Upload
hoangdieu
View
284
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
VELIKO I MALO POČETNO SLOVO
IZGOVOR I PISANJE RIJEČI S IJE, JE
IZGOVOR I PISANJE RIJEČI S GLASOVIMA Č I Ć
REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI
Pisanje jednočlanih vlastitih imena
Sva se jednočlana vlastita imena pišu velikim početnim
slovom. Jednočlana su vlastita imena i imena stanovnika
gradova, sela, krajeva, država, zemalja, kontinenata te imena
pripadnika naroda.
Pisanje višečlanih vlastitih imena
Sve riječi osim veznika i prijedloga pišemo
velikim početnim slovom u vlastitim imenima:
1. bića i njihovim nadimcima, npr.
Zoran Vukić Ludek, Petar Krešimir Četvrti,
Pipi Duga Čarapa
2. kontinenata i država, npr.
Južna Amerika, Republika Hrvatska
3. naseljenih mjesta (gradova, sela i zaselaka), npr.
Slavonski Brod, Sveti Juraj na Bregu, Donji
Ledinac.
Kako se stari otvornik jat ostvaruje u
hrvatskome jeziku?
kao ije, je u
standardnome
jeziku:
riječi, svježe
kao e:
– u standardnome
jeziku: vremena
– u narječjima:
breg
kao i:
– u standardnome
jeziku: dio
– u narječjima:
vrimena
JAT
Razlikovanje ije i je
svijet kao pas (pojas) slog s dugim otvornikom
pjesma kao pas (životinja) slog s kratkim
otvornikom
svijet, brijeg, pijesak,
donijeti, lijep
troslovom ije zabilježen je
jedan glas – dugi otvornik koji
nema svoga slova (npr. riječ
svijet ima samo jedan slog)
pjesma, vjetar, sjena,
osjetiti, dječji
skupom slova je zabilježen je
skup glasova
u komparativu i superlativu pridjeva: ljepši, najljepši; bjelji, najbjelji (i bjeliji, najbjeliji)
u množini nekih imenica: svjetovi, cvjetovi, snjegovi, bjesovi
u umanjenicama i uvećanicama: cjevčica, cjevčina; zvjezdica, zvjezdurina
Kraćenje ije u je
Pri izgovoru glasa č vrh jezika uzdignut je i dodiruje desni
iznad zuba, a usne su zaobljene, dok je pri izgovoru glasa ć
jezik prednjim dijelom većom površinom priljubljen uz nepce,
a usne su razvučene.
U standardnome su jeziku glasovi č i ć dva
različita glasa i tako ih treba izgovarati i pisati.
Č Ć dječak → dječače
jak → jači
klicati → kličem
upornost → upornošću
ljut → ljući
kretati → krećem
momak → momčad
djeca → dječji
majka, ptica → majčica, ptičurina
lijek → liječiti, liječnik
list → lišće
pamtiti → pamćenje
osjetiti → osjećajan
sretan → sreća
U NASTAVCIMA
-čić, -čica: korjenčić, grančica
-ečak, -ičak: grmečak, krajičak
-čina: cjevčina
-ički, -ački: turistički, zagrebački
-ač, -ič, -ača: plivač, vodič, savijača
-ić: cvjetić
-čić: kestenčić
-oća, -aća: čistoća, zadaća
-aći: domaći
-ći: naći; pjevajući
U RIJEČIMA U KOJIMA SE NE VIDI NASTANAK
priča, čovjek, pregača, veljača, ključ,
brčkati, točan, četiri, čekati, dječak…
kuća, domaćin, nećak, kći, tisuća,
noć, moć, ćud, pomoć, voće, već…
ZNAK UPOTREBA PRIMJER
TO
ČK
A
na kraju izjavne
rečenice Svugdje u prirodi postoje pravila i zakoni.
iza rednoga broja i
nekih kratica
5. ili V. (peti)
npr. (na primjer), šk. (školski)
PRIPAZI!
Točku ne pišemo iza kratica za mjerne jedinice (npr. m, kg, dag) i
u kraticama od višečlanih vlastitih imena napisanima velikim
slovima (npr. RH, OŠ).
UP
ITN
IK
na kraju upitne
rečenice
Kako bi bilo da ne slušamo roditelje, učitelje
i trenere?
US
KL
IČN
IK
na kraju usklične
rečenice To je dobar primjer!
iza usklika i
vokativa Ah! Ivana!
ZA
RE
Z
u nabrajanju Kako bi to bilo da nema vlasti, zakona,
pravila igre u raznim sportovima?
ispred nekih veznika
Pravila znaju biti dosadna, ali bez njih bi
nastao nered.
Nekim ljudima trebaju pravila, a nekima ne
trebaju.
ispred i iza usklika i
vokativa
Ah, ta pravila!
Ivana, dogovorili smo se.
Dogovorili smo se, Ivana.
DV
OT
OČ
KA
I N
AV
OD
NIC
I
u upravnome govoru John Locke je rekao: „Bez zakona nema ni
slobode.”
SP
OJ
NIC
A u rastavljanju riječi
na slogove i na kraju
retka
pra-vi-la pravo-
pis
ispred samostalno
napisanih nastavaka Najviše se komparativa tvori nastavkom -iji.
REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI
• IZOSTAVNIK, CRTICA, ZAGRADE,
TROTOČKA
VELIKO I MALO POČETNO SLOVO
• PISANJE IMENA ULICA, TRGOVA I
DIJELOVA NASELJENIH MJESTA
ZNAK UPOTREBA PRIMJER
IZO
STA
VN
IK
(AP
OS
TR
OF
)
bilježi se umjesto
izostavljenoga slova,
najčešće u književnim
tekstovima
Al' pokušat ću drukčije.
Ali pokušat ću drukčije.
Il' su snijezi il' su labudovi.
Ili su snijezi ili su labudovi.
Izostavnik ne bilježimo:
• na kraju infinitiva bez i: pokušat ću drukčije • kad se sažimanjem dvaju otvornika dobije samo jedan:
kao – ko.
CR
TIC
A
označuje stanku veću
od zareza
Helen je preživjela, no zauvijek je izgubila
vid i sluh – otad je odrastala u vječnoj tami
i tišini.
umjesto navodnika i
zareza u upravnome
govoru u tiskanim
tekstovima
– Ja ne mogu učiti kao drugi. – govorila je
sebi.
odjeljuje umetnute
dijelove rečenice
Jednoga je dana – tajanstveno kao što je
došla – njezina visoka temperatura
nestala.
CR
TIC
A
zamjenjuje svezu
prijedloga od i do ili
samo prijedlog do
Fizičar Morse koji je izmislio zvučnu
abecedu živio je 1791. – 1872. g.
Brzina automobila je 70 – 80 km na sat.
Učila je 2 – 3 sata.
POGREŠNO TOČNO
od 1791. – 1872. od 1791. do 1872.
1791. – 1872.
označuje udaljenost
između dvaju ili više
mjesta i imena
udružena u
međusobni odnos
Split – Makarska
Slavonski Brod – Osijek
utakmica Dinamo – Hajduk
ZA
GR
AD
E
odjeljuju dijelove
teksta koji su manje
važni, kojima se što
dopunjava, tumači ili
objašnjava
Učiteljica (koja je s njom provodila
čitave dane) naučila ju je
sporazumijevati se s ljudima.
označuju dvostruke
oblike riječi s(a), k(a), onog(a)
TR
OT
OČ
KA
na mjestima gdje se
prekida nabrajanje
Učila je sve što i druga djeca:
književnost, strane jezike,
matematiku…
na mjestima gdje
označuje isprekidan
govor ili stanke u
govoru
Ide mi teže nego drugima… moram biti
jako uporna.
kada je misao
nezavršena, potiče nas
na razmišljanje
I uspjela je postići ono što se činilo
nemogućim…
kada izostavljamo
dijelove teksta
… pobijedila je tjelesne zapreke…
uspjela je postići ono što se činilo
nemogućim…
Pisanje višečlanih vlastitih imena
Djevojčica i dječak posjetili
su Stubičke Toplice, mjesto
u Hrvatskome zagorju.
Nalaze se na Strmečkoj
cesti i žele doći do
Stubičkih toplica.
Stubičke Toplice –
NASELJENO MJESTO
Stubičke toplice –
TOPLICE, LJEČILIŠTE
1. PRAVILO:
Svaka riječ u imenu piše se velikim početnim
slovom, osim prijedloga i veznika.
2. PRAVILO:
Samo prva riječ u imenu piše se velikim
početnim slovom, a ostale riječi samo ako su
vlastita imena.
Višečlana vlastita imena pišu se po jednome od dvaju osnovnih pravila:
• IMENA, PREZIMENA, NADIMCI, VJERSKA IMENA, npr.
Marin Držić Vidra, Majka Božja Bistrička
• IMENA KONTINENATA, DRŽAVA, ZEMALJA, npr.
Sjeverna Amerika, Republika Hrvatska,
Republika Bosna i Hercegovina
• IMENA NASELJENIH MJESTA, npr.
Staro Petrovo Selo, Biograd na Moru, Slavonski Brod
PREMA PRVOME SE PRAVILU PIŠU:
• IMENA POKRAJINA, KRAJEVA, ŽUPANIJA, npr.
Dalmatinska zagora, Splitsko-dalmatinska županija
• IMENA DIJELOVA NASELJENIH MJESTA, ULICA, TRGOVA,
PARKOVA..., npr.
Gornji grad, Vukovarska ulica, Trg mira, Park slobode
• IMENA MORA, JEZERA, RIJEKA, PLANINA (GORJA)..., npr.
Jadransko more, Vransko jezero, Samoborsko gorje
• IMENA USTANOVA, KNJIGA, ČASOPISA…, npr.
Osnovna škola Grigora Viteza, Mali ratni dnevnik,
Hrvatski jezik (časopis), Hrvatsko narodno kazalište
• IMENA NEBESKIH TIJELA, npr.
Mali medvjed, Mliječna staza
PREMA DRUGOME SE PRAVILU PIŠU SVA OSTALA
VIŠEČLANA IMENA: