UVOD

Proces zdravstvene njege je vaan kako bi se mogla uspostaviti komunikacija izmeu pacijenta i medicinske sestre.Jednu od svjetski priznatih i najpoznatijih definicija procesa zdravstvene njege dala je medicinska sestra, teoretiar i predava, Virginia Henderson. Njezina teorija govori kako se svakom pojedincu treba pristupiti individualno, uz puno strpljenja, ali rad medicinske sestre trebao bi biti timski. Vano je procijeniti bolesnikove potrebe, planirati njihovo zadovoljavanje, zadovoljiti ih i na kraju uspjeno ocijeniti. Edukacija je takoer neizostavni dio sestrinske prakse. Svaki ovjek se razlikuje s obzirom na ivotne navike, dob, spol, vjeru, drutveni i imovinski status, stupanj obrazovanja i vrstu bolesti zbog koje je u bolnici pa se tako i potrebe zadovoljavaju na beskonano razliite naine. Komunikacija, kao vrlo sloen proces, predstavlja strunu kompetenciju kojom medicinska sestra raspolae tijekom pruanja sestrinske skrbi. U radu su prikazani imbenici koji pospjeuju kvalitetu komunikacije, kao i oni koji je oteavaju. Prikazani su rezultati istraivanja na podruju komunikacije s ciljem dodatne razrade svih potrebnih promjena za poboljanje kvalitete komunikacije. Naglaava se razvoj odnosa povjerenja i potovanja, uvaavajui bolesnika kao osobu u drutveno - profesionalnom odnosu, to ini sutinu sestrinstva i sestrinske prakse. Predmet ovoga seminarskog rada je tema naela i osobine procesa zdravstvene njege. Svrha i cilj seminarskog rada je objasniti naela procesa zdravstvene njege. http://www.besplatniseminarskiradovi.com1. NAELA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGENaela procesa zdravstvene njege kao teorijski koncept zahtjeva objanjenja koja se odnose na:

Usmjerenost na pacijenta Uvaavanje pacijenta kao subjekta

Cjelovitost zbrinjavanja pacijenta

1.1. Usmjerenost na pacijentaPri usmjerenost na pacijenta naglaava se vanost postignutog, a ne uinjenog i tei se ka cjelovitom zbrinjavanju svakog pojedinca. Takoer pri usmjerenosti na pacijenta, pacijent dolazi u centar zbivanja. Zdravstvena njega realizira se kroz podjelu zadataka i pri tome se naglaava kakvoa i pravodobnost zadataka, a izostaje ocjena uinkovitosti postignutog.1.2. Uvaavanje pacijenta kao subjekta

Uloga medicinske sestre i pacijenta u zdravstvenoj njezi se meusobno nadopunjuju. Medicinska sestra je uvijek aktivni lan dijade iako njezina uloga obuhvaa razliite angairanosti od potpore do potpune pomoi bolesniku. Pacijent postaje pasivan kada postaje potpuni objekt zdravstvene njege odnosno kada se nalazi u komi. Ukoliko se pacijenta prihvati kao aktivnog sudionika tokom zdravstvene njege, podrazumijeva se da to bude u skladu sa njegovim sposobnostima i mogunostima. Takoer treba naglasiti da ukljuivanja pacijenta u zdravstvenu njegu ine individualistika orijentacija u zdravstvenoj politici. Postoje tri javno zdravstvene orijentacije, a to su paternalistika, profesionalna i individualistika. Prema paternalistikoj za zdravlje bolesnika odgovorna je drava, prema profesionalnoj za zdravlje pacijenata odgovorni su zdravstveni djelatnici, a prema individualistikoj orijentaciji osposobljeni i prosvijeeni pacijent je jedino sposoban, a prema tome i odgovoran za unaprjeenje svoga zdravlja. V. Henderson istie da medicinska sestra doprinosi pacijentovu to brem osamostaljenju u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, dok se znaaj te ideje u teoriji D. Orem odraava u samom nazivu. Obje autorice istiu da uloga medicinske sestre obuhvaa poduavanje pacijenta pozitivnom zdravstvenom ponaanju. Iz konteksta uvaavanje pacijenta kao subjekta trebalo bi se istai egzistencijalni aspekt humanistikih teorija prema kojima je ovjek odgovoran za samog sebe, sposoban upravljati vlastitim razvojem i donositi vlastite odluke. Istraivanja K. M. Ziemanna provedena 1989. godine potvruju kako je mogue pacijente intenzivne njege sa akutnim infarktom miokarda aktivno ukljuiti u planiranje zdravstvene njege. Razlozi za aktivno sudjelovanje pacijenta u zdravstvenoj njezi ne znae ukljuivanje pod svaku cijenu nego u skladu s pacijentovim potrebama i sposobnostima. 1.3. Cjelovitost zbrinjavanja pacijentaCjelovitost zbrinjavanja pacijenata definira se kao shvaanje ovjeka u skladu s njegovom prirodom. Cjelokupna aktivnost ovjeka usmjerena je zadovoljavanju vlastitih potreba za koje Maslow kae da su svojevrsne cijelom organizmu, te navodi:U dobroj teoriji ne postoji takav entitet kao to je potreba eluca ili ustiju ili potreba genitalnih organa. Postoji samo potreba inividue. John Smith je onaj koji je eli hranu, a ne eludac Johna Smitha. Nadalje, zadovoljenje osjea cijeli pojedinac, a ne neki njegov dio. Hrana zadovoljava glad Johna Smitha, a ne glad njegova elucakad je John Smith gladan, itav je gladan.(Maslow1970, prema Fulgosi 1983). Zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba je pod utjecajem fiziolokih, razvojnih, psiholokih, socijalnih i kulturalnih initelja. Holistiki pristup se moe prikazati analizom potrebe za konzumiranjem hrane. Konzumiranje hrane spada u fizioloke potrebe, a osim toga hrana je izvor energije i osigurava elemente za izgradnju stanice. Ukoliko medicinska sestra osigura pacijentu konzumiranje hrane odgovarajueg kalorijskog i biolokog sastava, omoguila mu je s fiziolokog aspekta zadovoljavanje potrebe za hranom. Psiholoki aspekt ukljuuje utjecaj tjeskobe i drugih emocionalnih stanja na koliinu konzumirane hrane, s razvojnog aspekta potrebno je uvaavati da se koliina i sastav hrane nain njenog konzumiranja i stupanj samostalnosti pojedinca mijenjaju u funkciji dobi. Za zadovoljavanjem potrebe za hranom hospitaliziranih osoba medicinska sestra treba:

osigurati hranu bez masti i svinjetine ako je to vjerom zabranjeno

omoguiti bolesniku dragoj osobi da zajedno s njim rua ili veera u bolnici osigurati hranu po elji prigodom za bolesnika znaajnih dogaaja osigurati adekvatne higijenske i estetske uvjete u vrijeme konzumiranja hrane omoguiti majci da doji dijete tijekom njegove hospitalizacije dozvoliti bolesniku dragim osobama da mu omiljenu hranu donesu od kue usklaivanje specijalnih dijeta s bolesnikovim navikama i potrebama.Proces zdravstvene njege treba shvatiti kao sustavno i logiko prepoznavanje i rjeavanje pacijentovih problema uz uvaavanje opisanih naela usmjerenosti na pacijenta, njegove aktivne uloge te cjelovitosti.

2. OSOBINE PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE2.1. Sustavnost procesa zdravstvene njegeInicijativa medicinske sestre, sadrana u procesu zdravstvene njege, smatra se znaajnim pokazateljem kakvoe zdravstvene njege, to se razabire iz objanjenja razliitih stupnjeva kakvoe.

Stupanj 3: medicinska sestra prua pacijentu usmjerenu pomo u njegovom prilagoavanju na izmijenjene uvjete. Medicinska sestra samoinicijativno upoznaje bolesnikove navike i potrebe. Zdravstvenu njegu planira i procjenjuje zajedno s bolesnikom i obitelji. Stupanj 2: bolesnik je zbrinjavan s obzirom na potrebe i navike koje sam navodi. Medicinske sestre zadovoljavaju njegove izraene potrebe i elje ako to njegovim stanjem nije kontraindicirano. Zdravstvenu njegu planiraju same sestre.

Stupanj 1: zbrinjavanje bolesnika odvija se po rutinskoj shemi, dobiva najnunije i nije ugroen.

Sustavnost procesa zdravstvene njege prepoznaje se ve iz opisa njegovih faza. Treba dodati jo jednu dimenziju koja se odnosi na organizirano i ciljano prikupljanje podataka u namjeri da se otkrije problem. Kakvoa zdravstvene njege je usporeivana u odnosu zadovoljenja potrebe za hranom. Prva skupina bila je zbrinjavana po procesu zdravstvene njege, a druga na uobiajen nain. Medicinske sestre prve skupine su 100% sluajeva bile obavijetene o navikama bolesnika u ishrani i uvijek su samoinicijativno traile potrebne podatke, u drugoj skupini su medicinske sestre bile upuene u navike u ishrani samo 37,5% bolesnika i uvijek su ih bolesnici upozoravali. Utvreno je da bolesnici prve skupine lake ostvaruju navike u vezi s prehranom u bolnici, a privikavanje na nove obiaje smatraju manje tegobnima.

2.2. Dinaminost procesa zdravstvene njegeDinaminost u procesu zdravstvene njege oituje se u mogunosti i nunosti istodobne primjene u meusobnom proimanju pojedinih faza, a uvjetovana je dvjema osobinama problema iz podruja zdravstvene njege Zdravi pojedinci i oni koji boluju od samo jedne bolesti mogu imati vie problema iz podruja zdravstvene njege Dok je medicinska dijagnoza relativno stabilna broj, vrsta i intezitet problema iz podruja zdravstvene njege esto se mijenjaju.

U cijelom trajanju hospitalizacije rjeavat e se isti medicinski problem. Tjelesno i psihiko stanje bolesnika e se mijenjati i utjecati na broj, vrstu, i intenzitet problema u svezi sa zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba. Sloenost i promjenjivost pacijentovih problema ine zdravstvenu njegu dinaminom i zahtijevaju trajno i fleksibilno izmjenjivanje pojedinih faza.

2.3. Fleksibilnost procesa zdravstvene njegePostoje tri naina na koja se oituje fleksibilnost zdravstvene njege

Primjenjiv je na svim razinama zdravstvene zatite, u radu pojedincem, grupom ili zajednicom te u radu sa svim kategorijama populacije bez obzira na dob, zdravstveno stanje i druga obiljeja

Primjenjiv je na svim modelima zdravstvene njege

Mogua je sukcesivna simultana primjena pojedinih faza

Iz tvrdnje da je proces zdravstvene njege primjenjiv na svim razinama zdravstvene zatite, proizlazi da ga mogu primjenjivati vie medicinske sestre na svim radnim mjestima. Zakljuak je toan uz uvjet da se medicinska sestra bavi samo njegom. Anomalija koja se javlja u organizaciji zdravstvene zatite je neracionalna raspodjela posla. Osnovna ideja sadrana u procesu zdravstvene njege univerzalna primjena izvan okvira zdravstvene njege ali i na razliite modele zdravstvene njege. Prema H. Yura i M. Walsh proces je usmjeren ispunjavanju svrhe zdravstvene njege. Proces e se u praksi uvijek odvijati kroz iste faze ovisno o prihvaenoj definiciji zdravstvene njege. Fleksibilnost zdravstvene njege odnosi se i na mogunost i nunost uzsatopne i istodobne primjene pojedinih faza procesa zdravstvene njege.

ZAKLJUAK

U ovom seminarskom radu tema se temeljila na naelima i osobinama procesa zdravstvene njege. Pokuala sam koliko je to bilo mogue da opiem i objasnim naela i osobine procesa zdravstvene njege. Napredak tehnologije sve vie potiskuje kvalitetnu komunikaciju. Bez obzira na injenicutobi veina sestara eljela imati vie vremena za razgovor s bolesnikom, sestre istiu kako vie vremena provode u zdravstvenoj njezi i medicinskim postupcima vezanih za lijeenje bolesnika, zbog ega nisu uvijek motivirane za razgovor. To ima za posljedicu preoptereenost sestara u velikom postotku. Bolja organizacija rada, vei broj sestara omoguio bi veu usmjerenost sestre premabolesniku i njegovim osnovnim ljudskim potrebama.Nedvojbeno je, da je uz sve navedeno, holistikim pristupom, te razvojem odnosa povjerenja i potovanja kroz kvalitetniju komunikaciju, mogue poboljati kvalitetu zdravstvene njege i omoguiti njezin pozitivan ishod.

LITERATURA

1. Fukar G, Proces zdravstvene njege, Medicinski fakultet, Zagreb, 1995 G. Fukar Proces zdravstvene njege

PAGE 1