje, rukovanje alatima i
oruĊima, sviranje na instrumentima...
Veštine (mentalne i fiziĉke) su radnje koje su
priliĉno uveţbane, ali se kod njih odgovarajuće
znanje još svesno primenjuje.
Navike: automatizovana veština (umenje). Postoje
dobre i loše navike.
Navike (mentalne i fiziĉke) su radnje koje su znatno
više uveţbane u odnosu na veštine, ali sa niţim
stepenom svesnosti u obavljanju radnje.
Navike se stiĉu uveţbavanjem veština do nivoa
njihovog automatizovanog vršenja radnje.
Kod navika svest ne išĉezava potpuno, navike su
automatizovane, ali ne i refleksne (automatske) radnje.
Obrazovanje kao delatnost:
- obavlja se najĉešće u ŠKOLAMA, pod
voĊstvom nastavnika, ali i u vanškolskim
institucijama,
- najviši stupanj je dostizanje sposobnosti
SAMOOBRAZOVANJA i PERMANENTNOG
OBRAZOVANJA.
- Obrazovanje moţe biti razliĉito:
po nivou i u zavisnosti od uzrasta polaznika:
predškolsko, osnovno, srednjoškolsko, visoko
prema mestu gde se ostvaruje: porodiĉno, školsko,
vanškolsko, u slobodnom vremenu...
po karakteru: klasiĉno, humanistiĉko, prirodno-
matematiĉko, umetniĉko...
po nameni i opštosti: opšte i struĉno, profesionalno,
po načinu izvođenja: obrazovanje voĊeno od strane
nastavnika, samoobrazovanje, permanentno
obrazovanje.
2.1.3. NASTAVA kao osnovni pojam u pedagogiji
Nastava je:
- proces kojim se i obrazuje i vaspitava (u uţem
smislu) liĉnost,
- kontinuiran, planski i organizovan vaspitno-
obrazovni proces,
- temeljni deo školskog rada, u kojem se planski
i organizovano sprovodi vaspitanje i obrazovanje
uĉenika prema propisanim nastavnim planovima i
programima, uz pomoć nastavnika (voditelja,
vaspitaĉa, uĉitelja),
- u nastavi su obuhvaćena tri glavna faktora
( tzv. didaktiĉki trougao): nastavni sadrţaji,
uĉenik, nastavnik,
- u savremenim koncepcijama obrazovanja
ovaj trougao se proširuje i ĉetvrtim faktorom, a to
je: obrazovna tehnologija, (tzv. didaktiĉki
ĉetvorougao).
Didaktika je pedagoška disciplina koja se bavi
prouĉavanjem nastave.
Nastava je, kao i vaspitanje (u širem smislu),
društveno-istorijski uslovljena.
Karakter nastave zavisi od društveno-istorijskih
okolnosti u kojima se izvodi.
Nastava je sloţen proces, planski organizovan i
voĊen, gde uĉenici:
1. usvajaju znanja, stiĉu veštine i formiraju navike,
(materijalni zadatak nastave)
2. psihofiziĉki se razvijaju (formalni zadatak
nastave) i
3. svestrano se vaspitavaju (vaspitni zadatak
nastave).
Postoje razliĉite koncepcije nastave, razliĉiti oblici rada u
nastavi, razliĉita nastavna sredstva i nastavni sadrţaji.
Vaspitanje, obrazovanje i nastava su tri meĊusobno
povezana i uslovljena procesa i kao takvi ĉine
jedinstven pedagoški proces.
Vaspitanje(u širem smislu) > obrazovanje > nastava
2.2. DRUGI, NAJVAŽNIJI PEDAGOŠKI
POJMOVI:
samovaspitanje, samoobrazovanje,
permanentno obrazovanje, prevaspitanje, učenje,
poučavanje, školovanje
2.2.1. SAMOVASPITANJE
2.2.2. SAMOOBRAZOVANJE
2.2.3. PERMANENTNO OBRAZOVANJE
2.2.4. PREVASPITANJE
2.2.5. UĈENJE
2.2.6. POUĈAVANJE
2.2.7. ŠKOLOVANJE
2.2.1. SAMOVASPITANJE:
- je proces svesne i organizovane pedagoške delatnosti
vaspitanika na razvoju vlastite ličnosti,
Ako vaspitanik aktivno radi na vaspitavanju samoga
sebe, on će:
- biti više aktivan i uspešan u nastavnom i
školskom radu,
- biti više aktivan u vannastavnim aktivnostima,
- imati razvijenu kulturu ponašanja,
- imati visok stepen samodiscipline i samokontrole,
- imati bolju sliku o samome sebi.
Samovaspitanje se moţe ostvarivati samo pod
uslovom da je osoba dostigla odreĊen stepen
zrelosti (biološko-fiziološke, intelektualne,
emocionalne, socijalne).
Samovaspitanje poĉiva na unutrašnjoj motivaciji
i ima velikog udela u procesu prevaspitavanja.
2.2.2. SAMOOBRAZOVANJE:
- je vid (oblik) procesa obrazovanja koju obavlja
pojedinac SAM ili UZ POMOĆ obrazovno-
vaspitne i druge institucije (nastavnika)
- sprovodi se radi usavršavanja i dopunjavanja
znanja i razvijanja sopstvenih sposobnosti.
Postoje dva osnovna oblika (sa mogućnošću
meĊusobnog preplitanja):
- potpuni samostalni obrazovni rad (ĉisto
samoobrazovanje) i
- voĊeno ili usmeravano samoobrazovanje
Veliku ulogu ima motivacija, namera, jasni
ciljevi pojedinca i želje.
Ono je vaţna komponenta procesa
permanentnog obrazovanja.
2.2.3. PERMANENTNO OBRAZOVANJE:
- je proces kontinuiranog, stalnog sticanja znanja,
veština i navika (obrazovanja)
- mogućnost sticanja znanja tokom ĉitavog ţivota, u
školama, ali i izvan njih
- koristi se i termin doživotno obrazovanje
- zasniva se na pravu svih ljudi na obrazovanje u svim
uzrasnim dobima života i uverenju da je škola jedna
od najvažnijih institucija za obrazovanje.
2.2.4. PREVASPITANJE (PREVASPITAVANJE):
- je proces menjanja, prepravljanja ili korigovanja
rezultata vaspitanja koje se smatra pogrešnim,
društveno štetnim.
Ovde se ostvaruju dva cilja:
1. prvo se poništavaju rezultati nepoţeljnog vaspitanja,
2. a zatim se kod vaspitanika izgraĊuju društveno
poţeljne osobine i kvaliteti.
Vaţnu ulogu imaju metode i sredstva
prevaspitanja.
Sloţeniji oblici prevapitavanja obavljaju se u
kazneno-popravnim ustanovama i spadaju u
domen penologije.
2.2.5. UĈENJE:
- je proces progresivnog menjanja i razvijanja
svih psihofiziĉkih potencijala liĉnosti, u
zavisnosti od sopstvenih mogućnosti i pod
uticajem prirodnih i socijalnih faktora.
Za uĉenje su znaĉajni procesi mišljenja,
pamćenja, zaboravljanja.
Na uspešnost uĉenja utiĉu mnogi faktori
(sposobnosti, motivacija, metode)
Metode uspešnog uĉenja.
Socijalno uĉenje, školsko uĉenje, samouĉenje.
2.2.6. POUĈAVANJE:
- predstavlja neposrednu pedagošku pomoć uĉenicima
u vaspitno-obrazovnom procesu,
- obavlja se pod neposrednim voĊenjem od strane
nastavnika,
- potrebe za pouĉavanjem postoje na svim nivoima
školovanja, pa i nakon školovanja,
- direktno pouĉavanje treba dopunjavati i smenjivati sa
samostalnim radom uĉenika, radi postepenog
osposobljavanja za samoobrazovanje.
2.2.7. ŠKOLOVANJE:
- opšti naziv za pohaĊanje nastave, savladavanje
programskih sadrţaja i sticanje odgovarajućih
svedoĉanstava i diploma,
- školovanje je uţi pojam od obrazovanja, jer
obrazovanja ima i izvan škole, a u drugom smislu
je širi pojam od obrazovanja, jer sadrţi i druge
oblike vaspitanja, nego što je obrazovanje izvan
škole,
- moţe biti: obavezno i neobavezno, redovno i
vanredno, u školama, na radnom mestu, dopisno,
na daljinu, besplatno, uz naplatu, nekoliko
godina, nekoliko meseci...
2.3. POJMOVI SRODNI PEDAGOŠKIM
POJMOVIMA:
nega, socijalizacija, resocijalizacija,
personalizacija, manipulacija
2.3.1. NEGA
2.3.2. SOCIJALIZACIJA
2.3.3. RESOCIJALIZACIJA
2.3.4. PERSONALIZACIJA
2.3.5. MANIPULACIJA
2.3.1. NEGA:
- briga o zdravlju, osiguranje materijalnih i
emocionalnih uslova za fiziĉki i psihiĉki razvoj
dece, mladih, ali i starih i nemoćnih lica,
- zaštita od telesnih i psihiĉkih oštećenja, koja
ukljuĉuje i socijalni aspekt prevencije od štetnih
uticaja.
2.3.2. SOCIJALIZACIJA:
- lat. socius=drug
- je proces prilagoĊavanja zahtevima društvene
sredine, usvajanjem ponašanja, pravila, normi i
vrednosti koji su u njoj opšteprihvaćene i priznate,
- za nju je znaĉajno socijalno uĉenje,
- primarna socijalizacija (poĉinje u porodici, nastavlja
se u vrtiću, školi...),
- liĉnost koja nije socijalno zrela podloţna je raznim
vidovima manipulacije.
2.3.3. RESOCIJALIZACIJA:
- osobe koje nisu pravilno socijalizovane
potrebno je ukljuĉiti u proces resocijalizacije,
- to je proces kojim se osobi pomaţe da ponovo
prihvati društveno poţeljne norme i društveno
poţeljne oblike ponašanja,
(ukljuĉenje u društvenu sredinu bolesnika posle
ozdravljenja, prestupnika posle izdrţane
kazne....)
2.3.4. PERSONALIZACIJA:
- razvoj svesti o sebi,
- proces kojim ljudska jedinka postaje liĉnost,
- vaspitanje je znaĉajno u personalizaciji liĉnosti,
- razvijajući svoja individualna, specifiĉna
svojstva, ĉovek postaje persona (liĉnost),
- svaki pojedinac treba da razvije svoju
individualnost po kojoj se, kao liĉnost, razlikuje
od drugih.
2.3.5. MANIPULACIJA:
- je proces veštog rukovanja, upravljanja i sraĉunatog
delovanja na osobe kao objekte, bez prava na vlastito
mišljenje i postupke,
- dehumanizovani oblici uticanja na neke osobe,
podloţne manipulaciji, ili nesposobne da joj se odupru,
- vaspitanje nije manipulacija,
- demagogija (sistem uveravanja i zavoĊenja
pojedinaca ili grupa, putem dvosmislenih poruka i
kroz zanemarivanje istine).
Literatura korišćena za pripremu predavanja za deo:
2.OSNOVNI I DRUGI NAJVAŢNIJI POJMOVI U PEDAGOGIJI:
1. Bakovljev, M. (1998): Osnovi pedagogije, Sombor, Uĉiteljski fakultet
2. Branković, D., Ilić, M. (2003): Osnovi pedagogije, drugo, dopunjeno
izdanje, Banja Luka, Comesgrafika
3. Vilotijević, M. (1999): Didaktika, knjiga 1., Beograd, Nauĉna
knjiga/Uĉiteljski fakultet
4. Grandić, R. (2004): Uvod u pedagogiju, priruĉnik, Novi Sad, izdanje
autora
5. Malić, J. – Muţić,V. (1989): Pedagogija¸Zagreb, Školska knjiga
6. Trnavac,N., ĐorĊević, J. (1992): Pedagogija, Beograd, Nauĉna knjiga
7. Pedagoška enciklopedija (1989) redakcija Šimleša, P., Potkonjak, N.,
tom 1. i 2., Beograd, ZZUINS
Recommended