View
29.104
Download
12
Embed Size (px)
Citation preview
Biljna tkiva
U organizmu skrivenosemenica se razlikuju dve osnovne grupe biljnih tkiva: tvorna tkivatrajna tkiva
Tvorna tkiva
-Meristemi-
Tvorna tkiva grade ćelije koje imaju sposobnost da se neprekidno dele i od njih nastaju i razvijaju se sva ostala trajna tkiva
Rastenje biljke odvija se samo u zonama koje sadrže meristemske ćelije – sposobne za višestruke deobe
Više biljke se odlikuju rastenjem tokom čitavog života
Vrste tvornih tkiva
Prema načinu postanka razlikuju se dve osnovne grupe meristemskih tkiva:
Primarna• vode poreklo od klice i zadržavaju sposobnost deobe tokom čitavog života •nazivaju se primarni meristemi
Sekundarna•nastaju od ćelija nekog trajnog tkiva koje su naknadno postale sposobne da se dele•nazivaju se sekundarni meristemi
Bočni meristemi
Kako biljke rastu ?
Vršni (primarni) meristemi izdanka (u pupoljcima)
Vršni (primarni) meristemi korena
2. Bočna tvorna tkiva cilindričnog su oblika pomoću njih stablo i koren sekundarno debljaju (rastu u
širinu) pripadaju sekundarnim meristemima pripadaju im:
kambijum felogen
Prema položaju koji zauzimaju u biljci tvorna tkiva se dele na:
1. Vršna tvorna tkiva
nalaze se na vrhovima korena i stabla nazivaju se vegetacione kupe. deobama ćelija ovog tkiva biljka raste u dužinu pripadaju primarnim meristemima
4. Tkiva rane
nastaju na mestima povrede biljnih organa.
3. Umetnuta tvorna tkiva
interkalarna tkiva obrazuju se između trajnih tkiva, kao npr. u osnovi lista koji raste
Trajna tkiva
Trajna tkiva su izgrađene od ćelija koje vrše određenu funkciju
Trajno su ili delimično izgubile sposobnost deobe
Neka od trajnih tkiva mogu ponovo steći sposobnost deobe i na taj način od njih postaju sekundarni meristemi.
Ćelije ovih tkiva su krupnije od meristemskih i imaju veće vakuole
Zavisno od funkcije koju vrše, trajna tkiva su podeljena na: površinska osnovna mehanička provodna žlezdana
Površinska tkiva
Površinska (pokorična) tkiva se nalaze na površini svih biljnih organa.
Imaju ulogu da: zaštite unutrašnjost organa od nepovoljnih uticaja spoljašnje sredineomoguće razmenu materija tih organa i sredine.
U zavisnosti od kog tvornog tkiva nastaju, razlikuju se dva tipa površinskog tkiva:
primarno, kome pripada epidermis i sekundarno u koje spadaju:
•pluta•mrtva kora
EpidermisKutikula je masna materija skoro nepropustljiva za vodu i gasove. U epidermisu se obrazuju stome preko kojih se vrši razmena gasova i odavanje vode.
Zidovi ovih ćelija su zadebljali prema spoljašnjoj sredini i pokriveni su kutikulom, dlakama i drugim tvorevinama radi što bolje zaštite.
Epidermis čine žive ćelije koje su tesno pripijene jedna uz drugu.
Sekundrarna površinska tkivaPluta
Plutu obrazuje felogen plute (naziva se još i plutin kambijum)
Ćelije plute su čvrsto međusobno spojene, mrtve i ispunjene vazduhom.
epidermis
pluta
felogen
Pluta je nepropusna za vodu i gasove pa se zbog toga obrazuju otvori za provetravanje – lenticele. Lenticele imaju oblik brazde ili kvržice.
Sekundrarna površinska tkivaMrtva koraPluta ne
dozvoljava dovod hranljivih materija.
Sva tkiva koja leže ispred plute (ka periferiji stabla) pre ili kasnije uginu
Kompleks mrtvih tkiva i plute čini mrtvu koru.
Osnovna tkivaČine osnovnu masu biljnog tela. Parenhimska tkiva ili osnovna tkiva
biljaka su prosta trajna tkiva izgrađena od jedne vrste ćelija
Pružaju se kroz čitavo biljno telo obrazujući jedan neprekidni sistem u koji su uronjena sva tkiva osim pokoričnih.
Parenhimska ćelija
1. Citoplazma
2. Ćelijski zid
3. Vakuola
Vakuola
Parenhimsko tkivo
Tipovi parenhimskih tkiva
Zavisno od funkcije koju obavljaju ova tkiva se dele na: parenhim za apsorpciju vode i mineralnih
materija (apsorpcioni parenhim) parenhim za fotosintezu (hlorenhim) parenhim za magacioniranje rezervnih
materija provodni parenhim parenhim za magacioniranje vazduha
(aerenhim).
Parenhim za apsorpcijuParenhim za apsorpciju vode i mineralnih
materija (rizodermis) kao i rastvorenih organskih materija su tkiva koja zauzimaju periferni položaj na biljci.
Ćelije su tankih zidova, sa krupnim jedrom i dosta citoplazme, a često i sa sposobnošću da izlučuju određene materije koje omogućavaju ili povećavaju apsorpciju materija.
Rizodermis (epiblem) je jednoslojno tkivo koje se nalazi u određenom delu korena
Ćelije ovog tkiva su često produžene u korenske dlake, čime se mnogo povećava njihova površina, a samim tim i njihova moć upijanja.
Parenhim za fotosintezuParenhim za fotosintezu nalazi se u
listovima i mladim, zelenim stablima. Njegove ćelije sadrže sve ćelijske
organele, a posebno su dobro razvijeni hloroplasti u kojima se obavlja proces fotosinteze.
Tkivo za fotosintezu povezano je sa provodnim tkivom da bi se materije stvorene u fotosintezi prenosile do svih delova biljke.
U listu je ovo tkivo izgrađeno od dve vrste ćelija:
prema naličju lista nalazi se sunđerasto tkivo građeno od ćelija nepravilnog loptastog oblika, između kojih se nalaze prostrani intercelulari.
prema licu lista nalazi se palisadno tkivo, građeno od zbijenih ćelija oblika tetraedra;
Parenhim za magacioniranje Parenhim za magacioniranje čine ćelije koje imaju sposobnost da
nagomilavaju organske materije ili vodu. Takvo tkivo se nalazi u krtolama, rizomima ili zadebljalim korenovima. Drvenaste biljke magacioniraju hranljive materije u stablima, a neke u
listovima (aloja, čuvarkuća). Ova tkiva su česta u plodovima i semenima. Biljke sušnih predela prilagođene su tako da mogu nagomilavati
velike količine vode u lišću (agava) ili u stablu (kaktusi).
Provodni parenhim Služi za provođenje materija pa su ćelije koje ga grade izdužene u
pravcu u kome se materije provode. Nalazi se u floemu i ksilemu.
Aerenhim Parenhim za magacioniranje vazduha nalazi se u biljnim delovima
koji se razvijaju u sredinama sa nedovoljno kiseonika, kao što su mulj i voda.
Vazduh se magacionira u krupnim intercelularima koji su glavni nosioci funkcije ovog tkiva.
Parenhim za čuvanje vode
Sukulentne biljke - biljke sa sočnim, “mesnatim” stablima ili listovima; žive na toplim i sušnim staništima; ali ih ima i u hladnijim predelima – čuvarkuće.
Kod kaktusa (fam. Cactaceae) stablo je sukulentno
Aerenhim
Mehanička tkivaĆelije mehaničkog tkiva su tesno međusobno
spojene i imaju debele celulozne zidove sa malobrojnim i sitnim porama, pa daju čvrstinu biljci.
Mehanički elementi su u biljnim organima specifično raspoređeni tako da se uz najmanji utrošak materijala obezbeđuju najveća moguća čvrstoća.
Razlikuju se dve osnovne vrste ovog tkiva: kolenhim i sklerenhim
Kolenhim mehaničko tkivo mladih
organa koji još rastu. Sastoji se od živih ćelija čiji su
zidovi neravnomerno zadebljali.
Ćelije su sakupljene u trake ili cilindre, koji se obično nalaze ispod epidermisa mladih stabala
Sklerenhim je građen od mrtvih ćelija jako zadebljalih i
odrvenelih ćelijskih zidova. Nalazi se u svim delovima biljke koji su prestali sa rastom.
Deli se na: sklereide likina vlakna i drvena vlakna.
Sklereidi (kamene ćelije) su ćelije sa jako zadebljalim ćelijskim zidom, razbacane između ćelija drugih tkiva. Ima ih i u masi, kao npr. u plodu kruške.
Likina vlakna su ćelije izduženog oblika, sa zašiljenim vrhovima, te imaju oblik vretena.
Likina vlakna konoplje mogu biti dugačka 10 mm, lana 40 mm, a kod nekih biljaka dostižu dužinu do 20 cm. Zidovi ovih ćelija su celulozni i zbog toga su cenjena u industriji (lan, konoplja, kopriva).
Drvena vlakna (libriform vlakna) se nalaze u drvenom delu stabla. Kraća su od likinih vlakana i njihovi zidovi su jako odrveneli
Raspored mehaničkih tkiva u biljnim organima
Provodna tkivaProvodno tkivo je
specijalizovano za provođenje materija kroz biljku.
Razlikuju se dve vrste ovog tkiva: ksilem i floem.
FLOEM
KSILEM
provodni snopić
kambijum
KsilemKsilem provodi vodu i u njoj
rastvorene neorganske materije od korena ka listovima i drugim delovima biljke
Ksilem je izgrađen od mrtvih ćelija sa odrvenelim zidovima, koje se nazivaju: traheje i traheidi
Traheje dugačke cevi nastale uzdužnim
spajanjem ćelija. Uzdužni zidovi ćelija koje će
obrazovati traheju odrvenjavaju, a njihovi poprečni zidovi nestaju.
Traheide su izdužene ćelije najčešće sa šiljatim vrhovima.
Floem
Floem provodi rastvorene organske materije od mesta gde se stvaraju fotosintezom, odnosno od lista pa do svih delova biljke.
Grade ga žive ćelije: sitaste cevi i ćelije pratilice
Ćelija pratilica
vakuola
kanal
hloroplast
Jedro
mitohondrije
proteini
Element sitaste cevi
plastid
Element sitaste cevi
ER
citoplazma
plazmalema
Ćelijski zid
Pore u sitastoj ploči
Sitasta ploča
pore
Bočni zid
FLOEM
Sitaste cevi nastaju od niza ćelija, na čijim
se poprečnim zidovima stvaraju perforacije (lat. perforare = probušiti), pa imaju izgled sita (otuda im i naziv).
Ove ćelije su bez jedra i imaju malo citoplazme.
Ćelije pratilice su priljubljene uz sitaste cevi i sa njima su u vezi preko otvora u bočnim zidovima. Kroz te otvore prolaze plazmodezme (konci citoplazme koji povezuju ćelije). Ćelije pratilice imaju jedro
Parenhim floema
Floem i ksilem čine provodne snopiće.
Provodni snopići mogu biti prosti provodni snopići.
• izgrađeni samo od jedne vrste tkiva (ili ksilema ili floema)
složeni provodni snopići. • kada sadrže i floem i ksilem
Provodni snopići čine nervaturu listova
Ksilemski sud - traheja Floemski sud – sitasta cev
Jedan pravac
Voda i minerali
Nema poprečnih zidova
Lignificiran zid
Voda i hrana
Poprečni zidovi perforirani
Dva pravca
epidermis
parenhim
kambijum
ksilem
ksilem floem
floemkambijum
Žlezdana tkivaĆelije žlezdanih tkiva stvaraju
i izlučuju različite sekrete. Sekreti su proizvodi
metabolizma koji biljni organizam izlučuje spolja ili sakuplja u svom telu (u vakuolama).
Sekreti se mogu sakupljati u cevima ili kanalima, kao što su npr. mlečne cevi, kod familije mlečika (Euphorbiaceae) i smolni kanali (kod četinara). mlečne cevi maslačka
Taraxacum sp.
Uljne ćelije u kruničnim listićima
magnolije, Magnolia sp.
Izlučivanje sekreta van biljnog tela ostvaruje se pomoću žlezdanih ćelija koje grade posebne strukture: žlezdane dlakenektarijehidatode
Žlezdane dlake luče eterična ulja (žalfija, lavanda) ili odbrambene materije (kopriva)
Lavanda sp., žlezdane i nežlezdane dlake
Žalfija (Salvia sclarea)
Žlezdane žarne dlake kod koprive - Urtica dioica
Nektarije su žlezde koje izlučuju sladak sok (nektar), koji ima važnu ulogu u oprašivanju cvetova.
Pomoću hidatoda se izlučuje voda iz biljke. Izlučivanje vode u kapima naziva se gutacija (biljna rosa).
Hidatode po obodu lista vrste Alchemilla sp.
Četiri žute (2) cvetne nektarije kod mlečike – Euphorbia cyparissias
Literatura
Biologija za I razred gimnazije, udžbenik Vizuelni rečnik botanike, NNK Internacional, Beograd,
2001. Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG,
Beograd, 2004. Kojić, M: Botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1989. Marinković, R, Tatić, B, Blaženčić, J: Morfologija
biljaka, Beograd, 1979. www.bionet-skola.com