VELIKO I MALO POČETNO SLOVO

IZGOVOR I PISANJE RIJEČI S IJE, JE

IZGOVOR I PISANJE RIJEČI S GLASOVIMA Č I Ć

REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI

Pisanje jednočlanih vlastitih imena

Sva se jednočlana vlastita imena pišu velikim početnim

slovom. Jednočlana su vlastita imena i imena stanovnika

gradova, sela, krajeva, država, zemalja, kontinenata te imena

pripadnika naroda.

Pisanje višečlanih vlastitih imena

Sve riječi osim veznika i prijedloga pišemo

velikim početnim slovom u vlastitim imenima:

1. bića i njihovim nadimcima, npr.

Zoran Vukić Ludek, Petar Krešimir Četvrti,

Pipi Duga Čarapa

2. kontinenata i država, npr.

Južna Amerika, Republika Hrvatska

3. naseljenih mjesta (gradova, sela i zaselaka), npr.

Slavonski Brod, Sveti Juraj na Bregu, Donji

Ledinac.

Kako se stari otvornik jat ostvaruje u

hrvatskome jeziku?

kao ije, je u

standardnome

jeziku:

riječi, svježe

kao e:

– u standardnome

jeziku: vremena

– u narječjima:

breg

kao i:

– u standardnome

jeziku: dio

– u narječjima:

vrimena

JAT

Razlikovanje ije i je

svijet kao pas (pojas) slog s dugim otvornikom

pjesma kao pas (životinja) slog s kratkim

otvornikom

svijet, brijeg, pijesak,

donijeti, lijep

troslovom ije zabilježen je

jedan glas – dugi otvornik koji

nema svoga slova (npr. riječ

svijet ima samo jedan slog)

pjesma, vjetar, sjena,

osjetiti, dječji

skupom slova je zabilježen je

skup glasova

u komparativu i superlativu pridjeva: ljepši, najljepši; bjelji, najbjelji (i bjeliji, najbjeliji)

u množini nekih imenica: svjetovi, cvjetovi, snjegovi, bjesovi

u umanjenicama i uvećanicama: cjevčica, cjevčina; zvjezdica, zvjezdurina

Kraćenje ije u je

Pri izgovoru glasa č vrh jezika uzdignut je i dodiruje desni

iznad zuba, a usne su zaobljene, dok je pri izgovoru glasa ć

jezik prednjim dijelom većom površinom priljubljen uz nepce,

a usne su razvučene.

U standardnome su jeziku glasovi č i ć dva

različita glasa i tako ih treba izgovarati i pisati.

Č Ć dječak → dječače

jak → jači

klicati → kličem

upornost → upornošću

ljut → ljući

kretati → krećem

momak → momčad

djeca → dječji

majka, ptica → majčica, ptičurina

lijek → liječiti, liječnik

list → lišće

pamtiti → pamćenje

osjetiti → osjećajan

sretan → sreća

U NASTAVCIMA

-čić, -čica: korjenčić, grančica

-ečak, -ičak: grmečak, krajičak

-čina: cjevčina

-ički, -ački: turistički, zagrebački

-ač, -ič, -ača: plivač, vodič, savijača

-ić: cvjetić

-čić: kestenčić

-oća, -aća: čistoća, zadaća

-aći: domaći

-ći: naći; pjevajući

U RIJEČIMA U KOJIMA SE NE VIDI NASTANAK

priča, čovjek, pregača, veljača, ključ,

brčkati, točan, četiri, čekati, dječak…

kuća, domaćin, nećak, kći, tisuća,

noć, moć, ćud, pomoć, voće, već…

ZNAK UPOTREBA PRIMJER

TO

ČK

A

na kraju izjavne

rečenice Svugdje u prirodi postoje pravila i zakoni.

iza rednoga broja i

nekih kratica

5. ili V. (peti)

npr. (na primjer), šk. (školski)

PRIPAZI!

Točku ne pišemo iza kratica za mjerne jedinice (npr. m, kg, dag) i

u kraticama od višečlanih vlastitih imena napisanima velikim

slovima (npr. RH, OŠ).

UP

ITN

IK

na kraju upitne

rečenice

Kako bi bilo da ne slušamo roditelje, učitelje

i trenere?

US

KL

IČN

IK

na kraju usklične

rečenice To je dobar primjer!

iza usklika i

vokativa Ah! Ivana!

ZA

RE

Z

u nabrajanju Kako bi to bilo da nema vlasti, zakona,

pravila igre u raznim sportovima?

ispred nekih veznika

Pravila znaju biti dosadna, ali bez njih bi

nastao nered.

Nekim ljudima trebaju pravila, a nekima ne

trebaju.

ispred i iza usklika i

vokativa

Ah, ta pravila!

Ivana, dogovorili smo se.

Dogovorili smo se, Ivana.

DV

OT

OČ

KA

I N

AV

OD

NIC

I

u upravnome govoru John Locke je rekao: „Bez zakona nema ni

slobode.”

SP

OJ

NIC

A u rastavljanju riječi

na slogove i na kraju

retka

pra-vi-la pravo-

pis

ispred samostalno

napisanih nastavaka Najviše se komparativa tvori nastavkom -iji.

REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI

• IZOSTAVNIK, CRTICA, ZAGRADE,

TROTOČKA

VELIKO I MALO POČETNO SLOVO

• PISANJE IMENA ULICA, TRGOVA I

DIJELOVA NASELJENIH MJESTA

ZNAK UPOTREBA PRIMJER

IZO

STA

VN

IK

(AP

OS

TR

OF

)

bilježi se umjesto

izostavljenoga slova,

najčešće u književnim

tekstovima

Al' pokušat ću drukčije.

Ali pokušat ću drukčije.

Il' su snijezi il' su labudovi.

Ili su snijezi ili su labudovi.

Izostavnik ne bilježimo:

• na kraju infinitiva bez i: pokušat ću drukčije • kad se sažimanjem dvaju otvornika dobije samo jedan:

kao – ko.

CR

TIC

A

označuje stanku veću

od zareza

Helen je preživjela, no zauvijek je izgubila

vid i sluh – otad je odrastala u vječnoj tami

i tišini.

umjesto navodnika i

zareza u upravnome

govoru u tiskanim

tekstovima

– Ja ne mogu učiti kao drugi. – govorila je

sebi.

odjeljuje umetnute

dijelove rečenice

Jednoga je dana – tajanstveno kao što je

došla – njezina visoka temperatura

nestala.

CR

TIC

A

zamjenjuje svezu

prijedloga od i do ili

samo prijedlog do

Fizičar Morse koji je izmislio zvučnu

abecedu živio je 1791. – 1872. g.

Brzina automobila je 70 – 80 km na sat.

Učila je 2 – 3 sata.

POGREŠNO TOČNO

od 1791. – 1872. od 1791. do 1872.

1791. – 1872.

označuje udaljenost

između dvaju ili više

mjesta i imena

udružena u

međusobni odnos

Split – Makarska

Slavonski Brod – Osijek

utakmica Dinamo – Hajduk

ZA

GR

AD

E

odjeljuju dijelove

teksta koji su manje

važni, kojima se što

dopunjava, tumači ili

objašnjava

Učiteljica (koja je s njom provodila

čitave dane) naučila ju je

sporazumijevati se s ljudima.

označuju dvostruke

oblike riječi s(a), k(a), onog(a)

TR

OT

OČ

KA

na mjestima gdje se

prekida nabrajanje

Učila je sve što i druga djeca:

književnost, strane jezike,

matematiku…

na mjestima gdje

označuje isprekidan

govor ili stanke u

govoru

Ide mi teže nego drugima… moram biti

jako uporna.

kada je misao

nezavršena, potiče nas

na razmišljanje

I uspjela je postići ono što se činilo

nemogućim…

kada izostavljamo

dijelove teksta

… pobijedila je tjelesne zapreke…

uspjela je postići ono što se činilo

nemogućim…

Pisanje višečlanih vlastitih imena

Djevojčica i dječak posjetili

su Stubičke Toplice, mjesto

u Hrvatskome zagorju.

Nalaze se na Strmečkoj

cesti i žele doći do

Stubičkih toplica.

Stubičke Toplice –

NASELJENO MJESTO

Stubičke toplice –

TOPLICE, LJEČILIŠTE

1. PRAVILO:

Svaka riječ u imenu piše se velikim početnim

slovom, osim prijedloga i veznika.

2. PRAVILO:

Samo prva riječ u imenu piše se velikim

početnim slovom, a ostale riječi samo ako su

vlastita imena.

Višečlana vlastita imena pišu se po jednome od dvaju osnovnih pravila:

• IMENA, PREZIMENA, NADIMCI, VJERSKA IMENA, npr.

Marin Držić Vidra, Majka Božja Bistrička

• IMENA KONTINENATA, DRŽAVA, ZEMALJA, npr.

Sjeverna Amerika, Republika Hrvatska,

Republika Bosna i Hercegovina

• IMENA NASELJENIH MJESTA, npr.

Staro Petrovo Selo, Biograd na Moru, Slavonski Brod

PREMA PRVOME SE PRAVILU PIŠU:

• IMENA POKRAJINA, KRAJEVA, ŽUPANIJA, npr.

Dalmatinska zagora, Splitsko-dalmatinska županija

• IMENA DIJELOVA NASELJENIH MJESTA, ULICA, TRGOVA,

PARKOVA..., npr.

Gornji grad, Vukovarska ulica, Trg mira, Park slobode

• IMENA MORA, JEZERA, RIJEKA, PLANINA (GORJA)..., npr.

Jadransko more, Vransko jezero, Samoborsko gorje

• IMENA USTANOVA, KNJIGA, ČASOPISA…, npr.

Osnovna škola Grigora Viteza, Mali ratni dnevnik,

Hrvatski jezik (časopis), Hrvatsko narodno kazalište

• IMENA NEBESKIH TIJELA, npr.

Mali medvjed, Mliječna staza

PREMA DRUGOME SE PRAVILU PIŠU SVA OSTALA

VIŠEČLANA IMENA: