Download pdf - Istarski Kašteli

965GRAEVINAR 64 (2012) 11

Graevinar 11/2012IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

Pazinska je utvrda uspjeno odolijevala mletakim opsadama za Uskokog rata koji je bio poguban za meusobne odnose hrvatskog stanovnitva u Istri jer su u borbama i pljakama sudjelovali i "Beneani" i "Kraljevci"

Preostale utvrde u Pazinu i okolici

ISTARSKI KATELI

PRIPREMILI:Kreimir Regan i Branko Nadilo

Pazin (tal. Pisino) povijesno je i uprav-no sredite negdanje Pazinske kneije i sadanje Istarske upanije. tovie o tisuljetnom postojanju Pazinskoga ka-tela postoji pismena potvrda, povelja kojom je njemaki car Oton II. u Veroni 7. lipnja 983. osnaio prijanju darov-nicu iz 931. Castruma Pisinuma pazin-skom biskupu povijesno upitnoga ital-skog kralja Huga Provansalskog. Ispra-va je i prvo spominjanje grada Pazina, a ujedno bi trebala znaiti da je utvrda na istom mjestu postojala i prije. Sudbina je Pazina stoljeima povezana s njego-vom utvrdom i po njoj je grad i nazvan iako je etimologija nepoznata, ali sa-svim sigurno potjee iz predromanskih vremena (neuvjerljiva su objanjenja da potjee od glagola "paziti"). Nazivala se Pisin, Pasino, Mitterburg (u njemakim urbarima 15. i 16. st.), Pasina, Pisinum i Castello Montecuccoli.

Nastanak i povijesni prikaz

Iako se prema talijanskom nazivu i da-nas naziva katelom, ipak to nije u kla-sifikaciji fortifikacijske arhitekture jer je i nastao znatno prije. Radi se o pravom zamku, burgu ili gradu, dakle utvrdi uz koju se razvilo naselje i u tome je gotovo tipian primjer. Ono u emu se razlikuje od svih istarskih, a i mnogih drugih sli-nih utvrda jest to to nije poput okol-nih starih gradia smjetena akropolski na vrhu brijega, ve nad 130 m strmim ponorom, zapravo gotovo na najnioj toki grada. To je jedna od najstarijih i najveih istarskih utvrda koja u cijelosti prevladava gradskim sreditem.

Pazinski je katel spomenik kulture prve kategorije i unato svojoj velikoj starosti pripada najbolje ouvanim istarskim i

hrvatskim utvrdama

Ne treba posebno isticati da je Pazinski katel spomenik kulture prve kategorije i da unato svojoj velikoj starosti pri-pada najbolje ouvanim istarskim, ali i hrvatskim utvrdama. Smjeten je na vapnenakom breuljku iznad Pazin-ske jame u koju ponire rjeica Pazinica. Ispred Katela na dugoj i uskoj zaravni nastalo je utvreno predgrae sa sta-rim plemikim kuama (13.-17. st.), dok su kue puana i obrtnika izgraene u otvorenom oko sajmenog trga i uzdu

dvaju prilaznih putova. Ve je za prvog spominjanja u povijesnim izvorima Pazinski katel bio jednostavna i ro-busna konstrukcija u obliku izduenog pravokutnika s prizemljem i dva kata, s

prislonjenom kvadratnom kulom i zidi-nama, koje su uz druge graevine uklju-ivale i kapelicu posveenu Bogorodici te jedan mali zvonik.Polovicom 12. st. utvrda i posjed da-rovnicom postaju vlasnitvo grofa Me-nharda von Schwarzenburga, osnivaa Pazinske kneije ili grofovije. Izumira-njem Menhardova roda 1248., Pazinska kneija udajom prelazi u vlasnitvo Go-rikih grofova, ali smru Alberta IV. (koji se osim Gorikim nazivao i grofom od Pazina) nasljednim je ugovorom 1374. pripala Habsburgovcima kao privatni posjed. Slobodno se dakle moe rei da su Pazin i njegova ira okolica od svih naih krajeva najdue bili u vlasnitvu i pod vlau habsburke dinastije goto-vo 650 godina. Habsburgovci su Pazin-sku kneiju davali u zakup ili kao zalog

Pazin na veduti J. W. Valvasora

966 GRAEVINAR 64 (2012) 11

Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

za zajmove, na kraju i kao feude svojim velmoama. Tada posjedom i Katelom upravljaju razni namjesnici i kapetani kao upravitelji alodijalnog dobra (feuda), sve do 1848. i ukidanja feudalnih odno-sa. Valja ipak istaknuti da je to podru-je, iako su vlasnici redovito bili german-skog podrijetla, oduvijek bilo naseljeno hrvatskim puanstvom. Dodue teko je stradalo u nekoliko navrata u 15. i 16. st., i od ratova i od kuge, ali je nadopu-njeno prebjezima iz Bosne, Like i Dal-macije, a naseljavalo ga je i manjinsko obrtniko talijansko stanovnitvo koje se nazivalo Furlanima i Krnjelima (pre-ma pokrajinama Furlaniji i Karniji).Prvi su radovi na djelominoj obnovi i pregradnji Katela obavljeni u 12. i 14. st. kada je izmijenjen prvotni izgled gra-evine, ali su se tragovi romanikog sti-la sauvali u tlocrtnom rasporedu, dok je tzv. njemaka teka gotika uoljiva na proeljima i u interijerima. O radovima svjedoe dvije kamene ploe ugraene iznad ulaznog proelja. Pretpostavlja se da su u 15. st. ponovno izvedeni radovi ija je znaajka krta dekorativnost u detaljima i konstrukcijska strogost on-danje feudalne arhitekture.Zidovi okrueni bedemskim ophodnim putem sa zupastom ogradom i oko-mitim ispustima za potrebe obrane. S unutarnje strane utvrde bile su na-dograene tale, spremita, skladita,

kuhinja za sluinad i posadu te velika cisterna prislonjena uz ulaz. S vanjske je strane kvadratna kula dodatno ojaa-na polukrunim predzidom, a istoni je bok dobio dvostruku pravolinijsku kor-tinu podignutu zbog obrane od Turaka. Tada su i sruene neke kue koje su se naslanjale na utvrdu. Prema sauvanim gravurama takav je obrambeni sustav postojao jo u 17. st. Kako je Katel izgraen na osamljenoj strmoj stijeni, visinska je razlika svladana strmom rampom koja je vodila do nunog prila-za s dvojim vratima. Put je dalje vodio prema sjeveru do ulaza u dograeno dvorite na mjestu dananjeg trga. Ulaz preko rampe, uz neznatna poboljanja, rabio se do poetka 19. st., a dalje se preko pokretnog mosta i trijema ulazilo u unutranje dvorite. Pokraj tvrave i iza nje na obroncima se provalije postupno formiralo naselje grofovskih slubenika i vazala, a tijekom vremena i druge su obitelji oko utvrde potraile sigurnije iako prilino neudob-no sklonite. Te su se kue s vremenom dograivale i ukraavale, a posebno se isticala kua transke obitelji Rapicio, koja se u 15. st. doselila u Pazin. Ta je atraktivna i lijepa zgrada nad ponorom teko stradala za bombardiranja tije-kom II. svjetskog rata (tada je oteena i utvrda), a u meuvremenu se dodatno uruila, dok su druge zgrade zapadno

od utvrde iz nepoznatih razloga nakon rata sruene i na njihovu je mjestu ure-en manji park. Za estih su opsada unutar ograenog dijela u tvravi nalazili utoite stanov-nici gornjeg i donjeg dijela grada, sa-danjeg sredita Pazina i naselja Buraj (vjerojatno od tal. borgo = selo ili njem. bauer= seljak), smjetenih uzdu i s druge strane Pazinske jame.

Jedini je put u tisugodinjoj povijesti pazinska utvrda bila

okupirana 1508., a zauzeo ju je i s njom kratkotrajno upravljao mletaki zapovjednik Girolamo

Contarini

Najee su grofoviju napadali Mleani, posebno za rata 1508.-1523. (tzv. Cam-brainska liga) u kojoj je protiv Veneci-je neuspjeno (zbog prazne blagajne i turskih opasnosti) ratovao europski savez sastavljen od Austrije, Ugarske (s Hrvatskom), papinske drave, Fran-cuske, Aragonije, savojskog i ferarskog vojvodstva te mantovskog markizata. Tada je 1508. jedini put u svojoj tisugo-dinjoj povijesti i bila vojniki okupirana pazinska utvrda. Zauzeo ju je mletaki komandant Girolamo Contarini koji je njome neko vrijeme i upravljao, ak je obavio i najnunije popravke. Naime, topovi su znatno otetili utvrdu, pose-bice vanjske bedeme, pa su malobrojni i nespremni branitelji bili prisiljeni na predaju. Cijelu su Pazinsku kneiju Turci opustoili 1511., no tvravu nisu ni po-kuavali opsjedati. Pazinska je utvrda uspjeno odolijevala i mletakim opsa-dama za Uskokog rata 1615.-1617. koji je, poput ratova stoljee prije, bio pogu-ban za meusobne odnose hrvatskog stanovnitva u Istri, jer su u borbama i pljakakim pohodima sudjelovali "Be-neani" (mletaki podanici) i "Kraljevci" (podanici Habsburgovaca).Pazinsku je grofoviju 1533. preuzeo Alessio Mosconi, bogati trgovac teksti-lom iz Bergama, i za njegove su uprave obavljeni najvei zahvati na utvrdi te poboljani stambeni i obrambeni uvjeti. Tlocrt obnove utvrde i grada Pazina (ing. Martin Stier, 1657.)

967GRAEVINAR 64 (2012) 11


Program je radova novog vlasnika 1534. uz manje sugestije potvrdila i posebna dravna komisija, jer je Pazinski katel bio najvanija strateka toka u vojnoj obrani austrijskog dijela Istre. Radovi su se izvodili u razdoblju izmeu 1537. i 1548. pod vodstvom majstora Martina iz Lugana. U prve su dvije godine izve-deni temelji nove graevine iznad Pa-zinske jame. Tu su bili kantina, itnica i prostori za stanovanje, a radovi su ta-koer zabiljeeni na kamenoj ploi pro-elja. Poslije su popravljeni i pregrai-vani najmasivniji zidovi, glavni obram-beni elementi okrenuti prema naselju, na kojima su ureene i nove pukarnice. Sruena je i stara kuhinja u dvoritu, a izgraena je nova do kvadratne kule. Tijekom tih radova srueni su crkvica i zvonik jer je dvorite bilo pretrpano, a namjeravala se umjesto nje izgraditi dostojna crkva.U 1566. spominje se i zidarski majstor Giovanni Antonio iz Gorice koji je kao vjetak procijenio poboljanje stare i izvedbu nove konstrukcije. Inae bili su izraeni i projekti (projektant Giacomo da Lamberg) za dodatnu bastionsku zemljanu utvrdu ispred etvrtaste i po-lukrune kule, to ipak zbog nedostatka novca nije nikad napravljeno. Vjerojat-no je prema programu koji je predloio Mosconi bilo izvedeno jo poneto ra-dova, no teko je prema raspoloivoj

pisanoj grai razluiti to je i kada ui-njeno. Inae je sve radove i trokove po-mno kontrolirala dravna komisija. Tek je 1639. izgraena kapelica Sv. Marije Djevice, ali ne u dvoritu, ve u nii vi-teke dvorane. Kapelica i danas postoji, a najprije je imala drveni oltar koji je po-slije zamijenjen mramornim.

Pazinsku je kneiju 1766. kupio grof An-tonio Montecuccoli iz Modene, a njego-va je obitelj bila u posjedu Katela sve do 1945. godine. U 18. st. bili su otvore-ni ili poveani prozori na vanjskom zidu drugog kata, a ozidan je i ophodni zid.

Kako u to vrijeme utvrda vie nema pri-marnu obrambenu funkciju, ona je osim za stanovanje i upravljanje posjedom sluila i kao zatvor. Tada su u kame-nu isklesani i u simetrinoj kompoziciji ugraeni natpisi i grbovi iznad glavnog proelja, inae najstarijeg dijela utvrde. Ve u to vrijeme cijeli kompleks vie nije bio obzidan dvostrukim zidom.U 19. st. glavni je zapadni ulaz premje-ten udesno, na sadanje mjesto, pro-bijeni su i drugi prozorski otvori, a naj-stariji je dio utvrde, etvrtasta kula na jugoistonom dijelu, koja je dominirala cijelim krajem i davala utvrdi karakte-ristino feudalno obiljeje, skraena do razine krova. Kamenom iz kule po-ravnan je okolni teren te izravnane vi-sinske razlike, a obraenim kamenim kvadrima iz njezina plata poploene su ulice. Tada je nestao i sav pokretni inventar topovi, kugle, noevi, arke-buze, mukete i sl. Nakon II. svjetskog rata Katel je postao vlasnitvo drave i u njega su smjeteni javni sadraji, a danas u njemu djeluje Gradski muzej, Etnografski muzej Istre i spremite Dr-avnog arhiva u Pazinu.

Kulturno i povijesno sredite Istre

Valja na kraju neto rei i o gradu Pazi-nu ija je sudbina stoljeima bila usko povezana s utvrdom. U Pazinu i okolici u dva su navrata zabiljeeni jaki selja-

Pazinski katel iznad Pazinske jame

Gradsko proelje Pazinskog katela

968 GRAEVINAR 64 (2012) 11


ki nemiri, 1570. i 1653., a gospodarska se situacija smirila tijekom 18. st. Pa-zin se tada poeo iriti prema istoku, a postao je i sjedite Istarskog okruga (1822.-1861.). Gradnjom je eljeznike pruge DivaaPula 1876. ojaan i pro-metni znaaj. Godine 1868. osnovana je opina Pazin i tada su svu vlast imali Talijani, ali su 1886. opinsko poglavar-stvo preuzeli Hrvati i takvo se stanje zadralo do 1918. i raspada Austro-Ugarske Monarhije. Od sredine 19. st. jaaju preporodna gibanja, pa Pazin postaje sreditem kulturne i politike djelatnosti istarskih Hrvata, osobito poslije otvaranja Hrvatske itaonice 1897. i prve hrvatske gimnazije 1899. koja postaje aritem nacionalne svije-sti mladih narataja. Stvaraju se brojna politika i kulturna drutva. Za talijan-ske je okupacije Pazin jedno od sredita zajednikog otpora Hrvata i Slovenaca, a u njemu je 13. rujna 1943. donesena odluka o prikljuivanju Istre matici ze-mlji. Za njemake okupacije, koja je usli-jedila, saveznikim su bombardiranjem unitene mnoge zgrade koje se vie nikada nisu obnovile. U sedamdesetim i osamdesetim godinama prolog stolje-a Pazin je doivio znatan gospodarski napredak (Pazinka, Puris) koji je pratio i porast stanovnitva. Potom je gradi s

priblino 4500 stanovnika, koji je i inae kulturno i gospodarsko sredite sredi-nje Istre, uspostavom upanijskog su-stava krajem 1992. postao upravno sje-dite Istarske upanije. Gospodarska je osnova poljodjelstvo i vinogradarstvo u plodnoj okolici, prehrambena i tekstilna industrija te prerada plastike i ukrasnog kamena.

Pazinske zidne slike kvalitetom i objedinjavanjem elemenata

srednjoeuropske kasne gotike i talijanske renesanse pripaduju vrh istarskoga zidnog slikarstva

Od ostalih pazinskih graevina vrijedi istaknuti upnu crkvu Sv. Nikole koja je sadanji oblik dobila u 18. st., ali su joj temelji postavljeni prije 1266. kada je prvi put spomenuta. Prvotna je upna crkva bila mala, jednostavna, jedno-brodna graevina oko koje se prostira-lo groblje za pripadnike pazinske upe. Kao i drugdje, s vremenom je proiriva-na i obogaena vrijednim umjetnikim inventarom. Veliki joj je gotiki viekut-ni prezbiterij dograen 1441., a tada je i nadsvoen zvjezdastim rebrastim svo-dom, o emu svjedoi poseban natpis u

unutranjosti. Crkvi su 1659. pridodane bone kapele koje su u velikoj baroknoj rekonstrukciji 1765. spojene u bone brodove mramornim oltarima, a poseb-no se istiu oltar Sv. Nikole ija se izra-da pripisuje Pasqualu Lazzariniju i oltar Marije Ruarice Antonija Michelazzija. Freske u svetitu upne crkve Sv. Ni-kole, pretpostavlja se 1470., oslikao je anonimni slikar, ali kolovani majstor koji pripada krugu Jakoba Suntera, na-zvan majstor Leonardo iz Brixena. Pa-zinske se zidne slike kvalitetom te obje-dinjavanjem elemenata srednjoeurop-ske kasne gotike i talijanske renesanse svrstavaju u vrh istarskoga zidnog sli-karstva. U sredinjem je romboidnom polju svoda svetita kao vojskovoa prikazan sv. Mihovil, a uokolo se niu scene postanka svijeta, borba dobrih i palih anela te istonog grijeha (lat. peccatum originale) s kojim se raaju svi ljudi. Prikaz se Boga Oca s krunom na glavi u ciklusu geneze nekoliko puta ponavlja, a poinje stvaranjem svjetla i potom nebeskog svoda, odvajanjem kopna od mora te stvaranjem Sunca i Mjeseca, ptica i riba te na kraju Adama i Eve. Posljednja je scena prikaz Adama i Eve s Bogom pred stablom spoznaje dobra i zla. Na bonim su zidovima na-slikani likovi proroka i prizori iz Starog i Novog zavjeta, a velika se kompozici-ja Kristova raspea nalazi na istonom zidu, ali se danas ne vidi jer je ispred nje za barokne rekonstrukcije postavljen glavni oltar. Pazinske su freske izrae-ne pod utjecajem likovnih predloaka iz knjige Biblia pauperum, tiskane u 15. st. u Nizozemskoj.Na zidove su crkve uzidana dva reljefna epitafa obitelji Moscon iz 16. st. u duhu sjevernjake renesanse koja se pripisu-ju slovenskome anonimnom umjetniku iz kruga Osbalta Kitella, a iz 1541. po-tjee kamena kustodija s Mosconijevim grbom iz 1541. Orgulje je 1780. u Vene-ciji izradio Gaetano Callida, a uz crkvu je 1705. izgraen zvonik. To je visoki i masivni pravokutni toranj iji je najvii horizontalni pojas otvoren triforama na sve strane svijeta te pokriven osme-rokutnim tamburom i poligonalnom osmerostranom piramidom.

Unutranje dvorite Pazinskog katela

969GRAEVINAR 64 (2012) 11


Vrijedi istaknuti i franjevaki samostan s crkvom Pohoenja Marijina, osnovan 1481., uz postojeu gotiku crkvu gra-enu 1463.- 1477. Crkva je 1484. pro-duena dogradnjom gotikog svetita, a u 18. st. doivjela je baroknu obnovu. Tada je na zapadnoj strani dograeno novo proelje, uz sjeverni zid kapela Bezgrenog zaea, a na mjestu prija-njega zvonika 1730. podignut je novi s baroknom lukovicom koja je uklonje-na 1874. i zamijenjena piramidalnim krovitem. Glavni je oltar u crkvi djelo minjskog oltarista Dinka Cavalierija iz 1726., a ukraen je triptihom sa slikama Girolama da Santacrocea iz 1536. Fra-njevci su odmah nakon dolaska poeli uz crkvu graditi samostansku zgradu. Najprije su izgradili zapadno krilo s dvanaest soba te bolnicom, ljekarnom i knjinicom, a zatim 1717. i juno krilo s baroknim znaajkama koje su posebno izraene u pojedinostima refektorija. Franjevci su tijekom stoljea u njemu drali ljekarnu i bolnicu, a u 18. i 19. st. puku kolu i potom gimnaziju na nje-makom jeziku koju je pohaao Juraj Dobrila (1812.-1882.), istaknuti biskup, tiskar i dobroinitelj te preporoditelj istarskih Hrvata.Posebnu pozornost zasluuje svakako i golemo zdanje Pazinskog kolegija koje se poelo graditi prije stotinjak godina. Nakon to je 1899. Pazin dobio prvu hr-

vatsku gimnaziju, siromani aci nisu imali nikakav organizirani smjetaj. Stoga je slavni krki biskup slovenskog podrijetla dr. Antun Mahni (1850.-1920.) doao na ideju da krka zaklada za osiguravanje kolstva pomogne u gradnji kolegija u Pazinu, a podrali su ga talijanski salezijanci. Iako se sveen-stvo u poetku protivilo ponajprije zbog straha od talijanskog odnarodnjavanja, zgrada se Konvikta (Biskupsko sjeme-nite, Pazinski kolegij i Klasina gimna-zija) poela graditi 1913. prema projek-tu austrijskog arhitekta i benediktinca Anselma Wernera. Neorenesansna "toskanska" palaa-utvrda s tornjem u historicistikom stilu bila je izvana do-vrena do poetka I. svjetskog rata, a unutranjost je ureena nakon 1920. Ipak zgradu su najprije koristili Talijani, za vrijeme II. svjetskog rata Nijemci, a potom partizani. Tek je 1945. vraena crkvi i u njoj je otvoreno sjemenite koje je u tridesetak godina kolovalo 1500 aka. Klasina je gimnazija otvorena tek 1993. i tada su izgraena dva nova krila sa sportskom dvoranom i akim domom, pa je Pazinski kolegij tek tada postao ono za to je graen.

Tajanstvena Pazinska jama

Velika je znamenitost Pazina i njegova katela zatiena Pazinska jama, po-

znata i pod talijanskim nazivom Fojba, zapravo ponor rijeke Pazinice odnosno Pazinskog potoka. Taj vodotok nastaje spajanjem triju manjih potoka (Lipe te Rakova i Borutskog potoka) i sa sje-verne strane ulazi u Pazinsku kotlinu, a ponire tono ispod Pazinskog kate-la. Jedinstveni je to spomenik prirode te specifine hidrografije i morfologije istarskog kra. Okomiti je pad ponora vei od 100 m, a nije bezvodan ni za naj-veih sua. Dosad je istraen dio u dui-ni od 215 m koji zavrava s tri sifonska jezera Malim, Mitrovim i Velikim. Prvi je istraiva grotla 1893. bio "otac su-vremene speleologije", francuski istra-iva Edouard Alfred Martel.Pazinica i Pazinska jama povremeno uzrokuju jednu neobinu pojavu. Za velikih voda grotlo ne moe progutati svu vodu pa se stvori veliko jezero, po-nekad dugo i do 3 km. Najvee je zabi-ljeeno 15. listopada 1896. (opisao ga je i snimio upravo Martel) kada se razina jezera popela do 30 m ispod katela. Posljednja velika poplava kanjona Pa-zinice dogodila se 22. listopada 1993., a manje u studenom 2002. i rujnu 2010.

Tajanstveno je grotlo Pazinske jame oduvijek privlailo

znatieljnike pa je navodno i Dante Alighieri tu pronaao

inspiraciju za ulazak u pakao u Boanstvenoj komediji

Tajanstveno grotlo Pazinske jame i nje-zine strme okomite klisure oduvijek su privlaili znatieljnike te raspaljivale matu posjetitelja i onih koji su o njoj samo sluali. Navodno je Dante Alig-hieri u svojoj Boanstvenoj komediji (u kojoj se spominju i Pula i Kvarner) in-spiraciju za ulazak u pakao pronaao upravo pred ponorom Pazinice. To bi dakle trebalo biti ono slavno mjesto gdje svi koji ulaze "trebaju ostaviti sva-ku nadu". Pazinska je jama inspirirala i druge knjievnike, od naih i profesora pazinske gimnazije Vladimira Nazora (koji joj nastajanje vezuje uz Velog Jou odnosno legendu o divu Dragonji), ali je

Pazinski franjevaki samostan i crkva Pohoenja Marijina (u pozadini zvonik i crkva Sv. Nikole)

970 GRAEVINAR 64 (2012) 11


najpoznatiji slavni Jules Verne koji je dio radnje jednog romana smjestio u Pa-zinski katel i Pazinsku jamu. Roman se zove Mathias Sandorf, a govori o tro-jici maarskih revolucionara i boraca za neovisnost Ugarske od Austrije koji su bili osueni na smrt i zatoeni u Pazin-skom katelu. Dvojica od njih, Sandorf i Stjepan Bathory, pobjegli su iz tvra-ve spustivi se gromobranom u bujicu Pazinice te su vodom kroz podzemni svijet dospjeli u Limski kanal, a poslije i Rovinj. Roman ima mnogo sloenih za-pleta (dio se radnje dogaa i u Dubrov-niku), ali je tajanstveni ponor jedan od vanih dijelova radnje.

To svakako nije najbolji i najpoznatiji Verneov roman, ali je poput svih osta-lih temeljen na povijesnim injenicama i zemljopisnim podacima. Pretpostavlja se da je podatke o Pazinskoj jami crpio iz djela prijatelja i putopisca Charlesa Yriartea. Radnju je romana smjestio u 1867., godinu Austro-ugarske nagodbe kada su prevladane brojne meusobne napetosti i formirana zajednica dviju drava. Roman je, razumljivo, najpo-pularniji u Maarskoj, gdje je doivio 21 izdanje. Tamo se glavni junak zove San-dor Matyas, a autora su dugo vremena smatrali maarskim piscem jer se zvao Verne Gyula. Valja ipak istaknuti da u Pazinu ve nekoliko godina djeluje Ju-

les Verne klub koji jednom na godinu, 26. lipnja, na dan bijega Sandorfa i Ba-thoryja iz Pazinskog katela, organizira atraktivne Dane Julesa Vernea, zani-mljiv susret ljubitelja tog pisca irom svijeta i areni turistiki spektakl.Od ostalih legendi o Pazinskoj jami nije naodmet spomenuti mladoga rakog pastira koji je uvao ovce vlasnika Pa-zinskog katela. U trenutku nepanje jedna je ovca sluajno pala u ponor i o tome razumljivo nije nita govorio. No kada je nakon nekog vremena doao u posjet obitelji, otac mu je pokazao mr-tvu ovcu koju je voda izbacila na izvoru Sv. Antuna u dolini rijeke Rae. Potom

je pastir da bi prehranio svoju gladnu obitelji povremeno bacao poneku ovcu u Pazinsku jamu, a otac bi je saekao u Rai. To je trajalo neko vrijeme, sve do trenutka dok otac umjesto ovce nije doekao mrtvo tijelo svoga sina jer ga je otkrio i u jamu bacio vlasnik Kate-la. Prije se vjerovalo da vode Pazinice izlaze na povrinu u jugozapadnoj Istri, a kao zanimljivost treba rei da je iz-bijanje vodenog toka na povrinu kod Rae iz te legende struno potvreno ispitivanjima u 20. st. Prvo je ispitivanje podzemnog toka proveo 1934. talijanski prirodoslovac i umjetnik Massimo Sella (1886.-1959.) koji je u Pazinicu pustio oznaene jegulje, a one su nakon neko-

liko sati isplivale na jugoistoku, uz izvor Rae. Potvrdila su to i ponovljena ispiti-vanja bojom, posebno detaljno istrai-vanje 1985. [1 - 4].

Pazin na crteu P. Petronija iz 17. st. (u pozadini Stari Pazin)

Jedno od najstarijih istarskih naselja

Jugozapadno od Pazina, kojih 3 km od njegova sredita, na visokom breuljku (358 m n.v.) koji dominira Pazinskom kotlinom, stotinjak metara iznad novih dijelova grada iji je danas sastavni dio, nalazi se Stari Pazin (tal. Pisinvecchio). Smjeten je pokraj upanijske ceste minj Pazin i pruge Pula Divaa, iznad junih i zapadnih prilaza kotlini. Stanovnici su se tradicionalno bavili poljodjelstvom (vinova loza, voarstvo i itarice) i poneto stoarstvom, a danas uglavnom rade u industriji i uslunim djelatnostima Pazina. Pripadalo mu je i 17 okolnih zaselaka (Lovrini, Sarija, Pilati, Rogovii, Stancija Pataj i dr.), a danas se proirio du cesta koje se gra-naju prema minju, Pazinu i Bertoima. Meutim sada se u registru naselja Re-publike Hrvatske vodi kao sastavni dio Pazina.S obzirom na to da ima tipian gradinski karakter, nesumnjivo je rije o jednom od najstarijih istarskih naselja, znatno sta-rijem od svog imenjaka, na to upuuje i ime i kruni oblik naselja na vrhu breulj-

Grotlo ponora Pazinske jame

971GRAEVINAR 64 (2012) 11


ka. Teko je ustanoviti je li Stari Pazin bio naseljen u rimsko i bizantsko doba, ali se ni to ne moe potpuno iskljuiti. Vjero-jatno je teko stradao tijekom avarskih i slavenskih napada tijekom 7. st., ali je potom obnovljen i proiren jer se u do-kumentima iz 1012. spominje prvi put pod nazivom Pisinum Superius (Gornji Pazin) kao upravno i crkveno sredite. Akvilejski su ga patrijarsi 1060. predali porekom biskupu kojemu je pripadao i susjedni Pazin. Hrvati doseljeni u 12. st. u sredinju Istru nazivali su Stari Pazin Gorenji grad, ali i Golograina, dakle golo i opustoeno mjesto na lokalitetu ka-tela odnosno grada. upa se u Starom Pazinu izrijekom spominje 1177., ali tije-kom 12. st. vanost se naselja smanjuje pa postupno gubi autonomiju i postaje tek jedan od feuda pazinskog posjeda. Naziva se Obernnburg (u urbaru 1578.), a ee i Oberburg, vjerojatno zato da bi ga njemaki feudalci razlikovali od Pazina (Miterburga).

U 16. st. broj je stanovnika naselja znatno opao, navodno je 1578. Stari Pazin imao samo 24 obitelji, a mjesto je postalo rubno naselje Pazina. Od nje-govih obrambenih i stambenih struk-tura danas nije nita sauvano, tako da je najstarija graevina upna crkva Sv. Jurja Muenika izgraena 1592. prema natpisu na nadvratniku sakristije na mjestu prijanje gotike, a obnavljana vie puta tijekom 19. i 20. st., od kojih je najvanija bila posljednja iz 1995. u kojoj je ta jednobrodna crkva znatno proirena. Kao to je to sluaj kod ve-ine istarskih crkva, pokraj nje je zvonik izgraen 1700. u baroknome stilu kao trokatni toranj pravokutnoga tlocrta iji je posljednji dio rastvoren biforama na sve etiri strane te pokriven osmero-kutnim tamburom s piramidom [5].

Morali sruiti gradske bedeme

Malo je naselje Beram (tal. Vermo) smjeteno priblino 6 km sjeveroza-padno od Pazina, pokraj prometnice PazinPore. Povijesna se jezgra nalazi na istaknutom brdu (321 m), a novi se dio naselja razvio u plodnom polju u njegovu podnoju. Kroz povijest se spo-minje kao Vermum, Verm i Berm, ali se ini da korijen tog imena potjee iz pra-povijesnog doba i nije poznato njegovo znaenje.Poput gotovo svih istarskih naselja i Beram je nastao na mjestu histarske gradine iz bronanog i eljeznog doba koja je dodatno utvrena u srednjem vi-

jeku. Sudei prema konfiguraciji terena i skromnim nalazima, to je prapovijesno naselje bilo utvreno s ak tri prstena suhozidnih bedema, a njegovo se sta-novnitvo pokapalo na groblju tik uz zapadni ulaz u naselje, o emu svjedoe ostaci vjerojatne neolitske nekropole s 172 grobne are koje su 1883. istraili arheolozi Carlo Marchesetti, Karl Moser i Andrea Amoroso, a nalazi se uvaju u muzejima Bea, Trsta i Pule. Pretpostavlja se da su Bizantinci na mjestu Berma podigli manju utvrdu za zatitu okolnih seoskih naselja u koju se tijekom 7. i 8. st. trajno naselilo no-vopridolo slavensko stanovnitvo. Gradi se u izvorima prvi put spomi-nje 911. u darovnici kralja Berengara I., kojom katele Gornji i Donji Beram s okolicom poklanja transkoj biskupiji. Povjesniari jo raspravljaju o lokaciji ta dva katela, ali se danas Gornji Be-ram ipak smjeta na lokaciju suvreme-nog naselja, a Donji Beram na lokalitet Purgar (izvorno Burgar) udaljen ni ki-lometar od njega. U drugoj polovici 12. st. Beram je preao u posjed gospo-dara Pazinske grofovije Menharda von Schwarzenburga. ini se da je u to doba na mjestu upne crkve izgraen katel peterokutnog tlocrta s kapelom koji se prvi put spominje 1344. kada je prvi put razoren. Tada je u ratu izmeu gorikog grofa Adalberta IV. i Mleana, poraeni Adalbert preuzeo obvezu i sruio zidine grada. Zbog iznimnoga stratekog po-loaja, katel je ubrzo obnovljen, a oko predgraa su podignuti obrambeni zi-

Tlocrt Starog Pazina

Crkva Sv. Jurja Muenika u Starom Pazinu Valvasorov prikaz Berma

972 GRAEVINAR 64 (2012) 11


dovi s kulama koji su pratili konfigura-ciju terena i okruili naselje u obliku iz-duenog ovala. Sudei prema crteima Petronija i Valvasora, vanjske su zidine bili niske, sredinji je katel kao snana utvrda bio opasan visokim bedemima, a u njoj je bila palaa i visoka brani-kula.

Zahvaljujui povoljnom prometnom poloaju, grad se u 15. st. uspjeno ra-zvijao, no teko je stradao za sukoba Cambraiske lige odnosno cara Maksi-milijana i Mleana (1508.-1510.), ali i 1511. kada su ga zajedno s okolinom opustoili Osmanlije. Da bi obnovili na-selje, Habsburgovci su tijekom 16. i 17. st. naselili hrvatske prebjege izbjegle pred Osmanlijama s podruja dananje Dalmacije, tako da je od 1498. do 1578. Beram narastao sa 62 na ak 148 ognji-ta ili obitelji. Stoga ne udi to je pot-kraj 16. st. Beram bio uzdignut u status gradia (Sttl). Porast naselja i njegova statusa pratila je i obnova fortifikacija, tako da su tada izgraene tri okrugle re-nesansne baterijske kule te obnovljena tzv. Mala i Vela vrata, uz koja je izgrae-na gradska loa, sruena u 19. st.

Krajem 19. st. srueni su bedemi starog katela na

najvioj toki grada u Bermu i na tom je mjestu izgraena nova upna crkva Sv. Martina

Ta je revitalizacija ipak bila kratka vije-ka jer je Beram teko stradao u Usko-kom ratu. Prema odlukama Madridskog mira Beramci su bili duni sruiti bede-

me oko grada, pa je poelo dugotrajno razdoblje devastacije beramskoga ur-banog tkiva i ruralizacija naselja. Na-stavilo se to i tijekom cijeloga 18. st. kada su uglavnom srueni preostali dijelovi obrambenih zidova oko naselja ili ukljueni u nizove novih kua. Danas su tek dijelom ouvani uz okruglu kulu u sjeverozapadnom uglu grada te uz Mala vrata na istonoj strani. U tom je obliku Beram doekao 1797. i propast Mleta-ke Republike kada se naao u sastavu Habsburke Monarhije. No i pod novom je vlau Beram vegetirao sve do 19. st. kada se pojaala graditeljska aktivnost. Krajem 19. st. srueni su bedemi starog katela na najvioj toki grada, a na tom je mjestu izgraena nova upna crkva

Sv. Martina, a njezin je sadanji izgled posljedica nekoliko obnova i dogradnji. Crkva je najvanija graevina cijelog na-selja. Bila je izgraena 1431. u kasno-gotikom stilu kao manja jednobrodna graevina. Pregraena je i barokizirana 1691., a u 19. st. je proirena na zapad-noj strani kada joj je nadozidana nova laa u neoromanikom stilu. Od prvot-ne se crkve danas sauvalo kvadratno svetite nadsvoeno krino-rebrastim svodom koje je ugraeno u novu crkvu

i zatvoreno glavnim oltarom. U crkvi su na zidovima, trijumfalnom luku i na svodu svetita vrijedne gotike zid-ne slike iz 15.st., a posebno se istiu i kameni kasnogotiki reljef s likom sv. Martina anonimnoga furlanskog maj-stora, oltarna slika istog sveca Celestina Medovia te vrijedni srebrni predmeti i misno ruho (15.-17. st.). Monumental-nosti pridonosi i crkveni zvonik, izgra-en 1903. u historicistikom stilu, 30 m visok toranj kvadratnog tlocrta koji je na vrhu na sve strane otvoren biforama te natkriven poligonalnim tamburom i piramidom. Iako ne pripada najviim istarskim zvonicima, s njega se prua jedan od najljepih pogleda na brdovit krajolik sredinje Istre.

Proslavljene freske

Na mjesnom groblju, na obroncima umovita breuljka koji je udaljen kilo-metar od sredita Berma, izgraena je crkva Sv. Marije na krilinah (stijenama, ponegdje se zove i "kriljinah"), gotika jednobrodna graevina sa svetitem iste irine i preslicom iznad negdanjeg proelja. Poetkom 18. st. crkvica je ba-rokizirana i tada je ispred proelja do-graen trijem (lopica), a u unutranjosti

Trocrt Berma (J. Drempeti)

Pogled na Beram

973GRAEVINAR 64 (2012) 11


je uklonjen gotiki svod u svetitu, po-dignut novi mramorni oltar, obnovljen prijanji i oslikan novi drveni strop, a probijeni su prozori na bonim stijena-ma i na proelju crkve. Tada su bojom premazane sve freske, a dio ih je i uni-ten otvaranjem novih otvora. Radovi su ponajprije opravdavani nemoguno-u da crkva primi sve hodoasnike pa im je osiguran zaklon da bi mogli sluati misu. Temeljito je obnovljena 1912. uz veliku brigu i zalaganje Antona Gnirsa, austrijskog konzervatora, a tada je do-dana i sakristija sa stranje strane.Istarske su freske uglavnom izraivali umjetnici iz Pule, Vodnjana i Kopra, za veinu je fresaka u Sv. Mariji na krili-nah bio angairan Vincent iz Kastva, a to se tumai jakim glagoljakim veza-ma. Iako je u obnovi iz 18. st. uniten ili teko oteen dio fresaka, njezina unu-tranjost jo uvijek je bogato oslikana, to i ne udi kada se zna da je oslikana u cijelosti na gotovo 200 etvornih meta-ra zidnih ploha. Crkvu je 1474. izgradila i dala oslikati bratovtina Blaene Djevi-ce Marije, pa meu freskama prevlada-vaju prizori iz Marijina i Isusova ivota.

Kako je svojedobno stilskom analizom ustanovio Branko Fui, u oslikava-nju crkve Sv. Marije sudjelovala su uz Vincenta iz Kastva jo najmanje dva autora, od kojih je jedan slikao slavni

Mrtvaki ples, a drugi Pasiju. Najve-u kompoziciju Poklonstvo triju kra-ljeva nesumnjivo je naslikao majstor Vincent, a duga je 8 m i nalazi se na sjevernoj stijeni s mnotvom likova u sveanoj povorci u slikovitom krajoli-ku. Freske na zapadnom dijelu crkve prikazuju ciklus ljudskoga ivota, od Adama i Eve preko nepredvidivosti ljudske sudbine u Kolu sree do smrti, u kojoj su izjednaeni svi stalei. Ve spomenuta i moda najpoznatija slika Mrtvaki ples nalazi se iznad ulaznih vrata, a na njoj kosturi pleu s osoba-ma svih stalea. Freske Sv. Marije na krilinah s prizorima svakodnevice i pukog vjerovanja pripadaju najvrjed-nijim radovima istarske srednjovje-kovne umjetnosti, ali i hrvatske umjet-nike batine.

Freske Sv. Marije na krilinah s prizorima svakodnevice i

pukog vjerovanja pripadaju najvrjednijim radovima istarske i hrvatske umjetnike batine

Beram je uz Hum, Ro i Veprinac bio sredite srednjovjekovne glagoljake pismenosti. Iz Berma potjee nekoli-ko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz 13. i 14.st., a najpoznatiji su fragment

homilijara (zbirke propovijedi) te bo-gato oslikani misal i brevijar iz 14. st. koji su danas pohranjeni u Narodnoj i sveuilinoj knjinici u Ljubljani. Kod beramskih su popova glagoljaa na-ukovali aci iz cijele Istre, a svjedo-anstva su ostala upisana glagoljicom na marginama beramskih liturgijskih knjiga ili su urezana otrim predme-tom na freskama crkvice Sv. Marije na krilinah. Najpoznatiji je potpis minjskog i tinjanskog kanonika te prepisivaa oba sauvana glagoljska primjerka Istarskog razvoda: "1533. Sie pisa Levac Kriani", a netko je uz Krianievo ime dopisao "Pijani osal". Na jednom je zidu prikazan kralj He-rod, ali mu je netko iskopao oi i dopi-sao da je lopov i vrag. Ispod prizora u kojem sv. Mihovil nogama gazi soto-nu, neki je glagolja navijaki napisao "Udri Miho" [1, 6 - 8].

Snana kula na granici mletakih posjeda

Sjeverozapadno od Berma je Trvi (tal. Trevisio), maleno naselje podignuto u prapovijesti kao gradinsko naselje iz bronanog odnosno eljeznog doba na uzvisini (399 m) pokraj sadanje ceste PazinMotovun. Podrijetlo je imena nepoznato pa neki tvrde da mu je prvotni naziv bio Tarvis i da je bio keltskog podrijetla, Rimljani su ga zvali Tarvisium i iz tog se naziva razvio hrvatski naziv Tervi odnosno Trvi, a u njemakim su izvorima zabiljeeni oblici Treveis i Tervis.

Tlocrt Trvia

Slavna freska Mrtvakog plesa iznad ulaznih vrata crkve Sv. Marije na krilinah

974 GRAEVINAR 64 (2012) 11


Poput brojnih gradina i Trvi je stanov-nitvo napustilo za vladavine Rimljana i u blizini podignulo nova naselja o emu svjedoe brojni nalazi. Za prodora Sla-vena na istarski poluotok stanovnici su napustili neutvrena naselja i ponov-no se preselili na mjestu prapovijesne gradine gdje su podigli novo, vjerojatno i utvreno naselje. Naselje se u doku-mentima prvi put spominje 1177. kao posjed porekog biskupa, a Goriki gro-fovi su ga, ovisno o izvorima, stekli kao posjed u 12. st. odnosno 14. st. Zna se meutim da su Goriki grofovi oko 1343. u sreditu naselja izgradili snanu kulu jer je Trvi bio vana toka na granici prema mletakom Motovunu pa je do kraja Uskokog rata esto bio u aritu graninih sukoba. Uostalom upravo se zbog kule u 17. st. zvao i Teruiso Villa con Torre. Kula je imala preklopni most i tako pruala sigurnost stanovnicima Trvia u nemirnoj prolosti. Naselje i danas djeluje ljupko, posebno zbog svo-je starosti i zgusnutosti na vrhu bre-uljka.Kula je potpuno sruena, ali zahvaljujui crteima Petronia i Valvasora znamo da je to bio utvren kompleks s najmanje etverokatnom brani-kulom na koju se oslanjala visoka stambena graevina pokrivena dvostrenim krovom za koju se pretpostavlja da je bila manji palas jer podsjea na sline katele Paz i Po-sert kraj Belaja koji su graeni u14. st. ini se da je katel bio dobro utvren s obzirom na to da naselje nije nikad bilo opasano bedemima. Od ostalih graevina vrijedi istaknuti upnu crkvu Blaene Djevice Marije Sv. Krunice, lijepu i veliku trobrodnu grae-vinu izgraenu 1897. na mjestu starije. Prema Valvasoru ta je crkva bila manja jednobrodna graevina s visokim sre-dinjim zvonikom na proelju. Valva-sor je prikazao i crkvu Sv. Petra i Pavla Apostola na groblju koja je u nekoliko navrata bila temeljito pregraivana. Od prvotne su jednobrodne crkve iz 11. ili 12. st. ouvani samo boni zidovi u prednjem dijelu, a u 13. ili 14. st. zaelje je prezidano u ravno svetite s etvero-kutnom upisanom apsidom, a brod je dograen. Pregradnje su zakljuene u

19. st. kada je crkva dobila nove proelje nakon to je stara crkva skraena.

Poput susjedne beramske crkve i ta je bila oslikana freskama, a na zidovima su ouvana tri sloja fresaka, najstariji je iz 12. st., a najmlai iz 1533, to se zakljuuje prema glagoljskom natpi-su. Istiu se prizori Prijestolja mudro-sti, Bogorodice s raspetim Kristom na rukama te posvetni kri s bizantskim ikonografskim znaajkama. Glavni je brod natkriven drvenim ravnim krovom, tzv. tabulatom koji je oslikan vrijednim baroknim slikama svetaca. Iz istog je razdoblja i bogati barokni oltar koji krasi raspelo iz 15. st. Staro zvono s crkve Sv. Petra, to ga je u 15. st. izradio majstor Giovanni iz Venecije, odneseno je kra-jem 19. st. u Ljubljanu [5].

Neznatni tragovi utvrde

Nedaleko od Pazina, na cesti to iz Trvi-a vodi prema dolini Butonige, smjestila se Kaerga (tal. Caschierga ili Cassi-erga). Nalazi se iznad doline Butonige, ispod breuljka na kojem je crkvica Sv. Antuna Padovanskog po kojem se brdo zove Padova, pa se ponekad i selo nazi-va Villa Padova. Prema jednima Kaer-ga je ime dobila od rijei "kaa" koja je bila naziv za skladite u koje su lokalni feudalci i crkva prikupljali i skladiti-li desetine i ostala seljaka davanja, a mogue je da je nastanak naziva mnogo jednostavniji i da potjee od latinskih ri-

jei "castrum" ili "castellum" koje znae utvrda ili utvreni grad.

Tlocrt Kaerge

Zbog blizine granice s mletakom Istrom Kaerga je esto stradavala pa je zemlja

povremeno ostajala neobraena i naputena te je u vie navrata

ponovno naseljavana

Kaerga se nalazi na starom prapovi-jesnom putu koji je povezivao negda-nju Liburniju s Histrijom i Italijom, pa ne udi to je okolica bila naseljena jo u prapovijesno doba i da je na mjestu dananjeg naselja bila prapovijesna gradina. U antiko je doba gradina bila naputena, a stanovnitvo je podiglo nova naselja uz prometnice i u dolina-ma Butonige i nedaleke Mirne. Na tom su prostoru ivjeli sve do 7. st. kada su se pred prodorom Slavena povukli na lokalitet dananjeg Trvia koji je za

Panorama Trvia

975GRAEVINAR 64 (2012) 11


zapadnorimske ili bizantske vladavine mogao biti utvren u manje seosko pri-bjeite (castellum). U dokumentima se Kaerga prvi put spominje 1177. kao Carsiaga kada je postala posjed porekoga biskupa i tada se sastojala od tri zaselka: Valda, Padova i Carsiaga. Potom je prelazila iz ruke u ruku crkveno-feudalnih gospo-dara, da bi polovicom 13. st. potpala pod vlast Pazinske kneije. U 15. st. nakon osmanlijskih prodora u sjevernu Istru i ratnih pohoda kneza Ivana VII. Franko-pana, u Kaergi je ivjelo samo 6 sta-novnika. U urbaru je Pazinske kneije upisana 1498. kao Kasternn, a u 17. st. slubeno je i umjetno preimenovana u Kaiserfeld (Carevo Polje?). U njemakim se izvorima nazivala i Kastergigkl i Ka-sterg.Od 1531. u vlasti je pazinskog gastalda Martina Kastmana, da bi potom rod-binskim vezama prela u posjed obitelji Rampelli koji su stoga nosili plemiki naslov baruna od Trvia (von Kasierfeld). Nakon to je 1688. preminuo Kristofor Rampelli, Kaergu je zajedno s titulom naslijedila plemika obitelj Dell`Argento. Kaergom su vladali do 1824., kada je kapetan Calligarich, suprug Ane Marije Dell`Argento, prodao imanje talijanskoj obitelji Camus iz Pazina.

S obzirom na blizinu granice kneije s mletakom Istrom (motovunskom opi-

nom), Kaerga je esto stradavala, ze-mlja je povremeno ostajala neobraena i naputena, pa su u vie navrata naselja-vani novi stanovnici. Stoga i ne udi to se od negdanjeg katela i rezidencije gospodara Kaerge nije na brdu Padovi sauvalo gotovo nita. Ipak sudei pre-ma konfiguraciji terena bila je to manja utvrda ovalnog tlocrta, u ijem je sreditu u 12. st. bila izgraena crkvica Blaene Djevice Marije od Snijega (drugo joj je ime Sv. Antun Padovanski), obnovljena 1859. ini se da je utvrda stradala u Uskokom ratu jer je za Valvasorova boravka 1688. u Kaergi bio dvokatni jednokrilni utvr-eni dvorac s ureenim parkom i ogra-en visokim zidom. Od ostalih se grae-vina sauvala jednobrodna upna crkva Sv. Marka Evanelista izgraena 1686., a obnovljena 1891. Crkvom dominira 17 m visok zvonik, izgraen 1801. usred proelja kroz koji se ulazi u crkvu. Rije je o tipinome istarskom zvoniku ija je gornja etaa otvorena biforama na sve etiri strane te pokrivena osmerokutnim tamburom s piramidom [5].

Jedan od najstarijih glagoljskih natpisa

Suvremeno Grdoselo (tel. Castelver-de di Pisino ili Gherdosella) manje je

naselje u sredinjoj Istri, smjeteno 6 km sjeverno od Pazina, iznad padine

potoka Butonige. Talijanska je inaica imena sela Castelverde (Zelengrad) na-metnuta tek za faistike vladavine u Istri (1922.-1943.), a hrvatski je puk i u 19. st. htio ime promijeniti u Gordose-lo. Inae o nastanku neobinog imena Grdosela postoje dva tumaenja. Tako je poreko-pulski biskup Dragutin Ne-i (1908.-1995.) tvrdio da je nastalo od iskrivljenoga njemakog naziva Garda-zelle (garde garda, tjelesna straa; ze-lle stanica), kako i glasi njemaki naziv naselja. To bi se moglo protumaiti kao straarnica budui da se dugi niz stolje-a doista nalazilo na granici Pazinske kneije i mletakog posjeda. Ve spomi-njani Branko Fui meutim tvrdi da je u srednjovjekovnom hrvatskom jeziku "grdo" znailo veliko, tako da bi dananje Grdoselo mogli prevesti kao Veliko Selo.

Ostaci se srednjovjekovnoga grdoselskog katela nalaze

sjeverno od suvremenog naselja, na poloaju

Stari grad ili Zelengrad

Tlocrt Grdosela (1 katel, 2 naselje)

U dokumentima se prvi put spominje 1102. kao kula ili katel nad dolinom Butonige na posjedu akvilejskog patri-jarha koji je upravu prije 1250. prepustio svom vazalu Artalupusu Grdoselskom (Artalupus de Gardosilla). U ratu koji je 1266. izbio izmeu akvilejskog patri-jarha Grgura di Montelonga s jedne te Adalberta II. Gorikog i gradova Kopra,

Stari krovovi Kaerge

976 GRAEVINAR 64 (2012) 11


Izole i Pirana s druge strane, vojnici gorikoga grofa 1274. opustoili su gr-doselski katel, a sljedee su ga godine i zaposjeli. Nakon obnove upravu su dobili Henrik i njegov neak Bertold koji su prema utvrdi dobili plemiki nasta-vak Grdoselski. Potom je Grdoselo od poetka 14. st. u posjedu Mihaela Eber-steina i Devinskih knezova, a od 1399. i grofova Walsee koji su ga 1431. prepu-stili vazalu Leonardu Wolfu. Od 1465. u vlasti je Habsburgovaca koji su ga po-tom sjedinili s Pazinskom kneijom, ali sa zasebnom upravom. U urbarima Pa-zinske kneije iz 1498. i 1597. navodi se kao manje naselje kojemu pripadaju jo tri sela, dok se u urbaru iz 1578. spomi-nje kao grdoselska komuna (Commune di Gerdosela).Poput brojnih drugih naselja Pazinske kneije na granici prema Mletakoj Re-publici i Grdoselo je za Uskokog rata bilo spaljeno. Spalile su ga mletake po-strojbe iz Buzeta (tzv. rna vojska) pod zapovjednitvom kapetana Marca Ver-zija i Gaspara Buffa. Zato je na njegovo podruje dovedeno novo stanovnitvo iz hrvatskih zemalja pod osmanskom okupacijom. Premda je dio preivjelog stanovnitva nastavio ivjeti u srednjo-vjekovnom Grdoselu, drugi su se s no-vodoseljenim stanovnitvom naselili u zaselku Brdo iz kojeg je stasalo dana-nje Grdoselo, a tijekom 17. st. preraslo je u pravi mali gradi. Mnogo su se godina potom slui-li starom upnom crkvom Sv. Jakova i ostalim crkvama, dok se naposljetku zalaganjem upnika Vinka Pikota i o

troku upana Ivana Mohorovia nije na sadanjem mjestu 1680. poela gradi-ti nova crkve Gospe od Zdravlja (danas Imena Marijina). Prema sauvanim za-pisima crkva je izgraena od kamena naputenih utvrda i kua. Meu njima je bio i kamen donesen iz stare utvrde koji je privukao posebnu pozornost pa je sada ugraen na istaknuto mjesto u crkvi Imena Marijina. Rije je o Grdosel-skom ulomku, glagoljskom natpisu iz druge polovice 12. st. koji potjee iz cr-kve Sv. Ane i koji je vaan dokaz o upo-rabi glagoljice u Istri tijekom srednjeg vijeka i jedan od najstarijih glagoljskih spomenika uope. Radi se o posveti oltara nekim sveticama u doba kada je crkvom upravljao tinjanski pop Golob, kapelan grdoselskog kneza Pankracija.Slika 21. Ostaci grdoselskog katelaOstaci su srednjovjekovnoga grdosel-skog katela 1,3 km sjeverno od istoi-menoga suvremenog naselja, na polo-aju zvanom Stari grad ili Zelengrad. Katel se uzdie na hridi iznad Grdo-selskog potoka i nasuprot Grdoselskom krasu. Sudei prema skromnim ostaci-ma, to je bila utvrda iji je trapezoidni tlocrt prilagoen obliku grebena. Katel je s dvije strane bio zatien prirodnim poloajem, dok je na junoj strani imao prokopanu obrambenu grabu i bedeme debele 2,7 m. Iznad su na povienom platou u umarku breuljka Kle ostaci srednjovjekovnoga grdoselskog naselja sa upnom crkvom Sv. Jakova te crkva-ma Sv. Ivana i Sv. Ane u kojoj je prona-en znameniti Grdoselski ulomak. Staro je naselje postupno tijekom 17. i 18.

st. propadalo, a zauvijek je naputeno 1805. kada su Grdoselani staru upnu crkvu Sv. Jakova prepustili zubu vreme-na [10 - 11].(nastavit e se)

IZVORI[1] Fui B.:Istarske freske, Zora, Zagreb,

1963.[2] Horvat A., Mateji R. i Prijatelj, K.:

Barok u Hrvatskoj, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1982.

[3] Cvitanovi, .: Franjevaki samostan u Pazinu, barokizacija kompleksa, Zbornik za umetniko zgodovino (1984), 20.

[4] Slukan-Alti, M.:Historijsko-geografska osnova razvoja Pazina: kartografska

analiza, Pazinski memorijal (2009) 26/27, str. 227-250

[5] Ivetac, J.: Korijeni istarskih gradova. Josip Turinovi, Pazin, 2002.

[6] Fui B.:Metri u Bermu, Bulletin JAZU (1958) 2, str. 115-118

[7] Drempeti, J.: Beram razvoj naselja, Beram u prolosti (zbornik radova), u: Pazinski memorijal (2003) 25, str. 177-207

[8] ikli, J.: Crkva sv. Martina u Bermu, u: Pazinski memorijal, (2003) 25, str. 209-218

[9] Fui, B.:Sv. Petar u Trviu, Bulletin JAZU (1962) 3, str. 157-168

[10] Fui, B.:Grdoselski ulomak. Prilog kulturnoj geografiji istarskog

glagolizma, Starohrvatska prosvjeta, III (1959) 7, str. 185-213

[11] Rimani, M.: Staro Grdoselo, Franina i Jurina 2004., Pazin, 2004, str. 124-128

REMAINING CASTELLI IN PAZIN AND ITS SURROUNDINGS

In this instalment of the serial on Istrian castelli, the focus is first placed on the biggest and the best known castellum in Pazin, which used to be the administrative and military centre of the Austrian part of Istria. The history and construction of the castellum is described in full detail. Unlike many other Istrian forts, this castellum was not built on top of the hill but rather on the cliff above Pazin cave into which the Pazinica rivulet is discharged. Many literary works have been inspired by this dark and mysterious abyss. It supposedly provided inspiration to the illustrious Dante for the gate of Hell. The article continues

with description of the Stari Pazin castellum whose settlement has completely been merged with the present day Pazin. The next castellum described in the article is Beram, a well known Glagolitic centre, famous for extraordinary frescoes adorning the Church of St. Mary on-the-Stone-Slabs. Castelli in Trvi, Kaerga and Grdoselo are also presented. All these castelli are situated at the former frontier with the Venetian Republic, which is why they suffered severe damage during frequent military confrontations, and their remains are now hardly recognisable.