UNIVERZITET U TRAVNIKUFARMACEUTSKO - ZDRAVSTVENI FAKULTET

Klinička istraživanja

Studenti: Burak ÇİTİLBroj index-a: 412/12

Sadržaj

1. KLINIČKA ISTRAŽIVANJA.................................................................................................1

2. RAZVOJ LIJEKA I FAZE KLINIČKIH ISTRAŽIVANJA.......................................................3

2.1. Otkrivanje lijeka...................................................................................................................3

2.2. Sinteza i odabir oblika..........................................................................................................3

2.3. Neklinička istraživanja.........................................................................................................3

2.4. Klinička istraživanja.............................................................................................................4

3. KAKO SE PROVODE KLINIČKA ISTRAŽIVANJA..............................................................6

4. MOGUĆE KORISTI I RIZICI OD SUDJELOVANJA..............................................................9

5. PRAVA I ZAŠTITA ISPITANIKA..........................................................................................11

6. POJMOVI U KLINIČKIM ISPITIVANJIMA..........................................................................12

7. LITERATURA..........................................................................................................................17

1. KLINIČKA ISTRAŽIVANJA

Klinička istraživanja su znanstveno-medicinska istraživanja koja se provode na zdravim ili bolesnim ispitanicima koji su dobrovoljno dali pristanak za sudjelovanje.

Kliničkim istraživanjem prikupljaju se podaci o djelotvornosti i sigurnosti primjene lijekova, medicinskih proizvoda, dijagnostičkih metoda, metoda sprečavanja (prevencije) bolesti, medicinskih postupaka (npr. kirurškoga postupka) ili načina liječenja. Ispituju se i novi lijekovi i već odobreni lijekovi koji se mogu ispitivati u dodatnim indikacijama (kod drugih bolesti), u novim oblicima, na posebnim podskupinama bolesnika i slično.

Slika 1. Epruvete sa uzorcima

Klinička istraživanja važan su i neizostavan dio napretka savremene medicine, liječenja bolesti i zdravstvene skrbi. Svi lijekovi koje uzimamo (npr. lijekovi protiv bolova, alergije ili povišenoga krvnog pritiska) prošli su postupak kliničkog istraživanja.

Klinička istraživanja provode se prema unaprijed određenom planu istraživanja (protokolu) te u skladu s nizom međunarodnih propisa, konvencija i smjernica te propisa zemlje u kojima se provode. Velik broj osoba te državna i druga tijela redovito kontroliraju i nadgledaju cjelokupni postupak provođenja kliničkog istraživanja i tako osiguravaju da se svi koji sudjeluju u provođenju istraživanja pridržavaju potrebnih propisa i postupaka.

Glavna načela prilikom provođenja svakoga kliničkog istraživanja jesu zaštita prava, sigurnosti i povjerljivosti podataka ispitanika te točnost i pouzdanost rezultata. Ta se načela skupno nazivaju Dobrom kliničkom praksom.

Klinička istraživanja nužna su jer je, prije nego što se neki lijek počne primjenjivati na širokoj populaciji bolesnika, potrebno u strogo kontroliranim uvjetima i na manjem broju ljudi utvrditi dovoljno podataka o lijeku (njegovoj djelotvornosti i štetnim učincima) da se na temelju tih podataka nakon registracije lijek može sigurno koristiti u liječenju bolesnika u svijetu. Navedeni pristup naziva se medicina temeljena na dokazima (eng. evidence based medicine). Rezultati kliničkih istraživanja koriste se za registraciju lijeka u različitim zemljama svijeta, u znanstvene svrhe te za unapređenje smjernica liječenja bolesti.

Klinička istraživanja provode se u gotovo svim zemljama svijeta, a najveći broj istraživanja provodi se u razvijenim zemljama poput SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Francuske, Njemačke itd.

2. RAZVOJ LIJEKA I FAZE KLINIČKIH ISTRAŽIVANJA

2.1. Otkrivanje lijeka

U laboratorijima širom svijeta svakodnevno se otkrivaju spojevi koji mogu postati novi, korisni lijekovi. Vrlo često se, za sastavljanje jednoga spoja za koji se smatra da sadržava potrebna svojstva (molekula ili lijek kandidat), odabire od 15.000 do 20.000 molekula. U nekim slučajevima molekule kandidati traže se ciljano – kada se, znajući mehanizam nastanka bolesti, traži spoj koji će, djelovanjem na točno određenome mjestu u organizmu, spriječiti njezin nastanak ili razvoj. S druge strane, novi lijekovi kandidati mogu se otkriti i slučajno – kada se primjenom spojeva na različite pokusne modele primijete pozitivni učinci.

2.2. Sinteza i odabir oblika

Nakon identifikacije molekule kandidata potrebno je utvrditi oblik u kojemu ona najbolje djeluje (otopina, tableta, kapsula itd.) i način primjene budućega lijeka (na usta, u venu, preko kože itd.). Treba osigurati oblik lijeka koji će u ciljani dio tijela stići u potrebnoj dozi te da je primjena lijeka prikladna i jednostavna.

2.3. Neklinička istraživanja

Najprije se, s pomoću različitih hemijskih i biohemijskih proba, kultura stanica i životinjskih modela, laboratorijski ispituju molekule kandidata. Prikupljaju se podaci o sigurnosti, djelotvornosti, mehanizmu djelovanja i farmakološkoj aktivnosti lijeka. Ta faza obično traje nekoliko godina.

2.4. Klinička istraživanja

Nakon što se u nekliničkim ispitivanjima prikupi dovoljno podataka koji upućuju na djelotvornost i sigurnost primjene lijeka, lijek je spreman je za prvu primjenu kod ljudi u sklopu kliničkih istraživanja. Samo otprilike jedna od 10.000 molekula ispitivanih u nekliničkim uvjetima dospije u fazu kliničkog istraživanja.

Klinička istraživanja provode se u četiri faze*, a prve tri moraju se provesti prije dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet (registracije lijeka). Ukupni klinički razvoj lijeka može trajati deset i više godina.

I. faza istraživanja počinje prvom primjenom lijeka u ljudi. Provodi se na malom broju ispitanika (20 – 100) koji su najčešće zdravi dobrovoljci. Samo se lijekovi za koje se očekuje veći stupanj toksičnosti, poput kemoterapije, ispituju na bolesnicima. U ovoj se fazi ispituje ponašanje lijeka u organizmu, njegova raspoloživost te mogući neželjeni događaji primjene lijeka. Budući da je najčešće riječ o zdravim ispitanicima, cilj nije liječenje bolesti, već utvrditi raspon doze koju je potrebno primijeniti da bi lijek u djelotvornoj dozi stigao do ciljnog mjesta u organizmu.

Taj raspon doze koristit će se u budućim ispitivanjima. Važni su i podaci o podnošljivosti lijeka, odnosno priroda štetnih događaja/nuspojava. Istraživanja I. faze provode se u samo jednom ispitnom centru ili nekoliko njih te je obično potreban boravak u bolnici radi pomnoga praćenja reakcija. To je jedina faza kliničkog istraživanja u kojoj se ispitanicima daje novčana naknada za sudjelovanje u ispitivanju. Nakon što se ispitivanjima I. faze utvrdi dinamika lijeka u organizmu i razumna sigurnost primjene lijeka, kreće se s ispitivanjima II. faze.

II. faza istraživanja (često se naziva i terapijskom istraživačkom fazom) počinje ispitivati djelotvornost lijeka kod većeg broja ispitanika (obično do nekoliko stotina) koji boluju od određene bolesti. Pobliže se određuju optimalno djelotvorne doze lijeka, a djelotvornost lijeka uspoređuje se sa standardno dostupnim liječenjem ili placebom. Također se prikupljaju važni podaci o sigurnosti primjene lijeka i načinu ponašanja lijeka u tijelu ljudi koji boluju od neke bolesti, što se može razlikovati u odnosu na zdrave osobe. Cilj je ove faze istraživanja utvrditi ima li lijek željeni terapijski učinak uz prihvatljive štetne događaje.

III. faza istraživanja (često se naziva i terapijskom potvrdnom fazom) počinje nakon što se u II. fazi pokaže jednakost ili prednost liječenja ispitivanim lijekom u odnosu na postojeće standardno liječenje. Ta faza služi za potvrdu podataka dobivenih u II. fazi i obično uključuje veći broj (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća) ispitanika u brojnim centrima i zemljama širom svijeta. Najčešće se u dvjema skupinama ili više njih ponovno ispituje djelotvornost i sigurnost primjene lijeka u usporedbi s trenutačnim standardom liječenja (i/ili placebom). U toj fazi istraživanja, za razliku od II. faze, lijek se obično primjenjuje u duljem razdoblju, kod bolesnika koji imaju razvijen različit stupanj težine bolesti, u kombinaciji s drugim lijekovima itd.

Nakon dovršetka istraživanja, obrade i analize podataka te objave rezultata istraživanja, za lijekove za koje se utvrdilo da su djelotvorni i pritom prihvatljiva sigurnosnog profila (kod kojih očekivana korist nadilazi očekivanu škodljivost liječenja), podaci se u obliku registracijskih dosjea predaju na pregled regulatornim tijelima različitih zemalja. U slučaju povoljne ocjene, dobiva se odobrenje za stavljanje lijeka u promet (ili registracija lijeka) te lijek postaje dostupan za liječenje bolesnika širom svijeta.

IV. faza istraživanja provodi se na većem broju ljudi (nekoliko hiljada) nakon što je lijek odobren za primjenu i služi prikupljanju što detaljnijih podataka o sigurnosti primjene lijeka, naročito ozbiljnih nuspojava koje se javljaju u rijetkim slučajevima. Ta vrsta istraživanja često se zove i postmarketinško ispitivanje ili ispitivanje promatranjem.

Cjelokupni razvoj lijeka, dakle, nerijetko traje 10 – 15 godina i zahtijeva znatna financijska sredstva. Smatra se da se, tokom proteklog desetljeća, trošak razvoja jednoga novog lijeka popeo na više od milijarde američkih dolara.

* Posljednjih godina uvodi se i koncept kliničkog istraživanja 0. faze u kojem se ispitanicima (obično njih 10 – 15) daju male doze ispitivanog lijeka kako bi se provjerilo hoće li se lijek u ljudskom organizmu ponašati onako kako se predviđa na temelju nekliničkih istraživanja. Ta vrsta istraživanja, zbog malih korištenih doza, ne daje podatke o djelotvornosti i sigurnosti lijeka, već ima za cilj ubrzanje razvoja lijeka.

3. KAKO SE PROVODE KLINIČKA ISTRAŽIVANJA

Klinička istraživanja, prema unaprijed utvrđenom planu istraživanja (protokolu), najčešće provode stručnjaci u zdravstvenim ustanovama, sveučilištima ili ustanovama specijaliziranim za istraživanja. Osim liječnika (ispitivača) koji izravno provode istraživanja, u provođenje kliničkih istraživanja može biti uključen i niz drugih stručnjaka: znanstvenici, medicinske sestre i drugi zdravstveni djelatnici, stručnjaci zaduženi za praćenje sigurnosti istraživanja, stručnjaci za procjenu i praćenje etičnosti istraživanja, statističari, naručitelji istraživanja itd.

U kliničkom ispitivanju kao ispitanici mogu sudjelovati svi koji su na to dobrovoljno pristali i potpisali dokument koji se zove informirani pristanak. Pojam "informirani pristanak" ujedno označuje i postupak kojim obučeno medicinsko osoblje, najčešće ispitivač, mogućim ispitanicima objašnjava sve elemente kliničkog istraživanja, svrhu istraživanja, lijek koji se ispituje, druge mogućnosti liječenja, koristi i rizike te prava ispitanika. Ti podaci navedeni su i u pisanom obliku informiranog pristanka, koji ispitanik i ispitivač, ako ispitanik odluči sudjelovati u ispitivanju, vlastoručno potpisuju uz navođenje datuma. Ispitanik zadržava jedan primjerak potpisanog dokumenta. Kada se ispitanici ubrajaju u tzv. zaštićene skupine (djeca, psihijatrijski bolesnici kojima je oduzeta poslovna sposobnost , bolesnici bez svijesti itd.), informirani pristanak potpisuje roditelj, zakonski zastupnik ili skrbnik ispitanika. U slučajevima kada ispitanik ne zna ili ne može čitati, informirani pristanak potpisuje nepristrani svjedok.

Iznimno je važno da prije potpisivanja informiranog pristanka budući ispitanici budu u potpunosti upoznati sa svim vidovima istraživanja i dobiju odgovore na sva pitanja. Moraju imati dovoljno vremena za proučavanje svih informacija, a, ako žele, mogu se savjetovati s obitelji, prijateljima ili obiteljskim liječnikom. Informirani pristanak ima središnje mjesto u zaštiti bolesnika.

Postupak detaljnog informiranja ispitanika nastavlja se i tijekom cijelog istraživanja. Liječnik koji provodi ispitivanje mora stalno obavještavati ispitanika o novim spoznajama koje bi mogle utjecati na njegovo sudjelovanje u ispitivanju.

Da bi sudjelovali u ispitivanju, ispitanici moraju ispunjavati unaprijed određene kriterije za sudjelovanje u ispitivanju (tzv. kriterije za uključivanje). Ti kriteriji mogu sadržavati dijagnozu određene bolesti, dob, spol, zdravstveno stanje, određene pokazatelje bolesti itd. Najčešće se postojanje tih kriterija utvrđuje razgovorom liječnika s ispitanikom, pregledom medicinske dokumentacije te obavljanjem pregleda i različitih pretraga tijekom tzv. postupka probira.

Nakon što se utvrdi da bolesnici ispunjavaju sve kriterije i da su polazišne procjene zdravstvenog stanja odgovarajuće, ispitanici dobivaju ispitivani lijek, lijek usporedbe ili placebo te se provode daljnje procjene učinka liječenja. Kako bi se osigurala nepristranost ispitivača i ispitanika prema rezultatima liječenja i ishodu istraživanja, ispitanici se često nasumično razvrstavaju u različite skupine liječenja (randomizacija). Dodatna metoda kojom se osigurava nepristranost naziva se sljepoća istraživanja. To znači da ispitanici i/ili ispitivači ne znaju koji lijek (ili koju dozu lijeka) ispitanik dobiva. U slučaju hitnog stanja ispitivač taj podatak može odmah doznati.

Ispitanik se može u svakom trenutku povući iz kliničkog istraživanja svojevoljno, a da to ne utječe na njegova prava ili uobičajenu zdravstvenu zaštitu. O tome zbog vlastite sigurnosti treba obavijestiti liječnika koji provodi ispitivanje. Također, liječnik koji provodi ispitivanje može donijeti odluku o prekidu sudjelovanja ispitanika ako procijeni da je to u ispitanikovu najboljem interesu. Odluku o prekidu istraživanja može donijeti i naručitelj istraživanja, osobito ako se analizom podataka tijekom istraživanja utvrdi da lijek nema očekivanu djelotvornost ili ima neprihvatljive rizike.

Trajanje ispitanikova sudjelovanja u kliničkom ispitivanju može biti od jednog dana do nekoliko godina. O trajanju istraživanja i učestalosti posjeta ustanovi u kojoj se ono provodi te ostalim obvezama tijekom istraživanja ispitanik mora biti obaviješten prije početka istraživanja.

Većina kliničkih istraživanja ne stvara troškove za ispitanika. Trošak lijekova i postupaka predviđenih planom istraživanja pokriva naručitelj istraživanja, a postupke kojima bi bolesnici bili podvrgnuti neovisno o sudjelovanju u ispitivanju najčešće pokriva zdravstveno osiguranje ispitanika. U nekim ispitivanjima moguća je nadoknada putnih troškova ispitanicima.

U kliničkim ispitivanjima ne smiju sudjelovati trudnice i dojilje, a žene u reproduktivnoj dobi (koje mogu zatrudnjeti) moraju se obvezati da će upotrebljavati prikladnu i sigurnu metodu sprečavanja začeća zbog mogućih štetnih posljedica djelovanja lijeka na plod koje obično nisu poznate. U nekim ispitivanjima obvezu upotrebe prikladne metode sprečavanja začeća, zbog istog razloga, mogu imati i muškarci.

Tijekom istraživanja, provođenjem različitih metoda poput razgovora, pregleda, laboratorijskih i drugih pretraga, prikupljaju se podaci predviđeni Planom istraživanja. Najvažniji podaci usmjereni su ka procjeni djelotvornosti i sigurnosti primjene ispitivanog lijeka, no često se prikupljaju i ostali podaci, poput onih o kvaliteti života, troškovima liječenja i slično. Posebna pozornost posvećuje se stalnom i ažurnom prikupljanju podataka o štetnim događajima kako bi ispitanici u svakom trenutku bili zaštićeni od mogućih negativnih posljedica liječenja. Svi podaci obrađuju se u za to specijaliziranim centrima. Nakon analize podataka objavljuju se rezultati kliničkog istraživanja, donosi odluka o djelotvornosti i sigurnosti ispitivanog lijeka te se kreće u daljnje postupke istraživanja ili se lijek registrira.

4. MOGUĆE KORISTI I RIZICI OD SUDJELOVANJA

Sudjelovanje u kliničkom ispitivanju ispitaniku pruža priliku za aktivnu skrb o vlastitu zdravlju. Ispitanik može imati izravnu korist i tako što će imati pristup liječenju koje inače ne bi mogao dobiti (primjerice, najnoviji lijekovi za liječenje raka ili lijekovi koje ne pokriva zdravstveno osiguranje). Važan je i doprinos medicinskim istraživanjima od kojih veliku korist mogu imati drugi oboljeli i naraštaji koji dolaze. Ispitanici u prethodnim generacijama koji su sudjelovali u ispitivanju lijekova koje danas upotrebljavamo pomogli su istražiti lijekove bez kojih je suvremena medicina nezamisliva.

Ispitanicima se također u sklopu kliničkih istraživanja često pruža pojačan nadzor zdravstvenog stanja te razina skrbi koja ponekad nije moguća u uobičajenoj praksi.

Iako ne postoji jamstvo uspješnosti liječenja u kliničkom ispitivanju, svi koji sudjeluju u provođenju kliničkog istraživanja vjeruju da će novi lijek biti bolji i uspješniji od trenutačnog standarda liječenja.

Ako se od sudjelovanja u ispitivanju za ispitanika ne očekuje nikakva izravna korist jer je riječ, na primjer, o ispitivanju biokemijskih parametara ili mehanizma djelovanja lijeka, ispitanik o tome mora biti unaprijed obaviješten kako bi mogao donijeti odluku o sudjelovanju.

Rizici sudjelovanja u kliničkom ispitivanju uključuju nedjelotvornost i štetne učinke, odnosno nuspojave lijeka koji se ispituje te rizike koji su povezani s postupcima koji se provode u ispitivanju. Među rizike pripada i mogućnost dobivanja placeba. U kliničkim istraživanjima u kojima se koristi placebo posebnim se praćenjem bolesnika osigurava da se bolesnik koji zbog korištenja placeba nema primjeren učinak liječenja na vrijeme isključi iz istraživanja ili počne s dobivanjem aktivnog lijeka. U liječenju težih bolesti prihvaćaju se samo istraživanja u kojima, uz placebo, bolesnici dobivaju i standardno popratno liječenje.

Liječnik koji provodi ispitivanje (ispitivač) dužan je prije početka istraživanja ispitanike upoznati sa svim poznatim rizicima. Prije odobravanja istraživanja nadležna tijela procjenjuju opravdanost i prihvatljivost rizika za ispitanike te se odobravaju samo ona istraživanja u kojima se smatra da su rizici opravdani i prihvatljivi s obzirom na korist. Većina rizika poznata je prije početka istraživanja, no ako se tijekom istraživanja utvrde novi rizici, ispitanici o tome moraju biti pravodobno obaviješteni kako bi mogli procijeniti žele li nastaviti sudjelovati u ispitivanju.

Klinička istraživanja pokrivena su policom osiguranja od odgovornosti te u slučaju zdravstvenog oštećenja koje nastane kao posljedica sudjelovanja u ispitivanju bolesnici imaju pravo na nadoknadu troškova liječenja.

5. PRAVA I ZAŠTITA ISPITANIKA

Neotuđiva prava svakog ispitanika su:

- pravo na samostalno i slobodno odlučivanje o sudjelovanju u kliničkom ispitivanju

- pravo na povlačenje iz kliničkog istraživanja u bilo kojem trenutku bez negativnih posljedica i gubitka prava na liječenje

- pravo na potpune, točne i razumljive informacije o ispitivanju

- pravo na zaštitu privatnosti podataka.

U kliničkim ispitivanjima primjenjuju se ista etička i pravna načela koja vrijede za uobičajenu medicinsku praksu. Usto, klinička istraživanja strogo su kontrolirana međunarodnim i nacionalnim zakonima i propisima. Svrha tih propisa je najviši stupanj zaštite prava i sigurnosti ispitanika.

Sve profesionalne osobe uključene u provođenje kliničkih istraživanja moraju slijediti navedene propise i načela. Osiguranje visokih standarda sigurnosti za ispitanike provodi se različitim mehanizmima kontrola i inspekcija.

Zbog velike osjetljivosti podataka koji se prikupljaju u kliničkim ispitivanjima, a uključuju osobne i medicinske podatke o svakom ispitaniku, na snazi je i niz propisa i mehanizama kojima se osigurava privatnost ispitanika. Stoga većina istraživanja za identifikaciju bolesnika koristi samo tzv. broj ispitanika kojim se osigurava da se prikupljeni podaci nakon slanja i obrade ne mogu povezati s imenom i prezimenom ispitanika i njegovim povjerljivim podacima.

6. POJMOVI U KLINIČKIM ISPITIVANJIMA

Djelotvornost lijeka jest svojstvo lijeka da povoljno djeluje na bolest ili stanje.

Dobra klinička praksa jest skup međunarodno priznatih etičkih i znanstvenih postupaka i zahtjeva koji se slijede pri planiranju, provođenju, bilježenju i izvješćivanju o kliničkim ispitivanjima.

Informirani pristanak jest suglasnost ispitanika za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju dana, na temelju primljenih, pravilno dokumentiranih obavijesti o prirodi i važnosti, posljedicama i rizicima istraživanja, u pisanom obliku, koju je ispitanik potpisao uz navođenje datuma. Ako je osoba nesposobna za davanje takve suglasnosti ili je maloljetna, suglasnost potpisuje zakonski zastupnik ili skrbnik.

Postupak detaljnog informiranja ispitanika nastavlja se i tijekom istraživanja. U svakom trenutku liječnik koji provodi ispitivanje mora obavijestiti ispitanika o novim spoznajama koje bi mogle utjecati na njegovo sudjelovanje u ispitivanju.

Inspekcija jest čin regulatornog tijela kojim se pregledava dokumentacija, mjesto provođenja istraživanja i ostali resursi kako bi se provjerilo pridržavanje propisa, dobre kliničke prakse i plana istraživanja.

Ispitanik jest osoba koja sudjeluje u kliničkom ispitivanju.

Ispitivač jest liječnik ili osoba s odgovarajućim stručnim kvalifikacijama za klinička istraživanja odgovorna za vođenje kliničkog istraživanja na mjestu istraživanja.

Ispitivani lijek jest tvar koja se ispituje u kliničkom ispitivanju. Ispitivani lijek ispituje se ili koristi kao lijek usporedbe u kliničkom ispitivanju, a uključuje i lijekove koji imaju odobrenje za stav¬ljanje u promet, ali se upotrebljavaju na drukčiji način od odobrenoga, ili se razlikuju u formulaciji ili pakovanju, ili se koriste kod indikacija za koje nisu odobreni.

Ispitivanje lijeka jest postupak utvrđivanja njegove djelotvornosti, sigurnosti primjene i kakvoće.

Kliničko ispitivanje lijeka jest svako ispitivanje na ljudima koje se provodi u skladu s planom istraživanja, namijenjeno otkrivanju ili provjeri farmakokinetičkih i farmakodinamičkih svojstava lijeka i/ili otkrivanju nuspojava ili interakcija lijekova, radi utvrđivanja sigurnosti primjene i/ili djelotvornosti.

Lijek jest svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprečavanju bolesti kod ljudi.

Međudjelovanje lijekova jest promjena učinka lijeka pri primjeni s nekim drugim lijekom ili više njih. Promjena učinka može se očitovati promijenjenom djelotvornosti ili štetnim učincima.

Nadzor jest čin naručitelja istraživanja kojim se pregledava dokumentacija, mjesto provođenja istraživanja i ostali resursi kako bi se utvrdilo pridržavanje propisa, dobre kliničke prakse i plana istraživanja.

Naručitelj istraživanja jest pravna ili fizička osoba koja je odgovorna za početak, provođenje kliničkog istraživanja i/ili o čijem se trošku provodi kliničko ispitivanje. Naručitelji istraživanja mogu biti akademske zajednice, farmaceutske tvrtke, liječnici pojedinci itd.

Neintervencijsko (opservacijsko) ispitivanje lijeka jest ispitivanje u kojem se ispitivani lijek propisuje u skladu s odobrenjem za stavljanje u promet i prate se određeni podaci o ispitanicima. Bolesnici se liječe sukladno uobičajenoj praksi, a propisivanje lijeka neovisno je o odluci o tome da se bolesnika uključi u ispitivanje. Ne provode se dodatni dijagnostički postupci ni postupci praćenja bolesnika.

Nepristrani svjedok jest osoba koja svjedoči postupku informiranja bolesnika te potpisuje informirani pristanak u slučaju kada ispitanik ne zna ili ne može čitati.

Neovisno etičko povjerenstvo jest samostalno tijelo koje čine zdravstveni radnici i drugi članovi nemedicinske struke čija je zadaća štititi prava, sigurnost i dobrobit ispitanika uključenih u klinička istraživanja te pružiti jamstvo u pogledu te zaštite, među ostalim, izražavajući mišljenje o planu istraživanja, podobnosti ispitivača, pravne osobe u kojoj se provodi ispitivanje, opreme te metodama i dokumentima koji će se koristiti za obavješćivanje ispitanika i dobivanje njihovih suglasnosti na temelju informiranog pristanka.

Nuspojava jest svaka štetna i neželjena reakcija na ispitivani lijek primijenjen u bilo kojoj dozi.

Odobrenje za stavljanje gotovog lijeka u promet (registracija lijeka) jest odobrenje agencije za lijekove i medicinske proizvode kojim se dovršava postupak utvrđivanja kakvoće, djelotvornosti i sigurnosti gotovog lijeka i dobiva suglasnost za stavljanje lijeka u promet.

Placebo jest neaktivna tvar ili postupak, nalik lijeku ili liječenju koje se ispituje, koji nema ljekovita medicinska svojstva te koji se primjenjuje da bi se utvrdilo koliki je utjecaj psihološke reakcije na uspjeh liječenja (placebo učinak).

Plan istraživanja (protokol) jest dokument koji objašnjava razlog i svrhu provođenja istraživanja, kojim se propisuju uvjeti za provođenje istraživanja, raspored pretraga i postupaka koji će se provoditi te u kojem se navode podaci koje je potrebno prikupiti kako bi se dokazalo da je lijek siguran i djelotvoran, kao i način njihove statističke obrade.

Privola (eng. assent) jest suglasnost djeteta za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju koju dijete daje uz informirani pristanak roditelja. Ako je moguće, dobiva se u pisanom obliku.

Probir jest postupak kojim se utvrđuje ispunjava li ispitanik kriterije za uključivanje u ispitivanje.

Randomizacija jest postupak kojim se nasumce određuje razvrstavanje ispitanika za liječenje prema određenom postupku (npr. hoće li biti primijenjena veća ili manja doza ispitivanog lijeka, usporedni lijek ili placebo). To se određuje slučajnim odabirom. Ni ispitanik ni ispitivač ne mogu

utjecati na to kojoj skupini liječenja će ispitanik pripasti. Taj postupak osigurava veću objektivnost podataka dobivenih kliničkim ispitivanjem.

Registracija lijeka – vidjeti Odobrenje za stavljanje gotovog lijeka u promet.

Sigurnost primjene lijeka jest prihvatljiv odnos djelotvornosti i škodljivosti lijeka.

Sljepoća istraživanja jest postupak kojim se osigurava nepristranost ispitanika, ispitivača i naručitelja istraživanja, a znači da im nije poznat podatak u kojoj skupini liječenja se pojedini ispitanik nalazi (npr. koju dozu lijeka dobiva, dobiva li ispitivani lijek, lijek usporedbe ili placebo itd.). Istraživanja se s obzirom na sljepoću dijele u četiri skupine:

a) otvoreno ispitivanje – u njemu i ispitivač i ispitanik znaju kojoj skupini liječenja ispitanik pripada

b) jednostruko slijepo ispitivanje – u njemu ispitanik ne zna, a ispitivač zna kojoj skupini liječenja ispitanik pripada

c) dvostruko slijepo ispitivanje – u njemu ni ispitanik ni ispitivač ne znaju kojoj skupini liječenja ispitanik pripada

d) trostruko slijepo ispitivanje – u njemu ni ispitanik, ni ispitivač, ni osobe koje analiziraju podatke ne znaju kojoj skupini liječenja ispitanik pripada.

Suradljivost ispitanika (eng. compliance) jest ispitanikovo pridržavanje uputa za redovito uzimanje ispitivanog lijeka te ostalih obveza propisanih planom istraživanja.

Štetan događaj jest svaki štetan i neželjen znak, simptom ili bolest (uključujući i odstupanja u laboratorijskim nalazima) vremenski povezan s primjenom lijeka, a koji uzročno-posljedično ne mora biti povezan s primjenom lijeka.

Uputa za ispitivače jest dokument u kojem su prikazani svi rezultati do tada provedenih kliničkih i nekliničkih istraživanja lijeka. U tom dokumentu navedene su sve stručnjacima potrebne spoznaje kako bi bili upoznati sa svojstvima lijeka.

Usporedni lijek jest lijek koji se koristi u kliničkom ispitivanju kako bi se djelotvornost ispitivanog lijeka mogla usporediti s onom već registriranoga lijeka.

7. LITERATURA

1. Stjepan Gamulin, KLINIČKA ISTRAŽIVANJA, Medicinska Naklada. Zagreb 2015,

2. http://www.klinickaispitivanja/link/klinicka-istrazivanja

3. http://www.berlin-chemie.rs/Kompanija/Istrazivanje-i-razvoj/Klinicka-istrazivanja

Slike preuzete sa:

https://www.google.ba/search?q=klinicka+istrazivanja&client=opera&biw=1280&bih=700&noj=1&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwi2pZDi9O_JAhVpc3IKHddYC68Q_AUICCgB#imgrc=JYNoeLlsXOKpdM%3A