Zatvorene čeke - što sve treba znati o njihovoj · PDF fileINFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNE MOSTAR, SRPANJ-KOLOVOZ 2009. GODINA xII. BROJ

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, SRPANJ-KOLOVOZ 2009.GODINA xII.BROJ 66

Zatvorene čeke - što sve treba znati o njihovoj izgradnjiLijepo ti je Duvno polje ravno • Čime zamijeniti olovnu sačmu?

Oglašavanje u poštiPošiljka s plaćenim odgovorom

Neadresirana pošta

Hrvatska pošta Mostar/Sektor za marketing i odnose s javnošću adresa: Tvrtka Miloša bb/88000 Mostar tel: (+387 36) 445 090/091/092 fax: (+387 36) 324 735 e-mail: [email protected]/ www.post.ba

HP Oglas A5 210x140 LAYOUT.indd 1 9/30/08 2:11:48 PM

IN MEMORIAM

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

www.lovackisavez-hb.ba 3

Oglašavanje u poštiPošiljka s plaćenim odgovorom

Neadresirana pošta

Hrvatska pošta Mostar/Sektor za marketing i odnose s javnošću adresa: Tvrtka Miloša bb/88000 Mostar tel: (+387 36) 445 090/091/092 fax: (+387 36) 324 735 e-mail: [email protected]/ www.post.ba

HP Oglas A5 210x140 LAYOUT.indd 1 9/30/08 2:11:48 PM

IN MEMORIAM



Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkoga saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Dragan Naletilić

..... iz sadržaja

..... str. 7.

..... str. 10.

..... str. 15.

..... str. 20.

..... str. 5.

Orašje - Prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvuJedan pokal ponijeli Hercegovci, drugi ostao u Posavini

Sjednica Upravnog odboraAktivnosti Saveza usmjerene na razvoj i unaprjeđenje lovstva

Suvremeno gospodarenje smeđim medvjedomPrioritet - izrada plana gospodarenjasmeđim medvjedom u BiH

Uz lov prepeliceVrhunac je ferma, kad lovac napeto očekuje polijetanje i hitac

LU “Zavelim”, Roško Polje: JubilejStrast i sloga podno Zavelima

Pogled s čeke

Za ovaj bih uvodnik gotovo doslovce prepisao dio jednoga teksta o statu-su lovišta, objavljenog u ovome broju

Hoopa. I nije to jedini takav ili sličan tekst u ovome broju, i ne samo u ovome broju. U više navrata i osobno sam, još više ljudi iz lovačkih udruga i Saveza, pisao o problemu koji, uistinu, sve više zabrinjava lovačku po-pulaciju. Vrijeme prolazi, a status lovišta je isti – nepoznat, neizvjestan. Neprihvatljiv (i neshvatljiv) lovcima, dakle. A dosta toga je, da je bilo volje ili već nečega drugog, mo-glo i moralo već biti riješeno, poznato.

Evo kako to izgleda – parafrazirat ću našega suradnika – iz kuta jedne lovačke udruge. Nedefiniran status lovišta – najče-šće se tada spominju famozne koncesije – uz nametanje provedbe zakonskih odredbi u kratkome vremenskom razdoblju, bez sagledavanja stvarnoga stanja, doveo je njegovo lovačko društvo, ali i druga, u ćor-sokak, odnosno u bezizlazan položaj. Lovci su zbunjeni, nezadovoljni, ne znaju kako će se ponašati. Vide, poprilično je vremena prošlo a ništa se ne događa, te strahuju da će netko negdje donijeti odluke koje će biti suprotne njihovim interesima ili koje, u bla-žoj varijanti, neće dostatno vrednovati in-terese lovstva i lovaca. Taj „netko“ mogao bi „zaboraviti“ dugogodišnje zasluge lovačkih udruga u uređenju lovišta, u izobrazbi lo-vaca i njegovanju lovačke etike, mogao bi „zaboraviti“ golemi trud koji su lovci uložili (i danas ulažu) radeći u lovištima, mogao bi „zaboraviti“ silan uloženi vlastiti novac, vlastita materijalna dobra, itd., itd. Sve to nekomu može biti ni spomena vrijedno, sporedno, ali lovci su ponosni na to i s pravom očekuju da u nekakvoj normalnoj, demokratskoj proceduri odlučuju o tome.

Nerad, neznanje, nemoć ili, možda, nešto “dublje”

Kad bi ih netko čak i želio držati „na spored-nom kolosijeku“, to neće proći, to ne može proći. Lovišta moraju dobiti svoj zakonski status jer „bez lovišta nema ni lovaca, bez lovaca nema ni lovačkih društava, a bez lo-vačkih društava – kao organizirane skupine s jasnim pravilima ponašanja – nema ni div-ljači, nema ni života u zajednici s prirodom“, lijepo i točno napisa naš suradnik.

Što se, dakle, uistinu događa s proved-bom federalnog Zakona o lovstvu, kojeg mnogi i sada zovu novim premda je usvo-jen prije više od dvije i pol godine? Što je s provedbom podzakonskih akata? Zašto je sve to i sada gotovo na mrtvoj točki?

Mnogi ovo pitaju, ali pravog odgovora nema. Logično je da to pitaju „obični“ lovci, logično je da to pitam i ja, ali nije logično čuti to pitanje iz usta onih koji su to morali davno riješiti i iz usta onih koji su morali biti mnogo žešći kritizirajući one prve. Svi se ne-što pitaju, a odgovora niotkuda. Mjerodav-na ministarstva, federalno i županijska, oko toga se nadmudruju, iznose čak i oprečne stavove, i zašto bi se onda bilo tko čudio što se lovci boje „lova u mutnom“, što s nepovje-renjem prate sve ono što se (ne)događa.

Ipak, uza sve ovo valja spomenuti da se lovci i dalje „dobro drže“. Iz lovačkih društa-va stižu informacije o lovačkim akcijama, o radovima u lovištu i unosu divljači u njega, o planiranja lovne sezone, itd. Ljubav pre-ma prirodi i životu u njoj obilježila je duh ovih ljudi, ona je neugasiva, neuništiva. Op-timizam je ovdje uvijek bio jača strana, tako će, siguran sam, i ostati. A država će..., a mi-nistarstva će..., a mjerodavni će..., a netko će već, možda i ubrzo, ipak pogurnuti stvar i dati lovcima lovišta na gospodarenje. I tako ih učiniti odgovornim za njih.

Broj 66, srpanj-kolovoz 2009.4

ZANIMLJIVOSTI

Kada bi slučajno te patke s jezerca bečkoga parka Wienerberga znale svojim glasanjem štogod kazivati,

vjerojatno bi kazale kako im je podrije-tlo odnekuda iz Posavine, Jajca ili Hutova blata. Otkuda god jesu, sada one mirno, zagonetno i bezbrižno svojim nožicama miješaju sivkasto zelenu vodu vještačkoga jezera sred Beča. Ne tiče ih se je li ih i od kuda neki botaničar ili zoolog dopremio u drevnu prijestolnicu kajzera Franje Josipa, koji vladaše i upravljaše diljem tadašnje razgoropađene Europe, u koju spadasmo i mi sa svom svojom tada još neotkrivenom ljepotom.

Spomenuti car je, vjerojatno, i u grobu gutao knedle podmetnutih mu neznanja i neshvaćanja, kojemu je čak i povijest zgodno „na pup“ navrćala (kalemila), kako bi se našao dežurni krivac za nemoć ta-dašnjih domaćih i susjednih blebetala, koja nisu uspjela nahraniti sirotinjski puk.

Ipak, kajzer je imao svitu i elitu koji su izgrađivali carstvo i prijestolnicu – Beč. Usred te prijestolnice je i danas izuzetan park, imenom Wienerberg. Uređen do savršenstva i divlji kao džungla – istodob-

U hladu bečke tilovine

no! Pun je staza za šetnje, bicikle, pun je ledina, šumaraka, gajeva…, jezerca, vrbika i nebrojenih vrsta drveća, koji su odreda numerirani na limenim tablicama.

Usred Parka, veličine jednoga Viteza primjerice, ili polovine Duvanjskoga polja, najveće je jezero (ima ih nekoliko), zasija-no tisućama barskih, neuplašenih ljepoti-ca. Nisam ih milovao po zelenkastim vra-tovima, a isto je kao da i jesam!

Tabla zasijana pšenicom pokraj je-zerca, nije za ljudsku uporabu, tako reče predsjednik Parka, već za ukras i potrebe divljači(!) Između desetak i petnaest dulu-ma pšenice, krili su na desetke zečeva i još više fazana. Čudnovato, ili možda nije, svi sliče kao da su s Blata dopremljeni.

Okolo nasmijanoga žita, koje se tako nježno leluja na vjetriću, poput bečkoga valcera, skakuću vjeverice i puhovi, šuljaju se u „po bila dana“ kune i lije; i nijedan pas, a ima ih na stotine u povodcu, ne mari za njima. Kojih li neznalica? Što ćete, izgubili u gradu jadnici osjećaj i miris!

Na rubovima Parka su stambeni i gos-podarski objekti, tako nježno i nenametlji-vo uronjeni u prirodni mozaik, nije vam ja-sno gdje je iskon a gdje počinje neizbježni urbani zadah.

Jesu li tadašnji botaničari znali za po-jam „eko“ i sve oko njega, teško je reći. Ali znali su nešto drugo: Iz cijeloga carstva

Blago Lasić

donijeti u Wienerberg sve biljke koje su se ondje mogle udomaćiti, s obzirom na klimatske i druge različitosti.

Svojim laičkim okom vidio sam na sto-tine biljaka koje nigdje i nikada ranije ni-sam susreo. Panj od neke vrbe, primjerice, u svom obimu ima više od četiri metra(!) Grane nikle iz njega njeguju se poput naj-slađe voćke.

Tamo iza jednoga tobogana širio se neodoljiv miris – iritantan, uspavljuju-ći, zbunjujući… Mirisna vrba i stoljetna rašeljka se zagrlile i natkičile nad prolaz. Kažu botaničari da je rašeljka hercegovač-ki endem. Rascvjetala bjelinom i mirisom cijeli Beč pokorila a ispod njezine bijele vjenčane haljine, žuta tilovina (zanovijet), također endemična Hercegovka, prava ljepotica. Miriše i krasi još i koljena osko-ruše, vitke i uspravne voćke naših djedo-va. Kora joj k’o ispucali prsti naših težaka, štono izgrađivaše to negdašnje silno, ali propadljivo Carstvo. Nit bijeli trn pun cvi-jeta i mirisa ne htjede se pokoriti svojim susjedama.

Eto, znaju današnji žitelji Beča, dohrlili iz cijeloga svijeta: zasluge, smisao, ljepotu i potrebu zaštite biljnoga i životinjskog svi-jeta, zaštite eko sustava, u kojemu je čo-vjekova uloga odmah iza Božje. Znademo li i mi? Ali znademo da se i u Beču čita naš Hoop!.

Skladan suživot urbanoga i prirodnoga

Budući lovac, zašto ne?


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Usvajanjem odgovarajućih zaključaka o svim bitnim pita-njima, Upravni odbor je i ovaj put potvrdio svoju odlučnost u provedbi aktivnosti i zadaća koje će unaprijediti rad Sa-veza i njegovih članica i doprinijeti razvoju i unaprjeđenju lovstva na ovim prostorima.

Upravni odbor Lovačkog saveza Her-ceg Bosne, nakon ljetne stanke, u Mostaru je 24. kolovoza 2009. odr-

žao svoju redovitu sjednicu. Na dnevnom redu sjednice bila su pitanja vezana za rad i aktivnosti Saveza i Županijskih vijeća za lovstvu u razdoblju između dviju sjednica Upravnog odbora, s težištem na realizaciji zaključaka sa sjednice Upravnog odbo-ra održane 30. ožujka ove godine, zatim pitanja vezana za primanje novih članica u članstvo Saveza, kao i pitanja u svezi s

financijskom potporom članicama za iz-gradnju strelišta za lovno streljaštvo. Na sjednici se također raspravljalo i o uplati članskog doprinosa članica prema Savezu za 2009. godinu, kao i o sudjelovanju iza-slanstva Saveza na sjednici CIC Koordina-cije za srednju i jugoistočnu Europu, koja će se održati početkom listopada u Crnoj Gori.

U izvješću o radu Saveza u proteklom razdoblju istaknute su aktivnosti vezane za održavanje redovite godišnje Skupštine

Saveza i sjednice Savjeta lovačkih saveza BiH, održanih početkom svibnja u Mosta-ru, zatim aktivnosti vezane za izradu novih članskih iskaznica lovaca članova Saveza čija izrada je u tijeku, kao i izrada svih tiska-nica proisteklih iz Zakona o lovstvu i pod-zakonskih propisa o lovstvu za potrebe članica Saveza, a što bi trebalo biti završe-no do početka ovogodišnje jesenje lovne sezone. Istaknute su i aktivnosti Saveza ve-zane za izobrazbu i polaganje lovačkoga i lovočuvarskog ispita, te ispita za ocjenji-vača trofeja divljači, što bi sve trebalo biti realizirano do konca tekuće godine. Tako-đer je istaknuto da je realiziran zaključak Upravnog odbora o zamjeni postojećeg i nabavci novog vozila za potrebe Saveza, kao i zaključak o organiziranju streljačkih natjecanja na razini Saveza koja su održa-na koncem svibnja u Širokom Brijegu, te početkom kolovoza u Orašju. U izvješću su istaknute i aktivnosti provedene oko izra-de lovačkog priručnika i nabavke odora za lovočuvare.

Podnoseći izvješća o radu Županijskih vijeća za lovstvo, njihovi predsjednici su istaknuli problematiku provedbe Zakona o lovstvu, u smislu utemeljenja i dodjele lovišta na gospodarenje, zatim problema-tiku (ne)odobravanja godišnjih planova gospodarenja lovištima od strane resornih županijskih ministarstava, kao i aktivnosti federalnoga lovnog inspektora u smislu nadzora stanja u lovačkim udrugama. Ta-kođer su izvijestili o stanju i aktivnostima u lovištima, s težištem na lovidbu srnjaka i otvorenje lovne sezone na prepelicu, ističući pozitivne pomake u povećanju brojnosti divljači, dobru suradnju s polici-jom, ali i slab rad sudova na procesuiranju i kažnjavanju počinitelja krivolova i drugih nezakonitih radnji u lovstvu.

Nova članica Saveza Razmatrajući pitanje primanja novih

članica u članstvo Saveza, Upravni odbor je pozitivno riješio zahtjev Lovačke udruge „Jarebica“, Štrepci, Brčko Distrikt. Ta udruga ispunila je sve potrebne uvjete za primanje u članstvo, tako da je Savez sada brojniji i bogatiji za jednu novu lovačku udrugu.

Upravni odbor razmatrao je i pozitivno riješio i zahtjev LU „Kuna“ iz Domaljevca za financijskom pomoći za izgradnju strelišta za glinene golubove, što je sukladno rani-joj odluci Upravnog odbora o financiranju ovih aktivnosti u lovačkim udrugama.

Razmatrajući financijsko stanje u Sa-vezu i uplatu članskog doprinosa za 2009. godinu, Upravni odbor je potvrdio svoj ra-niji zaključak da sve članice Saveza do 1. li-stopada 2009. trebaju izmiriti svoje obveze oko članskog doprinosa. U protivnom, Sa-vez će im obustaviti cjelokupan svoj servis.

SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA

Aktivnosti Saveza usmjerene na razvoj i unaprjeđenje lovstva

Prvi sastanak nakon ljetne stanke


IZ SAVEZA

Upravni odbor očitovao se i o pozivu za sudjelovanje na sjednici CIC Koordina-cije za srednju i jugoistočnu Europu, koja će se održati početkom listopada ove go-dine u Cetinju u Crnoj Gori, dajući „zeleno svjetlo“ međunarodnom izaslanstvu Save-za da sudjeluje na ovoj značajnoj među-narodnoj lovnoj manifestaciji.

Sagledavajući stanje u lovištima i pro-blematiku nezakonitih radnji u lovstvu, Upravni odbor je konstatirao da na terenu postoje značajni problemi vezani za poli-

Povjerenstvo za lovno streljaštvo Lo-vačkog saveza Herceg Bosne održalo je 7. kolovoza 2009. svoju redovitu

sjednicu, zakazanu dan uoči održavanja Prvenstva članica Saveza u lovnom streljaš-tvu, a koja je održana na novoizgrađenom

Lovno streljaštvo sve kvalitetnije i organiziranije

Ivica Lučić

SJEDNICA POVJERENSTVA ZA LOVNO STRELJAŠTVO

strelištu Lovačke udruge „Sava“ u Orašju. Povod održavanju ove sjednice je spo-menuto streljačko natjecanje, ali su se na dnevnom redu našla i druga pitanja značaj-na za lovno streljaštvo. Tako je na sjednici razmatrano izvješće o Otvorenom prven-stvu Saveza u lovnom streljaštvu, koje je održano 30. svibnja 2009. u Širokom Brijegu

i koje je imalo međunarodni karakter, zatim izvješće o izvršenim pripremama i organi-zaciji Prvenstva članica Saveza 8. kolovoza 2009. u Orašju, te prijedlog kalendara i lov-no-streljačkih aktivnosti u 2010. godini.

Povjerenstvo je, nakon rasprave, jed-noglasno usvojilo izvješća o organizaciji streljačkih natjecanja u Širokom Brijegu i Orašju, uz konstataciju da je organizacija ovih natjecanja uistinu bila besprijekorna. Razmatrajući sljedeće streljačke aktivnosti i natjecanja, Povjerenstvo je zaključilo da se u 2010. godini na razini Saveza, kao i ove godine, održe dva streljačka natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza koncem svib-nja u Kreševu i Prvenstvo članica Saveza početkom kolovoza na Kupresu. Povjeren-stvo je predložilo i organiziranje streljačkih natjecanja na županijskim razinama, koja bi se trebala organizirati na razini Županij-skih vijeća za lovstvo, a koja bi poslužila kao prednatjecanja za spomenuta prvenstva na razini Saveza. Također je predloženo da se na razini Savjeta za lovstvo BiH, kojim tre-nutačno predsjedava naš Savez, razmatra mogućnost organiziranja natjecanja u lov-nom streljaštvu na državnoj razini na kojem bi sudjelovala sva tri lovačka saveza u Bosni i Hercegovini.

Na ovoj sjednici izražena je zahvalnost vodstvu Saveza na potpori lovnom streljaš-tvu i organizaciji streljačkih natjecanja, kao i na potpori izgradnji strelišta u lovačkim udrugama, uz očekivanja da će se takav odnos nastaviti i ubuduće.

cijsko, a pogotovo sudsko procesuiranje i kažnjavanje počinitelja krivolova, kao i problemi oko nelegalnog posjedovanja lovačkog naoružanja kod nelovaca, i do-nio zaključak da se u idućem razdoblju s razine Saveza organiziraju sastanci sa žu-panijskim policijskim komesarima, tužite-ljima i predsjednicima sudova, kako bi se unaprijedila suradnja i poboljšalo proce-suiranje i kažnjavanje počinitelja krivolo-va, a nelegalno lovačko naoružanje stavilo pod kontrolu policije.

Povjerenstvo je, nakon rasprave, jednoglasno usvojilo izvješća o organizaciji streljačkih na-tjecanja u Širokom Brijegu i Orašju, uz konstataciju da je organizacija ovih natjecanja uistinu bila besprijekorna.

DOBITNICI ODLIČJAOdličje prvoga reda dobili su:Ante Đikić i Marijo Sušilović, LU „Zavelim“, Roško Polje.

Odličje drugoga reda dobili su:Damir Kelava i Marinko Serdarušić, LU „Zavelim“, Roško Polje.

Odličje trećega reda dobili su:Dražan Sučić, Stjepan Šapina, Marin-ko Šapina i Branko Sučić, LU „Zavelim“, Roško Polje.

Nova natjecanja, bude li ih, pružit će strijelcima priliku za dokazivanje


IZ SAVEZA

Vlado Bošnjak

Kad smo na stranicama ovoga glasi-la na završetku prošlogodišnjeg pr-venstva Saveza u lovnom streljaštvu

održanom u Širokom Brijegu „pozvali“ čel-ništvo LU „Sava“ iz Orašja da ove godine oni organiziraju ovo natjecanje, bilo je tu doze opreza hoće li oni to uspjeti. U to vrijeme

Ostat će zabilježeno da je na ovom strelištu prvu petnaesti-cu „pogodio“ Vladimir Mandić Ćada iz Širokog Brijega i tako svojoj momčadi, uz solidan rezultat ostalih strijelaca, osigu-rao prvo mjesto u momčadskoj konkurenciji. U pojedinač-noj konkurenciji, najbolji je bio Meho Puzić, član LD „Fazan“ iz Odžaka.

Jedan pokal ponijeli Hercegovci, drugi ostao u Posavini

ORAŠJE – PRVENSTVO SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU

na mjestu sadašnjeg strelišta bila je „gola“ ledina. Ali, lovci „Save“ krenuli su na posao. Na Skupštini Saveza u svibnju ove godine u Mostaru, predsjednik LU „Sava“ Pavo Kosić izvješćuje vodstvo Saveza da se planirano deveto prvenstvo Saveza u lovnom streljaš-tvu, zakazano za 8. kolovoza, može održati u Orašju. Odaslani su pozivi svim članicama Saveza i okupljanje je zakazano u petak 7.

kolovoza u popodnevnim satima, kad je zakazan službeni trening.

MNOGO VIŠE OD OČEKIVANOGPo dolasku u Orašje i osvježenju u Mo-

telu „Antunović“, odlazimo na strelište. Prvi dojam bio je iznenađujući. Iskreno, oče-kivao sam strelište s dosta improvizacija i nedovršenih radova, tek toliko da se može održati natjecanje. A pred nama je bio go-tov objekt višestruke namjene. Osim bun-kera za leteće mete, strelište ima poligon za gađanje meta karabinom i pištoljem. Stre-lište je izgrađeno na zemljištu u vlasništvu lovačke udruge, a uslugama strelišta koristi se policija i vojska. „Od svega ovoga imat ćemo financijsku korist“, govori nam Đuro Oršolić, član Povjerenstva Lovačkog saveza Herceg Bosne iz ove županije, dok nam s


IZ SAVEZA

neskrivenim zadovoljstvom objašnjava što se sve uradilo na strelištu. Oko strelišta s južne i zapadne strane podignut je grudo-bran u koji je ugrađeno na tisuće kubika nasipa. U šali kažu da je vrh ovoga nasipa najviša točka u Orašju. Do strelišta, od asfal-tnog puta Domaljevac – Orašje, napravljen je dobar makadamski put prikladan za sve tipove vozila. A tek završeni objekt za gađa-nje glinenih golubova, tipa „amerikantrap“, izgleda izuzetno lijepo. Kupljen je i nov stroj za izbacivanje golubova koji je, kad smo došli, već bio u funkciji jer su počele pri-stizati ekipe na trening. „Streljačka obitelj“ počela se okupljati. Svatko s nestrpljenjem čeka red na svoju seriju, da osjeti ćudi ovo-ga strelišta. Prvi komentari većine bili su - dobro je, a svako je u sebi gajio nadu da će mu sutra na natjecanju biti bolje.

POČASNI HITAC MATE KATIĆA A novi dan donio je dosta uzbuđenja

na strelištu. Dok su domaćini dotjeriva-li posljednje pojedinosti uoči svečanog otvaranja natjecanja, uslijedila je prijava ekipa. Stigli su strijelci iz 9 lovačkih udru-ga: „Jadran“, Neum, „Jarebica“, Mostar, „Mosor“, Široki Brijeg, „Tetrijeb“, Kreševo, „Lještarka“, Kiseljak, „Fazan“, Odžak, „Kuna“, Domaljevac, „Sokol“, Seonjaci i domaćin „Sava“, Orašje, ukupno 34 natjecatelja. Određen je redoslijed nastupanja strije-laca, posložene su momčadi i pristupilo se svečanom otvaranju natjecanja. Prvi se

strijelcima obratio predsjednik LU „Sava“ Pavo Kosić. Pozdravio je sve sudionike natjecanja, predstavnike općinskih i žu-panijskih institucija, a posebice predsjed-nika Lovačkog saveza Herceg Bosne Iliju Vrljića. Izrazio je zadovoljstvo rezultatima svojih lovaca, a posebno zalaganjem na izgradnji strelišta i svime urađenim na

pripremi ovoga natjecanja. Pozvao je naj-starijeg lovca Matu Katića (rođen 1928.) da presijecanjem vrpce i počasnim hit-cem svečano i službeno otvori strelište „Jeleneži“, kako se službeno zove. Mato je, uz pljesak nazočnih, „potprašio“ goluba i time otvorio još jedan vid lovačke aktiv-nosti oraških lovaca. Sudionicima se za-

Šest prvoplasiranih strijelaca: Slavenko Lasić, Tomislav Mandić, Pero Tomić, Meho Puzić, Zvonko Udovičić i Vladimir Mandić

Momčadski pobjednici: Ekipa LD “Mosor”, Široki Brijeg


IZ SAVEZA

tim obratio predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ilija Vrljić. Uz pozdrave svim nazočnima izrazio je zadovoljstvo i zahva-lu domaćinima na izgradnji strelišta, kao i rezultatima koje ova udruga postiže i u drugim lovačkim aktivnostima. Istakao je da će Savez i dalje podupirati lovno stre-ljaštvo i davati potporu lovačkim udruga-ma na izgradnji strelišta. Poželjevši svima dobar rezultat, proglasio je natjecanje otvorenim.

FAVORITIMA “ZADRHTALE” RUKEŽdrijeb je htio da prošlogodišnji po-

bjednik Slavenko Lasić iz Širokog Brijega na ovom strelištu nastupi prvi u službenoj konkurenciji. Pucale su se dvije serije po 15 golubova. Za ekipu su nastupala po 4 strijelca, s tim što se za ekipni plasman računao zbroj najbolje trojice. Najboljih 6 pojedinaca iz prvih dviju serija pucalo je još jednu seriju od 15 golubova za poje-dinačni plasman. I dok su se strijelci trudili da im ništa ne pokvari koncentraciju, dotle su gledatelji na lijepo uređenom prostoru, uz specijalitete s roštilja, komentirali svaki pogodak i promašaj svojih favorita. Nakon prve serije blagu prednost imali su Široko-briježani, a pojedinačno najbolji rezultat ostvario je Zvonko Udovičić iz Kiseljaka, pogodivši 14 golubova. Nekima nije išlo kako su htjeli. Bilo je dosta komentara u stilu „kako sam sinoć na treningu dobro pucao, a jutros me neće“. Svatko je nala-zio neki razlog zašto mu „bježe“ golubovi. Druga serija donijela je nešto bolje rezul-tate, a i neizvjesnost je bila veća jer su se

Prvak iz Posavine Naša županija, i grad Odžak,

napokon su dočekali da imaju prvaka Saveza u lovnom streljaš-tvu. Na natjecanju u Orašju, prvo mjesto u pojedinačnoj konku-renciji osvojio je Meho Puzić. Meho je rođen 14. studenog 1981. u Odžaku. Lovnim stre-ljaštvom počeo se baviti 1998. godine, odmah po učlanjenju u LD „Fazan“. Od tada sudjeluje na svim natjecanjima u okruže-nju, gdje više puta zauzima prvo mjesto u pojedinačnoj konku-

renciji, a i s ekipom je bio uvijek među prvoplasiranima. U proteklih pet godina, na natjecanjima Lovačkog saveza Herceg Bosne bio je plasiran među pet prvoplasiranih u pojedinačnoj konkurenciji, a u Kreševu 2006. godine zauzima treće mjesto u poje-dinačnoj konkurenciji. Njegov rezultat tim je veći što, zbog problema sa strelištem, naši strijelci moraju trenirati u okruženju, a njegovo prvo mjesto je poticaj našoj mla-doj i talentiranoj ekipi da iduće godine pokuša donijeti pehar u ekipnoj konkurenciji.

N. Garić

pomalo izdvajali favoriti za pokale. Ostat će zabilježeno da je na ovom strelištu prvu petnaesticu „pogodio“ Vladimir Mandić Ćada iz Širokog Brijega i tako svojoj mom-čadi, uz solidan rezultat ostalih strijelaca, osigurao prvo mjesto u momčadskoj kon-kurenciji, s ukupno 72 pogotka (Slavenko Lasić, Tomislav Mandić i Vladimir Man-dić). Do samog kraja nije se znalo tko će odnijeti ostale pokale. I dok su strijelci iz Neuma i Odžaka kalkulirali tko će od njih biti drugi a tko treći, u posljednjoj skupini

druge serije s 14 pogodaka račune im je “pomrsio” mladi strijelac iz Mostara Pero Tomić i svojoj momčadi osigurao drugo mjesto sa 62 pogođena goluba (Leo Stoj-čić, Smiljan Stojčić, Marko Šarac i Pero Tomić). Neumljani su sa 60 pogodaka zau-zeli treće mjesto (Ivica Bačić, Mato Bačić, Mladen Bačić i Ivica Čamo).

Za pojedinačni plasman u finalnu se-riju plasirali su se: Vladimir Mandić (27), Zvonko Udovičić (26), Tomislav Mandić (23), Pero Tomić (23), Slavenko Lasić (22) i Meho Puzić (22). I dok su svi tražili po-bjednika između Vladimira Mandića i Zvonke Udovičića, dogodilo se nešto ne-očekivano. Svi finalisti osim Mehe Puzića u trećoj finalnoj seriji ispucali su svoj naj-slabiji rezultat dana. Tako je Meho Puzić u ovoj seriji s 14 pogodaka osvojio prvo mjesto, drugi je bio Zvonko Udovičić, tre-ći Vladimir Mandić, a četvrti Pero Tomić. Bilo je različitih komentara ovakve završ-nice. Netko primijeti da je ovo i „najpo-štenije“. Pokal momčadskog pobjednika ide u Hercegovinu, a pojedinačni ostaje u Posavini.

RIJETKO VIĐENA SURADNJA Slijedilo je svečano uručenje pokala i

zahvalnica svima koji su pomogli u orga-niziranju ovoga natjecanja. Uz Pavu Kosića i Đuru Oršolića, oko izgradnje strelišta i or-ganizacije ovoga natjecanja više od ostalih „povukli“ su tajnik Udruge Stanko Mikić i lovočuvar Adam Dabić. Ovo je stav autora ovoga teksta, jer u organiziranju ovoga na-tjecanja najviše koordinacije bilo je upravo s ovim ljudima. A njihov stav jest da je ovo djelo svih „Savinih“ lovaca.

Po tradiciji, na kraju natjecanja doma-ćin organizira ručak za sve sudionike. Tako je bilo i ovdje. U prekrasnom ambijentu restorana „Centar“, čiji je vlasnik Zlatko Krištić, lovac i sudionik svih lovačkih aktiv-nosti, bilo je ugodno i lijepo. Ovdje želim istaknuti još nešto: Nigdje dosad nisam vi-dio bolju suradnju između lovaca i općin-skih institucija. Od općinskog načelnika, predstavnika u županijskim institucijama, policije, turističke zajednice i ostalih pred-stavnika različitih institucija, svi su na neki način stali uz lovce „Save“ i njihove projek-te. Zaista, suradnja kakva se samo poželjeti može! I dok će lovci iz Posavine ostati ov-dje do kasno u noć, nama s juga valjalo je krenuti. Treba stići do Širokog, Mostara, Neuma. Na upit gdje ćemo se sresti do-godine, nametnu se odgovor: Negdje „na sredini“. A kako Kupres namjerava graditi strelište, evo im otvorenog poziva za or-ganiziranje prvenstva sljedeće godine početkom kolovoza. Oraški lovci ispunili su preuzetu obvezu, ne sumnjamo da to neće i Kuprešaci.Meho Puzić (lijevo) prima pobjednički pehar

od Pave Kosića


TEMA BROJA

Smeđi medvjed (Ursus arctos) je au-tohtona divljač u Bosni i Hercegovi-ni, a u posljednjem stoljeću to je bila

najstabilnija populacija u Europi. Lovljeni su na sve moguće načine i nisu bili zako-nom zaštićeni. Već poslije Prvoga svjet-skog rata broj smeđih medvjeda značajno se smanjio, a poslije Drugoga svjetskog rata bio se sveo na minimalni, kritični broj od svega pedesetak primjeraka.

Nakon Drugoga svjetskog rata donose se strogi propisi u oblasti lovstva, medvjed se zaštićuje i njegovo stanje se povećava. U razdoblju od 1945. do 1990. godine stalno se povećavao broj medvjeda i na-rastao na 1364. Kao površine pogodne za život smeđeg medvjeda ustanovljeno je 1,248.000 hektara, a na tim površinama proračunan je gospodarski kapacitet od 1.494 grla ili 1,2 primjerka na 1000 hektara. Prosječno se tada odstreljivalo godišnje 90 do 100 primjeraka.

Populacija je bila stabilna, zdrava i kva-litetna, odstrijeljeni medvjedi bili su visoke trofejne vrijednosti. Lovci iz inozemstva stalno su povećavali interes za odstrelom smeđeg medvjeda. Formirana su i poseb-na lovna gospodarstva („Koprivnica“, Bu-gojno), u kojima je najprofitabilnija lovna divljač bio medvjed. Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća zbog prenamno-ženosti medvjeda i prevelike koncentra-cije na malim prostorima oko hranilišta, nastale su velike štete na stoci i poljopri-vrednim usjevima. Smeđi medvjed je bio zaštićena vrsta i država je plaćala štete. Godišnje je za nastale štete isplaćivano oko 290.000 tadašnjih njemačkih maraka.

Da bi se oslobodila plaćanja odšteta, BiH je godine 1990. usvojila Odluku o usta-novljenju pet uzgojnih područja za med-vjeda i u tim uzgojnim područjima ga je zaštitila lovostajem. Na ostalim područjima medvjed nije bio zaštićen. Od 109 tadaš-

Dobar dio smeđeg med-vjeda je stradao, a dio je migrirao izvan Bosne i

Hercegovine. Potrebno je dvadeset godina da po-

pulaciju stabiliziramo, a dvostruko više godina da dostignemo stanje kakvo

smo imali prije rata.njih općina u Bosni i Hercegovini, uzgojna područja prostirala su se na 50 općina. Re-zultati i posljedice ovih mjera nisu se mo-gli pratiti jer je ubrzo došlo do rata, a ratna

destrukcija imala je odraza i na populaciju smeđeg medvjeda. Dobar dio smeđeg medvjeda je stradao, a dio je migrirao izvan Bosne i Hercegovine. Potrebno je dvadeset godina da populaciju stabiliziramo, a dvo-struko više godina da dostignemo stanje kakvo smo imali prije rata.

SMJERNICE I CILJEVIOpći cilj suvremenog gospodarenja

jest očuvanje stabilne populacije medvje-da u Bosni i Hercegovini u brojnosti koja osigurava sposobnost za opstanak i suži-vot s čovjekom. Bitno je odmah početi s lovno-uzgojnim i zaštitnim mjerama, kako bi se sačuvao genofond smeđeg medvje-da. Mjere treba provoditi jednoobrazno za čitavu Bosnu i Hercegovinu.

S tim u vezi, Zakon o lovstvu je pred-vidio ustanovljenje uzgojnih područja za

Uravnoteženo gospodarenje na velikim površinama ustanovljivanjem uzgojnih područja na prostoru više lovišta koja će sačuvati njegovu brojnost, uz smanjenje štete na podnošljivu ra-zinu i svođenje konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka na najmanju moguću mjeru, argument je za očuvanje njegova statusa zaštićene lovne divljači.

SUVREMENO GOSPODARENJE SMEĐIM MEDVJEDOM

Prioritet – izrada plana gospodarenja smeđim medvjedom u BiH

Mr. Ivan Jurić

Dolaze bolji dani za očuvanje populacije smeđeg medvjeda u BiH


TEMA BROJA

Nakon usvajanja Odlu-ke o ustanovljenju četiri

uzgojna područja za sme-đeg medvjeda u Federa-

ciji BiH u kojima postoje ekološki i prirodni uvjeti

za uspješan razvoj i repro-dukciju, gdje je zaštićen lovostajem i u kojima se gospodari prema jedin-

stvenim kriterijima, pred-viđeno je da svi korisnici lovišta unutra uzgojnog područja obvezno sura-

đuju u izradi zajedničkog plana gospodarenja.

smeđeg medvjeda, koja bi obuhvaćala šire stanišne prostore (područja više lovi-šta), kako bi se u njima planski gospodari-lo prema odredbama lovno-gospodarskih osnova. U planovima gospodarenja za uzgojna područja obvezno se prihvaća-ju podatci iz lovno-gospodarskih osnova lovišta o njihovim staništima i na temelju njih se donose zajednički zaključci o mje-rama zaštite i uzgoja, mjerama uređenja i korištenja za pojedine dijelove (u poje-dinom lovištu) i skupno za cijelo uzgojno područje.

Nakon usvajanja Odluke o ustanov-ljenju četiri uzgojna područja za smeđeg medvjeda u Federaciji BiH u kojima po-stoje ekološki i prirodni uvjeti za uspješan razvoj i reprodukciju, gdje je zaštićen lo-vostajem i u kojima se gospodari prema jedinstvenim kriterijima, predviđeno je da svi korisnici lovišta unutar uzgojnog područja obvezno surađuju u izradi zajed-ničkog plana gospodarenja kako bi se u njima zajednički gospodarilo, s ciljem da se toj populaciji omogući optimalan život-ni prostor a time uspješnija zaštita, uzgoj i korištenje. Plan gospodarenja zahtijeva stručan i interdisciplinaran pristup. Ovaj dokument je, u osnovi, definicija provedbi mjera kojima se čuva biološka i ekološka ravnoteža prirodnih staništa medvjeda, kao i suživot čovjeka i medvjeda.

Prilikom izrade plana gospodarenja mora se postići potpuni konsenzus o osnovnim pitanjima svih interesnih sku-

pina. Plan mora biti usklađen s planovima susjednih zemalja koje gospodare sme-đim medvjedom, kao i s odgovarajućim planovima europskih institucija. Ostvare-nje plana, osim znanstvenog, stručnog, lovno-gospodarskog i turističkog učinka, posve sigurno znači i velik doprinos u oču-vanju i opstanku ovog simbola bosansko-hercegovačke faune.

Urađeni planovi za gospodarenje uz-gojnim područjem medvjeda daju se na odobrenje federalnom Ministarstvu po-ljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Odredbe iz odobrenih planova obvezne su u praksi, a njihovo izvršenje kontrolira ovlaštena inspekcija.

Kako se krupnom divljači upravlja na razini populacije, obveza svake zemlje jest uskladiti svoje planove upravljanja s me-đunarodnim konvencijama. Tako je Vijeće Europe na sastanku Stalnog odbora Bern-ske konvencije u studenom 2000. godine prihvatilo „Akcijski plan za zaštitu medvje-da u Europi“. Bosna i Hercegovina mora pristupiti međunarodnim konvencijama, te uskladiti svoje propise s direktivama Eu-ropske Unije.

TURISTIČKI I LOVNO-GOSPODARSKI UČINCISmeđi medvjed kao autohtona bosan-

sko-hercegovačka divljač i kao autentična

divljač naših šuma, po mnogima je i naja-traktivnija lovna divljač.

S obzirom na to da nas međunarodni propisi obvezuju da donesemo planove gospodarenja krupnim zvijerima (med-vjed, vuk i ris), izrada plana gospodarenja za medvjeda treba biti prioritet.

U suradnji sa susjednim zemljama s kojima dijelimo populaciju, treba uskladiti pristup donošenja plana gospodarenja, a s mjerodavnim državnim tijelima treba ofor-miti interdisciplinarni tim stručnjaka koji će u koordinaciji sa svim interesnim skupina-ma pristupiti izradi plana gospodarenja, kao uvjeta za sustavno upravljanje navede-nom populacijom u našoj zemlji.

Provedba plana podrazumijeva i osi-guranje novca, uglavnom iz domaćih i stranih izvora. Od domaćih izvora, to je novac koji se temeljem odredbi Zakona o lovu akumulira na računu Ministarstva po-ljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, no-vac ovlaštenika prava lova, novac lovačkih saveza, te ostali domaći izvori. Od stranih izvora može se računati na donacije ili druge izvore koji financiraju ove projekte.

Treba, svakako, istaknuti da se sustav-nim gospodarenjem smeđim medvje-dom, koje će ovaj plan osigurati, u idućem razdoblju mogu ostvariti vrlo značajni tu-ristički i lovno-gospodarski rezultati.

Vranica planina - tipično stanište smeđeg medvjeda


LOVIŠTE

Svako od lovišta s krupnom divljači – a pogotovo ona u brdskim i planinskim predjelima gdje svoja staništa imaju

medvjedi, vukovi i divlje svinje (čiju broj-nost, zbog mogućih šteta moramo „imati u vidu“ i održavati je „na kratkom lancu“) i u kojima želimo osigurati racionalno lovno gospodarenje – ima potrebu na prikladnim mjestima organizirati hranilišta i uz njih podignuti odgovarajuće zatvorene visoke čeke s kojih će se promatrati i pratiti zdrav-stveno i brojno stanje, razvoj i kretanje div-ljači tijekom cijele godine. S obzirom na to da potraga za hranom kod ovih vrsta naj-češće počinje u razdoblju sumraka i traje tijekom noći, nužno je lociranje i gradnju ovakvih objekata prilagoditi tim uvjetima.

To se obično i radi, ali se, nažalost, pri tome često i griješi. Pogreške se obično čine:

• pri izboru lokacije za čeku • pri orijentiranju objekta • pri utvrđivanju dimenzija unutarnjeg prostora• u načinu gradnje• kod projektiranja otvora za ulaz u čeku i otvora za promatranje,

zbog čega se – i pokraj uloženog truda i ozbiljnih materijalnih izdataka – upotrebna vrijednost objekta dovodi u pitanje.

U želji da doprinesemo racionalnoj uporabi uloženih sredstava i boljoj funkci-onalnosti ovakvih objekata, pokušat ćemo ukazati na neke od momenata koje treba cijeniti da bi za ovu namjenu izgrađeni objekti odgovarali predviđenim zadatcima.

ZAŠTO GRADITIPotreba za gradnjom zatvorenih čeka

posebno je izražena u nenaseljenim po-dručjima brdskih i planinskih lovišta s malo-brojnim komunikacijama, gdje su i staništa spomenutih – a i drugih (najčešće) rijetkih

LOVNO-GOSPODARSKI OBJEKTI U LOVIŠTIMA S KRUPNOM DIVLJAČI

Zatvorene čeke – što sve treba znati o njihovoj izgradnjiDa bi ovakvi objekti udovolji namjeni, nužno je izabrati prostor u utvrđenim staništima div-ljači, blizu šumskih komunikacija, (poželjno je) na južnoj ekspoziciji, na širokom proplanku obraslom šumom ili šikarom, na ravnom ili blago nagnutom terenu iza kojega je padina (u funkciji grudobrana – da spriječi put „lutajućih“ ili „rikošet“ zrna) i da su – od najbližih objekata iste namjene – udaljeni barem 8 km zračne crte.

ili prorijeđenih vrsta divljači – jer nam je za-datak i na tim prostorima promatrati i pratiti stanje, kako bismo mjerama gospodarenja mogli efikasno utjecati na njihov opstanak, razvoj, veličinu i strukturu populacije i in-tervenirati kad je to potrebno iz zdravstve-nih, selektivnih ili ekonomskih razloga.

Mr. Živko Rapaić Ovakvi objekti su nužni u provedbi mje-ra gospodarenja, iz više razloga.

Prvo, sa stanovišta zaštite, koja podrazu-mijeva osiguranje uvjeta za opstanak odre-đenih populacija divljači u lovištu, u grani-cama kapaciteta staništa, kao i osiguranje uvjeta za njihovu normalnu reprodukciju


LOVIŠTE

i uspješan razvoj. Dakle, osim realno mo-guće zaštite čuvanjem, nužno je proma-tranjem ostvariti što bolji uvid u brojnost, tjelesni razvoj i zdravstveno stanje divljači, kao i spolnu i starosnu strukturu populacija. Da bi se to ostvarilo, podignuti objekti tre-baju omogućiti udobno sklonište stručnim radnicima u lovištu i odgovarajuće uvjete za duži boravak, te uspješno dnevno i noć-no promatranje u različitim vremenskim uvjetima tijekom cijele godine.

Drugo, za provedbu mjera uzgoja u lo-vištu koje imaju za cilj planirani utjecaj na opstanak i normalan razvoj divljači u kon-troliranom prostoru. U okviru ovih mjera ima se u vidu osiguranje dovoljnih količi-na odgovarajuće hrane i vode u prostoru njihovih staništa i nužne intervencije u vezi s tim. Zbog toga se uz zatvorene čeke postavljaju odgovarajuća hranilišta na koja se iznose hranjiva biljnoga i/ili životinjskog podrijetla – zanimljiva za prihranjivanje prisutnih vrsta – radi čega će ih divljač re-dovito posjećivati, a to će opet omogućiti povoljne uvjete i uspjeh u promatranju.

Treće, kao mjera uređenja lovišta koja se

Izbor mjesta gradnje zatvorene čeke od presud-nog je značenja. Bira se prostor na provjerenim premetima divljači ili u dijelovima lovišta na

južnim padinama, gdje se divljač obično duže zadr-

žava. planira u okviru zadatka za stvaranje uvjeta za što uspješniju provedbu ostalih mjera gospodarenja, što znači mjera zaštite, uz-goja i korištenja. Zatvorene čeke – kao lov-no-tehnički objekti – u tim poslovima su nezamjenjive. Stručnim radnicima u lovištu omogućavaju da iz njih ostvare realan uvid u brojnost i strukturu populacije, prirast, razvoj, (pa čak) i zdravstveno stanje, zbog čega se tako dobiveni podatci drže najpouzdanijim parametrom za planiranje svih gospodarskih mjera: od zaštite i uzgoja do korištenja.

Četvrto, za provedbu mjera korištenja zatvorene čeke su nužne bilo da se radi o „fotolovu“ ili odstrelu. Iz čeka se pruža mo-gućnost smirenog promatranja, snimanja kamerom ili fotoaparatom, pouzdan odabir grla za izlučivanje (iz sanitarnih i uzgojnih razloga ili trofejno dozrelih jedinki) kao i efi-kasan hitac.

Uz sve rečeno, ovakvi objekti – podi-gnuti u područjima gdje obično nema drugih skloništa – radnicima u lovištu u izvršavanju njihovih redovitih zadataka osi-guravaju nužno (a često i jedino) utočište i priliku da danju i u noćima s mjesečinom – tijekom cijele godine i u svim vremenskim uvjetima – efikasno promatraju i prate do-gađanja na hranilištu u tom dijelu lovišta.

GDJE GRADITIIzbor mjesta gradnje zatvorene čeke od

presudnog je značenja. Bira se prostor na provjerenim premetima divljači ili u dijelo-vima lovišta na južnim padinama, gdje se divljač obično duže zadržava. Pri tome se vodi računa:

• da je izabrani prostor u blizini postojeće (šumske) komunikacije, radi dostave hrane vozilima;

• da je prostor otvoren za mjesečevo svjetlo;• da je moguće objekt orijentirati tako da

prostor promatranja bude u pravcu sjevera, kako bi se najbolje iskoristili izvori svjetlosti (promatranje divljači „niz svijetlo“) i potpuno izbjegla nestvarna slika (zbog utjecaja kontra-svjetla ili sjena) i odbljesci s prozorskih okana;

• da je iza promatranog prostora teren u na-gibu prema čeki (grudobran), koji će spriječiti mogućnost „lutajućih zrna“;

• da je mjesto gradnje udaljeno barem 8 km zračne crte od objekta iste namjene u istom ili susjednom lovištu (kako ne bi jedan drugom smetali).

Visoka zatvorena čeka za lov i promatranje divljači

Vuk se najuspješnije lovi sa zatvorene čeke


LOVIŠTE

U takvim okolnostima treba dati pred-nost ravnom ili, još bolje, blago nagnutom terenu prema mjestu s kojeg se promatra. Najpovoljnije lokacije su one na prostra-nim šumskim proplancima ili male doli-ne kojima protječe planinski potočić (koji uvjetuje povoljna zračna strujanja između čeke i mjesta za ponudu hrane).

Na izabranom prostoru mjesto za po-stavljanje hrane treba biti na sjevernoj, a mjesto zatvorene čeke na južnoj poziciji.

Čeka se može graditi na tlu ili na stupo-vima. Na odluku o tome presudno utječe potreba da se osigura dobra promatračka pozicija, koja omogućava da promatrani prostor, na koji očekujemo izlazak divljači, bude u blagom nagibu, a središte proma-tranja u horizontalnoj ravni u odnosu na mjesto s kojega se promatra.

Do prostora za ponudu hrane gradi se pristupni put za vozila kojima će se hrana dopremati.

Do čeke se uređuje staza kojom će se, po mogućnosti, neprimjetno stizati od postojećeg puta.

Najpovoljnija udaljenost između čeke i mjesta gdje se izlaže hrana i očekuje dola-zak i zadržavanje divljači treba biti između 30 i 50 metara.

KAKO GRADITI Čeke se mogu graditi od različitih ma-

terijala. Najpoželjnije je, međutim, da se

osnovna konstrukcija gradi od brvana a pokriva šindrom jer je takav način gradnje najprimjereniji ambijentu u kojem se po-diže. Uz to, za tako građene objekte ma-terijal se obično osigurava u neposrednoj blizini, čime se izbjegava skup transport, a sam materijal se lako obrađuje, ugrađuje i osigurava dobru zvučnu i termičku izo-laciju.

UREĐENJE HRANILIŠTANa izabranom prostoru – od čeke u

pravcu sjevera, uređuje se hranilište u okviru kojeg treba postaviti uobičajenu automatsku hranilicu za zrnastu hranu (ili koncentrat) s otvorima za isticanje hrane na istočnoj i zapadnoj strani. Nedaleko od nje usađuju se dva stupa visine jednoga metra od tla u razmaku od 2 m, zabodena okomito na crtu promatranja iz čeke – za ocjenu veličine pojedinih primjeraka, za koje se vežu lešine stoke (da ih ne bi div-ljač odvukla). U blizini ovih objekata oda-bire se mjesto (s blagim nagibom) za istre-sanje klaoničkih otpadaka. U lovištima s divljim svinjama – uz sve spomenuto, ure-đuje se i hranilište za prasad (koljem ogra-đeni prostor s hranilicom, u koji mogu ući samo najmlađe jedinke).

ZAKLJUČCINa temelju rečenog, u vidu zaključaka

mogli bismo navesti sljedeće:

• zatvorene čeke (uz hranilišta) su nužni lovno-tehnički objekti u brdsko-planinskim lovištima, a posebno u staništima medvje-da, vukova i divljih svinja;

• da bi ovakvi objekti udovolji namjeni, nužno je izabrati prostor: u utvrđenim stani-štima divljači, blizu šumskih komunikacija, (poželjno je) na južnoj ekspoziciji, na širokom proplanku obraslom šumom ili šikarom, na ravnom ili blago nagnutom terenu iza ko-jega je padina (u funkciji grudobrana – da spriječi put „lutajućih“ ili „rikošet“ zrna) i da su – od najbližih objekata iste namjene – udaljeni barem 8 km zračne crte;

• na izabranom prostoru zatvorena čeka se obvezno smješta na južnoj strani pro-planka, po mogućnosti uz sam rub šume ili obraslog prostora, kroz koji će se provesti staza za neprimjetan prilaz objektu;

• s obzirom na konfiguraciju terena, objekt se gradi na tlu ili na stupovima, cijeneći pri tome osnovni zahtjev za dobru preglednost prostora ispred nje (radi uspješnog proma-tranja i, eventualno, pucanja) u pravcu sje-vera i po mogućnosti na blagom nagibu prema čeki ili u horizontalnoj ravni u odnosu na promatračko mjesto;

• unutrašnjost objekta treba, minimalno, udovoljavati osnovnim potrebama funkcio-nalnosti i komfora;

• hranilište se uređuje u sjevernom dijelu prostora, a potrebna oprema raspoređuje se na način da doprinese povoljnom proma-tranju i maksimalno mogućoj procjeni sta-nja (po spolu, starosti, veličini, zdravstvenoj kondiciji i trofejnoj zrelosti) divljači koja pred čeku dolazi.

Smeđi medvjed se promatra i lovi sa zatvorenih čeka


LOV

Prepelica pućpura (Coturnix coturnix L.) je naša najsitnija divljač. Ova ptica iz porodice koka dugačka je svega

oko 17 centimetara i teška oko 150 grama, a raspon krila joj je približno 20 centimeta-ra. Boje je tamno smeđe, sa svijetlim pruga-ma i žutim grudima.

Prepelica je ptica selica. U naše krajeve dolazi krajem travnja i početkom svibnja i tu se gnijezdi po poljima i livadama. U ruj-nu se seli na jug, sve do sjeverne Afrike. Istraživanja brojnih svjetskih ornitologa ka-zuju da velik broj (preko pola milijuna) pre-pelica svake godine smrtno strada tijekom selidbe. Ne samo zbog iscrpljenosti i pro-

Vrhunac je ferma, kad lovac napeto očekuje polijetanje i hitac

UZ LOV PREPELICE

Mladen Bešlić

Užitak je promatrati rad ptičara u lovu na prepelice kad ne-umorno galopira pretražujući prostrana strništa i livade pod kolovoškim suncem. Kulminacija svega je kad pas pokaže marku (fermu). Lovac se tada napne i u očekivanju polijeta-nja ptice, pun adrenalina, spreman je opaliti hitac.

mjenjivih meteoroloških uvjeta prilikom preleta Sredozemnog mora, već i izlovom u priobalnim mjestima južnih krajeva, gdje se spuštaju radi odmora.

Prepelica živi na zemlji, hrani se i raz-množava među prizemnom vegetacijom. Lovi se krajem ljeta i početkom jeseni, pred selidbu i tijekom nje, a lov na prepelicu u našim lovištima najčešće počinje prvog vikenda u kolovozu. Naša najbogatija lovi-šta prepelice su Duvanjsko, Livanjsko, Gla-močko, Kupreško, te Popovo polje. Ima je u Posavini i na drugim mjestima koja obiluju livadama, pašnjacima i žitnim poljima.

LOVIDBAPrepelica se lovi izričito sa psima ptičari-

ma ili psima šunjkavcima (podizačima div-ljači). Prepelica se nerado diže ispred psa, a vrlo često pokušava se izvući na nogama. To je osobito izraženo početkom lovidbe, kad se prepelice nisu još udebljale i stvorile masne naslage.

Kad se podigne, leti ravnomjerno i pra-vocrtno te je tako vrlo laka meta. Ne treba brzo reagirati i pucati. Dobro je malo sače-kati, poklopiti cilj i tek onda opaliti. Lovi se pretežito ujutro, u samo svitanje – kad je vidljivost dovoljna za sigurno gađanje – pa sve dok ne ugrije sunce, kad se lov mora prekinuti zbog vrućine neugodne i psima i lovcima. U to vrijeme i prepelice se sklanja-ju u gustiš na skrovita mjesta u hladovini. Lov je moguće nastaviti tek predvečer, kad temperatura i sunce na isteku dana posta-nu podnošljivi, pa sve do sumraka.

U lovu na prepelice može sudjelovati jedan lovac ili više njih koji se kreću u liniji i zajedno sa psima pretražuju teren. Prilikom podizanja divljači puca onaj koji ima naj-bolju putanju, tj. onaj lovac ispred koga se podigla ptica, pazeći pritom da ne ugrozi sigurnost drugih lovaca.

PSIDrži se da je lov sa šunjkavcima efikasan

u terenu s dosta visokog korova, gdje pre-pelicu treba istjerati iz gustiša i primorati je da poleti, a tamo gdje prevladavaju pro-strana strništa, ptičar pokazuje bolji učinak od šunjkavca.

Prepelice imaju dosta slab miris. Osim toga one su rijetko kad u većim skupinama, osim u vrijeme selidbe kad se sakupljaju i prave tzv. cugove. Obično ih nalazimo 2-3 na jednome mjestu. Teško ih je otkriti i mo-žemo više puta tijekom dana proći istim terenom i uvijek podići po neku prepelicu koju je pas prethodno „mašio“, tj. preskočio.

Markirana (ufermana) prepelica, u strni-štu i za vedra i sunčana dana, čvrsto prilije-že uz zemlju i ne pješači pred psom. Ako bolje zagledamo možemo je i primijetiti, a ponekad čak i uhvatiti živu poklopivši je ne-kim odjevnim predmetom. Zbog ove odli-ke vrlo je pogodna za učvršćivanje instinkta markiranja (fermanja) kod mladoga psa.

Događa se međutim, osobito u kukuru-

Događa se međutim, osobito u kukuruzištima i sličnim visokim kultura-

ma, da prepelica bježi pred psom trčeći i krivudajući, umjesto da poleti. Tada je

vrlo brza i spretna.

Pretraživanje (češljanje) terena


LOV

Za poentera vrijedi mišljenje da od svih ptičara ima najbolji nos (njuh). Vrlo je temperamentan i izdržljiv, čvrst je pri stajanju i poslušan pri aportiranju (dono-šenju). Gledati poentera kako neumorno galopira pretražujući polje krećući se

ispred lovca po nepreglednim livadama i strništima, zaista je pravi užitak. Kad stane kao okamenjen u fermu, izgleda poput divno isklesanog kipa. Pred sobom je osjetio slabašni, ali za njegov fenomenalni nos opojno jaki miris sićušne prepelice koja se zgrčila i pritajila polegnuvši se uz samu zemlju u nadi da je taj okamenjeni „div“ s podignutom jednom nogom neće primijetiti. Koliko puta pravi lovac zastane ne bi li nekoliko trenutaka uživao u divnoj slici te silne energije smirene u jednom trenu i pretvorene u podrhtavajuću statuu. Koliko puta lovac poželi da umjesto puške u ruci ima fotoaparat ili videokameru!

M. Bešlić

zištima i sličnim visokim kulturama, da pre-pelica bježi pred psom trčeći i krivudajući, umjesto da poleti. Tada je vrlo brza i spret-na. Na kraju polijeće, najčešće izvan vido-kruga lovca, tako da ju je u takvim uvjetima vrlo teško loviti.

Prepelice se u našim krajevima love u kolovozu i rujnu, kad su dani često vrlo topli. U ovakvim uvjetima dolazi do izražaja fizička pripremljenost pojedinog psa; bolje pripre-mljen pas duže ostaje aktivan u pretraživanju terena, a to lovcu produžuje vrijeme lova.

Užitak je promatrati rad ptičara u lovu na prepelice kad neumorno galopira pre-tražujući prostrana strništa i livade pod ko-lovoškim suncem. Kulminacija svega je kad pas pokaže marku (fermu). Lovac se tada napne i u očekivanju polijetanja ptice, pun adrenalina, spreman je opaliti hitac. I tako mnogo puta tijekom lovnoga dana.

PUŠKE I STRELJIVOPuške glatkih cijevi (sačmarice), koje

se koriste u lovu na prepelice, trebale bi biti lagane i sa što širim čokom (cijevnim suženjem) jedne cijevi, tj. iz koje prve pu-camo, a druga može biti blago sužena 1/4 ili 1/2 čoka.

Naši lovci najviše koriste kalibar 12 i 16. Mnogi strani (talijanski i francuski) lovački „šmekeri“ odavno već koriste druge puš-ke manjih kalibara (20 - 28 - 410), koje su mnogo lakše od prije navedenih. Zna se da je lov na prepelice, zbog visokih tem-peratura i dugotrajnog pješačenja, vrlo naporan. Zbog toga su ove laganije puške primjerenije.

Iskustva naših lovaca kazuju da je za ovaj lov najprimjerenija krupnoća sačme 1,9 – 2,1 mm.

Neki lovci, poglavito Talijani, koriste sitniju sačmu (1,5 i 1,7 mm). Nisam baš privrženik sačme sitnije od 1,9 mm niti krupnije od 2,5 mm, to govorim iz svoga dugogodišnjeg iskustva. Sitnija sačma pre-cizno obara pticu nanoseći joj nesmrtono-sne ozljede najčešće po krilima, naravno i po tijelu, ali po tijelu zbog sitnoće sačme ne dobije smrtonosne ozljede. Kad tako ra-njena padne na tlo, nošena instinktom ona brzo bježi na nogama i skriva se te je onda ne mogu lako pronaći na pas ni lovac.

Što se pak tiče sačme krupnije od 2,5 mm, tu je stvar slična, samo što je kod ranjavanja manji broj sačmenih kuglica i one najčešće zahvaćaju krila. Tako ranjena ptica ne ugiba na mjestu već također bježi i skriva se.

Pri izboru streljiva svakako treba paziti na promjer sačme i količinu punjenja sač-me u metku.

Preporučljivo punjenje za lov prepeli-ce je od 28 do 32 grama za pušku kalibra 12, a za kalibar 16 od 24 do 28 grama.

Poenter – moj izbor ptičara za lov prepelice

Sellier & Bellot program za sitnu divljač


LOV

Prepelica – nekada gotovo nezamjet-ljiva na roškopoljskoj visoravni, a posljednjih nekoliko godina velika

atrakcija ovdašnjih lovaca – lovila se i ove godine na otvaranju sezone u lovištima LU „Zavelim“, Roško Polje.

Desetak lovaca, predvođeni predsjed-nikom Društva Antom Đikićem i njegovim zamjenikom Marijom Sušilovićem, doče-kalo je svoje drage goste, prijatelje iz Her-cegovine i Hrvatske, gostoljubivo kako to samo Rožani znaju.

Lijep, ugodan, ali i dosta vruć dan, bio je samo jedna u nizu „pozitivnih okolnosti“ koje su se poklopile za trajanja lova.

Jutro je, po lovačkom običaju, započelo obveznom jutarnjom kavicom i domaćom „ljutom“, sve to u sred polja, u srcu lovišta. Ma, gdje ćeš bolje idile! A okolo tebe svug-dje „puć-puruć“, to se prepelice dozivaju a lovce prožima požuda i nestrpljivost. „Samo još malo, da se podigne rosa, pa ćemo onda krenuti“, dobronamjerno predloži iskusni domaćin Ante. Tako je i bilo.

Dvoje ptičara, poenter Lobo i breton-ka Bela, neumorno je tražilo i markiralo na

žitnim strništima, pokazujući svu svoju vri-jednost u pronalaženju i donošenju divljači. Lovilo se u nekoliko navrata, a između lovo-

LOV PREPELICE U ROŠKOM POLJU

Užitak iz najljepše lovačke priče

Mladen Bešlić

va se okrepljivalo i odmaralo. Kad je planinsko sunce dobro pripeklo,

bilo je vrijeme poći u hladovinu, k Štefu na ručak. Vrsni kuhar, s dugogodišnjim njemačkim iskustvom vođenja reprezen-tativnih restorana, pokazao je umijeće u spremanju roštilja, na kakvom bi mu mogli pozavidjeti i ugledni svjetski kuhari.

U hladovini podno obronaka Zavelim planine, na izvoru hladne vode, okupilo se lijepo lovačko društvo. Njemu se pridružilo i nekoliko mještana iz obližnjih sela, te pa-stiri koji su doveli stoku na pojilo. Idila kakva se samo poželjeti može. Druženje i okrepa uz Štefove delicije trajali su do pred večer. A tada su najuporniji i najzagriženiji prepe-ličari zatražili repetu. Zalovili su još jednu manju rundu predvečernjeg lova.

Opet ista priča, isti odličan uspjeh lova-ca i njihovih vjernih pomagača Lobe i Bele. Prepelice su se nizale na visku kao u najbo-ljim godinama lova. Ništa nije falilo nego dana, tj. vremena, ali i to će se nadoknaditi nekim drugim dolaskom u prelijepo Roško Polje, među gostoljubive Rožane.

Prepelica – nekada gotovo nezamjetljiva na roškopoljskoj visoravni, a posljednjih nekoliko godina velika atrakcija ovdašnjih lovaca – lovila se i ove godine na otvaranju sezone u lovi-štima LU „Zavelim“, Roško Polje. Lijep, ugodan ljetni dan omogućio je Rožanima i njihovim gostima pravo lovačko druženje i uživanje.

Uspomena na zajednički lov prepelice u Roškom Polju

Korak po korak, oprezno, možda će baš sada poletjeti


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA

Lijepo ti je Duvno polje ravno, uvod-ni tekst narodne pjesme o hajduku Mijatu Tomiću, prva je pomisao put-

niku namjerniku pred kojim „pukne“ ovaj prostor s prijevoja Privale, ako se dolazi iz pravca Livna, ili s obronaka Mesihovine, iz pravca Posušja. Prostrano kraško polje, dru-go po veličini u BiH, okruženo je planinskim uzvisinama koje kao da su iz njega izrasle. Dodiruje se ovdje goli planinski krš sa str-minama obraslim šumom i pašnjacima, što ovom krajoliku daje posebnu ljepotu i nudi neiscrpan izvor motiva slikarima i fotogra-fima. Počevši s istoka od planine Vrana, po kome je lovačka udruga dobila ima, ovdaš-nje lovište omeđuju Ljubuša, Pakline, Kovač planina, Tušnica, preko Buškog jezera dosti-re se podnožje Kamešnice i granice s Repu-blikom Hrvatskom, s južne strane masivom Privija – Medina – Gvozd – Orlov kuk – Grla, gdje se zatvara krug. A u njihovu podnožju, po rubu polja, smještena su brojna naselja tomislavgradske općine.

Tu negdje, na ovom prostoru površine oko 60.000 hektara, svoje mjesto našla je

Lovište je doista atraktivno i bogato raznovrsnom divljači. Nema čega nema ovdje, kako se to kaže. Po riječima Mije Mateškovića, predsjednika Udruge, ovdje treba uložiti samo malo pa-meti i dosta rada. Treba daleko više raditi na kvalitetnoj ponudi lovnoga turizma tijekom cijele godine jer za to postoje dobri uvjeti, možda bolji od onih u drugim lovištima u okruženju.

Lijepo ti je Duvno polje ravnoLU „Vran“, Tomislavgrad: VELIKE, JOŠ NEISKORIŠTENE MOGUĆNOSTI

Vlado Bošnjak i Lovačka udruga „Vran“ iz Tomislavgrada. Ona, u lovačkom smislu, gospodari svim ovim prostorima, izuzev planine Vrana, čije je lovište pod upravom Šumarije. Ovo po-dručje, povijesno gledano, naširoko je po-znato po nekim događajima i osobama. U posljednje vrijeme Tomislavgrad je upisan u adrese različitih agencija i pojedinaca kao iznimno atraktivna lovna destinacija. Lo-vište je, kao rijetko koje, nastanjeno skoro svim vrstama divljači koja nastanjuje širu regiju. Ovdje obitava srneća divljač, med-vjed, divlja svinja, zec, jarebica kamenjarka, trčka, prepelica, šljuka, patka, guska, liska, od predatora lisica, kuna, vuk ...

LOVAČKE GLAVE JOŠ U „DRUGIM“ VREMENIMA

Po dogovoru, nađosmo se na jutarnjoj kavi u hotelu „Tomislav“ s predsjednikom LU „Vran“ Mijom Mateškovićem. Društvo nam je pravio (ali i bio zadužen za fotografiju) Ivica Lučić, tajnik Saveza. Lako započesmo razgovor o lovačkim temama, o LU „Vran“. A kad Mijo govori o lovstvu i stanju u njego-voj udruzi, „svaka mu je za u džep“. Odmah nas upozna s podatkom da Udruga broji

oko 270 članova raspoređenih u 9 sekcija: Vinica, Kazaginac, Prisoje, Šujica, Mokrono-ge – Mandino Selo, Tomislavgrad, Eminovo Selo – Kolo, Orlov Kuk i Brišnik – Mesihovina.

– Kad sam prije 5 godina došao na čelo udruge – nastavi Mijo – stanje u „Vranu“ bilo je katastrofalno. Bilo je tu različitih interesa, razjedinjenosti među lovcima, privatnih lo-vova i računa. Dosta novca od lovaca go-stiju nije bilo pod kontrolom Udruge. To je, na sreću, iza nas i sad je dosta reda u svim segmentima rada. Prije svega, sređeno je financijsko stanje. Izmirena su dugovanja, sve novčane uplate idu preko računa u banci, sve je transparentno i dostupno sva-kom članu Udruge. Na računu Udruge uvi-jek ima nešto novca. Kupili smo terensko vozilo, ove godine nabavili smo i postavili 14 automatskih hranilica. Svoje obveze pre-ma Savezu i drugim institucijama ispunja-vamo na vrijeme. I radna aktivnost u Udruzi na zavidnoj je razini. Izgradili smo 5 lovač-kih kuća, 2 nadstrešnice, 8 čeka i dosta dru-gih lovnotehničkih objekata. U svim sekci-jama se dobro radi. Ostali su samo rijetki pojedinci koji se još nisu navikli na rad i red. Nije neskromno ako kažem da smo danas


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

jedna od najorganiziranijih članica Saveza. Uz potporu ljudi s kojima radimo, uspije-vamo polako ali sigurno aktivnosti Udruge smještati u okvire Zakona o lovstvu. Istina, s primjenom pojedinih zakonskih odredbi imamo poteškoća. Zakon nas je odjednom stavio u neka „druga“ vremena. U glavama mnogih naših lovaca još su ostatci i navike starog sustava, kad se lovilo drugačije. Teš-ko je lovcima objasniti da, primjerice, četvr-tak više ne može biti lovni dan, objasniti im iznos visine naknade za odstrel za članove Udruge, način lova, i još dosta toga.

Krenusmo obilaziti lovište. Mijo nam ponudi da sami izaberemo marš-rutu. Kad je tako, najprije svratismo u prostorije Udruge, koje se nalaze u općinskoj zgradi, u gradskom središtu, gdje nas dočeka tajnica

Udruge Dragica Šapina, stalna uposlenica. Predsjedniku Miji Mateškoviću bila je ovo prigoda za dodatni dio priče o Udruzi:

– Planiramo graditi svoj prostor tipa lovačkog doma, sa svim pratećim sadržaji-ma. Istina, nismo još odredili lokaciju, ali tu nam općinske strukture vlasti ne bi trebale praviti probleme. Početkom Domovinskog rata s računa Udruge za potrebe HVO-a dano je 60.000 KM, pa i po toj osnovi od njih očekujemo pomoć. Osim toga, ove za-hvalnice po zidovima ureda govore i o na-šem humanitarnom djelovanju. Primjerice, za obnovu crkve dali smo 3000 KM, kupili smo konja za djecu s posebnim potreba-ma, pomogli smo speleološkom društvu, pomogli smo pri izgradnji seoskih putova ... Na razini Udruge godišnje organiziramo tri fešte: otvaranje lova na prepelicu, prosla-vu Sv. Huberta i zatvaranje lova skupa s LD „Jarebinjak“ iz Rakitna u predjelu Studena. Evo, prije nekoliko dana, 16. kolovoza, otvo-rili smo lov na prepelicu. Bilo je preko 150 uzvanika, među njima i pedesetak lovaca gostiju. Utržili smo oko 6000 KM. Uz bogat lovački ručak, organizirano je i gađanje gli-nenih golubova. Nije fraza ako kažem da je druženje bilo nezaboravno.

CJELOGODIŠNJI LOVNI TURIZAMIz ureda Udruge krećemo kroz naselje

Blažuj u predio Kologaja. Prolazimo pokraj uređenog izletišta Segeta i dolazimo na uzvišenje s kojeg putovi vode u više prava-ca. Ispred nas se uzdigao goli vrh Tušnice, u čijem se podnožju obraslom šumom nalazi izvor Ostrožac.

– Naše lovište je dosta prostrano. Po-gledajte tamo prema Ljubuši – pokazuje nam rukom Mijo – samo njezina površina je 16.500 ha. Sve te prostore treba, na neki način, držati pod nadzorom i zaštitom, što nije nimalo jednostavno.

U povratku prolazimo pokraj lijepo iz-građene čeke. I dok Ivica nastoji naći što bolju poziciju za fotografiju, Mijo nas zamo-li da napišemo kako su za njezinu izgradnju najzaslužniji Selim Korić, Ivan Šapina, te Ivica i Stjepan Sičenica, naravno uz pomoć ostalih lovaca. Odatle odlazimo na drugi kraj, preko Stipanića, u prostor Vučipolja. Zaustavljamo se kod napuštenih i zapušte-nih objekata rudnika ugljena.

– Evo, ovo je potencijalno mjesto gdje bi se mogao izgraditi lovački dom s pra-tećim sadržajima, strelištem, uzgajalištem ... Sva potrebna infrastruktura – put, voda, struja – je tu, a nikomu ovdje ne smetamo.

Naše sljedeće odredište bilo je Buško jezero. Zaustavili smo se na njegovoj obali u Prisoju, a pred nama prizor kao iz lovačkih prospekata Hutova blata, Kopačkog rita ... Brojne kolonije liske i patke, rashlađujući se u ovim ljetnim vrućinama uz rub jezera, ov-dje su našle svoj mir. Naš dolazak pomače ih kojih stotinjak metara od obale, tek toliko da su nas primijetile. A tek preko zime... Ov-dje dođu brojna jata i svake godine bude ih sve više. Lov močvarica na ovom prostoru je zabranjen.

– Evo, vidjeli ste, nema što nemamo. Ovdje treba samo malo pameti i dosta rada. Moramo raditi na kvalitetnoj ponudi lovnoga turizma tijekom cijele godine jer za to imamo dobre uvjete, možda bolje od onih u svim lovištima u našem okruženju. Samo na taj način može biti bolje i nama, članovima Udruge.

Dosta toga bi se još moglo reći o ovom lovištu. Najbolja preporuka svim čitatelji-ma – lovcima, posebice ljubiteljima lova na prepelicu – je da dođu u ovo lovište. Uz ljubaznost i susretljivost domaćina, prekra-sne terene za lov na Duvanjskom polju, te uz malo lovačke sreće, doživljaj će svakomu ostati nezaboravan. Što bi više!

Zaustavili smo se na obali Buškoga jezera u Prisoju, a pred nama prizor kao iz lovačkih

prospekata Hutova bla-ta, Kopačkog rita ...

Brojne kolonije liske i patke, rashlađujući se u ovim ljetnim vrućinama uz rub jezera, ovdje su

našle svoj mir.

Liske na Buškom jezeru


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Srpanjski hercegovački dan, za ne mi-cati se iz kakve dobre hladovine. Cvrč-ci k’o cvrčci, što više Celzija, to više nji-

hovih decibela. Ipak, pred crkvom sv. Ante i Ivana u Roškom Polju, na oko 950 metara nadmorske visine, sve je nekako drukči-je. Dah svježine odnekud se ovdje spusti i makar na trenutak nadjača ljetnu žegu. Lica postanu vedrija, raspoloženje poraste.

Čekajući misu i početak svečanosti, bilo je ugodno čavrljati s domaćinima o ovome kraju, crkvi..., o lovačkim temama. Saznasmo tako da je ovdje prošle godine upriličena velika svečanost u povodu 250 godina neprekinutog postojanja župe Roš-ko Polje. A vrijedni i susretljivi Ante Đikić, predsjednik LU „Zavelim“ i čovjek koji je, uz pomoć svojih suradnika, sve ovo i organi-zirao, objasni nam i kako je ovo mjesto do-bilo ime.

LU „Zavelim“, Roško Polje: JUBILEJ

– Pogledajte tamo prema Zavelimu, vidite li onu zastavu što se tamo vihori? (Pogledali smo prema mjestu koje nam je Ante pokazivao rukom i, premda je bilo daleko, dobro smo vidjeli kako usred Zavelima leprša hrvatska zastava.) E, tu je bila srednjovjekov-na utvrda Rog, po kojoj su i naselje i župa i kraj dobili ime. Ta utvrda spominje se prvi put 1444. godine i u njoj su, sve do dola-ska Turaka, boravili duvanjski gospodari iz plemićke obitelji Semkovića. Upravo zbog svoje utvrde Rog, u srednjem vijeku Roško Polje postaje vrlo značajnim, postaje glav-nim gradom župe Duvno – upozna nas Ante, na brzinu, s nekoliko povijesnih činje-nica iz ovoga kraja.

Prema programu, u 13 sati započela je sv. misa. Slavio ju je župnik fra Marko Jukić, uz suslavlje fra Vinka Kurevije, ovdašnjega bivšeg župnika, i fra Petra Krasića, svećeni-ka ali i čelnika Kinološkog saveza Herceg-Bosne. Uz domaće lovce, misu su slavili i brojni gosti, među njima i Ilija Vrljić, pred-

sjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, Ivi-ca Lučić, tajnik Lovačkog saveza Herceg Bo-sne, Mirko Čolak, tajnik Kinološkog saveza Herceg-Bosne, te uzvanici iz tomislavgrad-skoga političkog i kulturnog života i pred-stavnici lovačkih i drugih udruga. U dobro popunjenoj crkvi, posebno lijepo bilo je vidjeti članove domaćega KUD-a „Fra Jozo Križić“ u slikovitim narodnim nošnjama.

Župnik fra Marko je, nakon srdačnih po-zdrava, čestitao „svojim“ lovcima obljetnicu udruge, ovako ocijenivši njihov rad:

– To je deset godina samoprijegornog rada na razvitku i unaprjeđenju lovstva, na zaštiti i očuvanju prirode. To je deset godi-na plodne suradnje sa svima onima kojima je istinski interes razvoj lovstva i lovačkog zajedništva, a pogotovo očuvanje prirode – Božjeg dara kojeg moramo skupa čuvati i njegovati. Vaš dosadašnji rad bio je mnogo više od lova i lovstva, imao je značajku bitnu za širu zajednicu, za cijelo Roško Polje. Čvrsto vjerujem da će tako ostati i ubuduće.

Izdvajanjem iz LD „Vran“ iz Tomislavgrada, u ožujku 1999. utemeljena je roškopoljska udruga „Zavelim“, jedna od najmlađih lovačkih udruga članica Lovačkog saveza Herceg Bosne. Na prigodnoj svečanosti upriličenoj 25. srpnja ove godine, dvjestotinjak uzvanika istinski je uži-valo i svjedočilo snazi i čvrstini ove lovačke družine.

Strast i sloga podno Zavelima

Dragan Naletilić

Svečanost je počela misnim slavljem u župnoj crkvi

Ilija Vrljić, predsjednik Saveza i Ante Đikić, predsjednik LD “Zavelim”



POD ŠATOROM PRIČA SE RASPRELAPo završetku mise, a nakon zajednič-

kog fotografiranja, uzvanici su pošli prema ovećem šatoru postavljenom na šetalištu kraj crkve sv. Ivana na groblju. „Preseljenje“ nije dugo trajalo, za petnaestak minuta sva mjesta pod šatorom bila su popunjena, a vrijedni poslužitelji, „s gasom do daske“ prionuli su poslu posluživanja. Neki su bili žedni, neki gladni, a većina i jedno i drugo.

Dio programa pod šatorom započeo je hrvatskom himnom, nakon čega je vodi-teljica programa Iva Krajina, predsjednica KUD-a „Fra Jozo Križić“, pozvala na minutu šutnje za sve preminule lovce i branitelje.

Kako i spada, predsjednik LD „Zavelim“ Ante Đikić pozdravio je nazočne, kazao ne-koliko podataka o Društvu i, između ostalo-ga, naglasio:

– Često u javnosti prevladava pogrešno mišljenje o nama lovcima, odnosno često nas zločesto – namjerno ili nenamjerno – predstavljaju i poimaju. Nismo mi lovci progonitelji i zlostavljači divljači, naprotiv. Nama je cilj zaštita i očuvanje životinjskoga i biljnog svijeta, odnosno prirode kao takve, što svojim radom i dokazujemo. Pozivamo sve one koji se drukčije ponašaju da nam se pridruže. Nas lovce krasi zajedništvo, druže-nje, o čemu zorno svjedoči i ovaj današnji skup. Zato zahvaljujem svim svojim kole-gama lovcima za pomoć u pripremi ove proslave i za sudjelovanje u njoj. Osobito zahvaljujem dvjema lovkinjama koje su danas ovdje, među nama. Od srca zahva-ljujem našim gostima što su nas počastili svojim dolaskom u naše Roško Polje, a po-sebnu zahvalnost izražavam svim sponzo-rima i donatorima, bez čijeg doprinosa ne bi bila moguća ovakva svečanost. Ovako veliki odziv na proslavu je potvrda kvalitete našega rada, ali i nagrada za trud koji ulaže-

mo. Kanimo nastaviti još bolje, još više. Jer mi to hoćemo, mi to možemo. Ugodno se osjećajte, dragi gosti, i dobra vam kob!

Od gostiju, skupu se prvi obratio Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Bilo je ugodno slušati predsjedni-kove riječi pohvale ovoj lovačkoj udruzi za njezin desetogodišnji rad i vrlo korektno članstvo u Savezu. Predsjednik Saveza je, na određeni način, osjećao potrebu osna-žiti riječi koje je predsjednik Udruge izrekao o često pogrešnom predstavljanju lovaca u javnosti. „Volio bih vidjeti bilo koju udru-gu koja danas, na ovakav način i u ovoli-kom broju, može okupiti svoje članstvo. To

mogu samo lovci, to može samo lovačka udruga. Lovačko zajedništvo je nešto po-sebno, nešto čime se trebamo ponositi i nešto što bi i drugi mogli više koristiti“, ista-knuo je Ilija Vrljić.

Vodeći bosansko-hercegovački kino-log, fra Petar Krasić, uz pozdrave i dobre želje roškim lovcima, spomenuo je i neko-liko činjenica o lovnoj kinologiji odnosno o potrebi čvrste veze između lova i kino-logije. U tom kontekstu, fra Petar je obja-snio da ubuduće ni jedan pas neće moći u lovište bez urednoga rodovnika, a njega može dati samo Kinološki savez – Unija u BiH, nitko drugi. Razgovarajući kasnije s ne-kim domaćim lovcima, priznali su da je fra Petrovo upozorenje bilo potrebno jer su i oni, na određeni način, zakazali u poštova-nju nekih kinoloških odredbi, pa i odredbi Zakona o lovstvu.

Od gostiju, nazočnima su se još obratili Mate Kelava, predsjednik Općinskog vijeća Tomislavgrada i Petar Škorić, predsjednik Zavičajnog društva „Zavelim“.

Uslijedila je i dodjela prigodnih darova, priznanja, odličja i zahvalnica, a nakon toga bogat lovački ručak i uobičajeni lovački i drugi razgovori.

Na žalost, zabavni dio programa, koji su bili pripremili vrijedni članovi KUD-a „Fra Jozo Križić“, izostao je zbog tragične smrti Vlade Mateškovića, oca dviju članica spomenuto-ga kulturno-umjetničkog društva. Premda vidno potreseni ovom tragedijom, većina uzvanika ostala je pod šatorom do pred ve-čer, privevši tako kraju svečanost što su je Ro-žani upriličili s puno truda, stila i ljubavi. To se, jednostavno, nije moglo ne uočiti.

“Nestalo” je svih mjesta pod šatorom

Dio gostiju pristiglih na rošku lovačku proslavu



Dragomir Gagi Lončar

LD „Risovac“, Bosansko Grahovo: KAKO JE PAO „ORMAR“

Prvo, pa muško

Jednom prigodom, komen-tirajući izvješća iz lovačkih društava iz našega Saveza,

jedan moj cijenjeni kolega iz Ljubuškog i grahovski rado vi-đeni gost, dobronamjerno reče: „A što drugo možete čuti iz Bo-sne već da su ustrijelili krme!“

Što da vam kažem, nismo mi krivi što su nam lovišta i okućnice pune divljih svinja pa im s vremena na vrijeme mora-mo dati do znanja „tko kosi, a tko vodu nosi“.

Selo Pečenci je, zapravo, produžetak grahovske varošice, razbacano po obodu močvarne plodne kotline, te je kao takvo idealan teren za kraće zadrža-vanje divljih svinja u prolazu. O njihovim kontinuiranim posje-tima svjedoče izrovane livade i njive pod usjevima.

Dio sela je uz samu promet-nicu prema graničnom prijela-zu Strmici, a drugi, zabačeniji dio, okružen je prostranim za-puštenim pašnjacima i šumar-cima koji se dalje povezuju s planinom Uilicom.

Mještani kojima su kuće smještene u ovom „divljačnijem“ dijelu, u posljednje dvije sezone pratili su kretanje krupnog vepra samca i takoreći „ušli mu u red vožnje“, znajući u koje vrijeme i iz kojega pravca mu se mogu nadati. Da vam je samo čuti lo-vačke priče očevidaca!

Isprva veličinu vepra uspo-ređuju s magaretom, u „dru-gom krugu priče“ dodaje se da je vepar velik kao june, a kad nestane krupne stoke za uspo-redbu onda opisuju kako uko-so kaska kao paradni konj, itd., samo da bi ga predstavili što moćnije. Ali, kakva bi to lovač-ka priča bila da nema određenu dozu onoga „lovačkog“ u sebi.

Sve bi se nekako i podnosi-lo da se grdosija nije odvažila i počela u pol bijela dana upa-dati seljanima u njive i „uzimati uzorke“ krumpira i žitarica.

NIDŽINE „BALERINE“U ranim popodnevnim sa-

tima, 19. svibnja, vepar samac primijećen je kako se „mota“ u blizini sela, izviđajući čija će njiva platiti toga dana. Pomalo uznemireni seljaci otjeraše „ha-račliju“ i prozvaše dvojicu mla-

dih lovaca iz sela da se suprot-stave grdosiji i „obrane lovačko ime“. Da ovako ozbiljna stvar ne bi propala, mladi lovci Gojko i Mićo Vujatović pozvaše u po-moć Nidžu, velemajstora u dis-ciplini nadmudrivanja divljači. Kako se sve ovo događa skoro u selu, Nidžo je u akciju poveo svoje „balerine“, dvije keruše koje su, kad je u pitanju lov na svinje, za kratko vrijeme preu-zele primat među grahovskim lovačkim psima.

Ispraćen je trag, lovci na čeki zauzeli pozicije, a „balerine“ se za samo nekoliko trenutaka ogla-sile i nastavile uporno napadati vepra koji se u međuvremenu „usidrio“ u nepristupačnom gr-mlju. Koliko je nepristupačna živica u kojoj se sklonio vepar, saznali smo iz Nidžina prepri-čavanja situacije u kojoj se na-šao kad je na oblajavanje pasa prišao k vepru na dvadesetak metara i jasno slušao njegovo silovito otpuhivanje, ali ga ni na tako maloj udaljenosti nije uspio vidjeti. U jednom trenutku vepar je naglo krenuo iz zaklona i to u suprotnom pravcu od Nidže, prema mjestu na kojem su ga čekale ubojite puške braće Vuja-tović. Gojko je, kao „iskusniji“, bio postavljen na poziciju za koju se pretpostavljalo da će vepar, ukoliko ga pronađu, tuda naići, a mlađanog Miću, koji je u do-sadašnjim lovovima uglavnom bio logistička potpora, vođa ak-cije Nidžo postavio je „reda radi“ na golu ledinu. Međutim, nije ovo prvi put da se obistini ona narodna da „nije komu je nami-jenjeno već komu je suđeno“. Gojku je vepar polako umicao preko čistine na onih „kritičnih“ sto metara udaljenosti, taman toliko da mu sačmaricom ne može „ni rep posoliti“. Kretanje se nastavilo točno prema mjestu na kojem je bio Mićo, a Gojko je na to telefonom prokomentirao Nidži: „Ajme nama, rođo, pa kud ode njemu, jadni ti smo, sad će ga promašiti“. Dalje se ništa nije vidjelo, ali su se čula tri pucnja iz karabina, a nedugo zatim i tele-fonski poziv strijelca: „Braćo, ajte meni, ‘ormar’ je pao!“

Na pitanje zašto je pucao tri puta, Mićo zbunjeno na brzinu odgovori: „Prvi put u vis, drugi

Gojku je vepar polako umicao preko čistine na onih „kritičnih“ sto metara udaljenosti, ta-man toliko da mu sačmaricom ne može „ni rep posoliti“. Kretanje se nastavilo točno pre-ma mjestu na kojem je bio Mićo, a Gojko je na to telefonom prokomentirao Nidži: „Ajme nama, rođo, pa kud ode njemu, jadni ti smo, sad će ga promašiti“‘

Vepra je odstrijelio Mićo, mladi lovac, ...

... ali je uz njega ponosno stao i Gojko, stariji lovac



Anto Cvitanović

put u zrak, a treći put sam morao u vepra – zgazio bi me da nisam!“ Naravno, šalio se i pojasnio da je sva tri hica uputio prema vepru, ali ga je samo jedan pogodio, i to u punom trku.

Brzo je obaviještena ekipa iz logistike, kapitalac je u sami sumrak dovezen u selo, uslijedile su reakcije susjeda, a tek tada je Mićo shvatio koliko ga je lovačka sreća po-služila. Mićinim drugovima i rođacima ni-kad ne manjka šale i dobrog raspoloženja,

pa su mu ovom prigodom svašta nakalemi-li. Kako je Mićo po profesiji policajac, netko reče da je „zloupotrijebio službeni položaj i pred vepra istrčao sa STOP palicom“, netko pak dobaci da je vepar bio pod tabletama kad je nabasao na „vrlog lovca“, itd.

Stočna vaga, za koju kažu „da nema dušu“, pokazala je 194 kilograma! Netko na to dodaje još pet-šest kilograma koli-ko svaka životinja „kalira“ u beživotnom stanju, ali to nije toliko bitno u odnosu na

vizualno pretpostavljenu zlatnu trofejnu vrijednost kljova, što je potvrdio i jedan naš prijatelj, inače šumarski inženjer i pro-vjereni stručnjak u ocjenjivanju lovačkih trofeja.

Mještani sela Pečenci odahnut će od štetočine barem na neko vrijeme, dok pre-ma prirodnom hijerarhijskom zakonu kod divljači, neki novi kapitalac ne zaposjedne areal s izobiljem hrane, vode i kvalitetnih uvjeta za život.

Na prijedlog glavnoga lovnika Vla-de Kneževića, Upravni odbor LD „Pavlovica“ ove je godine donio

odluku o odstrelu samo jednoga srnjaka, umjesto dva koliko je predviđeno Godiš-njim planom gospodarenja za 2009. go-dinu. Istinski lovci bili su time oduševljeni, premda je bilo i onih kojima je to smetalo i tražili su primjerak više.

A da bi lovac dobio dozvolu za odstrel, morao je ispuniti sve svoje obveze po Planu rada za 2008./09. godinu. Morao je regulirati članske doprinose i radne akcije na razini Društva i sekcije, koje uključuju prehranu divljači, uništavanje štetočina u proljeće i jesen, čišćenje i održavanje staza i putova, rad na izgradnji i održavanju lov-nih objekata (solila, hranilišta, čeka…) te posjedovati predviđeno lovačko oružje za ovakvu vrstu lova. Osim toga, svaki lovac morao je imati potvrdu od predsjednika i lovnika sekcije da je ispunio sve navede-ne uvjete predviđene Statutom Društva i podzakonskim aktima Društva i da tije-kom godine nije povrijedio pravilo pona-šanja, odnosno lovačku etiku.

Lovci sekcije Mravinjac ove su godine bili sretniji i spretniji od kolega iz drugih sekcija, odstrijelivši 2. kolovoza 2009. sr-njaka u svome reviru u mjestu zvanom Dolovi. Veselje lovaca sekcije Mravinjac bilo je tim veće jer je ovo prva poslijeratna godina da srnjak nije odstrijeljen u Sebeši-ću, iz čega se može zaključiti da se dobrim gospodarenjem i zaštitom na ovo lovno područje ipak mogu vratiti sve autohtone vrste divljači.

Najzaslužniji za ulov ovoga srnjaka bili su lovci iz obitelji Tomić koji, uzgred rečeno, nikada nisu izvadili dozvolu za neki drugi revir osim za revir svoje sekcije.

Srnjak jedinac pripao obitelji TomićLD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOV SRNJAKA

Naime Miroslav, Vlado, Ivo – Barba, Ilija, Jure – Jurka i Kazimir Mitrović, sa svo-jim idolom i počasnim članom Društva Mijom – Bačkom, započeli su pripreme već početkom svibnja. One su obuhvaća-le izviđanje terena, promatranje divljači i određivanje najpogodnijeg mjesta za če-kanje, kako divljač ne bi osjetila lovca, kao i idealne pozicije za preglednost pri od-strelu, kako bi se postigla sigurnost osta-lih sudionika u lovu. Lov je organiziran pri lijepome ljetnom ugođaju, u selu Donje Pećine, na lokalitetu Dolovi, a zborno mje-sto bilo je kod lovačke kuće na Mravinjcu. O mjestu i načinu lova i ostalim pojedi-nostima lovce je upoznao vođa grupe Mijo Tomić Bačko, skrenuvši pozornost na sigurnosne mjere i pridržavanje do-govorenog, te poštovanje lovačke etike.

Sa zbornoga mjesta lovce je vođa grupe rasporedio po unaprijed određenim čeka-ma i onda je nastupila ona poznata tišina puna iščekivanja. U rano jutro tu tišinu prolomio je pucanj a odmah zatim i gla-san povik Miroslava Tomića “Gotovo je!“. Nedugo potom, svi sudionici lova okupili su se oko lovine, čestitajući Miroslavu na pogotku i ulovu, a Miroslav je lovce poča-stio dobrom pećinskom šljivovicom. Sav razdragan i ushićen, ispričao je kako se sve to odigralo, a onda je sve sudionike lova pozvao na ručak kod Bačka, svoga djeda i lovačkoga uzora, osamdesetče-tverogodišnjega počasnog člana Društva. Prepričavanje dogodovština lovaca iz lova trajalo je tu do kasnih sati, uz dobru šljivo-vicu, pjesmu i večeru koju je za tu zgodu pripremila Mirina baka Janja.



Ovogodišnje otvaranje lova na srnja-ka u fojničkom lovištu bilo je vrlo svečano i veselo, posebice zbog go-

stiju iz drugih društava i nekih koji su nam stigli i iz Hrvatske uveličati našu svečanost.

Otvaranje lova na srnjaka bilo je zakaza-no nedjeljom, ali je većina naših lovaca, već tradicionalno, na mjesto proslave izašla već u subotu, zajedno s gostima iz Gruda i Hr-vatske, te se uz lijepo druženje, logorsku va-tru i lovačke priče, tu sjedilo do jutarnjih sati.

Rano nedjeljom, lovci su izašli na čeke i tamo proveli nekoliko sati. Po povratku na zborno mjesto, bilo je jasno da su osta-li bez ulova. Divljači je bilo – zečeva, srna i lisica, no očekivana divljač nije se pojavila ni na jednoj čeki, niti je to bilo neko veliko iznenađenje. Fojničko lovište trenutačno je neusporedivo s prijeratnim. Po kazivanju starijih lovaca, nekada se na prilazima koje je divljač koristila nije pucalo na srnjaka koji

POZDRAV LOVCIMA IZ GRUDA

Iz Gruda nam u Fojnicu Juro Babić stiže,da se stara prijateljstva sad još više zbliže.Nekoliko prijatelja on sa sobom dovede,da s njima na Vranici lovni dan provede.Donesoše nam domaću pršutu i vino,e baš su nas „Maliči“ počastili fino.Pjesmica je pozdrav lovcima iz Gruda,navratite nam uvijek kad prolazili ovuda.

HLD „Vepar“, Fojnica: OTVARANJE LOVA NA SRNJAKA

Dva vesela dana na VraniciDragan Perica

Milenko Lončar

naiđe nego se čekalo da naiđe pravi trofej, toliko ih je dakle bilo da se moglo birati.

No to što nije bilo ulova nije pokvarilo proslavu jer je toga dana lov ionako bio u drugom planu; glavno je bilo dobro se za-baviti i proveseliti.

Spomenuh, imali smo goste iz Gruda, koji su došli ojačati stara prijateljstva i, na-ravno, steći nova poznanstva. Kako smo prije nekoliko godina mi bili njihovi gosti, pokušali smo im uzvratiti gostoprimstvo, no oni pokazaše da nisu samo plemeniti kao domaćini nego i kao gosti te nas po-častiše domaćim pršutom i vinom, što je idealna kombinacija za dobro druženje. Ubuduće još češće, lako smo se složili s tim prijedlogom.

Lagana kišica u večernjim lipanjskim satima nije smetala Marku Džalti, zvanom Svirač, lovcu sekcije Gračac-

Ustirama LD „Vepar“, da odstrijeli svoga pr-vog srnjaka na čekanju. Srnjak, koji je toga predvečerja izašao na pašu, nije „računao“ na precizno Markovo oko. Po odstrelu, Svi-račevu ushićenju nije bilo kraja, a lovci koji su bili s njim potrudili su se da sve završi u veselju i druženju, u pravom lovačkom am-bijentu. Ovo je, ujedno, bio i prvi izlazak u lov na srnjaka u ovome lovačkom društvu.

LD „Vepar“, Prozor-Rama: LOV SRNJAKA

Upornost se isplatila

Što domaćih lovaca, što gostiju - skupio ih se lijep broj

Marko Džalto, zv. Svirač, iskoristio je “nepažnju” jednoga srnjaka



Stanko Ćurčić

U prošlom broju Hoopa objavljeno je kako je u LD „Vepar“ pri prvom izla-sku u lov odstrijeljena predviđena

kvota srnjaka. U međuvremenu, Predsjed-ništvo i lovnici su se sastali i donijeli odluku da se, u dva izlaska, mogu odstrijeliti još tri srnjaka. Takva odluka rezultat je svjedoče-nja lovaca o velikom broju srnjaka u lovištu.

U prvom izlasku „drugoga kruga“ odstri-jeljena su dva: u sekciji Prozor – Islam Ku-laglić, u sekcija Lug – Božo Jakovljević. U (valjda) posljednjem izlasku odstrijeljena su opet dva: Jasmin Selimhodžić, sekcija Pro-zor i Ivan Baketarić Rabo, sekcija Rumboci, što znači da je odstrijeljen jedan srnjak više od dogovorene kvote. Vjerojatno su u isto vrijeme odstrijeljena dva te nije bilo vre-mena za dojavu. Priča se, neslužbeno, da je odstrijeljen još jedan srnjak, ali da nije pri-javljen. Ovu vijest nismo provjeravali, ali…, gdje ima dima ima i vatre. Ako je to točno, odstrijeljeno je, dakle, osam srnjaka, jedan više od planiranog. O možda još većem broju nećemo ni pomisliti. Valjda smo, ko-načno, postali savjesni i svjesni da sve treba biti kako se dogovori unutar Društva, po zakonu i po „Božjem redu“.

Odstrijeljensrnjak višenego što jedogovoreno

Jedan iz kvote “drugoga kruga” lova

Bilo je, naravno, dovoljno vremena za sjesti i pojesti

Drago Marjanović

Nije, zasigurno, jedini slučaj, ali nije baš ni često da u jednom društvu budu tri naraštaja lovaca iz jedne

obitelji. Čitali smo o tome, istina, u nekim brojevima Hoopa, i mislimo da i ovaj slu-čaj vrijedi malo mjesta u listu.

Otac Nine Sučić počasni je član ovo-ga lovačkog društva. Njegov sin Josip je tajnik sekcije Pakovac, a Josipov sin

Lovci - dva sina i dva ocaLD „Sokol“, Nova Bila: LOVAČKA OBITELJ SUČIĆ

(a unuk Nine Sučića) Marin je lovac od 2008. godine i uspješan student.

Ovaj primjer govori o ljubavi prema lovu, o prijenosu te ljubavi s koljena na koljeno, o nastavku tradicije lovstva na ovim prostorima, o kadrovskom jačanju LD „Sokol“, o svijetloj budućnosti ovoga društva ...

LD „Vepar“, Prozor-Rama: „DRUGI KRUG“ LOVA NA SRNJAKA

Marin, Josip i Nine Sučić



Da lovci nisu, kao što im mnogi zli jezici žele imputirati, opredijeljeni samo za odstrjel i izlučivanje divljači

iz lovišta, dokaz je i ova, pomalo neobična i rijetka zgoda iz LU „Cincar“ iz Livna.

Jedan mladi srnjak, u lutanju i obilasku „svoga“ terena ili možda u bijegu od kakva predatora, našao se u vrlo nezgodnoj situ-aciji: okružen kućama, voćnjacima i livada-ma, s bezbroj prepreka tipa ograda i bod-ljikave žice, uz to i nemilosrdno proganjan od seoskih pasa lutalica. Ako dodamo još i vrlo bučnu, radoznalu seosku djecu koja su, iznenada, imala priliku uživo vidjeti srnjaka u svojoj blizini, možemo samo nagađati ko-liki strah i koliku zbrku je sve to izazvalo kod njega! A on naučio na mir i tišinu u šumi.

I u svoj toj nevolji što ga je snašla, u tom velikom strahu i panici, bježeći i preskačući ograde i žice „uspio“ se zaplesti u ogradu dvorišta jedne kuće na kraju sela i tu ostao čekati… i imao je veliku sreću! Tako zaroblje-nog, pronašli su ga Ivica i njegova supruga Ljuba, pažljivo ga oslobodili iz ograde, preni-jeli u štalu i udobno smjestili. I što je za svaku pohvalu, pozvali veterinara, a ovaj mu je sa-nirao ozljede koje je, jadnik, „zaradio“ od žice i ograde, pokušavajući se osloboditi.

Vrlo brzo pročulo se za neobičnog go-sta u selu, a na upite što s njim, lovci su bili jasni: i po zakonu i po lovačkoj etici, srnjaka se mora vratiti tamo kamo prirodno pripa-da, u šumu! Lako smo to objasnili ljudima koji su ga spasili, ali su se bili pojavili neki

LU „Cincar“, Livno: PRIČA SA SRETNIM SVRŠETKOM

Mladi srnjak ponovno na slobodiDubravko Suša

Ante Ðikić

drugi „ljubitelji“ divljači želeći ga kupiti i zatočiti ovu plemenitu divljač u svome dvorištu, a samo radi prestiža i pokazivanja statusa u društvu. Međutim, nakon brze in-tervencije iz Lovačke udruge i uz upozore-nje da je to nezakonita radnja, dogovoreno je da se, nakon nekoliko dana oporavka, mladi srnjak preveze podalje od naselja i pusti u lovište. Kad se malo oporavio, pre-vezli smo ga daleko u lovište, pod obronke planine Tušnice i, ponosni što smo u prilici uraditi takvu plemenitu gestu, pustili ga da

se, nakon neugodne avanture, vrati tamo gdje mu je i mjesto, u prirodu.

I začudo, tren poslije puštanja nije, kako smo očekivali, odjurio, nego je polako, osvrćući se, odšetao prema jednom šumar-ku. Valjda je i sam osjetio da mu od nas ne prijeti nikakva opasnost! Tek kad je malo odmakao, pokazao nam je svoju hitrost i brzo odjurio. I neka je!

Lovačka udruga je ljudima što su ga spa-sili namirila trošak veterinarske intervencije, uz zahvalu na tako plemenitoj gesti.

U lovištu kojim gospodari LU „Zavelim“ vidno je porastao broj zečeva, što ovdašnje lovce jako veseli. Kvalitetan rad, poštovanje lovostaja, zaštita od krivolova, a uz to i povoljne vremenske i druge prilike – to

su, uglavnom, razlozi koji su ovomu doprinijeli. No, dio zečje populacije ipak strada, na ovaj ili onaj način, ponajprije od lisice ili kune. Ne događa se rijetko – premda neki tvrde suprotno – da su zečevi, osobito mlađi, meta i žrtva ptica grabljivica. Nedavno sam se osobno u to uvjerio gledajući kako mladi zečić, ni kriv ni dužan, završava u oštrim kandžama povećega škanjca. Pokušali smo zečiću pomoći, čak smo zločestoga škanjca uspjeli prisiliti da ga ostavi. Na žalost, oštre orlove kandže pri velikoj brzini zarile su se dubo-ko u nježno tijelo zečića i on je na mjestu ostao mrtav. Meni osobno, i svima nama, ovaj slučaj može poslužiti da se još jednom ozbiljno zapitamo koliko je ova vrsta grabežljivaca štetna, a koliko korisna.

Zec u kandžama škanjcaLU „Zavelim“, Roško Polje: DVOJBE OKO GRABEŽLJIVACA

Još jedna žrtva ptica grabljivica

Ivica i Ljuba oslobodili srnjaka, sanirali mu ozljede i pustili ga u prirodu



Nedžad Garić

Prvi kolovoza, nekima posve obično i sparno jutro koje nagovještava još jedan u nizu vrućih ovoljetnih dana.

Za malu skupinu domaljevačkih lovaca, zaljubljenika u lov na najmanju divljač naših lovišta, nije bilo tako. Po svemu su-deći, bio je to dan kojemu su se posebno obradovali. Otvoren je lov na prepelicu. U ove sparne ljetne dane, kad se živa na ter-mometru zna popeti vrlo visoko, lov pre-pelice uz pomoć pasa ptičara za lovce koji preferiraju ovu vrstu lova, predstavlja istin-

Lovci prepeličari dočekali svojeLU „Kuna“, Domaljevac: LOV PREPELICE NA POSAVSKIM POLJIMA

Lovro Ivić

sko zadovoljstvo za koje se danima pripre-maju. Tako je bilo i ove godine prigodom otvaranja lova. Ni skroman ulov nije uspio pokvariti raspoloženje jer lov prepelice je užitak s kojim se malo koje lovačko zado-voljstvo može mjeriti. Boljem ulovu i još većem zadovoljstvu, kako kažu sami lov-ci, nadaju se krajem kolovoza i početkom rujna, kad je aktualan prelet i seoba male koke u toplije krajeve. Ako tada budu imali lovačke sreće, bit će to ljeto s puno lovač-kog zadovoljstva.

Ovogodišnji lov na srnjaka u LD „Fa-zan“ trajao je tri tjedna, a odobrenje za lov srnjaka dobilo je 136 lovaca.

Tih dvadesetak dana atraktivnog lova bilo im je dovoljno za ispuniti plan odstrela od 35 srnjaka za lovnu 2009./10. godinu.

Trofejna vrijednost srnjaka, koja je poka-

LD „Fazan“, Odžak: LOV NA SRNJAKA

Sezona u svakom pogledu bolja od prethodnih

zatelj gospodarenja lovištem, ove je godi-ne bolja nego prethodnih sezona. Među 6 srnjaka vrijednih medalje, jedan je bio sre-brni, a 5 ih je zaslužilo broncu. „Srebrnog“ srnjaka odstrijelio je Juro Grgić, a „bronča-ne“ Bahrija Subašić, Ivo Čukić, Zemir Bikić, Ilija Kovačević i Ivan Marić. Raduje, također, podatak da je čak 10 srnjaka u rasponu od 95 do 102 točke.

Ovogodišnji lov je na vrijeme otvoren i doista je bio pravi užitak loviti u jeku pa-renja srneće divljači. Dosta je bilo i proma-šaja, koji su sastavni dio lova, ali mnogi od njih bili su posljedica tehničkih pogrešaka, uglavnom neispravno upucanih ciljnika.

Izdavanje propratnica za odstrijeljenu divljač teklo je besprijekorno i pokazalo da treba biti više reda u načinu i organizaciji lova i da to nije nepotrebna administracija.

Lov je protekao bez prijava lovočuvar-ske službe protiv lovaca. Nije bilo problema na zbornim mjestima, a najvažnije je da nitko nije ugrozio sigurnost lovaca niti gra-đana koji su se svojim poslovima nalazili u lovištu u vrijeme lova.

Lovočuvar s odstrijeljenim srnjakom Lovac Juro Grgić sa “srebrnim” srnjakom



U nedjelju 26. srpnja 2009. lovci LD „Ve-par“, sa svojim gostima, upriličili su natjecanje u ciljanju pokretne mete

– maketa vepra – na udaljenosti od 100 metara. Vrijeme je bilo idealno. Natjecalo se u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, a gosti su ciljali izvan borbe za medalje, samo radi zabave. Članovi odbora za tehniku: Ni-kica Drežnjak, Marko Ćališ i Ante Džidžić, besprijekorno su obavili svoja zaduženja, kao i Zoran Dolić i Milenko Dolić svoja za-duženja na „vatrenoj crti“.

Natjecanje je otvorio predsjednik Druš-tva Ante Dolić, koji je, između ostaloga, kazao: „Razmišljamo o kupovini zemljišta na kojem bismo napravili streljanu, u kojoj bi svi oni koji to žele mogli svakodnevno vježbati i tako se pripremati za natjecanja na višim razinama.“

U pojedinačnoj konkurenciji, najbolji rezultat ostvario je Ante Džidžić, a nakon istoga broja krugova i raspucavanja, drugo

LD „Vepar“, Prozor-Rama: CILJANJE POKRETNE METE

Bolji rezultati nego laniStanko Ćurčić

Ivica Galić

mjesto osvojio je Vladimir Bošnjak, a tre-će Stanko Ćurčić. U ekipnoj konkurenciji, najbolji su bili strijelci sekcije Prozor, dru-go mjesto pripalo je natjecateljima sekcije Rumboci, a treće strijelcima sekcije Lug.

Andrija Dolić kao najmlađi i Džanan Mahmutbegović kao najstariji natjecatelj dobili su prigodne nagrade, a među gosti-ma najbolji je bio Gojko Promorac.

Na kraju natjecanja, pri dodjeli nagrada, konstatirano je da se ove godine mnogo

bolje ciljalo nego prošle, što ide u prilog predsjednikovoj najavi o kupovini zemljišta i pravljenju streljane. Nakon više vježba-nja, možda bi se i u Rami pojavilo strijelaca spremnih za „prava“ natjecanja. A i zalju-bljenici u ovaj sport imali bi gdje uživati. Ideja je, svakako, dobra i treba je realizirati, tim prije što je zemljište na kojem se natje-calo privatno, što znači da se danas-sutra lokacija mora mijenjati, kao što se mijenjala i nekoliko puta do sada.

Džidžić, Jakovljević – sekcija Lug, Brizar – sekcija Prozor, Zane – sekcija Rumboci, Ćurčić, Bošnjak

Marljivi članovi Lovačke udruge „M. M. Bikan“ iz Vira i ovoga su se sušnog ljeta nesebično dali

na posao. Pročišćavali su pojilišta, iznosi-li kukuruz te prosijecali lovačke putove i staze, koje iz sezone u sezonu bivaju sve zapuštenije i neprohodnije. Ovako rade-ći, s pravom mogu očekivati opstanak divljači u svome lovištu, te dobru lovnu sezonu. U prilog im ide i zadovoljavajući broj evidentirane divljači zamijećene u lovištu, poglavito divlje svinje, ali i zeca i jarebice kamenjarke.

Pokaže li se potreba, uslijedit će još neke akcije u lovištu, posebno oko poji-lišta, koja su u sušnim razdobljima odu-vijek bila najveći problem u ovdašnjim lovištima.

Optimizam s vidljivim pokrićemLU „M. M. Bikan“, Vir, Posušje: PREHRANA DIVLJAČI

Na pomolu je dobra lovna sezona



Jure Musulin

Istina, ljeto nije baš „špica“ lovne sezone, ali uvijek se nađe nešto što drži lovce na okupu, pa bio to lov, bili to radovi u lovi-

štu, bila to priprema lovne sezone. A ako, slučajno, toga nema, lovci se već nekako snađu i nađu razlog za druženje, za uživa-nje, kao ovi iz Gorice kod Čapljine. Ili se pak dogodi nešto neobično, poput ove „du-bravske lije“, pa ipak bude zanimljiva mate-rijala za nekoliko ljetnih lovačkih crtica.

POČETAK LOVNE SEZONEPočetak lovne sezone u čapljinskom

lovištu upriličen je 2. kolovoza otvaranjem lova na goluba, grlicu i prepelicu.

Ovdašnji lovci sa svojim ljubimcima obično izlaze u lov na polja, tj. na prostra-ne poljoprivredne površine kojih ne manj-ka u čapljinskoj općini. Najviše lovaca od-lazi na terene iza Višića, na tzv. table, gdje se nalaze velike površine zasijane pšeni-com, kukuruzom i djetelinom.

Ovo ljeto bilo je prilično kišovito, što je „vjetar u leđa“ ostanku i opstanku divljači na ovim prostorima. Od lovne divljači, naj-više je grlice, koja s prvim jutarnjim sun-cem prelijeće i dolazi na polja. Stariji lovci znaju reći da je grlica najbolja za odstrel u kasno ljeto, u rujnu, kad je dobro uhranje-na i kad, nakon pogotka, „tresne“ pri do-diru s tlom. Divljeg goluba nešto ima, ali nikad previše.

Prepelica se najčešće lovi po poljima djeteline na kojoj ujutro ima dosta rose, koja pomaže ptičarima da održe što duže „svjež“ nos po ljetnoj žezi. Lovci koji če-sto love „kraljicu strništa“ kažu da je ima u zadovoljavajućem broju. Jedini problem čine im nesavjesni pojedinci koji ponekad noću postavljaju zabranjene vapce za pre-pelice, tzv. ćukalice. Velik broj prepelica,

Uživanje na poljima i pokraj Trebižata

kad čuje „zov“ iz aparata, odlazi na parcelu na kojoj se nalazi vabak, a onda drugi di-jelovi polja ostaju bez prepelice i na njima se nema što loviti. Iz LD „Galeb“ apeliraju na sve lovce da ovakve slučajeve, ako ih primijete, prijave lovočuvaru.

DRUŽENJELovci i prijatelji iz Gorice kod Čapljine

druže se i borave u prirodi bez obzira na to je li u tijeku lovna sezona ili nije. Samo-zvana lovačka ekipa „Vepar“ iz Gorice, koju čine Ilija Lendrić Palija, Ilija Musulin Gen-ta, Jure Musulin te Mile i Vjeko Bošković, zna se često sastati, napraviti lijepo jelo, popiti koju kapljicu domaćeg vina i sve

LD „Galeb“, Čapljina: LJETNE LOVAČKE CRTICE to „začiniti“ zdravim lovačkim humorom i pjesmom. Tako je bilo i ovoga puta, kad su s njima bili još Mato Bošković i Tomislav Kozina te mala „raja“ s fotografije. U preli-jepoj hladovini i prirodi pokraj rijeke Tre-bižata, koja protječe kroz njihovo mjesto, ovoga puta „konzumiran“ je Vjekin speci-jalitet ispod sača. Feštalo se do samoga mraka.

A da je ljubav prema prirodi i lov ono „nešto“ što ih najviše povezuje, potvrđuje i dogovorena akcija na kraju „sijela“ – da se prosijeku i pročiste neke staze u lovištu prije početka sezone.

OPASNA LIJANeobičan događaj zabilježen je počet-

kom ljeta na Dubravskoj visoravni u općini Stolac. Kako doznajemo od lovaca i prija-telja s ovoga područja, koje inače pripada LD „Kamenjarka“ iz Stoca, u mjestu Jasoču lisica je napala čovjeka. Naime, (ne)sretni domaćin je u svome dvorištu, gdje su bile

Prepelica se najčešće lovi po poljima djeteline na kojoj uju-tro ima dosta rose, koja pomaže ptičarima da održe što duže „svjež“ nos po ljetnoj žezi. Lovci koji često love „kraljicu strni-šta“ kažu da je ima u zadovoljavajućem broju. Jedini problem čine im nesavjesni pojedinci koji ponekad noću postavljaju zabranjene vapce za prepelice, tzv. ćukalice.

njegove koke, ugledao lisicu. Pošao je u kuću uzeti pušku, a kad se vratio, lisice više nije bilo. Sve su koke bile na svome mje-stu odnosno nisu bile uznemirene. Odlo-žio je pušku i pošao prema jednoj bačvi zahvatiti vode. U tom trenutku iza bačve je iskočila lija i ugrizla ga za nogu. Kad se čovjek malo pribrao, dohvatio je pušku i odstrijelio liju. Odmah potom zatražio je medicinsku pomoć, a lijina glava završi-la je u Veterinarskom zavodu u Mostaru, odakle je ubrzo stigla vijest da je lisica bi-jesna i zaražena.

Na sreću, čovjek je prošao bez većih posljedica jer mu je pravodobno pružena stručna medicinska pomoć.

Lovačka ekipa “Vepar” iz Gorice, s “pojačanjima” za ovu prigodu



Opisujući neka ljetna događanja u ovoj lovačkoj udruzi, počet ćemo ipak s dva-tri slučaja koja bismo, na

određeni način, mogli svrstati u neku lo-vačku „crnu kroniku“. S njima ćemo početi samo zato jer su kronološki prije onih koji su im sušta suprotnost, inače ne bismo.

Naime, u večernjim satima 14. srpnja ove godine, na području sekcije Oštra Luka, u ulici Kralja Zvonimira pronađena je mrtva srna, koja je vjerojatno bježala od nečega i zabila se u ogradu koju nije mogla vidjeti u visokoj travi. Kako je bila u kvarnom stanju, lovočuvaru i predsjedniku sekcije ostalo je samo srnu zakopati.

Ni krivolovci nisu mirovali. Dapače, 23. srpnja u noćnim satima uhvaćeni su u kri-volovu, s tri odstrijeljene zečice, lovci N. Ž. i M. M. iz Orašja. Obojica su, naravno, preda-na na daljnji postupak.

Zapaljene su, također, dvije čeke u sek-ciji Matići, vlasništvo I. D. i J. M. iz Matića, što je također nehuman čin. Za počiniteljima se, dok ovo pišemo, traga.

A sada o onome što se događalo ili će se dogoditi a zaslužuje pohvale i čestitke. Lovci LU „Sava“ su 1. kolovoza pustili u lo-vište fazansku divljač vrijednu 8.500 KM. Radi se o fazanima starim oko 13 tjedana,

LU „Sava“, Orašje: LOVAČKA LJETNA KRONIKA

Lovačke akcije “zasjenile” nelovačka ponašanjaAdam Dabić

Anto Cvitanović

u omjeru spolova 1 : 3 u korist mužjaka. Cijena fazana je 10 KM. Fazani su pušteni u svim sekcijama, s tim da je sekcija Donja Mahala pustila dio fazana i išla u nabavku zečje divljači u iznosu od 645 KM, a sekcija Vidovice uzela je svoj iznos od 850 KM za završetak lovačke kuće. U lovište je pušte-no ukupno 850 fazana, nabavljenih u fa-zaneriji Gold MG. Financijskim planom na proljetnoj Skupštini Društva predviđeno je, u ovome razdoblju, za fazansku divljač utrošiti 10.000 KM.

U Orašju se s nestrpljenjem očekuje ve-lika kinološka smotra pasa svih pasmina i utakmica za lovačke pse ptičare, zakazana za 13. rujna u Matićima, na lokacija Ciljin ribnjak. Bit će hrane i piće, ali o trošku ko-risnika, a članovi Kinološke udruge imati će specijalni popust pri tetoviranju pasa i po-seban dar – ručak za pse. Ovo je dobra pri-goda za ocijeniti pse po vrlo pristupačnim cijenama: 20 KM po ocjeni ili radnji jednoga psa ili 35 KM za ocjenu eksterijera i IPO.

Ovo je prigoda i za spomenuti barem neke od sponzora koji su dali velik do-prinos izgradnji strelišta Jeleneži u Tolisi i organizaciji prvenstva Saveza u lovnom streljaštvu, upriličenom 8. kolovoza. Evo ih: Digo Kop, Oštra Luka, Dragić d.o.o., Ma-tićanka d.o.o., Tina Rad, Tolisa, Pekara Toli-šanka, Čipić, Tolisa, Vinković crjepara, Oštra

Luka, Đženix, Maxi, Orašje, Pak Centar, Re-storan Centar, Orašje, Rezara Baća, Vatroga-sno društvo Tolisa, Zvonix, Oštra Luka, Mato Kopić, Oštra Luka, Mjesne zajednice Bok i Tolisa, Treća pješačka bojna B. G., Iljazović d.o.o., Domaljevac, Vukić rad, Tolisa, Kino-loška udruga „Posavac-Orašje“, Matići, Anta krojač, Ugljara, Bana šljunkara, Turistička zajednica Županije posavske, Željko Kneže-vić Šljunkara, Vlada Županije posavske, Op-ćina Orašje, Ministarstvo poljoprivrede, vo-doprivrede i šumarstva Županije posavske.

Lovačko društvo „Pavlovica“, uz sudje-lovanje lovaca svih svojih pet sekcija, organiziralo je 19. srpnja 2009. godine

radnu akciju na izgradnji pet visokih nat-krivenih čeka. Glavni lovnik i lovnici sekcija izašli su tjedan dana prije akcije na teren i odredili najpovoljnije lokacije za izgradnju čeka po revirima svih sekcija.

Stipo Bošnjak Mima, predsjednik naj-brojnije lovne sekcije, sekcije Mravinjac, okupio je svoja 42 lovca u 7 sati kod lovačke kuće na Mravinjcu, gdje ih je lovnik raspore-dio u tri skupine. Prva skupina je sjekla i do-vozila građu koju je za ovu prigodu odobrila Šumarija iz Novoga Travnika. Druga skupina

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOVAČKA AKCIJA

Za dan izgrađeno pet visokih čekaje motornim pilama prorezivala građu i re-zala na predviđenu dužinu, po projektu Fra-nije Fišića, a treća skupina radila je na mon-tiranju čeke. Akcija na izgradnji čeke trebala je trajati do 15 sati, ali su se vrijedni lovci do-govorili da nema prekidanja radova dok se čeka u potpunosti ne završi, pa su radovi potrajali do 19 sati. Po završetku naporno-ga i sadržajnog dana, Vlado Lešić, najstariji i najiskusniji član sekcije, pregledao je radove, pohvalio sve sudionike akcije i pozvao ih na lovački gulaš koji je za tu prigodu pripremio strastveni kuhar Ilija Tomić.

Predsjednik sekcija Novi Travnik Zlatko Senkić okupio je svojih 16 lovaca kod ka-vane Društva, gdje ih je lovnik sekcije Slav-ko Čabro upoznao da će se čeka graditi na

Vilenici u Gorskom potoku. Na mjestu iz-gradnje našli su se u 8 sati, a akcija je trajala do 17 sati. Da je čeka kvalitetno urađena, potvrdio je i počasni predsjednik Društva Stjepan-Alojz Ružić, kojega poštuju i cije-ne svi članovi Društva. Za okrjepu lovaca pobrinuli su Jure Stanić i Ivo Marin Kinkel, stalni pratitelji radova sekcije Novi Travnik.

U sekciji Gradina okupljanje je upriliče-no kod lovačke kuće zvane Neboder, gdje se s predsjednikom sekcije Franjom Cvita-novićem okupilo 27 lovaca. Lovnik sekcije Anto Cvitanović odmah po okupljanju upoznao je lovce da će se raditi na izgradnji visoke natkrivene čeke u Vilenici, na lokali-tetu Jelin dola. I ovdje je sve bilo dobro pri-premljeno i organizirano, na zadovoljstvo

Zahvalnica sponzorima za izgradnju strelišta



Drago Marjanović

svih onih koji su proveli 12 sati na izgradnji čeke. Za okrjepu lovaca ove sekcije pobri-nuli su se Mirko Cvitanović i Ivo Barnjak.

Lovci sekcije Sebešić, njih 14 i nekolici-na mještana, na čelu s predsjednikom sek-cije Stipom Ivošem, okupili su se u Kolo-nama, kod svoje lovačke kuće. Na kratkom sastanku lovnik sekcije Draženko Jakić po-dijelio je lovcima zaduženja, obavijestivši ih da će čeku graditi na lokalitetu Samari. Do-govoreno je da se, nakon završetka radova, svi nađu u lovačkoj kući, gdje su njihove vrijedne dame pripremile slastan lovački gulaš, koji je blagoslovio župnik i lovac ove sekcije don Marinko Filipović.

Ništa manje radno i uspješno nije bilo ni u sekciji Bučići, u kojoj je predsjednik sekcije Dragan Jukić okupio 36 lovaca. Lovnik sekci-je Stipo Marin Macko upoznao je lovce gdje će se graditi čeka i svakom lovcu dao zadatak što mu je raditi. Da bi ispalo sve kako valja, bili su tu i iskusni lovci Slavko Marin, Marko Mlakić i Ivo Kolar. Lovcima ove sekcije lovač-ki gulaš pripremio je Goran Zdravko Marin.

Zaštita divljači, uklanjanje štetočina, prehrana divljači, izgradnja lovno-teh-ničkih i lovno-uzgojnih objekata praktično je stalna aktivnost lovaca ovoga društva. Novčanim prilozima, radnim aktivnostima, u materijalu i prijevo-

zu, lovci uređuju lovište Ponir-Jasik na Vlašiću, tako da je ono primjer pravoga gospodarenja lovištem. U proteklih 5 mjeseci uređeno je više od 2000 m staza i putova, izgrađeno je 12 visokih čeka od kojih su dvije čvrste (dugotrajne i spre-mne za zimske uvjete), napravljeno je 35 solila. Za prehranu divljači uneseno je u lovište oko 250 kg zrnaste hrane i oko 500 kg sijena i žitarica. Ima, dakle, kod ljudi morala za radne aktivnosti i za izvršenje planskih obveza Društva.

Međutim, neriješen status lovišta, neriješen katastar lovišta, nametanje iz-vršenja zakonskih odredbi u kratkom vremenskom razdoblju bez sagledavanja stvarnoga stanja, bez dodjele koncesija na lovišta – kako ovo lovačko društvo tako i mnoga druga u BiH – doveli su u ćorsokak. Oprečni stavovi Federalnog ministarstva i županijskih ministarstava mjerodavnih za lovstvo dovode lovač-ka društva u veliku nedoumicu kako se ponašati, što raditi. Lovci su zbunjeni. Strahuju da će netko negdje donijeti odluke i rješenja bez javne rasprave, bez sagledavanja stanja na terenu i bez uvida u stvarni doprinos društava u razvoju lovstva i uređenju lovišta. Možda će dugogodišnji doprinos Lovačkog društva „Sokol“ u uređenju lovišta, u sređivanju stanja nakon ratne kataklizme, u uvođe-nju reda i lovačke etike, u naobrazbi i školovanju novih lovaca i kadrova, tamo za nekoga biti posve beznačajan. Možda će sav trud, sva materijalna i novčana ulaganja biti zanemarena nekom odlukom, rješenjem ili zakonskom odredbom. Možda će...

Bez lovišta nema ni lovaca, bez lovaca nema ni lovačkih društava. A bez lo-vačkih društava kao organizirane skupine s jasnim pravilima ponašanja, nema ni divljači, nema ni života u zajednici s prirodom.

Lovci rade, a status im i dalje neizvjestan

LD „Sokol“, Nova Bila: LOVIŠTE I ZAKON

Doručak u prirodi između “prve” i “druge” smjene

Izgradnja jedne od dvanaest visokih čeka



Razdoblje lovostaja i toplije proljetne i ljetne mjesece, lovci LD „Radovanj“ iskoristili su za radove i poboljšanje

uvjeta u lovištu kao i za prihvat i ubacivanje divljači u lovište. Malo lošija protekla lovna sezona, kao i saznanja o stvarnom stanju na terenu, nagnali su lovce i vodstvo Društva da usmjere sve svoje snage na poboljšanje stanja. Nije se štedjelo ni novca, pogotovo truda. Posebna pozornost usmjerena je na prostor branjevine Radovanj – Snižni-ca, tako da je u njoj napravljen objekt za prihvat i prilagodbu divljači. Taj prostor je već poslužio za unos dvije skotne divlje kr-mače. Isto tako u ovaj dio lovišta ubačeno je 5 zečeva, postavljene su 2 automatske hranilice te obnovljena 2 pojilišta za divljač

Ante Bašić

Nedžad Garić

LD „Radovanj“, Posušje: BOLJI UVJETI U LOVIŠTU

– Lukača i Suvava, koja sada blista u armi-rano-betonskom ruhu. Preorano je i zasija-no nekoliko duluma zapuštenih oranica te su se tako stekli vrlo dobri uvjeti da bi ovaj prostor mogao biti prava oaza za divljač. Radilo se i u drugim dijelovima lovišta pa je tako projektom nabavke i postavljanja au-tomatskih hranilica za divljač obuhvaćena svaka od 5 lovnih jedinica. Na prostoru lov-nih jedinica Vinjani i Zapad sagrađene su armirano-betonske lokve, u lovištima oko Vranića obnovljeno je nekoliko pojilišta pa bi tako, uz pojilišta izgrađena proteklih go-dina, cijeli prostor našega Društva bio po-kriven objektima za pojenje divljači. Znat-no više nego proteklih godina radilo se na zasijavanju i unosu hrane u lovište tako da je svaka lovna jedinica imala akciju na tom planu. U lovište je uneseno 30 zečeva iz

kaveznog uzgoja, što bi trebalo povećati fond ove vrste divljači. No ima i oprečnih mišljenja da se na ovaj način gube velika financijska sredstva a učinak je neznatan. Iduća lovna sezona pokazat će rezultate ove i svih drugih aktivnosti koje su lovci ove godine poduzeli a nema sumnje da je rad i zalaganje istinskih lovaca odjeknulo u glavi neodgovornih lovaca i nemalog broja onih koji cijelu godinu „love u mutnom“.

Sukladno izmjenama odredbi Statuta našega Društva, od ove godine lovci su trebali materijalne obveze prema Druš-tvu izvršiti do 31. srpnja. Velika većina lovaca izvršila je svoje obveze te tako od ove godine sudjeluju u kolektivnom osiguranju svih lovaca našega Društva za moguće nezgode prilikom lova te dola-ska i odlaska u lovište.

Komisija za ocjenjivanje trofeja divljači, u sastavu: Kemal Osmanović, Zeke-rijah Zukančić i Božo Grgić, od svibnja mjeseca bila je u prigodi 3 puta ocjenjivati lovačke trofeje.

Prvi put 15. svibnja, kad je ocjenjivala 46 trofeja kljova veprova iz posljednje tri lovne godine i izdala 46 trofejnih listova. Kvaliteta ocijenjenih trofeja bila je zadovoljavajuća, što je dobar orijentir za poboljšanje načina uzgoja a pogotovo lova divljih svinja. Odstrijeljeno je naime dosta veprova do 5 godina starosti, a veprovi do 5 godina se ne ocjenjuju, za njih se izdaje samo trofejni list.

Drugi put Komisija se sastala 23. srpnja, sa zadatkom da ocijeni 23 trofeja srnjaka, a treći put 13. kolovoza, kad je na stolu zatekla 11 trofeja srnjaka.

Komisija je, dakle, ocijenila rogove 34 srnjaka i izdala 34 trofejna lista. Medalju je zaslužilo 6 srnjaka, od čega jedan srebrnu a peterica brončanu. Po CIC točka-ma, stanje je bilo sljedeće: od 94 točke do 102.65 točaka – 10 srnjaka; od 70 do 90 točaka – također 10 srnjaka; do 70 točaka – 8 srnjaka. Prosječna starost srnjaka bila je 5,5 godina, a prosječna tjelesna masa, bez utrobe, 22 kilograma.

Svi trofeji bili su propisno obrađeni i kao takvi mogu biti eksponat u zbirci lovačkih trofeja, na koju je svaki lovac posebno ponosan.

Odgovorno odrađen zahtjevan zadatakLD „Fazan“, Odžak: OCJENA TROFEJA VEPRA I SRNJAKA

Uloženo je mnogo, rezultati se očekujuZimi će divljači dobro doći zasijane žitarice... ... a ljeti lokve pune vode

Komisija se “nagledala” vrijednih trofeja



Niko Ždravac

Da je lovno streljaštvo zanimljiva lov-na disciplina i aktivnost, pokazalo je i ovogodišnje, tradicionalno natje-

canje u gađanju glinenih golubova – dis-ciplina trap, koje su, 25. srpnja, organizirali članovi lovačke sekcije Donja Skakava. Kako se svake godine broj ekipa povećava, ove godine natjecalo ih se osam, od uku-pno deset sekcija koliko ih je u ovome lo-vačkom društvu.

Najbolji u gađanju glinenih golubova u ekipnom dijelu natjecanja bili su strijel-ci Donje Skakave, drugo mjesto pripalo je strijelcima sekcije Ulice, a treće strijelcima sekcije Boće.

Pojedinačno, najbolji strijelac bio je Mato Antić iz sekcije Donja Skakava, drugo mjesto osvojio je Josip Geljić, također iz Donje Ska-kave, a treće Tunjo Babić iz sekcije Ulice.

Osim gađanja glinenih golubova, orga-nizirano je i natjecanje u pripremi gulaša od mesa divljači, u kojem je sudjelovalo šest ekipa. Ovdje je prvo mjesto osvojila ekipa sekcije Boće, druga je bila sekcija Zovik, a treće mjesto pripalo je domaćinu, sekciji Donja Skakava.

LD „Sokol“, Seonjaci: NATJECANJE U GAĐANJU I KUHANJU

Veće zanimanje za streljaštvo i bolja organizacijapriredbe

• Prodajem karabin 8x57, s dva obarača i novom optikom. Cijena po dogovoru. Mob. 063 467 103.

• Prodajem štenad epanjol bretona stara tri mjeseca – 3 muška i 2 ženska, po povoljnoj ci-jeni, od radnih i eksterijernih pasa.

Kontakt: Mato Erceg, Posavka Mahala, Odžak, tel. 031 769 028.

BESPLATNI MALI OGLASI

Poslije natjecateljskog dijela upriličeno je druženje uz glazbu i bogat lovački stol. Nema sumnje, iduće natjecanje i druženje,

zakazano u sekciji Ulice, bit će organizira-no uz još veći broj natjecatelja i gostiju od ovogodišnjeg.

Svake godine sve više natjecatelja

Pehari “čekaju” pobjednike


LOVAČKO STRELJIVO

Sezona lova na sitnu divljač (prepe-lica, grlica, trčka i patka) u punom je jeku. Pretpostavimo da desetak tisuća

lovaca, koliko ih je u okviru Lovačkog sa-veza Herceg Bosne, godišnje ispali preko 100.000 sačmenog streljiva prosječnog pu-njenja od 32 do 35 grama sačme. Rezultat toga je oko 3,5 tone olova koje dospije na tlo, u prirodu. Mnogo, zar ne?

Bez obzira na to što su se lovci navikli na uporabu metka s olovnim punjenjem, u posljednjih nekoliko godina počelo se če-šće govoriti o njegovoj štetnosti. Trovanje olovom postalo je jednim od bitnih uzroka smrtnosti divljači. Osim toga olovo se naku-plja u tijelu (mesu) odstrijeljene ptice, i kad ju lovac ili bilo tko drugi konzumira i on se na neki način zarazi tim olovom.

Olovna sačma. Olovo spada u teške metale i uzrokuje teške posljedice ako se unese u organizam oralnim putem. Budu-

Čime zamijeniti olovnu sačmu?

ći da se olovna sačma koristi već oko 200 godina, pojedina lovna područja u nekim zemljama prilično su zagađena njime. Sve više zemalja danas zabranjuje uporabu olovne sačme u lovu na ptice močvarice i za lov na močvarnim i poljoprivrednim po-vršinama.

Ovakve negativne posljedice iziskivale su potragu za zamjenom olovne sačme nekom drugom, sličnih balističkih karak-teristika. Balističari su, skupa s proizvođači-ma, dobili zadatak da nađu bolje rješenje, odnosno da pokušaju proizvesti sačmu od drugih metala.

Čelična sačma. Utvrđeno je da čelična sačma ima značajne prednosti nad olov-nom, ali i mane, prije svega u lovno-bali-stičkim svojstvima. Čelična sačma u znatno većem postotku ranjava sitnu divljač, koja kasnije zbog krvarenja ugiba negdje u lovi-štu. Balističari su također utvrdili da čelična sačma na kraćim razmacima (do 30 metara) prostrijeli divljač ali je ne usmrti ako ne pro-đe kroz vitalni organ. U tom slučaju divljač nastavlja put i kasnije, tako ranjena, ugiba u mukama.

Ipak, razvoj čelične sačme dostigao je danas točku kad se može reći da su njezi-ni glavni nedostatci uspješno otklonjeni. Povećanim promjerom njezina zrna za lov određene vrste divljači nadomješćuju se slabija balistička svojstva. (A. i D. Pećnik)

Čelična sačma za lov određene vrste divljači odabire se tako da se koristi zrno iste mase kao i u olovne sačme. Da bi se osigurala ista kvaliteta posipa, razvijeno je streljivo duljine čahure 76 i 89 mm, u koje

se može smjestiti veći broj kuglica. Poveća-no barutno punjenje osigurava dovoljnu brzinu zrna na cilju. )

Bitno je napomenuti da se čeličnom sačmom smiju koristiti samo vlasnici puša-ka koje su namijenjene za tu uporabu, što se prepoznaje po žigu STEEL na pušci.

Sačma od cinka. Cink je metal sre-brnaste boje, otporan na koroziju iz zraka. Mekši je od željeza i bio bi dobra zamjena za olovo da ima veću specifičnu težinu. Skuplji je od mekog željeza, ali ne mnogo. Njegova prednost kao materijala za izradu sačme je u tome što ga ima u dovoljnim količinama i zadovoljavajuće je kakvoće. Dosta je skup u usporedbi s čelikom i olo-vom, a ima prilično lošije balističke odlike. Ipak, pogodan je za lov pernate divljači na uobičajenim daljinama.

Ovu vrstu sačme nude njemačke tvrtke Hubertus i Kettner.

O mjerama zabrane korištenja olovne sačme ozbiljno se razmišlja u cijelom svijetu, pa možda već sutra i kod nas. To, dakako, nije lako riješiti na način da svi budu zadovoljni.

Mladen Bešić

LOVCI I OLOVO – I DALJE SKUPA ILI…

Cink je lakši od olova, što pokazuje ova vaga važući 10 kuglica istoga promjera

Hubertusove patrone punjene sačmom od cinka


LOVAČKO STRELJIVO

Sačma od bizmuta/kositra. Bizmut je crvenkasto-bijeli metal blistava sjaja. Ne-znatno je tvrđi od olova i zato udovoljava uvjetima kontra rikošeta ispaljenih kuglica. Ispočetka je korišten čisti bizmut, koji je u čistu stanje vrlo krt, što je uzrokovalo lom zrna u cijevi prilikom opaljivanja i davalo vrlo loš posip sačme. Uz to sačma je bila sklona rikošetiranju i lomu pri udaru u cilj. Dodatkom oko 3 posto kositra i doradom proizvodnog procesa, smanjena je krtost materijala i poboljšana su balistička svoj-stva.

Bizmut zbog svoje manje gustoće (oko 92 posto gustoće olova s 5 posto antimona od kojeg se pravi sačma) ipak nije tako do-bar kao olovo, ali je još uvijek bitno bolji od čelika (67 posto gustoće).

Tu malu razliku između olovne i bizmu-tove sačme većine strijelaca neće zamijetiti ni po trzaju ni po rezultatu na cilju. Istraži-vanja su pokazala da gutanja te sačme nisu otrovna za ptice i drugu divljač. Najveći ne-dostatak u odnosu na olovo je taj što je šest puta skuplji.

Sačma od molibdena. Molibdenska sačma izrađena je od biorazgradivih poli-mera i molibdena i ima vrlo slične balističke odlike kao olovna sačma. Balističari su ovu sačmu nazvali Molyshot.

U Velikoj Britaniji, gdje se više traži ona sačma koja će izazvati manja ranjavanja

Vrsta sačme Prednosti Nedostatci

Olovo - odlične balističke značajke- niska cijena

- zagađuje okoliš- truje životinje i ljude, preko prehrambenog lanca

Meko željezo - nije toksično

- slabije balističke značajke od olova- oštećuje stijene cijevi puške- velika mogućnost rikošeta- viša cijena od olova

Bizmut - uvjetno toksičan

- slabije balističke značajke od olova, ali bolje od željeza- raspada se pri udaru u kosti u tijelu- mala svjetska proizvodnja- znatno skuplji od ostalih alternativa olovu

Cink- nije toksičan, bitan element za život- ne oštećuje cijev puške više od olova- nema povećanog rikošeta

- loša balistička značajka zbog male specifične težine- cijena veća od olova

Broj i kalibar puškeOznačivanje kalibra cijevi lovačkih pušaka sačmarica vrlo je često nejasno i upućeni-

jim lovcima. Kalibar pušaka označava se brojkama l2, l6, 20 itd., pa neki pogrešno drže da je to unutarnji promjer cijevi. Čovjek je oduvijek volio mjeriti, uspoređivati, pa je to do-velo i do tih neobičnih mjera. Kalibrirati = mjeriti s pomoću mjernog kalibra ili dovoditi nešto na određenu mjeru: od španjolskog calibo, prema arapskom qalib = forma, model; latinski: qua libra? Kakve težine? = promjer duše, kanala cijevi vatrenog oružja; kalibar.

Ta neobičnost što prati lovačke puške sačmarice nastala je još u doba njihove pojave (Francuz Lefaucheux prvi je, godine 1850., počeo puniti pušku sa stražnje strane), a može se objasniti na sljedeći način: Ako se od olova teškog l (jednu) englesku libri (453,6 g) izradi, primjerice, l6 jednakih kugli, one će imati promjer jednak promjeru cijevi čiji je kalibar označen brojem l6. Ako se pak od iste količine načini l2 jednakih kugla, onda će njihov promjer biti jednak unutarnjem promjeru cijevi kalibra l2. Takve oznake kalibra koriste se u svim zemljama za sve lovačke puške. Iznimka je samo kod kalibra 36, koji se označuje i sa 410, što je zapravo vrijednost unutarnjeg promjera cijevi u inčima (l inč = 25,4 mm).

Jednocijevna lovačka puška je najjednostavnija puška. Početkom l8. stoljeća Englez Joseph Manton napravio je prvu dvocijevnu pušku. Početkom l9. stoljeća izrađena je i lovačka puška s tri cijevi, tzv. drilling. Također se javlja, ali rjeđe, i lovačka puška s četiri cijevi, tzv. vierling.

M. Filipović

nego ona koja će udovoljiti ekološkim za-htjevima, ova sačma je dosta tražena. Tvrt-ka Kent Cartdrige Co. proizvede dnevno oko tonu ove sačme, i ne namjeravaju – kažu – raditi opsežne testove o otrovnosti metala za koji se odavno zna da nije otrovan. Ipak, dodajmo da molibden može biti otrovan kad se oralno unosi dulje vrijeme u organi-zam u molekularnom obliku.

Može se zaključiti da nije lako riješiti problem olovne sačme odnosno nadomje-stiti je drugom, a da svi budu zadovoljni. Ekologija postaje sve značajnijim čimbe-nikom naših života. Različite organizacije koje se bave zaštitom prirode sve su broj-nije i imaju sve veći utjecaj. Iako je najveća zadaća nas lovaca briga o lovištu i divljači, u takvu okruženju, bez obzira na sve, nismo baš na najboljem glasu. Stoga treba još više nastojati pokazati da su lovci uistinu bitan

čimbenik u očuvanju prirode i da u tome, već dugi niz godina, imaju vodeću ulogu. Dobro je i pohvalno što se u cijelome svi-jetu, štiteći čovjekovu okolinu, traga za bo-ljim rješenjima od olovne sačme. Ali, nova rješenja bit će prihvaćena tek onda kad budu sigurna kao olovo i kad, dakako, cije-nom budu pristupačna kao olovo. A u cije-nu, primjerice, treba uračunati i to što nova sačma zahtijeva od lovaca koji posjeduju starije modele pušaka izrađene od slabijih čelika da ih zamijene novim.

Rottweil - najpoznatiji svjetski proizvođač sačmenog streljiva, sa sloganom “Super bezolovni”

Baschieri & Pellagri - trenutačno najtraženija patrona s čeličnom sačmom

Prednosti i nedostatci pojedinih vrsta sačmi


LOVAČKA PRIČA

Bila je kasna jesen. Vrijeme lijepo, sun-čano, sve je bilo puno života. Životinje su se užurbano pripremale za zimu.

I sâm sam se pripremio za nadolazeću zimu, tj. za zimski lov. Pred sezonu lova nabavio sam jednoga mladog posavca te sam jedva čekao oprobati ga u lovu.

I dođe i taj dan. Bila je nedjelja. Ustao sam oko pet ujutro. Pošao sam do bok-sa, a tamo kerovi, kakva li veselja. Jedva sam ih povezao. Nisam znao komu je draže napokon poći u šumu, meni ili sta-rom Lisi i novom posavcu imena Mango. Kako sam taj dan odlučio posvetiti probi novoga posavca, pošao sam u lov sam, te krenuh put Vrutaka. Bilo je to prelije-po mjesto za lov zeca i lisice, a nije bilo neobično naći se tu i s divljim svinjama pa i s medvjedom, jer je taj dio lovišta obilovao zasadima različitog voća, a njive

A onda mi je sinulo nešto što sigurno ne bih uradio da sam normalno razmišljao. Rješenje mi se klatilo pred očima. Tr-znuo sam rukom naglo te ga uhvatio za jaja i stisnuo koli-ko mi je Bog dao snage. Šumom se prolomio urlik kakvog nema niti u horor filmovima, a medvjed je skočio kao ispa-ljen iz katapulta.

sa zasadima bile su okružene šumarcima koji su se protezali pod samu planinu tako da je krupnijoj divljači to bilo idealno mjesto doći na ishranu. Voće je već sad bilo potpuno zrelo, pa se divljač dolazila tu hraniti. Jutro je bilo kao izmišljeno za lov. Bilo je toplo, a rosa po nepokošenoj travi otkrivala je kuda je divljač proteklu noć hodala. Rano sam krenuo, te sam u samo svanuće bio na mjestu gdje sam že-lio pustiti kerove. Malo sam još razgledao po njivama, uživajući u tom predivnom jutru i gledajući ne bih li možda ugledao neku zvijer koja još nije našla zaklon u ko-jem će provesti vrijeme dok se ponovno ne smrači te ponovo nastaviti potragu za hranom ili čime već. I dođe i taj tren. Ke-rovi su pušteni. Kakva milina! Sudeći po skinutoj rosi s trave, tragova je bilo, kako bismo rekli, „more“. Kerovi su trčali po travi

amo-tamo i pokevćivali, ne znajući, pret-postavljam, u kom bi pravcu prije krenuli. Gledajući ih, razmišljao sam, onako u sebi, da sam ja možda pas, čini mi se od toliko tragova legao bih na leđa i kevćao. No, kerovi očito nisu bili mog mišljenja jer su tog trenutka odabrali trag za kojim će ići te su, već ulazeći u obližnji šumarak, za-kevćali uglas, a zapravo je to kevćanje više sličilo na dernjavu te sam pretpostavio da su ugledali traženu divljač. To se pokazalo točnim jer sam nakon nekoliko trenutaka na drugom kraju šumarka ugledao lisicu, niti dvadesetak metara ispred njih. Iako nisam bio u prilici pucati, bio sam zado-voljan, nešto zato što sam ugledao divljač, više zbog Manga, koji je u stopu pratio Lisu. Dobro su je bili „stiskli“ jer su nakon nekih pet minuta već bili dobro poodma-kli te sam ih jedva čuo. Hodao sam malo u pravcu u kojem su otišli te sam, nakon nekog vremena, sjeo pod jednu krušku odmoriti se. Bio sam ogladnio, a kruška rodila, nisam mogao procijeniti gdje ima više ploda, na kruški ili po travi ispod nje. Iako sam u ruksaku bio ponio hranu za taj dan, nisam mogao odoliti ne oprobati ne-koliko plodova kruške. Zadržao sam se tu prilično i sunce je već bilo dobro ugrijalo, a od kerova ni traga ni glasa. Rosa je već nestala s trave pa odlučih malo leći dok čekam kerove te, ne hoteći, zaspah na onom blagom jesenjem suncu.

Ne znam koliko sam dugo spavao, tek me iz sna prenu nekakvo trljanje po licu. Kad sam otvorio oči, u prvom momentu nisam vidio ništa, a onda ugedah dlake koje su me mazile po licu te pomislih da se Liso vratio te me njuška, no na brzinu shvatih da su Lisine dlake žute a ove što mene maze su crne. Kako sam polako spuštao pogled prema svojim nogama, shvaćao sam da nije u pitanju nikakav ker. Bio je to medvjed! Siguran sam da bih u tom momentu skočio kao lud da se, jed-nostavno, nisam ukočio od straha. Bio me opkoračio, glavom okrenut prema mojim nogama i nešto je njuškao po mojim goj-zericama, a moja glava nalazila se između njegovih stražnjih nogu. Bio je to mužjak. U to sam bio siguran jer se tik iznad moje glave nalazila njegova muškost. Možda je njuškao kožu koja se bila navlažila od jutarnje rose ili ga je privukao miris uga-ženih krušaka koje su se bile nalijepile po džonu. Bilo kako bilo, samo mi je jed-no bilo na pameti – kako se živ izvući iz ove bezizlazne situacije. Idućih desetak ili možda koju više sekunda bilo mi je najdu-žih u životu. Pitao sam se što uraditi, što pokušati. Puška nije bila daleko od mene, mislim da sam je čak mogao i dohvatiti, ali nisam se smio mrdnuti jer bi i najmanji pokret mogao medvjeda upozoriti da se

Goloruk protiv medvjeda

Dragan Perica

Marko Knezović Ćopo


LOVAČKA PRIČA

pod njim nalazi nešto živo, čega on vje-rojatno nije bio svjestan, a onda, tko zna što bi dalje bilo. Naravno, šanse mi ne bi bile velike sve i da sam mogao pucati u medvjeda, ali sam pomislio da bi ga pu-canj u zrak prepao i pobjegao bi. Taj sam plan odbacio jer bi medvjed reagirao pri-je nego što bih ja uspio i dohvatiti pušku. Znao sam, prepadnem li ga dobro, po-bjeći će. Ali kako ga prepasti? Možda sam mogao jako dreknuti, ali sam i taj plan odbacio jer mislim da sam tada ostao i bez glasa. A onda mi je sinulo nešto što sigurno ne bih uradio da sam normalno razmišljao. Rješenje mi se klatilo pred oči-ma. Trznuo sam rukom naglo te ga uhva-tio za jaja i stisnuo koliko mi je Bog dao snage. Šumom se prolomio urlik kakvog nema niti u horor filmovima, a medvjed je skočio kao ispaljen iz katapulta. Ali kažu, nesreća nikad ne dolazi sama. I zaista, dok sam u jednom trenutku pomislio da sam uspio, već u drugom bio sam u još većoj gabuli. Da li od prejakog stiska ili od velikog straha, šaku mi je uhvatio grč te nisam mogao pustiti medvjeda. Srećom, jaja su, nakon što me je medvjed nekoliko metara povukao za sobom, nekako iskli-znula iz prstiju moje šake.

Sljedeće čega se sjećam je kako netko govori „daj još vode“. Nakon kratkog vre-mena zaključio sam da sam u obližnjem selu Ponjušini i da me nekoliko seljana

smiruje i daje mi vodu. Kad sam se malo pribrao, ukratko sam im ispričao što mi se dogodilo. Primijetio sam da mi nema puške. Nakon što smo utvrdili gdje se to točno dogodilo, jedan od seljana, moj dobar prijatelj Anto, poznat po svojoj spremnosti da pomogne u najtežim tre-

nutcima, ponudi se da ode po pušku koja je ostala pod kruškom. Antu su, zbog nje-gove hrabrosti, zvali još i Hrabri Anto, te on na brzinu skupi desetak ljudi i ode po moju pušku.

Bilo je to, siguran sam, posljednji put da sam zaspao u šumi.

ZANIMLJIVOSTI IZ ŽIVOTINJSKOGA SVIJETA

SVINJE – ČISTAČI GRADAKako bilježe kroničari, prije 300 godina najveći europski gradovi, pa tako i London,

nisu imali riješen kanalizacijski sustav odvođenja fekalija i otpadnih voda. „Noćne po-sude“ praznile su se ujutro uz glasno upozorenje prolaznicima: „Pazi, voda!“ U takvom okruženju širio se nesnosan smrad fekalija, koje su bile i izvor raznovrsnih zaraznih bole-sti. Besplatnu ulogu čistača grada od fekalija vršile su svinje, koje su nesmetano živjele i razmnožavale se u ovome gradu.

DIVLJE SVINJE U BERLINUPosljednjih desetljeća gradske vlasti Berlina imaju velikih problema s divljim svinja-

ma, koje su se naselile u mnogobrojnim i prostranim parkovima ovoga grada, gdje su pronašle idealno stanište za život. Mogu se sresti u svako doba dana, jer su se vrlo uspješ-no prilagodile uvjetima života u novom staništu. Ne smetaju im ljudi i gradska buka. Pretpostavlja se da na širem gradskom području živi preko 1000 divljih svinja. Osim toga što ruju parkove i uništavaju gradsko zelenilo, one svojim prisustvom remete mir i pred-stavljaju stalnu opasnost po sigurnost građana.

Gradske vlasti nastoje smanjiti broj ovih uljeza dopuštajući povremeni odstrel, čemu se žestoko protivi stranka „zelenih“, koja u Njemačkog ima dosta članova i simpatizera. Osim odstrela, divlje svinje se hvataju u klopke i premještaju u lovišta.

M. Filipović


LOVAČKA ETIKA I OBIČAJI

Ivica Lučić

Od pojave čovjeka-lovca i njegovih prvih lovačkih koraka, u njegovu povijest ugrađena su različita vje-

rovanja kojima je osnovni cilj bio iskazati nemoć i slabost čovjeka prema svojim lo-vačkim sposobnostima i zazivati više sile za pomoć i sreću u lovu. Što je čovjek bio na primitivnijem stupnju razvoja, odnosno što je njegovo lovačko oružje i umijeće zahtije-valo više znanja i nadasve lovačke sreće, to je više posezao za mističnošću i magijom. Pritom je bilo bitno sačuvati vlastiti život i spriječiti ranjavanje, jer je svaki odlazak u lov bio vrlo velik rizik i opasnost. Kako je čo-vjek kroz povijest civilizacijski i tehnološki napredovao, tako se smanjivala opasnost od stradavanja, pa se tako smanjivala i nje-gova mističnost i sujevjerje. Međutim, ta duboko ukorijenjena tradicija štovanja po-jedinih božanstava i svetaca zaštitnika lova-ca zadržala se do današnjih dana. Tako su stari Babilonci štovali boga Nimroda, Grci Artemidu, Rimljani Dianu, a danas se u kr-šćanskom svijetu kao zaštitnici lova i lovaca najčešće slave sveti Eustahije i sveti Hubert.

ARTEMIDAArtemida je grčka božica lova, kći Ze-

usa i sestra blizanka Apolona. Stari Grci su je štovali kao božicu lova i šuma, zaštitnicu mladića i djevojaka. Kao mlada djevojka, zatražila je od Zeusa vječnu mladost, luk i strijelu, dugu lovačku tuniku i nimfe u svo-joj pratnji. Tako je prikazana na umjetničkim djelima poznatih slikara i kipara. Zvali su je i božica djevica, a žene su je zazivale prili-kom porođaja kao zaštitnicu djece. Brojne

Zavjetna kapelica sv. Huberta Lovačke udruge „Lisac“ iz Ravnog

su legende u grčkoj mitologiji povezane s Artemidom, a njezin kult štovao se i na na-šim područjima. Tako se na hrvatskom oto-ku Visu, starogrčkoj koloniji Issi, kovao no-vac s naslikanom glavom božice Artemide.

DIANA

I danas često, kad nemamo uspjeha u lovu, kažemo da nam nije bila sklona boži-ca Diana. U lovački su je svijet kao zaštitni-cu lova uveli stari Rimljani a preuzeo ju je cijeli lovački svijet. Diana je rimska božica lova, kći boga Jupitera. Bila je i božica svje-tla, pravde, plodnosti i porođaja. Rimljani su je štovali kao plemenitu božicu, slavili je i prinosili joj žrtve. Diana se prikazuje u kratkoj suknji ili pak zaogrnuta plaštem, u pratnji srnjaka i psa, s lukom i strijelom u tobolcu. Štovala se i kod nas u južnim kraje-vima Hrvatske i BiH. Tako je na rtu splitskog Marijana sagrađena crkvica zbog molitve i prinošenja žrtve božici Diani, a prikazi boži-ce Diane u kamenu pronađeni su u okolici Livna i čuvaju se u franjevačkom muzeju „Gorica“ kod Livna.

SVETI EUSTAHIJESv. Eustahije mučenik bio je rimski ge-

neral, a danas je kršćanski svetac zaštitnik lovaca, lovočuvara i šumara kojeg, uz sv. Huberta, štuju sve kršćanske zajednice, a njegov spomendan je 20. rujna po grego-rijanskom, odnosno 3. listopada po julijan-skom kalendaru. Sv. Eustahije se najčešće prikazuje kao vojnik ili vitez na konju u pratnji psa, s bijelim jelenom sa svjetlećim rogovima i raspelom među njima. Legenda o sv. Eustahiju ima veliki uspjeh i sačuvana je na brojnim jezicima, a govori o ukazanju

Tradicija štovanja božanstava i svetaca

Isusa Krista raspetog na križ među jelenjim rogovima, koje se Eustahiju dogodilo u lovu na jelene na brdu Tivoli kod Rima, kad je ovaj rimski general poganskom imenom Placid, zajedno sa svojim časnicima progo-nio bijeloga jelena. Njegova vizija ukazanja, njegovo pokrštenje i njegova mučenička smrt od strane rimskog imperatora Hadri-jana bili su nadahnuće ne samo kršćanima, već i brojnim umjetnicima koji, inspirirani njegovom vizijom, načiniše brojna umjet-nička djela. Relikvije (moći) sv. Eustahija ču-vaju se u njegovoj bazilici u Rimu, te u crkvi Sv. Eustahija u Dobroti kod Boke kotorske, koju su Hrvati sagradili 1773. godine. Osim Boke kotorske, crkve sv. Eustahija nalaze se i na brdu Krbanu kod Trogira, te u Žrnovu na otoku Korčuli. Brojni hrvatski plemići štovali su sv. Eustahija, među njima i Nikola Šubić Zrinski.

SVETI HUBERTDanašnji lovci kršćanskoga svjetona-

zora diljem svijeta, kao svoga zaštitnika štuju sv. Huberta, biskupa od Maastrichta, prvoga liješkog biskupa i apostola arden-skog, koji je živio u 8. stoljeću. Spomendan sv. Huberta je 3. Studenoga, u spomen na isti nadnevak 743. godine kad su njego-vi posmrtni ostatci preneseni iz Liegea u opatiju Andain, kasnije nazvanu opatijom Sv. Huberta. Prema legendi, Hubert je bio sin vojvode Bertranda, učitelja franačkog kralja Theodoricha III., na čijem je dvoru provodio mladost i stekao visoko obrazo-vanje. Kao mladić, unatoč strogom kršćan-skom odgoju, volio je zabavu i hedonistički način života. Posebno je volio lov i nije ga propuštao „ni petkom ni svecem“. Tako je loveći sa svojim psima na Veliki petak 691. godine u Ardenima doživio ukazanje jele-na sa zlatnim rogovljem i svijetlim križem između rogova. Nakon ukazanja odrekao se svjetovnih užitaka, sveg bogatstva i ze-maljske vlasti, a imovinu je podijelio siro-mašnima. Posvetio se učenju Svetog pisma i preobraćenju pogana, te izgradnji crkava i samostana. Pratila su ga dva znaka: ključ i štola, koji su bili veoma značajni simboli u borbi protiv bjesnoće. Lovci su ga poštovali i cijenili jer je pomagao uspješnom lovu i svečanom završetku lova, gdje se slavilo, blagovalo i odavala počast odstrijeljenoj divljači, a što je ostalo u lovačkoj tradiciji do današnjih dana. Crkva je u sv. Hubertu idealizirala sveca koji štiti i čuva divljač i koji određuje čvrsta pravila i običaje lovcima, a njegovo štovanje postalo je moralnim za-konom u zaštiti prirode i okoliša. Na našim prostorima i u mnogim europskim zemlja-ma po sv. Hubertu nazvana su mnoga sta-leška udruženja i lovačke udruge, a sagra-đene su i brojne crkve i zavjetne kapelice u čast i slavu ovoga sveca-zaštitnika lovaca.


KINOLOGIJA

Apsolutno sigurne podatke o postan-ku i razvitku pasjega roda još nije moguće znati, kao što se s apso-

lutnom sigurnošću ne mogu znati niti za ostale životinje, pa niti za ljude. Zaključci se donose na temelju arheoloških iskopina, starih crteža i zapisa. Drži se, ipak, da je div-lji pas pripitomljen prije osam-devet tisuća godina. Potomci su mu najvjerojatnije vuk i šakal. Bez dvojbe, pas je čovjeku najvjerni-ja i najodanija životinja. Mnogo je slučaje-va da pas, poslije smrti gospodara, odbija uzimati hranu te na kraju radije ugine nego se prikloni drugomu gospodaru. Osim što je pas čovjeku privržen, on mu je i koristan na različite načine. Koliku čovjek korist od psa ima samo u lovu, jer je suvremeni (pa i onaj pradavni) lov neizvodiv bez lovačkoga psa. Čovjek je, uz dugu povijest suživota sa psom, uspio odgojiti preko 400 vrsta različi-tih pasmina pasa. Lovce interesiraju uglav-nom lovački psi, pa će u ovom članku biti riječi samo o njima.

Svi lovački psi rođeni su lovci, a ako to nije slučaj, onda za lov i ne vrijede ništa. Lovački psi imaju urođene lovne odlike, a čovjek ih vještom dresurom i školovanjem poboljšava, usavršava i prilagođava svojim potrebama. Izvrsno osjetilo njuha utjecalo je na to da pas bude najcjenjeniji čovjekov družbenik u lovu.

Jedna od najrasprostranjenijih pasmina lovačkih pasa svakako su psi ptičari. Koriste su u lovu na različite vrste ptica: prepelice, trčke, fazane, šljuke, patke... Mogu se obučiti i za lov sitnijih životinja poput zeca, kuni-ća, lisice. Neke su čak obučili i za lov divljih svinja u ravničarskim i manje brdovitim po-dručjima. Ptičari su, inače, veoma zahvalni za obuku. Može ih se naučiti da se ne pomaknu s mjesta stajanja, iako je pred njima odstrije-ljena ptica koju su čas prije pronašli i na znak lovca podigli. Ptičar sav treperi od prirodnog nagona da pođe za pticom, ali uporno čeka

Kod nas ptičari, zasigurno, već sada potiskuju dugonoge go-niče iz lovišta. A ubuduće će korisnici lovišta sve više diktirati i vrstu pasa za lov u lovištima kojima gospodare. Tu su ptičari, zahvaljujući svojoj kvaliteti, u velikoj prednosti, nametnut će se i u lovištima u kojima ih do sada uopće nije bilo.

LOV S PTIČARIMA

I tamo gdje ih nikad nije bilo, psi ptičari sad su na cijeni

Dobroslav Vrdoljak gospodarev znak da odstrijeljenu pticu do-nese. Kod nas je to teže izvodivo jer se naj-češće lovi u skupinama s više lovaca i više lovačkih pasa. Ako pas prije ovakvih lovova nije dobro uvježban, neće se lako snaći. Za jednom odstrijeljenom pticom krene više pasa, čak i bez naredbe gospodara, pa dođe do neželjenih scena. Zato u ovakve skupne lovove treba voditi samo dobro uvježbane pse, koji izvršavaju zapovijedi samo svoga gospodara. Sve više naših, posebice mladih, lovaca odlučuje se nabaviti psa ptičara. Ima-mo i dobrih lovnih terena za lov prepelice, trčke, fazana, patke, pa se na terenu susreću skoro sve vrste ptičara, bilo da su to otočni ili pak kontinentalni ptičari.

UPORABA PTIČARAPoznato je da su ptičari vrlo živahni psi,

temperamentni i puni energije, željni što prije ući u lovište. Ako je pravilno školovan, neće biti problema ptičara uvesti u lovište na povodcu, te da cijelo vrijeme lova bude u vidokrugu lovca, otprilike na puškomet.

Dobro obučen pas pazi da se ne udalji previše od lovca. Ptičar divljač pronalazi njuhom, pa teren ispred lovca pretrčava – brže ili sporije – u cik-cak kretnjama. Kad osjeti divljač, naglo zastane, ukoči se. Po-nekad se samo malo pomakne, zauzimaju-ći smjer tijela točno prema divljači koja tu negdje ispred njega pritajeno leži. Tada pas zauzme ukočen stav, a to zovemo stajanje, markiranje ili fermanje, kako tko i kako gdje. Dobar ptičar je onaj koji čvrsto i dovoljno dugo stoji da lovac dođe do njega i pripre-mi se za pucanj. Tek na uvježbani znak, pti-čar kreće naprijed i podiže divljač. Ima je-dan vrijedan zapis o ptičaru, koji kaže da je u Engleskoj izrađena divna slika koja pred-stavlja crnoga lovačkog psa Plutona i ženku Junonu kako stoje pred jarebicom. Slikar je

Jedna od najrasprostra-njenijih pasmina lovač-kih pasa svakako su psi

ptičari. Koriste su u lovu na različite vrste ptica: prepelice, trčke, fazane, šljuke, patke... Mogu se obučiti i za lov sitnijih životinja poput zeca, kunića, lisice. Neke su

čak obučili i za lov div-ljih svinja u ravničar-

skim i manje brdovitim područjima.

Poenter u lovištu


KINOLOGIJA

tu sliku crtao 75 minuta i oba psa su za to vrijeme stajala kao okamenjena. Osim čvr-stoga stajanja, ptičar se obuči da odstrijelje-nu divljač i donese, ali uvijek na uobičajenu zapovijed gospodara – aport. Ptičari dobro rade i na suhom i na vodi, pa i na tragu sta-rom po nekoliko dana, zahvaljujući svomu dobrom nosu, uvježbanosti, a poglavito svomu lovačkom temperamentu.

ODABIR PSA PTIČARA I NJEGOVO ŠKOLOVANJE

Prije nego što se lovac odluči nabaviti lovačkoga psa – u ovome slučaju ptičara – trebao bi usvojiti osnovna znanja o njima. To može naučiti iz literature, ali i od prija-telja koji već duže vrijeme imaju takvoga psa. Kad se lovac dobro upozna s odlikama željenoga psa, imat će daleko manje pro-mašaja u odabiru psa koji mu odgovara. Za uspješno druženje lovca sa psom nije problem samo u psu, već često i u lovcu. Koliko god je razumljivo da se uz lovca u lovu treba naći i lovački pas, isto toliko je ra-zumljivo da naš četveronožni prijatelj ne bi trebao dospjeti u ruke nekomu tko nema ni sposobnosti niti unutrašnje spremnosti za istrajno učenje i ispravno vođenje psa u lov. Nabavkom psa lovac preuzima niz obveza: udoban smještaj s dovoljnim vanjskim pro-storom za istrčavanje, njega psa, pravilna ishrana, veterinarske usluge, svakidašnje druženje sa psom, te vježbe i dresura iznad svega. Ako lovac nabavi za lov već izvrsno obučenoga psa, s time nije prestala njego-va odgovornost prema njegovu ljubimcu. Postoji tu i moralni faktor koji se nalazi u volji i osjećanjima lovca. Nije rijedak slučaj da nakon izvjesnog vremena pas popušta u radu i padne na razinu prosječnoga psa, ili pak potpuno zaostane i propadne. To do-lazi zato što neki lovci misle da obučenomu psu ne treba nikakvo daljnje vođenje, da će on sve daljnje radnje obavljati automatski. Takvi psi postanu žrtvama pogrešnoga shvaćanja lovca. To se još ubrzanije doga-đa ako pas i lovac nisu postali pravim pri-jateljima. Ne zaboravimo, pas je društvena životinja, puna emotivnog naboja; on hoće druženje s čovjekom, sa svojim vlasnikom, on hoće biti članom obitelji lovca. Pas ima mnoge osjećaje slične čovjekovim, primjeri-ce: strah, veselje, ljubomoru, privrženost, itd.

Bez obzira na urođene odlike psa, on mora proći dodatne sate obuke. Obuka teče od mladosti, a pojedine radnje se ne-prestanim ponavljanjem samo učvršćuju i postaju sastavnim dijelom njegova živo-ta. Najbolje je da pas odraste pred očima svoga gospodara, kako bi od rane mladosti naučio shvaćati svaku njegovu riječ i svaki njegov mig. Napokon, i učitelj treba biti do-bar učitelj, strpljiv čovjek i odličan strijelac. Obučavanje psa je vrlo težak posao i razu-

mije ga samo mali broj izabranika. Strplje-nje, ozbiljnost i ljubav prema životinjama glavno je što se traži od dobroga učitelja.

O školovanju pasa, posebice ptičara, napisano je mnogo vrijednih knjiga, pa bi bilo dobro proučiti neku od njih prije od-luke o školovanju psa. Ukoliko lovac nema toliko raspoloživoga vremena – a danas ga mnogi nemaju – bolje je školovanje povje-

riti stručnoj osobi. Vlasnik psa nastavit će kasnije s izdavanjem već uvježbanih nared-bi. Stoga je dobro da vlasnik psa, kad god smogne slobodna vremena, nazoči obuci svoga psa, kako bi se što bolje upoznao s metodama i načinom njegove obuke.

Psa uvijek treba nagraditi za dobro obavljenu radnju, pa makar to bilo samo milovanje po glavi. Fizičko kažnjavanje tre-

ba izbjegavati, osobito ako je ono sa zakaš-njenjem. Dovoljan je strog pogled ili ukor izrečen povišenim glasom. Pas je razuman, pa će brzo shvatiti kad griješi, jer za dobru radnju dobije nagradu – hranu ili milova-nje, a za lošu – ukor, strog pogled, bez hra-ne i bez milovanja.

Kod nas su od svih ptičara najzastuplje-niji kontinentalni ptičari. Uzgajaju se u Eu-ropi i možemo reći da su pojedine pasmine više specijalizirane odnosno usmjerene za rad na određenu divljač i izvršavanje odre-đenog zadatka. Izuzetno su ustrajni i do-broga temperamenta, a po ćudi su nešto oštriji od otočnih ptičara i svestraniji su od Engleskih i Irskih ptičara. Glavna im je zada-ća pronaći divljač i stajanjem označiti gdje se ona nalazi, a nakon odstrela donijeti je lovcu. Osim rada na pernatu divljač, uspješni su i u radu na zeca i kunića, pa i za lov divljih svinja. Dadu se obučiti i za praćenje krvnoga traga, pa se mogu uporabiti kao krvosljedni-ci. U radu, nad ostalim kontinentalcima ne-što prednjače Njemački ptičari. Zahvaljujući svomu dobrom nosu, mogu se obučiti za traženje tartufa, izgubljenih ljudi u ruševi-nama, za detekciju eksploziva i droge, itd. U kontinentalne pse ubrajamo: Bracco Italiano, Bracco Spinone, Mađarsku kratkodlaku i oš-trodlaku vižlu, Njemačkoga oštrodlakog, krat-kodlakog i dugodlakog ptičara, Stickelhaara, Vajmarskoga dugodlakog i kratkodlakog pti-čara, Epagneul bretona, Epagneul piguarda, Maloga i Velikog Minsterlandera, itd.

NJEMAČKI OŠTRODLAKI PTIČARSvi su kontinentalni psi dobre kvalitete,

a ovaj zaslužuje koju riječ više. To je pas „sa srcem“, vjeran i odan svojoj obitelji. Iako je dominantan nad kratkodlakom varijantom,

Psa uvijek treba nagra-diti za dobro obavljenu

radnju, pa makar to bilo samo milovanje po gla-vi. Fizičko kažnjavanje

treba izbjegavati, osobito ako je ono sa zakašnje-njem. Dovoljan je strog pogled ili ukor izrečen povišenim glasom. Pas je razuman, pa će brzo

shvatiti kad griješi

U iščekivanju fazanova leta


KINOLOGIJA

Zakon o lovstvu iz 2006. i podzakonski propisi doneseni na temelju njega, donijeli su velike promjene u lovstvu

Federacije BiH. Devedeset jednim člankom toga zakona opisano je i propisano sve što se tiče lova i lovstva – temeljne odredbe; lovstvo, korisnici lovišta i lovačke udruge; divljač i njezina zaštita; lovište; lovnogos-podarska osnova i planiranje; lov i uporaba divljači; sprječavanje i naknada štete; lovo-čuvarska služba; nadzor nad provedbom Zakona; kaznene odredbe.

Zakonom je strogo propisan i dio koji se odnosi na iskaznice ili dokumenta koji-ma se dokazuje pripadnost, vlasništvo ili is-pit. Osim članske karte i oružnog lista, svaki lovac koji se zateče u otvorenom lovištu sa svojim psom mora posjedovati i tzv. certifi-kat o lovačkoj uporabljivosti psa koji izdaju mjerodavni kinološki savezi. Kako, najlakše i najbrže, lovac ili vlasnik psa može doći do jednoga ovakvog dokumenta? Pas koji je navršio devet mjeseci života može se izve-

Certifikat o lovačkoj uporabljivosti psa

sti na ocjenu eksterijera i poslije pozitivne ocjene izgleda, pas se izvodi na utakmicu u radu ili ispit prirođenih osobina (IPO). Ove dvije ocjene su osnovica za uporabu psa u lovu i bez njih se niti jedan pas ne može vo-diti u lov niti može dobiti certifikat o lovač-koj uporabljivosti psa. Nakon ovih ocjena pas može dobiti certifikat i može se i dalje izvoditi na različite kinološke manifestacije, a sve ocjene ili nagrade koje tamo dobije upisivat će mu se u rodovnik, čime će mu rasti i vrijednost, odnosno cijena.

Kinološki savez Herceg Bosne prepo-znao je potrebu izdavanja jednog ovakvog dokumenta (Certifikata) koji besplatno nudi svim vlasnicima pasa koji su, temeljem uvida u dokumentaciju, položili navedene ispite od 2006. godine naovamo, dakle od stupanja na snagu novog Zakona o lov-stvu FBiH, što je svakako dobra, pozitivna i pohvalna gesta prema lovcima vlasnicima lovačkih pasa i doprinos zakonskom uređe-nju lovstva i lovne kinologije.

Mario Herceg

izvrsno se slaže s drugim psima i kućnim životinjama. Nastao je prvih godina prošlo-ga stoljeća križanjem kratkodlakoga ptiča-ra Grifona, goniča i erdelskoga terijera. Od svojih predaka preuzeo je najbolje odlike: izvrstan njuh, sigurnost u stajanju, živu in-teligenciju i harmoničnu liniju.

Ovaj pas je stvoren ponajprije za lov, a može poslužiti i kao kućni ljubimac, ako mu se za to stvore povoljni uvjeti. Uravno-težen je, inteligentan i brzo uči, izvrsnog je pamćenja, pa nešto prije sazrije od drugih pasmina. Voli raditi za svoga gospodara, voli plivati i aportirati. Posebno je upora-bljiv tamo gdje ima trske i šaše, kamo neki ptičari rijetko zalaze. Najbrojniji je među kontinentalnim ptičarima, a po mišljenju vlasnika – i najuporabljiviji. Svestran je pas i plod je osamdesetogodišnje uporne selekcije. Ima izvanredno razvijen lovački nagon, te urođenu i dijelom stečenu odli-ku aportiranja odstrijeljene divljači. Prirod-no je zdrav i otporan, jako ga cijene lovci u RH i BiH.

Osim kontinentalnih, zastupljeni su i otočni ptičari. Stvarani su na području britanskih otoka i uglavnom su to Engleski i Irski ptičari. Njihov temperament i način pretraživanja prilagođen je prostranim poljskim terenima. Odlikuju se iznimnim stilom traženja, brzinom i ustrajnošću, čvr-

stim stajanjem na divljač i kvalitetom nosa. Nije im urođeno aportiranje odstrijeljene divljači, ali se i tomu mogu naučiti. Englezi od svojih pasa traže ponajprije ustrajnost u radu i pouzdan nos. Oni su u lov obično išli s dva psa ptičara koji su imali zadatak pronaći divljač, i s jednim retriverom koji bi im donosio odstrijeljenu divljač. U ma-tičnim zemljama izbjegava se svaki njihov kontakt sa zečevima, odnosno oni zeče-ve pri radu moraju ignorirati i ne trebaju biti donositelji. Kod nas, i u ostalom dijelu Europe, obučavaju se za donošenje sitne i pernate divljači, što posve dobro obavlja-ju. U ovu skupinu pasa ubrajamo: Pointera, Engleskog setera, Irskoga crvenoga i crveno-bijeloga setera, te Gordon setera.

POINTEROd svih otočnih ptičara, najzastupljeniji

je pointer. Prema najvjerojatnijoj hipotezi, pointer je nastao križanjem talijanskoga kratkodlakog ptičara, engleskoga lisičara, bulterijera, hrta, setera i buldoga. Iako se čini nevjerojatnim, koktel pasmina dao je izvrstan proizvod, koji postoji oko 140 godi-na. Pas je plemenit, strpljiv s djecom, privr-žen, inteligentan, čist, ima dobar nos, lijep stil, široko pretraživanje i strastven je lovac. Ime je dobio po stavu ispred divljači, kad munjevito stane i uperi se prema njoj. To

stajanje uvijek je spektakularno. Neumoran je, poslušan i izvanrednog je njuha. Najviše se koristi u lovu na pernatu divljač, ali se pri-lagođava i drugim vrstama lova. Poseban je užitak loviti s pointerom na većim poljskim prostranstvima, gdje je vidno polje šire, pa se ne kaže bez razloga da je pointer kralj polja.

Sve što je ovdje rečeno o psu ptičaru nije ni 10 posto onoga što se o njemu može reći. Ali, imao sam cilj upozoriti lovce, posebice one mlađe, na neke bitne činjenice koje bi trebali znati prije odluke o nabavci psa pti-čara. Sezona lova na prepelicu je vrijeme kad se koristi mnoštvo pasa ptičara. Vjerujem da ih ima vrhunski obučenih, ali zasigurno ima i onih koji to nisu. I kod naših lovaca sve je više pasa ptičara. Oni, zasigurno, potiskuju dugonogoga goniča iz lovišta. Primjerice, prije 40-ak godina u Posavini nije bilo pti-čara, u lov na fazane išlo se s posavcima. A danas se ide isključivo s ptičarima. Korisnici lovišta diktirat će sve više i vrstu pasa za lov u lovištu kojim gospodare. Ptičari će svojom kvalitetom izboriti mjesto i u lovištima u ko-jima ih do sada nije uopće bilo. Na lovcu je, ipak, odluka gdje će loviti, kako će loviti i s kojom vrstom psa će loviti. No, bez obzira na tu odluku, lovac mora biti blizak sa svojim psom, mora za njega imati vremena i strplje-nja. Samo tako uživat će u lovu.


KINOLOGIJA

Poznati bosansko-hercegovački kino-log, pok. Ante Kozina, svojedobno je bio zagovornik priznanja jedne

nove hrvatske pasmine lovačkih pasa. Tog su psa on i jedan dio lovaca, njego-vih istomišljenika, nazivali „barbino“. Ta „nova“ pasmina nikad nije priznata jer barbino je, zapravo, varijetet bosanskoga oštrodlakog goniča – baraka pšenično žute boje. Naziv barbino izveden je od ta-lijanske riječi barba, što znači brada, koju ovim psima doista tvore dlake oko njuške. Broj ovakvih pasa u ukupnom matičnom broju ondašnje populacije kretao se oko 5 posto. Na skupu kinologa BiH održanom 1984. godine u Mostaru raspravljalo se o nekim promjenama u standardu za bara-ka. Na prijedlog poznatoga i cijenjenog kinološkog sudca, pok. Midhata Hodžića Hodže, zaključeno je da se „žuti“ barak treba polagano uklanjati iz uzgoja. Prema istom zaključku, ovaj pas se mogao i dalje ocjenjivati i izlagati na smotrama i izložba-ma, ali nije mogao dobiti odličnu ocjenu. Time se nastojalo smanjiti i postupno pot-puno ukinuti uzgoj „žutoga“ baraka, kojeg je Hodža nazvao „čupavim posavcom“. To se, na kraju, i dogodilo. Lovci i uzgajači ba-raka tražili su i uzgajali pse u varijacijama zemljano-sive boje. To, međutim, ne znači da je „žuti“ barak potpuno nestao. Na ne-davnoj državnoj utakmici pasa na divlju svinju CACT BiH održanoj u Vitezu imali smo priliku vidjeti veoma lijepog baraka pšenično-žute dlake, vl. Slobodana Kr-smanovića iz Šapca, Srbija.

Barbino – nikad priznata pasmina lovačkih pasaMirko Filipović

Mirko Filipović

Čovjek je, kao razumno biće, još u dav-noj prošlosti pripitomio različite vrste divljih životinja. Domaće životinje

bile su one koje su služile kao izvor hrane, radna snaga, čuvari stoke i domaćinstava, pomoć u lovu…

Od svih životinja, jedino je pas imao pri-vilegij biti najbliže čovjeku ili čak u njego-vu stanu. Mačka je najčešće ostajala izvan doma i dolazila do topline ognjišta samo zato što je branila dom od mišje napasti.

ŽIVOTINJE ZA ZABAVUU starijim društvima, pogotovo među

pripadnicima više klase, postojale su živo-tinje za druženje i zabavu. S modernizaci-jom društva, posebno s razvitkom velikih gradova, dolazi do udaljavanja životinja od kućanstava i vezivanja velikog dijela

DRUŽENJE SA ŽIVOTINJAMA – LIJEK ZA SRCE I DUŠU

Kućni ljubimci ne smiju biti objekt hirova i zabaveDanas se pak sve više ističu pozitivni učinci druženja sa živo-tinjama na mentalno i fizičko zdravlje, osobito djece i starijih osoba. No mnogi ljudi nabavljaju kućne ljubimce a nemaju dovoljno znanja o njihovoj ishrani, smještaju, kretanju i zdrav-stvenom stanju. Kod mnogih početna „ljubav“ ubrzo splasne, te napuštaju životinje i prepuštaju ih ulici.

stanovništva za kućne životinje – ljubim-ce. U gradovima, ali i na selu, sve je manje krava, konja, ovaca, peradi i drugih gospo-darskih životinja, a stalno se povećava broj „nekorisnih“ životinja, koje ljudi primaju u svoje domove samo zbog zadovoljstva druženja s njima. Ovu pojavu neki autori nazivaju fetišizmom.

Danas na Zapadu svako drugo kućan-stvo posjeduje barem jednu kućnu živo-tinju. Francuzi, primjerice, u svojim do-movima drže preko 50 milijuna životinja: oko 8 milijuna pasa, isto toliko mačaka, 6 milijuna ptica, 19 milijuna akvarijskih ribi-ca, oko milijun glodavaca poput kunića, hrčaka, zamoraca… Istodobno, Nijemci drže oko 90 milijuna kućnih ljubimaca, a Amerikanci preko 50 milijuna pasa i 45 milijuna mačaka. Računa se da u SAD-u


ČESTITKE SAVEZU



KINOLOGIJA

ima oko 220 milijuna različitih kućnih lju-bimaca.

ŽIVOTINJE JAČAJU FIZIČKO I MENTALNO ZDRAVLJE

Psiholozi i sociolozi preporučuju držanje kućnih ljubimaca u terapijske svrhe protiv stresa kojem smo svakodnevno izloženi.

Uzroci porasta broja kućnih ljubimaca u današnjem svijetu su višestruki.

Prvo uzrok je siromašenje osjećanih veza među prijateljima. Kućni ljubimac, bilo koje vrste, je biće koje uvijek čeka i raduje se va-šem dolasku i nikad ne pita za vaše životne tegobe. Umjesto s prijateljima, razgovaramo sa životinjama.

Drugo, u gradovima se rađa čežnja za izgubljenom prirodom pa se onda nešto od nje unosi u domove, kao iluzija izvornosti i suživota s prirodom.

Treće, snažno utječe, prije svega na dje-cu i starije osobe, u terapeutskom pogledu i medijsko populariziranje zaštite životinjsko-ga carstva.

I četvrto, ima boležljivih i hendikepira-nih ljudi kojima kućni ljubimci mogu poslu-žiti kao nadoknada u potvrđivanju osobnih vrijednosti, ili u snobovskom smislu kao potvrđivanje društvenog statusa vlasnika „finih pasmina“.

Danas se pak sve više ističu pozitivni učinci druženja sa životinjama na mentalno i fizičko zdravlje, osobito djece i starijih oso-ba, te se to druženje koristi i u terapeutske svrhe.

Jedno znanstveno istraživanje Centra za kućne ljubimce u SAD-u utvrdilo je da se 80 posto ljudi prema svojim ljubimcima odno-si kao prema osobama, da 98 posto s njima razgovara i da 28 posto s njima „razgovara“ o svakidašnjim kućnim problemima.

Kućni ljubimci su lijek za samoću, zabo-rav na svakidašnje brige, prilika za doticaj s drugim ljudima i razlog za boravak u prirodi. Istraživanja su pokazala da 20 posto srčanih bolesnika, koji imaju kućne ljubimce, duže žive od srčanih bolesnika koji ih nemaju. Isto tako utvrđeno je na uzorku od 3.000 drago-voljaca da je dovoljno poigrati se sa životi-njom da bi bolesniku opao krvni tlak i uredio se srčani ritam.

Točno je mišljenje da samci ili bračni pa-rovi bez djece (ili mlađe djece) često posje-duju kućne ljubimce kao nadomjestak djete-tu, koje nikad ne odraste. Oni se, vrlo često, tretiraju pravim članovima obitelji, dobivaju ljudska imena, imaju svoje klinike, spavaju u postelji gospodara, oporučno dobivaju uzdr-žavanje nakon gospodareve smrti, osigura-vaju se i pokapaju se na posebnim grobljima.

ŠTO KAD „LJUBAV“ SPLASNENajveća mjera „infantilnosti“ je kod naj-

starijega i najvjernijeg čovjekova ljubimca – psa. „Bez obzira na njihovo podrijetlo, male pasmine pasa ostaju i danas popularne jer služe kao idealan nadomjestak za dijete“, piše istraživač Desmon Morris. To su, primje-rice, čivava (meksička pasmina, teška oko 2 kg), pekinezer (kineska pasmina), koker špa-nijel, mops, itd.

U držanju kućnih ljubimaca, pogo-tovo pasa, često se javljaju nevolje zato što svijest i moral vlasnika nisu primjereni potrebama njihovih miljenika i potreba-ma ljudi u njihovom okružju. Mnogi ljudi nabavljaju kućne ljubimce a nemaju do-voljno znanja o njihovoj ishrani, smještaju, kretanju, navikama i zdravstvenom stanju. Istodobno nemaju dovoljno obazrivosti prema drugim ljudima kojima njihove ži-votinje mogu biti smetnja. Kod mnogih početna „ljubav“ ubrzo splasne, što vodi napuštanju životinja. Tada ih prepuštaju ulici, pogotovo pred ljetovanje. Zato rodi-telje i djecu treba naučiti da životinje ne smiju uzimati ako nemaju prikladne mo-gućnosti za njihov smještaj i prehranu. Za-dovoljavanje hirova i potrebu za zabavom, u tom kontekstu, treba posve i zauvijek zaboraviti.


EKOLOGIJA

Blato vam je neuokvirena slika, oaza i neobilježena cesta kojom vrve naj-draži, različiti stvorovi Božji.

Mnogo je autora široko i studiozno, s puno ljubavi i senzibilnosti pisalo u na-šem listu, s različitih pozicija i o različitim pitanjima, o Mostarskom blatu kao vrlo zanimljivom i izuzetno bogatom području za lovstvo i ribolov. O Blatu koje je istinska oaza jedinstvene i neponovljive flore i fau-ne (biljnoga i životinjskog svijeta), s nekim endemskim vrstama koje, dakle, samo u toj kraškoj ljepotici obitavaju i nigdje više na svijetu, kojega li privilegija!

Fenomeni i posebnosti, općenito pa ni u Blatu, nisu ničiji trud, vlasništvo, znanje ili privid, bili oni društveni ili prirodni. To je dar, češće pogodnost a nekada prokletstvo, kroz koje vam bistro oko ispijaju, misleći kako je zatiranje drukčijega neka njihova

Blatski fenomeni

sposobnost, pritom zaboravljajući kako je zadaća i odgovornost jakih i bogatih brinu-ti o životu i sreći nejakih (ako su to umjetno nastali oblici – fenomeni).

Rijetke su godine kada Blato plavi sve do mjeseca lipnja, premda zna poplaviti i početkom kolovoza, a ove godine voda se zadržala baš dugo i plodno sve do vrelih Antinih dana. Obično se povuče do konca ožujka, kada počne rasti trava i nastupa ra-dikalna smjena žitelja po idiličnoj ravnici. U zimskom, vodenom razdoblju tamo živi ili prolazi stotine vrsta različitih ptica i mo-čvarica, plivajući i roneći za bogatim ribljim potencijalom. Koliko ih je samo zaglavilo u plenicama (neke vrste omča od konjske strune za hvatanje močvarica, koje se posta-ve u vodu gdje je bilo žito). A kada se voda povuče u korita, rupe, ponore i uvale, onda dolaze druge ptice: prepelice, trčke, fazani, gugutke, grlice… i razliju se poljanom ze-čevi, dok ih kosci i predatori ne natjeraju na

malo pažljiviji način noćne šetnje. Gotovo je nemoguće nabrojiti sve biljne i životinjske vrste koje se na Blatu mogu sresti!

Ne volim se ni prisjetiti snažnih, orkan-skih bura koje u zimi znaju s Blata otpuhati sve živo i mrtvo, jednako ljeti i zimi! Ta bura je srdžba. Opasna i neumoljiva, „ka čovik koji plakat ne umije“. Ljudi su u Jarama, na rubu Blata, ugradili moći koje su bile zašti-ta da bura ne odnese svu uzoranu, plodnu zemlju s njihovih oranica. I nikada poslije postavljanja moći nije buretina osmeđila jarska obzorja zemljanom prašinom. A tek kakav prizor je bivao na zaleđenoj površini valovite vode, s koje se močvarice nisu us-pijevale odlijepiti.

Jedan od zagonetnijih fenomena jest grmljavina na Blatu. Okolo Blata ljudi znaju kada se sprema jako grmljavinsko nevrije-me, onda treba bježati prema selima. Mno-gi lovci, čobani, kosci, kiridžije (negdašnji prijevoznici sa zaprežnim kolima), mnoga grla stoke, sitne i krupne, bili su žrtvom strašnoga grmljavinskoga pražnjenja. Ali, nije fenomen to što grmi već što na nekim užim lokalitetima to postaje pravilo, i tamo onda bolje raste trava, vrba, gljive…, jer gr-mljavina i prizemno pražnjenje zemlji daje plodnost.

Proteklih nekoliko godina bilo je zabilje-ženo zagonetno nestajanje riječnoga raka, za kojega se utvrdilo da je zbog neke bo-

MOSTARSKO BLATO – BOGATSTVO BILJNOGA I ŽIVOTINJSKOG SVIJETA

Blatska ravnica puna je vode, što bogatih i neiscrpnih podzemnih akumulacija a isto tako i tekućica. Rijeka Lištica glavna je arterija, a onda su tu: Crnašnica, Žvatić, Stara rika, Govnuša, Bilila, Prikančar…, sve pune različitih i još neistraženih životinjskih vrsta, premda škrte bi-strom vodom. U svima njima obitava jedna endemska vrsta ribice koje, kako kažu ihtiolozi, nema nigdje više na svijetu. Domaći svijet naziva je prikanac.

Blago Lasić Ne volim se ni prisjetiti snažnih, orkanskih bura koje u zimi znaju s Blata otpuhati sve živo i mrtvo, jednako ljeti i zimi! Ta bura je srdžba. Opasna i neumoljiva, “ka čovik koji plakat ne umije”.

Pogled na dio Mostarskog blata


EKOLOGIJA

lesti, nadamo se, samo trenutačno nestao. Isto se dogodilo prije dvadeset pet godina sa zecom. U jednome danu lovci su poku-pili preko stotinu leševa, no on se čudesno kasnije regenerirao.

Blato je mnogih godina bivalo nepo-novljiva oaza za divovske kračune i goleme krugove šampinjona, gljiva koje su imale posebno delikatan okus i aromu, samo blatskim beračima prepoznatljiv, a bera-ča je bivalo čak iz Šumadije! Nažalost, sve rjeđe se to događa, zahvaljujući prije svega ljudskoj neumjerenosti i posesivnosti da se ugrabi što više.

Lovci iz Hercegovine: Mostara, Čitluka, Širokoga i drugih sredina, koji su imali sreće loviti po širinama ovoga polja i jezera, zna-du svu ljepotu, ali i sve opasnosti koje im se mogu dogoditi. Nekoliko se lovaca utopilo loveći na Blatu. Pisao sam jedanput o legen-di koja kazuje kako su lovci Hercegovine darovali caru Franji Josipu šljuke ulovljene u Blatu. Jesu li to morali ili su iz ljubavi prema svomu vladaru, teško je sada odgonetnuti.

Pouzdano se, međutim, znade (teme-ljem usmene predaji u blatskim selima), da su blatske šljuke i prepelice bile poslane kao posebna poslastica u Beč i Carigrad za dobivanje niza fermana i dozvola oko grad-nje crkava po Hercegovini (zahvaljujući biskupu fra Rafi Barišiću i njegovoj dobroj vezi s Ali-pašom Rizvanbegovićem, sredi-nom 19. stoljeća, koji je biskupa i franjevce štitio od tadašnjih ekstremnih muslimana) i nešto kasnije nekih važnih objekata u Mostaru (gimnazija, glazbena škola, vodo-vod…, u vrijeme bega(?) Komadine).

Mislim da je fenomen i činjenica kako se već cijelo stoljeće priča i planira izvršiti melioraciju ovoga kraškoga polja, i uvijek to negdje «zapne». Stari Blaćani znadu reći, da to ne daju duše poginulih ratnika (po-stoje mnogi stari i neobilježeni grobovi po rubovima, kao i mnogobrojni stećci) koji su nekada davno padali u borbama na ovom polju i za ovo polje. Ali ni oni – Blaćani nika-

da nisu bili baš zagrijani za promjenu fizio-nomije Blata, moguće i s razlogom.

Sada ne tražimo da se vrate kosci u mo-drinama, kubure i konji vranci, ne trebaju zaprege nit andaći, stogovi, žetelice i pla-stuni, ali može ostati ganga i bećarac kao ekološka slika kulture i duše, a tek kako nam je potrebita reinkarnacija i uskrsnuće čiste vode i nezagađene zemlje u Blatu. Treba nam nezaboravnih mirisa bare, mirisa tek ovršenoga ječma i one tanane prašinice s prpališta trčke. Stjecanje svijesti se kod lju-di već poodavno javilo, i to je dobar znak i velik korak. Ta, u kamenitim tunelima i tamnim ponorima anđeoski čiste Lištice, zloslutna smrt je duboko zaspala i uzalud slatko sanja svoj trijumfalni povratak na je-dinstveno Blato!

VIJUNI I PRIKANCIBlatska ravnica je puna vode, što bo-

gatih i neiscrpnih podzemnih akumulacija a isto tako i tekućica. Rijeka Lištica je glav-na arterija, a onda su tu: Crnašnica, Žvatić, Stara rika, Govnuša, Bilila, Prikančar…, sve pune različitih i još neistraženih životinj-skih vrsta, premda škrte bistrom vodom. U svima njima obitava jedna endemska vrsta ribice koje, kako kažu ihtiolozi, nema nigdje više na svijetu (o tome opširno pi-sao u našem listu Marko Knezović). Do-maći svijet je naziva prikanac (Phoxinellus pseudalepidotus).

Zanimljivost je kod ove vrste što se po-jedinih godina javlja u vrlo obimnim količi-nama, kao što je slučaj ove godine. Na sva-kom koraku su svakodnevno bile tijekom travnja i svibnja zapete na stotine mreža u koje se obilno hvatao prikanac. Pretpostav-lja se da ima više od tristo hvatača okolo Blata, i da je ovoga proljeća izvađeno više desetaka tona (!) te ukusne delicije.

Osobno sam smatrao, a tako vjerojatno misli i veliki broj ribara, ekologa i lovaca, kako je takav izlov jedna vrsta ekološke i moralne trulosti i neodgovornosti. Među-

tim, stari dobri poznavatelji blatskih prilika uvjerili su me, da se radi o jednom prirod-nom fenomenu i da takav ribolov uopće ne smanjuje niti ugrožava ovu vrstu. Naprotiv, kažu oni, tako se ribica na prirodan način ozdravlja i dovodi u ravnotežu. Tijekom ljet-nih mjeseci će se negdje u utrobi Blata po-novno namnožiti i zdrava populacija će izići na jesen s dolaskom nove vode. Izgleda da je tako, inače bi prikanca davno nestalo. Ako se ne bi ulovio, ribice bi se prenapuči-le, ili bi ostale na površini zemlje, pa bi onda bile izvor hrane mnogim životinjama. Kažu da vukovi, lisice, kune, orlovi, zmije, veće ribe… sve to navali na lagani slatki zalogaj i kradu iz mreža. Takav je taj beskrajni hra-nidbeni tijek!

Šteta je što se ekološka svijest okolo Blata i ranije nije javila, jer bi vjerojatno i danas u rječicama i kanalima bilo jegulje kao i nekada, koju su ljudi lovili i dokrajčili!

Bilo kako bilo, Blaćani i njihovi prijatelji će imati dosta slasnih večera.

Osim prikanaca, u blatskim vodama ima još jedna endemska ribica imenom vijun. Vrlo je slična prikancu i živi u nekoj vrsti simbioze, ali je različita i građom i kakvoćom mesa. Domaći svijet ga naziva ugorčić, vjerojatno što ima malko izduže-no tijelo i može živjeti, za razliku od pri-kanca, nekoliko sati nakon izlaska iz vode.

Tko zna, moguće je da prirodni feno-meni rađaju ili na neki način uvjetuju i neke društvene fenomene, koji se povre-meno javljaju pod ovom vedrinom? Vidjeli ih mi ili ne!

Pa, zar vam plavetnilo ovoga neba, bi-strina izvora hladne vode u kojoj sve živi, pronicljivost duše i toplina njezina poput sunčeve, ne kazuju tko u toj zemlji živi! Ili, ona gore bura što po golotinji krša nemi-losrdno zubima škripi i poskoka ljuti da bi bio otrovniji i opasniji, ne kazuje drugu stranu lica. Eto, u tim nepomirljivim su-protnostima, raznolikostima, pomiješanoj surovosti i ljepoti u istome mahu, to su fenomeni koji se Blatom i okolo njega da-nomice roje.Prikanac

Riječni rakovi


VODENE KOKE

Mirko Filipović

Rod liski je vrlo star. Ornitološkim istraži-vanjima pronađene su njegove izumr-le vrste, od kojih je najpoznatija liska s

otoka Mauricijusa (Leguatia gigantea), koja je, prema fosilnim nalazima, bila visoka 120 cm.

Liske su rasprostranjene po čitavom svi-jetu. U Africi živi afrička crna liska (Fulica cri-stata), u Južnoj Americi (Boliviji i Čileu) živi rogata liska (Fulica cornata) i gnijezdi se na glacijalnim jezerima Anda iznad 3.500 nad-morske visine. U Peruu, također na andskim glacijalnim jezerima, gnijezdi se najveća ži-vuća divovska crna liska (Fulica gigantea).

Naša crna liska živi u Europi, Aziji i sje-vernoj Africi.

KLASIFIKACIJA I RASPROSTRANJENOSTPrema znanstvenoj klasifikaciji, liska

spada u red ždralovki (Gruiformes), porodi-cu vodene koke (Rallidae), rod liske (Fulica) i vrstu liska crna (Fulica atra Linne). S lovnog gledišta crna liska spada u sitnu divljač, koja je zaštićena lovostajem, a lovi se od 15. ko-lovoza do 31. siječnja.

Stanište crne liske je prostor cijele Eu-rope, Azije i Sjeverne Amerike. Najveći dio liski gnijezdi se u sjevernim krajevima, gdje se zadržavaju do jesenske selidbe kad kre-nu prema južnim krajevima.

Liska kao stanarica kod nas nije osobi-to brojna. Naseljava najveći dio Hrvatske, a ima je i u BiH (Park prirode Hutovo blato).

Za vrijeme jesenje seobe sa sjevera k nama dolaze velika jata od desetak tisuća pri-mjeraka. Jesenja seoba počinje u rujnu i listo-padu, a u ožujku i travnju vraćaju se na sjever.

VANJSKI IZGLED I GRAĐA TIJELA Liska je dugačka oko 38 cm, a raskrilje-

na oko 75 cm. Noge su joj duge kao i u drugih vodenih

koka, tako da joj u letu strše iz repa. Boja nogu je maslinasto-zelena, a takve boje su režnjevi na prstima. Mužjak je krupniji od ženke.

Liska na nogama ima režnjeve, tj. sa

CRNA LISKA (Fulica atra Linne)

Za vodu je vezan sav njezin životStanište liski su vodene površine obrasle šašem i drugim ra-slinjem. Izbjegava plitke vode, a naseljava i umjetna jezera ako su njihove obale obrasle raslinjem. Nastanjuje nizinske vode, ali i planinska jezera.

svake strane prsta ima dosta čvrstu rožna-tu opnu, koja je gibljiva i dok pliva opna se pri kretanju naprijed povija, a pri kretanju natrag ukoči, slično kao peraja na nogama pataka ronilica.

Boja peraja cijele ptice je škriljasto crna, osim štita na čelu i kljunu, koji su upadljivo bijeli. Po bijeloj lisi na čelu, liska je i dobila ime.

Liska se nespretno kreće po kopnu, a pri brzom hodanju odnosno trčanju dodat-no maše krilima. Leti slabije od patke, a pri polijetanju s vode duže se vrijeme odupire o površinu vode, zapravo trčeći po površi-ni vode povećava brzinu radi polijetanja. U potrazi za hranom zaroni i do 6 metara.

NAČIN ŽIVOTA I RAZMNOŽAVANJEStanište liski su vodene površine obra-

sle šašem i drugim raslinjem. Izbjegava plit-ke vode, a naseljava i umjetna jezera ako su njihove obale obrasle raslinjem. Nastanjuje

nizinske vode, ali i planinska jezera. Hrani se hranom biljnoga i životinjskog podrijetla. Jede biljke i životinje (račiće, mekušce, crve, ribe, riblju ikru).

Žive u jatima, u kojima zimi, na velikim vodenim površinama, može biti i više stoti-na primjeraka.

Žive u prosjeku 2 do 3 godine. Najstarija prstenovana liska bila je stara 18 godina.

Parovi liski stvaraju se zimi ili počet-kom proljeća. Oni katkad mogu biti čvrsti, tako da zajedno odgoje nekoliko naraštaja mladih. Parovi zajedno grade gnijezdo, pri čemu mužjak doprema materijal za grad-nju, a ženka gradi gnijezdo.

Gnijezdo je široko oko 50 cm. U njega

ženka snese 6 do 10 jaja. Jaja su svijetlo-smeđe boje, veličine 53x36 mm, s rijetkim tamnim ili smeđim crnim pjegama.

Na jajima leže naizmjence ženka i muž-jak. U jednoj godini imaju do dva leženja. Nakon 21 dana leženja na jajima, počinje valjenje mladih. Jedan dio mladih odga-ja mužjak, a drugi dio ženka. Mužjak radi odgoja svog dijela mladih pravi još jedno gnijezdo, a ženka svoj dio mladih zadržava u glavnom gnijezdu. Mladi su odmah po valjenju sposobni sami tražiti hranu. Samo-stalni su za 50 do 60 dana.

Kako drugo leglo često ženka izvede prije no što se mladi iz prvog legla osamo-stale, mužjak preuzima brigu o uzdizanju cijeloga legla.

Kad se mladi osamostale, oni se udru-žuju u jata i u njima provode jesen i dio zime, sve do vremena kad počinju spariva-nja mužjaka i ženki radi održavanja vrste.


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Blago Lasić

U narodu se češće čuje naziv troskot, pa ptičji dvornik, pozemljuša, oputina, ptičja trava, troska… Vrlo je zanimlji-

vo neznanje velikoga broja ljudi o snazi i ko-risnosti ove ljekovite biljke, pa je svrstavaju u teški korov. Osobno sam se uvjerio u njezine nadnaravne vrijednosti još u djetinjstvu od svojih roditelja. Naravno, čupao sam je kao travu i korov po vrtu i vinogradu, ali se znao ćošak zemlje koji je bio rezerviran za njezin nesmetan rast. Tu se nije smjela čupati. Ona je tu cvjetala i razmnožavala se.

Jednogodišnja je biljka i svake se godi-ne javlja iz prosutoga sjemena, ispočetka nevidljiva i nježna, a kasnije bi se pružila sa svojim pipcima isključivo po zemlji i do pola metra duljine. Na vrlo tvrdim koncima, kojima možete svezati mladu voćku, naiz-mjenično s obje strane su duguljasti, elip-tični listići, u čijim pazuhama tijekom srpnja i kolovoza izrastu mali, nježni, ružičasti cvje-tići. Listići su dosta duguljasti i bez peteljke.

Biljka raste po svim vrstama tla. Ipak, voli osunčana mjesta s malo drugoga ra-slinja. Često se nađe pokraj putova, po njivama i šumskim čistinama, po pjesko-

Troskot je biljka koja se rabi na cijelome svijetu, u narodu i službenoj medicinskoj znanosti. Ali zbog nedovoljnog znanja o njezinoj korisnosti, ljudi se često prema njoj nemilosrdni, poku-šavaju je iskorijeniti, sasjeći njezin rast i razvoj. No ona se ne da, žilava je i otporna.

vitome tlu. Jako je izdržljiva, pogotovo na sušu i vjetrove, jer polegla po zemlji ničim nije ugrožena. Čak je i stoka slabo može od zemlje odlijepiti, a kada je učupate i date, rado je jede.

Biljka se za lijek bere za vrijeme njezina cvjetanja, a to je od polovice lipnja pa sve do rujna, zavisno od vremena kada je nikla i narasla. Koristi se nadzemni dio, i vrlo lako se suši u hladu. Ne posjeduje nikakav miris, a okus joj je gorak i ljutkast.

Sastav dvornice nije potpuno ispitan, ali se zna do sada da ima: dosta vitamina C i K različite kiseline (kremične najviše), gorkih tvari, saponina, kvarcetina, voska, smole, šećera, silikata…

S obzirom na karakter njezina rasta (pružena po zemlji), dvornicu je nužno odrezati pri korijenu, obvezno je dobro mlazom vode isprati, osušiti na suncu, pa je onda izrezati na 2-3 centimetra i staviti na čist papir u hlad za sušenje. Tako osuše-na može služiti cijelu godinu za spremanje čajeva ili je potopiti u čistu lozovaču, kako bi se dobio ekstrakt. Troskot se stavlja i prili-kom pravljenja travarice.

O ljekovitosti troskota znali su još stari

Kinezi tri tisuće godina prije Krista, a cijenili su ga stari narodi: Tračani, Grci, pogotovo Rimljani u svojim vojnim pohodima.

Najviše se rabio kao kemostatik za liječe-nje žuči. Kod svih vrsta krvarenja: iz materni-ce, želuca, crijeva, pluća. Osobito je vrijedna biljka kod liječenja tuberkuloze pluća! Čaj od troskota je depurativ, dijabetik, i diuretik. (čišćenje crijeva, izmokrivanje i višak šećera) Dobro dođe i kod žučnoga kamenca.

Danas se troskot rabi kod bolnih hemo-roida i dijareje, posebice kod šećerne bolesti, kod liječenje čira na želucu i dvanaestercu, za izbacivanje glista i bubrežnih kamenaca.

Neusporedivo najbolji lijek je kod ljet-nih gripa, kada većina ljudi ima probleme s proljevom(!) Moja iskustva su izuzetna baš kod tih problema.

Biljku je najbolje rabiti u svježemu sta-nju, kao varivo ili salatu. Može se dodati bli-tvi, koprivi ili spanaku, prije nego otvrdne.

Čaj je dosta neukusan, pa se može ople-meniti nekom drugom travom ili voćnim sirupom.

Troskot je biljka koja se rabi na cijelome svijetu, u narodu i službenoj medicinskoj znanosti. Zašto ne biste probali i vi?

DVORNICA (POLYGONUM AVICULARE)

Posve nezasluženo svrstana u teški korov


GASTRONOMSKI KUTAK

Biologija tumači kako je hobotnica me-kušac iz reda glavonožaca. Ima 8 krako-va koji mogu doseći duljinu i do 3 metra

a težinu i do 15 kilograma. Izniman je lovac, ali je često i plijen. U tjelesnim naborima krije vrećicu s crnilom koju, pri opasnosti, ispušta i tako pokušava zbuniti neprijatelja. Premda izgleda nezgrapno, ponekad i zastrašujuće, krije iznimno dobro razvijen živčani sustav, zbog čega je iznenađujuće inteligentna. No, ovo vrijedi za one koji je love, a za nas je bitno kako od nje napraviti što ukusniji ručak. Izvr-stan je izvor minerala, posebice selena, koji smanjuje rizik od pojave raka.

Svježinu hobotnice osiguravate kupnjom neočišćene

Kupujete li smrznutu, najbolje je odabra-ti renomiranog proizvođača. Svježa hobot-nica mora imati miris po moru, koža joj mora biti vlažna, bez sluzi, a meso čvrsto i žilavo. Želite li svježu hobotnicu, morate kupiti ne-očišćenu. Ona ne može dugo stajati jer brzo poprimi neugodan miris, a očišćena može stajati i po nekoliko dana. Najbolje ju je spre-miti odmah, a u hladnjaku je ostaviti najviše dva dana, u dubokom zamrzivaču do dva mjeseca. Kao i obično, ukusnije je meso žen-ke. Muški imaju daleko veće prianjalke i ima-ju ih samo nekoliko i to ne na svim pipcima.

Prije pripreme svježu hobotnicu treba očistiti. Prvo vrećasti dio očistimo tako da je okrenemo naopako i uklonimo utrobu. Vra-titi u normalan položaj pa nožem odstraniti oči a iz sredine krakova zubiće. Na kraju dje-lomično odstranite vanjsku opnu i operite pod tekućom vodom.

Salata od hobotnice

Hobotnicu skuhati, očistiti od tanke opne i narezati na komadiće. Preliti masli-novim uljem, vinskim octom, posoliti, posu-ti paprom i nasjeckanim peršinom, lukom i češnjakom. Ostaviti da stoji sat vremena na hladnom mjestu i služiti kao salatu ili pak jelo.

Crni rižotoIako vam možda izgleda kako je spre-

JELA OD HOBOTNICE

Ukusna, bogata mineralima, raznovrsno se pripremaSvježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj mora biti vlažna, bez sluzi, a meso čvrsto i žilavo. Želite li svježu hobotnicu, morate kupiti neočišćenu.

Pero Zelenika

manje crnoga rižota od sipe moguće samo onima u dobro opremljenim ribljim restora-nima, s malo truda možete i sami to učiniti i to u jednoj običnoj kuhinji. Bitno je vrećicu s crnilom prije čišćenja izvaditi. Sipu oprati, očistiti, prokuhati, zatim skinuti tanku kožu te narezati na sitne komadiće.

Na zagrijanom maslinovom ulju pirjati dosta sitno isjeckanog luka, zatim dodati sipu i nastaviti pirjati dok ne omekša. Do-dati žlicu pirea od rajčice, sjeckani peršin i češnjak. Dodati ribljeg temeljca (može i od kuhane hobotnice) i čašu vina te dodati suhe začine. Kuhati petnaestak minuta. Do-dati rižu i kad se skuha uliti crnilo te nastaviti kuhati nekoliko minuta. Pazite da ne bude ni rijetko ni suho. Servirati uz dekoraciju od peršina i limuna.

Hobotnica pod pekomKad su pitali Crnogorca zašto stavlja ho-

botnicu ispod peke, ovaj je bez razmišljanja odgovorio: Pa da mi miješa krumpire. Imate

li hobotnicu i krumpir, s malo začina i vješti-ne a s puno vatre možete prirediti ukusan obrok, svakako računajte na veće društvo.

Hobotnicu je najprije potrebno proku-hati 15-20 minuta, ovisno od starosti, kako bi pustila sluz i višak tekućine koja bi bila višak za pečenje pod pekom.

Tepsiju namažemo maslinovim uljem i po njezinu dnu rasporedimo hobotnicu u prirodnom položaju. Krumpir izrežemo na veće komade, posolimo, zapaprimo, stavimo nasjeckanog luka, peršina, slatke crvene mljevene paprike i sve izmiješamo s maslinovim uljem i čašom bijeloga vina. Tu mješavinu rasporedimo po hobotnici i stavimo pod peku pola sata. Računate li kako će vam hobotnica miješati krumpir, varate se. Nakon pola sata morate sami poklopac otkriti te podignuti hobotnicu na krumpir. Ponovno vratimo peku i peče-mo do pola sata, s malo više žara na peki. Hobotnica, iako nije miješala krumpir, dala mu je izniman okus.

• Dok se veće hobotnice kuhaju i peku, manje pripremite na roštilju.

• Meso hobotnice je mekše ako se ho-botnica dan prije zamrzne.

• Kuhana hobotnica će također biti me-kana ukoliko se s njom kuhaju čepovi od pluta.

• Neočišćena hobotnica od dva kilo-grama bit će dovoljna za četiri osobe.


ZABAVNI KUTAK

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

Frano Vukoja

Mariofil Soldo Mariofil SoldoNAJMANJA POLJSKA KOKA,

JEDINA KOKA SELICA - GNJEZDARICA NA SLICI

PISAC ROMANA

RIJEČ KOJA NASTAJE

TVORBOM

UGAŽENA STAZA U SNIJEGU

PROKOP, OSOBITO VOJNIČKI

TVORNICA KUHINJSKOG

POSUĐA U CELJU

BRAČNI ILI PLESNI

“EAST-NORTH-

EAST”

GLUMAC CHANEY

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

RAKIJA KOJOJ SU DODANE

MIRISNE TRAVE

DONOSITI MLADE NA

SVIJET

POMRAČENO PSIHIČKO

STANJE SLIČNO SNU

MEĐ. INSTITUT ZA TISAK

(KRATICA)

... ILI ŠTO

ODAŠILJAČ

RIMSKI DRŽAVNIK I GOVORNIK

LJETOVA-LIŠTE U

MAKEDONIJI

PAMELA ANDERSON

HRV. ANGLIST VLADIMIR

KRHOTINA, OKRNJAK

CRTAJUĆI UMETNUTI

PETO SLOVO ABECEDE

MUSL. MUŠKO IMERIMSKI VOJ-

SKOVOĐA

UZGAJIVAČI PASA

AUSTRIJA

NEPOBITNA ČINJENICA

OSLOBODI-LAČKA VOJ-SKA KOSOVA

(ALB.)

DIO MOSTARA

UZVIK BLAGOG ČUĐENJA

RADOVAN IVŠIĆ

PAPUČICA U AUTOMOBILU

INDUSTRIJA I KOVNICA OBOJENIH METALA

GLUMICA THOMPSON

JAVNI POZIV (... ZA MIR)

TOMISLAV IVIĆ

ŠIPAK, MOGRANJ

POPIS IMENA (TELEFONSKI ...)

POTVRDNA RIJEČ

PLANI-NARSKI ILI

STUDENTSKI

ČEŠKI “DA”

“GRAM”

PREME-TALJKA

1 Ž

2 Ž

3 Ž

4 Ž

5 Ž

6 Ž

ČAVKA

KUTAI

PIRAN

SORTE

TRASA

BAGER

OROČAVANJEMladi lovac Hercegovac ženi kćerku starijega bogatog lovca:– Oročit ću vam, za početak, sto tisuća eura na pet godina

- reče punac.- Može li ovako: daj ti odmah tih sto tisuća eura, a kćer oroči

na pet godina – predloži zet lovac.

HOBOTNICALovac postavlja pitanje družini:– Znate li zašto Crnogorac stavlja hobotnicu ispod peke?– Da čujemo? – znatiželjne su kolege lovci.– Da mu miješa krumpire – objasni im.

PRERANOLovca ujeo vlastiti pas, a jedan zajedljivi kolega primijeti:– Mora da je prerano došao kući pa ga pas nije prepoznao!

U ZABLUDIMladi lovac priča kolegama:– Imam dvije djevojke, jedna živi u Mostaru, a druga u za-

bludi!

KOPANJEStariji lovac dobio nevjestu.– Hoće li za motiku? – upitaše ga lovci.– Što se tiče kopanja, nema joj ravne. Oko će ti iskopat’, zov-

neš li je prije podne – objasni svekar.

KORIDOR 5C– Stiže novi zakon o lovstvu, koji predviđa stroge zatvorske

kazne – priča predsjednik jednoga hercegovačkog lovačkog društva.

– Koliko bih mogao dobiti kad bih upucao neku zaštićenu vrstu? – upita lovac sklon krivolovu.

– Ne gine ti Zenica – odgovori predsjednik.– A koliko godina? – nastavlja s pitanjima.– Ne znam koliko godina, ali vratit ćeš se Koridorom 5C –

objasni mu predsjednik.


IN MEMORIAM

IVAN ANDRIJANIĆ(1960.-2009.)

Iznenada i zauvijek prera-nom smrću u 49 godini napu-stio naš je kolega i lovac Ivan Andrijanić.

OBLJETNICA SMRTI

Lijepo molimo odgovorne u lovačkim društvima i udrugama da se potrude i po-šalju nam fotografiju svoga umrlog kolege i kratak tekst o njegovu lovačkom životu. Kad je u našim novinama već osiguran prostor za to, onda bi doista bilo lijepo i na taj način oprostiti se s onima koji su nas zauvijek napu-stili, bez izuzetka.

Naravno, ukoliko to netko želi, omogućili smo i objavu obljetnica smrti, ito: prve, pete, desete i tako redom.

Zahvaljujemo na suradnji!

Uredništvo

PAVO HERCEG - TRUMAN

Nakon duže bolesti premi-nuo je naš kolega lovac iz Hum-ca, položio je ispit među prvim lovcima naše Udruge. Bio je tih i povučen čovjek sa sigurnim i jasnim ciljevima unutar lovačkog djelovanja, bio je i dobar po-znavatelj lovnog terena u našoj Udruzi, imenovan u sve moguće funkcije koje je i časno obnašao. Bio je odlikovan visokim lovač-kom odličjem. Nedostajat ćeš svojoj sekciji i lovačkoj Udruzi.

HUL „Kravica“, Ljubuški

VINKO BAGARIĆ(1958. – 2008.)

Prerana smrt, u 50-oj godi-ni života, odnijela je iz lovačkih redova našega dragog Vicu, na-šega člana i prijatelja.

Ostala je velika praznina u njegovoj obitelji i među nama lovcima. Trajno ćemo se sjećati nezaboravnih trenutaka prove-denih s njim u lovu i mnogo-brojnih druženja poslije lova. Počivaj, Vice, u miru Božjem!

LU “Vran“, Tomislavgrad

MLADEN MATUŠKO(1934. – 2009.)

Iznenada, kad smo se naj-manje nadali, zauvijek nas je napustio naš Mladen Matuško iz Višića.

Mi lovci, njegove kolege, sjećat ćemo se Mladena kao do-brog čovjeka i prijatelja prirode. Druženje s njim bilo je ugodno, a Mladen je svoje lovačko zna-nje i iskustvo rado prenosio na mlađe lovce.

LD „Galeb“ iz Čapljine, ogra-nak Višići, zauvijek gubi svoga vrijednog člana, ali uspomena na njega živjet će vječno.

LD “Galeb“, Čapljina

MIROSLAV MILIĆEVIĆ(1936. – 2009.)

Nakon kraće bolesti, u 73-oj godini života, redove Društva zauvijek je napustio naš prijatelj i kolega lovac Miroslav Milićević, član sekcije Služanj. Njegovim odlaskom izgubili smo velikog čovjeka i istinskog zaljubljenika u lov i lovačka druženja.

U svom gotovo četrdeseto-godišnjem lovačkom stažu dao je velik doprinos unaprjeđenju lovstva i lovačke etike, kako u svojoj sekcije tako i u cijelom Društvu. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je časno i po-šteno, s mnogo ljubavi i krajnje odgovorno, a svoje golemo lo-vačko iskustvo rado je prenosio na mlađe kolege.

Za sve što je učinio, mi lov-ci i njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo. Njegov lik trajno će ostati u srcima lovaca i prijatelja koji su ga poznavali. Počivao u miru Božjem.

LD “Golub“, Čitluk

IVAN IVANKOVIĆ(1926. – 2009.)

Zauvijek nas je napustio naš Ivan, kolega lovac i prijatelj, jedan od najstarijih naših članova.

Bio je veliki ljubitelj prirode i lova. Zbog svih trenutaka ve-selja koje nam je priuštio, zbog svoga prijateljskog nastupa, za-uvijek će ostati u našim sjećanji-ma. Velika mu hvala za sve što je učinio za naše Društvo.

LD “Mosor“, Široki Brijeg

IVAN RAVLIĆ IVČE(1922. – 2009.)

U 87. godini života zauvijek nas je napustio naš Ivče, dugo-godišnji lovac i naš član. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i dobar lovac. Volio je prirodu, lov i lovačka druženja. Uvijek vedra duha i spreman za šalu, takav će ostati u našim sjećanjima. Čast nam je što smo bili u prigodi dijeliti s njim lijepe trenutke lovačkih druženja.

Dragi naš Ivče, počivaj u miru Božjem i u sjeni vječnih lovišta.

LD “Vepar“, Prozor-Rama

ŽARKO SKOKO(1954. – 2008.)

Prošla je godina dana otka-ko nije s nama naš član, prijatelj i veliki ljubitelj prirode i lova, naš Žare. Bio je uzoran lovac i primjer kako treba voljeti i po-štovati sve lovačke obveze i običaje.

Nedostaje nam njegovo društvo, ali on je i dalje u mi-slima s nama u svim našim lo-vovima i lovačkim druženjima, posebice lovcima sekcije Rasno-Dužice.

LD “Mosor“, Široki Brijeg

MIJO-MIĆO TUFEKČIĆ

Dana 30. lipnja 2009., u 64. godini života, nakon kraće bole-sti preminuo je i redove našega Društva napustio je naš Mijo.

Njegovm smrću Društvo je izgubilo dobrog člana, a lovci sekcije Zovik prijatelja i čovjeka uvijek spremnog za druženje i šalu.

Svojim ne baš dugim sta-žom u ovome lovačkom druš-tvu dao je doprinos u razvoju lovstva te će stoga ostati u sje-ćanju svih kolega lovaca iz sek-cije Zovik i čitavoga Društva.

Neka mu je pokoj vječni.

LD “Sokol“, Seonjaci, Brčko Distrikt BiH

Njegovom smrću izgubili smo prijatelja, vrijednog i nada-sve poštenog i uzornog lovca. Svojim nesebičnim radom, lju-bavlju prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima bio je za pri-mjer. Dragi Ivane, otišao si u tre-nutku kad si trebao biti oslonac svojoj obitelji i našem društvu.

Tvoj vedri duh i prijateljstvo uvijek će nam nedostajati, ali ži-vjet će i dalje u našim uspome-nama. Kao dobar lovac ali prije svega čovjek, ostat će zauvijek u srcima svih onih koji su ga po-znavali.

LD “Fazan”, Odžak

Ilija Lukačević (1973. 2009.)

Tragično preminuo u srp-nju 2009., u 36. godini života. Ili-ja je biočlan sekcije Kostrč i ratni vojni invalid HVO-a.

Dragi prijatelju ostati ćeš nam u sjećanju. Počivaj u miru Božjem.

LU “Sava“, Orašje

Documents

Zatvorene čeke - što sve treba znati o njihovoj · PDF fileINFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNE MOSTAR, SRPANJ-KOLOVOZ 2009. GODINA xII. BROJ