SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIČKE ZNANOSTI

ODSJEK ZA KROATISTIKU

ZRINKA ARL

VINODOLSKI ZAKONIK

Seminarski rad

Mentor: Dr. sc. David Mandić, docent

Smjer: Hrvatski jezik i književnost

Kolegij: Gljagoljski spomenici Istre i Kvarnera

Pula, 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD...................................................................................................................... 2

2. VINODOLSKI ZAKONIK 1288................................................................................3

2.1. PISMO VINODOLSKOG ZAKONIKA...........................................................................3

2.2. POGRIJEŠKE PREPISIVAČA....................................................................................4

2.3. MOTIVI SASTAVLJANJA VINODOLSKOG ZAKONA......................................................5

2.4. ČLANOVI VINODOLSKOG ZAKONA..........................................................................6

3. TEKST VINODOLSKOG ZAKONA.........................................................................8

4. ZAKLJUČAK.........................................................................................................10

5. Literatura................................................................................................................11

1

1. UvodU Hrvatskoj povijesti pisalo se trima pismima: univerzalnim latiničnim pismom,

glagoljskim pismom crkvenoslavenskog liturgijskog jezika te glagoljskim, ćiriličnim i

latiničnim pismom hrvatskoga jezika. Hrvatski glagoljaši bili su angažirani pučki

prosvjetitelji i pisci, a hrvatsko glagoljaštvo počelo je misijom Svete braće Kostantina

Ćirila i Metoda. Isto to glagoljaštvo trajalo je na ovim područjima puno tisućljeće.

Nakon što su Hrvati naselili Vinodol, on dobiva današnje ime. Knezovi Frankopani i

Zrinski gradili su mnoge utvrde i ostavili su dubok trag u povijesti Vinodola. Tadašnje

područje Vinodola činila su mjesta: Novi, Ledenice, Bribir, Belgrad, Drivenik, Hreljin,

Bakar, Trsat i Grobnik. Mjesta koja su danas pod Vinodolskom dolinom jesu:

Križišće, Drivenik, Tribalj, Grižane-Belgrad, Bribir i Novi Vinodolski. Dakle, možemo

slobodno utvrditi da su tada općine djelovale svaka zasebno, i da su se sjedinjavale

jedino oko nekih administrativno-poslovnih poslova i situacija. Kao što je i slučaj sa

Vinodolskim zakonikom. Vinodol se 1225. godine teritorijalno nalazio u

srednjovjekovnoj banovini Slavoniji, a hrvatsko-ugarski kralj Andrija ll. poklonio ga je

iste godine, Vidu ll. Frankopanu. Krčki knezovi Frankopani potekli su iz mjesta Vrbnik

na otoku Krku, a danas se smatraju jednim od najmoćnijih velikaških obitelji

srednjovjekovne Hrvatske. Frankopani su na području Vindolske knežije izgradili

devet kaštela, čiji su predstavnici potpisali Vinodolski zakonik iz 1288. godine.

Vinodolski zakonik sastavljen je od izabranih ljudi, ali i feudalaca kao "prirodnih

gospodara Vinodola" koji su postavljali razne zahtjeve komisiji koja se sastojala od

42 člana, želeći utvrditi svoje ovlasti u Vinodolu. Vinodolski zakon je najstariji

sačuvani pravni spis na hrvatskom području i pisan je na pergameni. Pergamena je

pisaći materijal koji je bio preteća papiru. Najčešće se izrađivao od kože ovce ili

koze. Pergamena je kao novi pisaći materijal omogućila ilustriranje raznih crteža i

ukrašavanje inicijala. Razvojem tiskarske industrije papir je u potpunosti potisnuo

pergamenu, jer je lakši za obradu, pisanje, a svakako je i puno jeftiniji od

pergamene. Jezik na kojem su zapisani članovi Vindolskog zakonika je hrvatski, što

je znak visokog društvenog i političkog statusa njihovih sastavljača. Prepisivač

Vinodolskog zakona u 16. stoljeću ispisao je par redaka uglatom glagoljicom, a

potom nastavio pisati kurzivnom glagoljicom. Sve u svemu, očito je da je već nakon

nekoliko desetaka godina od uspostave vinodolskog kneštva, propisan i Vinodolski

2

zakonik, a njegov nastanak je reakcija Vinodolaca na pokušaje kneza i biskupa da

društvene odnose u Vinodolu preurede u svoju korist.

2. Vinodolski zakonik 1288.

2.1. Pismo Vinodolskog zakonika

Pismo Vinodolskog zakonika je pergamentni svezak koji ima 28 stranica.

Format listova je 243 x 165 milimetara.1 Danas je pismo restaurirano i nalazi se u

Nacionalnoj i svučilišnoj biblioteci. Ranije je bio uvezen u kartonske korice, a kada je

pismo restaurirano, obnovljen je i uvez te se danas čuva u koži. Bolja pergamena

služila je za misale ili brevijare, a slabija za ostale spise. Zato je danas pergamena

pisma u vrlo lošem stanju. Tekst zauzima 17 strana, dok je 9 strana teksta prazno.

Pismo je ukrašeno jednim velikim inicijalom glagoljskog slova V, dok su drugi inicijali

dosta skromniji. Neke članove opisuju duhoviti crteži na marginama. Rukopis koji je

danas došao do nas, nije original, jer je prijepis pisan kurzivnom glagoljicom,

tj.poslovnim pismom, kakvim se od 14. stoljeća pišu pravni dokumenti, a izvornik je

pisan ustavnim ( liturgijskim) pismom. Josip Bratulić to nam je zorno prikazao u

svojem faksimil-diplomatičkom izdanju Vinodolskog zakonika: "Rukopis Vinodolskog

zakona koji je do nas došao nije original, a ni onaj originalni prijepis kakav je, po

glasu završnih odredbi, bio čuvan u svakom gradu vinodolskom, nego je prijepis iz

XVI. stoljeća. Izvornik je bio pisan ustavnim (liturgijskim) pismom, dok je ovaj prijepis

napisan kurzivnom glagoljicom, tj. poslovnim pismom, kakvim se od XIV. st. pišu

isprave, tj. pravni dokumenti. Prepisivač je nemarno prepisivao predložak, te je na

nekoliko mjesta pogriješio, ali pogrešku nije precrtao ili prebrisao (ostrugao), ili na

koji drugi način na nju upozorio." Vinodolski zakonik sačuvan je u dva prijepisa, a

nama je važniji stariji Novaljski, prepisan u 16. stoljeću kurzivnom glagoljicom.

Kurzivnom glagoljicom pisali su se mnogi hrvatski dokumetni, kao npr. pravni spisi,

matice rođenih, umrlih, vjenčanih, krizmanih i sl. Danas se većina dokumenata koji

su pisani kurzivnom glagoljicom čuva u HAZU (Hrvatkoj akademiji znanosti i

umjetnosti). Antun Mažuranić je 1843. prvi puta prerideo Vinodolski zakonik za tisak i

1 Bratulić, J. 1988. Vinodolski zakon. Faksimil, diplomatičko izdanje, kritički tekst, tumačenje riječi. Zagreb: Globus, Nacionalna i sveučilišna bibioteka Zagreb, JAZU, Pravni fakultet Zagreb

3

to u trećem izdanju "Kola". Sam zakonik preveden je još na francuski, njemački,

engleski, talijanski i ukrajinski. Dok je Josip Bratulić 1988. priredio faksimil-

diplomatičko izdanje s kritičkim tekstom i tumačenjem, te riječnikom. Zrinko Mičetić u

svom predavanju "Nove spoznaje o Vinodolskom zakonu" iznosi da se pogreške

prepisivača ne odnose samo na lapsuse kao što su izostavljanje slova, negacije,

pomoćnih glagola i slično, već da su svi nepravilni, nelogični i nejasni djelovi takvi jer

ih je sam prepisivač učinio takvim svojim pogreškama. Tvrdi da prepisivač uvijek

griješi na isti način pa je relativno lako utvrditi smisao i kako je izgledao originalan

tekst.

2.2. Pogriješke prepisivača Želim nastaviti sa zaključcima Zrinka Mičetića, u kojima nam zorno i na najbolji

način prikazuje same pogriješke prepisivača. Kazuje nam tri zaključka, prvo da je je

prepisivač imao problema sa samim snalaženjem u tekstu, drugo da se ne trudi ili

nije u stanju shvatili što prepisuje, jer nije primjećivao da je pogriješio, a treće da je

prepisivač vrlo nesolidan i čini veliki broj pogriješaka. Jedan od primjera koji navodi

da potvrdi ove zaključke je da na samom početku prepisivanja prepisuje po drugi

puta pet redaka koje je neposredno prije prepisao, što znači da nije u pitanju umor.

Kako bi došao do daljnjih zaključaka analizirao je dvije beznačajne pogriješke

prepisivača koje svi istraživaći prepisuju na isti način : " U sačuvanom primjerku stoji

AKO ROTNIKI, a u predlošku je moralo stajati AKO POROTNIKI. Prepisivač je u

predlošku preskočio s prvonavedenog slova O na drugonavedeno slovo O i na taj

način izostavio slog PO tako da je od POROTNIKI nastalo ROTNIKI " . Drugi

zaključak je da prepisivač nije bio u stanju pročitati, zapamtiti i odjednom zapisati

riječ od 9 slova : " U sačuvanom primjerku stoji ONOGRA GRADA, a u predlošku je

moralo stajati ONOGA GRADA. Prepisivač je najprije preskočio sa slova G u prvoj

riječi na slovo G u drugoj riječi, a zatim sa slova A u drugoj riječi na slovo A u prvoj

riječi " . Sam konačni zaključak Zrinka Mičetića u vezi pogriješaka bio je da je

prepisivač držao prst kod slova koje je prepisivao, ioako mu se i tako bilo teško

snalaziti u samom tekstu. Upravo je to razlog njegovih pogriješaka jer prepisivajući

slovo po slovo nije dobivao predodžbu samog smisla teksta koji prepisuje. Zbog toga

mu se vrlo često događalo da izostavi riječ ili dio teksta. Preuzvišeni biskup Mile

Bogović, kako ga naziva sam Mičetić, a zatim i Margetić2 smatraju da je postojao

22Lujo Margetić

4

predložak po kojem je pisan Vinodolski zakonik i da je "zakonetni tekst", kako ga on

naziva, nekritički prepisan iz predloška na neodgovarajući poziciju. Nadalje, broj

redaka u tekstu izazvao je neku vrstu panike u prepisivaču, jer on sam zna svoje

sposobnosti ili nesposobnosti. Mićetić je, eliminirajući pogrešku jednu za drugom,

došao do zaključka da je postojao oblik Vinodolskog zakona u kojem je svaka

stranica, osim naravno posljednje imala 29 stranica. Vinodolski zakon nije originalno

zapisan na taj način, jer i samo polazište u traženju originalnog izgleda Vinodolskog

zakona treba biti raspored riječi kojima započinje svaka od 76 odredbi. 3

2.3. Motivi sastavljanja Vinodolskog zakonaOd kada su Vinodolom zavladali krčki knezovi, nema izvora koji bi nam ukazali

što se događalo nakon takvog političkog uređenja. Možemo jedino utvrditi da su se

općinari morali naviknuti na novi sustav. Dokument u kojem je sačuvan vinodolski

zakon sastavljen je u obliku isprave s njezinim tipičnim djelovima: protokolom,

tekstom i eshatokolom. U protokolu na prvo mjesto dolazi invokacija, a sa njom i

datiranje u kojoj su označeni : godina, indikacija, mjesec i dan, te godina vladanja

kralja Ladislava. Dalje se nabrajaju tadašnji vladajući knezovi. U samoj naraciji, koja

slijedi nakon protokola piše se kako je uopće došlo do sastavljanja zakona. Iz

naracije dalje teče sam tekst zakona. Na kraju estakohola spominje se mjesto

izdanja, uz pozivanje na uvodnu formulu datiranja. No, upravo u naraciji saznajemo

koje motive navode sami sastavljači kao odlučne za izradu Vinodolskog zakona.

Većina članaka koja se nalazila u zakonu sastavljena je na temelju drugih naroda koji

su poštivale takve običaje. U naraciji se pripovijeda kako su se u Novom sastali

crkveni i svjetovni ljudi, kako bi zapisali stare običaje kojih su se držali njihovi preci.

Članovi povjerenstva birali su se tak da je svaka općina odabrala svoj izaslanika.

Razlog da se sastavi Vinodolski zakon bio je krajnje jednostavan, željeli su da

nestanu sve zablude u vezi običaja koje su poštivali njihovi preci. Po zanimanju,

izaslanici su bili: jedan dvornik, jedan arhiprvad, jedan prvad, pet plovana, pet

popova, dakle dvanaest crkvenih ljudi; devet satnika, iz svakoga grada po jedan, dva

suca i na kraju dvanaest drugih ljudi kmetova i obrtnika. Tako sastavljena komisija

popisala je sve zakone. 4

3 Mičetić, Z. Nove spoznaje o Vinodolskom zakonu: predavanje u Društvu prijatelja glagoljice u Zagrebu 2011.

4 Dr. Kostrenić, M. Vinodolski zakon, primljeno u sjednici razreda filozofičko-juridičkoga 11.siječnja 1921.

5

2.4. Članovi Vinodolskog zakonaPrema onome što nam govori Vinodolski zakon, on se uglavnom sastoji od

običajnog prava, koji je narod sastavio da bi se riješio svih zabluda i sumnji u

narodno pravo. Kako bi se to ostvarilo sastavljeno je povjerenstvo koje je popisivalo

te stare običaje i prava, a njihov rad sačuvan je u ovom spomeniku. Najveća pažnja u

članovima posvećuje se visinama globe, jer je to bilo u krajnjem interesu kneževa,

kojima je na kraju krajeva ta globa išla u blagajnu. Manje interesa su kneževi imali u

civilnom pravu, zato u Vinodolskom zakonu nalazimo tek jedan civilni članak. Prvi

članak koji govori o pravu kneza na globu od 40 soldina je vrlo dobro poznati čl. 25. u

kojem se govori o tučnjavi, ranjavanju i slično, među odabranim članovima gradskih

vijeća. U spomenutom članku govori se o tome da će knez dobiti globu ako se

kmetovi potuku ( koji su ionako bili članovi gradskih vijeća). Krivac tada plaća knezu

spomenutu globu, a onaj koji bude pretučen dobiva 2 brava ter likariju. No međutim,

sami Vinodolci žele da se njihovi kmetovi i općinski službenici izjednače pred knezom

po globama. Kako nam Nada Klaić u svojem radu Vinodol iznosi, za nas su neobično

važni članci 29-31, jer nam odmah pokazuju razliku između kneževih činovnika i

njegove "obitelji" uopće i općinskih činovnika kad je netko od njih ubijen. Zato je u 29.

čl. zaključeno: ako je ubijen potknežin ili netko "od slug od obiteli kućne gospodina

kneza", ili kad je ubijen njegov perman, a krivac, odnosno ubojica, pobjegne i ne

može ga se uhvatiti, tada je knezu dopušteno da sam odredi visinu vražbe "zverh

plemene zlotvorca". Klaić nadalje iznosi da je vrlo karakteristično da prema čl. 31.

knez nema pravo ni na kakvu odštetu tada kad je ubijen "niki kmet ili od roda kmet",

dakle član općinskog vijeća. Tada krivac plaća globu ili osud 100 libara rođacima

ubijenoga i općini onoga grada u kojem je kmet ubijen 2 libre. Prema tome, članci

Vinodolskog zakona potvrđuju da su knez i njegovi činovnici i općina sa svojim

magistratom potpuno odjeljena politička tijela. Općina se ne smije miješati u kneževe

poslove, ali ni ona knezu ne dopušta da rješava pitanje ubojstva njezinih ljudi.

Dakako, sve nam je to dokaz da je uvođenjem kneštva u Vinodol donijelo velike

promijene kod samih općinara.5 Silovanje žena jedan je od zakona koji se najstrože

kažnjavao u Vinodolskom zakonu. Kazna je bila novčana i iznosila je 50 libri ( nešto

manje od 25 dukata, a za taj iznos se moglo kupiti 7-8 ovaca ) . Prema zakonu

počinitelj je i knezu i žrtvi morao platiti istu visinu globe ( sveukupno 100 libri ) osim

5 Klaić, N. VINODOL,OD ANTIČKIH VREMENA DO KNEZOVA KRČKIH I VONODOLSKOG ZAKONA, PAZIN - RIJEKA 1988.

6

ako se sa silovanom ženom nebi nagodio na drugi način. To je uvjetovalo da se

njome oženi, ukoliko ona na to pristane. Ukoliko nije bilo očevidaca tog zlodjela,

silovana žena bi morala prisegnuti na evanđelje kako bi potvrdila da je nad njom

učinjeno nasilje i tko ga je počinio, a vjerodostojnost njene isprave su morale

potvrditi 24 ženske osobe. Usmena obmana, velikom većinom psovka, kažnjavala se

globom od 2 libre kako knezu tako i oštećeniku. Ova kazna je jednako vrijedila i za

muškarce i za žene, što nam ukazuje ravnopravnost među oba spola. Za dokazivanje

uvrede bilo je potrebno imati barem jednog svjedoka, ako događaju nije nazočilo više

svjedoka. Nadalje, prema vinodolskom običaju, hovrlicu su nosile žene koje su bile

udane. Ako bi tko ženi s glave zbacio hovrlicu, javno bi okaljao njenu čast. Zakon je

propisivao razliku u visini globe prema spolu počinitelja. Muški počinitelj je trebao

platiti 50 libara, od toga su 2 libre išle knezu, a sve ostalo ženi kojoj je povrijeđena

čast. Počiniteljica je pak trebala platiti 2 libre knezu, dok je osramoćena žena

dobivala dvije ovce vrijednosti 3-4 dukata. Tražilo se također, da ovaj čin potvrde dva

dobra muška ili ženska svjedoka. Ako ih nije bilo, počinitelji su sami sa sebe mogli

sprati krivnju prisegom da nisu učinili ono što im se stavlja na teret. U jednom članku

Vinodolski se zakon posebno bavio vračarom. Te su žene pripremale svakojake

ljekove i pripravke od koji je uvijek postojala opasnost da se netko otruje ili strada.

Kada bi prvi put bila uhvaćena u zlodjelu, koje je bilo vjerodostojno svjedočanstvima,

plačala bi vrlo visoku kaznu od 100 libri ili 45 dukata. Ukoliko tu globu nije mogla

podmiriti, kažnjavala se spaljivanjem. Jednako bi se kažnjavao i muškarac koji bi bio

uhvaćen, pa to dodatno uvjetuje ravnopravnost među spolovima. 6

3. Tekst Vinodolskog zakonaVь ime B(o) žie, amen. Let g(ospod)nih 128[8], indicio pravo 

dan 6 miseca jenvara. 

Vь vrěme krala Ladislava preslavnoga kra- 

la ugrskoga kralestva nega leto 6 na deset[e]. 

Va vrime ubo velikih muži gospode Fedri- 

6 Bratulić, J. 1988. Vinodolski zakon. Faksimil, diplomatičko izdanje, kritički tekst, tumačenje riječi. Zagreb: Globus, Nacionalna i sveučilišna bibioteka Zagreb, JAZU, Pravni fakultet Zagreb

7

ga, Ivana, Levnarda, Duima, Bartola i Vida, 

krčkih, vinodolskih i modruških knezi. 

Zač dole kr[at] videći ludi ki bludeći 

svoih stariih [i i]skušenih zakon zato ubo edin 

po edinom i [vsi] ludi vinodolski želeći 

one stare d[obre z]akone shraniti e na puni ke 

nih prvi v[sag]da su [shra]neni neurěeni. 

Skupiše se vs[i] na kup [tako] crikveni tako pri- 

prošći ludi svršeněm [iměju]ć zdrave svet 

u Novom gradu pred obrazom [t]oga istoga kneza 

Leonarda zgora imenovana i sbraše se od vsakoga 

grada vinodolskoga ne vse st[a]riiši na vkup 

na ke viahu da se bole spominahu v zakonih 

svoih otac i od svoih ded ča bihu slišali 

i nim narediše i ukazaše tesnim zakonom da bi vse 

dobre stare iskušane zakone u Vinodol činiti 

položiti v pisma od kih bi se mogli spomenuti 

ili slišati od svoih otac i ded zgora rečenih 

tako od sada naprid mogu se uleći bluenja te 

riči i nih dětce vrime ko pride da nimaju primis- 

alě v tih zakonih. Ki ubo buduć izbrani na to 

od tih istih ludi vinodolskih z Novoga grada 

črna, dvornik vsega Vinodola i od knezi zgora reče- 

nih <tako od sada naprid mogu se uleći blueně 

te riči i nih dica vrime ko pride da nimaju primisalě 

v tih zakonih. Ki ubo buduć zbrani na to od tih is- 

tih ludi vinodolskih z Novoga grada črna dvornik 

vsega Vinodola i od knezi gore rečenih> Petar plo- 

van i Vlkona Pribohna satnik, Janac Saražin, 

Bogdan Vlčinić. Z Ledenic Ratko prvad i Ra- 

doslav popove, Dobroša satnik. Iz Bribira Drago- 

slav arhiprvad i Bogdan pop, Zlonomer satnik. Juril- 

av Gradenić. Z Grižan Luban i Petar popovi, 

Domian satnik, Dunat i Dragolub i Vidomir 

8

Vlčić. Iz Drivenika Dragolub satnik i Mikula 

Dragolub i Pribinig. A iz Hrilina Raden plovan 

i Ivanac satnik, živina sudac i Kliman Nedal. 

Iz Bakra Krstiha plovan i Grubina pop, Ivan sat- 

nik, Derga Vlčina i Nedrag. Iz Crsata Vazmi- 

na plovan i Nedrag satnik, Dominik sudac i Vieka. 

Iz Grobnika Kirin plovan i Slavan satnik i Dom- 

ian Kinović, Paval i Slavina Vukodržić 

i ti vsi pisani na vkup skupleni od vole općin- 

ske i edinim pristanem i nareenjem sabranim vse 

općini vinodolske ke budu zdola pisane vola 

ke su slišali od svoih stariih. 

(čl. 1) Najprvo da ako ka od crikav općinskih z Vinodola 

imaju se kerstiti vola ih bude kerstiti g(ospo)d(i)n 

biskup v koi biskupii e crikav rečena nima 

imiti od keršćenja rečenoga neveće vernez benet- 

ačkih soldini 40 tr 1 obed tr 1 večeru a na- 

vlašćno od onih ki učine tu crikav kerstiti. Žakan 

ubo ki za biskupom stoi v toi istoj crikvi zov- 

e se hrvatski malik a vlaški macarol 

ima za to isto posvećenje dobiti samo bolanča 

15 sitnoga mletačkoga novca. (...) 

(čl. 72) I nadalje zastupnik nije vjerdostojan u parnici, ako ne bi 

bio zaprisegnut, osim ako bi bio poslan od dvora, a tog se zastupnika zove 

hrvatski arsal. (...)7

4. ZaključakVindolski zakon sastavljen je 6.siječnja 1288. godine, a iz teksta smo razaznali

da je sačuvan u prijepisu iz 16. stoljeća. Prijepis je pisan kurzivnom glagoljicom na

hrvatskom jeziku. Ovo i je najstariji pisani pravni spis na hrvatskom jeziku. Isti spis u

kojem se prvi put hrvatski spominje kao službeni jezik. Spis je pisan zbog vrlo

jednostavnog razloga. Feudalci su se našli u "problemu" kada je Vinodol pripao pod

7 Margetić, L. Vinodolski zakon, Rijeka 1998.

9

kneževo vlasništvo. Zašto im to nije pasalo i kako je zapravo teklo vrijeme same

kneževe vlasti nije nam poznato iz nijednih spisa ili literature. Znamo jedno, željeli su

zapisati sve običaje, prava i kazne kako bi taj sustav što bolje funkcionirao. Kako se

spis u najvećem dijelu tiče običajnog prava, poznato nam je da je knez i sam želio

mir u svom posjedu. Kazne koje su se prepisivale bile su vrlo visoke za to vrijeme, a

većina globe koju su plaćali išla je u kneževu blagajnu. Uz potpunu sigurnost

možemo utvrditi da je samo povjerenstvo sastavljeno 42 člana iz devet vinolodolskih

općina, imalo u vidu zaštitu samih vinodolaca i njihovih prava. Složenost i

kompleksnost samog vinodolskog zakona nisu još do kraja istaženi, pa će na njemu

morati radite mnoge buduće generacije mladih povjesničara. Ovaj dokument vrlo

nam je važan za samo proučavanje povijesti i život feudalca u Hrvatskoj, a sama

činjenica da je sastavljen na narodnom jeziku svrstava ga u važne hrvatske

spomenike.

5. Literatura1. Babić, Finka, Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb, 1994.

2. Barić, E. , Hrvatska gramatika, Zagreb 1995.

10

3. Bratulić, J. , Vinodolski zakon. Faksimil, diplomatičko izdanje, kritički tekst,

tumačenje riječi. Zagreb: Globus, Nacionalna i sveučilišna bibioteka Zagreb, JAZU,

Pravni fakultet Zagreb , 1988.

4. Dr. Kostrenić, M. Vinodolski zakon, primljeno u sjednici razreda filozofičko-

juridičkoga 11.siječnja 1921.

5. Hercigonja, E. Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, Zagreb, 2009

6. Klaić, N., Vinodol , od antičkih vremena do knezova krčkih i vinodolskog zakona,

Pazin - Rijeka, 1988.

7. Margetić, L. Vinodolski zakon, Rijeka, 1998.

8. Mičetić, Z. Nove spoznaje o Vinodolskom zakonu: predavanje u Društvu prijatelja

glagoljice u Zagrebu 2011.

.

11