Zbornik radova

5/25/2018 Zbornik radova

1/312


2/312


3/312

SADRAJ

- DOKAZIVANJE I DOKAZNA SREDSTVA U PARNINOM IUPRAVNOMPOSTUPKU................................................................................................. 3

- USPOREDBA INSITUCIONALIZIRANJA PRAVNOG REIMATEMELJNE FUNKCIJE DRAVNIH MIROVINSKIH

SUSTAVA.................................................................................................... 41- KRIVINO DJELO TERORIZMA UPOREDNOPRAVNI ASPEKTI

........................................................................................................................ 99- RETROAKTIVNA PRIMJENA KAZNENOG ZAKONA BOSNE I

HERCEGOVINE U PREDMETIMA RATNIH ZLOINA ARGUMENTI ZA I PROTIV?........................................................ 117

- EKOLOKI KRIMINALITET KAO KRIVINO DELO I PROBLEMNJEGOVOG SPREAVANJA I SUZBIJANJA U REPUBLICI

SRBIJI........................................................................................................ 145- TUILAKI KONCEPT ISTRAGE U KRIVINOM PROCESNOM

ZAKONODAVSTVU BIH....................................................................... 161- NEKE OD TIPOLOGIJA PRANJA NOVCA U BIH I

SVIJETU.................................................................................................... 177- IMPLEMENTACIJA NEKIH PROPISA EU OD STRANE EVROPSKE

KOMISIJE ................................................................................................. 203- DEROGIRANJE LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA U

BORBI PROTIV TERORIZMA: SLUAJ UJEDINJENOGKRALJEVSTVA....................................................................................... 223

- ARBITRANO RJEAVANJE PRIVATNOPRAVNIH TRGOVINSKIHSPOROVA S ELEMENTOM INSTRANOSTI U PRAVOM SISTEMUBOSNE I HERCEGOVINE..................................................................... 241

- Doc.dr. Fuad Purievi, OPI UPRAVNI POSTUPAK U BOSNI IHERCEGOVINI: UPRAVNO PROCESNO PRAVO-PRVI DIO, JP NIOSLUBENI LIST BOSNE I HERCEGOVINE....................................... 267


4/312

- PRAKSA USTAVNOG SUDA BOSNE IHERCEGOVINE........................................................................................ 271

- IZJAVA O MISIJI ZBORNIKA RADOVA FAKULTETA PRAVNIHNAUKA....................................................................................................... 293

- IZJAVA O VIZIJI ZBORNIKA RADOVA FAKULTETA PRAVNIHNAUKA........................................................................................................ 295

- RAZRAENA UPUTSTVA AUTORIMA I UPUTSTVOAUTORIMA................................................................................................ 297

- KRITERIJI ZA KATEGORIZACIJU PRILOGA KOJE OBJAVLJUJEZBORNIK RADOVA FAKULTETA PRAVNIHNAUKA........................................................................................................ 303

- POSLOVNIK RADU REDAKCIJE GLAVNOG I ODGOVORNOGUREDNIKA ZBORNIKA RADOVA PRAVNOGFAKULTETA.............................................................................................. 307


5/312

3

Doc. dr. Fuad Purievi

Doc. dr. Fuad Purievi UDK 342.9:347.94Sveuilite/Univerzitet Travnik 35.077.3Fakultet pravnih naukaE-mail: [email protected] nauni rad

DOKAZIVANJE I DOKAZNA SREDSTVA U

PARNINOM I UPRAVNOM POSTUPKU

Saetak

Zakoni o parninim postupcima i zakoni o upravnim postupcima u Bosnii Hercegovini, kao i teorija parninog i upravnog postupka, bave se opirnodokazima i izvoenjem dokaza. Ovo je sluaj i u svim drugim savremenim

pravnim sistemima svijeta. Pod dokazivanjem se smatra niz radnji suda,odnosno organa uprave i stranaka/e. Te radnje u parninom postupkuobuhvataju, prije svega, prijedloge stranaka za izvoenje dokaza, a potomi rjeavanje o tome koji dokazi treba da budu izvedeni. Kada se to utvrdi,stranke podnose dokazna sredstva, ali se dokazi pribavljaju i od strane suda.Nakon njihovog podnoenja i pribavljanja, slijedi izvoenje i ocjena dokaznihsredstava, to za krajnji rezultat ima utvrivanje materijalne istinitostiinjenica od kojih zavisi primjena pravila materijalnog ili procesnog prava.Kako se izraz dokaz u zakonima ne primjenjuje dosljedno, u ovom radue se koristiti iskljuivo u smislu dokaznog sredstva. U upravnom postupku,kada se na zahtjev stranke/a rjeavaju upravne stvari, tada su strankedune u zahtjevu za pokretanje postupka navesti sve injenice na kojima

zasnivaju svoj zahtjev i za te injenice ponuditi odgovarajua dokaznasredstva i po mogunosti podnijeti ih organu koji vodi postupak. Meutim,radi utvrivanja pravog stanja stvari, to ini bit naela materijalne istine,slubena osoba koja vodi upravni postupak moe po slubenoj dunostiizvesti svaki dokaz ako smatra da je to potrebno radi razjanjenja stvari.Prema tome, pod dokaznim sredstvom se podrazumijevaju izvori saznanjao postojanju ili nepostojanju injenica ije je utvrivanje od znaaja u

parninom i upravnom postupku.

Kljune rijei:dokazivanje ili izvoenje dokaza, dokaz ili dokazno sredstvo,parnini postupak, upravni postupak

Vitez Vitez


6/312

4

Zbornik radova

EVIDENCE AND EVIDENCE MEANS IN

CONENIOUS AND ADMINISRAIVE

PROCEDURE

Summary

Law on contentious procedure and Administrative procedure in Bosniaand Herzegovina, as well as theory on contentious and administrative

procedure deal extensively with evidence and presentation o evidence. Tisis a case in all other contemporary legal systems in the world. Presenting

evidence implies a number o actions o the court and administrationbodies and party/parties. Tose actions in contentious procedures, interalia, encompass and then resolving which evidence should be presented.When that is determined, parties submit evidence means (evidence),evidence is also gathered by the court. Afer submission and collection,

presentation o evidence is perormed and then judgment o evidence means(evidence) whose end result is establishing material certainty o acts romwhich application o rules o material or process law depends. As the termevidence in laws is not applied consistently, in this paper it will be use

exclusively in the sense o evidence means. In an administrative procedurewhen at a partys/parties request, administrative issues are being resolved,in their requests the parties are obliged to state all acts on which theirinstigation is based and to offer appropriate evidence means or those acts(evidence), and i possible, to submit them to the body that is conductingthe procedure. However, in order to determine the actual situation, whichmakes the essence o the material truth principle, an official person who isconducting an administrative procedure may, ex officio, present any evidencei he/she deems that it is necessary or resolution o an issue. Accordingly,evidence means include inormation sources on existence or non-existenceo acts whose determination is important in contentious and administrative

procedure.

Key words:evidence or presenting o evidence, evidence or evidence means,contentious, administrative, procedure

Uvodna razmatranja pojmova dokazivanja i dokaznih sredstava(dokaza) u parninom i upravnom postupku

Izrazu dokaz pridaje se razliito znaenje i u parninom, ali i u upravnom


7/312

5


postupku. U jednom znaenju se upotrebljava da oznai dokazno sredstvo,odnosno kao sredstvo inormacije ili izvor saznanja o injenicama. Udrugom znaenju se upotrebljava kada oznaava sadraj obavjetenjakoji proizlazi iz dokaznog sredstva. U treem znaenju se koristi kada,po pravilu, oznaava uspjean rezultat provjeravanja istinitosti tvrdnjekoja je neposredni predmet dokazivanja. Osim navedenih znaenja izrazadokaz, treba napomenuti da ima i drugih znaenja istog pojma. Kako ovaneujednaena upotreba izraza dokaz stvara zabunu, a da bi je izbjegli,u ovom radu e se rije dokaz upotrebljavati kao sinonim za dokaznosredstvo1. Da bismo do kraja razumjeli elemente dokazivanja i dokaznihsredstava, neophodno ih je pojmovno odrediti, kako slijedi:

Predmet dokazivanja (thema probandi) su u oba postupka odreenetvrdnje stranaka/e, suda ili organa uprave o postojanju ili nepostojanjuinjenica, pa ovisno od toga zavisi i primjena odgovarajueg materijalnogili procesnog prava. Drugim rijeima, dokazivanjem se provjeravaistinitost iznesenih tvrdnji, odnosno injenica za koje treba utvrditi da lisu se dogodile u prolosti, odnosno da li postoje u sadanjosti.2

Dokazno sredstvo (media, instrumentum probandi) ili dokaz (probatio)je injenica iz koje se ulnim opaanjem crpi saznanje o istinitosti tvrdnjeo postojanju ili nepostojanju injenice ije je utvrivanje od znaaja za

parnini i upravni postupak3.Dokazni razlozi su sve okolnosti koje predstavljaju premisu iz koje seizvode zakljuci o istinitosti predmeta dokazivanja. Danas je tim pojmomobuhvaen ne samo rezultat izvedenog dokaza, nego i sadrina cjelokupnograspravljanja4u oba postupka.

Dokazna snaga dokaznog sredstva predstavlja sposobnost sredstva dapridonese izvoenju zakljuka o istinitosti onoga to se eli dokazati.Dokazna snaga se, po pravilu, ne utvruje zakonom ili prema vrstidokaznog sredstva (apstraktno), nego ocjenom dokaznih sredstava i

1 Dr. Sinia riva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo,Zagreb, 1986., str. 395.

2 Dr. Borivoje Pozni i dr. Vesna Raki-Vodineli, Graansko procesno pravo, Beograd, 1999., str.231.

3 Ibidem, str. 395.

4 Pro. dr. Veroljub Rajovi, pro. dr. Milorad ivanovi i pro. dr. Radoslav Momilovi,Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 85


8/312

6

Zbornik radova

prema okolnostima spora (konkretno). U parninom postupku, ali i koddvostranakih ili viestranakih stvari u upravnom postupku, razlikujuse: glavni dokaz, protivdokaz i dokaz o protivnom. Glavni dokaz predlaustranke da bi uvjerile organe koji vode postupke u istinitost tvrdnji oinjenicama u pogledu kojih snose teret dokazivanja. Druge stranke hoeda protivdokazima uvjere organe pred kojima se vode postupci u suprotno.Dokaz o protivnom ima karakter glavnog dokaza, a svrha mu je da oborizakonsku pretpostavku.5

Predlagai dokazivanjasu osobe koje ukazuju organima u oba postupkana dokazna sredstva pomou kojih se moe provjeriti istinitost teze opostojanju ili nepostojanju odreenih injenica.

Teret dokazivanja (onus probandi) je dunost odreenih procesnihsubjekata da sudu ili organu uprave prue obavjetenja o dokaznimsredstvima pomou kojih se ovi subjekti mogu uvjeriti u istinitostodreene tvrdnje.6

1. Predmet dokazivanja u parninom i upravnom postupkuPredmet dokazivanja u parninom i upravnom postupku nisu sveinjenice, ve samo one koje su neposredno vane za rjeavanje odreenihpredmeta u oba postupka, odnosno injenice koje mogu imati uticaja na

rjeavanje stvari po zakonima o parninim

7

i upravnim

8

postupcima uBosni i Hercegovini9. U nauci i praksi oba postupka, neovisno od toga to

5 Dr. Borivoje Pozni i dr. Vesna Raki-Vodineli, Graansko procesno pravo, Beograd, 1999., str. 231.

6 Dr. Sinia riva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo,Zagreb, 1986., str. 395396.

7 Zakon o parninom postupku pred Sudom BiH (Slubeni glasnik BiH, broj: 36/04) i Zakono izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH (Slubeni glasnik

BiH, broj: 84/07); Zakon o parninom postupku Federacije BiH (Slubene novine FederacijeBiH, broj: 53/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku FederacijeBiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 73/05 i 19/06); Zakon o parninom postupku Re-publike Srpske (Slubeni glasnik RS, broj: 58/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona oparninom postupku RS (Slubeni glasnik RS, broj: 85/03, 74/05 i 63/07); Zakon o parninompostupku Brko distrikta BiH (Slubeni glasnik BDBiH, broj: 08/09).

8 Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, br. 29/02); Zakon oupravnom postupku Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 2/98 i 48/99); Zakon o optemupravnom postupku Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, br. 13/02) i Zakon o upravnompostupku Brko distrikta BiH (Slubeni glasnik BDBiH, br. 3/00, 5/00, 9/02, 8/03, 8/04, 25/05,8/07, 10/07, 19/07, 2/08 i 30/09).

9 Pro. dr. Mustaa Kamari, Upravni postupak, Sarajevo, 1962, str. 142.


9/312

7


se obino govori o dokazivanju injenica, ipak treba rei da se dokazujuinjenine tvrdnje, a time i istinitost injenica. Jer, utvrivanjem istinitostijedne tvrdnje, utvruje se i postojanje jedne injenice o kojoj je tvrdnjaiznesena, ali i obratno. Zbog toga se u teoriji opravdano primjeuje da se,kao predmet dokazivanja, injenine tvrdnje i injenice svode na isto. Ovainjenica je posebno znaajna za dokazivanje u parninom postupku koji seizvodi, po pravilu, pod raspravnom maksimom. U pravilu, ovlatenje sudada odreuje izvoenje dokaznih sredstava koje stranke nisu predloile,ostaje samo u sluajevima u kojima se radi o nedozvoljenim raspolaganjimastranaka.10injenicama od kojih zavisi doputenost pruanja odgovarajuezatite u predmetnim postupcima i injenicama od kojih zavisi primjenamaterijalnog prava, stranke ne mogu raspolagati. o ne mogu initi jer

odluka organa koji vodi postupak mora biti zakonita.11

Meutim, ako jeutvrenje (preciznije: utvrivanje) stvarnog stanja naloeno istranimnaelom, to je neuporedivo ei sluaj u upravnom postupku, onda seo predmetu dokazivanja moe govoriti samo o injenicama. Koje su toinjenice, o tome samostalno odluuje slubena osoba koja vodi postupak.Slubena osoba koja vodi upravni postupak treba u svakom upravnompredmetu prvo odrediti to je bitno od injenica utvrditi, te provestiodgovarajui dokazni postupak i utvrditi postojanje tih injenica.12U naucigraanskog procesnog i upravnog procesnog prava ne govori se uvijeko injenicama, nego se upotrebljavaju sljedei izrazi: sporne injenice,vane injenice, negativne injenice, ali i pravno relevantne injenice. Naosnovu navedenih zakonskih ormulacija ovih odlunih injenica, moese sa sigurnou zakljuiti da su to one injenice od kojih zavisi primjenamjerodavnog pravnog pravila u odreenim konkretnim sluajevima obapostupka. ime se ukazuje na znaaj neke injenice u postupcima i nanjenu povezanost s pravnom normom koja na nju treba da se primijeni.13Po pravilu, u oba postupka se u osnov odluka, bez dokazivanja, uzimaju

sljedee injenice:- priznate, odnosno nesporne injenice,

10 Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii i DinkaVuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i RepubliciSrpskoj, Sarajevo, 2005., str. 223.

11 Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, rebinje, 2008., str. 371.

12 Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002., str. 268.

13 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 114.


10/312

8

Zbornik radova

- opepoznate injenice (notoria),

- pretpostavljene injenice (praesumptiones iuris)14i

- injenice utvrene odgovarajuom presudom ili rjeenjem u dijelovima

koji su bitni za predmetne postupke.Ukazujui da u parninom postupku, ali i kod dvostranakih iliviestranakih stvari u upravnom postupku, postoji podjela dokaza na:glavni dokaz, protivdokaz i dokaz o protivnom, elim da ukaem i nainjenicu da se dokazi mogu razvrstati i na druge naine. Naime, poznato jeda se u unkciji dokaznih sredstava pojavljuju lica i stvari. U lina dokaznasredstva u oba postupka spadaju: svjedoci, vjetaci i sasluanje stranaka. Ustvarna spadaju: isprave i predmeti uviaja. Prema rezultatu dokazivanja,

dokazi se dijele na: potpune i nepotpune. Potpun dokaz je onaj koji kodorgana koji vode postupke stvara uvjerenje o istinitosti odreene injeninetvrdnje. Nepotpun dokaz je onaj koji je u mogunosti da uvjerenje organakoji vode postupke o istinitosti iznesenih tvrdnji dovede do stepenavjerovatnosti.15U upravnom postupku se upravna stvar moe rijeiti i napodlozi injenica koje nisu potpuno dokazane, ve su samo vjerovatne,kad je to izriito doputeno propisom. o je odstupanje od opeg pravila,koje predvia i parnini postupak, da se odreeno pitanje rjeava tekkada se utvrde sve injenice i okolnosti znaajne za rjeavanje upravne

stvari i parninog spora, odnosno da se utvrdi materijalna istina. Ovakavnain dokazivanja u parninom postupku je poznat kao tzv. neormalnodokazivanje. U upravnom postupku je takva mogunost propisana za nekeiznimne situacije koje se moraju brzo rijeiti, ili su neke upravne stvariposve malog znaaja, te je neekonomino ii na potpuno utvrivanjetanosti odreenih injenica.16 Neormalno dokazivanje u parninompostupku je radni metod koji sud koristi kad treba da se uini vjerovatnimpostojanje odreene injenice. ako e sud postupiti kad treba da na brz ipogodan nain provjeri tanost naznaene vrijednosti spora, ili kad treba

da donese odluku o prijedlogu za povraaj u preanje stanje (restitutioin integrum).17S obzirom na odnos dokaza prema injenicama o kojimatreba da se prue odreena saznanja, dokazi se dijele na: neposredne ili

14 Dr. Branko alija i dr. Sanjin Omanovi, Graansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 213222.

15 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 108112.16 Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002, str.

271.

17 Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, rebinje, 2008, str. 372.


11/312

9


direktne i posredne ili indirektne (indicije). Neposredni dokaz je onaj naosnovu kojeg organ koji vodi postupak neposredno saznaje injenice odkojih po materijalnom pravu zavisi sadrina meritornih odluka. ako,ako svjedok potvrdi da je dug isplaen u njegovom prisustvu, dokazdobijen na ovaj nain je neposredan.18Iz posrednih dokaza utvrujemoprvo injenicu koja nije direktno u vezi s predmetom postupka, pa tekonda iz njenog postojanja zakljuujemo o postojanju pravno relevantneinjenice.19Ova druga injenica se naziva indicija. ako, iz injenice daje povjerilac dao duniku pismenu potvrdu o isplati duga (to predstavljaindiciju), organ koji vodi postupak izvodi zakljuak da je dug plaen.20Dakle, kada se postojanje ili nepostojanje materijalnopravnih injenicadokazuje posredno, tj. indicijama, tada te injenice stoje u kauzalnoj vezi

kao uzrok ili posljedica materijalnopravnih injenica koje treba dokazati.Prema tome, dokaz indicijama moe pruiti izvjestan stepen izvjesnosti opostojanju neposredno pravno relevantne injenice, ali samo kada postojivei broj jakih indicija.21 Stoga treba kazati da indicije imaju dvostrukikarakter. One su s jedne strane injenice, a s druge strane su dokazi zadruge injenice koje su odlune u parninom ili upravnom postupku.22No,esto se moraju dokazivati ne samo pozitivne (injenice koje su postojaleili postoje) nego i negativne injenice, ako su relevantne za rjeenjeodreenog upravnog ili parninog predmeta.23Za rjeenje upravne stvari

ili parninog spora, moe po zakonu biti od znaaja i nepostojanje jedneinjenice. Kako i negativna injenica moe biti predmet dokazivanja, to usavremenom pravu ne vai staro pravilo: Affirmanti incumbit probation,non neganti.24 ako, onaj koji istie pravo na povraaj nedugovanogdokazuje nepostojanje potraivanja druge strane, bilo da ono nikad nijebilo zasnovano, bilo da se ugasilo. Nakon to smo se upoznali s podjelomdokaznih sredstava, neophodno je definirati injenice koje se ne dokazujuni u jednom postupku.

18 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 109.19 Pro. dr. Sead Dedi, Upravno procesno pravo, Biha/Sarajevo, 2001, str. 135.20 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 109.21 Pro. dr. Mustaa Kamari, Upravni postupak, Sarajevo, 1962, str. 142143.22 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 110.23 Pro. dr. Mustaa Kamari i pro. dr. Ibrahim Festi, Upravno pravo, Sarajevo, 2004., str. 361.



12/312

10

Zbornik radova

1.1. Priznate, odnosno nesporne injenice u parninom iupravnom postupku

Prema raspravnom naelu koje je dominantno u parninom postupku,ali nije bez znaaja ni u upravnom postupku (posebno u dvostranakimi viestranakim stvarima), dokazuju se samo injenice koje su meustrankama sporne. Priznate injenice se ne dokazuju. Priznanje injenicau parninom ili upravnom postupku su jednostrane parnine ili upravneradnje kojima stranke saopavaju sudu ili organu uprave da su istiniteinjenine tvrdnje na kojima njihovi protivnici zasnivaju svoje zahtjeveu ovim postupcima. Meutim, lica koja vode predmetne postupke mogunarediti da se dokazuju i priznate injenice, ako smatraju da stranke

njihovim priznanjem idu za tim da raspolau sa zahtjevima s kojima nemogu raspolagati. Priznanje injenica gubi svoje dejstvo i u sporovima ukojima je prisutno istrano naelo, kao npr. brani i paternitetski odnosi.25Priznata injenica je ona koja je za stranku koja je priznaje nepovoljna.Drugim rijeima, predmet priznanja je uvijek injenica u pogledu koje teretdokazivanja lei na protivnoj stranci. Osim injenica koje se utvruju poslubenoj dunosti, lica koja vode postupke treba da u pogledu svake drugeinjenice budu naisto da li je odreena injenica osporena ili priznata.U pravilu, izostanak jedne stranke ne zadrava dalji tok postupka, to seposebno odnosi i primjenjuje u sluaju proputanja roita za izvoenjedokaza. Sud, odnosno organ uprave raspravlja s drugom, prisutnomstrankom. S obzirom na to da zakoni o parninim postupcima i zakonio upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini ne sadre izriite odredbeo iznoenju dokaza o spornoj injenici jedne strane u odsutnosti druge,posebno je iz praktinih razloga potrebno ukazati na ovo pitanje, jer takvesituacije u pravnom ivotu nisu rijetke. Naime, kako rijeiti sluaj kadajedna stranka iznosi sporne injenice u odsutnosti druge stranke? Praksa

stoji na stanovitu da se tada injenica smatra kao osporena, te su sud ilislubeno lice koje vodi upravni postupak duni da izvode odgovarajuedokaze. Ovo miljenje zasnovano je na odredbi da se priznate injenice nedokazuju, a u navedenom primjeru priznanje nije uinjeno. Sud ili lice kojevodi upravni postupak su pogotovo duni da izvode dokaze o injenicamaiznesenim u odsutnosti protivnika, kojima oni nisu ranije stavljeni doznanja putem podneska. U teoriji obje pravne discipline ukazuje se nato da se takvim postupanjem odstupa od prava stranke na sasluanje.

25 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 120121.


13/312

11


Meutim, ovo odstupanje, ini mi se, nije nepravino. Zato? Prvo, akoje izostala stranka uredno pozvana, time joj je pruena mogunost dase izjasni, ne samo o injenicama koje su joj od ranije poznate, nego i oonim koje e eventualno biti iznesene u njenom odsustvu. Drugo, poloajodsutne stranke ne postaje gori nego to bi bio da je injenica iznesena unjenoj prisutnosti. U daljem toku parninog ili upravnog postupka, da li uprvostepenom postupku ili u albi, stranke koje su bile odsutne tu injenicumogu osporiti, predloiti protivdokaze ili upotrijebiti drugo sredstvoodbrane ili napada, ili u vidu prigovora, ili u vidu replike. Meutim,ukoliko je zahtjev prema odsutnoj stranci stavljen na samom roitu u obapostupka, a pri tome se o tome odluuje presudom odnosno rjeenjem,lica koja vode postupke o tome ne mogu odluiti prije nego to te stranke

budu o zahtjevu obavijetene.26

Uopeno, u parninim postupcima je i dousvajanja vaeih zakona o parninim postupcima u Bosni i Hercegovinibilo dominantno raspravno naelo, koje je u svim vaeim zakonimapostalo, bezmalo, sada iskljuivo naelo. o znai da je iznoenje injenicai predlaganje dokaza preputeno strankama.27Istrano naelo i inicijativasuda za izvoenje dokaza gotovo su u potpunosti naputeni, te suzadrani kao korektiv u zakonom predvienim situacijama, odnosno kodraspolaganja zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati.28Za razlikuod parninog postupka, u upravnom postupku je dominantno istranonaelo, te slubena osoba koja vodi postupak nije ograniena samo nainjenice i dokaze koje iznosi ili predlae stranka. Dakle, slubena osobakoja vodi postupak moe po slubenoj dunosti izvesti svaki dokaz akosmatra da je to potrebno radi razjanjenja stvari u cilju materijalne istine.29U izvoenju dokaza bitna je ocjena odnosno uvjerenje slubenog lica kojevodi postupak koje se ormira na temelju savjesne i briljive ocjene svakog


27 lan 90. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH; lan 123. Zakona o parninompostupku Federacije BiH; lanom 123. Zakona o parninom postupku Republike Srpske i lan236. Zakona o parninom postupku Brko distrikta BiH.

28 Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii i DinkaVuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i RepubliciSrpskoj, Sarajevo, 2005., str. 226.

29 Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002., str. 266.


14/312

12

Zbornik radova

dokaza posebno i svih dokaza zajedno.30

1.2. Opepoznate injenice (notoria)

Ukoliko su pravno relevantne injenice nesumnjivo poznate, takveinjenice ne treba posebno dokazivati. Drugim rijeima, u oba postupkane treba dokazivati injenice koje su poznate irem krugu ljudi (notorne),to ne obuhvata sve ljude u sredinama u kojima se vode postupci. Ovukonstataciju najbolje oslikava latinska maksima: Notoria non egent

probatione. Ni jedan zakon ne odreuje obim notornosti, pa se u sudskoji upravnoj praksi u nekim sluajevima trai ira,31 a u nekim ua32

notornost, pa ak i notornost koja je poznata samo sudu ili slubenom licukoje vodi upravni postupak.33Sigurno je da iroko shvatanje notornostikrije u sebi i opasnost od zloupotrebe prava. Zato stranke s notorniminjenicama ne mogu disponirati. Uz to, doputeno je i dokazivati daodreena injenica nije notorna. Ako dokazivanje uspije, tada trebaizvoditi redovno dokazivanje radi provjeravanja istinitosti tvrdnjeo njenom postojanju, o njenom nepostojanju, odnosno da notornainjenica nije ni postojala.34Meutim, u oba postupka vai pravilo, onajko se poziva na notorne injenice ne mora da ih dokazuje, s tim da ihmoe dokazivati ako za to ima pravni interes. Da li jednu injenicu trebauzeti kao opepoznatu (notornu), o tome odluuje sud35 ili slubenolice, odnosno organ upravnog postupka koji vode postupke. Ne mogu se

30 lan 150. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 157. Zakona o upravnompostupku Federacije BiH; lan 147. Zakona o optem upravnom postupku RepublikeSrpske i lan 144. Zakona o upravnom postupku Brko distrikta BiH.

31 injenica da je Prvi svjetski rat izbio 1914. godine je notorna injenica koja je poznatairem krugu ljudi.

32 Uem krugu ljudi poznato je da je Neum jedini bosanskohercegovaki grad na Jadran-skom moru.

33 Samo je sudu ili slubenom licu koje vodi upravni postupak poznato da je odreeni punomoniknadripisar.

34 Dr. Sinia riva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, Za-greb, 1986., str. 399.

35 Pro. dr. Veroljub Rajovi, pro. dr. Milorad ivanovi i pro. dr. Radoslav Momilovi,Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 87.


15/312

13


uzeti kao notorne one injenice za koje su sud ili slubeno lice, koji vodepostupke, saznali van svog slubenog rada. e injenice bi bile notornesamo ako su opepoznate. Meutim, u praksi je mogua situacija dajedna injenica ima karakter notornosti, ali ona kao takva nije poznatasudu ili slubenom licu odnosno organu upravnog postupka. Naprimjer,radi se o injenici koja je opepoznata uem drutvenom krugu ljudi izoblasti trgovine, zanatstva, umjetnosti i sl. ada, sud ili organ upravnogpostupka moe traiti da se utvrdi notornost takve injenice, pa bitako i oni sami mogli doi do uvjerenja o karakteru notornosti takvihinjenica. Koliki je znaaj notornih injenica u oba postupka, najboljegovori injenica da bi se za notornost moglo rei da je najjaa od svihrazloga koji ukazuju da je dokazivanje nepotrebno. Nee se pogrijeiti ni

ako se kae da je notornost jaa i od same zakonske pretpostavke.36

1.3. Pretpostavljene injenice (praesumptiones iuris)

Cilj zakonskih presumpcija ili pretpostavki je da olakaju dokazivanjeodreenih injenica, kako radi zatite odreenih kategorija, tako iradi ostvarivanja procesne ekonomije.37 Dakle, iako bi se iz navedenekonstatacije moglo zakljuiti suprotno, kod zakonskih pretpostavkidokazivanje nije u potpunosti iskljueno, ali je zato znatno olakano.Stranka koja se poziva na zakonsku pretpostavku mora dokazivati samopostojanje presumptivne injenice za ije se postojanje vee presumpcija.Ovdje se misli na pretpostavke koje doputaju dokaz o protivnom(oborive pretpostavke). Ipak, kada postoji zakonska pretpostavkao istinitosti jedne injenice, onda sud ili organ koji vodi upravnipostupak smatraju tu injenicu istinitom. I u parninom i u upravnompostupku, po pravilu, doputeno je pobijati dokaznim sredstvima

istinitost zakonskih presumpcija. Zbog toga su zakonske presumpcije pozakonima o parninom i upravnom postupku u Bosni i Hercegovini, popravilu, oborive zakonske presumpcije (presumptio iuris tantum), pa sezbog toga kod dokazivanja suprotnog od zakonske pretpostavke, moguupotrebljavati sva dokazna sredstva.38Zbog navedenog se moe ispravno


37 Dr. Mihajlo Dika i dr. Jozo izmi, Komentar zakona o parninom postupku FBiH,Sarajevo, 2000., str. 394.



16/312

14

Zbornik radova

zakljuiti da zakoni o parninim i upravnim postupcima samo izuzetnoiskljuuju dokaz protiv zakonske pretpostavke o istinitosti injenice. Samotada govorimo o neoborivoj zakonskoj pretpostavci (presumptio iuris etde iure). Prema tome, u parninom i upravnom postupku, dominantnesu oborive pretpostavke. Kod neoborivih pretpostavki se uzima da jednainjenica postoji, iako ona ustvari ne postoji. Zbog toga se i moe kazatida ovakve presumpcije i nisu pretpostavke, nego jedna vrsta fikcije.One u sutinu nijeu dokaze, ali i istinu. Intencija zakonodavca u obapostupka bi trebala, zbog navedenog, biti usmjerena u pravcu smanjenjabroja neoborivih pretpostavki ili da se omogue objektivna sredstva da seizbjegnu njihove posljedice.39Dakle, uvaavajui sve navedeno, procesnisistemi graanskog i upravnog procesnog prava u Bosni i Hercegovini

su prihvatili metodu slobodne ocjene dokaza, kao temeljnu metodu.Drugim rijeima, koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje sudi upravni organ po svojim uvjerenjima, na osnovu savjesne i briljiveocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovurezultata cjelokupnih postupaka o kojima je rije. Ovo naelo slobodneocjene dokaza nije konsekventno provedeno samo kod nekih zakonskihpravila o dokaznoj vrijednosti odreenih dokaznih sredstava.

1.4. injenice utvrene odgovarajuom presudom ili rjeenjem udijelovima koji su bitni za predmetne postupke

Odnos izmeu parninog i upravnog postupka karakterie i meusobnodejstvo akata. o se najbolje vidi iz vezanosti organa upravnog postupkainjenicama i dokazima utvrenim presudom parninog suda, ali isti tako ivezanou parninog suda djelovanjem upravnog akta. Ako se u parninompostupku pojavi kao prethodno pitanje neko pitanje upravnopravnog

karaktera, o kome je u upravnom postupku ve pravomono odlueno,tada je sud vezan za odluku upravnog organa u okviru njegovepravomonosti. Dakle, sud je vezan samo za one pravomono utvreneinjenice i dokaze iz upravnog postupka, za koje sud utvrdi da su pravnorelevantne u parninom postupku, ali i obratno.40 Ukoliko se upravni

39 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str.127.

40 Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, rebinje, 2008, str.377.


17/312

15


organ sree s prethodnim pitanjem graanskopravnog karaktera, o komeje pravomono odlueno, upravni organ je tada vezan za odluku suda nanaprijed navedeni nain. Princip vezanosti za akte drugog organa, izraz jepovjerenja koje jedni organi imaju prema drugim u vrenju djelatnosti kojaim je povjerena. Ovakav princip je prioritetno u slubi ouvanja jedinstvapravnog poretka. Prema tome, iako su i sudovi i organi uprave ovlatenida o svim pitanjima relevantnim za donoenje odgovarajuih odluka iodluuju, ipak razlozi povjerenja, ali i potovanja akata koje donose drugiorgani, nalau vezanost za te akte, odnosno injenice i dokaze, za kojeorgani ocijene da su pravno relevantni u postupcima koje vode, ali uvijeku granicama njihove pravomonosti.41

2. Dokazna sredstva u parninom i upravnom postupku

Savremena vladajua teorija slobodne ocjene dokaza u skladu je sopim shvatanjem demokratskog drutva koje tei istini u svim seramadrutvenog ivota. Pravno, istina je ono do ega sud i upravni organ dolazedokazivanjem. a istina nema apsolutan, ve objektivan karakter. Zatoistina do koje se dolazi u ovim postupcima dokazivanjem predstavlja samonajvei stepen vjerovatnosti koji se moe postii iz raspoloivih dokaznihsredstava. Zbog toga je, po pravilu, stepen izvjesnosti potrebno ostvariti upogledu procesnih pretpostavki, a injenice od kojih zavise odluke organakoji vode oba postupka, potrebno je uiniti samo to vjerovatnijim.42Premise i zakljuci o injenicama koje se dokazuju ne pruaju potpunugaranciju da e svaka greka biti iskljuena. Istina u postupku se ne moesvoditi samo na subjektivan utisak lica koje vodi postupak, jer bi to ondabilo odraz stava da je realnost svijeta nedostupna ovjekovom saznanju. Izove injenice se vidi koliko je, nerijetko, neophodna visoko sofisticirana

strunost lica koja vode predmetne postupke, ali i njihova savjesnost priupotrebi svih raspoloivih dokaznih sredstava. Samo se na ovaj nainmoe poluiti ideal oba postupka, a to je objektivna istina do koje sedolazi izvoenjem dokaza. Meutim, ima situacija kada se zakonodavacmiri s tim da ostvarivanje istine u potpunosti nije mogue, ili da od

41 Pro. dr. Branko alija, Graansko procesno pravo (prvi dio), Sarajevo, 1982., str.6162.

42 Dr. Sinia riva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesnopravo, Zagreb, 1986., str. 393.


18/312

16

Zbornik radova

njega moe odstupiti na nain to e lica koja vode postupke za osnovizreke uzeti injenice koje nisu utvrivali. Ova situacija moe nastati izrazliitih razloga. Moe se desiti da stranke iz razliitih razloga propusteda iznesu relevantne injenice ili da ne ponude dokaze, ili da organ kojivodi postupak ne bude dovoljno aktivan u rasvjetljavanju injeninogstanja, ne upotrijebi raspoloivo dokazno sredstvo, pa i olako pree prekoneke znaajne injenice. Istu e greku napraviti i ako organi koji vodepostupke netano ocijene dokaze, unato tome to su uzeli u obzir svebitne injenice. Svi ovi propusti e ostati bez posljedica ukoliko se strankezadovolje odlukama organa i ne koriste pravne lijekove, pa odluke postanupravomone. Mogue su i ekstremno teke situacije, kad npr. injeniceostaju nedokazane. Situacija kada o nekim injenicama nema dokaza je ista

kao i kada neke injenice ne postoje, to se izraava kroz pravilo sadranou maksimi: Non esse et non probari paria sunt.43 Polazei od slobodnemaksime u svim zakonima o parninim postupcima i u svim zakonima oupravnim postupcima u Bosni i Hercegovini, u dokazna sredstva spadaju:isprave, predmeti uviaja, svjedoci, vjetaci, sasluanje stranaka odnosnoizjava stranke i tumai odnosno prevodioci. Kako se u ovom raduparalelno promatraju navedena dokazna sredstva s graanskopravnog iupravnopravnog stanovita, to e se prvo elaborirati isprave kao dokaznosredstvo, jer su isprave najee dokazno sredstvo u upravnom postupku,dok ih odredbe zakona o parninim postupcima u Bosni i Hercegovinijasno ne definiraju.

2.1. Isprave kao dokazno sredstvo u upravnom i parninom postupku

Isprave se kao dokazna sredstva upotrebljavaju, ne samo u parninom iupravnom postupku, ve i u svim drugim postupcima. Budui da i fizike

osobe poput javnih biljenika (notara), ovlatenih arhitekata, revizora itd.mogu izdavati javne isprave, zakonsku bi definiciju trebalo preinaiti takoto bi se umjesto samo o pravnoj osobi govorilo openito o osobi, fizikojili pravnoj, kao nositelju javnog ovlatenja.Sve isprave se dijele na javne i privatne (nejavne). Prema svim zakonima

43 Pro. dr. Veroljub Rajovi, pro. dr. Milorad ivanovi i pro. dr. Radoslav Momilovi,Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 9192.


19/312

17


o parninim postupcima u Bosni i Hercegovini,44 javne isprave su oneisprave koje su u propisanom obliku izdali dravni organi u granicamasvojih nadlenosti, te isprave koje su u takvom obliku izdale pravne osobeu vrenju javnih ovlatenja koja su im povjerena zakonom ili propisomzasnovanim na zakonu. Zakoni o upravnim postupcima u Bosni iHercegovini,45sadre gotovo identine odredbe o javnim ispravama kaoi zakoni o parninim postupcima. Svim zakonskim odredbama, osimZakona o upravnom postupku Federacije BiH, pod javnim ispravamase smatraju isprave koje su izdali organi u granicama svojih nadlenosti,odnosno preduzea, ustanove ili organizacije na osnovu javnih ovlatenjai mogu biti prilagoene elektronskoj obradi podataka. Prema zakonskojodredbi u Federaciji BiH, javne isprave mogu izdavati sva pravna lica, a ne

samo ona koja imaju javne ovlasti. Cijenei ulogu i znaaj ovog dokaznogsredstva, miljenja sam da definicija javnih isprava u upravnom postupkuu Federaciji BiH dobrano devalvira dokaznu snagu javne isprave.46Zbogtoga, iz svih navedenih razloga, potrebno bi bilo zakonsko rjeenjeuskladiti s odredbama preostala tri zakona po pitanju definiranja javneisprave i na nain kako je to uinjeno u svim zakonima o parninimpostupcima u BiH. Osim javnih isprava, rekli smo da postoje i privatneisprave. Zbog iznesenog propusta od strane zakonodavca, u FederacijiBiH je najtee praviti razliku izmeu javnih i privatnih isprava. Naime,po ostala tri zakona o upravnim postupcima i po sva etiri zakona oparninim postupcima u BiH, moe se opravdano konstatovati da sesve isprave koje nemaju obiljeja javnih isprava smatraju privatnimispravama. Prema tome, ove isprave se smatraju privatnim, bez obzira nato da li su izdate od fizikog lica, pravnog lica ili dravnog organa, poduslovom da isti ne vre javna ovlatenja. S domaim javnim ispravamaizjednaavaju se javne isprave izdate od inozemnih organa, pod uvjetimauzajamnosti, odnosno reciprociteta. Meunarodnim ugovorima se blie

ureuje pravni reim isprava izdatih od inozemnih organa. Za javne

44 lan 99. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH; lan 132. Zakona oparninom postupku Federacije BiH; lanom 132. Zakona o parninom postupku Re-publike Srpske i lan 245. Zakona o parninom postupku Brko distrikta BiH.

45 lan 155. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 162. Zakona oupravnom postupku Federacije BiH; lan 152. Zakona o optem upravnom postupkuRepublike Srpske i lan 149. Zakona o upravnom postupku Brko distrikta BiH.

46 Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,2002, str. 274275.


20/312

18

Zbornik radova

isprave u oba postupka vrijedi zakonska presumpcija o istinitosti sadrajaovih isprava, pod uslovima: da ih je izdao nadleni organ, da su izdate ugranicama nadlenosti organa i da su sastavljene u propisanom obliku.47Organ uprave i sud koji vode postupke, obavezni su da prihvate tanostinjenica navedenih u javnim ispravama, znai kao dokazane. o znaida ovi organi ne mogu ispitivati vjerodostojnost javnih isprava premanaelu slobodne ocjene dokaza. Ova postavka o tanosti injenica ujavnoj ispravi je zasnovana na zakonskoj presumpciji, ali ona nikako neiskljuuje mogunost osporavanja i obaranja takve dokazne snage javneisprave. Dakle, radi se o oborivoj zakonskoj pretpostavci (presumptio iuristantum). Meutim, ope je pravilo u oba postupka da javne isprave imajuzakonsku presumpciju potpunog dokaza o istinitosti odreenih injenica.

Ako javne isprave nisu izdate pod navedenim uslovima, onda njihovudokaznu vrijednost moe osporavati i stranka i organ koji vode postupke,a najee to ine drugim ispravama, vjetaenjem i slino. Pored navedenepodjele isprava na domae i inozemne, isprave se mogu podijeliti jo nadispozitivne i dokumentarne (dokazne) isprave. Dispozitivne isprave suone kojima se neposredno zasniva nastanak, preinaenje i prestanak nekogpravnog odnosa, neovisno od toga da li njihovu ormu propisuje zakon ili suje stranke same izabrale.48Dispozitivne isprave mogu biti javne i privatne.Javne su npr. pravomone presude sudova i rjeenja organa uprave, aprivatne su npr. ugovori, ponude za zakljuivanje ugovora, potvrde,testament, otkaz, ovlatenje i drugo.49Za razliku od dispozitivnih isprava,dokumentarnim ili dokaznim ispravama se ne zasniva pravni odnos, veone slue kao dokaz o pravima i obavezama iz nekog pravnog odnosa, kojipostoji neovisno od isprave. Dakle, ovakve isprave posvjedouju da je npr.u prolosti zakljuen usmeno jedan pravni posao. U ove isprave spadaju iisprave kojima se potvruju neke druge pravno znaajne injenice, kao to

47

Primjeri javnih isprava: a) tambilj prijemne kancelarije suda na primjerku albe, spodacima koje je upisao radnik suda (Vrhovni sud BiH, Gvl. 27/87 od 29. 1. 1988.god.); b) radna knjiica, odnosno ono to se njome potvruje; c) zapisnik o sudskomporavnanju; d) zeleni karton osiguranja motornog vozila za tetu koja se prouzrokujetreim licima kod inozemnog osiguravaa (Vrhovni sud BiH, broj: Rev. 710/83 od 19.2. 1984. godine).

48 Rali-anaskovi, Zakon o parninom postupku sa komentarom, sudskom praksom,obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 411.

49 Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii i

Dinka Vuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Herce-govine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005., str. 246.


21/312

19


su npr. izvodi iz matinih knjiga, uvjerenja o kolovanju, izvodi iz zemljinihknjiga, akture i slino.50Za razliku od javnih isprava, privatne isprave nepotvruju istinitost onoga to sadre po samom zakonu, pa sud i organuprave po prigovoru stranke, ili slubeno lice koje vodi upravni postupakpo slubenoj dunosti, moraju uvijek ispitati istinitost privatne isprave.Npr. izvod iz povjerioeve kartice dugovanja nije u pogledu dokazne snageizjednaen s javnom ispravom. Ili, pismo stranke smatra se privatnomispravom i moe imati dokaznu snagu ako je njegova istinitost priznata iliutvrena.51Kod privatnih isprava, isto kao i kod javnih, moe biti spornaautentinost potpisa, ali i istinitost sadraja. Ovjerom potpisa na privatnojispravi, javni organ potvruje autentinost potpisa, ali ne i istinitostsadraja isprave. Suprotno, pretpostavka istinitosti sadraja i autentinosti

javne isprave, oborive su zakonske pretpostavke. U sluaju osporavanjaistinitosti javne isprave, teret dokazivanja je na stranci koja je osporava. Nemoe se dokazivati neistinitost pravomonih ili konanih sudskih odlukaili odluka donesenih u upravnom postupku. Ovdje se mogu upotrijebitisamo vanredni pravni lijekovi i to po postupcima koje predviaju zakoni.Na kraju, postoji i podjela na originalne isprave i prepise ili kopije. Ovapodjela ima svog praktinog znaaja, npr. u azi izvoenja dokaza podnosise originalna isprava. Dunost imaoca isprave da ispravu preda sudu radiizvoenja odreenih dokaza, naziva se ediciona dunost.52Zakoni u BiHrazlikuju sluajeve kada je rije o edicionoj dunosti stranke od dunostiedicije isprave koja je kod treeg lica. Ako je na ispravama neto precrtano,sastrugano, izbrisano ili umetnuto, ili ako na ispravama postoje kakvidrugi nedostaci, sud i slubeno lice koje vodi upravni postupak e ocijenitiprema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokaznavrijednost isprava, ili su isprave izgubile dokaznu vrijednost za rjeavanjeu parninom i upravnom postupku.53Kada je u pitanju podnoenje ispravana koje se stranke pozivaju, a ne nalaze se kod njih, tada se ovo pitanje

razliito rjeava u parninom i upravnom postupku. Ranije je reeno da50 Pro. dr. Veroljub Rajovi, pro. dr. Milorad ivanovi i pro. dr. Radoslav Momilovi,

Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 94.

51 Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii iDinka Vuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Herce-govine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005., str. 248.

52 Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, rebinje, 2008.,str. 390.

53 lan 153. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske.


22/312

20

Zbornik radova

je u parninom postupku dominantno raspravno naelo, a u upravnompostupku istrano naelo. Zbog toga zakoni o parninim postupcimapredviaju da sud moe pozvati protivnu stranku na podnoenje isprave,a u upravni postupak tu nadlenost ostavlja organu uprave u imperativnojormi. Dalje, s obzirom na to da sada stranke u parninom postupku izvodedokaze, zato se i propisuje da se dokazi mogu izvoditi, a u upravnompostupku je ta nadlenost data organu uprave kao imperativ. U skladus pravilima izvoenja ostalih dokaznih sredstava, a u svjetlu naela kojadominiraju parninim i upravnim postupkom, ovo pitanje dostavljanjaisprava se na razliite zakonske naine u ova dva postupka provodi i kadase te isprave nalaze kod treih lica.

2.1.1. Uvjerenja kao javne isprave u parninom i upravnompostupku

Uvjerenje je po svojoj pravnoj prirodi konkretan pravni akt koji spadau dokumentarne isprave i predstavlja samo dokazno sredstvo kojim sepotvruju ili navode odreene injenice onakve kakve jesu, odnosnokakve su utvrene u trenutku izdavanja uvjerenja. Iako se uvjerenjaprimjenjuju kao dokazna sredstva u oba postupka, samo zakoni oupravnim postupcima u Bosni i Hercegovini predviaju posebne odredbeo uvjerenjima koji predviaju opi postupak za njihovo izdavanje i opekarakteristike uvjerenja kao dokaznih sredstava, bez obzira na to da li e seupotrijebiti za dokazivanje u upravnom ili parninom postupku. Uvjerenjeje dokumentarna isprava kojom se potvruju ili navode odreene injeniceonakve kakve jesu u trenutku izdavanja uvjerenja. Uvjerenje ne moepostati pravomono, kao to to moe postati sudski ili upravni akt. Ispravekojima se slubeno potvruju ili navode odreene injenice nazivaju

se uvjerenjima. aj naziv moe propisima biti i drugaije odreen, npr.potvrda, certifikat, svjedoanstvo, diploma, iskaznica i slino. Uvjerenjase strankama izdaju, po pravilu, na njihov lini zahtjev. Pisani zahtjev nijepotreban za izdavanje uvjerenja o injenicama o kojima se vodi slubenaevidencija, osim ako to nije odreeno posebnim propisom. Uvjerenje oinjenicama o kojima se vodi propisana evidencija izdaje se strankamana neposredan usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je strankatraila, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom nije drugaijeureeno. Uvjerenja o injenicama o kojima se vodi propisana evidencija

imaju dokaznu snagu javne isprave. Organi javne vlasti i institucije koje


23/312

21


imaju javna ovlatenja, dune su izdavati uvjerenja i u sluaju kada oodreenim injenicama ne vode propisane evidencije, a prema zakonu suto duni initi.54Izdato uvjerenje o injenicama o kojima se vodi slubenaevidencija moe se na zahtjev stranke izmijeniti, ako stranka potkrijepiodgovarajuim dokazima da potvrene injenice nisu saglasne s podacimaiz slubene evidencije. Neizdavanje stranci uvjerenja koje trai, predstavljaakt odbijanja njenog zahtjeva, te je time stranci osporeno da u parninomi upravnom postupku ostvari svoja prava i obaveze. akav odnos premastranci predstavlja jednostran i autoritativan upravnopravni odnos.Ukoliko organ nee da izda stranci uvjerenje o injenicama o kojima sevodi slubena evidencija, ili ako uvjerenje ne izda u propisanom roku, iline donese rjeenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja, to onda

predstavlja prekraj za koji je zaprijeena novana kazna.55

2.2. Predmeti uviaja u parninom i upravnom postupku

Uviaj je neposredno ulno opaanje suda ili slubene osobe kojavodi upravni postupak o svojstvima i stanjima stvari ili lica. Uviajje najpouzdanije dokazno sredstvo, jer njime sud utvruje, odnosnorazjanjava postojanje ili nepostojanje odreene injenice linimopaanjem, bez posrednika. Meutim, njegova je primjena ogranienainjenicom da se njime mogu dokazivati samo injenice u sadanjosti,koje su mnogo rjee sporne nego injenice u prolosti. Isto tako, evidentnestvari obino i nisu predmet dokazivanja, jer o njima nema spora, pa seuviaj obino vri radi pregleda stvari ili osoba koji su posredno relevantneza utvrivanje vanih injenica. Iako se uviaj obino vri razgledanjemodreene stvari dakle, uz upotrebu ula vida, moe se preduzeti ikada se sporna okolnost moe utvrditi upotrebom nekog dr ugog u la

sluha (npr. da li se uje neko lupanje i buka), mirisa (npr. ima li odreenaproizvodnja neprijatan miris, kao to je sluaj s preduzeem Prevent uVisokom), okusa (npr. da li je prehrambeni proizvod uobiajenog okusa)

54 Ako organ uprave nije vodio evidenciju o injenicama o kojima je po zakonu bioduan to initi, to ga ne oslobaa od dunosti da na zahtjev stranke izda uvjerenje. Ontreba da na drugi nain utvrdi postojanje injenica o kojima stranka trai da joj se izdauvjerenje (VSH, U-1461/71 od 9. 12. 1971.).

55 Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,2002., str. 291293.


24/312

22

Zbornik radova

ili opipa (npr. kakve je kakvoe predmet uviaja56)57.Uviajem sud obino utvruje sporne injenice, ali se i neposrednoobavjetava o injenicama koje nisu sporne meu strankama, te je zapravnu ocjenu, u kojoj se stranke ne slau, potrebno neposredno opaanjesuda ili slubenog lica koje vodi upravni postupak.Uviaj se vri u sudu ili u prostorijama organa koji vodi postupak, ali akose stvar koju treba razgledati ne moe donijeti u prostorije, ili bi njenodonoenje prouzrokovalo znatne trokove, to je najee sluaj, uviaj sevri izvan slubenih prostorija, na licu mjesta.Uviaj se obino vri pred parninim sudom ili organom koji vodi postupakkoji odluuju u postupcima. Meutim, ako se stvar koju treba razgledatinalazi na teritoriji drugog suda ili organa koji vodi postupak, a nema uslova

da uviaj provede raspravni sud ili organ, uviaj moe obaviti zamoljenisud ili organ.58Stranke, te njihovi punomonici i zastupnici, a u upravnompostupku i zajedniki predstavnik, moraju biti obavijeteni o danu i satuvrenja uviaja. Izostanak uredno obavijetene stranke s uviaja ima isteposljedice kao i izostanak s bilo kojeg drugog roita za glavnu raspravu.Stranke moraju biti obavijetene o vremenu vrenja uviaja i ako uviajvri zamoljeni sud ili zamoljeni organ uprave, ali u tom sluaju strankemogu, ali nisu dune pristupiti na roite. U upravnom postupku, prisustvostranke uviaju vano je kada se odrava usmena rasprava na kojoj e seprovesti uviaj. Meutim, prisustvo stranke je vano i onda kada se uviajprovodi i bez odravanja usmene rasprave, npr. kada slubena osobakoja vodi postupak sama na licu mjesta provjerava odreene podatke.59Ukoliko je u parninom i upravnom postupku za izvoenje dokazapotrebno struno znanje kojim sud ne raspolae, sud moe uviaj provesti

56 Ibidem, str. 232.

57

Sinia riva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, Za-greb, 1986. godina, str. 261.

58 lan 95. Zakona o parninom postupku BiH, lan 128. Zakona o parninom postupkuFBiH, lan 128. Zakona o parninom postupku RS i lan 241. Zakona o parninompostupku BDBiH. lan 95 ZPP BiH.; lan 187., a u vezi s lanom 33. i 34. Zakona oupravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 194., a u vezi s lanom 40. i 41. Zakonao upravnom postupku Federacije BiH; lan 184., a u vezi s lanom 30. i 31. Zakona ooptem upravnom postupku Republike Srpske i lan 181., a u vezi s lanom 28. Za-kona o upravnom postupku Brko distrikta BiH.

59 Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,2002., str. 325.


25/312

23


i uz uee vjetaka. Vjetak u takvom sluaju sudu ili organu pomae idaje mu objanjenja da bi bolje uoio i razumio dokazivanu injenicu.Ako vjetak sam utvruje i razjanjava neke injenice, radi se o izvoenjudokaza vjetaenjem.U primjeni vaeih zakona o parninim postupcima u BiH, postavilose pitanje na koji nain provesti uviaj bez odlaganja, odnosno odgoderoita za glavnu raspravu. U tom smislu bilo bi ispravno glavnu raspravuzapoeti provoenjem uviaja, a zatim, nakon provedenog uviaja,odrediti nastavak glavne rasprave, istog ili sljedeeg dana. Glavnu raspravu,meutim, esto nije mogue nastaviti jer se u praksi naih sudova, prilikomvrenja uviaja, najee vri i vjetaenje, pa je vjetaku potrebno ostavitiodreeni rok za izradu nalaza i miljenja. U tom sluaju, odlaganje roita

za glavnu raspravu namee se kao neophodno, iako sam zakon ne predviaovaj razlog za odlaganje.60

Postoji apsolutno bitna povreda odredaba parninog i upravnog postupkaako je uviaj, umjesto sudije pojedinca ili slubenog lica koje vodi upravnipostupak, izvrio struni saradnik.61

Uviaj se preduzima radi utvrivanja neke injenice ili razjanjenja nekeokolnosti. Ako je sudu ili organu, prilikom uviaja, potrebna pomostrune osobe pozvat e vjetaka, ali i tada sud vri uviaj, a u tome mupomae vjetak62. U upravnom postupku, stranka ima pravo da na uviajdovede i svoga strunog pomagaa, koji e joj davati strune savjete, toparnini postupak ne poznaje. Povodom ovlatenja suda i organa uprave upogledu uviaja razlikujemo tri situacije:- da je predmet uviaja stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka. Ovasituacija podrazumijeva da se ne mogu primjenjivati prinudna sredstva ucilju razgledavanja stvari, koja se nalazi kod jedne od stranaka63,- da se stvar koju treba razgledati nalazi kod tree osobe, kada je mogueprinudno od tree osobe pribaviti stvar koja se nalazi kod nje,

- da se stvar koju treba razgledati nalazi kod organa vlasti ili kod pravnoglica kome je povjereno vrenje javnih ovlatenja. Naime, tada postoji

60 Kulenovi, Mikuli, Milii-Velikovski, Stanii i Vuina, Komentari Zakona oparninom postupku u FBiH i RS, str. 244.

61 Vrhovni sud BiH, Rev. 637/88 od 16. 3. 1989. godine, objavljeno u Biltenu sudskeprakse Vrhovnog suda BiH, broj: 2/89.

62 Enver Zeevi, Komentar Zakona o parninom postupku, LOGOS, Sarajevo, str. 133.

63 Sanjin Omanovi: Draf novog Zakona o parninom postupku FBiH s komentarom,Magistrat, Sarajevo, 2003., str. 60.


26/312

24

Zbornik radova

dunost ovih organa, odnosno lica, da sudu i organu uprave prezentirajuodgovarajue dokaze (isprave, stvari, itd.).Ni stranka ni druga osoba ne mogu se prisiliti da se na njima lino izvodedokazi uviajem. Naime, sva etiri zakona o parninim postupcima uBiH ne sadre odredbe o dunosti stranaka i treih osoba da dopusteda se na njihovim tijelima obavlja ispitivanje (npr. ispitivanje krvi upaternitetskim parnicama, uzimanje otisaka prstiju, tjelesni pregled), patakvo obavljanje uviaja nije mogue bez pristanka tih osoba64. Suprotno,prema odredbama Zakona o krivinim postupcima u BiH, mogue je ibez pristanka okrivljenog odnosno osobe koja se pregleda, obaviti tjelesnipregled, uzeti krv i obaviti druge lijenike radnje, ako je to nuno kakobi se utvrdile injenice vane za krivini postupak. Svakako, ako zbog

toga ne bi nastupila kakva tetna posljedica po zdravlje osobe koja sepregleda. Uvaavajui znaaj paternitetskih parnica, miljenja sam da bii u ovim postupcima trebalo primijeniti rjeenje iz zakona o krivinimpostupcima u BiH.

2.3. Svjedoci u parninom i upravnom postupku

Svjedok je lice koje sudu ili organu uprave daje iskaz o svojim opaanjimainjenica u prolosti, koje bi mogle biti od znaaja za utvrivanje istinitostinavoda koji se dokazuju. Svjedok, za razliku od vjetaka, sudu prenosisamo svoje ulno opaanje, bez iznoenja svoga miljenja ili zakljuaka65.Svojstvo svjedoka, u oba postupka, ima i lice koje raspolae strunimznanjem potrebnim za razumijevanje opaene injenice, tzv. svjedok-strunjak66. Za razliku od vjetaka, koji obino daje svoje miljenje naosnovu injenica koje se mogu utvrditi u sadanjosti, svjedok-strunjakdaje iskaz o svom ulnom opaanju injenica iz prolosti. Ipak, miljenja

sam da e u sluaju svjedoenja svjedoka-strunjaka biti relativno tekopotpuno eliminirati zakljuke svjedoka o opaenome, jer se strunost togsvjedoka ogleda upravo u mogunosti da iz odreenih pojava koje je opazioizvue odreene zakljuke. akvo bi bilo svjedoenje ljekara koji je strankulijeio u prolosti, o odreenim okolnostima u vezi njenog zdravstvenogstanja u to vrijeme.

64 Opus citatum, Jozo izmi, Komentar Zakona o izvrnom postupku FBiH, str. 317.

65 Opus citatum, Kulenovi, Mikuli, Milii-Velikovski, Stanii i Vuina, str. 255.

66 Opus citatum, Pozni, Graansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 266.


27/312

25


U parninom postupku, prijedlog za sasluanje stranaka podnose strankeu tubi ili u odgovoru na tubu, a mogu biti predloeni i na pripremnomroitu, to znai da su dva odreujua naela u parninom postupku,naelo dispozitivnosti i raspravno naelo, doli do punog izraaja.67 Uupravnom postupku, svjedoka predlae stranka ili ga odreuje osoba kojavodi postupak po slubenoj dunosti. Svjedok se moe i sam prijavitiorganu, kada se npr. postupak vodi u javnom interesu. Sud ili slubenaosoba koja vodi postupak, po slobodnoj ocjeni odluuju hoe li seodreene osobe sasluati kao svjedoci. Kada se upravni postupak vodipo slubenoj dunosti, osoba koji vodi postupak sama odluuje treba lijoj svjedok za utvrivanje odreenih injenica, kao npr. osoba za vrenjeinspekcijskog pregleda.68 o zavisi od njihove ocjene u kojoj mjeri se

iskazi svjedoka mogu koristiti kao dokazi u predmetnim postupcima opravno relevantnim injenicama.69Za razliku od parninog postupka, zapokretanje upravnog postupka uvijek je nadlean organ uprave, bilo dase pokree po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke. o je u skladusa slubenom ili oficijelnom maksimom, koja vrijedi, kako za pokretanjepostupka, tako i za njegovo dalje voenje, a posebno se to odnosi naposebni ispitni postupak. Uvaavajui navedeno, mogu sa sigurnoukonstatovati da je ovu odredbu jedino ispravno utvrdio zakonodavac uRepublici Srpskoj,70dok su sva tri ostala zakonodavca u BiH71utvrdila dase upravni postupak pokree po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke,to je pogreno, jer se ovaj postupak uvijek pokree po slubenoj dunosti,pa i onda kada to zahtijeva stranka. Kada sud poziva svjedoka, navodi:


68 lan 115. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 122. Zakona oupravnom postupku Federacije BiH; lan 112. Zakona o optem upravnom postupku

Republike Srpske i lan 109. Zakona o upravnom postupku Brko distrikta BiH.69 Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,

2002, str. 297.

70 lan 111. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske glasi: Postupakpokree nadleni organ po slubenoj dunosti povodom zahtjeva stranke. U lanu112. istog zakona govori se o pokretanju upravnog postupka po slubenoj dunostiod strane organa uprave.

71 Zakoni o upravnim postupcima BiH, FBiH i BDBiH (lanovi: 114., 121. i 108.) na isti

nain propisuju, da upravni postupak pokree nadleni organ po slubenoj dunostiili povodom zahtjeva stranke.


28/312

26

Zbornik radova

ime i prezime, ime jednog roditelja svjedoka, vrijeme i mjesto sasluanja,pravnu stvar o kojoj e biti sasluan, naznaku da se poziva kao svjedok,posljedice izostanka, te pravo na naknadu trokova. Slubeno lice koje vodiupravni postupak, za razliku od suda u parninom postupku, ini mi sepotpuno opravdano, u svom pozivu ne navodi ime jednog roditelja, jer seod stranaka u oba postupka ne trai da u svojim prijedlozima za sasluanjesvjedoka navodi ime jednog roditelja svjedoka. Postavlja se zatim loginopitanje kako e ovaj podatak onda biti poznat sudu? Sva etiri zakona oparninom postupku u BiH ne predviaju mogunost suoavanja svjedoka.Miljenja sam da je ovu odredbu o suoavanju svjedoka trebalo zadrati iostaviti sudu mogunost suoenja svjedoka iji se iskazi ne slau. Zakoni oupravnim postupcima u BiH predviaju mogunost suoavanja svjedoka.

Zakoni o parninim postupcima su, u odnosu na zakone o upravnimpostupcima u BiH, suzili mogunost svjedoku da uskrati odgovor napojedina pitanja, tako to svjedok moe uskratiti svjedoenje samo usluaju opasnosti od izlaganja krivinoj odgovornosti sebe ili srodnika.U upravnim postupcima u BiH, svjedoci mogu uskratiti svjedoenje,ako bi odgovorima na pojedina pitanja izloili sebe ili srodnike tekojsramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju. Ni jedan zakon oparninom postupku u BiH ne predvia mogunost zaklinjanja svjedoka,dok su zakoni o upravnim postupcima ostavili mogunost slubenom licukoje vodi postupak da svjedok poloi zakletvu na svoj iskaz.Kao svjedoci mogu se sasluati samo osobe koje su sposobne dati suduobavjetenja o injenicama koje se dokazuju. Meutim, kao svjedoci semogu sasluati i maloljetne osobe kao i osobe s tjelesnim nedostacima poduslovom da su sposobni za komunikaciju, te strani dravljani, izuzev onihkoji uivaju status diplomatskog imuniteta.Svakako, ne moe se sasluati kao svjedok lice koje bi svojim iskazompovrijedilo dunost uvanja tajne (slubene, dravne ili vojne), sve dok

ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti, to je izriito propisanozakonskim odredbama u oba postupka. Osim uskraivanja svjedoenjautvrenih zakonima u oba postupka, svjedok u upravnom postupku semoe osloboditi dunosti svjedoenja i o nekim drugim injenicama, kadiznese razloge za to, a po potrebi je duan te razloge uiniti i vjerovatnim.Ni u jednom, ni u drugom postupku ne postoji ope oslobaanje oddunosti svjedoenja, nego samo od obaveze da svjedok odgovara napojedina pitanja. Interesantne su i odredbe koje se odnose na uskraivanjeodgovora svjedoka na pojedina pitanja u parninom postupku, a kada za


29/312

27


to postoje vani razlozi72. Primjetno je da su, u odnosu na dosadanjapravila kojima je bilo regulisano pravo svjedoka na uskraivanje odgovorana pojedina pitanja, uinjene odreene izmjene u smislu izostavljanjanekih razloga zbog kojih se mogao uskratiti odgovor na pojedina pitanja,dok su po prvi put uvedeni neki razlozi koji daju pravo na uskraivanjeodgovora na pojedina pitanja.to se tie opravdanosti razloga za uskraivanje svjedoenja ili odgovorana pojedina pitanja opravdanost razloga za uskraivanje svjedoenjaili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok trebasvjedoiti, nakon to se o tome izjasne stranke, a stranke nemaju pravopodnoenja albe. Kada je u pitanju slobodna ocjena iskaza svjedoka odstrane suda i organa uprave, sve prednosti i nedostaci u primjeni naela

slobodne ocjene dokaza dolaze do najjaeg izraaja kod svjedoka kaoizvora saznanja. Svjedoci su dokazno sredstvo koje se najee koristi,a istovremeno je i jedno od najnepouzdanijih izvora saznanja. Nasudu i organu uprave lei puna odgovornost za pravilno vrednovanjeiskaza svjedoka kao dokazne injenice. Vjerodostojnost iskaza svjedokaodreena je nizom aktora i okolnosti. Jednu grupu tih aktora ineoni koji su svojstveni ovjeku kao biopsiholokoj jedinki. Oni se tiusposobnosti opaanja (percepcije), pamenja, reprodukovanja i dr. Ovesposobnosti su razliito zastupljene u svakom ovjeku. Obino se deavada neko dobro zapaa, slabo pamti, odnosno slabo reprodukuje upamenoili obrnuto. U drugu grupu spadaju one okolnosti koje su odreenemeusobnim odnosima ljudi kao drutvenih jedinki: zainteresovanost zaspor, subjektivni odnos prema injenicama koje saoptava, ravnodunosti dr. Pored svih ovih uslovljenosti koje se odreuju svaka ponaosob i svezajedno, kada je u pitanju vjerodostojnost iskaza svjedoka mora se voditirauna i o okolnostima u kojima je svjedok opaao injenice, odnosnodogaaj povodom koga svjedok saoptava svoje saznanje: mjesto, vrijeme,

vrste injenica koje su bile predmet opaanja (convictio intime). Kada seimaju u vidu svi ovi aktori koji odreuju vjerodostojnost iskaza svjedoka,te dosta ograniene mogunosti suda i organa uprave da o njima uvijekvode rauna, nije teko zakljuiti da se u ocjeni iskaza svjedoka dosta estoizvode pogreni zakljuci.

72 lan 140. st. 1. Zakona o parninom postupku Federacije BiH.


30/312

28

Zbornik radova

2.4. Vjetaci u parninom i upravnom postupku

Vjetaenje kao dokazno sredstvo sud ili organ uprave mogu odreditina prijedlog stranke, onda kada je nuno struno znanje poto oni samitakvim znanjem ne raspolau. Drugim rijeima, cijenit e se da li da sedozvoli ekspertiza u situaciji kada to neka od stranaka predloi. akoer,nova je odredba kojom se propisuje ta sve prijedlog za vjetaenje trebada sadri, o emu se ima pravo izjasniti suprotna strana. Meutim, ako sestranke o tome ne usaglase, odluku e u parninom postupku donijeti sud.U upravnom postupku, za odreena vjetaenja u stvarima u kojima nemastranke s protivnim interesima ili ako je propisima utvren postupakvjetaenja kod specijaliziranih institucija, tada nema potrebe odravati

usmenu raspravu. akva su u upravnom postupku tehnika vjetaenja,kao npr. geodetski premjeri, ispitivanje kvalitete proizvoda u inspekcijskompregledu, ispitivanje tehnike ispravnosti aparata i sl.73 ehnikavjetaenja, u upravnom postupku, vre ustanove i druge institucije, avjetaenje, u pravilu, trai organ po slubenoj dunosti, npr. kod trineinspekcije ili finansijske policije. Vjetaenje u upravnom postupku moebiti i drugaije propisano u odnosu na zakone o upravnim postupcimau BiH, kao to su doneseni posebni propisi o utvrivanju invalidnosti iradnoj sposobnosti.74 Iako u zakonima o upravnim postupcima u BiHnema odredbe o tome da li se vjetaenje iz parninog postupka moeupotrijebiti u upravnom postupku, miljenja sam da bi trebalo dopustiti dase mogu u cijelosti ili djelimino koristiti vjetaenja iz drugog postupka,ukoliko to odgovara stvari koja se vjetai u predmetnom postupku.Zakonodavac je u parninom postupku nastojao ograniiti upotrebu ovogdokaznog sredstva od strane suda, pa je naglasak stavljen na inicijativustranaka kao i za ostale dokaze, a ujedno je vjetaenje u jednoj oblastiogranieno samo na jednog vjetaka. U upravnom postupku, slubena

osoba koja vodi postupak odreuje jednog ili vie vjetaka po slubenojdunosti ili na prijedlog stranke. U veini sluajeva odreuje se samojedan vjetak, ali zbog sloenosti ili teine vjetaenja, kao i u sluaju hitnepotrebe, mogu se odrediti dva ili vie vjetaka.75U parninom postupku,sloenija vjetaenja se, po pravilu, povjeravaju strunim ustanovama i to


74 Ibidem, str. 317318.

75 Ibidem, str. 312.


31/312

29


prioritetno. Radi se, naime, o racionalnijem i ekonominijem postupanjupri izvoenju dokaza vjetaenjem u dokaznom postupku i reduciranjuinstitucije tzv. nadvjetaenja. Odredbe iz sva etiri zakona o parninimpostupcima u BiH, odreuju, kao to je reeno, da vjetaenje obavlja samojedan vjetak. Ove odredbe su, po mom miljenju, ograniavajue za naeloslobodne ocjene dokaza, kao i za slobodu izbora dokaza, jer su za parninipostupak dva odluujua naela, a to su naelo dispozitivnosti i raspravnonaelo. o znai da zakoni ne bi trebali da ograniavaju sud u pogledudokaznih sredstava kojima se mogu utvrivati odreene injenice.76

Novelirane su odredbe zakona o parninim postupcima u BiH77u pogledu naina na koji se angauje vjetak. Odredbe o dunostivjetaenja po pozivu suda, te o mogunosti oslobaanja od ove

obaveze, preuzete su u cijelosti iz prethodnih entitetskih zakona, kojisu stavljeni van snage. akoer, dato je pravo na albu protiv rjeenjakojim se usvaja zahtjev za izuzee vjetaka i to bez obzira na to da li jezahtjev za izuzee usvojen ili odbijen, ali samo prilikom izjavljivanjaalbe protiv konane odluke u oba postupka.Do odreivanja drugog vjetaka u istom predmetu doi e kada vjetak, kojije prvobitno odreen, ne dostavi svoj nalaz i miljenje u ostavljenom rokuu oba postupka. Ovo isti vai i za nejasne, nepotpune ili kontradiktornenalaze vjetaka, jer e im biti vraeni na popravku.Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i miljenje vjetaka najkasnije 8dana prije roita za glavnu raspravu. Vjetaenje se u upravnom postupkumoe obaviti i izvan usmene rasprave. Kada se radi o takvom vjetaenju,organ koji vodi postupak treba, po mogunosti, strankama dostavitiotokopiju nalaza i miljenja vjetaka prije odravanja usmene rasprave.Roite za glavnu raspravu e se odrati i u sluaju kad vjetak ne pristupi.Iznimno, sud moe na prijedlog stranke odloiti raspravu i zakazati novoroite na koje e ponovno pozvati vjetaka, ako utvrdi da je njegovo

prisustvo na raspravi neophodno radi razjanjenja ili dopune nalazai miljenja. Ukoliko raspravi u upravnom postupku nije bila prisutnastranka, slubena osoba koja vodi postupak treba odmah nakon zavrenerasprave obavijestiti tu stranku da moe kod organa pregledati zapisnik srasprave, odnosno nalaz i miljenje vjetaka, te eventualno staviti i svojeprimjedbe. U ovom istom postupku, kada je obavljeno vjetaenje, a


77 lan 150. ZPP-a FBiH, lan 150. ZPP-a RS, lan 263. ZPP-a BD i lan 117. ZPP-a BiH.


32/312

30

Zbornik radova

usmene rasprave nee biti, dunost je slubene osobe da stranku upoznas nalazom i miljenjem vjetaka, jer organ ne moe donijeti rjeenje,prije nego to stranci da mogunost da se o tome izjasni.78Vjetak imapravo na naknadu putnih trokova, trokova za prehranu i prenoite,trokova vjetaenja i pravo na razumnu nagradu. Sud i slubena osobakoja vodi upravni postupak nagradu za izvreno vjetaenje odmjeravajupolazei od istaknutog zahtjeva vjetaka, vodei pri tom naroito raunao sloenosti vjetaenja, gubitku vremena i uvjetima rada vjetaka.Ukoliko odredbama zakona o parninim i upravnim postupcima uBiH nije to drugaije odreeno, na izvoenje dokaza vjetaenjem naodgovarajui nain se primjenjuju odredbe istih zakona koje se odnosena sasluanje svjedoka.

Vjetaenjima rukovode organi koji su naredili vjetaenja. Prije poetkavjetaenja pozvat e se vjetak da predmet vjetaenja paljivo razmotri, datano navede sve to zapazi i utvrdi i da svoje miljenje iznese nepristrasnoi u skladu s pravilima nauke i vjetine. Posebno e se upozoriti da je lanovjetaenje krivino djelo. Vjetak moe svjedoiti samo o injenicamakoje proizlaze iz njegovog neposrednog saznanja, osim ako se prilikompripreme svog nalaza i miljenja nije koristio inormacijama na koje bi seopravdano oslanjali ostali strunjaci iste struke.79

Vjetaku se mogu davati razjanjenja, a moe mu se dopustiti i darazmatra spise. Vjetak moe predloiti da se izvedu dokazi ili pribavepredmeti i podaci koji su od vanosti za davanje njegovog nalaza imiljenja. Ako prisustvuje uviaju vjetak moe predloiti da se razjasnepojedine okolnosti ili da se osobi koja se sasluava postave pojedinapitanja80. Vjetaci pregledaju predmete vjetaenja na mjestu gdje seoni nalaze osim ako su za vjetaenje potrebna dugotrajna ispitivanja iliako se ispitivanja vre u ustanovi, odnosno organu ili ako to zahtijevajurazlozi morala. Ako je u okviru vjetaenja potrebno izvriti analizu neke

materije, vjetaku e se, ako je to mogue, staviti na raspolaganje samodio te materije, a ostatak e se u potrebnoj koliini sauvati za sluaj


79 alija Branko, Omanovi Sanjin, Graansko procesno pravo, Sarajevo, Pravni akultet,2000., str 227.

80 lan 113.ZKP-a FBiH, lan 113. ZKP-a RS, lan 271. ZPP-a BDBiH i lan 125. ZPP-aBiH.


33/312

31


naknadnih analiza81. Sud i slubeno lice koje vodi postupak e vjetakudopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugimvjetacima u vezi predmeta vjetaenja.Sud je duan vjetaka pozvati na raspravu da obrazloi svoj nalaz i miljenjei izjasni se o primjedbama stranaka82. Propust suda da vjetaka sasluaneposredno na raspravi moe biti samo relativno bitna povreda odredabaparninog postupka83. Vjetak mora uvijek obrazloiti svoje miljenje84.Okolnost da vjetak nije pozvan na raspravu radi usmenog iznoenjanalaza i miljenja nije bitna povreda odredaba parninog i upravnogpostupka, kada stranke nisu imale primjedbi ni pitanja u vezi s nalazom imiljenjem koji je on pismeno podnio85.U sluaju da vjetak dostavi nalaz ili miljenje koji su nejasni, nepotpuni

ili protivrjeni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud i organ uprave epozvati vjetaka da ih dopuni, odnosno ispravi i odrediti rok za ponovnodostavljanje nalaza i miljenja. Ukoliko vjetak ni po pozivu suda ne dostavipotpun i razumljiv nalaz i miljenje, sud e, uz prethodno izjanjenjestranaka/e, odrediti drugog vjetaka86.Stranci je onemogueno raspravljanje pred organom kad njezini prigovorina nalaz i miljenje vjetaka nisu dostavljeni vjetaku niti je on o njimasasluan na glavnoj raspravi.87

Roite za glavnu raspravu e se odrati i ako vjetak ne pristupi na glavnuraspravu. Izuzetno, u oba postupka, mogu se na prijedlog stranke odloitirasprave i zakazati nova roite na koje e se ponovo pozvati vjetak, akose utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjanjenjaili dopune nalaza i miljenja. Vijee ne moe zakljuiti glavnu raspravu ako

81 lan 114. ZKP-a FBiH, lan 114. ZKP-a RS, lan 272. ZPP-a BDBiH i lan 126. ZPP-a

BiH.82 Presuda Vrhovnog privrednog suda, br. P-5440776.

83 Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev-2449/88 od 15. 12. 1988. god.

84 lan 154. ZPP-a FBiH, lan 154. ZPP-a RS, lan 267. ZPP-a BDBiH i lan 121. ZPP-aBiH.





34/312

32

Zbornik radova

treba priekati nalaz i miljenje vjetaka88.Za vjetaka se moe imenovati lice koje je dravljanin BiH, lice koje imaodgovarajue iskustvo, kolsku spremu i struno znanje u odreenompodruju, lice s dokazanim proesionalnim sposobnostima koje uiva glaspaljivog, nepristranog i ekspeditivnog strunjaka u odreenom podrujui koje se odlikuje integritetom i visokim moralnim kvalitetama89. akoer,resorna ministarstva i drugi organi uprave u BiH e objaviti javni pozivza imenovanje vjetaka i na prijedlog jednog ili vie organa, kada organi usvome radu uoe nedostatak vjetaka za odreenu oblast ili specijalnost90.Imenovani vjetak ima peat koji se moe upotrebljavati samo pri vrenjudunosti vjetaka. ekst peata je ispisan na jednom od jezika i pisamakoji su u slubenoj upotrebi u BiH, i sadri: ime i prezime vjetaka, oznaku

vjetak s naznakom podruja, skupine odnosno podskupine, ukljuujuiuu specijalizaciju vjetaenja za koju je vjetak imenovan i mjestoprebivalita vjetaka. Otisak peata i vlastoruni potpis vjetak pohranjujeu resornom ministarstvu ili drugom organu uprave.91

Postoji lista vjetaka koja nije obavezujua za sud ili drugi organ koji vodipostupak, odnosno druge sudionike u postupku, osim ako je drukijepredvieno propisima kojim se ureuju pravila postupka. ako, premajednoj svojoj odluci, sud nije vezan za listu sudskih vjetaka, nego moepo potrebi za vjetaka odrediti i drugu osobu.92

Stranke, odnosno punomonici stranaka, kao i strukovna udruenja iudruenje vjetaka, mogu staviti primjedbe na rad vjetaka. Primjedbe sestavljaju u pisanom obliku ederalnom ministru pravde.U parninom postupku stranka koja predlae vjetaenje duna je uprijedlogu naznaiti predmet i obim vjetaenja, te predloiti osobu kojae obaviti vjetaenje. Protivna stranka e se izjasniti o predloenomvjetaku, kao i o predmetu i obimu vjetaenja. Ako stranke ne postignusporazum o osobi koja treba biti odreena za vjetaka i predmetu i obimu

88 Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev- 400/1994 od 2. 3. 1994. god.89 lan 4. Zakona o vjetacima FBiH.

90 lan 17. Zakona o vjetacima FBiH, ZV FBiH.

91 lan 17. Zakona o vjetacima FBiH, ZV FBiH.

92 Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1849/80 od 17. 2. 1981. god.


35/312

33


vjetaenja, odluku o tome e donijeti sud93.Okolnost da je vjetaenje izvreno bez prisustva stranke ne ini, samaza sebe, bitnu povredu odredaba parninog postupka. Ako se strankanije sloila sa nalazom vjetaka, moe staviti primjedbe na nalaz. Samaizjava stranke da ne priznaje vjetaenje nije dovoljan osnov da se odredinovo vjetaenje.Kod odreivanja vjetaka i naloga za vjetaenje sud je duan dativjetaku konkretan nalog, a ne paualno rjeenje o utvrivanju tete, jertakva vrsta vjetaenja ne predstavlja strunu pomo sudu za rjeavanjekonkretnog spora.Izvoenje dokaza vjetaenjem odreuje sud rjeenjem koje sadri: ime iprezime i zanimanje vjetaka, predmet spora, obim i predmet vjetaenja,

te rok za podnoenje pismenog nalaza i miljenja. Ako je sud i organuprave propustio voditi vjetaenje, a posebno ako je propustio odreditivjetaku predmet i smjer vjetaenja, poinio je bitnu povredu odredabaparninog i upravnog postupka94. Prepis rjeenja dostavlja se vjetakuzajedno s pozivom na roite za usmenu raspravu.U sluaju da stranka koja izgubi spor, ne plati po nalogu suda ili organauprave trokove vjetaku, vjetak na temelju odluke organa stjee pravotraiti prisilnu naplatu prema toj stranci95.Sud ili slubeno lice koje vodi postupak e vjetaka na njegov zahtjevosloboditi dunosti vjetaenja iz razloga iz kojih svjedok moe uskratitisvjedoenje ili odgovor na pojedino pitanje, te moe vjetaka na njegovzahtjev osloboditi dunosti vjetaenja i iz drugih opravdanih razloga.

2.5. Sasluanje stranaka u parninom postupku i izjava-iskazstranke u upravnom postupku

Zakonima o parninim postupcima u BiH96

propisano je da e naprijedlog stranke sud odrediti izvoenje dokaza sasluanjem stranaka.ime je definitivno naputeno pravilo o supsidijarnosti ovoga dokaznog


94 Vrhovni sud Hrvatske G-1822/77.

95 Presuda Vrhovnog privrednog suda Srbije, br. P-2024/72.

96 lan 163. ZPP-a FBiH, lan ZPP-a RS, lan 276. ZPP-a BD BiH i lan 130. ZPP-a BiH.


36/312

34

Zbornik radova

sredstva, a koje se pravdalo zainteresiranou stranaka za ishod spora97.Sud e odluiti da se saslua samo jedna stranka ako druga stranka uskratidavanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda98. Za stranku koja nemaparninu sposobnost, sasluat e se njen zakonski zastupnik. Za pravnolice sasluat e se osoba koja je zakonom ili statutom ili pravilima odreenada ga zastupa.Poziv za roite dostavit e se punomoniku stranke koji je duan o tomestranku izvijestiti. U pozivu e se naznaiti:- da e se na roitu izvoditi dokaz sasluanjem stranaka i- da e stranka koja doe na roite biti sasluana u odsutnostidruge stranke99.Ne mogu se primjenjivati nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije

odazvala pozivu suda radi sasluanja, niti se stranka moe prisiliti na davanjeiskaza100. U zakonima o parninim postupcima iskljuene su prisilnemjere prema stranci u dokaznom postupku. Odredbe o izvoenju dokazasasluanjem svjedoka primjenjivat e se i pri izvoenju dokaza sasluanjemstranaka, ako za sasluanje stranaka nije neto drugo propisano101. Ovaodredba, prije svega znai da se moe sasluati samo stranka koja jesposobna sudu dati obavijest o injenicama koje se dokazuju. Za razlikuod parninih postupaka u BiH, izjava ili iskaz stranaka u sva etiri zakonao upravnim postupcima102je supsidijarno i najslabije dokazno sredstvo.103Upotreba ovog dokaznog sredstva u upravnom postupku je ograniena,pa slubena lica koja vode ovaj postupak mogu ga upotrijebiti samo uodreenim sluajevima, a to su:- ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan dokaz,- ako se neka injenica ne moe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava,- u stvarima malog znaaja (kada je stranka udaljena od sjedita organa,

97 Zeevi, op. cit., str. 158.

98 lan 164. ZPP-a FBiH i ZPP RS te l. 277 ZPP BD i l. 131 ZPP BiH.

99 lan 166. ZPP-a FBiH, lan 166. ZPP-a RS, lan 279. ZPP-a BDBiH i lan 133. ZPP-a BiH.

100lan 167. ZPP-a FBiH, lan 167. ZPP-a RS, lan 280. ZPP-a BDBiH i lan 134. ZPP-aBiH.

101lan 168. ZPP-a FBiH, lan 168. ZPP-a RS, lan 281. ZPP-a BDBiH i lan 135. ZPP-aBiH.

102lan 180. ZUP-a FBiH, lan 170. ZUP RS, lana 167. ZUP BD i lana 173. ZUP-a BiH.

103Pro. dr. Sead Dedi, Upravno procesno pravo, Biha/Sarajevo, 2001, str. 150.


37/312

35


tada izjava stranke zamjenjuje iskaz svjedoka) i- ako bi usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo oteano ostvarivanjeprava stranke i- u drugim zakonima propisanim sluajevima.Lana izjava stranke povlai za sobom krivinu i materijalnu odgovornost.Slubeno lice koje vodi postupak, cijeni vjerodostojnost izjave strankeshodno naelu slobodne ocjene dokaza.104

2.6. Tumai i prevodioci u parninom i upravnom postupku

Prevoditelji i tumai u parninom i upravnom postupku su fizika licakoja pomau komuniciranju s uesnicima postupka koji ne znaju jezik nakojem se postupak vodi, odnosno s uesnicima koji su potpuno gluhi ilinijemi, pa se s njima ne moe ni pismeno komunicirati. Zakoni o parninimpostupcima u BiH105ne prave razliku izmeu tumaa i prevodilaca, dokzakoni o upravnim postupcima u BiH106tu razliku prave. Miljenja sam dabi u ovom pogledu trebalo podrati rjeenje koje je utvreno u zakonimao upravnim postupcima. U prilog ovoj tvrdnji istiem razliku izmeutumaa i prevodioca. uma je osoba koja zna jezik na kome se postupakvodi, ali zna i ono to prevodilac najee ne zna da se sporazumije s

gluhim ili nijemim sudionikom postupka. Samo tuma moe kazivanjetakvog sudionika postupka vjerno prenijeti slubenoj osobi ili sudu kojivodi postupak. Prevodilac je osoba koja poznaje jezik na kome se vodipostupak. Naravno, miljenja sam da se ovo odnosi samo na stranejezike, a ne i na jezike i pisma u slubenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.Zahvaljujui prevodiocima omogueno je i usmeno komuniciranje sasudionicima postupka na usmenim raspravama. Na tumae i prevoditeljese na odgovarajui nain primjenjuju odredbe koje se odnose na vjetakeu oba predmetna postupka. Razlika je u tome to je vjetaenje dokazno

sredstvo u postupcima, dok je prevoenje i tumaenje samo strunopomaganje. Kada je u pitanju odgovornost, na tumae i prevodioce seprimjenjuju odredbe koje po ovom pitanju vae za vjetake.107

104Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,2002., str. 308309.

105lan 162. ZPP-a FBiH, lan 162. ZPP-a RS, lan 275. ZPP-a BDBiH i lan 129. ZPP-a BiH.

106lan 191. ZUP-a FBiH, lan 181. ZUP RS, lana 178. ZUP BD i lana 184. ZUP-a BiH.

107Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,2002, str. 321323.


38/312

36

Zbornik radova

3. Zakljuna razmatranja

Sva etiri zakona o parninim postupcima u Bosni i Hercegovini, uodnosu na zakone koji su vaili do stupanja na snagu vaeih zakona,

unijela su znaajne izmjene u materiju dokazivanja i dokaznih sredstava.e izmjene su rezultat znaajno drugaijeg pristupa u odnosu nainicijativu prikupljanja procesne grae. Naime, po pravilu, u parninompostupku je naputeno istrano naelo traenja materijalne istine, tonije sluaj s upravnim postupkom. Za razliku od upravnog postupka,u parninom postupku je obaveza prikupljanja dokaza i njihovogizvoenja, u potpunosti prela na stranke. Zbog toga su sada dvasutinski odreujua naela parninog postupka naelo dispozitivnosti

i raspravno naelo. Dakle, u parninom postupku sve dokaze i njihovoizvoenje predlau stranke. Sud odreuje izvoenje samo onih dokazau sluajevima kada se radi o nedozvoljenom raspolaganju stranaka. Uupravnom postupku, i dalje je svoju primjenu zadralo istrano naelo.Naime, slubena osoba koja vodi postupak nije ograniena samo nainjenice i dokaze koje iznose stranke. U ovom postupku, u slubi naelamaterijalne istine, slubena osoba moe ex officio izvesti svaki dokaz,ako smatra da je to potrebno radi razjanjenja stvari. U oba predmetnapostupka, sva su dokazna sredstva izjednaena, s tim to jedna imaju

primat u parninom, a druga u upravnom postupku. Izjava-iskaz strankeje kao dokazno sredstvo u upravnom postupku ogranieno. Dokazivanjeu parninom i upravnom postupku vri se onim dokaznim sredstvimakoja su po obliku i sadraju podobna za utvrivanje stanja stvari, a tose utvruje u svakom pojedinanom sluaju. Ni jedan od predmetnihpostupaka ne stepenuje dokazna sredstva, ve dokaznu snagu utvrujuna osnovu slobodnog uvjerenja, koje se temelji na savjesnoj i briljivojocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Ovisno od toga, sud

i slubeno lice koje vodi upravni postupak mogu neke dokaze smatrativrednijim ili jaim, a neke nee uope uzeti u obzir. Po pravilu, iakoni jedan postupak ne stepenuje dokazna sredstva, moglo bi se ipak kazatida su sigurniji, a time i vredniji, neposredni dokazi, kao to su uviaj,sasluanje stranaka, isprave i slino, nego posredni dokazi, kao npr.svjedoci. Istina, iako je u upravnom postupku izjava stranke, odnosnosasluanje stranaka dokazno sredstvo, ono je, za razliku od parninogpostupka, ogranieno na tano odreene situacije utvrene zakonima oupravnim postupcima u BiH ili posebnim zakonima. Ipak, i u jednom i u

drugom postupku, dokazuju se sve injenice koje su vane za donoenje


39/312

37


odluke, a odluku o tome koji e se dokazi izvesti, donosi sud i slubenolice koje vodi upravni postupak. Potujui ovo pravilo upravljanja uoba postupka, dozvoljeno je sudu i slubenom licu koje vodi postupakda dokazuju i priznate injenice, ako stranke idu za tim da raspolauzahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Zbog svega navedenog, apotujui sve slinosti i razlike ovih postupaka, moe se zakljuiti daje upravni postupak u znaajnoj mjeri oslonjen na parnini postupak,pa se zbog toga pri rjeavanju upravnih stvari, nerijetko, supsidijarnoprimjenjuju odredbe i principi parninog postupka.

Literatura

1. alija, Branko i Omanovi, Sanjin. Graansko procesno pravo,Sarajevo, 2000.

2. alija, Branko. Graansko procesno pravo (prvi dio), Sarajevo, 1982.

3. izmi, Jozo. Komentar Zakona o parninom postupku FederacijeBiH, Sarajevo, 2009.

4. Dedi, Sead. Upravno procesno pravo, Biha/Sarajevo, 2001.

5. Dika, Mihajlo i izmi, Jozo. Komentar zakona o parninompostupku FBiH, Sarajevo, 2000.

6. uriin, Biljana. Utvrivanje istine u parninom postupku,Podgorica, 1998.

7. Kamari, Mustaa i Festi, Ibrahim. Upravno pravo, Sarajevo, 2004.

8. Kamari, Mustaa. Upravni postupak, Sarajevo, 1962.

9. Krijan, Pero. Komentar Zakona o upravnom postupku FederacijeBiH, Sarajevo, 2002.

10. Kulenovi, Zlatko, Mikuli, Stjepan, Milii-Velikovi, Svjetlana,

Stanii, Jadranka i Vuina, Dinka. Komentar Zakona o parninompostupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj,Sarajevo, 2005.

11. Omanovi, Sanjin. Draf novog Zakona o parninom postupku FBiHs komentarom, Magistrat, Sarajevo, 2003.

12. Pozni, Borivoje. Graansko procesno pravo, Beograd, 1989.

13. Pozni, Borivoje i Raki-Vodineli, Vesna. Graansko procesno

Documents

Zbornik radova