AUSTRIJSKI GRADANSKI ZAKONIK (OGZ)

http://www.advokatprnjavorac.com

AUSTRIJSKI GRAANSKI ZAKONIK

Austrijski graanski zakonik je proglaen 1. juna 1811 u Beu pod naslovom Allgemeines Burgerliches Gesetzbuch fr die deutschen Erblnder (Opi graanski zakonik za njemake nasljednje teritorije), poznat po skraenici ABGB. Austrijski opi graanski zakonik (Justizgesetzsammlung, br. 1-6/1811), objava od 1.6.1811, na snazi od 1.1.1812. Izvorni naziv zakona: "Allgemeines brgerliches Gesetzbuch fr die gesammten Deutschen Erblnder der Oesterreichischen Monarchie"

Austrijski graanski zakonik (AGZ) predstavlja kodifikaciju privatnog prava koja slijedi sistem Institucija. Brojao je 1502 lana.

prvi dio zakonika govori o licima; o pravnoj sposobnosti, enidbenog prava, odnosa meu roditeljima i djecom i tutorstvom.

drugi dio govori o stvarima; vrste stvari, realna i personalna prava na stvari. u realna spadaju: posjed, vlasnitvo, zalog, slunost. u personalna prava spadaju ugovori i pravno naknade tete.

Prva novela - 1914. godine; druga novela - 1915. godine; trea novela - 1916. Godine Ovaj zakonik je bio primjenjivan u zemljama Austro-Ugarske monarhije; odnosila se na Lihtentajn, Maarsku, Hrvatsku, Slavoniju, Vojvodinu i Banat te na dananje dijelove Rumunije. U Bosni i Hercegovini je Zakonik u vrijeme austro-ugarske uprave imao znaaj pomonog pravnog izvora.

Dva su izvora AGZ-a; to su rimsko i prirodno pravo. Zakonik sadrajno predstavlja njihovu kombinaciju. Rimsko pravo je bilo historijsko naslijee njemakih zemalja dok je uenje prirodnog prava bilo rezultat intelektualnog razvoja vrope iz doba prosvjetiteljstva. Zakonik ne slijedi uenje prirodnog prava po kome je saglasnost volja dovoljna da prenese vlasnitvo, nego zahtijeva neke vanjske forme prenosa.


UVOD O ZAKONIMA GRAANSKIM UOPE

Pojam prava graanskoga

lan. 1.

Skup zakona, koji ustanovljuju posebnika prava i dunosti stanovnika drave meu sobom, ini pravo graansko u istoj dravi. lan. 2.

im je zakon oglaen kao to treba, nitko se ne moe tim izgovarati, da mu nije poznat. Poetak moi zakona

lan. 3.

Mo zakona i pravne posljedice, koje ishode od njega, poinju odmah kako je oglaen; ve ako je u istom oglaenom zakonu poetak moi njegove postavljen na kasnije vrijeme. Opseg zakona

lan. 4.

Zakoni graanski obvezuju sve dravljane onih zemalja, za koje su oglaeni. Dravljani ostaju podlonin tim zakonima i u djelanjima i poslovima, koje ine izvan drave, ukoliko je ograniena po istim zakonima osobna njihova sposobnost poduzimati ih, i ukoliko reena djelanja i poslovi imadu izvest pravne posljedice i u ovim zemljama. Koliko su tuinci vezani za te zakone, odreuje se u slijedeem poglavlju. lan. 5.

Mo zakona ne protee se nazad; zato ne padaju oni na prijanja djelovanja i na prava otprije steena. Tumaenje

lan. 6.

Kad se zakon na to uporavljiva (poziva), nije doputeno inae tumaiti ga nego li donosi vlastito znaenje rijei u njihovu savezu i jasna namisao zakonodavca. lan. 7.

Ako se pravni sluaj ne da presuditi ni po rijeima ni po smislu naravskomu zakona, imat e se obzir


na spodobne sluajeve, koji su u zakonima odreeno presueni. Ako pravni sluaj ostane sa svim tim dvojben, valja ga s obzirom na okolnosti briljivo sabrane i zrelo rasuene presudili po naelima prava naravskoga.

lan. 8.

Samo zakonotvorcu pristoji vlast tumaiti zakon na nain, koji svakoga jednako obvezuje. Takvo tumaenje ima se uporaviti na sve pravne sluajeve, koji se jo imadu presuditi, samo ako zakonotvorac ne prida, da se tumaenje njegovo nema uporaviti na presudu takvih pravnih sluajeva, koji imaju za predmet djelanja zapoeta i prava iskana prije istoga tumaenja. Trajanje zakona

lan. 9.

Zakoni imaju dotle svoju mo, dokle ih zakonotvorac ne preinai ili izrijekom ne ukine. Druge vrste propisa, kao a) obiaji

lan. 10.

Na obiaje moe se imati obzir samo u onim sluajevima, gdje se zakon na njih poziva. b) pokrajinske ustanove

lan. 11.

Samo one ustanove pojedinih pokrajina i zemaljskih kotara imaju mo zakona, koje zakonotvorac poslije oglasa ovog zakonika izrijekom potvrdi.

c) sudake izreke

lan. 12.

Naredbe izdane u pojedinim sluajevima i presude izreene po sudovima u osobitim parnicama nemaju nikad moi zakona, i ne mogu se protegnuti na druge sluajeve ili na druge osobe. d) povlastice

lan. 13.

Povlastice i osoboenja dana pojedinim osobama ili cijelim zborovima prosuuju se kao svako drugo pravo, ukoliko uredbe politike ne sadravaju osobitog odreenja u tom. Glavno razdjeljenje prava graanskoga

lan. 14.


Propisi zakonika graanskoga obuhvaaju pravo osoba, pravo na stvari i ustanovljenja, koja su ovim pravima opa. DIO PRVI O PRAVU OSOBA

Poglavlje prvo O pravima, koja se tiu osobnih vlastitosti (svojstava) i odnoenja

Prava osoba

lan. 15.

Neka prava osoba licu se osobnih vlastitosti i odnoenja, a neka imaju temelj u odnoenju porodice.

I. Iz znaaja osobnosti - prava priroena

lan. 16.

Svaki ovjek ima priroenih prava, koja se poznaju samim razumom, i zato se on kao osoba ima smatrati. Ropstvo ili nevoljnitvo i izvravanje kakve vlasti, koja se na to odnosi, nije doputeno u ovim dravama.

Pravna predmjeva o njima

lan. 17.

to se slae sa priroenim naravnim pravima, dri se, da postoji dotle, dok se ne dokae zakonito ogranienje tih prava. Prava steciva

lan. 18.

Svatko je pod uvjetima, koje zakoni propisuju, sposoban stei prava. Traenje prava

lan. 19.

Tko misli, da je uvrijeen u svom pravu, prosto mu je tuiti se oblasti po zakonima ustanovljenoj. Tko mimoiavi oblast sam sebi sudi ili tko prijee granice pravedne obrane, taj je za to odgovoran. lan. 20.

I takve pravne poslove, koji se tiu dravnog vladara, a spadaju na njegovu vlasnost posebniku, ili


na naine steenja utemeljene u pravu graanskom, sudit e sudovi po zakonima. II. Prava osoba po godinama ili nedostatku razuma

lan. 21.

Oni, koji nemajui potpunih godina, ili ne budui u svoj pameti, ili radi drugih uzroka nisu sposobni skrbiti se sami kao to treba o svojim poslovima, stoje pod osobitom zatitom zakona. To su: djeca, koja sedmu; nedorasli, koji etrnaestu; maloljetnici, koji dvadesetetvrtu godinu ivota svojega nisu navrili; dalje bijesni, koji su sasvim lieni razuma, ili bar ne mogu poznati posljedice svojih djelanja; i oni takoer, kojima je sudac kao proglaenima razmetnicima zabranio, da upravljaju nadalje svojom imovinom (imetkom); najposlije nepritomni i opine. lan. 22.

I sama neroena djeca imaju od asa, kad su se zaela, pravo na zatitu zakona. Ukoliko se radi o njihovim vlastitim pravima, a ne o pravima treega, smatraju se ona kao roena; dijete pak roeno mrtvo dri se, glede prava, koja su mu priuzdrana za sluaj smrti kao da nikad nije bilo zaeto. lan. 23.

Kada je dvojba, da li se dijete rodilo ivo ili mrtvo, uzima se prvo. Tko protivno tvrdi, mora to dokazati.

III. Po nepritomnosti

lan. 24.

Van snage zbog bespredmetnosti.

lan. 25.

Kada je dvojba, koja je od dvije ili vie pokojnih osoba prije preminula, mora onaj, koji tvrdi da se smrt jednoga prije dogodila nego drugoga, to dokazati; ako on to dokazati ne moe, uzima se da su svi u isto doba umrli, i o prenosu prava s jednoga na drugoga govoriti se ne moe.

IV. Po moralnoj osobi

lan. 26.

Prava lanova kojeg doputenog drutva meu sobom ustanovljuju se pogodbom ili svrhom i osobitim propisima, koji postoje za ta drutva. Prema drugim osobama uivaju doputena drutva redovito ista prava, koja uiva pojedina osoba. Drutva nedoputena kao takva nemaju nikakva prava ni prema lanovima ni prema drugima i nisu sposobna stei prava. A drutva nedoputena jesu ona, koja su po zakonima politikim posebno zabranjena, ili koja se oito opiru sigurnosti, javnom redu ili dobrim obiajima.


lan. 27.

Ukoliko su opine za svoja prava podlone osobitom staranju javne uprave, sadrava se u zakonima politikim. V. Po dravljanstvu

28-32. Izostavljeni kao bespredmetni.

Prava tuinaca

lan. 33.

Tuinci imaju uope jednaka graanska prava i obveze kao i tuzemci ako se za uivanje tih prava ne trai izrijekom vlastitost dravljanina. Takoer moraju tuinci, ako e jednako pravo da uivaju s tuzemcima, dokazati u dvojbenim sluajevima, da i drava u koju spadaju, postupa u pravu, o kojem je govor, s dravljanima austrijanskim kao sa svojima vlastitima.

lan. 34.

Sposobnost osobna tuinca poduzimati pravne poslove prosuuje se uope po zakonima mjesta, po kojima tuinac po svojem prebivalitu, ili ako nema pravog prebivalita, po svojem roenju kao podanik stoji; samo ako za pojedine sluajeve u zakonu nije drugo to nareeno. lan. 35.

Ako inozemac poduzme u ovoj dravi kakav posao, kojim on daje prava drugim osobama, a ove zamjenito ne obvezuje, ovakav posao sudi se ili po ovom zakonu, ili pak po zakonu, pod kojim tuinac stoji kao podanik; u koliko jedan ili drugi zakon valjanost posla najvema potpomae. lan. 36.

Ako inozemac u ovoj dravi sklopi s kojim dravljaninom posao, koji zamjenito obvezuje obadvije strane, ima se prosuditi bez iznimke po ovom zakoniku: ako li ga uini s inozemcem, prosudit e se po istom zakoniku samo onda, ako se ne dokae, da se pri sklapanju posla gledalo na drugo pravo.

lan. 37.

Ako inozemci u zemlji inostranoj poduzimaju pravne poslove s inozemcima ili s podanicima ove drave, imaju se poslovi ti prosuivati po zakonima onog mjesta, gdje je posao sklopljen, samo ako pri sklapanju nije bilo oito uzeto za temelj drugo pravo i da se ne opire propis sadran u l. 4. lan. 38.

Propis izostavljen kao bespredmetan.

Pravo osoba po bogotovju


lan. 39.

Razlika bogotovja nema nikakva upliva na prava posebnika, ve ukoliko to zakoni za neke predmete osobito nareuju. VII. Po porodici, rodbini i tazbini (prijateljstvu)

lan. 40.

Pod porodicom razumijevaju se praroditelji sa svim svojim potomcima. Veza meu ovim osobama zove se rodbina (rod); a veza koja postoji meu jednim zakonitim drugom i srodnicima drugog zakonitog druga, imenuje se tazbina (prijateljstvo).

lan. 41.

Koljena rodbine meu dvije osobe odreuju se po broju poroda, po kojima u pravoj lozi jedna izlazi iz druge, a u pobonoj lozi obadvije ishode od najblieg svoga zajednikoga stabla. U kojoj lozi i u kojem koljenu je tko s jednim zakonitim drugom u rodbini, u istoj je lozi i u istom koljenu s drugim zakonitim drugom u tazbini.

lan. 42.

Pod imenom roditelja razumijevaju se redovito bez razlike koljena svi srodnici u lozi uzlaznoj; a pod imenom djece svi srodnici u nizlaznoj lozi.

lan. 43.

Zbog bespredmetnosti propis je izostavljen.

VIII. Zatita imena

lan. 43.

Ako se kome osporava pravo da se slui svojim imenom ili da mu se nanosi teta neovlatenom upotrebom njegovog imena (posebnog imena), moe on tubom traiti proputanje, a ako postoji krivnja, naknadu tete.

Poglavlje drugo O enidbenom pravu

44 - 136. Stavljeni van snage radi bespredmetnosti. Pravila o branim odnosima izdvojena su iz podruja graanskog prava.

Poglavlje tree O pravima roditelja i djece


137 - 186. Propisi stavljeni van snage. Izdvojeni iz podruja graanskog prava. Poglavlje etvrto O tutorstvu i skrbnitvu

187 - 284. Propisi stavljeni van snage. Pravila o starateljstvu izdvojena su iz podruja graanskog prava. DIO DRUGI O PRAVU NA STVARI

O stvarima i njihovom pravnom razdjeljenju

Pojam o stvarima u pravnom smislu

lan. 285.

togod je razlino od osobe i ljudima slui za porabu, zove se stvar u smislu pravnom. Razdjeljenje stvari po razlinosti onoga ije su

lan. 286.

Stvari, koje se nalaze u okruju drave, ili su dobro dravno ili dobro posebniko. Posljednje je pojedinih ili moralnih osoba, manjih drutava ili cijelih opina. Stvari niije, javno dobro i dravna imovina

lan. 287.

Stvari niije zovu se one koje svi dravljani mogu prisvojiti. One stvari pak, koje su im dozvoljene samo na porabu kao: ceste, velike i male rijeke, luke i obale morske zovu se openo ili javno dobro. to je odreeno da se zadovolji potrebama drave kao: pravo kovati novce, pravo potarsko i druga prava kraljevska, dobra komorska, rudnici, solane, danci (porezi) i carine, imenuju se dravna imovina.

Dobro opine; imovina opine

lan. 288.

Na isti nain dobro opine ine one stvari koje po ustavu zemaljskom slue na porabu svakome lanu kakve opine; a imovinu opine ine one stvari od kojih su dohoci odreeni, da se namiruju trokovi opinski. lan. 289.


Pravilo iz ovog propisa ostalo je bespredmetno.

Opi propis u obziru tih razliitih vrsta dobara

lan. 290.

Pravila iz ovog propisa su bespredmetna.

Razdjeljenje stvari po razlici njihove kakvoe

lan. 291.

Stvari po njihovoj razlinoj kakvoi razdjeljuju se: na tjelesne i netjelesne; na pokretne i nepokretne; na potrone i nepotrone; na procjenjive i neprocjenjive.

Stvari tjelesne i netjelesne

lan. 292.

Stvari tjelesne jesu one koje u osjetila spadaju; inae zovu se netjelesne; na pr. pravo lov loviti, ribu loviti i sva ina prava.

Pokretne i nepokretne

lan. 293.

Stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne pokvari supstanca jesu pokretne; inae su nepokretne . Stvari koje su po sebi pokretne, dre se u smislu pravnom da su nepokretne, ako su po zakonu ili po odreenju vlasnika pripadnost kakve stvari nepokretne. Pripadnost uope

lan. 294.

Pod pripadnou se razumijeva ono to se sa stvari stavlja u neposredni savez. Amo spada ne samo prirataj stvari, dok se god ne rastavi od nje; nego i stvari pobone, bez kojih se glavna stvar upotrijebiti ne moe, ili koje su po zakonu ili vlasniku odreene na stalnu porabu stvari glavne. Osobito kod zemljita i ribnjaka

lan. 295.

Trava, stabla, plodovi i sve stvari porabne, koje zemlja raa na svojem povrju, ostaju dotle nepokretna imovina, dok nisu rastavljena od zemljita i poda. I same ribe u ribnjaku, i divlja u umi, postaju onda tekar dobro pokretno, kad su ribe ulovljene i divlja uhvaena ili ubijena.


lan. 296.

ito, drva, krma, i svi ostali premda ve sabrani proizvodi, kao i sva ivina, i svi teaki alati (orua) i sve sprave spadajue na zemljite, dre se utoliko da su stvari nepokretne, ukoliko su potrebne da se produi uredno opravljanje gospodarstva.

I kod zgrada

lan. 297.

Tako isto spadaju meu stvari nepokretne one stvari koje se grade na zemljitu i podu u toj mjeri, da na njemu svagda ostanu, kao: kue i druge zgrade s prostorom od zraka, koji je nad zemljitem u potezu (liniji) okomitog pravca: dalje, ne samo to je u zemlju sabijeno, uzidano, priudareno i pribijeno sa avlima, kao: kotlovi pivarski i rakidinski, i uzdane spreme, nego i one stvari, koje su odreene za stalnu porabu kakve cjelosti, kao vedrice bunarske, konopi, lanci, sprave, im se gasi vatra, i time spodobne.

Maine

lan. 297a.

Kad se sa nepokretnom stvari poveu maine, ne smatraju se one za pripadnost, ako se pristankom vlasnika nepokretnosti zabiljei u javnoj knjizi, da su maine vlasnitvo drugoga.

Ako se one namjeste kao zamjena umjesto takvih maina, koje su se imale smatrati kao pripadnost, potreban je i za ovu zabiljebu pristanak knjinih ovlatenika, upisanih od prije. Zabiljeba gubi uinak po isteku 5 godina od upisa; steajnim ili pri nudnodrabenim postupkom teenje roka se zaustavlja.

Prava imaju se smatrati kao stvari pokretne

lan. 298.

Prava broje se meu stvari pokretne, ako nisu skopana s posjedom stvari nepokretne, ili ako nisu ustavom pokrajinskim proglaene za stvar nepokretnu.

I potraivanja predbiljeena

lan. 299.

Potraivanja ne pretvaraju se u nepokretnu imovinu radi toga, to su osigurana na dobro nepokretno.

Po kojima zakonima prosuuju se stvari nepokretne, a po kojima stvari pokretne

lan. 300.


Stvari nepokretne podlone su zakonima onoga kotara, u koojem lee; a sve ostale stvari stoje sa osobom svojega vlasnika pod jednakim zakonima.

Stvari potrone i nepotrone

lan. 301.

Stvari potrone zovu se one, koje donose obiajnu korist samo kada se razrue ili potroe; a one, koje su protivne naravi, zovu se nepotrone.

Ukupnost stvari (universitas rerum)

lan. 302.

Skup vie posebnih stvari, koje se obiavaju smatrati kao jedna stvar, i znamenovati imenom zajednikim, ini jednu ukupnu stvar, i smatra se kao cijelost. Procjenjive i neprocjenjive

lan. 303.

Stvari procjenjive jesu one, kojih se vrijednost moe ustanoviti u prometu prispodabljajui ih s inim stvarima; amo spadaju i slube, radnje, koje se ine rukama i glavom. Stvari nasuprot, kojih se vrijednost ne moe ustanoviti po nikakvu prispodabljanju s inim stvarima, koje su u prometu, zovu se neprocjenjive.

Mjerilo procjene sudske

lan. 304.

Vrijednost odreena kakve stvari, zove se cijena njezina. Ako koju stvar sud ima cijeniti, procjena ima se uiniti po odreenoj nekoj sumi novca. Cijena uredna i izvanredna

lan. 305.

Ako se stvar procjenjuje po koristi, koju ona gledajui na vrijeme i na mjesto, obiajno i openito donosi, cijena je uredna (redovna) i obiajna; ali ako se gleda na osobita odnoenja, i na posebnu u sluajnim svojstvima stvari utemeljenu naklonost one osobe, kojoj se vrijednost ima naknaditi, tad nastaje cijena izvanredna.

Kad se cijena u sudskim procjenama ima uzeti za pravilo

lan. 306.


U svim sluajevima, gdje nita drugo nije ugovoreno, niti zakonom nareeno; uzima se, kada se procjenjuje koja stvar, za pravilo cijena obiajna. Pojmovi o pravima stvarnim i osobnim na stvari

lan. 307.

Prava, koja osobi kakvoj pripadaju na koju stvar, ne gledajui na nekoje osobe, zovu se prava stvarna. Prava, koja na kakvu stvar samo suprot nekojim osobama ishode neposredno iz zakona, ili iz kojega obveznog djelanja, zovu se prava osobna na stvari.

lan. 308.

Prava stvarna na stvari jesu: pravo posjeda, vlasnosti, zaloga, slunosti i pravo nasljedstva.

PRVI RAZDIO PRAVA NA STVARI O STVARNIM PRAVIMA

Poglavlje prvo O POSJEDU

Dralac. Posjednik

lan. 309.

Tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili dranju, zove se njezin dralac. Ako dralac koje stvari ima volju zadrat je kao svoju, tad je njezin posjednik.

Steenje posjeda

lan. 310.

Osobe liene pameti, nisu po sebi sposobne zadobiti posjed. Takve osobe zastupa tutor ili skrbnik. Nedorasli, koji su navrili godine djetinjstva, mogu sami sobom posjesti stvar (u posjed uzeti).

Predmeti posjeda

lan. 311.

Mogu se posjesti sve tjelesne i netjelesne stvari, koje su predmet prometa pravnog.

Naini zadobiti posjed

lan. 312.

Tjelesne pokretne stvari uzimaju se u posjed fizikim uzeem, odnoenjem ili uvanjem a


nepokretne nastupom, omeaenjem, ograenjem, obiljeenjem ili obraenjem. U posjed stvari netjelesnih ili prava dolazi se, kada se tko slui njima u svoje ime.

Osobito o pravu tvrdeem, nijekajuem ili zabranjujuem

lan. 313.

Slui se tko pravom, ako on od drugoga ite to kao dunost, i ovaj mu to ini; dalje, ako se tko slui na svoju korist tuom stvari s doputenjem onoga ija je: najposlije, ako tko po tuoj zabrani propusti to, to bi inae uiniti imao pravo. Neposredni i posredni nain zadobiti posjed

lan. 314.

Posjed prava i stvari tjelesnih zadobiva se ili neposredno, kada se zauzmu prava i stvari koje nisu niije: ili posredno kada se zauzme kakvo pravo ili tua kakva stvar. Opseg steenja

lan. 315.

Neposrednim i posrednim samovlasnim uzeem posjeda, uzima se u posjed samo toliko, koliko se doista uzelo, nastupilo, upotrebilo, obiljeilo ili sauvalo; a posrednim uzeem posjeda, ako dralac u svoje ili tue ime ustupa koje pravo ili stvar, zadobiva se sve ono to je prijanji dralac imao i predao s razgovjetnim znacima, bez da je potrebno, da se svaki dio cijele stvari primi napose.

Posjed zakonit i nezakonit

lan. 316.

Posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu (Titel): to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se to stei moe. Inae zove se nezakonit. Glavni naslov posjeda zakonitog

lan. 317.

Kod stvari, koje nisu niije, naslov se osniva u priroenoj slobodi raditi ono, ime se ne vrijeaju tua prava: kod inih stvari naslov se osniva u volji prijanjeg posjednika, ili u izreci suevoj, ili najposlije u zakonu, kojim se daje kome pravo na posjed.

Dralac nema jo nikakva naslova

lan. 318.

Tko stvar kakvu ne dri u svoje nego tue ime, taj nema jo nikakva naslova, da stvar uzme u


posjed.

Ne moe ga zadobiti samovlasno

lan. 319.

Dralac koje stvari nema prava promijeniti samovlasno temelj, po kojem dri istu stvar i time prisvajati sebi naslov: ali tko je dotada stvar u vlastito ime zakonito posjedovao, moe pravo posjeda ustupiti drugome i u budue drati je u njegovo ime Uinak samoga naslova

lan. 320.

Naslovom valjanim zadobiva se samo pravo na posjed stvari, a ne posjed istih Tko ima samo pravo na posjed ne smije u sluaju, da bi mu tko htio uskratiti posjed, posaditi se na nj samovlasno: nego duan ga je traiti po putu zakonitom od urednog suca oitovanjem naslova svojeg. to se ite za istinito pravo posjeda

lan. 321.

Gdje su uvedene tako zvane zemske table (gospotinjske knjige), mjesne ili zemljine knjige (zemljinice), ili ini takvi javni registri, zadobiva se posjed zakoniti stvarnoga prava na nepokretne stvari, samo urednim upisom u ove javne knjige.

lan. 322.

Ako je kakva pokretna stvar bila predana nekolicini osoba jedno za drugim, pravo posjeda pristoji onoj osobi, koja reenu stvar ima u svojoj vlasti. Ali ako je stvar nepokretna, a uvedene su javne knjige, pravo posjeda pripada iskljuivo onomu, koji je upisan kao posjednik njezin. Posjednik ne moe biti pozvan da pokae naslov svoj

lan. 323.

O posjedniku kakve stvari dri se po zakonu, da ima tvrd naslov, on ne moe dakle bili pozvan da pokae naslov taj.

lan. 324.

Ovomu pozivu ni tada nema mjesta, ako iko utvrdi, da posjed privatnika njegovog ne moe se sjediniti s inim predmjevama zakonitim, na pr. sa slobodom vlasnosti. U takvim sluajevima mora tvrdei protivnik tuiti pred urednim sucem, i dokazati svoje miljeno jae pravo. U dvojbi posjednik ima prvenstvo.

Iznimka:


lan. 325.

Glede stvari, koja je zabranjena u prometu, ili koja se ini da je ukradena, propisuju zakoni kazneni i politiki, ukoliko je obvezan posjednik pokazati naslov posjeda svojeg. Posjednik poteni i nepoteni

lan. 326.

Tko dri iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest poteni posjednik. Posjednik nepoteni jesi onaj, koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tua stvar koju posjeduje. S toga, to se tko prevario u samom djelu, ili to nezna propisa zakonitih, takav moe biti nezakonit (316) a pri svem tom poten posjednik.

Kako suposjednik postaje posjednikom nepotenim ili nezakonitim

lan. 327.

Ako koja osoba posjeduje samu stvar, a druga pravo na sve ili na neke koristi iste stvari: moe jedna i ista osoba, ako prekorai granice prava svojeg, u razliitim obzirima biti posjednik poteni i nepoteni, zakoniti i nezakoniti.

Rjeenje o tom, da li je posjed poten

lan. 328.

Da li je nain posjeda poten ili nepoten, presuuje sudac u sluaju pravne raspre. U dvojbi uzima se da je posjed poten.

Trajanje posjeda. Pravu posjeda potenoga: a) glede supstancije

lan. 329.

Poteni posjednik moe iz jedinog uzroka, to posjeduje potenim nainom, po volji upotrebiti, potroiti i unititi stvar koju posjeduje, a da nikomu za to ne odgovara.

b) koristi

lan. 330.

Potenom posjedniku pripadaju svi plodovi, koji iz stvari proizlaze, im su rastavljeni od stvari; njegove su takoer i sve ine jur sabrane koristi, ukoliko su za mirnog posjeda jur dospjele. c) troka

lan. 331.


Ako je poteni posjednik uinio troak, koji je ili potrebit, da se supstanca stvari postojano sauva ili koristan, da se jo trajue koristi umnoe; pristoji mu naknada po sadanjoj vrijednosti, ukoliko vrijednost ta ne prelazi troka doista uinjenog. lan. 332.

Troak uinjen samo radi zabave i poljepanja, naknauje se samo toliko, koliko je time stvar po opoj vrijednosti doista dobila; ali prijanjem posjedniku slobodno je da sve za se odnese, to se ne kvarei supstancu odnijeti moe. Pravo na naknadu cijene

lan. 333.

Ni sam poteni posjednik ne moe iskati cijene, koju je on za ustupljenu mu stvar dao predniku svojemu. Tko je pak potenim nainom pribavio tuu stvar, koju bi vlasnik inae bio teko opet zadobio, i time vlasniku nabavio korist dokazljivu, moe iskati primjerenu naknadu.

lan. 334.

Da li draocu potenom pripada pravo, radi iskanja svojeg zadrati stvar, ustanovljuje se u poglavlju o pravu zaloga.

Obveza posjednika nepotenoga

lan. 335.

Posjednik nepoteni obvezan je povratiti ne samo sve koristi koje je zadobio posjedom tue stvari nego i one koristi, koje bi prikraeni bio zadobio i naknaditi svukoliku tetu postavi s posjeda svojeg. Ako je nepoteni posjednik zadobio posjed po kakvom djelanju zabranjenom u zakoniku kaznenom, naknada se protee do vrijednosti od osobite naklonosti.

lan. 336.

Ako je nepoteni posjednik uinio na stvar kakav troak, ima se na to uporaviti ono, io je nareeno u poglavlju o opunovlatenju glede troka, uinjenoga po poslovoi bez naloga. Prosuenje o potenju posjeda kakve opine

lan. 337.

Posjed opine prosuuje se po potenju ili nepotenju punovlasnka, koji rade u ime lanova. Ali svagda lanovi nepoteni moraju naknaditi tetu kako lanovima potenim, tako i vlasniku. Ukoliko tubom posjed postaje nepoten


lan. 338.

I s posjednikom potenim, ako je osuen po sudskoj izreci da povrati stvar, ima se postupati glede koristi i tete i glede troka, od asa kada mu je dostavljena tuba, isto kao s posjednikom nepotenim: ali za nenadani sluaj, koji stvar kod vlasnika ne bi postigao bio, odgovara on samo onda, ako je samovoljno vodei parnicu stvar povratiti zakasnio. Pravno sredstvo posjednika kada je smetan u posjedu svojem

lan. 339.

Bio posjed kakav mu drago, nitko nema prava samovlasno smetati ga. Smetani ima pravo iskati od suda, da se zabrani zadijevanje i naknadi dokazljiva teta.

osobito graenjem

lan. 340.

Ako se ima graditi nova kakva zgrada, ili graevina na vodi, ili ina koja graevina po kojoj bi posjednik nepokretne stvari ili stvarnoga prava mogao bili oteen u svojim pravima, a gradilac nije se zatitio po propisu sudskog postupka suprot reenom posjedniku, ovaj ima pravo iskati u sudu, da se ta novost zabrani, i sud je obvezan presuditi stvar to skorije.

lan. 341.

Dok se stvar ne presudi, sud redovito ne e dopustiti da se nastavi graenje Ovaj nastavak moe se meutim dopustili samo ako je pogibelj blizu i ako je oevidna, ili ako gradilac daje primjerenu sigurnost, da e postaviti stvar u prijanje stanje i naknaditi tetu, a zabranilac nasuprot ne daje u posljednjem sluaju nikakve spodobne sigurnosti za posljedice svoje zabrane. lan. 342.

to se u prethodnim lancima nareuje o novom graenju, ima se uporavljati takoer na poruenje stare zgrade, ili ine graevine. ili kada je pogibao od kakve zarade opstojee

lan. 343.

Ako posjednik kojeg prava stvarnoga moe dokazati da stojea tua zgrada ili ina koja tua stvar jest gotova sruiti se, i da mu prijeti oevidna teta, ima pravo iskati po sudu osiguranje, ako oblast politika nije se jur dovoljno postarala za javnu sigurnost. Pravno sredstvo, da se uzdri stanje posjeda: a) kada je skrajnja pogibao

lan. 344.


Meu prava posjeda spada i pravo braniti se u posjedu svojem, i u sluaju da bi sudska pomo stigla posve kasno, odbiti silu s primjerenom silom (19).

Uostalom vlast politika ima se starati, da se uzdri javni mir, a kazneni sud, da se kazne javna nasilja.

b) suprot posjedniku neistinitom

lan. 345.

Ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlai potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, to mu je doputeno od jedne uslunosti, bez obveze istu uslugu dalje mu initi, posjed po sebi nezakonit i nepoten postaje suvie neistinit, inae smatra se kao istinit. lan. 346.

Suprot svakom posjedniku neistinitom moe se podignuti tuba, kako za povrat u prijanje stanje, tako i za naknadu tete. Oboje e sud, poslije pravne rasprave, narediti, i ne gledajui na jae pravo, koje bi tuenik na stvar mogao imati.

c) kad se dvoji da li je posjed istinit

lan. 347.

Ako se odmah ne moe poznati, tko se nalazi u posjedu istinitom i ukoliko jedna ili druga strana ima pravo na potporu sudsku, ima se stvar, o kojoj se vodi rasprava povjeriti sudu ili treemu komu, da je dotle priuva, dok se rasprava o posjedu ne raspravi i ne presudi. Tko je parnicu izgubio, moe i poslije te presude ponovili tubu po jaem pravu, to misli da mu pripada na stvar. Obranjiva sredstva draoca suprot vie stiuih se trailaca posjeda

lan. 348.

Ako vie trailaca kojeg posjeda itu zajedno da im stvar preda onaj koji je samo dri, pa je meu njima jedan, u kojeg ime stvar bijae uvana, ima se stvar predati navlastito ovome, i predaja javiti ostalima. Ako okolnost ova ne bi za nikoga od njih imala mjesta, stvar e se povjeriti sudu ili treemu kome, da je uva. Sudac duan je razviditi pravne razloge trailaca posjeda, i o tome izrei presudu.

Prestanak posjeda: a) stvari tjelesnih

lan. 349.

Posjed stvari tjelesne gubi se uope, kad je nje nestalo, a nema nade da e se opet nai; kad je svojevoljno ostavljena; ili kad pree u tui posjed. b) prava, upisanih u javnim knjigama


lan. 350.

Posjed onih prava i stvari nepokretnih, koje su predmet javnih knjiga, prestaje, kad su izbrisane iz knjiga zemskih, mjesnih ili zemljinih; ili kad su upisane na ime drugoga.

c) inih prava

lan. 351.

to se tie inih prava, prestaje njihov posjed, ako protivna strana oituje, da ne e vie initi, to je inae inila; ako ona dalje ne trpi da se izvruje pravo tue; ili ako ne pazi vie na zabranu da to propusti, a posjednik u svim ovim sluajevima ne protivi se tome, i ne podigne tube da bi odrao posjed. to se tko ne slui pravom kakvim, ne gubi zato posjed, osim sluajeva zastarjelosti, koji su ustanovljeni u zakonu.

lan. 352.

Dok je god nade, da e se zadobiti stvar izgubljena, moe se tko po samoj volji odrati u posjedu njezinom. Ba da je posjednik nepritoman, ili da kasnije postane nesposoban stei posjed, tim se ne rui posjed, to ga je jur zadobio.

Poglavlje drugo O PRAVU VLASNOSTI

Pojam vlasnosti. Vlasnost u smislu predmetnom (objektivnom)

lan. 353.

Sve to je osobe kakve, sve tjelesne i netjelesne njezine stvari, zovu se vlasnost njezina.

U podmetnom (subjektivnom) smislu

lan. 354.

Vlasnost smatrana kao pravo, jest vlast, raditi po volji supstancom i koristima stvari kakve, i svakog inoga iskljuiti od toga. Predmetna i podmetna mogunost steenja vlasnosti

lan. 355.

Sve stvari jesu uope predmeti prava vlasnosti, i svak, kojega zakoni naroito ne iskljuuju, moe stei pravo to sam sobom ili po drugom u svoje ime. lan. 356.


Tko dakle tvrdi, da osobi, koja hoe to da stee, smeta kakva zakonita zapreka glede osobne njezine sposobnosti, ili glede stvari koja se ima stei mora to dokazati. Razdjeljenje vlasnosti na potpunu i nepotpunu

357 - 360. Propisima ureena feudalna doktrina o vlasnitvu. Zbog bespredmetnosti ti su propisi izostavljeni. Suvlasnost

lan. 361.

Ako stvar kakva, koja je jo razdijeljena prinadlei u isto vrijeme nekolicini osoba, tad postaje vlasnost zajednika. Glede svekolike stvari suvlasnici smatraju se kao jedna jedina osoba; ali ako su svakome od njih odreeni nekoji stanoviti, premda nerazlueni dijelovi, tad svaki suvlasnik ima potpunu vlasnost dijela svojeg.

Prava vlasnikova

lan. 362.

Prema pravu razreivati slobodno svojom vlasnou, moe potpuni vlasnik redovito svojom stvari sluili se ili ne sluiti se; moe je zatrti, prenijeti svukoliku ili stranom na druge, ili odrei je se bezuvjetno, to jest ostaviti je.

lan. 363.

Kako su u propisu sadrana pravila koja su relikt feudalnog poretka (razgranienje izmeu vrhovnog i koristovnog vlasnitva) isti je kao bespredmetan izostavljen.

lan. 364.

Uope izvravanju prava vlasnosti ima samo utoliko mjesta, ukoliko se time ne vrijeaju prava treega, niti se prestupaju granice propisane u zakonima, da se uzdri i unaprijedi ope dobro. III novela:

lan. 364.

Uope izvravanju prava vlasnosti ima samo utoliko mjesta, ukoliko se time ne vrijeaju prava treega, niti se prestupaju granice propisane u zakonima, da se uzdri i unaprijedi ope dobro. Vlasnik zemljita moe susjedu utoliko zabraniti utjecaje, koji dolaze od njegovog zemljita vodom u oticanju, dimom, plinovima, toplinom, mirisom, bukom, trenjom i slinim, ukoliko oni prema mjesnim prilikama prelaze obinu mjeru i bitno skuuju koritenje zemljita, uobiajeno u mjestu. Neposredno dovoenje bez posebnog pravnog naslova nije doputeno ni pod kojim uvjetom. lan. 364a.


No ako je skuavanje na susjednom zemljitu uzrokovano rudnikim postrojenjem ili postrojenjem odobrenim od vlasti, ali na nain koji prelazi tu mjeru, ovlaten je posjednik zemllljita samo da putem suda zahtijeva naknadu nanijete tete, ma bila teta uzrokovana i okolnostima koje nisu bile uzete u obzir kod rasprave pred vlau. lan. 364b.

Zemljite se ne smije na taj nain izdubiti, da susjedovo tlo ili zgrada izgube potrebno uporite, osim ako se posjednik zemljita pobrine za kakvo drugo dovoljno uvrenje. lan. 364c.

Zabrana otuenja ili optereenja ugovorom ili posljednjom voljom u pogledu stvari ili stvarnog prava, obvezuje samo prvog vlasnika, ali ne i njegove nasljednike, ili druge pravne sljednike. Protiv treih djeluje ona samo onda, ako je osnovana meu branim drugovima, roditeljima i djecom, usvojenicima ili branjenicima ili njihovim branim drugovima i ako je unijeta u javnu knjigu. lan. 365.

Kad ite ope dobro, mora lan drave ustupiti uz primjerenu naknadu i samu potpunu vlasnost stvari kakve.

Tuba iz prava vlasnosti

a) prava tuba o vlasnosti, komu i suprot komu pristoji

lan. 366.

S pravom, koje ima vlasnik, da iskljui svakoga inoga od posjeda stvari svoje, skopano je takoer pravo, da je ite sudski od svakoga draoca tubom o vlasnosti. Ali ovo pravo nema onaj, koji je otuio stvar u svoje ime, kad jo ne bijae njegova, a zatim je zadobio vlasnost njezinu. lan. 367.

Tubi o vlasnosti nema mjesta suprot potenom posjedniku stvari pokretne, ako on dokae, da je tu stvar pribavio ili na javnoj drabi ili od kojeg obrtnika, ovlatenog voditi takav promet, ili za plau od onoga, kome je povjeri isti tuitelj da se njom slui, da je uva ili na koju mu drago inu svrhu. U ovim sluajevima poteni posjednik zadobiva vlasnost; a prijanji vlasnik ima pravo na naknadu tete samo protiv onih koji su mu za to odgovorni.

lan. 368.

Ali ako se dokae, da je posjednik mogao temeljito posumnjati o nainu potenom svojega posjeda, po samoj naravi prisvojene stvari, ili po njezinoj oitoj niskoj cijeni, ili po poznatim osobnim vlastitostima svojega prednika, po obrtu njegovom, ili po drugim okolnostima, duan je kao nepoteni posjednik ustupiti stvar vlasniku.


to ima tuitelj dokazati

lan. 369.

Tko preduzme tubu o vlasnosti, mora dokazati, da tuenik ima u svojoj vlasti stvar iskanu putem pravice, i da je stvar njegova (tuiteljeva) vlasnost.

lan. 370.

Tko stvar pokretnu sudski natrag ite, mora je opisati s biljezima po kojima se razlikuje od svih spodobnih stvari jednake vrste.

lan. 371.

Tubom o vlasnosti ne mogu se dakle redovito traiti stvari koje se na gore spomenuti nain ne mogu razlikovati, kao gotov novac pomijean s drugim gotovim novcem, ili na donosnika glasee zadunice, ako ne nastanu takve okolnosti, iz kojih tuitelj moe dokazati svoje pravo vlasnosti i iz kojih je tuenik morao znati, da mu nije slobodno stvar sebi prisvojiti.

b) tuba o vlasnosti iz pravno predmijevane vlasnosti tuitelja

Suprot kojemu posjedniku nastaje ova predmjeva

lan. 372.

Ako tuitelj ne moe dovoljno da dokae da je stekao vlasnost stvari, koja mu je zaustavljena, ali dokae tvrdi naslov i istinit nain, po kojem je doao do posjeda njezinog; ima se on ipak drati za pravog vlasnika prema svakom posjedniku, koji ne moe pokazati nikakva naslova ili samo slabiji naslov posjeda svojeg.

lan. 373.

Ako dakle tuenik posjeduje stvar na nepoten ili nezakonit nain; ako ne uzmogne pokazati nikakvog prednika ili samo sumnjivoga; ili ako je zadobio stvar bez plae, a tuitelj uz plau; tad mora da ustupi tuitelju.

lan. 374.

Ako tuenik i tuitelj imadu jednak naslov svojeg istinitog posjeda; pristoji tueniku prvenstvo radi toga, to posjeduje stvar.

lan. 375.

Tko posjeduje kakvu stvar u tue ime, moe se protiv tube o vlasnosti time braniti, da imenuje svojeg prednika i da dokae da je stvar primio od njega.

Posljedica zakonska: a) kada tko taji posjed


lan. 376.

Tko taji pred sudom da posjeduje kakvu stvar, pa se dokae da je posjeduje mora radi toga samo da ustupi posjed tuitelju, ali zadrava pravo iznijeti kasnije svoju tubu o vlasnosti.

b) kada tko govori da posjeduje to

lan. 377.

Tko, ne posjedujui kakvu stvar, govori da je posjeduje i time vara tuitelja, odgovara za svukoliku tetu, koja otuda izlazi.

c) kada tko ostavlja posjed preporne stvari

lan. 378.

Tko je stvar posjedovao, pa ju ostavio poto mu je dostavljena tuba, treba da je o svojeme troku povrati tuitelju, ako ovaj ne bi htio traiti pravog draoca, ili da naknadi izvanrednu vrijednost stvari.

to posjednik naknauje vlasniku

lan. 379.

to je poteni i nepoteni posjednik duan naknaditi vlasniku za korist izmaklu ili za tetu, koju je ovaj imao, ustanovljeno je u prednjem poglavlju.

Poglavlje tree O STEENJU VLASNOSTI PRISVOJENJEM

Pravne potrebitosti steenja

lan. 380.

Bez naslova i bez pravnog naina steenja ne moe se zadobiti nikakva vlasnost. Naslov i nain neposrednog steenja

Prisvojenje

lan. 381.

Za stvari, koje nisu niije, naslov sastoji u priroenoj slobodi posjesti ih. Nain steenja jest prisvojenje, po kojem se zauzima stvar, koja nije niija, s odlukom drati je kao svoju. lan. 382.


Svaki lan drave moe prisvojenjem stei stvari, koje nisu niije, ako pravo to nije ogranieno po zakonima politikim, ili ako nekojim lanovima ne pristoji pree pravo prisvojiti ih. 1. Lovom zvjeradi

lan. 383.

Ovo valja vrh svega o lovu zvjeradi. Zakoni politiki ustanovljuju, kome pristoji pravo loviti zvjerad i ribe.

Napomena: Ostatak norme, u kojoj su sadrana pravila o okupaciji divljai i riba, kao ravnopravna pravila danas je bespredmetan.

lan. 384.

Rojevi domaih pela i ina pitoma ili pripitomljena zvjerad ne mogu se slobodno loviti, dapae vlasnik ima pravo vijati ili na tuem zemljitu, ali tako da naknadi posjedinku zemljita tetu, koja mu je moebit uzrokovana. Ako vlasnik ulita u dva dana nije pognao roj: ili ako pripitomljena zvijer izostane sama od sebe 42 dana; moe ih na opem zemljitu svatko, a na svojem vlasnik zemljita za se uzeti i zadrati.

2. Nahoenjem stvari koje nisu niije

lan. 385.

Nijedna privatna osoba nema prava prisvajati sebi proizvode, koji su po naredbama politikim ostavljeni za dravu.

lan. 386.

Stvari pokretne, koje vlasnik za svoje ne e vie da dri, te ih ostavlja, moe svaki lan drave sebi prisvojiti.

lan. 387.

Pravilo je zbog bespredmetnosti izostavljeno.

Propisi o nalasku: a) stvari izgubljenih

lan. 388.

U dvojbi ne moe se misliti, da tkogod svoju vlasnost hoe da ostavi, zato tko nae koju stvar, ne moe je smatrati da je ostavljena, i sebi je prisvojiti. Jo manje moe tko prisvajali sebi pravo na stvari izbaene vodom na obalu (pravo obale). 389 - 392. Pravila izostavljena zbog bespredmetnosti.


lan. 393.

Tko ne pazi na propise navedene u l. 388 -392. odgovara za sve tetne posljedice. Ako ih zanemari nalaznik, gubi takoer naljebu i potpada uslijed zakonika kaznenog jo vrh toga prema okolnostima pod krivinu prevare.

lan. 394.

Ako vie osoba nadu zajedno koju stvar, pripadaju im glede te stvari, jednake obveze i jednaka prava. Meu nalaznike broji se i onaj, koji je najprije otkrio stvar i za nju se maio, premda ju je drugi koji prije posvojio.

b) stvari sakrivenih

lan. 395.

Ako se otkriju stvari nepoznatog vlasnika zakopane, uzidane ili inae sakrivene; ima se to javiti na isti nain, kao to je nareeno pri nalasku uope. 396 - 397. Ovi se propisi pozivaju na l. 390-392 koji su postali bespredmetni, pa su i ovi izostavljeni zbog istog razloga.

c) blaga

lan. 398.

Ako stvari otkrivene sastoje u novcu, nakitu ili inim dragocjenostima, koje su tako dugo leale sakrivene, da se njihov prijanji vlasnik vie saznati ne moe, tad se one zovu blago.

399 - 401. Izostavljeni kao bespredmetni obzirom na propise novog poretka.

O plijenu

lan. 402.

Izostavljen kao bespredmetan obzirom na na haake konvencije o kopnenom ratu.

O pravu iz izbavljanja tue pokretne stvari

lan. 403.

Tko tuu pokretnu stvar sauva od neizbjeivog gubitka ili propasti, ima pravo zahtijevati od vlasnika, koji stvar natrag ite, da mu naknadi troak, i da mu da razmjernu nagradu od najvie deset na sto.

Poglavlje etvrto O STEENJU VLASNOSTI PRIRATEJEM


Prirataj

lan. 404.

Prirataj zove se to god ishodi iz stvari, ili k njoj novo dolazi, a nije vlasniku nitko drugi predao. Prirataj biva naravlju, umjetnou ili obojim zajedno. I. Prirataj naravni: a) u proizvodima naravnim; b) u kotenju ivine

lan. 405.

Plodovi naravni kakvog zemljita, to jest takve koristi, koje raa zemljite bez radnje, kao: trave, gljive i tim spodobna, pripadaju vlasniku zemljita: kao to sve koristi, izlazee iz kakvog ivineta, pripadaju vlasniku ivineta. lan. 406.

Vlasnik ivineta, oploenog po tuem ivinetu, nije duan dati vlasniku posljednjega nikakve nagrade, ako nije bila ugovorena.

c) u otocima

lan. 407.

Ako usred kakve vode postane otok; vlasnici ovih zemljita, koja du toga otoka lee na obadvije obale, imaju iskljuivo pravo prisvojiti postavi otok u dva jednaka dijela i meu se podijeliti ga po duini svojih zemljita. Ako je otok postao na jednoj poli vode, vlasnik blie obale ima sam pravo na nj. Otoci na rijekama ladonosnim ostaju za dravu.

lan. 408.

Ako koja voda presui ili se rascijepi na vie rukava, i kroz to naine se otoci, ili se poplave zemljita; prava prijanje vlasnosti ostaju itava. d) u koritu ostavljenom

lan. 409.

Ako voda ostavi svoje korito, prije svega posjednici zemljita, koji su oteeni novim tokom vode, imaju pravo, da se naknade iz korita ostavljenog ili iz vrijednosti njegove.

lan. 410.

Osim sluaja takvog naknaenja, korito ostavljeno pripada graninim posjednicima obale isto kao to je nareeno za postali otok.


e) u naplavu

lan. 411.

Zemlja, koju voda nanosi neprimjetno na obalu, jest vlasnika obale.

f) u otkinuu zemlje

lan. 412.

Ali ako se veliki dio zemlje snagom rijeke poloi na tuu obalu; prijanji posjednik gubi svoje pravo vlasnosti na reeni dio zemlje onda samo, ako to pravo nije izvravao za godinu dana. lan. 413.

Svaki posjednik zemljita ima vlast utvrivati svoju obalu proti uronu rijeke. Ali nitko ne smije podizati takvih zgrada ili initi takve nasade koji preinauju uredni tok rijeke, ili koji bi mogli donijeti tete brodarenju, mlinovima, ribolovu ili inim tuim pravima. Uope spodobne zgrade i nasadi mogu se dizati samo s doputenjem oblasti politike. II. Prirataj umjetni preraenjem ili sjedinjenjem uope

lan. 414.

Tko tue stvari preradi, tko ih sa svojima sjedinjuje, mijea, ili smijea, ne dobiva time jo nikakva prava na tuu vlasnost. lan. 415.

Ako se ovakve preraene stvari mogu u prijanje stanje povratiti; a stvari sjedinjene, mijeane ili smijeane ako se mogu opet rastaviti, tad se svakome vlasniku svoje vraa i naknauje se teta onome, kome pristoji. Ako povrat u prijanje stanje, ili rastava nije mogua, stvar postaje opena meu dionicima; ali vlasniku stvari, koja je po krivnji drugoga bila sjedinjena, ostavlja se na volju, da zadri za sebe svukoliku stvar naknadivi trokove za poboljanje njezino, ili da je ustupi drugome takoer uz naknadu. S dionikom, koji je kriv, postupa se po njegovoj potenoj ili nepotenoj namisli. Ako pak nijedna strana ne moe biti okrivljena, izbor ostaje onome, iji dio vie vrijedi. lan. 416.

Ako tko tuu grau upotrebi samo na popravak koje stvari, tua grada pripada vlasniku glavne stvari; i ovaj je obvezan po svojem potenom ili nepotenom postupku, platiti prijanjem vlasniku potroene grae vrijednost njezinu. Osobito pri graenju

lan. 417.

Ako tko na svojoj zemlji podie kakvu zgradu, i tuu grau je na to upotrebio, zgrada ostaje vlasnost


njegova; ali i sam poteni gradilac, ako grau nije nabavio po kojemgod od naina navedenih u l. 367. duan je platiti oteeniku vrijednost grae po openoj cijeni; a nepoteni gradilac platit e mu je po najvioj cijeni, i vrh toga naknadit e mu svaku inu tetu. lan. 418.

Nasuprot, ako je tko gradio od svoje grae na tuem zemljitu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljita. Poteni gradilac moe iskati naknadu trokova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepotenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tue poslove. Ako je vlasnik zemljita znao za graenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu potenomu, ne moe on iskati za zemljite nego openu cijenu. lan. 419.

Ako je zgrada podignula na tuem zemljitu i s tuom graom, vlasnost zgrade pripada i u ovom sluaju vlasniku zemljita. Meu ovim i gradiocem nastaju ista prava i obveze, koje su ustanovljene u prednjem paragrafu; i gradilac po kakvoi svoje potene ili nepotene namisli, ima naknaditi prijanjem vlasniku grae openu ili najviu cijenu njezinu. III. Prirataj pomijeani

lan. 420.

to je do sada ustanovljeno za zgrade podignute tuom graom, slui i u sluajevima, ako je polje tuim sjemenom posijano, ili tuim raem zasaeno. Ovakav prirataj jest vlasnika zemljita, ako je rae jur ile pustilo. lan. 421.

Vlasnost stabla ne oznauje se po ilama, koje se rairuju u graninom zemljitu nego po trupu, koji se iz zemljita u vis die. Ako je trup na granicama od vie vlasnika, stablo je openo meu njima. lan. 422.

Svaki vlasnik zemljita moe iz svoje zemlje istrgnuti ile tueg stabla, ili odsjei grane koje vise nad njegovim prostorom zranim, ili ih upotrebiti na ini nain. Poglavlje peto O STEENJU VLASNOSTI PREDAJOM

Steenje posredno

lan. 423.

Stvari, koje jur imadu vlasnika teku se posredno, kada po nainu pravnom prelaze s vlasnika na inoga kojega.


Naslov steenja

lan. 424.

Naslov posrednog steenja osniva se u pogodbi, u naredbi za sluaj smrti, u izreci suevoj, ili u naredbi zakona.

Nain steenja posrednoga

lan. 425.

Sam naslov ne daje jo nikakve vlasnosti. Izvan sluajeva naznaenih u zakonu, vlasnosti i uope sva prava stvarna mogu se samo stei, kada se po zakonu predadu i prime. Naini predaje: 1) Kod stvari pokretnih a) predaja u naturi

lan. 426.

Stvari pokretne mogu se redovito prenijeti na inoga samo po predaji tjelesnoj iz ruke u ruku.

b) predaja po znacima

lan. 427.

Ali to se tie takvih stvari pokretnih, koje se ne mogu predati iz ruke u ruku, kao to su iskanja, povozni tovari, skladita robe, ili ina kakva ukupna stvar, zakon doputa da se predadu kakvim znacima, koje biva, kada vlasnik predaje primaocu isprave, koje dokazuju vlasnost ili orua, kojima primalac postavlja se u stanje, da iskljuivo uzme posjed stvari: ili kad se sa stvari skopa takav biljeg, po kojem svatko moe razgovijetno poznati, da je stvar ostavljena inomu komu.

c) predaja oitovanjem

lan. 428.

Oitovanjem, predaje se stvar, ako onaj, koji otuuje stvar, izjavljuje na nain dokazljiv svoju volju, da e unaprijed drati stvar u ime primaoca; ili da primalac moe ubudue posjedovati po pravu stvarnom stvar, koju je prije drao bez prava takvog.

Posljedice glede stvari poslanih

lan. 429.

Stvari poslane dre se redovito da su predane onda, kad ih je primalac primio; ve ako je on isti naznaio ili odobrio nain, kako da se poalju. ili stvari otuenih nekolicini osoba


lan. 430.

Ako je vlasnik otuio istu pokretnu stvar dvjema razliitim osobama, jednoj predajom, a drugoj bez predaje; stvar pristoji onoj osobi, kojoj je najprije bila predana; ali vlasnik treba da odgovara strani oteenoj. 2. Predaja stvari nepokretnih upisom u javne knjige

lan. 431.

Da se prenese vlasnost stvari nepokretnih, treba da je steenje upisano u javne knjige na to odreene. Ovo upisanje zove se uknjiba (intabulacija). III novela:

Kod nepokretnih stvari i graevina

lan. 431.

Za prenos vlasnitva na nepokretnim stvarima mora se posao steenja upisati u javne knjige za to odreene. Ovaj upis zove se uknjiba (intabulacija). lan. 432.

Pravilo postalo bespredmetno obzirom na odredbe Zakona o zemljinim knjigama od 18.05.1930. godine.

lan. 433.

Ovaj propis koji govori o seljakim dobrima postao je bespredmetan obzirom na novi poredak. III novela:

lan. 433.

Isprava mora sadravati tone podatke o osobama, koje predaju i primaju vlasnitvo, o nepokretnosti koju treba predati sa njenim pripadnostima, o pravnom osnovu predaje; dalje o mjestu i vremenu zakljuenja ugovora; i predavalac mora u ovoj ili u posebnoj ispravi dati izrinu izjavu, da pristaje na uknjibu.

lan. 434.

Propis je postao bespredmetan s obzirom na pravila Zakona o zemljinim knjigama i Zakona o unutranjem uruenju zemljinih knjiga, pa je kao takav izostavljen. III novela:


lan. 434.

Za prenos vlasnitva na nepokretnostima, koje nisu upisane u zemljinu knjigu, mora se kod suda poloiti isprava, koja odgovara zahtjevima iz paragrafa 432. i 433.

Umjesto odobrenja za uknjibu dolazi ovdje izjava o pristanku na polaganje isparave.

lan. 435.

U takvu ispravu imadu se tono naznaiti osobe, koje predaju i primaju vlasnost; stvar koja se ima predati, s granicama njezinim; naslov steenja; zatim mjesto i vrijeme sklapanja pogodbe, i u istoj ili u inoj osobitoj ispravi dopustit e prodavalac, da primalac kao vlasnik uknjien biti moe. III novela:

lan. 435.

Isto vai i za prijenos vlasnitva na graevinama, koje su podignute na tuem zemljitu u namjeri, da na njemu ne ostanu stalno, ukoliko nisu pripadnost nekog prava graenja. b) presudom i inim ispravama sudskim

lan. 436.

Ako se vlasnost stvari nepokretnih ima prenijeti na drugoga uslijed pravomone presude, sudskog diobnog pisma, ili uslijed sudskog izruenja kojeg nasljedstva; tad je od potrebe i uknjienje ovih isprava.

III novela:

lan. 436.

Ako se ima prenijeti vlasnitvo na nepokretnim stvarima ili graevini po pravomonoj presudi, sudskoj diobi ili uruenju nasljedstva, takoer je potrebna uknjiba (paragrafi 431 - 413) ili polaganje isprave (paragrafi 434., 435).

ili c) zapisom

lan. 437.

Tako isto, da se stee vlasnost kojega zapisanog dobra nepokretnoga, nije dosta, da je naredba oporuiteljeva uope upisana u javne knjige. Tko ima iskanje od ove vrste, duan je uz to izmoliti u nadlene vlasti, da se zapis posebno uknjii.

III novela:


lan. 437.

Isto tako da se stekne vlasnitvo zapisanog dobra nepokretnog ili graevine, nuno je da stvar bude legataru predana po paragrafima 431 do 435.

Upis uvjetni u javnu knjigu ili predbiljeenje

lan. 438.

Ako tko govori, da je vlasnik kakve stvari nepokretne, i ima vjerovnu ispravu o tome, ali nemajui svih potrebitosti, koje su za uknjibu propisane u paragrafima 434 i 435. moe sa svim tim, da ga nitko ne pretee u pravu, izmolili uvjetni upis u javnu knjigu, to se zove predbiljeenje (prenotacija). Time zadobiva on uvjetno pravo vlasnosti, i im je ozakonio predbiljeenje izrekom sudskom, dri se da je pravi vlasnik jo od asa onoga, kad je po redu zakonskom pronju radi predbiljeenja predao.

lan. 439.

Uinjeno predbiljeenje ima se objaviti kako onomu, koji ga je izmolio, tako i protivniku njegovom dostavkom u vlastite ruke. Iskalac predbiljeenja duan je u 14 dana, brojei od dana primljene dostavke, predati urednu tubu za dokazanje prava vlasnosti; inae izmoljeno predbiljeenje ima se izbrisati na molbu protivnika.

Propis kada se sukobe upisi

lan. 440.

Ako je vlasnik istu nepokretnu stvar ostavio dvjema razliitim osobama; stvar pripada onoj, koja je ranije zaiskala uknjibu.

Posljedice steenja: a) glede posjeda

lan. 441.

im je isprava o pravu vlasnosti upisana u javnu knjigu, novi vlasnik ulazi u posjed zakoniti. b) glede prava s njom skopanih

lan. 442.

Tko stee vlasnost kakve stvari, zadobiva time i prava koja su skopana s njom. Ali ne moe predati prava, koja su ograniena na osobu prodavaoca. Uope, nitko ne moe drugomu ustupiti vie prava, nego sam ima.

c) tereta


lan. 443.

Sa vlasnou stvari nepokretnih primaju se takoer tereti njihovi, koji su zabiljeeni u javnim knjigama. Tko u ove knjige ne zagleda, trpi u svim sluajevima za svoju nemarnost. Ina iskanja i ina prava, koja tkogod ima suprot prijanjem vlasniku, ne prelaze na novog stecioca.

Prestanak prava vlasnosti

lan. 444.

Vlasnost se uope moe izgubili po volji vlasnikovoj, po zakonu, ili po izreci suevoj. Ali vlasnost stvari nepokretnih prestaje onda samo, kad je izbrisana iz javnih knjiga.

Pruanje ovih propisa na ina prava stvarna

lan. 445.

Po propisima ustanovljenim u ovom poglavlju o nainu, kako se stie i kako prestaje pravo vlasnosti stvari nepokretnih, treba se ravnati i glede ostalih prava stvarnih, koja se odnose na stvari nepokretne.

Nain i opazi pri uknjibama

lan. 446.

Na koji nain i s kojim opazima treba uope postupati pri uknjienju prava stvarnih, sadrava se u osobitim naredbama opstojeim vrhu ureenja tabla zemskih i knjiga zemljinih. Poglavlje esto O PRAVU ZALOGA

Pojam o pravu zaloga i zalogu

lan. 447.

Pravo zaloga jest pravo stvarno, koje ustupa vjerovniku, da se namiri iz stvari, ako obveza ne bi bila ispunjena u vrijeme ustanovljeno. Stvar, na koju pristoji vjerovniku pravo to, zove se uope zalog. Vrste zaloga

lan. 448.

Kao zalog moe sluiti svaka stvar, koja je u prometu. Ako je stvar pokretna, zove se pokretni zalog, ili zalog u uem smislu; ako li je nepokretna, zove se hipoteka ili zalog nepokretni.

Naslov prava od zaloga


lan. 449.

Pravo zaloga odnosi se, istina, svagda na tvrdo iskanje ali svako iskanje ne daje naslova, da se stee pravo zaloga. Ovaj naslov osniva se u zakonu, u izreci suevoj, u pogodbi, ili u posljednjoj volji vlasnika.

lan. 450.

Sluajevi, u kojima zakon ustupa komu pravo zaloga, naznaeni su na mjestu nadlenom ovoga zakonika, i u postupku u steajima. Ukoliko sud moe dati pravo zaloga, ustanovljuje sudovnik. Ako se pravo zaloga ima stei po privoljenju dunikovu ili tree kakve osobe, koja svoju stvar za nj zalae; tad slue za pravilo propisi o pogodbama i zapisima.

Nain stei pravo zaloga: a) predajom u naturi; b) upisom u javne knjige

lan. 451.

Da se doista stee pravo zaloga, duan je vjerovnik, koji ima naslov, uzeti u sahranu stvar zaloenu, ako je pokretna; ako li je nepokretna, treba da upie svoje iskanje po nainu propisanom, da se stee vlasnost stvari nepokretnih. Sam naslov daje tek pravo osobno k stvari, ali ne daje nikakva stvarnoga prava na stvar.

III novela:

Nain stei pravo zaloga: a) predajom u naturi: b) uknjienjem ili polaganjem isprave u sud

lan. 451.

Zalono pravo na nepokretnostima, koje nisu upisane u zemljinu knjigu (paragraf 434) ili na graevinama (paragraf 435) stjee se polaganjem ovjerene isprave o zalaganju u sud. Isprava mora sadravati tonu oznaku zaloenog predmeta i trabine s nova-nim iznosom odreenim u brojkama, a kod ukamaene trabine i visinu kamata; zatim izrinu privolu zalagaoca na polaganje u sud.

e) predajom simbolinom

lan. 452.

Kada se zalau one stvari pokretne, koje se fizino ne mogu predati iz ruke u ruku, treba isto kao i kada se prenosi vlasnost (paragraf 427), sluiti se takvim znacima, iz kojih svatko moe lako poznati, da je stvar zaloena Tko propusti ovaj opaz, odgovara za tetne posljedice.

d) predbiljeenjem

lan. 453.


Ako upisu kojega iskanja u javne knjige nema mjesta radi toga, to isprava nema formalnosti po zakonu, tad vjerovnik moe iskati da se predbiljei. Ovim predbiljeenjem zadobiva on uvjetno pravo zaloga, koje, ako je iskanje ozakonjeno na nain naveden u paragrafima 438. i 439., prelazi u pravo bezuvjetno jo od asa, kada je po redu zakonitom predana pronja radi predbiljeenja. Steenje podzaloga

lan. 454.

Dralac zaloga moe svoj zalog, ukoliko ima pravo na nj, treemu komu opet zaloiti, i zalog taj postaje podzalogom onda, ako ga je u isto vrijeme reeni trei po predaji primio, ili ako je podzalog dao upisati na pravo zaloga u javne knjige.

lan. 455.

Ako je vlasnik obavijeten, da je stvar dalje zaloena: moe namiriti svoj dug vjerovniku samo ako pristane onaj, koji ima podzalog, ili mora dug poloiti u sud; inae zalog ostaje zaloen za draoca podzaloga.

Zalaganje stvari tue

lan. 456.

Ako je zaloena tua pokretna stvar, bez vlasnikova privoljenja; ovaj redovito ima pravo natrag iskati je; ali u takvim sluajevima, u kojima nema mjesta tubi o vlasnosti suprot posjedniku potenomu (paragraf 367), treba isti vlasnik ili da naknadi tetu onomu koji dri poteno zalog, ili da ostavi zalog; a da se zadovolji pravom naknade suprot zaloitelju.

Opseg objektivni prava od zaloga

lan. 457.

Pravo zaloga protee se na sve dijelove, koji spadaju na slobodnu vlasnost zaloitelja, na prirataj i pripadnost zaloga, dakle i na plodove, dok jo nisu razlueni ili sabrani. Ako dakle dunik zaloi jednom vjerovniku svoje dobro, a kasnije zaloi inomu njegove plodove; posljednji zalog valja samo za plodove, koji su jur razlueni i sabrani. Prava i obvezne zalonog vjerovnika

a) kad se pronae da zalog ne dostaje

lan. 458.

Ako se nae, da vrijednost zaloga nije dovoljna osigurati dug, a to po krivini zaloitelja, ili po kojem nedostatku stvari, kojemu se kasnije u trag ulo; vjerovnik ima pravo iskati od zaloitelja ini primjereni zalog.


b) prije nego rok mine

lan. 459.

Bez doputenja zaloiteljeva ne smije se vjerovnik sluiti zalogom: nogo je jo duan dobro ga uvati i za nj odgovarati, ako bi se izgubio po krivnji njegovoj. Ako se zalog izgubi, a vjerovnik nije tomu kriv, ne gubi on zato iskanja svojeg.

lan. 460.

Ako je vjerovnik zalog dalje zaloio; odgovara on i za takav sluaj nenadani, po kojem zalog ne bi bio propao, ili se ne bi pokvario, da je bio ostao u njegovim rukama.

c) po dospjetku iskanja

lan. 461.

Ako zaloni vjerovnik, poto proe ustanovljeno vrijeme, ne bi bio namiren, ima vlast iskati od suda, da se proda zalog. Sud e postupati u tome po propisu sudovnika. lan. 462.

Prije nego se proda dobro, prosto je svakomu vjerovniku, koji je upisan na isto dobro, isplatiti iskanje, radi kojeg se traila prodaja.

lan. 463.

Dunici nemaju nikakva prava, da udionitvuju u drabi stvari, koju su zaloili.

lan. 464.

Ako se od prodaje zaloga ne izvadi onoliko, koliko iznosi dug, ima dunik naknaditi to ne dostaje; ali s druge strane njemu pripada i onaj suviak, koji se izvadi od prodaje.

lan. 465.

Sudovnik ustanovljuje, ukoliko zaloni vjerovnik treba da se dri svojeg zaloga., ili ukoliko ima pravo dirati i u inu imovinu dunika svojeg.

lan. 466.

Ako dunik u vrijeme trajuega zaloga prenese na inoga koga vlasnost stvari zaloene, prosio je vjerovniku traiti najprije svoje osobno pravo suprot duniku, a zatim potpuno namirenje iz stvari zaloene.

Kako prestaje pravo zaloga


lan. 467.

Ako zaloena stvar propadne; ako se vjerovnik svojeg prava na nju odree po zakonu, ili ako ju bezuvjetno povrati duniku; pravo zaloga prestaje, ali dug ostaje i nadalje.

lan. 468.

Pravo zaloga prestaje takoer, kad proe vrijeme, na koje pravo to bijae ogranieno, dakle prestaje i s prestankom zaloiteljevog prava vremenita na stvar zaloenu, samo ako je vjerovnik znao za ovu okolnost, ili ako je za nju znati mogao iz javnih knjiga.

lan. 469.

Kad se dug isplati, prestaje pravo zaloga. Ali zaloitelj je obvezan platiti dug samo onda, ako mu se zajedno povrati zalog. Da se digne hipoteka, nije dosta isplatiti samo dug. Dobro dano u hipoteku ostaje dotle obvezano, dok se zaduna isprava ne izbrie iz javnih knjiga.

III novela:

lan. 469.

Isplatom duga prestaje zalono pravo. No zalogodavac je obvezan da isplati dug samo onda, ako mu se ujedno vrati zalog. Za prestanak hipoteke nije dovoljna samo isplata duga. Hipotekarno dobro ostaje tako dugo zaloeno, dok se dug ne izbrie iz javnih knjiga. Vlasnik dobra moe dotle na temelju priznanice ili druge isprave, koja iskazuje prestanak zalonog duga, prenijeti zalono pravo na novu trabinu, koja ne prelazi iznos upisane zalone trabine.

lan. 469a.

Ovog prava raspolaganje ne moe se nitko odrei kod osnivanja zalonog prava. Obvee li se vlasnik naprama nekome drugome, da e izvjesnu hipoteku brisati, ne moe on raspolagati ovom hipotekom, ako je njegova obveza zabiljeena u javnoj knjizi kod hipoteke.

O pravu prvenstva zalonih vjeronika

lan. 470.

Prava prvenstva vjerovnika, kada se otvori steaj, ustanovljuje postupak u sluajevima steajnim. III novela:

lan. 470.

Ako se poslije isplate duga (paragraf 469) ili nastupjelog sjedinjenja (paragraf 1446) hipotekarno dobro proda prinudno na drabi ili se odobri njegova prinudna uprava, a prije nego se zalono pravo zemljinoknjino izbrie ili nepokretnost ili zalono pravo prenese, ne e se zalono pravo kod razdiobe kupovnine uzeti u obzir. Vlasniku dodijelili e se pripadajui dio samo onda, ako


postoji trabina protiv tree osobe, osigurana zalonim pravom ili ukoliko pripada vlasniku naknada za njeno izmirenje (paragraf 1358).

O pravu zadranja

lan. 471.

Ni zalogoprimac, ni koji mu drago ini dralac tue stvari, ne moe zadrati istu stvar radi kojeg inog iskanja, poto je jednom prestalo pravo ustupljeno mu. Ali ako nastanu potrebitosti naznaene u sudovniku, a stvar je pokretna, moe je predati u sudsku sahranu i staviti na nju zabranu, ili ako je nepokretna, iskati da se uzapti.

III novela:

lan. 471.

Tko je duan izdati neku stvar, moe je zbog osiguranja svojih dospjelih trabina, zbog izdatka uinjenog na stvar ili zbog tete, koja mu je tom prilikom prouzrokovana, zadrati s tim uinkom, da se moe presuditi na izdavanje stvari samo na taj nain, to bi se izvrilo davanje iz ruke u ruku. Vrenje prava zadranja moe se otkloniti davanjem sigurnosti: iskljueno je davanje sigurnosti porocima.

Poglavlje sedmo O SLUNOSTIMA (SERVITUTIMA)

Pojam prava slunosti

lan. 472.

Po pravu slunosti obvezuje se vlasnik, da e u obziru svoje stvari togod trpiti ili propustili na korist inoga. Ovo je pravo stvarno i s uinkom suprot svakomu posjedniku stvari slune. Razdjeljenje slunosti u slunosti zemljine i osobne

lan. 473.

Ako je pravo slunosti skopano s posjedom zemljita, da se ovo korisnije i udobnije moe upotrebiti, tad postaje slunost zemljina; inae je slunost osobna. U slunosti poljske i kune

lan. 474.

Glede slunosti zemljinih, uzima se, da su dva posjednika zemljita: jednoga od tih posjednika kao obvezanoga jest dobro sluno, a drugoga kao povlatenoga jest dobro gospodujue. Zemljite gospodujue ili je odreeno na gospodarstvo poljsko, ili na inu koju porabu; zato se i razlikuju


slunosti poljske i kune. Vrste obinije: a) kunih slunosti

lan. 475.

Slunosti kune jesu obiajno: 1. Pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuu zgradu; 2. Umetnuti gredu ili ronik u tui zid; 3. Otvoriti prozoru tuem zidu, bilo to za svjetlost ili radi vida; 4. Graditi krov ili nastrenicu (balkon) nad zranim prostorom susjedovim; 5. Provoditi dim kroz dimnjak susjedov; 6. Navoditi kapnicu sa svoje strehe na tue zemljite. 7. Polivati ili proputati tekuine na zemljite susjedovo.

Ove i spodobne slunosti kune, daju pravo posjedniku kue, da im na zemljitu susjeda svojeg takvo to, to ovaj trpiti mora.

lan. 476.

Ine slunosti kune obvezuju posjednika slunog zemljita da propusti to, to bi inae imao pravo initi. Takve su: 8. Ne uzdizati kue svoje; 9. Ne praviti je niu; 10. Ne oduzimati zgradi gospodujuoj svjetlost i zrak: 11. Ili ne oduzimati joj vid: 12. Ne odvraati kapnicu svoje kue sa zemljita susjedovog, kome moe bili korisna za polivanje njegovog vrta, ili za naliti cisternu, ili za ini koji nain. b) slunosti poljskih

lan. 477.

Poglavito slunosti poljske jesu: 1. Pravo ii pjeice, goniti ivinu i voziti se u kolima na tuem zemljitu: 2. Crpsti vodu, ivinu pojiti, vodu odvraati ili dovoditi; 3. uvati i pasti ivinu; 4. Sjei drva, suho granje i granice sabirali, ir kupiti, i lie grabljama kupiti; 5 Divlja loviti, ribu loviti, plie hvatati; 6. Kamenje vaditi, pijesak kopati, vapno paliti. Vrste osobnih slunosti

lan. 478.

Slunosti osobne jesu: potrebna poraba (upotrebljenje) kakve stvari, uivanje i stan.

Slunosti nepravilne i prividne

lan. 479.

Ali i slunosti, koje su po sebi slunosti zemljine, mogu se dati samoj osobi: ili dozvoljenja, koja su obiajno slunosti, mogu se davati samo pod uvjetom da se poreknu. Ali odstupci od naravi kakve slunosti ne predmijevaju se; tko to tvrdi, mora dokazati.

Steenje prava slunosti. Naslov da se stee


lan. 480.

Naslov k slunosti kakvoj osniva se u pogodbi; u oitovanju posljednje volje, u izreci suevoj, izuenoj povodom razdjeljenja kojega zajednikoga zemljita: ili najposlije u zastarjelosti. lan. 481.

Stvarno pravo slunosti na stvari nepokretne i uope na takve predmete, koji su upisani u javne knjige, moe se stei samo upisom u iste knjige; a na ine stvari zadobiva se pravo to po nainima predaje, naznaenim u paragrafima 426 - 428. III novela:

lan. 481.

Stvarno pravo slunosti na predmetima, koji su upisani u javne knjige, moe se stei samo upisom u te knjige.

Na nekretninama, koje nisu opisane (paragraf 434) ili na graevinama (paragraf 43?) stjee se stvarno pravo polaganjem u sud ovjerene isprave o doputenju slunosti; na druge pak stvari stjee se onim vrstama predaje, koje su gore oznaene (paragrafi 426 do 428). Odnos pravni pri slunostima. Opi propis o pravu slunosti lan. 482.

Sve slunosti slau se u tom, da posjednik stvari slune, redovito, nije obvezan initi to: nego samo dopustiti, da se drugi slui pravom kojim, ili uzdrati se od onoga, to bi inae kao vlasnik imao pravo initi. lan. 483.

Zato i troak za uzdravanje i opravljanje stvari, koja je odreena da slui, ima redovito nositi ovlatenik Ali ako ovu stvar uiva i obvezanik, ima priloiti razmjerno na troak, i moe se oslobodili od prinosa toga samo, ako bi stvar ustupio ovlateniku, ba da ovaj na to i ne pristane.

lan. 484.

Posjednik dobra gospodujuega moe, istina, izvravati svoje pravo, kako mu se najbolje vidi; ali slunosti ne mogu se rairivati, dapae treba ih stezati, na koliko duputa narav njihova, i svrha, radi koje su ustanovljene.

lan. 485.

Nijedna slunost ne moe se samovlasno razluiti od stvari slune, niti prenijeti na inu stvar ili osobu. Uz to svaka slunost dri se utoliko da je nerazdjelna, ukoliko pravo, koje je na zemljitu, ne


moe biti preinaeno niti razdijeljeno po poveanju, umanjenju ili po raskomadanju zemljita. III novela:

lan. 485.

Nijedna slunost ne moe se samovlasno odvojiti od slune stvari niti prenijeti na drugu stvar ili osobu. Svaka slunost smatra se i nerazdjeljivom utoliko, ukoliko se pravo, kojim je zemljite optereeno. ne moe poveanjem, umanjenjem ili komadanjem zemljita niti promijeniti niti razdijeliti, izuzevi sluaj naznaen u paragrafu 847. lan. 486.

Jedno zemljite moe u isto vrijeme sluiti nekolicini osoba, samo ako time ne bi trpila tete starija prava treega kojega. Uporavljivanje na slunosti zemljine; osobito na pravo drati teret, gredu na tuoj zgradi ili provoditi dim

lan. 487.

Po naelima ovdje postavljenim imadu se ustanoviti pravna odnoenja pri razlinim vrstama slunosti. Tko je dakle duan trpiti teret susjedne zgrade; umetak tue grede u svoj zid, ili prolaz tueg dima kroz svoj dimnjak; taj treba razmjerno da prilae na uzdravanje odreenoga na to zida, stupa, stijene ili dimnjaka. Ali ne moe se iskati od njega, da podupire dobro gospodujue, ili da popravlja susjedov dimnjak.

Pravo prozora

lan. 488.

Pravo prozora daje samo pravo na svjetlost i na zrak: vid mora biti posebno doputen. Tko nema pravo na vid, moe biti natjeran da stavi reetku na prozor. S pravom prozora skopana je dunost uvati otvor; tko zanemari ovu dunost, odgovara za tetu, koja bi otuda izala. Pravo kapnice

lan. 489.

Tko ima pravo kapnice, moe proputati kinicu na tui krov slobodno tako kao to pada ili na ljebove, on moe i uzdii krov svoj, ali mora uiniti takve priprave, da tim slunost ne bude tegotnija. Tako isto duan je za vremena poistili obilno popadavi snijeg, i drati u dobrom slanju ljebove koji su odreeni da otie voda. Pravo odvoditi kinicu

lan. 490.


Tko ima pravo dovesti sa susjednog krova kinicu na svoje zemljite, duan je sam troiti za ljebove, kade, i za ostale sprave, koje na to spadaju.

lan. 491.

Ako su za odvoditi tekuine potrebni prokopi i kanali, vlasnik zemljita gospodujueg mora ih sagraditi; ima ih takoer drati dobro pokrivene i iste, i time olakati teret slunog zemljita. Pravo staze. Pravo progona ivine i kolnika

lan. 492.

Pravo staze sadrava u sebi pravo hodati po toj stazi, dati se po njoj nositi od ljudi, i ine ljude tuda k sebi putati. S progonom ivine skopano je pravo sluiti se kolicima, a s kolnikom skopano je pravo, voziti se s jednim ili vie zaprega.

lan. 493.

Nasuprot pravo ii pjeice ne moe se bez osobitog doputenja raspruiti na pravo jahati ili na pravo dati se nositi od ivine, niti pravo progona ivine na pravo vui terete preko slunog zemljita, kao ni pravo voziti se, na pravo nevezanu ivinu tuda protjerivati.

lan. 494.

Na uzdravanje puta, mostova i brvi, prilau razmjerno sve osobe, ili posjednici zemlje, koji imaju pravo njima se sluili; dakle i posjednik zemljita slunog, ukoliko vue otuda korist. Prostor k tomu

lan. 495.

Prostor za ove tri slunosti treba da bude primjeren potrebnoj porabi njihovoj i okolnostima mjesta. Ako bi se putevi i staze poplavom ili inim kojim sluajem nenadanim tako pokvarile, da se vie ne mogu upotrebiti: ima se odrediti novi prostor, dok se ne postave u prijanje stanje, ako politika vlast nije jur naredila to je od potrebe.

Pravo crpsti vodu

lan. 496.

Tko ima pravo crpsti tuu vodu, tomu je doputeno pristupati k njoj. Pravo vodovoda

lan. 497.

Tko ima pravo navraati vodu s tueg zemljita na svoje, ili nju sa svoje zemlje odvraati na tuu


zemlju, ima vlast takoer namjetati o svojem troku potrebne k tomu cijevi, ljebove i ustave. Mjera, koja se nema prei u izvravanju tih naprava, ustanovljuje se po potrebi zemljita gospodujueg. Pravo pae

lan. 498.

Ako u vrijeme, kada se steklo pravo pae, nije bila naznaena vrsta i broj ivine od progona, niti vrijeme i mjera uivanja pae: ima se braniti mirni posjed od 30 godine. U sluajevima dvojbenim slue za upravu slijedei propisi. Propisi zakonski: a) o vrsti ivine koja se goni na pau

lan. 499.

Ukoliko se ne opiru zakoni politiki i naredbe o umama, pravo pae protee se na svaku vrst teglee ivine, goveda i ovaca, ali ne na svinje i na ivad; a u umskim stranama ni na koze. ivina neista, nezdrava i luda svagda se iskljuuje od pae. b) o broju njezinom

lan. 500.

Ako se u najposljednjih 30 godina mijenjao broj ivine, koja bijae odagnana na pau: tad iz izgona od prve 3 godine uzima se srednji broj. Ako ni taj broj ne izlazi, ima se uzeli pravian obzir na to, kolika je i kakva je paa; povlatenomu pako nije nikako doputeno, da na tuoj pai dri vie ivine, nego je moe ishraniti za jednu zimu s krmom dobivenom sa zemljita gospodujueg. ivina, koja jo sisa, ne spada u broj odreeni. c) o vremenu pae

lan. 501.

Vrijeme pae ustanovljuje se uope po obiaju uvedenom u svakom potesu, i kojemu se nitko nije protivio; ali radi pae ne moe nigda biti smetano ili otegoeno poljsko obraivanje, ureeno po osobitim naredbama politikim. d) dokle se protee uivanje

lan. 502.

Uivanje prava pae ne protee se ni na kakvu inu korist. Tko ima pravo, ne moe trave kositi ni redovito iskljuiti vlasnika zemljita, da i njegova ivina skupa ne pase, a tim manje moe kvarili supstanciju pae. Ako bi bio uzrok bojati se kakve tete, ima narediti da ivinu uva pastir. Uporavljivanje ovih ustanova na ine slunosti


lan. 503.

togod je dosad propisano glede prava pae, ima se uporavljivati razmjerno i na pravo hvatati zvjerinje, sjei drva, vaditi kamenje i na ostale slunosti. Ako tko misli da moe ta prava osnivati na suvlasnosti; raspre, koje bi nastale o tome, imaju se presuivati po naelima sadranim u poglavlju o zajednici vlasnosti. Osobne slunosti; osobito: 1. pravo porabe

lan. 504.

Izvrivanje osobnih slunosti, ako to drugo nije ugovoreno, ustanovljuje se po slijedeim naelima. Slunost porabe sastoji se u tom, da tkogod ima vlast sluiti se tuom stvari samo za svoju potrebu, ne kvarei supstancije njezine. Osobite slunosti; osobito: 1. pravo porabe

lan. 505.

Tko dakle ima pravo sluiti se kakvom stvari, takav moe bez obzira na svoju ostalu imovinu, vaditi otuda onu korist, koja je prema njegovom staleu, njegovom gospodarstvu i prema njegovoj domaoj potrebi. lan. 506.

Da se moe ustanoviti, na kakvu potrebu ima sluiti pravo porabe, treba paziti na ono vrijeme, kad je poraba dozvoljena. Potonje preinake u staleu ili u obrtu porabovnika ne daju mu nikakva prava na prostraniju porabu.

Supstancije

lan. 507.

Porabovnik ne moe preinaiti supstancije stvari dane na porabu, niti moe svoje pravo prenijeti na inoga kojega.

Tereta

lan. 508.

Sve koristi, koje se mogu vaditi iz stvari bez tete porabovnika, pripadaju vlasniku iste stvari. Ovaj je pak obvezan nositi sve terete uredne i izvanredne koji su na stvari, i nju o svojem troku drati u dobrom stanju. Samo kada trokovi nadilaze korist, koja ostaje vlasniku, mora porabovnik nositi suviak, ili ostavili se porabe.

2. pravo uivanja


lan. 509.

Uivanje jest pravo, upotrebljavali tuu stvar bez svakoga ogranienja, ali uvajui supstanciju njezinu.

Ukoliko se pravo to moe protegnuti na stvari potrone

lan. 510.

Stvari potrone nisu same po sebi predmet porabe ili uivanja, nego samo vrijednost njihova. Tko ima pravo uivanja moe gotovim novcem po volji razraivati. Ali ako je dana na uivanje ili porabu kakva glavnica jur uloena, tko ima takvo pravo, moe samo iskati kamate.

Prava i obveze uivaoca

lan. 511.

Uivalac ima pravo na vaskolik obiajni i izvanobiajni dohodak, njemu dakle pripada i isti dobitak iz rudnikih dijelova, kakvi se po opstojeem redu rudokopnom izvaditi moe, kao i dna sjeena po propisu umarskom. Ali nema nikakva prava na blago naeno u zemljitu odreenom na uivanje. Osobito: a) u obziru tereta koji su na stvari

lan. 512.

Kao ist dohodak moe se smatrati samo ono, to pretee po odbijanju svih potrebnih trokova. Uivalac prima dakle na se sve terete, koji su bili skopani sa slunom stvari u vrijeme, kad mu je bilo dozvoljeno uivanje, a tako i kamete od glavnica upisanih na spomenutoj stvari. Na nj spadaju sve uredne i izvanredne dunosti skopane sa stvari, ukoliko mogu biti naplaene iz koristi izvaenih za vrijeme, dok se stvar uiva: on nosi i trokove, bez kojih se plodovi ne bi mogli imali.

b) sadranja stvari

lan. 513.

Uivalac obvezan je drati slunu stvar kao dobar domain u stanju, u kojem ju je primio, i iz dohotka je popravljati, ponainjati i ponavljati. Akko bi se sa svim tim umanjila vrijednost stvari slune samo po uivanju zakonitom bez krivine uivaoca; ovaj nema za to odgovarati.

c) graenja

lan. 514.

Ako vlasnik, poto mu je javio uivalac, preduzima o svojem troku takva graenja, koja su postala potreban po starini zgrade, ili po kojem inom sluaju; uivalac ima mu naknaditi kamate od uloene glavnice po poboljanom time uivanju.


lan. 515.

Ako bi po sluaju nuno bilo, novo zdanje podii, ili staro opalo sasvim obnoviti, to e zavisiti od osobite pogodbe izmeu uivaoca i gospodara zemlje; jer niti je ovaj duan tune (badava) graditi, niti je onom, ako samovlasno takvo podigne, duan ovaj bezuslovno naknadu uiniti. Nuda i potreba k opredjeljenom uivanju u ovom sluaju sluie za osnov presuivanja. lan. 516.

Uivalac nije obvezan dopustili bez potpune naknade graenja koja nisu potrebna, ba da bi na umnoenje dohotka i korisna bila.

d) trokova popravnih

lan. 517.

Uivalac moe uzeti natrag togod je bez privoljenja vlasnikova uloio na umnoenje koristi jednako trajuih, ali glede koristi, koje se jo nalaze od popravka, moe samo utoliko iskati naknadu, ukoliko je poslovoa bez naloga ima pravo iskati. Sredstva to dokazati

lan. 518.

Da se lake dokau iskanja zamjenita meu vlasnikom i uivaocem, treba ovi da vjerodostojno opiu sve slune stvari. Ako to nije uinjeno, uzima se, da je uivalac primio stvar u stanju upotrebljivom srednje vrste sa svima pripadnostima, koje su potrebne, da se ona uredno uiva.

ije su koristi kad prestane uivanje

lan. 519.

Kada je okonano uivanje, plodovi jo stojei pripadaju vlasniku; ali je ovaj duan isto kao poteni posjednik naknaditi uivaocu ili njegovim nasljednicima sve one trokove, koji su uinjeni na raanje plodova. Na ine koristi ima pravo uivalac ili njegovi nasljednici po razmjeru vremena, za kojega je trajalo uivanje.

Na koliko je porabovnik ili uivalac obvezan dati osiguranje

lan. 520.

Vlasnik moe redovito samo tad zahtijevati od porabovnika, ili od uivaoca, da mu osiguraju supstanciju stvari, kad bi se pogibao za nju pojavila. Ako nije dana sigurnost, stvar se ima ostaviti vlasniku uz pravinu naplatu ili e se prema okolnostima predati sudu da njom upravlja. 3. Slunost stana


lan. 521.

Slunost stana jest pravo, sluiti se za svoju potrebu dijelovima kakve kue, to su za stanovanje. Ona je dakle slunost porabe od kue. Ali ako su komu ustupljeni svi dijelovi kue, koji su za stanovanje, da ih, uvajui supstanciju, uiva neogranieno: tad je to uivanje kue. Prema ovoj razlici imaju se uporavljivati gore spomenuti propisi na pravno odnoenje meu imajuim pravo slunosti i vlasnikom.

lan. 522.

U svakom sluaju vlasnik zadrava pravo rezreivati svima dijelovima kue nespadajuima na pravi stan; ne moe mu se takoer otegotiti potrebno nadgledanje kue svoje. Pravo tube glede slunosti

lan. 523.

Glede slunosti dvojako je pravo tubeno. Moe se podii tuba protiv vlasnika na obranu prava slunosti: ili vlasnik se moe tuiti proti onomu, koji prisvaja sebi slunost kakvu. U prvom sluaju tuitelj treba da dokae, da je zadobio slunost ili bar posjed njezin kao stvarnoga prava; u drugom dokazati e vlasnik nepravedno prisvajanje slunosti u stvari svojoj. Prestanak slunosti. Uope

lan. 524.

Slunosti prestaju uope na iste naine, po kojima se prema treem i etvrtom poglavlju treega dijela ukidaju uope prava i obveze. Osobita naredba kad prestaju slunosti

a) propau zemljita slunog ili gospodujueg

lan. 525.

Slunost istina prestaje, ako propadne zemljite sluno ili gospodujue: ali im je zemljite ili zgrada povraena u prijanje stanje, slunost zadobiva opet svoju prijanju snagu. u) sjedinjenjem

lan. 526.

Ako se vlasnost zemljita slunog i gospodujueg sjedini u jednoj osobi, slunost prestaje sama od sebe. Ako li kasnije bude opet otueno jedno od tih zemljita sjedinjenih, a meutim slunost nije izbrisana iz javnih knjiga: novi posjednik zemljita gospodujueg ima pravo izvravati slunost.


c) isteenjem vremena

lan. 527.

Ako je posjednik slunosti mogao poznati iz javnih knjiga, ili na ini nain, da je pravo onoga, koji mu je dozvolio slunost, bilo samo vremenito, ili da je trajanje slunosti bilo ogranieno na neko vrijeme; im to vrijeme proe, prestaje i slunost sama od sebe lan. 528.

Ako je dana komu slunost, dok trea koja osoba dostigne neke stanovite godine, slunost prestaje tek u vrijeme ustanovljeno, premda je trei umro pn tih godina. Prestanak slunosti osobnih napose

lan. 529.

Slunosti osobne prestaju smru. Ako su na nasljednike izrijekom bile raspruene, tad, ako bi nastala dvojba, razumijevaju se pod tim nazvanjem samo prvi zakonski nasljednici. Pravo pak dano kojoj porodici, prelazi na sve lanove njezine. Ako je koja opina ili ma kakva moralna osoba zadobila slunost osobnu, ova traje dotle, dok opstoji reena osoba moralna. Gornji propis ne uporavljiva se na stalne prihode (rente)

lan. 530.

Stalni godinji prihodi nisu nikakve slunosti osobne, i zato mogu se prema svojoj naravi prenijeti na sve nastupnike.

531 - 824. Propisi o pravu nasljedstva izostavljeni (ureeni odredbama Zakona o nasljeivanju od 23.04.1955. g.) Poglavlje esnaesto O ZAJEDNICI VLASNOSTI I O INIM PRAVIMA STVARNIM

Prestanak zajednice

lan. 825.

Kad vlasnost iste stvari, ili jedno i isto pravo pristoji nekolicini osoba nerazdjelno, postaje zajednica. Zajednica se osniva na kakvom sluajnom dogaaju; na zakonu; na potovanju posljednje volje ili na pogodbi.

lan. 826.

Po razlinosti izvora (naslova), iz kojih izlazi zajednica, ustanovljuju se poblie prava i dunosti dionika. Posebni propisi o zajednici dobara ishodeoj od pogodbe, sadravju se u poglavlju


dvadesetsedmom.

lan. 827.

Tko ite dio kakve stvari zajednike, duan je dokazati svoje pravo, ako bi se ostali dionici protivili pravu tome.

Zajednika prava dionika

lan. 828.

Dok su svi dionici suglasni, dotle predstavljaju oni samo jednu osobu, i imaju pravo razreivati po volji stvarju zajednikom. Ali im su nesloni, nijedan dionik ne moe initi u stvari zajednikoj takve preinake, kojom bi se razreivalo o dijelu inoga dionika. Prava dionika na svoj dio

lan. 829.

Svaki dionik jest potpuni vlasnik dijela svojeg. Ukoliko ne vrijea prava svojih sudionika, moe on svoj dio, ili koristi njegove samovoljno i nezavisno zaloili, zapisati ili inae otuiti (paragraf 361). lan. 830.

Svaki dionik ima pravo iskati, da se poloe rauni, i podijeli dohodak. Redovito moe i zahtijevali da se ukine zajednica; ali ne u nevrijeme, ili na tetu ostalih. Zato mora on pristati na odgaanje primjereno okolnostima, i koje se lako ne moe izbjei. lan. 831.

Ako se koji dionik obvezao, da e ostati i nadalje u zajednici; ne moe istina izii iz nje prije nego proe vrijeme ustanovljeno; ali obveza ta prestaje kao i ine obveze, i ne protee se na nasljednike, ako ovi samo nisu pristali na to.

lan. 832.

I razredbu treega kojeg, kojom se odreuje kakva stvar da je zajednika, imaju ispuniti prvi dionici, ali ne i njihovi nasljednici. Obveza na vazdanju zajednicu ne moe opstojali.

Prava dionika u stvari zajednikoj

a) u obziru glavne stvari

lan. 833.

Posjed i upravljanje zajednikom stvari pripada svim dionicima skupa. U poslovima tiuim se samo urednog upravljanja i uivanja zajednike glavnice, odluuje veina glasova, koji se ne broje po


osobama, nego po razmjeni dijelova dionikovih.

lan. 834.

Ako se predloe vane preinake, da se sauva ili to bolje uiva zajednika glavnica, dionici, koji su veinom glasova bili nadvladani, mogu iskati osiguranje za buduu tetu, ili ako im se uskrati osiguranje to, mogu zahtijevati da istupe iz zajednice.

lan. 835.

Ako ne e da iziu, ili ako izlazak biva u nevrijeme, tad odluuje rijeb, odabranik, ili ako se ne bi svi o tome mogli sloiti, presuuje sudac, da li se preinaka bezuvjetno ili uz osiguranje dopustiti ima ili ne. Ovi naini odluke imaju mjesta i kad je jednaki broj glasova od lanova. lan. 836.

Ako se ima postaviti upravitelj stvari zajednikih, takav se izabire po veini glasova a ako ne bi bilo veine glasova, odabire ga sudac. lan. 837.

Upravitelj kojega dobra zajednikog smatra se kao punovlasnik. S jedne strane obvezan je polagati uredan rauna; a s druge strane ima pravo odbiti sve trokove korisno uinjene. To valja i onda, kad koji dionik upravlja dobrom zajednikim bez naloga ostalih dionika. lan. 838.

Ako je upravljanje ostavljeno nekolici; tad i meu njima odluuje veina glasova. b) koristi i tereta

lan. 839.

Zajednike koristi i tereti odreuju se po razmjeni dijelova. U dvojbi dri se da su dijelovi jednaki; tko protivno tvrdi, mora to dokazati.

lan. 840.

Koristi proizvedene imadu se obiajno razdijeliti u naturi. Ali ako se takvo razdjeljenje ne moe uiniti; svaki dionik ima pravo iskati, da se stvari prodadu na javnoj drabi. Vrijednost izvaena otuda razdjeljuje se razmjerno meu dionike. c) diobe

lan. 841.

U diobi stvari zajednike, poto je ukinuta zajednica, ne valja veina glasova. Dioba ima se preduzeti


tako, da svaki dionik bude zadovoljan. Ako se dionici ne mogu da sloe: odluuje rijeb ili odabranik, ili ako svi jednoglasno ne pristaju na kojigod od ta dva naina odluke, presuuje sudac. lan. 842.

Odabranik ili sudac odluuje takoer, da li je u diobi zemljita ili zgrada dioniku potrebna kakva slunost, da svoj dio moe uivati, i pod kojim uvjetom ima mu se dozvolili slunost takva.

lan. 843.

Ako je koja zajednika stvar nerazdjeljiva, ili ako se bar razdijeliti ne moe, a da se znatno ne umanji vrijednost njezina; ima se ona, ako i jedan samo dionik uzite, prodati na javnoj drabi, i cijena podijeliti meu dionike. lan. 844.

Slunosti, granini biljezi, i isprave potrebne za zajedniku porabu nisu razdjeljive. Slunosti zemljine od koristi su svim dionicima. Isprave, ako inae nita ne smeta, uvati se kod najst

Documents

AUSTRIJSKI GRADANSKI ZAKONIK (OGZ)