ot

Z A K O N I V I Š E G ? I V O T A

( 'he Lawe of the ^igher Life )

Autor: Annie BeaantPrijevod ea engleskog

S a d r ž a j j

šire «vijest.Zakon dužnosti* Zakon ?rtve.

i

* *•> •%

TEOZOFSKA BIBLIOTEKA

'- NINOSLAV VOLAJKriaevci

i strana1. poglavlje:

PODRUČJA VIDLJIVA LJUDIMA ........2. poglavlje:

VISA TIJELA ......................3. poglavlje:

ASTRALNI SVIJET ..................4. poglavlje:

MENTALNI SVIJET ..................5. poglavlje:

KAUZALNI SVIJET ..................6. poglavlje:

JASTVO ..........................7. poglavlje:

NIRVANA ..........................

1. p o g l a v l j e

P O D R U Č J A V I D L J I V A L J U D I M A

Učenici, koji u sebi još nisu razvili onu svijest koju smo do sada zvali Mbudičkomn - svijest u svijetu intuicije - često nas mole da tu svijest opišemo. Već su učinjeni veliki napori u tome pravcu i u našoj literaturi se često nalaze primjedbe o toj svijesti i o njenim karakteristikama. Međutim, to onima koji teže znanju nije dovoljno, što je i lako razumljivo.

U biti su svi opisi po svojoj naravi neizbježno manjkavi: uz pomoć fizičkih riječi nije moguće dati više od jedne slutnje onoga što ta viša svijest zbilja jeste, jer fizički mozak je nesposoban obuhvatiti pravu stvarnost. Tko je čitao zanimljivu knjigu od gosp• Hintona o četvrtoj dimenziji, sjetiti će se kako nam on pokušava objasniti našu vlastitu ograničenost u odnosu na spoznavanje viših dimenzija, predočavajući nam pažljivo i detalj­no položaj jednoga bića čija osjetila mogu obuhvatiti samo dvije dimenzije. On dokazuje da jednom takvom biću najjednostavnija događanja našega svijeta moraju biti nerazumljiva. Jedno biće, koje nema osjećaj za ono što mi zovemo dubinom ili gustoćom,

i. S i r a s v i j e s t »i at u a laataxaaasB

Ove godine mi ćemo zajedno prostudirat! jedan predmet od ži­votne važnosti sa svakog tko iole voli da malo razmišlja o stvarima, predmet važan sa one koji etvarl shvaćaju ozbiljno, sa one koji že­le da služe čovječanstvu 1 napokon važan onima, koji Žele da pomog­nu rasi naprijed u njenoj evoluciji* Ja 6am predmet svojih rasgovora nazvale " Zakonima Višeg ?ivote" 1 to zbog tog razloga što mnogi lju­di kad govore o religiji, a to znači baviti se Višim životom, skloni su, kako izgleda, odstraniti Viši Život i njegove Zakone is oarstva Zakone uopće, i dovesti ih u neku čudnovatu regionu samovoljnog hira, u neku neobičnu regioau resultóte bez ikakvih napora, u regionu neus-?jeha bes (izvan) slabosti* Ta ideja, koja spiritualno nije podvrgnu- e Zakonu, je ideja, koja je ne prvi pogled prirodne, jer mi nailazi­mo na odgovoarajuću analogsiju - kad i fizički zakoni biva.lu često pute previđeni - upravo u onom razmjeru u kojem su oni Tovjeku nepoz­nati -jer ih nije proetudiraof

jpogleđgmo letimično, onako na jedan trenutak neku nenadanu erupciju prirodnih sila, na neku strahovitu eksploziju, koja možda za per sati sruši jedno čitavo ogromno brdo, ili pak vidimo litios i krševita brežuljke ( vrhunca) tamo, gdje smo nedugo prije toge vidjeli samo divno zelenilo, te u jednoj dolini, koje do nedugo bija­še jedna ravnica, mi uočavamo obrise ( konture 5 nabujalog kamenja l.t.d* U takvoj jednoj erupciji čovjek je nekada vidio nešto beste- meljnog, nešto neopravdanog, nešto katastrofalnog, nešto neurednog, nešto neočekivanog, nešto što je izvan redovnog razvitke evolucije*Ali iz daljnjeg studije »i znamo da tu nema ništa neurednog u izbi­janju jednog vulkana - baš tako kao što nama ništa neurednoga niti u polaganom uzdisanju morskog dna, sva dok n>. sad, nakon desetaka i desetaka tisuće godina to dno ne postane jedHm nizom gorskih lanaca* ^edno se je smatralo nečim redovnim, dok se je drugo emstralo kata- klizmičkim. Ali sade ml znamo ds svi prirodni proossi, bilo nagli I ili polagani, neočekivani 111 unaprijed prorečeni, đolsse is eemog Carstva Prirodnih Zakona te su u najvišoj mjeri redovni u svojim zbi­vanjima* to

Isto tako imamo 1 u eplrltualnom svijetu* Mi možemo kadkada vldj-« jeti prividno iznenadne erupcije snaga spirituaInog oarstva, x lanene nadné promjene, na primjer* oOelog živote jednog čovjeka, ml možemo vidjeti kara jeter, potpuno ismjenjen ( tako se to po svemu čini) mi možemo vidjeti čak 1 čitavu prirodu jednog čovjeka lamjenjenu čak i

8at» 3li mi smo učili, da je 1 tu također ĆekonrtK onoNajviše, i ds u toma nema x£ix također ništa neurednoga, ma da to još mnogi od nas ne razumiju* 2 ml počinjemo shvaćati, ds i u špiritosi­nom, isto kao i u fizičkom univerzumu, postoji jedan Najviši, (Vrhov­ni) Život, koji se manifestira na beskonačno mnogo raznih načina ts da je taj život 1 te kako redovan i uredan u svom djelovanju, nije važno kako čudnovatom, nije važno kako divnom, nije važno kako neoče­kivanom i poove je Irelevantno kako ee ovi ti prarasni načini tog di­vota odrazuju u našim mutnim i poiuslijeplm očima.

Stoga ćemo^nl na nekoliko trenutaka zaustaviti | fn< ideji o * ' • Zakonu i vidjeti šta to zapravo znači* A onda, nakon što ću vam pro­tumačiti što ja pođrazumjevam pod "Zakonom** pokušat ću pokazati vam da - bez lkakova mogućnosti o dvojbi - čak i odvojeno od religije 1 religijske misli - postaji jedna šira svijest nego 11 je ova koja ra­di u našem mozgu i u našem nervnom sistemu, jedna šira svijest nago li je ova, koju m l naztvarno budnom sviješću jadnog čovjeka* Pa onda, sutra popodne ja ćupokušati prlkszsti vam, kako sa ta svijest možeočeti rasvljetl i narasti sve do punog spoznavanja Zakona-ođuŽnoa-

~že nas taj Zakon o du*noati dovesti do pokušaja da«H i kakoxksxsavršeno ispunjavamo svaku svoju obavezu u Životu. U trećoj i*zadnjoj

I - 2 - A , A '>i 2 r / - ' - •■•ct.rfi

lekciji (predavanju) ja ću prijeći na onu višu 1 uzvlšeniju regionu, gdje unutarnji zakon nadomješta zakon vanjskih obaveza* gdje umjes­to dužnoetl. što znači plaćanja duga, postoji IttT>. koja snaći is- lijevanje Udl života« gdje je eve učinjeno rado i ee radošću« sve je učinjeno dobrovoljno 1 u savršenoj semopređanoetl« gdje čovjek ne treba pitati i "Što da radim??" i "ota ni je dužnost?"« već gdje on radi« jer Božansko laviranje nalazi svoj kanal u njegovom Šlvotu te on ne treba nikakve vanjske prinude zbog savršenstva unutarnjegzssk zakona. Tad ee on rasvija po Zakonu žrtva« a taj Zakon upravlja Uni­verzumom isto onako kao Što 1 eroa ljudi« fat|> Žrtve« koja je sla­bi odraz ( refleks) Božanske Žrtve« kojom eu evjetovi stvoreni, one Žrtve« koja nalazi svoj mali odraz« svoju sićušnu bezvrijednu repro­dukciju gdjegod eroe ljudsko ae baoi do Lotosovih Nogu Gospodina Žrtve, te tako postaje kanalom izlijevanja Božanstva« pakogod aitna i beznačajna iz početka bila ta provodnics Logoaova,/i-^to-na-na sitno orrrro“_k ro--4 j--j-e—cUR»r~v«ć-u-veliJco4&-ialj'evuf -onako k«4t© to čovjek kao pro vodnici -upe t r eblj a va (?)

Pokušajmo sada razumjeti šte mi podrežurnijevemo pod Izrezom "Zakon*. Je sam kod tog pitanja čeeto xxxžx naišla na razne konfuzije misli, te to baca studente u mnoge zbrke 1 neugodnosti. Kad govorimo o zakonu jedne zemlje, vi dobro znate šta se onda time mleli. X Za­kon jedne zemlje je nešto, što ee uvijek mijenja, mijenja promjenom ideja o autorltatu koji stvara taj zakon« bilo da tsj autoritet do­lazi iz usta jednog autokratlčkog ( samodržca) monarha ili iz zaklju­čaka jedne zakonodavne skupštine, zatim, da li je taj zakon proglašen u ine Suverena ( kralja« oara i.t.d.) ili u ine zajednice u kojoj taj zakon ima da djeluja i vlada. Zakon je uvijek nešto, što je napravlja»- no ,1 podešeno prema prilikama, to ja jedna izdana zapovijed« dok au- tokrltat« koji taj zakon atvara« može u u z ga isto tako 1 promijeni­t i « ili ga može saama poništiti. No niti to nije ono jedino što mo­žemo promatrati feko zakona jedne zemlja. Zakoni su zapovijedi i "Uči­ni to I", "Nemoj to učiniti I" s sve te zapovijedi pojačane su 1 kas- nama. Ako pilciti prakršiš tu i tu zapovijed, stići će te ta 1 ta <kasna.

Nadalje« kad ml studiramo kazne, koje te zakone prate u raznim šamijama tad vidimo« da sa jedan te lati prekršaj zakona možemo nai­ći na t*ko razne kasne, beš kao što su razni 1 mami zakoni. Te kazne ni u kom smislu nleu rezultat čina koji je prekršio zakon. Ali kazne je umjetno prifcrpane ka kršenju zskone« te ae ona može u svako doba mijenjati. Na primjeri Jadan čovjek krede. Jedna će nacije kasniti taj Čin zatvorom« druga bičem, treće nožem,kojim će mu odrezati ruku, a četgrte konopcem, koji đokrajčuje život. U svakom slučaju kasne ko­je se tu primjenjuje« nema nikakve veze ee povredom.

Ali keđ mi govorimo o Zakonima Prirode« tad ml ne mielimo ni­ti jednu od stveri koje smo ovđjs uzeli kao karakteristične ss čovje­kove zakone. Prirodni Eekon nije neka zapovijed koju bi izdale bilo koje od vlasti. Prirodni Zakon je stanje okolnosti« pod kojima eejeđna izvjesna stvar nspromjanjljlvo dogodi. Nije to nikakva zapo­vijedi To Je STA!'J2 OKOLNOSTI» Gdjegod mi ne takve okolnosti naiđe« mo« taro će ee dogoditi izvjesni događaj. To je deklaracije jedne eekvence , jednog slijeda nepromljenljivih, neppozivih Prirodnih Zafc kona« jer ti leti zakoni eu izraz Božanske Prirode« mek u kojoj nema nikakve promjene niti sjenke bilo kakvog preokrete. Prirodni Zakon nije neka komanda i "Učini to!", "Ne čini to!" Prirodni Zenon ja jedno stanjes "Ako su takove 1 tenove okolnosti prisutne« dogoditi će se tekovi i tekovi rezultati." Ako se okolnosti mijenjaju, mijenjat će se e njima i rezutatl.

Uz« Prirodne Zakone ne postoji niti svojevoljne kazna. Priroda ne kažnjava nikoga! VI imate u Prirodi stanje okolnosti« sekvenou zbivanja i ništa viša. Pod takovom i takovom okolnošću uslijediti će takav 1 takav rezuftat. Rezultat Je neizbje^iva sekvenoa ili slijed, to nije svojevoljno zadavanje kazne.

- 3 -

Ali kontrast između prirodnog 1 ljudfckog zakona noSe se izvoditi i dslje* Čovjekov zakon može biti i prekršen, ali i'rirodni ¿ekon NI* KADA I l'rlrođa n« poznaje kršenje tvojih zakona* Vi »otete prekršiti ‘ Ijudikl zakon, ali ne »ožete prekršiti Prirodni ¿ekon* Zakon ostaje uvijek isti, makar šta xt£ vi činili* 71 se možete raskomadati u eitne komade protiv njega, ali zakon će ostati nepromijenjen*Ti ee »ožete tresti i rastapati u komadiće pred nji», ali on će osta­ti čvrst poput pećine, protiv koje se 1 sami valovi Ione vjekovi»» i vjekovima* Oni nisu u etanju da ga uzdrmaju 111 pokrenu ms niti saiednu vlas* Oni »ogu eamo pasti natrag u razbijenu pjenu na svoje dno* o je eto, Zakon Prirode, jedno stanje okolnosti, neprocjenjive sekven­ce, nepovrediv, naelomlvo »bivanje, da, eto, to je ¿ekon Prirode. Ta­ko i ne taj način »orale »felTiio njemu kad budete razmišljali i ba­vili ae ea vidi» 1 sa niži» životom* Tad vae podlđe osjećaj, savršene sigurnosti, beskonačne snage, neograničenih mogućnosti. 7i ae »liiitti ne nalazite u jednoj regiji svojevoljne ( kapriciozne) *»uaič*voeti ili svojevoljnih hirova, gdje jedan dan »ože uslijediti ovo, a drugi dan ono. VI »ožete raditi sa apsolutno« sigurnošću u rezultate* Vaše rili vlastite »i sli ( hirovi. Ideje, nazori) ne će t J Kekon promijeniti, veš<t etalni^ prosjeniv^, oejećanj^nikađa ne će ni dodirnuti Vječnu Vo- lju, vi možete radiji ee pouzdanje« u rezultat, Jer vi počivate na Stvarnosti, jedinoj Stverndeti a to Je Jeinl Zakon u Univer2u«h* Zakon je ta jedina stvarnosti

Ali postoji nešto što je potrebno učiniti u sigurnosti 1 u miru u jedno« carstvu Zakonu - a to jest- poetići »nanjef Zakoni, tako du­go dok ih ne poznaje»o, »ogu nas pobaclvati 9»o tašto, s jednog »jesta ns drugo, ¿ogu n«*erT3šiti neše planove, »ogu na» uništiti sve naše napore^ »ogu na» r*zorlti eve naše nade, »ogu nas erozsti u prašinu*•• ali ti isti zakoni, koji 8 na»a tako loše poetupaju dok ih još ne po­znajemo, postaju naši» vrlo dobrin slugama i pomagači»« 1 naši« ople- aeniteljima i uzđizetelji»e, kad znamo eve potrebno o nj ina* Kako li eam ja Često u ovoj zemlji, isto teko kao i u drugima, citirala ona nadasve značajne riječi i sudbonosne riječi koje je izgovorio jeden engleski učenjak, koje bi trebele biti uklesane zlatni» slovima posvu­da, a koje glase* "Prirode ae osvaja poslušnošćut?r- .Spoznaj Zakon, poslušaj ga, radi po njeau, a on će te uzdići evo- fjo« neograničeno» snago® i odnijeti će te do ollja koji si Želiš po- ‘stići. Zakon, koji je jedna opasnost kad ga ne poznaješ, postaje je­dan spasilac kad je poznat i shvaćen* Pogledaj, ksko nse je fizička Priroda kroz eve prošle godine, uvijek ave više i više podučavale o tom divno« faktu, o toj čudesnoj Činjenici* Ti gledaš svjetleću aunju kako ee epušta sa burnog neba, cijevne 1 pogodi Jedan tornjšć ili dvo­rac i - vidi! Oni se eruSe u razvaline, razoreni neobuzdanom i neza­jažljivo« munjo«. &ako li je to opasno, strašno 1 tajanstveno. Kako će se jadni Čovjek suočiti sa vatro« e neba? Ali čovjek je sade naučio da tu istu vatru podjarmi u svojoj službi* On ju Je podjarmio jarmom znanja* 2 gledaj, ta ista snaga prenosi sada njegove poruke preko kop­na I mora i povezuje ooa ea slnon, koji je otputovao na tisuće milja daleko, u ljubećoj vezi simpatije 1 sporazumijevanje* Munja koja j«L r žarela, postale je električnim fluidom, koji deje nade i Život za­brinutom r očit eTj u tetoši p č r ¥k e ij u bšv 1 i dobre volje preko kopna i Kora. Priroda je osvojena a njene enoge postaju našim slugama, čin jedno« naučimo raditi na njen način*

Isto tako je i sa svim ostali« snagama, kako gore, tako 1 doljf. leto tako i na svakom polju Univerzum«, bilo na vidljivom ili nevlđ- ljivom* Vi morate poznavati Zakone Višeg živote, ako hoćete da sa njima živite« Upoznajte ih, i~ oni će vaeponijeti naprijed prema vašem cilju* Ne poznavati ih, znečijavakog časa svoje napore vidjeti unište­nima, a n i z 1 svi vaši daljni napori biti će uvijek kao da ih nikada nije kitu niti bilo.J

Ja sada prelazi» na ono, što asm nazvala širom Sviješću. Ja o toj široj svijesti želi» danas govoriti sa dva stanovišta, sa famili­jarnog stanovišta Ietoka, koje nauče do atudiramo evljeet iznutra* te

-4 '-

koje smatra svijest (koja radi u tijelu) kao najnižu manifestaciju u svijesti. Ja želim govoriti o njoj ne "samo sa tog stanovišta. ttglav- nom iz ovog razloga, ¿ako se je zapadnjačka znanost proširila u toj zemlji, postoji takova jedna prividna sigurnost u nju, takav jedan varavi čar, da će kadkađ i zapadnjačkoj misli biti poklonjen posluh kad familijarna istočnjačka prezentacija ( istočnjački prikaz stva­ri) promaši svoj put do duha. (ljudskog). ¿8 van zato želim prikaza­ti kako među mnogim osobama, izvježbanim u navikama materjallstifckog mišljenja i materjalistiČke znanosti zapada, iskrsava ssda spoznaja, da zbilja postoji jedna svijest koja je Šira nego 11 ona moždana, postoji dakle jed na sr> oz ne j a sv 1 j e at i, kojs~3e izvan naaog tijela, i koja zapravo predstavlja neš fcT cii v n o ga i u f g zagonetnoga, jedna stvar odnosno jedan predmet dugih i jalovih diskusija i razilaženja mišljenja jedan predmet na kojem učenici toliko eksperimentiraju i koji nasoje razumjeti, koji oni nastoje, kako da kaže®, reducirati u neke familijarne forme u carstvu Zakona, istraživanja ih putem znanstvenih eksperimenata vođi na fizičku razinu i tu ih dovodi do istih rezultata koje mi n-?lazimo i u istočnjačkim naučanjima, koji x*pxKXSK±ixxjsx rezultati su u Indiji postignuti putem Yogs-prakse i dosljednog razvitka "više svijesti, koja sa viših razina gleda pre­ma dolje hafizTotcu 'raz inu. is t očn j a č ka psihologij a, ’polazeći sa Či­njenice o Višoj Svijesti i gledajući taj JA kako radi u raznim nUpa- dišama" ( upadis) deducira njen rad i na fizičkoj razini. Zapadnjač- ka psihologija polazeći sa fizižksg fizičke razine i studirajući naj« prTje Hupađhi,T a tek onda gvljest u njoj, polako se uspinje korak po korak.X erisiljena da TžTde izvan dohvata redovitih tjelesnih uvjeta (okolnosti), dok svojim vlastitim umjetnim metodama, ona proizvodi stanja svijesti, koja su već davno udomaćena na Istoku, i pokušavaju- či da na jedan nesiguran i tepajući način izradi neku teoriju, koja će te činjenice učiniti razumljivima i suvislima. &xgx3c Dugačak put je ponešto čudnovat i ne obećaje, ali unatoč toga dolazi do slič« nlh ciljeva.

’To" je linija, duž koje namjeravam da putujem ovo poslijepodne, lui ne smijemo oklijevati na predmetu koji smo nazvali buđenjem svi« | jesti - mentalnih svojstava, emocija itd, na koja nailazite oko se­be u vašem svakodnevnom životu. Zapad je počeo to studirati putem mozga i nervno^glBistema. Bilo je jedno vrijeme, prije nekih 25 godi­na, kad se je pslhologijas/smatrala zdravom ako se nije temeljila na znanju o fiziologiji. Diktat je bio: "$i moraš početi putem studija tijela i nervnog sistema te o zakonima koji o tome govore, kao i o okolnostima i njihovim aktivnostima. Kako vi to znate, vi ćete ra­zumjeti rad i misli kao i aktivnost duha (uma) i tako^utcmoljiti jed­nu zdravu racionalnu psihjfologiju na svom fiziološkonzrianju."

Ja misTimnja vi ovu ideju ne ćete naći tako kompletno odobreni među naprednim, studentima današnjjeg Zapada. Ali usprkos tome, studi­raj ući tom fiziološkom linijom dođoše oni do vrlo značajnih rezulta­ta« kao~aYo’će ljudi uvljeki doći, ako Prirodu pošteno ispituju.

Ponajprije otkriše oni, da l.iudeka svijest nije ograničena na budno stanje. Oni počešestuđirati snove. Oni pokušaše analizirati i razumjeti djelovanje svijesti, kad je fizički Tijelo uspavano. Oni su tabelarno prikazali činjenice nakon štosu ih sabrali jedan ogrom­ni broj. Ali oni uvidješe, da je njihovo istraživanje bilo nezadovo-. ljavajuće, jer je bilo teško isključiti sve one okolnosti, koje oni nisu htjeli studirati. Kađkada je san bio proizveden uslijed nekog poremećaja u nekom organu tijela, a kađkada uslijed preobilnog jela ili jcx1bxxk probave. Oni su htjeli eliminirati te okolnosti. Postepe­no došli su na ideju da studiraju djelovanje te snene„ svijesti uklju­čivanjem umjetnog transa, jednog transa# koji bi pod određenim okol­nostima bio jedno sneno stanje, koje bi se moglo proizvesti po slo­bodnoj volji, te koje ne bi bilo rezultat poremećaja bilo kojeg tje­lesnog organa, Na tome imamo sva istraživanja o hipnptizmu, pokusi koji su ponovljeni na stotine i stotine puta, što uostalom možete či­tati u knjigama koje su posebno posvećene tom predmetu.

Što je bio čisti rezultat tih nadaleko raširenih, Često puta

- 5 -

ponovljenih eksperimenata? Bio je ovo: da sć je pod uvjetima (okol­nostima, u kojima je normalno mišljenje bilo nemoguće, jer je mo­zak bio u letargično* stanju. loce snabdjeven ložom krvlju, pod ¿kolnoetima gdje bi morala zapravo rezultirati koma _- pojavio se je jedan neočekivani niz rezultata. Mentalne kvalitete nisu ee.sma­njile u snazi, naprotiv, svojstva d u h a poetadože'oštrija! pronielji- vija, suptilnije, snažnija u svakom pogledu kad je mozak bio para- lTzIran. Ka njihovo iznenađenje uvidjeli eu oni, da se je memorija u transu pomakle unatrag do već davno zaboravljenih godina Života i da se sjeća pradavnih događaja iz davno zaboravljenog djetinjstva. Ne samo memorija, već također i snaga rezoniranja, dokazivanja, pro­suđivanja, sve to postalo je jačim 1 lakše upotreblvlm. daleko efek- tivnijim u svojem radu. Pod okolnostima, u kojima su osjetila bila zatvorena kao u snu, funkcije osjetila pronosile eu se daleko efek­tivni je kroz druge organe nego li kroz redovne. OČI, koje nisu odgo- varale na bljesak lampe, prodirale au u distanca (udaljenosti) koje še u budnom stanju ne bi mogle niti izmjeriti, Čitanje knjiga koje bijahu zatvorene, probilo si je svoj put kroz oklop mesa sve do naj­dubljih dubina tijela - te “mrtve" oči pronalazile au bolesti koje su bil# skrivene pod mesom i skeletom. Slično je bilo i Ja uhom.Uho je moglo zamijeniti zvuk koji bi dolazio daleko izvan granica normalne mogućnosti slušanja u budnome stanje i ta uha odgovarala su na pitanja, koja su im bila upuć^ena lz velike Šaljine, odakle normalno uho ne bi moglo odgovoriti na one slabe i delikatne vibra­cije. Ovi rezultati učiniŠe, Ć8 su ljudi stali i gledali i počeše si postavljati pitanja. Šta je (kakova je) ta svijest koja vidi bez očiju, Jcoje čuje bez ugffid, koja se sjeća i onda, kad su" prganl za memerlianje paralizirani r^ko^ja rezonira i. ondr?*, kad je instru­ment za memoriranje ( mozak) u letargijgi? kakva je to svijest i ka­kov i s u njeni instrumenti?

Ali nisu to bili jedini rezultati kojieu se pojavili u tom stanju transa. Tih zaista neobičntfih rezultata bilo je i više. Pro­nađeno je i to, da što je dublji trans, to je viša svijest. To je bio slijedeći koraki Trans koji nije previše dubok pokazao je samo izvjesno ubrzanje, funkcioniranje svojstava. Kad je trans bio pro­dubljen, i rezultati svijesti b ili su briljantniji. Prikupljene Či­njenice koje su pokazale, da čovjek nema samo jednu svijest, već,vi­le ( nekoliko) svijesti, ukoliko se je to odnosilo na razna odvojena djelovanja. Oni su izvršili eksperimente sa jednom posve neznalačkom seljakinjom, koja je u svom normeInom stanju bila glupa, teška 1 ograničena. Oni ju etaviše pod ‘trans I u transu je ¿ha postala inte­ligentnijom. A šta je još x±šfei±Rx bilo čudnovatije, ona je e prezi­rnom gledala na svoju vlaštitu svijest u budnome e t enju, kr i t i žira- la svoj rad, govorilo a prezirom o svojim ograničenjima ( ograniče­nostima) služeći se kod toga sama protiv sebe, izrszima “taj stvor".

Još dublji trans, - još dublji san, - i još dublja svT^eel (viša svijest!) jedna svijest dostojanstvena, ozbiljna, trijezna, gledajući kako ns manifestacije tako i na kritiziranje sa strogošću i distancom uz kritiziranje njihovih akcija, prekoravajući njihove pogreške, ističući njihove ograničenosti. Ta*o su se toj seljakinji mogle vidjeti tri faze svijesti i što je dublji trans, to je viša svijeet. ^ *

Pojavio se je ¿mi*»® jedan drugi Čudnovati faket. Jedna neo­bična Činjenica. U svojem budnom stanju aeljaklnja nije znala ništa o svojoj drugoj 1 trećoj svijesti. Za n ju druge dvije svijesti uop - će nisu hiti postojale. Druga svijest poznavaše ona ispod sebe, ali nije poznatala onu iznad sebe. Treća svijest gledala je na obje svi­jesti dfeljc. ali nije poznavala ništa više od sebe same.

Iz ovog proizlazi jedna druga ideja,a ta jest, da je ta svi­jest mogis pokazati ne samo više snage nego li u budnom stanju, već da ograničena svijest nije mogla poznavati širu svijest, koja je iz­nad njenih vlaetitih ograničenja. Viša poznavaše nižu, a niža ne poz­navaše višu. Neznanje o/niŽoj svijesti nije bio nikakav dokaz o nepo­stojanju više svijesti.

Ograničenja koja vezahu nižu svijest, nisu mogla biti upotreblje- n a kso argumenti protiv više okolnosti, koja nije mogla niti bi­ti uzeta u obzir zbog svojih ograničenja. To su eto neki od rezul­tata Zapadnjačke znanosti i njihovih istraživanja.

A sad prelazimo na jednu drugu vrstu studija. Ljudi, materja- listički nastrojeni u svojem mišljenju, studirajući brižnomehanizam mozg8, došli su do izvjesnih zaključaka u pogledu vrste mozga, u kojem su se manifestirali abnormalni rezultati svijesti, a učinili su to bez veze ns sva umjetno izazvana stanja transa.Škola mislilaca mogla bi se sumii8ti u dekalraciji Lombreza, jednog velikog talijanskog učenjaka. On je izjavio da je mozak ljudskog genije abnormalan i bolestan. "Genij je srodan luđaštvu". Gdjegod naiđete n e mozak u kojem se vide ebnormalneL zbivanj a, vi ste tamo ne tragu jedne bolesti, a prirodni cilj toga je ludilo. Takovo ide­ja postojale je doduše i prije samog Lombrosa, jer mi poznajemo li­niju Kk Shakespeareovog mišljenja, koje glasi;

"Veliki um blizak je ludilu”.Ta izjave sama po sebi ne bi trebala označavati neku veliku

štetu, da ju Škola Lombroso nije ponijela na tako daleko i široki©. Ali na onaj način, ksko je ona tamo upotrebljena, odnosno kako je ona tamo primjenjivana u praksu, postala je ona jeđ/nim vrlo opas­nim oružjem protivu svih religijskih iskustava. Vi ćete naći ljudi pripadnike te škole, koji svoje zaključke baziraju na fiziološkim činjenicama i koji kažu, da mozak postaje abnormalnim čim počne reagirati na izvjesne stimulacije, na koje inače noemalni mozak uopće ne reagira. Kad se je ta ideja postepeno proširila, prokrči- li su oni korak dalje i rekoše: "Eto objašnjenja za sva religijska iskustva. M i smo uvijek imali vizije i' mistike i vidovite ljude.Švska religija sadržaje svjedočanstva o abnormalnim zbivanjima, iz­javama o vizijama, te o stvarima, koje su normalno nevidljive zdra­vom, izbalansiranom i racionalnom mozgu. Jedaq Čovjek koji vidi vi«- zije, je čovjek, čiji mozak je bolestan, on ^e neuropata, on je bo-g lestan, bio on Svetac ili Mudrac. Sva? iskustva o Svetima i Mudrima w i sva njihova svjedočanstva o fenomenima nevidljivih svetova - sve to su sanje nesređenog intelekta, intelekta koji radi u mozgu, koji je postao prenapet a time i bolestan”.

Religiozni ljudi zapanjiše se pred takovom izjavom te su jed­va znali kako da na to odgovore. Preneroziše ae nad svime onime, što im je izgledalo k*o blasfemija, koja je sva religijska iskustva sma­trala neuropatskim, sve Svece smatrala ništa drugim nego li neuro- patima, žrtvama jednog bolesnog nervnog 3istema, patnicima od arač- nih tegoba živaca.... oni nisu znali šta da na to kažu. Izgledalo je, da je ideja udarila ravno u krrjen svih ljudskih nada, svih oče­kivanja cjelokupnog čovječanstva, a sa svrhom, da jednim udarcem ra­zori sva - već širom svijeta rasprostranjena svjedočanstva o stvar­ima postojanju nevidljivih svjetove.

No ipak postoji jedan odgovor, koji se može lako dati na sva ta smiono izlaganja. Ja ću dati taj odgovor, ns što je moguće opšiir- niji način, prije nego li protumačim okolnosti i uvjete, pod kojima se to može učiniti.

Hajde! Predpostavimo da je potpuno istina, ptedpostavimo da je sveukupno čovječanstvo i svi njegovi najveći geniji u religiji znanosti i literaturi... pretpostavimo ds su svi i svaki posebno od njih - bili neuropati, bolesni na mozgu .... i it±xftx šta onda?

Kad mi prosuđujemo vrijednost onoga što jedan Čovjek daje svijetu, tad mi to ne prosuđujemo po stanju mozjifga, već po rezultati­ma srca, svijesti i akcije ljudi. Kad bi svaki genij bio brat bliza­nac jednog luđaka, kad bi svaki Svetac bio bolestan na mozgu, kad bi svaka vizijs Najvišega ka£> i Devasa i svetih dolazila kroz jedan bo~ lestan mozak u kontakt aa nečim ..... pa šta onda?

Vrijednost onoga što su nam svi ovi dali TO JE ona prava mjera kojom mi sve ovo mjerimo,. Kad je život jednog Čovjeka do

- 6 -

ekrajnosti promijenjen kad dođe jednom u prisutnost jednog Sveca, da li smo »i tu promjenu protumačili rekavši da je SveĆev mozak bolestan? Ako je tako, onda Bvećeva bolest je bolja nego li je zdravlje jednog prosječnog mlitavca. Prenapeti mozak jednog genija je tisuću puta dragocjeniji za čovječanstvo nego li mozak jednog čovjeka sa ulice.

Fitsm ja, šts su ti ljudi nama dali? 1 pitajući se tako, ja dolazim do uviđanja, da je svaka najviša istina koja podstiče ljudske napore i koja je od Boga dóala k čovjeku, svaka Istina ko- ; ja nas tješi u našim tugama i nevoljama i uzdiže nas iznad straha pred smrću, koja nas nauče da smo besmrtni.... je došla upravo od tih neurópata. A eta je mene briga za etiketu koju vi priljepite njihovim mozgovima u vašoj psihologiji? Ja obožavam i poštuje» sve one koji su čovječanstvu dali sve te Istine, kroz koje ono živi.

Moj drugi odgovor je: Hajde da malo razmotrimo koliko lati»• •» ne ima na svim tim izjavama Lombrosine škole. Ja sam pripravna do­

pustiti - ukoliko se to odnosi na fiziološke* okolnosti - da Lombro- so ima juskx do neke mjere pravo. I naravno je da je to teko. Nor­malni čovjekov mozak, kao rezultat čovjekove evolucije do sadanje faze - je mozak, koji može najbolje funkcionirati u vezi sa obični» stvarima svijeta, kao što je prodavanje, kupovanje, varanje, evind- lanje, izrabljivanje slabijeg i gaženje slabijeg do propasti. Norma­lan mozak treba da se bevi surovim i bezglavim stvarima života i teglenjem svijeta, normalni mozak treba đa ee bavi običnim događaji­ma života. Vi ne možete očekivati manifestacije Više ¿vijesti kroz jedan mozak koji se hrani nečistom hranom, kroz jedan mozak, koji je učinjen robom strasti, slugom sebičnosti i okrutnosti, čemu da od tog mozga očekujemo odgovor na bilo kakve spiritualne impulse Više Svijesti ili na bilo kakvu osjetljivost no oštrije vibracije viših svjetova? To je produkt prošla evolucije te on predstavlja prošlost. • štjf

A1 i> je sa drugim mozgovima, mozgovima, koji reagiraju na b u,> | tilnije vibracije ? To au mozgovi koji imaju obećanje budućnosti.Oni nam govore o evoluciji koja će biti, ne o evoluciji koja je bi­la i prošla. Oni, koji su Mtjkcžstim na čulu evolucije, nsjvjerovat- nije je da će oni sa svojom suptilinijosa i razvijenijom prirodom bi­ti daleko lakše srušeni od grubljih vibracija nižeg svijeta, nego li oni koji su na taj rxk±s niži svijet prilagođeni, i već sama ta činjenica što je njihov mozak osjetljiviji na sve ono što je suptil­nije, učinit će ih manje sposobnim za odgovaranje na grublje vibra-

I čije nižeg svijeta.Mi moramo razmisliti dva vrlo važna uvjeta, dvije vrlo važ­

ne okolnosti :prvo, - do visci stupnja razvijeni mozak, normalno sen­zitiven i pripravan ds odgovoars 1 ns suptlinije vibracije, u Tednom stanju vrlo delikatne ravnoteže, - to je mozak genija, mozak spiri- fua lan."umjetnički, ItterarnT. Drugo: normalni mozak pod normalnom napet oećulimcžriiH emoc i ja, ko ji j e na tsj način po stao abnormlano osletEjlvigT~I napetim te Je manje ili više izbačen iz centra, dakle melfr poremečen, toje mozak obTcriofc religjóznoc ¿ietika ili Vidov­njake .

Prvi će btl biti normalno zdrav, ali ne će biti dobro prila­gođen na reagiranja nižeg Života i na bezbrižne obične poslove. Nje- gei če Iako pojtresti snažne vibracije pa će zsto postati razdražljiv i_neetrplj'iv, i bit će više ili manje izbbaČeh Iz svojeg balansa. Delikatna ravnoteže njegovog kompliciranog nervnog mehanizma bit će daleko brže i lakše uznemirena i poremećena nego li što je surovi samo-pode8ni mehanizam jednog manje razvijenog mozga. Kasnije u evo­luciji takovi mozgovl!će steći stabilnost i elastičnost, dok sada, oni laico gube ravnotežu. J

Drugi, normalno nesposoban da reagira na suptilne vibracije, može biti samo uzdignut do jedne dovoljne točke napetosti Jednim na­porom koji povređuje njegov mehanizam i taj se mozak pokazuje kao nervozni nerei (nervni nered).

Jaka emocija, intenzivna želja za postizavanjem Višeg Života, pro­duženo pošćenje i molitve, bilo što u stvari što prenapreže nerve, učinit će 8 vremenom mozak dovoljno senzitivnim za reagiranje na vibracije iz suptilinijih razina života. Tad će se događati i vizi­je i druga abnormalna zbivanja. Superfizička svijest smatra kroz jedno kratko vrijeme jedan vehikl dovoljno senzitivni» da prima odgovore na njene impulse. Neuropatički irozak ne stvara vizije. To pripada super-fizičkom svijetu, ali neuropBtaki unapređuje uvjete koji su potrebni za viziju, da bi se ona uejekla u fizičku svijest. KI6iefiJMTv Histerija i druge nervne boleeti volje, u tim sluča­jevima, Često prate takve fenomene.

Istina je, tamo, gdje je /evolucija ispravno shvaćena i mudro vođena, tamo nije potrebno da bolest bude uvjetom tih viših iskustava, ali nije isključeno, da u mnogim, slučajevima - tako

muškarci i žene, nerazvijeni i netrenirani, sa nikakvim uvidom u svoju nutrinu i bez ikakve samoanalize, bez ikakvog znanja o djelo­vanju zakona svijesti - uronjeni u redovne i niske okolnosti života - treba da budu manje razboriti na fizičkoj razini nego li njiho­vi su- drugovi, te da se brinu za etvari ovog svijets, jelr se oni ±zmxx±Ž8^fe^K!Že£KaxKAHm9xđFExŠiYK±ax tim više bavg: zakonima Viš­eg *ivota.

Pogledajmo no momenet zašto tu treba da postoji opasnost. Razlog je jednostavan. Uzmite jednu žicu i dok one nije nategnuta, ona vam neće dati nikakav muzički ton. «stegnite je i imat ćete niz tonov8 iz nje. Dakle samo kad je mxtHgRHtsx zategnute dat će ona muzički ton. Ali isto tako, onda je izvrgnute opasnosti da puk­ne. Ista stvar je i sa ljudskim mozgom. Dok je on ,keko se kaže - mlohav, nenategnut, on jednostavno reagira na polagane vibracije fizičke razine. Nikakvs nota nebeske muzike ne može odjeknuti kroz takav mozak, jer njegova nerffljtna materija nije dovoljno nategnu­ta zs reagiranje na brže vibracije. To je 88mo onda, kad je nervna . materija zategnuta jakom emocijom ( osjećajem, uzbuđenjem; ili ne- ■ kim, neke vrste naporom, tek onda može redovni mozak odgovarati na njih. Odatle dolazi napetost koja se pokazuje kao kkxhsx nervno uz­buđenje, kao histerija u dnevnom Životu, koja stvara uvjete nervne materije epoaobne na reagiranje na brže i suptilnije vibracije nego li su one na fizičkoj razini. Napetost nervnog stanja je, potrebne okolnost za eii-aniranje Višeg Života i svijesti. Kad vi Jednom ovu činjenicu dobro razumijete, veliki nap9d škole Lombroso'na sva re­ligijska izitađ iskustva, gubi svu svoju moć i prijetnje. Bolest, neuropatija, je prirodna, jer vi radite sa vehiklima u redovnoj fa- x zi evolucije, nespoeobninze suptilnije vibracije. Vi ih morate pročistiti, napeti ih još više s time, da bi one mogle reagirati na još više vibracije. U našem eadanjem stanju Evolucije, okruženi ova­ko nečistim okolnostima, nečisti® magnetizmom, smetajućim uplivima svake vrste - nije nikakvo čudo, da se nesposobni mozak - naprežu­ći se da odgovori i na više vibracije - prebaci, da ga ni~e vibra­cije izbace iz kolotečine, te se on nipošto ne može uklopiti među surove tonove Zemlje.

Pogledajte malo Istok, pa ćete vidjeti kako je ta opasnost temo shvaćena i izbjegnuta, i kako su se ljudi od nje očuvali. Isto5< njačka psihologija zahtijeva jedan JA, koji prikuplja oko sebe upad- hi za upadhi-om, vehikl za vehikiom, jedan Ja, koji postepeno stvara evoje vlastite instrumente. On etvsra mentalno tijelo, da bi time njegove snage ( mišljenje) uzbuđivanja mogle biti izražene ne dru­gom svijetu. On stvara i fizičko tijelo a namjerom, de bi po njemu njegov ifaspeket aktivnosti mogao raditi u drugome svijutu. U istoč­noj psihologiji mi radimo sa sviješću koja stvara tijela preme svo­joj potrebi.

A sada, kako treba da ta tijela budu oblikovana za potrebe Viče Svijesti. Postepenim profinjavanj em tih tijela i dovođenje® istih pod kontrolu Višeg.

- 7 -

- 8 -

üfe.> . • V'

¿ato je naieđena meditacija kao sredstvo. Ali tamo, gdje jedan čovjek želi doći do brzog ;blx&k±& progresa, pronađena je moguć» nost da se to izvede na lakši način, to jest, da ae ode u đung» lu i da se Č&vjek privremeno izolira od nižeg svijeta. Tako je on izbjegao grublje magnetizme vanjskog svi eta i stavio se je ne jedno mjesto, na kojem do njega ne dosižu grublje vibracije.Na taj je način bilo manje vjerojatno da će ga one grublje vib» racije izbaciti. Tamo u džungli Jsgps počeli su takvi ljudi medi­tirati. Oni napregnuše mozak i pročišćeni koncentracijom duha i postepenim obuzdavanjem nižih svojstava, oni g8 fikeiraše u ushi­ćenoj pažnji na Više. Svijest, koja je rsđila odozgora, funkcio­nirala je na fizički mozak putem svoje fiksirane pažnje i poste­pene je oni sve vise napinjahu i usklaéfise je da sigurno odgova­ra na više vibracije.

Tad je takova svijest težila za tim, da povuče na više i one niže vibracije (ili: da povuče na više i onu nižu svijest) sve tako dugo, dok ova niža xxajHiJt* ne bi jednom prestala teagi- reti na podsticaje vanjskog svijeta. Isti intenzitet vanjekih vibracija, koje hipnotizan* dobiva umjetnim sredstvima, dobiven je kod Yoge kompletnim uvlačenjem svijesti Inđrija.

Slijedeći korak, nakon zatvaranja ćula bio je: držati mir­no snage <duha, učiniti duh Btalnžm i čvrstim tako da on prestane vibrirat^ i postane tih,- sposoban da reagira na vibracije koje mu dolaze odozgora. ¡ujq je um (mind =* duh, um) dakle učinjen mir­nim, kad više ni jednoj želji nije bilo moguće da uznemiri njego­vu vedrinu, 'poput jezera u~ savršenom'mir u, na taj Duhm (um) u mi­ru bio je bačen refleks Ego-a. Čovjek jjie u miru duha ( uma )/ i u tišini svojih čutila, vidio veličanstvo, slavu - Ego-a. Eto, to je Istočnjački način. Se ovog stanovišta trebali bismo razumjeti kako 1 na~¥oJI~ način treba promijeniti mozsk. kako ga treba pro­

čistiti i kako trebe de bude popravljen i kako treba da svi njego- vi povezani članci treba da budu oblikovani i izrađeni u svrhu izražavanja Više Svijesti. Slijedeći tu liniju Sacao-dieclpline ill Yoge, koji su dakle uvjeti evolucije mozga? U prvom redu čis­toća tijela. Drugo profinjavanje tijela i povećanje kompleksnosti mozga t z¿mráenoeti mozga). To su bitni uvjeti. Nemojte pretpostav* ljati da tako dugo doklegod vas vaše strasti još uvijek rukovode,

tako dugo dok njihovi zahtjevi mogu srušiti duh, (um)-, dokle-Íod to tijelo nije još obuzdano - da ate u stanju primiti na ¿mfcx uh releks Ego-a. Vi ae morate riuciti da upravljate tijelom, dsfo držite pod kontrolom, dajući mu pravilan son, pravilne vježbo odgovarajuću hranu, udovoljavajući svim njegovim potrebama kako biste ga održsli u zdravlju, ne Jtao gazdu, već kao poslušnog slu­gu svijesti. Čujte šta Kflana-^rl. kaže: "Prava Yoga nije za onoga ko.jl previše jede a nil i za onoga kp jjL se prekomjerno sue t e ž e od jele, niti za onog 'koži i Te sklon 'or e vi Še e pa vanj u, ali isto tako niti k bdijenju."

Ne smije biti nlkakovlh ekstrema niti na jednoj strani: nikskovo mučenje tijela, ko j *e treba da postane instrumentom, ali također hiti nikakvo popuštanje tijelu, da bi ono moglo smatrati ■ se nekim gospodarom Ego-a. Gdje se takova vježba provodi, mozak postaje sposoban da pr*imo 1 finije vibracije bez gubitka ravnote- ze» a zdravlje nije žrtvovano da bi se stekla finoća i osjetnost. Yogi jé nebiranij o ( najfinije, jwhxx najoštrije) oajetan, ali Na­vršeno zdrav. i.__ — /

Nakon sto amo prekontrolirali i pročistili tijelo, može­mo ga mi učiniti osjetnim za više vibracije, koje reagiraju i na zvučanje suptilnijih nota. Ali da bismo to postigli mi moramo izgu­biti svaki interes za niže atrakcije i postati ravnodušnima ze jt— trakcije iz vanjskog xicxJkíjuc života. Vairagya,xa* mirnoću tnkáx mi moramo imati, jer to je jedan uvjet Više Svijesti koje razotkri­va se u nižem svijetu. Tako dugo doklegod vi volite niže stvari ovog svijeta, vš>ne možete koristiti upadhl kao (odnosno Viša ¿vi­jest ne moše koristiti! upađhi kao svoj vehi kl.

- 9 -

Apeolutns predanost 2±hm.mx Najviše», čisti, dobro izbalansirani, inteligentni razvitak Intelekta i kk emocija, to je put koji» morsmo aii rtupati, eko se na Zemlji ime manifestirati Viša Svi­jest. Mi moramo biti Čisti u životu, eamiloeni i nježni, fjo rno- rei-C gledati E00 (JA) u svakome od nos, u ružnome keo i u lije­pome, u nisko»« kao 1 u visokome, u biljci kao i u božanstvu. Cnsj koji vidi Sebe (svoj EGO) u svemu a sve stvari a svom Ego-u -on vidi, uistinu on vidi.

00O00-- -

X*KiB XXXTXX

ZAKON DUŽNOSTIs s z s c r r r a r s d s r - r s - j s :

l^šee^ jučerašnje® razgovoru došli smo ¿sž đo izvjesnih za- klj učake.flStuđirali e»o prirodu Zakona i vidjeli amo, ds jedna šira Svijest nego li .ie mozgovna svijest Čovjeka, postoji u svako me od nas. Aii sno vidjeli, ako se je ta Svijest trebalo manifes­tirati sama po sebi, onda u to® slučaju je potrebno, đa nese ču­tila budu potpuno kontrolirana i da um (duh) mora biti ns uzdi. Dotle 820 eto došli u studiju Višeg života jučer.

Danas »i ulazimo u jednu drugu fazu studij« razmotriti kako se jedan Čovjek mora ponašati,ds Svide«t u njemu «ama od aebe manifestira1 a u svoj svojoj enazl•

želimo vidjeti f^ze pripreme i shvatiti šta svaki od nas može učiniti sad, već u ovoj poziciji, u ovom položaju u kojem ae u ovaj tren nalazimo, da bismo ee pripremili za onaj božsnski rszvi- tak, za ona.1 procvat pupoljka Svijesti, koji polako raste u svako- me od nas. 1 u nakani, đa bietfo tsj ptedmet mogli pratiti, dozvo­lite da najprije definiramo jedan do dve izraza sa kojima čemo morati kasnije operirati.

U prvome redu, šta se ime shvatiti pod Višim sam taj izraz upotrijebile u najšireg smislu riječi, za manifeatacije života iznad fizičkog. Viši Život uključuje

3 danae moremo bi g« t« V&šasvojoj

ivotom? Ja sve ona

¡¡ISfci_______ ____________ čovjeka

odnosno manifestsciju čovjeka u raznim svjetovima, nevidljivima fizičkom oku - u regijama, o kojima govorimo kao o ‘’razinama** as­tralna razina, manaeička, budićka>statička razina i bilo u kojoj drugoj¡"razini**# se nalazi "u'ogromnom Univerzumu*

ml mislimo pod izrazombto mi mislimo "bod izrazom "splritualan"? Sve manifeetacije Višeg ¿ivota« keje su definirane kao takove, niau nužno špirit usH.- ne. Mi moremo u našoj misli"razlučiti" formu u kojoj je Svijest utjelovljare ~_od Svijesti seme. Dakle: Jedno je forme, a drugo

A je svijest. Ništa, Štogod je ¿ftxsurx formo, nije u svojoj prirodi ^ spiritualno. Život forme na evskoj razini pripada pr8krjt&»koj ms-

pifestocijl b ne spirifcualno.1. Manifest sci ja Života u formi može postojati na astralnoj razini ili ns manesičkoj razini, ali ona torno nije spiritualni.je nego li je ns fizičkoj razini. Posvuda je prsktjfjfcka menlfestecija čisto fenomenalna, a ništa što je feno»e- nslno. ne ¿tolFe se nazvati spiritualnim. Na tu stvar treba uvijek misliti. U protivnom slučaju mi čemo nemilice zebluditi u naše» stfcđiju,te-4i ne ćemo ispravno birati sredstva kojima ae ono spi­ritualno mora razvijati. Nije važno, da li mi živ t mo na kojoj višoj ili nižoj razini - bilo mineralnoj,Tobratnoj biljnoj, ljudskoj ili božanskoj. Ukoliko je on prakrtiS- ki,^fenomenalan u svojoj naravi, tad on nema nikakove veze ea oni­me što se naziva spiritualni». Netko može razviti astralni ili ma- nasički SlđđhlstiŽ, on može posjedovati jedno oko koje može viđjetT

fprme provodi- Žlvotinjekoj

- 10 -

(gledati) daleko u prostor, daleko naokolo po cijelo« Univerzumu, on može čuti pjevanje Deva i slušati pjevanje Svarga, ali sve je * to ipak samo fenoKenal.no ( izvanredno) - svg je to prolazno. Spi­ritualno g'T Vječnog ne«a ni u jednoj formi životu, Fa št8 je to onda "spiritualno"? To je earco Život Svijesti koja spoznaje Jedin­stvo , koja vidi .ied^an JA u svemu i sve u tom jedno« JA. Spiritual­ni život je život, koji gledajući u beskonačni« broj fenomena - prodire kr *z velo Ma.ve i vidi Jednoga i Vječnoga u svakoj £xx£kx± promjenljivoj formi. Poanavati Ji», shvaćati JA, ljubiti JA, to •1 SAKO TO - je spiritualnost** kao i vidjeti taj JA posvuda samog (sam) - je Eućrost. Sve drugo je neznanje, sve drugo vanjsko je KB- spiritualno. Kad jednom vi shvatite tu definiciju, vi ćete panc se emetreti prisiljenima de birate - ne fenomenalno već stvarno da birate život duha kso razlućenog od Života forme, premda na najvi­šem plenu - ne nejvišej razini. Vi ćete biti prisiljeni da odabere­te definitivne metode za razvijanje života Duha i vi čete tražiti znanje ( poznavanje) Zakona, koji će v s t pomoći da razvijete £*±¿2*: Svijest tako da bi on8 mogla spoznati svoje jedinstvo sa svim svi­jestima posvuda, tako de joj svaka forma bude draga ne za volju "JA’ koji je život i stvarnost forme. Sjetite se kso je Yajnavlkya nauča­vao $ž8ietre-a, kad je ona željela saznati taj isti dio spirituslnog života t.j. taj isti dio Višeg jttmtn Života te joj on reče: "Nije muž drag za volju toga što je muž, već za volju onog "JA" u njenu. Nije žena draga za volju Što je žena, već zbog onog WJA" u njoj. I tako od jedne stvari do dru|«, uvijek isto, na dijate, na ljubavni­ka, na prijatelja, do< konačno ne završi so že i preko fizičkog if,Ne za volju Devags su

hjArt u nj ima p)nota Duha ( Spifcit). Sve je K u JA

Kako da to postignemo? Kako mo do te spoznaje? korak k postignuću

volj u onog To je

priznaje posvuda, lijepljeni materijom, dol ka stepenica, prvi veli«!

životom, koji ee prote- Devaei dragi, već, za

(duša, da mi,

EGO). JEDAN se

kon Dužnosti, dužnosti

koji smo 3»s- Upamtite da prva veli- tog ostvarenja je Za-

Hajde da malo stanemo i da razmislimo, zašto je Zakonprva Istina, koju čovjek mora slušati, ako želi se uzdići

do sfciritualnog života/. Vi naleite bića oko eebe, koj* pripadaju višim xxjx±8*jixfi0 svjetovi«» a koja nisu spiritualne, ali koja emani­raju ogromne snage i daju energiju prirodi, povijajući materiju pre­ma svojoj; volji: moćna bića strahovite snage, koje obilaze svijetom oko nas, neka potpomažu evoluciju udahnjujući plemenite misli i vi­soke napore, druga koja tskpđer potpomažu evoluciju, ali koja to či­ne težnjama da spriječe progres cov da oi čovjek naučio kročiti čvrstoprotiv "svega krlvlga postane sevraen u

Vi ne možete

jekov i do 1 sigurno

gn zbune u namjeri, te da **ž» bx borbo»~

pravu. Obje te strane su bo*zanska manifestacija. Vi ne možete imati svjetlo bez tame, a niti napretka bez otpora. Nema evolucije bez sile koja djeluje kontra. Snaga koja radi kontra.evolucije, To je tek ona, š?o daje stabilnost progresu i omogućuje 4&iv^£xxxx porast čovjeku. No ipak, mi moramo biti na oprezu da" ne padnemo u jednu običnu pogrešku, te da ne pobr­kamo funkcije sile i protusile. Snage i bića višeg svijeta, koja po­mažu evoluciju da se" "kreče naprijed, koja vođe i nadahnjuju, uzdižu iji pročišćuju sve, to su xxix uistinu i s pravom predmeti vrijedni poštovanja i mi moramo mirno koracati njihovim stopama i njih mi xxxi možemo so sigurnošću moliti. Druge xhx£x snage su naši prijatelji u toliko, u koliko se mi xxxxji*ax nj ima od upiremo te nao oni mogu po­moći S'-mo onda, ako se mi njima od upiremo". .1e~r~ tek onda te biće jača "Ju"nese muskule i nerve. Ali uspjeh koji mi možemo postići u njiho­voj rogioni evolucije leži u snazi, kojom se mi protiv njih borimo, a snaga koje je razvijene u bitci protiv njih, potpomaže našu evolu­ciju. Njih ne smijemo slijediti niti poslušati, niti meditirati o njima, a niti im se sviđati. Kacoj)nda neki putnik odabere sTazu i kako da 'se raspoznaje od drugih.?"

Putem Zakona Dužnosti unutar sebe, putem Božanskog JA koji nam ukazuje na Stazu progresa, poslušnošću prema Dužnosti iznad svega i poštovanjem Istine kao najvećeg dokaza i obožavanjem Is- tine bez ijedne sjenke kolebanja ili ideje o promjeni.

Kadkada se kaže, a to je i istina, da u sanskritskom jeziku ne postoji tiječ zs naš pojam "savjest" ( svijest). Primajući svje­dočanstva sanskritskoh učenjaka učimo mi, da zaista ne postoji ne­ka riječ, koja bi ekvivalentno bila riječi savjest. Međutim, mi ne tražimo riječi nego stvari, ne tražimo etikete nego fakte. Pitam ja vas, u kojim Pismima ili u kojoj literaturi možete vi naći bolji izraz te ideje o savjesti nego li u istočnjačkoj, gdje nalazimo po— slušnost savjesti i poštovanje prema Dužnosti, kako odsijeva u zlat­nim primjerima K±xx*xžxit±£ u životu stare Indije kao i u propisi­ma, koji potsjećaju na stare Sanskritske knjige,,/

Uzmite na primjer ponašanje Yudhishthira, pravednog Kralja, koji je jednom u jednoj kušnji pao na ruke samog Šri- Krišne, a pao je od Istine. Pogledajte ga u zadnjoj sceni njegovog života prije nego li ostavlja X ovu Zemlju, kad Indra, Kralj Deva silazi dolje i nudi mu da se uspne na njegova kola da tako ode u najviše; Nebo. Sjetite se, kako on, pokazujući na vjernog psa, koji je pre­živio strahovito putovanje kros veliku pustinju, kaže: "moje srce je ganuto samilošću prema ovom psu, pxs±±sxggm pustite ga neka po­đe u Svargu sa mnom"."Nema mjesta za pse u Svargi", odgovara Indra, a kako Yudhisthira još uvijek odbija, postade on sarkastičan i re­če: "Ti si piu±±xxx pustio svoju braću ds umru u pustinji i ostavio si da leže tamo mrtgi. Ti si ostavio i Draupadija da umre a njeno tijelo nije zakrČili tvoj daljnji tok. Ako su ti braća i žena bili ostavljeni i napušteni, čemu da se toliko držiš tog ps8 i zašto že­liš da ga se uzme dalje na put?". Onda Yudhisthira odgovori : "Za mrtve mi ne možemo učiniti ništa više. Ja nisam mogao pomoći mojoj braći ili mojoj ženi, ali ovaj stvor je Živ, on nije mrt/av. Slično što je ubijanje dvostruko-rođenih, isto Što je i kvarenje Brahminih dobara, tako je i grijeh napuštanje bespomoćnog koji^r je utekao k tebi. "Ja ne idem u nebo sam". I kad se je vidjelo da je on nepo­kolebljiv i da ga božanski argiment ne može ptresti i da gs nikako- vim mudrovanjem i pozvima Deva nije moguće skloniti da se okani psa, tad je pas neetao a Dharma se je inkarnirale i uzdigla pred njim i naložila mu da se popne na nebo. - Jača- dakle - od zapovje­di Indre, bila je postojana savjest kraljeva. Nikskva zamamljivost0 besmrtnosti nije ga mogla skrenuti u stranu da iznevjeri svoju dužnost, a niti su mogle slatke riječi Deva zaslijepiti ga na njego­voj Stazi pravednosti na koju mu je njegova savjest ukazivala.

A sada vratite se sa mnom natrag u evoluciju i da vidimo gdje Bali, Kralj od Daityasa prinosi žrtve Najvišemu. Jedan unakaženi patfcljsk dolazi gore i moli blagodat: "Tri koraka od Bemlje, o, Krs- lju, kao žrtveni dar". Tri koraka zemlje, mjerenih kratkim krakovima jednog patuljka"- ts je zaita sitan dar. Blagodat mu je bila dana, ali gledaj! Prvi korak prekrije Zemlju, drugi korsk obuhvati Nebo, a gdje će se smjestiti treći korak? Zemlja i Nebo su pokriveni, a i šta onda još preostaje? Tu su još grudi pobožnog, predanog šovjeke, koji se baca dolje s time, da bi se treći korak zakoračio nanjegovim grudima. Tad dođu pritužbe sa svih strana: "To je prevara"- "to je obmana, varka". To je sam đavo koji te je Kmamtnx namamio na tvoju vlastitu propast. Prekini svoju riječ i nemoj slijediti isti­nu do psopasti". Ali ma da eu glasovi udarali no njegovo uho, on sa­mo misli na istinu i dužnost i savjest, veću nego li je gubitak Ži­vota i kraljevstva i leži ničice nepomičsn -. Naskoro dođe njegov-' Učitelj (Guru) - jer nikoga on više ne bi poštivao od Njegs - i na­loži mu da prekine svoju riječ, a kad niti tfali-a nije poslušao, Gu­ru ga prokune zbog njegove neposlušnosti, a onda? Tad se je manifes­tirala forma Višnu-8 - ona moćna forma koja obuhvaća Nebo i Zemlju1 jedan glas koji je tako slatko govorio o gukanju golubice, Čuo se je u tišini koja je prevladavala :"Bali,poražen i napadnut sa svih

- ii -

12

strana ponižen i pogrđen ođ svojih prijatelja, psovah Je preko svojeg učitelja, taj Bali ne će da napusti istinu." Tad Višnu izjavi da <5e on u jednoj budućoj Kalpi biti Indra, monarh Devasa, jer samo tamo, gdje je Istina poštovana i obožavana, može se sna­ga 88 sigurnošću povjeriti.

Sa takovim slučajevima pred sobom mogli bi se citirati i drugi rezultati, ali šta koristi, kad se niti jedna riječ nije pronašla za pojam " savjest". Ta iđ$Ja neprestano sjaji i nsdalje stalno, ideja o vjernosti i dužnosti, spoznata ¿akons 0 Dužnosti.A koja je tojmđa riječ,¡koja je ujedno ključna nota Hindu-naroda? fTo je DHARMA"ili"dužnost, odnosno pravičnost C ledavnost). — i

Pa što je onda Ifcakon Dužnosti? On varira sa svakom fazom \ evolucije, iako je princip uvijek isti. On je progresivan, isto tako kao što je progresivna i sama Evolucija. Dužnost divljaka ni­je isto što i dužnost jednog kulturnog i razvijenog čovjeka. Duž­nost jednog učitelja nije ista što je i dužnost jednog kralja. Duž­nost jednog trgovca nije ista što je i dužnost jednog ratnika. Ta­ko da kad mi studiramo Zakon Dužnosti, mi moramo početi najprije sa studiranjem nsjprije našeg vlastitog mjesta na velikoj Ljestvi Evolucije i studiranjem okolnosti oko nas koje nam pokazuju našu karmu, mi moramo zspočeti sa studijem naših vlastiti)}. snagf ali i sa ustanovljivanjem naših slabosti. Iz tog brižnog atudijs mi mo­ramo pronaći Zakon Dužnosti po kojem mi moramo upravljati svoje korake. Dharma je uvijek ista za sve, koji se naleze ne istom stup­nju evolucije i u istim okolnostima, a postoji i neka Dharma, koja je zajednička za sve.Deseterostruke dužnosti koje je utemeljio Manu, obvezathe su za sve, koji bi htjeli raditi sa evolucijom, opće dužnosti koje Čovjek duguje čovjeku. Iskustvo prošlosti im » je odmjerilo njihovo mjesto u Dharmi.

Ali postoje pitanja u Dharmi,koja nisu tako Jednostavna u svojem karakteru. Stvarna poteškoća za one, koji teze za napretkom na Stazi špirit ualnojati, Čestose aalatoJi a razlikovanj u njihove Dharme~kao i u 8~aznanju šta taj Zakon Dužnosti zapravo od njih. zah­tijeva. Ima mnogo slučajeva u našem iskustvu dan za danom, k kojem se cini da iskrsava konflikt dužnosti. Jedna dužnost zove nas jed­nim putem, a druga nas zove drugim putem. Tad se mi u pogledu Dhar- me nađemo u neprilici kao što je i Arđuna bio u neprilici na Kuruk- Šetra. To su neke od poteškoća Višeg Života, svjedočanstva (ispiti) o razvitku Svijesti. Nije teško izvršiti jednu dužnost koja je jss- na i jednostavna. Nije baš tako vjerojatno, da ćemo u tome pogrije­šiti. Ali kad je Staza skcije zamršena, kad ml ne možemo vidjeti, kud treba da stavimo slijedeći korak kroz veliku tamu.... tad je stvar postala teška. Neke od tih opasnosti koje zamračuju razum i viziju, su nam već poznate 1 otežavaju nam da razlikujemo šta nam je tu zapravo dužnost. Naša osobnost nam je uvijeik prisutni nepri­jatelj^ taj niži ja, koji se zavlači u stotine različitih forma, koji često puta stavlja na sebe masku Dharme i tako sprečava naše raspoznavanje tako, da mi slijedimo više Stazu Želje nego li Stazu Dažnostl. Kako mi đskle moramo lučiti kad nas naša osobnost kontro­lira, 8 kad dužnost dirigira? Kako ćemo nxxnw±± znati kad smo krivo vođeni, kad xxxx stvarna atmosfera ličnosti, koja nss okružuje, is­krivljuje predmet žzi&mjpc željema, strastima? Ja ne poznajem niti jeđ8n sigurniji put u tskovim kušnjama nego li je povući se mirno u svoje srce, uznastojati staviti svoje želje lijepo na stranu i uznastojati da svoj JA odvojimo na momenat od ličnosti? te da na pitanje gledamo u malo širem, jasnijem svjetlu uz molitvu našem Guru-u da nas ON povede. Zatim, u takovom svjetlu kakvo dobijemo putem svoje molitve ( samo-analize) i meditacije), odabrati ćemo Stazu koja nam se čini da bi mogla biti Staza Dužnosti. Mi možemo pogriješiti, ali ako pogriješimo težeći da vidimo jasno, onda se moramo sjetiti, da je zabuna bila potrebna, da bi nas naučila našu lekciju, koja je od životne važnosti za naš napredak. Mi možemo

dičn*-, ot-omza.

- 1 4 -

pogriješiti i odabrati stazu želja i biti zavedeni njenim upli­vom onda, kad mieiimo da biramo Dharmu,' možemo mi biti ganuti ( pokrenuti ) Ahamkarom. Pa čak i onde^ ako amo ispravno postu­pali u borbi da odaberemo prava^i--Tr^dlučivanju da učinimo pravo.( Ispravak: Pa čak i ondsi^ako je tako, - mi emo postupili isprav­no u borbi ....i.t.đ.) Čak i onda, ako u nastojanju da učinimo ispsavno, učinimo krivo, možemo biti sigurni, da će to Bog, koji je u nama, opet ispraviti. Čemfc. da očajavamo, zato što činimo po­greške, kad je naše srce fiksirsno na Najvišeg, kad težimo da vidi­mo pravo? Ne, dapače, kad mi težimo da učinimo pravo a učinili smo krivo u svojoj zaslijepljenosti, mi ćemo pozdraviti svaku pat­nju koja nam očiščuje mentalni vid i mi ćemo neustrašivo zazivati Gospoda: "Pošalji nam ponovno Tvoje Plamenove da spalimo sve što nam sprečava naš vid, sav onej talog koji je pomiješan sa čistim zlatom. Pali Ti o Radijantu sve dok ne izađemo iz vatre kao čisto i profinjeno zlato, iz kojeg su nestale sve nečistoće."

Ali ako mi - poput kukavica, sustežemo se od odgovornosti da dođemo do neke odluke i oglušimo se glasu naše savjesti z te odaberemo onu lakšu stazu za koju nam je netko rekao da je prava, ali koju mi osjećamo da je fcx±fex kriva i tako, protiv naše savje­sti slijedimo drugu stazu...• šta emo mi tad učinili? Mi smo tada zlx|dt±x otupili ( oglušili) božeaski glas u sebi, mi smo tada oda­brali niže, umjesto onog višeg, mi smo odabrali ono lafeano, umjes­to teškog. Ml smo odabrali da napustimo svoju volju radije nego li da je pročistimo, a čak premda bi staza kojom idemo po tuđem izboru, mogla biti bolja od obje, druge, mi time nismo ništamanje povrijedili našu evoluciju našim promsšsjem ako učinimo ono, što smo mislili da je dobro. Ta zabluda ¿e tisuću puta škodljivija nego li je zsbluda kroz obsjenu želje. Učiniti ono što mi smatra­mo nečim najboljim i najvišim, to je jedina stazs za spiritualnog aspiranta. Ako vi povrijedite svoj osjećaj prava uzimajući kao pravedno ono što vi u svom srcu ipak osjećate kao krivo, radeći po tuđem savjetu, tad vi gubite pravu snagu razlikovanja između krivog i pravog i vi gasite i ono jedino svjetlo koje imate, ma da je ono ne znam kako jadno te vi pdabirete da idete u tami radije nego li u sumraku. Kako ćete biti u stanju da razlikujete između svjetla i tame, između Bijele Braće i Crne, kako ćete znati da ovo Božansko a ono asuriČko je, kako ćete razlikovati Devas^u od Asura, ako ih ne provjerite ispravnošću inkarnacije t.j. isprsv- nošću koju oni inkarniraju? Gdje se ne vrše dužnosti, gdje se ne vide ljubav, milosrđe, Člstoćs, samo-požrtvovanje, tamo doduše mo­že postojati snaga, ali tamo nema spiritualnosti, koja rasvjetlju­je ( prosvjetljuje) svijet i ukazuje primjer (uzor) čovjeku.

Na gtazl spiritualnih težnja mi K«x««x«ra±i«B«A ne smijemo očekivati da ćemo naći lagan..! jaeenput, jer spiritualni Život Be ne stiče bez stalnog obnavljanih napora i stalnih neuspjeha, a staza dužnosti nije nađena, već je ona samo nazastrašiva ustraj­nost. Nastojmo samo ds spoznamo pravo i mi ćemo to sigurno spozna- ocstx£xsuts ti, nije važno kakvom stazom moramo ići da bismo to prs- vo konačno pronašli. U našem svakodnevnom životu trebs da prakti­ciramo uvijek ono Što je pravedno ukoliko mi to možemo vidjeti, te ćemo sigurno vidjeti mnogo jasnije kako napredujemo.

Ali budući da se mnogi skonfuzioniraju u pogledu svojih vođa koji im pomažu u njihovu uspinjanju Stazom, kao i u tome fcx kako te svoje vođe prepoznaje, tu ćemo malo stati i vidjeti kakove su provjere i dokazi spiritualnog života, spiritualnosti, koju t treba kopirati, kakva treba da bude spiritualnost u kojoj treba da živimo, a koja je jedan primjer, jedno svjetlo u svijetu.

Provjeravanje i dokaz' o jednom naprednom spiritualnom čov­jeku, sposobnom da bude vođa,fc učitelj, pomagač drugih, jest u savršenstvu svojstava, koja aspirant teži postići u sebi. Spiri­tualni čovjek radi to savršeno dok aspirant radi to isto nesavrše­no. Spiritualni čovjek inkarnira u sebi jedan ideal, koji aspirant

-i*--15-

teži da ga i sam reproducira. Kako su tad te kxaž kvalitete, ta svojstva, koja obilježavaju spiritualni život? —— i

Mi oko sebe, sa svih strana v i d i m o ž e n e , koji traže 1 svjetlo, bore se za porast, ali su uvijek zabezeknutih, zbrkani, UĐtrašeni. Svima i svakome koga god susretnemo, mi dugujemo jednu dužnost. Nitko ±sg*£x tkogod dođe u krug našeg Života, osim nas, ne osjeća dužnost prema toj osobi. Svijet ss ne upravlja slučsjem. Nikakovl slučajni događaji ne ulaze u život ljudi. Dužnosti su oba­ve zji«7 ko j e mi d ugu j emo onima koj i a u oko nas, i svaki .onaj. unutar našeg kruga je jedan od onih, kojem mi dugujemo izvjesnu dužnost. Kakva je to dužnost, koju mi dugujemo svakome? To je konačno plaća­nje onih dufiova, sa kojima smo mi vrlo dobro uopznati ( familijarni) u našem studiju, a to je dužnost poštovanja i slušanja onih koji su viši od n88, koji su iznad nas, zatimi dužnost da budemo ljubazni, blagi i uvijek spremni za pomoć za sve one koji se nalaze oko nas na našoj razini. Dužnost zaštićivanja« ljubaznosti, pomaganja i sa­milosti prema onimaJfspod.nas. To su općenite dužnosti a niti jedan aspirant neka ne promaši da barem pokusa uvijek ispunjavati te dužne« no at i. Bez ispunjavanja tih dužnosti nema špiritus Inog života.

Ali čak i ondiT”kad emcTdo k^aja isplatiti! dugove koji su x m i u u vezani za slovo zakona, čak i onda kad smo platili i ispunili x obaveze koje su nam već od poroda nametnnte. familijarne obaveze, obaveze koje nam nameće nass okolina i narodna,,, karma. Još uvijek preostaje jedna viša dužnost koju si možemo stviti preda se, kao svjetlo da nam osvjetljuje Stazu.

Kadgod netko uđe unutar kruga našeg života, nsetojmo da on na­pusti taj"krug kao bolji« popravljeni čovjek. Kad dođe k nama“ neki neznalica, tad - kad ođilazi od nas - treba da bude bolje informiran čovjek. Kad neka tužna i briga puna osobadođe k nama, neka otiđe od nas manje tužna, .jer smo njenu tugu podijelili ß njom. Kad dođe neka bespomoćna osoba a mi smo jaki, ne otpustite je od sebe a da je niste malo osjećali, ali ju nikako nemojte ponizivati svojim po- j nosom. Posvuda treba da budemo nježni i strpljivi 1 uvijek spremni na pomo£ svima i svakome. Wemojte da na haŠo.1 dnevnoj stazi budemo neugodni, ako'na primjer konfuzni, uplašeni ili zbunjeni. Postoji do­voljno jada na svijetu. Spiritualni Čovjek treba da buda izvor utjehe i mira, on neka bude svjetlo svijeta( uavijetu) tako da bi svi ob- tali mogli tim sigurnije kretati se unutar njegovog upliva. Proauđuj­mo svoju spiritualnost po našem uplivu na ostali svijet - jniLJisiu okolinu i budimo brižni u tome, da svijet postane čiššim, boljim, sfcetnijim, jer mi živomo u njemu.

Zašto smo ml ovdje nego li da potpomažemo jedan drugoga, da se međusobno ljubimo i đs jedan drugoga uzdižemo. Dsli jedan spiritual­ni čovjek treba da sprečava ili potpomaže i uzdiže svoju subraću? Treba li da on bude Spasitelj čovječanstva ili jedan koji usporava evoluciju svoje eu-braće - čovjek od kojeg svi ostali odilaze utučeni i obeshrabreni? Pazite na to kako vaš upliv djeluje na druge»,Judite brižni na to, kako vaše riječi utječu na njihov život! Vaš jezik mo­ra biti prijazan, vaše rl'ječi "moraju biti ljubazne, ne smije da bude nTkaT^iJineugodnosfi, tračeva 111 kleveta, sumnja u neprijateljske^ namjere, sumnja na neke neljubazne razloge, ništa od toga ne smije da okalja usne koje nastoje da postanu vehiklom spiritualnog života. Poteškoće au u nama a ne izvsn nas. Sve Je to u našem vlastitom živo­tu i u našem vlsstitom ponašanju razlog, ds se spiritualna evolucija mora izvršiti. Pomognite svojoj braći i nemojte biti neugodni s nji­ma. Uzdignite ih ako padnu,! sjetite se i na sebe, pa ako vi danss stojite dobro, možete sutra ipak pasti pa ćete i vi sami trebati po­moćnicu ruku svojeg bližnjeg da vss podigne na noge.

Svaki napis nam kaže, đs je Srce Božanskog Čivota beskonačno Milosrđe. Spiritualni čovjek mora dakle biti milosrdan. Dajmo stoga u našim Jadnim mjericama, u našim čašicama ljubavi, đ8jmo iz tog oce­ana milosrđa - u kojem se Univerzum kupa - po jednu čašicu svakome

- 1 6 -

od naše subraće. Vi nikada ne možete učiniti krivo ako potpomažete svojo,1 bradi zapostavljajući kod' toga svoje vlastite potrebe. To i samo to, je ona istinska spiritualnost, te jm. ona znači vračanje na onu točku sa~jčoje smo posli. To znači spoznaju jednog JA u svima, ^pirituažni čovjek mor a v oditi viši život negoli je samo život al­truizma. On mora vodltT livot poištovječenja sa svime što ae kreče i Što živi. Ne postoji na svijetu neki "drugi” - svi mi smo jedno. Svatko od nas jest jednatposebna x forma ali u svima nams živi 1 bitiše__samo jedan .DUH!

Slušajte što je govorio Božanski Ljubimac Šri-Krišna, kad je gledajuči preko svijeta ljudi ( izn3d svijeta ljudi) proglasio Svoj Božanski sud o pravednima i griješnima. " Ako me onaj najgreš- niji štuje i obožava sa svim svojim srcem, onda i njega treba raču­nati kao pravednog#, jer je on ispravno odlučivao.

Stoga odlučuj brzo i ne boj ae ništa. Ti možeš pogrije­šiti, ti možeš pocinjati zablude i zablude, ti možeš posrnuti uvijek iznova, ali ubrzo češ costati poslušan i smjeran i poči češ u Vječ­ni MIR.

Budimo stoga predani Najvišoj Ljubavi, spoznajmo naše jedin­stvo s Njime a time i naše jedinstvo sa svakim drugim, i jer smo mi ispravno odlučili, iako imemo slabosti i grešaka, ipsk postoji obeča- nje Istine ssme, da čemo ubrzo smjerni i poslušni postati i otiči u svoj tasluženi mir.

------oOo

Z. A K 0 N Ž R T V E ( Po*rt revnosti tpr*3*Tot.*j#.,Mi smo več vidjeli da se čovjek može ostvariti kao Viša Svijest

samo u razmjerama - kako je umirio svoja čfctila i u razmjerama ka­ko on suzdržava svoj um (duh). Mi smo nadalje vidjeli, da on na­preduje ususret ostvarenju svojeg Višeg Života u razmjetama, kako on sluša t.j. kako se on pokorava Zakonu Dužnosti i konačno, kako on -t.j. sa kojom odlučnošču on definitivno preuzima svoje obaveze koje je pn preuzeo i kako ih uistinu plača.

večeraš mi čemo pokušati uzdići se na jednu višu regionu ( ra­zinu) i pogledati — nakon što je čovjek udovoljio Zakonu Dužnosti - kako ga Zakon Žrtve uzdiže prema visinama i kako mu omogućuje da on ostvari svoje jedinstvo sa Božanstvom. To je Zakon Žrtve, koji mi kanimo sada prostudirati.

Često puta je bilo rečeno i to istinito rečeno, da je Žrtva utisnuta u sam Univerzum u kojem ml živimo. A zašto i ne bi Mio tako, jer je i sam Univerzum, u kojem mi živimo, rezultat jedne ve­like i vječne žrtve u granicama Samog Logosa s time, da bi svijet mogao uznapredovati. Sve religije imaju fc toj točci samo jedno je­dinstveno naučanje, da Manifestacija počinje aktom Božanske Žrtve. Mi možemo u dokaz toga provjeriti bilo koje Sv. Pismo, ali to je već svima poznato, da tfa nije potrbaa nikakav dokaz.

Mi tu prirodu te žrtve vidimo da se ona sastoji u Činjenici, da nematerialni preuskima na Sebe sva materjalna ograničenja u zao- dijevanju X zastiranju velom) Onog Neuslovljenog i prevođenjem u uslove, nadalje u vezanju Slobode u verige. Prva pomisao koja nam se nametne gledajući rszvijanje jednog Univerzuma jest, da je ta manifestacija živots moguća jedino putem vlastitih ograničenja i da ta ograničenja obilježavaju uvjete Njegovog ( Univerzum) razvit­ka, odnosno Kjegove evolucije, i da se baš kao život manifestira tako da zauzima odnosno stvara forme, da ih uništava jednu za dru­gom i da se nastavak života vrši samo nastajanjem novih forma, te da se to onda zove Evolucija. Mi vidimo da se život manifestira u materiji, navlačeći oko s e be mater i j u, ko j a Ga ±Hiižx t ad Čini nekom formomnCad se forma u vršenju životnih funkcija istroši, Život je uvijek angažiran u navlačenju ( privlačenju) materije da bi nova

-mnadomjestila staru. Mi vidimo da forma uvijek trune i istrune ali i da se obnavlja i da ee Život može manifestirati samo tako ds neprestano fezima novu materiju - svježinu - svježu materiju i da se samo na taj način može održati on |ao takav, a materija kao vehikl njegove manifestacije. Samo ns takav način, t.j. samo tim neprestanim posizanjem za neiskorištenom materijom i korištenjem iste za gradnju i ofanovu svoje forme - može Život da se evoluira t.j. da se održi Evolucija.

Tako dolazi do toga, da život bit8 usađen u stvarnu narav rastućeg ( nestajućeg) bića, iz čegs slijedi i pouka da se Život povećava uzimanjem, grabljenjem ( posizanjem) i držanjem - ne sa­mo povećava nejo i održsva. Izgleda da je to ono, što Život uči iz kontakta 88 materijom a što ne dhvaća u ranijim avojim fazama, t.j. da uzimanje grabljenje (poeizsnje), držanje itd. stvarno i nije uvjet x±a± života, već uvjet održanja te forme, u kojoj se ju taj Život manifestira. Ta g forma može dalje zdivjati samo snagom (pod uvjetom) uzimanja u novoj materiji. Kao što ae život nepresta­no razvija i raete, to je *k to stalno prisvajanje ( uzimanje iz hje nove materije) samo znak JIVE u razvitku. Posvuda on uči da na sta­zi Prevritti, Stazi nspretka, - mož/a on grabiti, uzimati, držati

i prisvajati. Posvuda on uči da pokušava apsorbirati u sebe, druge forme, te putem jedinstva ee.drugim formama sa samim sobom, očuva­ti svoje egzistencije u formi.

Kad veliki Učitelji počeše davati pouke Jivatmiu razvitku, kad je on dostigao potrebnu točku materjalnoati, tad mu je došlo čudnovato naučanja ( čudnovata pauka) - protivno svih prethodnih tsribujuzi iskustvima, Učitelj mu poče govoriti* "Život ee očuva ne samo uzimanjem, već također i žrtvovanjem, onime, što si si ti već prisvojio. Zabluđs je misliti da ti možeš živjeti i rasti jednostavno prisvajanjem drugih forme i pretvaranjem istih u evoju vlastitu, jednostavnom apsorpcijpm života oko sebe time, da bi tvoj vlastiti život mogao dslje obstojati. Cijeli svijet ve­zan je Jednim zakonom međusobne zavisnosti, sva žive bića obstoje

eu*&om obOntrsne.izmjene, spoznsjom činjenice obostrane međusobne zavisnosti. Ti ne možeš živjeti sam u jednome svijetu formi, ti ne možeš održati avoju vlastitu formu usvajanjem drugih forma bez isto­dobnog zaduživanja ( stvarahja duga) koji mora biti plaćen žrtvom ( žrtvovanjem) jednog od prisvojenih objekata za održanje drugih života. Svi životi vezani au zajedno jednim zlatnim laneem, a taj lanac je zakon žrtve, a ne zakon grabljenja.

Univerzum emaniran jednim aktom najviše žrtve i može se oču­vati i^održati samo neprestanim obnavljanjem te žrtve.

Čuj što Čri-Krišna kaže: "Ovaj svijet nije za ne-žrtvovaoca, a još manje drugi svijet, 0 najbolji od Kuruaa.' (Bhagavad Gita).

Čovjek čak ne može hiti živjeti u svijetu forma ako on ne stvara akte žrtve. ( ako se on ne žrtvuje). Kotač života koji ae uvijek okreće, ne može nastaviti svoje kretanje, ako svaki čovjek, svako živo biće ne pripomogne pogurnuti ga prinošenjaan svojih žrta­va. Život se održava Žrtvom a u žrtvi je ukorijenjena cijels Evo­lucija.

Da bismo th cijelu^lekciju mogli naučiti na jedan ispravan način, vidimo mi da svj/velikl Učitelji Insistiraju ( uporno traže) na aktima žrtvovanja'X pokazujući nam da snagom tih akata mi pokre­ćemo taj kotač živoTa - mi na taj način dolazimo do spoanaje da nam to svima vrlo mnogo koristi i donosi dobra. Tako mi u Hindu-ri- tualu nalazimo 5 dobro poznatih žrtava, koje u svom širokom krugu žrtava uključuju i one, koje au potrebne za dužno održavanje Života svih stvorova na svijetu.

Ki smo učili, da ee naši odnosi sa nevidljivim svijetom, mo­gu održati damo našim žrtvama Devama, u kojim Žrtvama mi priz­najemo međusobnu ovisnost s Njima. Oni daju nama tati i tako hra­neči jedni druge, žanjemo mi najveće dobro.

- 1 8 -

Tad mi učiim/žrtvovanje, koje se naziva žrtvom Rišiju, žrtvova­nje mudrome, žrtvovanje Učiteljima. To je žrtva studija, čijim ostva­renjem se isplačuje jedan od naših dugova, te čijilm se ostvarenjem mi razrješavamo jedne obaveze. Jer putem stftdija mi učimo, s time da naučimo i da druge naučamo i tako mi podržavamo uspjeh znanja« preda- juči ga od jedne generacije drugoj'.

Nadalje učimo mi', da mi moramo također platiti dug i Starijima, žrtva prošlosti, žrtva predirna« žrtve PltrlsAma. spoznaj uči u tome da isto onako kao što smo si i mi to primili od prošlosti, moramo i mi platiti svoj dio davanjem budućnosti.

Nadalje mi moramo naučiti da platimo svoj dufi Čovječanstvu. Mi smo učili da mi moramo nahraniti svaki dan najmanje jednog čovjeka.Mi znamo da bit tog Čina nije u jednostavnom hranjenju jednog siromaš­nog čovjeka. U. tom čovjeku, kojeg mi nahranimo, nahranjen je i asm naš Gospod, a kad je ON nahranjen, nahranjeno je i čitavo čovječanst­vo u Njemu. Upravo onako kao što je Durvasa došao k Pfrđavasima u nji­hovo progonstvo i budući da svečanost prošla, zahtijevao je hranu gdje hrane uopće nije niti bilo pa je Gospod Žrtve došao lično i rekao Pandavasima neka trsže hranu , pa je nađeno jedno zrno riže koje je ON pojeo te je njihov glad bio zasićen, a u zasićenju Njegovog glada Veliki Gost je svojim zasićenjem zasitio i sve druge eskete. Tako je što se tiče žrtvovanja čovlekfe. Uhrani jednog izgladnjelog pro­sjaka - čovjeka ON je nahranjen koji se svemu { u svima) u svakom ±x- ižxkmx ljudskom životu i tako hraneči Njega u formi jednog siromašnog čovjeka, hranimo mi i samo čovječanstvo.

Najzad, mi ss učimo xx& žrtvovati životinjama. U žrtvovanju ži­votinjama, u 2 ili 3 životinje, koje smo dnevno obsvezni hraniti, mi hranimo Gospodina životinja ( gfcsjs Gospođa životinja) u Njegovoj ži­votinjskoj kreaciji i tom žrtvom mi podržavamo životinjski svijet.

Tako govore stare pouke mladome čovječanstvu da ga poduče u po­gledu forme i biti žrtvenog akta te mi spoznajemo da je duh Zakona 5 žrtava vrijedniji nego li je slovo zakona. Nadolje mi učimo protega nuti na taj duh žrtvovanja i spoznaju zakona o obavezi, kao i zakona o dužnosti. Kad je Zakon Žrtve tako isprepleten i povezan sa Zakonom obaveze, tad je slijedeći korak smješten pred Jivu u razvitku.

Vi ste naučili izvršavati neke akte kao akte obaveze. Vi 83da morate naučiti da je svijet vezan akcijama, osim takovih akcija kao što je Žrtv8. Vi morate naučiti cs nas traženje plodova od akcija po­vezuje uza svijet akcija a da bismo bili slobodni od takovih obaveza,

••{jiovezanosti). mi" moramo biti natiknuti ds žrtvfejemo posvuda plodoveTo je slijedeći korak. To ne znači da izvjesne neročite akcije

treba da budu odvojene od čovjekovog djelokruga aktivnosti kao žrtve, već da sve akcije treba gledati u svjetlu žrtvovanja, odričtći se kod toga svakog ploda tih skclja. Kad mi žrtvujemo plodove naših akcija, mi tek onda počinjemo olabaviti naše verige akcije, koje nas vežu uz čitavi svijet, jer - zar nismo čitali: "Ds kad je jednom pričvršćenje ( sapetost) mrtvo, onda su čovjekove misli zasnovane u mudrosti, njege1 gova djela su žrtf.e, a svaka akcija se raspline.?"

Svijet je vezan karmom, akcijom, izuzev akcije, koje se zovežx± žrtva. :jTo je lekcija koja nam se nadahnjuje u uši kad se približujemo svršetku Pravriti Marga i kad dođe vrijeme da ee vratimo kući, za stupanje na Stazu povratka - Nlvriti Marga. Kad §e jedan čovjek počne jednom odricati plodova svojih akcije, kad je on nžučlo da gve svoje akcije poduzimanje so svoju dužnost, bez očekivanja ikakvih plodova od njih, a onda dođe kritično vrijeme u historiji evolucije čovjekovc du- še, a onda, kad on žrtvuje plodove svojih akgi.ia, tad njemu zazvuči jedne još viša nota, jedna još viša lekcija, koja tEeba da ga vodi u Nivritti Marga t.j. na Stazu povratka.

"Bolja od (nego 11) žrtva bogatstva je žrtva mudrosti, o Paran#« tepa," kaže Sri Krišna. " Sve akcije u tvojoj" potpunosti, 0 Parts, eu sadržane u mudrosti. Uči to putem učenlštva, ispitivanjem, u mfedrostl.

- 1 9 -

c-

1 nakon ato jsi spoznao to, ti ne^ ćeš više pasti u tu konfuziju,0 Pandava, j'r kroz to ćeš ti vidjeti sva bića bez iznimke U SEBI, a sva u MENI."

ZazvuČat će nara nots takođpr, koju smo mi xacšii± naučili po­znavati kao notu spiritualnosti.LPutem " žrtvovanja mudrosti"(žrt- to mudrosti) mi ćemo nsučiti gleaetti sva bića U SEBI a tim samim i u Bogu. To je nota Staze Bovratk8, Nivritti Marga. To je lekcija, koju sada moro da nauči čovjek u razvitku.

Kritična točka dolazi sada u historiji Jive u razvitku. On se trudi da žrtvuje plodove svojih akcija, nastoji da bude mrtav za svako pričvršćivanje, a Šta je neizbjježivi rezultat? Rezultat toga jest, da ta pohlepa za plodovima ptpada ( ta podvrženost, pod­ložnost) otpade, Vairagya ga spopađne, podiđe ga bes-straehoet (in­diferentnost), on vidi da visi - kao u nečem praznom. Svaki motiv xxh za akeiju je nestao. On je izgubio 3tirailus Pravritti SSarga jsl još hTJe našao stimulus za Nivritti Marga. Odvratnost od svih pred­meta podiji ga je. Izgleda k80 da je iscrpljen uslijed Zakona Duž­nosti. On još nije vidio srce Zakona žrtve. U tim momentima, suspen­zije u praznome on izgleda kao da je izgubio doddir.se..svijetom for­mi i predmeta, a još nije došao u dodir aa svijetom života - to jest "s drugom stranom". To je isto tako kao da čovjek, prelazeći od po­nora do ponosa jednim uskim mostom, odjednom osjeti da most pod nje­govim nogama popušta. On se ne može vratiti, a ne može stići do ru­ba ponora. Njemu ss čini kao da visi u praznome, u zraku, iznad bez­dana, on je izgubio kontakt sa svime.

Ne boj se ništa, o đrhćuča dušo kad taj momenat najveće izo­liranost^ nastupi. Ne boj se izgubiti dodtsfc sa onime Sto je prolazno prije nego li nađeš kontakt s onime sto je Vječno. Poslušaj one, ko­ji” su već osjetlill tu istu 1 z o1a cl ju, tu istu osamljenost, ali su je prebrodili, slušaj one, koji su tu prividnu prazninu oajetll baž kao i ti, a * 1 i su kasnije uvid jeli da je to bils'stvarna i istinska punina, poslušaj ih kad proklamiraju Zakon Života u koji ti sada tre­ba da xJtx$ stupiš *" Onaj koji ljubi ..-svoj život, izgubit će ga, ali onaj koji gubi svoj život, naći će ga U Vječnom Životu."

To je^provjeravanje ( kušnja) Unutarnjeg Života. TI ne možeš dotaći Viši Život sve dok nisi izgubio smisao za niži. Ti ne moles osjetiti Viši Život, kotakt sa nižim postaje kontakt sa tijelom. Jed­no dijete koje se ljeetvama penje Iz jednog ponora čuje glas svog oca kako ga zove odozgora. Dijete želi da dođe do oca, ali ono se obim rukama drži čvrsto ze ljestve, jer vidi dolje ispod sebe kako zijeva užasan ponor. Ali glas mu kaže* "Pusti ljestve i ispruži svo­je ruke iznad glave." Ali dijete se boji. Ako ispusti ljestve zar ne­će pasti u onaj zijevajući ponor ispod sebe? Onosar ne može vidjeti iznad svoje glave. Izgleda de je zrak prazan, tamo nema ničega, Z8Š- to bi se dijete moglo uhvatiti. Tad dođe najviši akt vjere. Dijete ispusti ljestve, ono ispruži svoje ruke gore u prszni zrak/iznad se­be - i gle! Ruka njegovog Oca zgrabi ga a Snaga Očeva uzdigne ga go- rw na svoju vlastitu stranu uza se. Takav je Zakon Višeg Života. U napuštanju nižeg života mi si osiguravam!? Viši 2-rnt Život/ i mi taj Vječni Život primamo kao da je naš vlastiti. /

"Nitko osim fcnih, koji su to prošli, ne može osjetiti strahotu te velike praznine, gdje je ( kad je) svijet formi jedno/stavnP nestac ali gđje^ee još nije poj svio niti osjetio život Duha. Između tog dvc- ga proteže s ponor, koji trbe prijeći, I kako god se čini čudnovatic u tim momentima krajne izoliranosti, čovjek je bačen natrag u sebe i ne postoji ništa oko njega nego li samo tiha praznina,/a to je onaj momenat, kad iz te silne ništavnosti obetojsnje - uskrsava Vječno Bi­će te se onaj, koji se je usudio skočiti sa uporišta riogu ( uporište u tlu pod nogama), nađe se odjednom na sigurnoj pećini Vječnosti.

Takovo je iskustvo sviju onih, koji 3U u prošlofstl postigli spiritualni život. Takav je izvještaj koji nsm'je dan’od strane onih koji su nad ostavili ( napustili) zbog našeg xkxxxcx^ okuraženje i razveseljenj8 kad se i nama također - jednom ukaže t'akav ponor, koji ćemo morati jcxsr&b prijeći. /^ r ° ' p o v je - i -e t ijd

- 2 0 -

5^iX^ijčStJK£xkxBSt M±xixMi čitamo u šatrima ( šstrae) te u onim vanjskim akcijama ( vrhun­skim) koje su pune najdubljeg značenja, da kad se učenik približu­je svom Učitelju, mora bb uvijek doei ea žrtvenom vatrom u svojoj ruci. Šta je to žrtvena vatra? Ona reprezentira ( predstavlja) SVB štogod pripada životu forme, SVB što pripada ličnom nilem ja. Sve treba da bude bačeno u oganj žrtvovanja, ništa se ne smije zsdrža- ti. On mora ¿paliti 'svoju nizu narav, a njegove vlastite ruke moraju tu vatru potpaliti. O r m se mora žrtvovati. Nitko drugi ne može to učiniti mjesto njega. Onda predaj život i predaj ga potpuno. Nemoj zadržati ama baš ništa,xukiik ukoliko je to tebi uopće poznato. Po­viši glasno Gospodinu goruće žrtve da žrtva leži na oltaru i ne uz- miči od proždiruće vstre. U čistoći izolacije pouzdaj se u Zakon, koji ne može promrsiti. Ako je Zakon Žrtve dovoljno jak da izdrži težinu Univerzuma, zar će se on slomiti pod težinom jednog atoma

kakav sam ja? Taj Zakon je toliko jsk, da mu možeš vjerovati.negto najjačeg3 što u Univerzumu uopće postoji. Zakon

Žrtve sastoji se u tome da se Život Duha d sastoji u davanju a ne u uzimanju, u izlijevanju sebe, a ne u grabljenju, u predavanju sa­moga sebe, a ne u prisvajanju samoga sebe, u potpunom davsnju svega što imamo, onda je jasno da će Božanski život ući u nas. I gledajte kako je to fxax$ prirodno. Neiscrpivi život je pronađen. To uvijek izbija iz neograničene punine vlastitog ja. Forma je ograničena, ži­vot je neogrenicen. Stoga forma živi putem uzimanja a život raste

(o putem davanja. Upravo u proporciji kso Što se mi ispražnjujemo od .v svega što uopće imamo, tako isto postoji i prostor za BOŽANSKU puni* } nu u koju on utječe i ispunjava nas više, nego li smo ikada prije .v bili ispunjeni. Odatie dolazi to, da je nota Nivritti Marge u stva-

ri odricanje. Odricanje j<2 tajna života isto onako, kao što je us­vajanje ( prisvajanje) tajna forme.

To je onda Zakon Žrtve koji mi moramo naučiti. Davati rado i ne škrtareći i uvijek i uvijek samo davati, samo kroz to, i jedino kroz to i mi živimo. ^ »v.

Ksd prvi puta uđe Nivritti ^srga, gdje nam se Odricanje ponu­di kao vodič, njegov glas možda će nam zvučati hladan i strog, nje­gov izgled će nam možda činiti gotovo pretečim. Vjerujte mu, uza sve to, kakvagod bila vanjska pojava i pokušajte razumjeti zašto nam žrtva na prvi pogled daje izgled i budi pomisao na bol.

Sa stanovišta forme aspekt žrtve je lomljenje forme, odbaciva­nje stvari, a forma, koja osjeća do Be život povlači iz nje, viče u SBpjem strahu i tješkbM, Wz-eciTu&alnŽataju?im Životom, koji je do sada održavao njenu egzistenciju, i tako mi dolazimo na ideju,da je žrtva zbilja jedan akt bola, jedan akt popraćen boli i strahom a to mora trajati tako dugo, dokle*god se mi poistovjećujemo sa for« mom. Ali kad mi jednom počnemo živjeti životom Duha, život, koji px± priznaje i spoznaje Jednoga u višebrojnim formama, tsd nad nama poči nje svitati Spiritualna ls t inajl, d s J*xŽx±m x žr t.y|L_ni j e nikakva, bo 1 nego samo radost, da ona nije jad i x±gx tuga, nego veselje, da je eve ono, što je mesu tegobno & bolno, je pravo blaženstvo i sjaj Du­hu koji prebiva u našem ietinskom životu. Tad mi tek vidimo, da je aspekt žrtve, koji je bio tako tužan, zapravo najveća obmana, da je slađe nego li bilo sic kakvo veselje koje nam svijet uopće može dati, radosnije nego li ikoja radost koja nam dolazi od bogatate ili polo­žaja - kudikamo sjajniji nego li ikoji sjaj koji nam svijet može pru­žiti, tad vidimo da je sjaj slobodnog Duhani koji izlijevanjem samog sebe uviđa, jedinstvo sa Samim Sobom i znade on Živi u mnogim formam.- tekući kroz mnoge kanale, umjesto da sijedi ograničenje jedne jedine forme.

To je radost Spasitelja Čovječanstva, to je radost Onih, koji su uzdigli snanje jedinstva te koji su postali Voditeljima, Pomagači- gj8f Otkupiteljima Base. KoraJ po korak, polako i postepenoOni su 3tuipjKi± se uspeli gore i sve više, Oni su prešli Bezdan Ništa' noeti o kojem sam ja govorila i našli su svoje uporište na drugoj

- 2 1 -

atrani. Oni su razotkrili smisao realnosti žibots, te u Bezdanu Ništavnosti, u kojem se je Njima kroz neko vrijeme činilo da su .ds&aia ingubljeni. Oni se odjednom nađoše iznad svijeta formi. Sve forme, onsko kako, sezone jide As te više razine, su vehikll jednog obavješćujućeg, ¡^Wu^^b'grlavota. Oni su uvidjeli sa neizrecivom gadošću da se Živi JA može prelijBti ( izlijatl) u sve bezbrojne forme i forme, već sve to smatra kanalom JeSnog Duba. To jeono zbog čega Spasitelj svijeta moše pomoći rasi i ojačati svoju ntsžfejuc slabiju bradu. Budući da ae je uzdigao na tu visinu, gdje su svi JA poznati kao Jedsn Ja, te razne forme su Njegove. On se prepoznaje u svakoj od tih forma. On može biti radostan ss radosnim a osjećati tugu sa tužnim. On je slab sa slabim, a jć k sa jakim, jersvi su oni dijelovi Njega isto kao I ON , pravedni i mudri. On neosjeća nikakvu privlačivost k jednome, a niti bilo kakvu odbojnost od drugog. On može vidjeti da je u svakoj janrmi fazi Jedan Ja .1 da živi životom onim istim, koji ,1e u Njemu Samome. On se prepoznaje u ksmenu, u biljci, u životinji, u divljaku isto kao lud: i u Svecu i u Mudracu, te Qn vidi JEDAN život posvuda, 6 on ee priznaje tim životom. Gdje feu dakle ima mjesta za strah, ili zs predbacivanje.Ne postoji ništa već samo jedan JA, a izvan Njega nema ničeg niti zabojati se, a niti za pobijati pfcavo na to.

To je istinski mir a to i samo to je jedino Mudrost. Poznati svoj Ja je jedini spiritualni život, a taj život je radost i mir.Tako je radost Žrtveji/~koji je ujedno i Zakon Života, postaje isto­dobno i Zakonom Radosti, a mi znamo, da ne postoji veća radost nego li je izlijevanje ( davanje) a ne uzimanje i da nikakva ograničena radost, ne može se usrporediti sa radošću ssmo-predanosti.

Kad bi svakome od nas bilo moguće uhvatiti na jedan momenat makar i samo sitni pogled na Spiritualni život, onda bi prolazni svi­jet poprimio svoje istinske proporcije, te bismo mi vidjeli bezvrijed« nost svega onoga sto Čovjek smatra dragocjenim. Zakon Žrtve, koji je i Zakon života i Zakon Radosti 1 Zakon Mira - sadržanTle ( sumiran jVTu ovom velikom svijetu u riječima* "Ja sam ti, ti si ja".

A sada dozvolite da ovu visoku, uzvišenu Ideju donesemo ne mo­menat dolje na ovu razinu našeg svakodnevnog Života 1 da vidimo kako će se taj- Zakon Žrtve u svom djelovanju u nama, manifestirati u vanje« kome svijetu ljudi.

Mi smo naučili shvaćati, pa mskar samo i na momenat, jedinstvo svih JA. Mi amo naučili jednu riječ, jedno alovo knjige Mudrosti. Ka­ko ćemo se onda sads ponašati prems našoj braći? Mi vidimo jednog čovjeka, niskog degrađlrsnog, neznalicu i ljencinu. Nikakva posebna veza ljubaznosti niti prošle karme ne veže nge uz njega, a niti pos­toji bilo št» što bismo mi inače smatrali nekom nsšom obavezom koja bi nas vezala prema njemu. Ali po Zakonu o ?rtvfc, nakon što smo shva­tili jedinstvo svih JA, kad vidimo jednog člana izbačenog iz ljudske obitelji, mi u njemu vidimo samoga sebe, a forma nestaje i ml znamo da smo mi taj čovjek, odnosno da je taj čovjek naš Ja. Tu onda nastu­pa samilost. tu se takav siromah nama sažali upravo zbog onoga, što drugim ljudima ( svjetovnima) 8*'gadi, što ih odbija. Ljubav xxx|t|ui nastupa umjesto mržnje£ nježnost nsdom.lešAavs indiferentnost, a Onaj koji se žrtvuje obilježen Je po svojem držanju u odnosu prema onima oko sebe - upravo tim kontaktom sa božanskim milosrđem, koje ne može vidjeti odbojnost vanjske forme, već samo može ostvariti ljepotu JA pohranjenog u njoj. ( xhx*tt%ix shvatiti, vidjeti ljepotu Ja....)

Žrtvovatelj ( posvećenik) nailazi na jednog čovjeka koji je n a neznalica, dok je on sam mudar. Da li on osjeća prezir jednog čovje­ka od znanja, naprama jednom Čvojeku neznanja i da li će se držati prema njemu "s visoke" i kao " nešto posebnoga"? Ne, jer mudrac ne će smatrati ds posjeduje svoju vlastitu mudrost, već kao jednu opće­nitu svojinu koja pripada svima takvima, te on dijeli svoju mudrost na jedan poseban način sa neznalicama u drugim formama, ali ron to čini bezosjećaja neke razlike među njima, a ave to zbog svijesti o jedinstvu svi$u JA. 1 tako to ide i 6a svim drugim razlikama među

- 2 2 -

formsma ovog svijeta. Čovjek koji xŠKX±xxsxKXxsBxšxjigxm živi u smislu Zakona o žrtvi shvaća Jedinstvo sviju JA, a spoznaje Jednu razliku i to i sadržaju (■ obuhvatu) vehikala a nipošto razliku ii Životu koji u njima prebiva ( taj život u svima Je ISTI!). Odatle on samo prikuplja znanje i mudrost u svoj separatni vehikl ali samo za volju dijeljenja se drugima ( t.J. da bi mogao podijeliti sa drugima) te on posvema gubi smisao nekog posebnog života i poetaje dijelom života Svijeta.

Budući da on zna i shaaća to čfs^je Jedina vrijednost tije­la u tome, da ono bude kanalom za Viši Život, ds bude jednim in­strumentom tog Višeg 7, i v o 18.... to on polako i postepeno uzdi­že nad svaku mieao, osim iznad misli Jeđinstva sa svima, i osjeća se Jednim dijelom tog velikog napaćenog svijeta. Tad on osjeća da su boli sveukupnog čovječanstva ujedno i njegove vlastite boli, grijesi čovječanstva su i njegovi vlastiti grijesi, slabost# brats je i njegova slabost i tako on spoznaje jedinstvo te kroz te raz­like vidi ONAJ JEDAN JA na Kojem se temelji sve!

Samo na taj nsčin možemo živjeti uJVječnoetif ”Onivkoji vi đe razlike, prolaze od smrti do smrti” takojgovori Shruti. Čovjek koji vidi razlike, uistinu neprestano umire, jer on/ živi u formi koja se svakog čaša raspada, pa stoga x®x± naptupa smrt, a ne i±xx živi u duhu koji je život. Upravo onda, u izšmjeru kao vi i Je, moja brado, ne raspoznajete razliku između sebe ( jedan od drugoga već osjećate jedinstvo života i znadete da je taj život zajednički za sve i da se nitko neme pravo hvsliti da on prima neki |ax»steiE±xx posebni dio od tog Života a niti biti ponosan na to da je taj nje­gov tfdio nekakav drugačiji od drugih - samo dakle na taj način i u tim razmjerama mi ćemo živjeti u Spiritualnom Životu.

Izgleda ds je to zadnja riječ Mudrosti, koju su nas Mud­raci naučili. Ništa drugo nije spiritualno, ništa drugo osim toga nije mudrost, 1 ništa~drugo osim toga nije stvaran život•

Oh, kad bih Vam makar i samo jedan prolazni trenutak mog­la pokazati pu/Eem bilo koje spretnosti jezika ili strasti ili emo­cija makar samo jedan tračak slabog pogleda - koji sam po milosti Majstora ja uhvatila — pogleda na slavu i ljepotu života, koji ne poznaje nikskve razlike i ne priznaje nikakve odvojenosti, — tad bi draž te slave toliko ovadala vašim srcima, da bi eva zemaljska ljepota izgledala ružnom, sve zemaljsko zlato bilo bi ssmo talog paljene kovine I otpadak) a eva zemaljska blaga bila bi tek ona prašina a puta - postojao bi Z8 vas samo jedan sjaj, samo jedna lj pota, a ta jest ona neizreciva radost Života koji sa uvijek gpozna je kao Jedan.

*eško je to održatati, čak i onda kad se čovjek jednom vi di posred odvojenih života ljudi, sred varavog sjaja osjetila i ob m8na uma i duha. Ali to jednom vidjeti, pa makar i samo za jedan trenutak, promjenilo bi cijeli svijet i nakon što bi razmotrili ve ličanstvenost našeg JA, nikakav život, nego samo takav, ne bi vam se činio uopće vrijednim življenja.

Kako da mi toostvarimo i kako da si to usvojimo tu pre- divnu spoznaju Života izvan svih Života, tog JA iznad i izvan svi­ju JA? Samo *ehxxxx»xxkxi4»uuc dnevnim akcijama odricanja u malim stvarima života, samt učenjem u svakoj misli, svakoj riječi i akci­ji da živimo u Jedinstvu i da Ljubimo Jedinstvo, ali ne samo govo­riti to, već to i prakticirati u svakoj mogućoj prilici, dajući prednost uvijek drugima, a sebi na najzadnje, kod toga uvijek g l e ­dajući potrebe drugih i naŠbjeti podmiriti ih. Putem učenja biti ( postati ) indiferentan na zahtjeve jucšxgxx±XKgx£x naše niže nara vi i uskraćujući se da joj udovoljimo. Ja ne poznajem niti jedan i drugi put osim tog poniznog, strpljivog, ustrajnog napora, sat za satom, dan za danom, godinu za godinom, dok se konačno ne popnemo na vrhunac brda.

Mi govorimo 0 Velikom Odricanju. Mi govorimo o Onima, is­pred čijih Moguse mi klanjamo -

-2 3

mi govorimo o Njima kao o Onima, koji " eu stvorili Veliko Odricanje" Nemojte misliti da su oni napravili ( stvorili) Svoje Odricanje, kad su - stoječi na pragfe Nirvane - čuli jecanje svijeta u svojim bolima i okrenuše se natrag da pomažu. Nije to bilo odricanje na pragu Nir­vane.... oh, ne.... nego sjl Oni to Veliko svoje Odricanje prakticirali kroz stotine i stotine svojih 2fvota tjioji sada’TLežeTTžaTijTE7~0nI~su" to provodili stalnim prakticiranjem malih odricanja u Životu, stalnom samilošću prema bližnjemu,"dnevnlm~žrtvama u običnom ljudskom životu. Oni to nisu učinili u zadnjoj uri - tamo ns prsgu Nirvane, već u to­ku svih svoj ih inakrnacija - sve doj: konačno Zakon Žrtve nije postao toliko £xkx i tako j8ko Zakonom Njihovog vlastitog bića# >šjjf Oni u zad njem momentu i nisu mogli učiniti nešto drugo nego li samo to i nisu čekali taj zadnji momenat, pa da nešto učine/, jer u zadnjem momentu su Oni birali ono što je Njima bilo po volji - no to nisu mogli a da u bilanci Univerzuma ne ostave iza sebe izvještaj o bezbrojnim odrica njima u svojoj prošlosti. To je ostalo u Univerzumu ( Akaša Kronika) zabilježeno za sve Vječnosti.

Vi i ja, mfija braćo, 8ko hoćemo, možemo započeti vršiti našufraksu Velikog Odricanja, te ako mi to ne učinimo u našem svakodnevnoj ivotu, u našim sitnim bavljenjima xuix sa našim prijateljima i sub­raćom, tad budite kx£kxck±x sigurni, da mi to ne ćemo biti u stanju učiniti niti onda, kad budemo stajali na vrhuncu brda. Navika svako­dnevnog odricanja, navika mišljenja, navika neprestanog davanja a ne uzimanja, samo tako ćemo mi naučiti da činimo ono, štp vanjski svi­jet naziva Velikim Odricanjem. Mi sanjarimo o velikim djelima, o hero- izmu, mi sanjamo o Velikom Božjem Sudu, o velikim kušnjama, mi mislimi da se život Učeništaa sastoji iz strahovitih tegoba i kušnja na koje se Učenik priprema, kušnjama, prema kojima On nastupa otvorena pogled; 8 tada jednim najvišim naporom,jadnom hrabrom borbom stiče on krunu svoje pobjede.......itd.itd.

Braćo, to NIJE TAKO!Život Žt UČenik8 je jedna duga serija sitnih odricsnja. .1 edna

duga serija ( niz) svakodnevnih žrtava, jedno neprestano umiranje u zremenu, a x x x x k u sve u nakani da bi VišSmogao vječno Živjeti. Nije to jedina stvar koja zapenjuje svijet i stavlja ga pred jedno čudo ko­je taj učenik stvara, jer inače bi jedan heroj ili mučenik bio veći od učenika. Život učenika proživljava se kod kuće« u gradu, u uredu, na trgu, oho7 pa čak i sred najobičnijeg života ljudi. latinski život žrtvovanja jest onaj, koji se do skrajne granice zaboravlja ( sam sebi - život, u kojem odricanje postaje tako nešto bfcičnoga, da u tome uop­će ne postoji više nikakav napor i da se to odrieanje u svakodnevnom životu^smatra kao nešto što se samo po sebi razumije. Ako mft vodimo takav život Žrtvovanja i odricanja, ako mi svakodnevno, Mx±xx£xx MhJuu USTRAJNO - zalažemo se ( izlijevamo se) za druge, mi ćemo se jednog dana naći n vrhuncu brda i otkrit ćemo da smo obavili Veliko Odricanj i bez premišljanja, da je išta drugo uopće i bilo moguće ( nego li san odricanj^f f)

MIR SVIMPrijedod sa engleskog. Završeno 2. lipnja 1972.

BIĆIMA«