IVAN LEVAČIĆ Od Virja do Karlovca

Karlovačka županija Izradile učenice: Grad Karlovac Lucija Car, 8.b Osnovna škola Dubovac Paula Cerovac, 8.b

Mentor: Ivo Makarić

Školska godina 2011./2012.

2

Sadržaj

Uvod 3

Virje 5

Djetinjstvo i mladost 7

Kako sam si priuštio prvi bicikl 9

Postao sam član „Podravca“ u Virju 10

Obitelj 11

Sportske utrke Ivana Levačića (1949.-1963.) 12

Levačić najbolji biciklista Jugoslavije 14

Najveći sportski rezultati i priznanja Ivana Levačića – Maconje 16

Život Ivana Levačića nakon sportske karijere 17

Zaključak 23

3

Uvod

Odlične smo učenice osmog razreda OŠ Dubovac u Karlovcu. Podjednako volimo

sve nastavne predmete. Do sada smo uspješno sudjelovale na brojnim školskim i

županijskim natjecanjima, ali nikada nismo radile stvaralački projekt. Kada nam je

nastavnik povijesti u razredu predložio takav rad odmah smo pristale i uključile se u

grupu povjesničara. Želja nam je bila pisati o nekom poznatom Karlovčanu. Dvoumile

smo se o kome pisati i istraživati. Razmišljale smo o mnogim poznatim Karlovčanima iz

područja znanosti, umjetnosti, politike, kulture. Na kraju smo se opredjelile za osobu iz

područja sporta. Izabrale smo istražiti i osvijetliti lik i sportsku aktivnost gospodina Ivana

Levačića. Razloga ima više, a mi smo se odredile za njega iz sljedećih razloga.

Ivan Levačić živi u naselju Dubovac. Redovito je s nama na misi u svetištu sv. Josipa. Moj

djed Nikola (Mika) Zaborski (koji je bio biciklistički dužnosnik) i Matija (Mata) Zaborski

(odlični klupski vozač) doveli su ga 1958. u Karlovac da vozi za istoimeni biciklistički klub.

Od tada je gospodin Levačić žitelj našega grada. Svojim uspjesima promovirao je i naš

grad. Moj djed usadio je gospodinu Levačiću ljubav i znanja o pčelama. (pa je danas

gospodin Levačić jedan od najvećih i najpoznatijih karlovačkih pčelara).

Što smo ovim radom željele istražiti?

Željele smo saznati od kuda potječe Levačić? Kako i gdje je proveo svoje djetinjstvo? Kako

se i kada počeo baviti biciklizmom?

Cilj nam je kronološki istražiti i zabilježiti trke i uspjehe na njima. Koja velika priznanja je

Levačić dobio za svoja sportska dostignuća? Gdje je Levačić u odnosu na ostale brojne

bicikliste u ondašnjoj Jugoslaviji? Kakva je perspektiva sportskog biciklizma danas?

Pokušat ćemo saznati što više o Levačićevom djetinjstvu, mladosti, obiteljskom životu i

hobijima. Želimo upoznati kroz ovaj projekt gospodina Levačića kao običnog i dragog

čovjeka, a ne samo kao sportskog asa.

4

Kako to ostvariti?

Proučiti znanstvenu i popularnu literaturu o Ivanu Levačiću.

Pročitati novinske članke iz tog vremena.

Razgovarati s gospodinom Levačićem.

Istraživati na terenu – crkva, dom, Virje, Veljun.

Koji nam je cilj?

Ovim projektom želimo popularizirati sport – posebno biciklizam.

Promovirati zaslužne, a zaboravljene Karlovčane.

Širem čitateljstvu približiti sportske rezultate Ivana Levačića u prošlosti i

nepoznatog i manje poznatog Levačića nakon sportske karijere.

Ovaj projekt staviti na internetsku web stranicu.

5

Virje

Naselje Virje se nekad nazivalo Prodavić. Nalazi se na obali rijeke Zdelje u Koprivničko-

križevačkoj županiji 15 km jugoistočno od grada Virovitice. Virje ima oko 4000

stanovnika. Danas je i općinsko središte. Po broju stanovnika Virje je nekad bilo najveće

selo u Hrvatskoj. Stanovnici se bave poljodjelstvom (žitarice, vinova loza, voće i povrće) i

stočarstvom. U Virju je razvijena i prerađivačka industrija. Prerađuje se voće i povrće,

proizvode alkoholna i bezalkoholna pića. Tu se nalazi terminal Jadranskog naftovoda

(JANAF). U blizini su ležišta zemnog plina (Molve). Naseljem dominira kasnobarokna

župna crkva sv. Martina. U Virju se nalazi dominikanski samostan i zavičajni muzej. Virje

je poznato po mirnim i vrijednim žiteljima, slikarima naivcima i poznatim biciklistima.

Najpoznatiji biciklist iz Virja je svakako Ivan Levačić. U zavičajnom muzeju jedna soba je

posvećena upravo njemu. Tu se nalaze brojna Levačićeva priznanja, pokali, nagrade i

fotografije. Beskrajne ravnice i blizina crkve odredile su Levačićev životni put u sportskom

i duhovnom smjeru. Nije nimalo čudno i iznenađujuće što je takav biciklistički as stasao

upravo tu, u beskrajno dugačkim podravskim puteljcima i cestama.

Sl. 1 Kasnobarokna crkva sv. Martina - u njoj je Levačić kršten

6

Sl. 2 Zgrada nove osnovne škole u Virju

Sl. 3 Bračni par Levačić uz Levačićev pano u Virju (50. godišnjica braka)

7

Djetinjstvo i mladost

Ivan Levačić rođen je u Virju 25. kolovoza 1931. godine. Roditelji su mu bili Martin i

Magdica. Živjeli su na selu i bavili se poljoprivredom. Ivan je imao brata Stjepana i sestre

Josipu i Slavicu. Sestra Slavica je jedina živa.

Živjelo se teškim i mukotrpnim životom. Radilo se cijele dane. U takvom okruženju Ivan je

stjecao radne navike i pravilan odnos prema svim ljudskim i kršćanskim vrijednostima.

Najviše slobodnog vremena provodio je na potoku Zdelja. To je potok s puno virova i

mlinova. „Ispot opusta kod mlinova naučil sam plivati.“ Potok Zdelja utječe u rijeku

Bistru, a Bistra u rijeku Dravu. Od Virja do Drave je petnaest kilometara. Ivan je često s

dečkima bježao prema Dravi i tu su mu se, valjda, i širila pluća.

Pučku školu počeo je pohađati 1939. godine. Školovanje je nastavio u doba NDH-a, a u

FNRJ završio je tadašnju sedmoljetku. Tati je trebao na selu pa nije nastavio školovanje u

srednjoj školi. Radio je sve poljoprivredne poslove. (kopao, orao, kosio, sušio sijeno,

čuvao i brigovao o blagu i konjima, radio sve poslove u vinogradu, spremao drva za zimu,

a pomagao je i drugima u selu.) U slobodno vrijeme igrao je krpenjačom nogomet, kupao

se u Zdelji i vozio prvi bicikl. Bio je to kontraš Puh. O svom školovanju u pučkoj školi Ivan

Levačić je u knjizi „Veliki Levačić“ izjavio.

„Kad sem ja išel trideset i devete u pučku školu u Virju na čitanke je bila slika Petra

Karađorđevića. Doma je papa imal „Dijamant“ bicikl na jednu brzinu. Gume su bile

drotarice. Onda ni bilo asfalta pa su se gume puno puta na putu prepiškale i mi smo

morali onda nutarnje krpati, a vanjske šivati debelim koncem kojega je baka prela. Tak

smo se mogli voziti po dvorišču, onak malo, u krug. To je bio brat Stjepan, onda mlađa

sestra Slavica i starija Josipa. Mi smo špagom vezali vanjsku gumu i onda se vozili po

dvorišču i brojili jen drugome krugove. „Sad je dosta, idem ja!“ , vikale bi sestre, jer bi se

svaki od nas smio voziti samo po dva ili tri kruga. Kako smo bili mali, držali smo se za

ramu desnom rukom, a lijevom za guvernal. Taj bicikl je bil uvijek neispravan pa sam ja

bežal prema Dravi za dečkima i tu su se, valjda, moja pluća širila i jačala. Pučku školu sam

išel za vrijeme rata. Čas bi po selu hodili ustaši, čas Nijemci i, na kraju partizani, jer je

8

blizu Virja Bilogora, gdje su bili partizani. Svaku subotu se održavalo sajmište za stoku u

selu na istom onom mjestu gdje smo mi inače igrali nogomet. Složili bi krpenjaču od

čarape i ispunili je krpama i igrali se s njom dok se ne raspadne. Od sestara Slavica je

otišla u Zagreb da bi se zeškolala za učiteljicu, ali se onda zalubila i udala pa ni završila

školu. Sestra Slavica mi je jako zamerila kaj sam to izjavil.“

Sl. 4 Ivan Levačić sa bratom Stjepanom i sestrama Josipom i Slavicom

9

Kako sam si priuštio prvi bicikl

Na svoj prvi bicikl Levačić je sjeo 1947. godine, kad mu je bilo šesnaest godina. Bilo je to

koncem zime... Na njihovom seljačkom gospodarstvu na kom je, od dvije sestre i jednog

brata, Ivan ostao sam da radi najteže poslove i da dohrani roditelje, nije u to doba bilo

mnogo posla: to je doba kad se seljaci odmaraju, priređuju svatove, trijebe kukuruz i

veoma često odlaze na meljavu. Dosadno je bilo Ivanu tih kratkih zimskih dana, pa je

počeo razmišljati o tome da se negdje u slobodno vrijeme zaposli, da zaradi koji dinar, da

si nešto može priuštiti... Bicikl, na primjer, kojeg imaju toliki dečki u selu!

Upravo su na željezničkoj stanici podizali koševe za uskladištenje kukuruza. Ivan se

prijavio za radnika i radio sve što mu se naredilo: dovozio kolima materijal, zemlju,

pijesak, dvorio zidare, trčkarao kud ga se poslalo... Kad mu je bila isplaćena zarada, kupio

je stari bicikl marke „Puch“, na kojeg je već davno bacio oko, a koji će ga doskora uvesti u

sportski svijet i služiti do 1956. godine.

Još je ležao snijeg po krovovima virovskih kuća, po dvorištima i cestama nije bilo za

vožnju, a Ivan je brižno čistio, podmazivao i pripremao svoj „Puch“, da se na njemu, na

svom vlastitom vozilu, kad nastupe lijepi proljetni dani, vozika po rodnom mjestu, pa

dalje u vinograd, u polje, u susjedna sela, na sajmove, zabave...

Sl. 5 Levačić u dresu „Podravca“ iz Virja

10

Postao sam član „Podravca“ u Virju

U biciklistički klub učlanio sam se 1949. godine. Te godine za 1. maj u Virju je bio

organiziran biciklistički „Omladinski slet“. Pitao sam organizatore da li bi mogao

sudjelovati u utrci oko Virja. Dozvolili su mi. Kad sam došao na start stavili su me na

zadnje mjesto jer nisam bio član biciklističkog kluba. U trci sam ih sve prestigao i

uvjerljivo prvi došao na cilj.

Tada sam postao član Podravca u Virju. Započela je moja sportska karijera. Roditelji su

bili protiv toga da se bavim biciklizmom. To će vam najbolje dočarati ova priča.

Nakon što sam pobijedio u utrci u Austriji i došao u selo sreo sam susjeda koji mi je rekao

da mi ima nešto hitno za ispričati: „Sreo sam tvog tatu i čestitam ja njemu! Martine, tvoj

Ivo je prvi u Austriji!“, a tata njemu: „Nemoj mi ništa čestitati, nije mi drago, bolje da je

pao i da se razbio pa se više ne bi utrkivao, ali sada će opet ići na utrke!“ Kad sam tati

rekao da moram na trening on bi mi odgovorio: „Kakav trening, danas moramo kositi

travu!“

Iz ovih i ovakvih razloga nisam puno trenirao. Za mene je trening bio rad na poljoprivredi

i vožnja biciklom. Tu sam stjecao kondiciju i širila su mi se pluća. Moj cilj je bio na svakoj

utrci biti prvi; u startu sam pokušao sve prestići i to mi je 1949. godine na svim utrkama

uspjelo.

11

Obitelj

Ivan Levačić oženio je suprugu Maricu 7. studenoga 1954. godine. O tome nam je Ivan

rekao: „Moja sadašnja žena je živjela blizu moje tete pa sam je često viđao odmalena.

Oduvijek smo se zezali, igrali, trčkarali i tako smo se zaljubili.“ U braku im se rodila kćerka

Mirjana 1958. godine. Gospodin Levačić ima unuke Martinu i Mladena. Svi su oni bili

učenici naše škole. Unuci ne pokazuju posebni interes za sport. Danas gospodin Levačić

sa svojom suprugom i kćerkinom obitelji živi u prekrasnoj kući u Supilovoj ulici, u naselju

Dubovac, u gradu Karlovcu.

Sl. 6 Levačić sa suprugom i roditeljima Martinom i Magdicom

12

Sportski utrke Ivana Levačića (1949. – 1963.)

GODINA NAZIV UTRKE PLASMAN NAPOMENE

1949. OMLADINSKI SLET U VIRJU 1. KRENUO SA ZADNJEG MJESTA

PRVA TRKA ZA KLUB „PODRAVAC“ 1. PRVI PUT U BICIKLISTIČKOJ OPREMI

BICIKLISTIČKA TRKA U NOVIGRADU 3. VOZIO NA KONTRAŠU, A OSTALI NA TRKAĆIM BICIKLIMA

1950. KOPRIVNICA-PETERANEC, ĐELEKOVEC, KOPRIVNICA

1. VOZIO NA KONTRAŠU „PUCHU“

PRVENSTVO HRVATSKE NA KONTRAŠIMA 1. 10 MINUTA PRIJE SVIH

PRVENSTVO HRVATSKE U ZAGREBU 1.

1951. JUNIORSKO PRVENSTVO HRVATSKE 1. VOZIO ZA „DINAMO“ ZAGREB

JUNIORSKA TRKA KROZ ISTRU 3. PRVI PUT DOŽIVIO VOŽNJU NIZBRDO SPECIJALKOM – TEŽAK PAD

BICIKLISTIČKA UTRKA U AUSTRIJI 1. TANCAL SAM S AUSTRIJANKAMA

IZABRANA TRKA ZA PRVENSTVO SVIJETA U MILANU

2. NITKO NIJE IŠAO POZVAN U ARMIJU

1952.

JNA VOJSKA

JNA

1953. JNA – SKRAĆEN VOJNI ROK SA 3 NA 2 GODINE

1954. NISAM VOZIO. OŽENIO SE. PRODAO SPECIJALKU.

1955. POČEO TRENIRATI I VOZITI ZA „TORPEDO“ IZ KOPRIVNICE

1956. BICIKLISTIČKO PRBENSTVO JUGOSLAVIJE 1. SUSRET S MLADENOM DELIĆEM

TRKA OKO MAKEDONIJE 1.

TRKA KROZ EUROPU 1. ČESTITAO MI FAUSTO COPPI

1957. PRAG – BERLIN – VARŠAVA ODUSTAO TREĆI NAKON 3 ETAPE, TEŠKA POVREDA - BOLNICA

TRKA OKO „DONJE AUSTRIJE“ 3. BEZ PIĆA I HRANE

CESTOVNA UTRKA „KROZ JUGOSLAVIJU“ 2. VOZILO SE 5 ETAPA

TRKA MIRA „PRAG – BERLIN – VARŠAVA“ 20.

TRKA OKO POLJSKE 3. DOBIO RUSKI SAT AUTOMATIK

1958. TRKA „OKO DONJE AUSTRIJE I ŠTAJERSKE“

1. POBRAO MNOGE NAGRADE

MEĐUNARODNA CESTOVNA UTRKA JUGOSLAVIJA – MAĐARSKA

1. U VRHUNSKOJ FORMI

„VARŠAVA – BERLIN – PRAG“ XII ETAPA 10. ISPUNIO NORMU ZA OLIMPIJSKE IGRE

TRKA U MAKEDONIJI 1. NOVČANA NAGRADA I ZLATNI SAT

1959. UTRKA MIRA BERLIN – PRAG - VARŠAVA 51.

MEĐUNARODNA UTRKA „OKO AUSTRIJE I DONJE ŠTAJERSKE“

1.

KRAJ 4.

MEĐUNARODNA BICIKLISTIČKA UTRKA „KROZ JUGOSLAVIJU“

4. POBJEDNIK HUGENS IZ NIZOZEMSKE

13

CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „OKO BEOGRADA“

4. VOZIO ZA BICIKLISTIČKI KLUB KARLOVAC

1960. TRKA KROZ JUGOSLAVIJU 2. EKIPA JUGOSLAVIJE 1. ŽIROVNIK, VALČIĆ, LEVAČIĆ,PETROVIĆ

CESTOVNO DRŽAVNO PRVENSTVO 2. MOGAO SAM I BOLJE

CESTOVNA TRKA OKO BEOGRADA 2. U FINIŠU UTRKE ODLETIO U JARAK PORED CESTE

UTRKA MIRA PRAG – VARŠAVA – BERLIN 23. ODLIČNO POSJEĆENE. KRASNO NAVIJANJE. VELIKE HLADNOĆE.

XVII. OLIMPIJADA RIM 1960. CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA 175 KM

13. U VREMENU POBJEDNIKA KAPITANOVA IZ SSSR-a – JUGOSLAVIJA 15

1961. TRKA KROZ JUGOSLAVIJU XI. ETAPA 1493 KM

1. KONAČNO OSVOJIO PRVO MJESTO NA UTRCI „KROZ JUGOSLAVIJU“

TOUR DEL’ AVENIR XIV. ETAPA 2209 KM 5. NESLUŽBENO AMATERSKO PRVENSTVO SVIJETA. PONUDA ZA PROFESIONALCE.

TRKA MIRA BERLIN – PRAG - VARŠAVA 10. PO KRVI LIJEČNICI USTANOVILI KOLIKO SAM KM PROVEZAO NA TRENINGU

CESTOVNA UTRKA „OKO BEOGRADA“ 2. ČESTITAO MI STJEPAN LJUBIĆ

1962. TRKA OKO TUNISA X ETAPA 1527 KM 25. NISAM SE OPORAVIO OD POVREDE. VOZIO PREKO PJEŠČANIH NANOSA.

JADRANSKA MAGISTRALA 5. VOZIO ZA KARLOVAC

CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „KROZ HRVATSKU I SLOVENIJU“

7. ŠEBENIK JE VELIKI SPORTAŠ. PUNO PUTA MI JE POMOGAO.

CESTOVNA UTRKA OKO MAKEDONIJE 1. SVI SU NAVIJALI ZA MENE

TRKA KROZ JUGOSLAVIJU 11. EKIPA ŠKERL, ŠEBENIK, LEVAČIĆ

1963. CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „JADRANSKA MAGISTRALA“

8. VOZIO ZA KARLOVAC. MANJE TRENIRAO.

MEĐUNARODNA CESTOVNA UTRKA OKO KANADE – „SENT LORENC“

11. „NAPRIJED MACONJA!“ NAVIJAO JE STJEPAN MURGIĆ IZ VIRJA

CESTOVNA BICIKLISTIČKA UTRKA „OKO JUGOSLAVIJE“

3. KRIVO SU ME OBAVIJESTILI O STARTU UTRKE. OBITELJI ODNIO POKLONE.

TRKA KROZ AUSTRIJU 1. MOJA POSLJEDNJA UTRKA, ALI JA TO TADA NISAM ZNAO

14

Levačić najbolji biciklista Jugoslavije

Po ovom kriteriju su sportske novosti birale najbolje bicikliste Hrvatske i Jugoslavije za

period od 1945. – 1965. godine

Ključ bodovanja za najboljeg biciklistu

Svjetsko prvenstvo Plasman u prvih 10 - 20 bodova Plasman u prvih 20 - 10 bodova Prvenstvo Jugoslavije Titula šampiona - 10 bodova Olimpijske igre Plasman u prvih 10 - 20 bodova Plasman u prvih 20 - 10 bodova Kroz Jugoslaviju Prvo mjesto - 20 bodova Drugo mjesto - 15 bodova Treće mjesto - 10 bodova Pobjeda u etapi - 5 bodova

Trka kroz Hrvatsku i Sloveniju Prvo mjesto - 10 bodova Drugo mjesto - 5 bodova Treće mjesto - 2 boda Kroz Srbiju Prvo mjesto - 5 bodova Trka mira Plasman u prvih 10 - 20 bodova Plasman u prvih 20 - 15 bodova Plasman u prvih 30 - 7 bodova Pobjeda u etapi - 10 bodova Tour del’ Avenir Plasman u prvih 10 - 30 bodova Plasman u prvih 20 - 15 bodova Plasman u prvih 30 - 7 bodova Pobjeda u etapi - 10 bodova Osvajanje Vršića Prvo mjesto na planinskom cilju - 10 bodova

15

Sl. 7 Levačić najbolji biciklista Jugoslavije svih vremena

REDOSLIJED:

1. Ivan Levačić 152 boda

2. Veselin Petrović 135 bodova

3. Nevio Valčić 117 bodova 4. Janez Žirovnik 107 bodova

5. Andrej Boltežar 84 boda

6. Florijan Valenčić 80 bodova

7. Franc Škerl 70 bodova

8. Aleksandar Zorić 60 bodova

9. Jože Roner 50 bodova 10. Milan Poredski 45 bodova

Iz tablice je vidljivo da je Ivan Levačić bio najbolji biciklista Hrvatske i Jugoslavije. Isto

bodovanje je provedeno i 1971. godine. Ivan Levačić je i tada bio uvjerljivo prvi. Godine

1975. „Sportske novosti“ su proglasile Ivana Levačića najboljim biciklistom Jugoslavije

svih vremena.

Čestitke!

16

Najveći sportski rezultati i priznanja Ivana

Levačića – Maconje

U sportskoj karijeri Ivan Levačić je vozio za biciklističke klubove „Podravac“ iz Virja,

„Dinamo“ iz Zagreba, „Torpedo“ iz Koprivnice te karlovačke biciklističke klubove

„Karlovac“ i „Metalac“.

Sedam godina za redom nastupio je na utrci „Kroz Jugoslaviju“. 1961. godine bio je prvi.

Na utrci najboljih sportskih amatera, „Tour del’ Avenir“ 1961. godine bio je peti. Tada je

dobio ponudu da prijeđe u profesionalce. Nastupio je 1960. na olimpijskim igrama u

Rimu.

Sedam puta je nastupio na utrci mira Berlin – Prag – Varšava. Četiri puta je nastupio na

svjetskim prvenstvima u cestovnoj vožnji. Vozio je na cestovnim državnim prvenstvima,

višeetapnim i jednodnevnim trkama u zemlji i inozemstvu. Često i rado je vozio

memorijalne trke. U karijeri je biciklom prevezao preko 200000 km.

Za najboljeg sportaša izabran je 1960., 1961. i 1962. godine.

U anketi provedenoj 1963. bio 4. najbolji sportaš.

Dobitnik je priznanja jugoslavenskog saveza Organizacija za fizičku kulturu 1966. godine.

Dobio je priznanje za dugogodišnje djelovanje u biciklističkom sportu 1979. godine.

Najbolji je biciklista Jugoslavije svih vremena. Vozio je u doba amaterizma. Biciklizam mu

nije priuštio životnu egzistenciju, ali mu je priuštio brojne sportske i životne radosti.

“Bez biciklizma ja ne bih bio ovaj i ovakav čovjek.“

Sl. 8 Levačić u svečanoj odjeći reprezentacije – na Olimpijskim igrama u Rimu 1960.

17

Život Ivana Levačića nakon sportske karijere

Sportskim biciklizmom prestao se baviti 1963. godine. Razlozi prestanka su bili ozljeda, ali

i nerazumijevanje rukovodioca u tvornici „Kordun“ u kojoj sam radio kao alatničar u

alatnici. Uz biciklizam me vežu brojne lijepe uspomene. Uživao sam u pobjedama i

dobrim plasmanima. Upoznao sam cijelu Hrvatsku i Jugoslaviju, veći dio Europe, Sjevernu

Afriku i Kanadu. Upoznao sam mnoge bicikliste. S mnogima sam ostao u prijateljskim

odnosima. Nažalost, većina ih je umrla. Posebno pamtim utrke mira na relaciji Berlin –

Prag – Varšava jer su bile odlično organizirane s puno gledatelja. Pamtim i sve trke kroz

Jugoslaviju. Osobno mu je najdraža utrka oko Francuske i osvojeno peto mjesto.

Neke stvari teško zaboravljam:

Ljudi iz Beograda su mi se rugali. Zvali su me seljakom, izrugivali se mom biciklu i

govorili da prestanem voziti.

Stalno se favorizirao Veselin, Veso Petrović iz Beograda kako bi on uvijek od nas

bio najbolje plasiran. Ja to nisam trpio i vozio sam za što bolji osobni plasman, a

time i ekipe.

„Često su mi kvare delali na biciklu samo da Veso bude bolji.“

Nisu me drugi put pustili na utrku oko Francuske pravdajući se da moj pasoš nije

došao u Beograd. Tada sam trebao dobiti isplatu za osvojeno peto mjesto na trci

1961. godine. A imao sam i ponudu da prijeđem u profesionalce. Toga su se bojali.

U tvornici „Kordun“ radio je devet godina. Nakon toga se gospodin Levačić počeo baviti

uzgojem pilića. Kupio je kamion i počeo se baviti autoprevozništvom. Taj posao je radio

do 1988. godine kada je otišao u zasluženu mirovinu. Kamionom je prevozio mnogim

pčelarima pčele na ispašu. Uz pčelare se Levačić zainteresirao za pčelarstvo. U početku

mu je to bio hobi, a danas dodatni posao i lijep izvor prihoda.

Pčelinjak s više od osamdeset košnica mu je stacioniran na Veljunu blizu Slunja. Tu su

prekrasne livade i pašnjaci, puno djeteline smiljke, crnogorična šuma, puno kestena i

bagrema. Pčele uživaju u netaknutoj prirodi i proizvode mnogo kvalitetnog meda. Imale

smo prigodu obići Veljun i sve to vidjeti. Gospodin Levačić nam je sve pokazao o pčelama

i lijepo nas ugostio. U slobodno vrijeme gospodin Levačić odmara, obilazi pčele, uređuje

18

prostor oko kuće, druži se s prijateljima i nekadašnjim sportskim rivalima. Nedjeljom je

obavezno u crkvi. Čita novine i gleda televiziju.

Sl. 9 Gospodin Levačić sa mentorom projekta Makarićem ispred pčelinjaka u Veljunu

Sl. 10 Levačićev kamion sa pčelama u Veljunu kod Slunja

Autorica projekta Lucija Car na slici desno

19

Sl. 11 Gospodin Levačić redovito je na nedjeljnoj misi u Svetištu sv. Josipa u Karlovcu

Sl. 12 Autorica projekta Paula Cerovac Sl. 13 Povelja počasnog pred Levačićevom kućom u Supilovoj građanina općine Virje

20

Sl. 14 Levačić najbolji sportaš grada Sl. 15 Najbolji biciklista Jugoslavije Karlovca 1961.

Sl. 16 Levačić i Žirovnik suparnici, ali i prijatelji

Druže se i danas

21

Sl. 17 Jarun-jedna od rijetkih biciklističkih staza u Hrvatskoj

22

Sl. 18 Umjetnička slika podravskog naivca za 50 godina braka

Ivan na biciklu prosi izabranicu svoga srca

23

Zaključak

Uspjele smo saznati i odgovoriti na većinu postavljenih ciljeva ovog istraživačkog rada.

Posebno nas je zanimalo kakav je odnos države prema zaslužnim sportašima bio nekad i

danas? Kako se klub, grad i zemlja odužuje zaslužnim sportašima? Kakva je perspektiva

rekreativnog i sportskog biciklizma danas u Hrvatskoj. Razgovarajući sa gospodinom

Levačićem o tim pitanjima zabilježile smo njegove misli, razmišljanja i ocjene. Država se

premalo brine o vrhunskim sportašima. Bivša FNRJ je kroz naše uspjehe promovirala prije

svega sebe i svoju politiku. Naše utrke su bile medijski praćene, ali smo isčitavali da su

naši uspjesi i iznimni rezultati posljedica sustavne brige države o sportu. To svakako nije

bilo tako. Tim više što smo bili amateri, a ja i bez profesije. Republika Hrvatska čini

napore da mirovinama osigura vrhunskim rezultatima bezbrižnu starost. Kako se meni

društvo odužilo za biciklističke uspjehe? Moje rodno Virje proglasilo me je počasnim

građaninom. Svake godine na blagdan sv. Martina kada je i dan općine prisustvujem

svečanoj sjednici općinske skupštine. U Virju postoji zavičajni muzej. Jedna soba je

posvećena sportu. U toj sobi je i Levačićeva vitrina. Tu se čuvaju brojna moja priznanja,

medalje, diplome, pehari, dresovi iz sportskih dana. Tu su i sve knjige napisane o meni

kao i brojni novinski članci. Pred školom je veliki pano s mojom slikom i opisom mojih

sportskih postignuća. Takav isti pano nalazi se i na biciklističkoj stazi na Jarunu u gradu

Zagrebu. Na to sam vrlo ponosan. Nažalost, grad Karlovac nije ništa učinio u očuvanju od

zaborava slavne biciklističke prošlosti. Šezdesetih godina biciklistički klub Karlovac je bio

momčadski prvak Jugoslavije. Tada sam ja vozio za taj klub. Ne znam je li danas postoji

registrirani biciklistički klub u Karlovcu. Kada bi i htjeli nemamo se gdje sastajati mi bivši

biciklisti. Kakva je budućnost rekreativnog, a posebno sportskog biciklizma? Mislim da je

budućnost biciklizma loša i s malo perspektive. Biciklizam je zdrav sport. To je i masovni

sport. Svakom čovjeku, pogotovo mladim ljudima, bih ga poželio. Nažalost, mladi ljudi

sve manje voze bicikl. Mladi sjede uz televiziju, kompjutore ili u kafićima. Sport ih sve

manje zanima. Vole oktanske mirise i motore. Bicikla danas ima svih mogućih vrsta i

dostupni su svima. Nema biciklističkih staza. Grade se autoputevi i brze ceste. Grade se u

gradovima nogostupi i trotoari. Tu za bicikliste ima sve manje mjesta. Prvomajska

karlovačka biciklijada je hvalevrijedna manifestacija koja pokazuje da interes kod djece i

mladih za biciklizmom postoji, ali treba napraviti biciklističke ceste ili kružne gradske

24

biciklističke staze. Na tom planu dosta radi Istra, a o susjednoj Sloveniji da i ne govorim.

Najviše se družim sa mojim reprezentativnim biciklističkim drugovima iz Slovenije. S

takvim razmišljanjima gospodina Levačića došle smo do kraja projekta. Svi materijali nisu

mogli naći mjesto u ovom projektu. Divile smo se vitalnosti i dobrom pamćenju našeg

junaka. U ušima nam još odzvanja melodija Ivanovog zavičajnog govora. Druženje i

razgovori sa gospodinom Levačićem bilo nam je nezaboravno iskustvo. Želja nam je da

ovim projektom populariziramo biciklizam te da se u gradu ostvare Ivanove želje glede

omasovljenja i razvoja kvalitetnog biciklističkog sporta. Gospodinu Levačiću zahvaljujemo

na suradnji. Želimo mu dobro zdravlje i dug život.

25

Slikovni materijal

Fotografija na naslovnici: Rodna kuća Ivana Levačića u Virju (Levačićev

privatni album)

Fotografija na zadnjoj stranici: Ivan Levačić pred svojom kućom u

Supilovoj ulici u Karlovcu

Sl. 1, sl. 2, sl. 9 – sl. 15, sl. 17 – sl. 19 – vlastite fotografije

Sl. 3, sl. 4, sl. 6, sl. 8, sl. 16 – Levačićev privatni album

Sl. 5, sl. 7 - http://zkahlina.ca/cro/?p=4211

26

Literatura

1. Kadumija, Mato. Levačić : pedeset godina sportskog društva „Podravac“ Virje. Virje,

1958.

2. Časopis Biciklizam „Kroz Jugoslaviju“: broj 6/1956, 8/1957, 4/1959, 2/1961

3. Matišin, Martin. Ivan Levačić: hrvatska biciklistička legenda: sto godina sportskog

društva „Podravac“ Virje. Virje, 2008.

4. Švegar, Zdravko. Karlovac: grad sporta (1880. – 1985.). SIZ fizičke kulture Karlovac:

Karlovac, 1987.

5. Trumbetaš, Drago. Veliki Levačić: razgovori o biciklističkim utrkama (1949. – 1963.).

6. Arhiv sportskog društva „Podravac“ Virje

7. Arhiv Ivana Levačića, Karlovac, Supilova 4