mijali su se, tri momka i dvije cure, tako su se glasno smijali kao da se takmiče čijiće smijeh biti glasniji.

O znam taj smijeh, prepoznao bi ga među hiljadu drugih. Naravno da su privukli mojupažnju jer ja nikako ne mogu biti ravnodušan na takve stvari, čak šta više uznemirim se.U redu, smijeh je -tvrde naučnici- vrlo koristan za zdravlje. Smijehom se oslobađamonegativne energije u sebi; smijeh nas čini sretnim. Kako su se oni jako smijali čovjek bimogao pomisliti da od njih nema niko sretniji na svijetu, a negativne energije ne samoda nema više ni truna nego izgleda da su taj akumulator u sebi zauvijek ispraznili iuništili. Ali...eh da je to taj smijeh?I dok posmatram tu djecu, a naglašavam da su to još uvijek djeca (iako oni misle da višenisu), misli mi prodiru duboko u sječanja i vode me u moju davnu prošlost na to istomjesto gdje oni stoje sada, smiju se, bezbrižni i sretni, ni najmanje sluteći u kakvu su seopasnu igru upustili. U tim sječanjima vidim sebe, dijete sam (mada sam tada mislio daviše nisam), u ruci mi cigara, o rame okačena školska torba u kojoj su sveske i udžbeniciosmog razreda osnovne škole. To mjesto nalazi se uz samu školu. Nekada je tu bio škol-ski ulaz, ali izgradnjom novog na suprotnoj strani taj je izgubio svoju prvobitnu namjenui zazidan je. Prostor ispred pošto je bio natkriven i s jedne strane ograđen zidom, postaoje idealno skrovište za sve one školarce koji su se iz ko zna kojih razloga propušili.Da, rano sam se propušio. Rano sam zakoračio u svijet odraslih misleći da je cigara takoja čovjeka čini velikim. To što su mi u džepu još uvijek zveckali klikeri, i što sam sejoš uvijek igrao sličicama pola-cijelo i par-nepar, to me nije sprečavalo da sebe više nesmatram djetetom, jer ta cigara u ruci- ma čuda čini.Nije slučajno da sam za početak ove knjige izabrao baš to sječanje i upravo to mjesto,odnosno susret sa tom djecom koja su se “valjala” od smijeha (a jedan se zaista buk-valno valjao po zemlji). Naime, tada sam čvrsto odlučio da napišem ovu knjigu, svojupriču, svoju ispovijest, i da je objavim pa nek bude šta bude. Želju da pomognem nisamviše mogao ignorisati jer to što sam tada vidio zaprepastilo me. Još izdaleka, dok sam sepribližavao školi, bilo mi je jasno šta ta djeca rade. O, znam te pokrete. Smijeh koji jeubrzo dopreo do mene potvrdio je moje sumnje. Već mi je bilo muka ali pravi šok usli-jedio je kad sam prišao sasvim blizu i ugledao njihova lica i o rame okačene školsketorbe.Pa to su djeca! Pa to su prava pravcata djeca!Uredu, shvatam, i sam sam bio takav, dolazio na to mjesto za vrijeme velikog odmora,bježao s časova i glumio frajera, ali ja sam pušio cigaru (duhan), ne džoint zaboga, netravu (marihuanu), ne drogu.Malo je reći da sam se prestravio. Pa zar se droga i u osnovnu školu uvukla?! Pa djeco

UVOD

mila i draga kuda ste to krenuli- htio sam im reći- znate li? Pa znate li vi kuda vodi tajput?Ali, ostao sam nijem. Pa da, k’o da sam ja znao? K’o da itko na početku zna? E djeco milai draga ne znate šta radite!Shvatam ja, lijepo je smijati se; lijepo je pobjeći od svakodnevnice, briga i problema,opustiti se i uživati; lijepo je to- biti zadovoljan sobom i sretan; lijepo je dokučiti tu lje-potu u sebi, taj predivan osječaj koji nekim čudom postaje tako snažan i stvaran, prostoda čovjek raširi ruke misleći da su krila, zamahne i poleti. Ali...sve ima svoju cijenu, svekošta. Obično su najljepše stvari najskuplje, pa stoga nije nikakvo čudo što za takvu lje-potu moramo platiti toliku cijenu, moramo platiti onim što nam je najvažnije i najvri-jednije- ZDRAVLJEM I ŽIVOTOM.No, da ne brzam sa svojom pričom.Za ovaj uvod želim ustvari samo objasniti otkud ova knjiga i zašto je ona napisana.Istina je da ovom knjigom želim umiriti svoju savjest i da se želim osloboditi ovog os-ječaja krivice i kajanja koji me prati kud god da krenem i još uvijek me muči iako suprošle već pune četiri godine od kako sam se prestao drogirati.Istina je da mislim da mi ova knjiga može pomoći, ali ova knjiga nije namjenjena meni,ona je namjenjena Vama, da pomogne Vama.Posvečujem ovu knjigu onoj djeci koju sam tog dana sreo kod osnovne škole, kao i svojostaloj djeci koja su zakoračila na put droge; i nadam se da će ona (knjiga) nekako većdospjeti u njihove ruke, te POMOĆI DA SHVATE ko i šta je zapravo droga.Da, nadam se da će uvidjeti kakvu i koliku grešku čine, pa prema tome vratiti se na praviput dok ne bude prekasno za to, vratiti se prije nego smijeh zamjene suzama.

(predgovor autora)

ječanja su ponekad varljiva jer dešava se da ih usljed zaborava oblikujemo onakokako nama odgovara a ne onako kako se to zbilja dogodilo. Srećom, oduvijek sam voliopisati (pisanje je bio moj hobi) pa svoja sječanja ne moram sada smišljati, odnosno kopatipo zaboravu kao u mračnom rudniku; moja su sječanja zapisana.Da nije bilo tog hobija svoja sječanja teško da bi mogao iskopati iz tog mraka kojim samdugi niz godina bio okružen. Ne, nisam vodio niakav dnevnik, ništa slično tome; jed-nostavno pisao sam kad mi se pisalo. A pisao sam svašta, o svemu i svačemu, pa tako io događajima koji čine hronologiju ove knjige. Često sam se pitao nije li taj moj hobi biosamo gubljenje vremena i čista glupost, čemu toliko pisanje, čemu tolike neprespavanenoći, ali sada kada sam se prihvatio pisanja ove knjige vidim da to nije bilo uzalud.Morao sam pomenuti taj svoj hobi jer (evo da znate) kad čovjek provede 14 godina svogživota pod uticajem droge njegova su sječanja najblaže rečeno poprilično zbrkana, a janebi volio da neko pomisli da išta izmišljam. U istiniost sadržaja ove knjige nebi smjelobiti sumnje. Ali, ostavimo to za sada po strani; idemo na priču, priču o drogi.Priča počinje davne 1990. godine.Predratna Zenica je bila puna hašiša i bila je puna nas neobičnih klinaca koji smo uplovl-javali u te drogeraške vode. Sa svojih 20 godina, koliko sam tada imao, savršeno sam seuklapao u svoje novo društvo; niti sam bio puno mlađi niti puno stariji od ostalih. Sla-gao bih ako kažem da me tom društvu nisu privukle lijepe djevojke (a jedna naročito) alipravi razlog zbog kojeg sam se priključio je bio hašiš. Želio sam to probati.Znatiželja jeste odigrala svoju ulogu ali u mom slučaju veću “zahvalnost” za ulazak u svi-jet droge dugujem svojoj želji da budem neobičan. I zaista, prvi džoint koji sam ispušioispunio me osječajem da je sve u meni i oko mene neobično.

Tragom suzaPrvi put kad sam probao drogu

osjetio sam da me je dotakla ruka nježnai topla; miluje me i godi mi, o tako predivnogodi. Sječam se, poželio sam da taj osječaj

u meni zauvjek potraje.Tek kasnije, vremenom, shvatio sam da me

je ta ruka šćepala za vrat; stišće me iguši, o tako užasno guši. Sječam se,

Život se pretvorio u pakao.

I Početak-prvi koraci

Hm, prvi džoint, čaroban i lijep kao prvi poljubac. Već s prvim dimovima počeo sam os-ječati zbunjenost. Valjda sam očekivao stanje slično opijenosti alkoholom pa sam se iz-nenadio shvativši da te sličnosti nema. Ne, ovo je bilo nešto sasvim drugo, sasvim novo.I dok je džoint kružio od ruke do ruke zbunjenost je nestajala jer sve te neobične mislikoje su iznenada navalile na mene prosto su me natjerale na smijeh, oduševile su me.Te misli koje dolaze i odlaze munjevitom brzinom jako su čudne; osim što izazivaju smi-jeh one stvaraju jedan vrlo interesantan osječaj, do tad potpuno nepoznat, a ja bih ga naz-vao preobražajem. Taj osječaj da ja više nisam ja već neko drugi, odnosno neki drugi ja,bio je zaista čaroban i držao me cijele noći neprestano. Naravno, bilo je predivno jer ta“nova osoba” koja je te večeri “izronila” iz mene pokazala mi je jedan sasvim drugi svi-jet, čaroban svijet, kao i osječaje takvog zadovoljstva i tolikog uživanja kakve nikadranije nisam spoznao.Te večeri sve me je oduševljavalo, smijeh, neobični razgovori, čudne misli, ali najvišeme očarala muzika. Dobro se sječam (tog se osječaja najbolje sječam) da čim zatvorimoči osjetim da se dižem sa kauča na kojem sam sjedio, uzliječem i lebdim. Taj sam os-ječaj najviše zavolio i uvijek sam se kasnije rado prepuštao muzici da me ponese putvisina.I šta da vam kažem; nije teško zavoliti nešto što je lijepo, mnogo teže bi bilo ne zavoliti to.O ljepotama tog prvog džointa moao bi pisati u nedogled ali bojim se da ne pretjeramhvaleći drogu; ona hvalu ne zaslužuje. Ipak, moram istaći da je droga s početka imalamoje nesumnjivo divljenje. Da, volio sam se napušiti, volio sam to bezbrižno stanjeužitka, volio sam taj čarobni svijet droge, da - volio sam drogu.Upravo ta ljepota koju droga pruža na početku najveća je zamka. Najpogubnija stvar koddroge ustvari jeste probati drogu, jer veliko je pitanje kako se poslije odreći nečeg takolijepog. Svaki novi džoint priča je za sebe; otvaraju se uvijek iznova neki novi horizonti,osječaji, misli, spoznaje, uvijek nove ljepote, novi smijeh. Droga prosto zove, doziva,mami.I tako , smijao sam se te davne 1990. godine, smijao sam se i slijedeće, dok sam uživaou nočnim izlascima i provodima nošen krilima hašiša.Radio sam u kafiću kao konobar i para sam imao sasvim dovoljno, ne baš mnogo ali zaprovod i hašiš nikad mi nije falilo. Ono što sam uporno odbijao da shvatim bila je čin-jenica da moj stvaran svijet (svijet kad nisam nadrogiran) postaje sve više i više dosadani glup. Dvije godine dug su vremenski period, pa se taj proces odvijao gotovo neprim-jetno. Uostalom, ti prvi koraci na putu droge takvi su da se hoda polako, postepeno, poputkakve bezbrižne šetnje, uopšte ne razmišljajući kuda taj put vodi.I naravno, što je stvarnost postajala dosadnija to je želja, odnosno potreba, za drogom višerasla; želja za bijegom od stvarnosti. Više nisam mogao dočekati noć (izlazak u čaršiju)da se napušim, ne - noć je bila predaleko za tako dug i dosadan dan. Da postajem ovisano drogi to ne bih ni u ludilu priznao. Ionako sam mislio da hašiš (kao ni trava) i nije nekadroga. Na to da sam postao potpuno podređen hašišu nisam se obazirao.Da, polako ali sigurno pušenje (drogiranje) je postalo sasvim sastavni dio mog života.Patry bez droge nije bio patry; igranje bilijara bez droge nije bilo nikakvo igranje; muzikanije bila muzika; itd. (da ne nabrajam dalje). Čak sam i na posao počeo dolaziti napušen.Šta se to samnom dešavao nisam želio shvatiti, nisam htio shvatiti, a možda nisam ni

mogao jer nije isključeno ni to da sam bio glup.I još mnoge druge stvari sam tada ignorisao i zanemarivao ; nisam htio da vidim (shva-tim) iako su mi prosto bole oči. Naprimjer, smijeha je bilo sve manje, gotovo nikako, aona ljepota s početka nije više baš tako lijepa. Osječaj da lebdim u zraku nestao je, aoduševljenost, zanesenost, očaranost drogom odavno je izgubila svaku vrijednost. Ali, ipored toga bilo je dobro napušiti se, jer ipak bolje je od stvarnosti; stvarnost je bila, činimi se, nepodnošljiva, totalno dosadna.Jednu stvar ipak nisam mogao ignorisati a to je da sve više mojih drugova prelazi sahašiša na heroin.Heroin, to je već prava droga- mislio sam, a s tim nema šale- znao sam.Moja svijest o drogi bila je tada takva da se pušeći hašiš opšte nisam smatrao drogerašem;ali heroin, e to je već nešto drugo. Nipošto ne bih probao takvo što. Kao da sam imaoneku urođenu odbojnost prema takvoj vrsti droge, nisam ni pomišljao da je probam, čakšta više - mislio sam nikad ni neću.- Ma nemaš pojma šta propuštaš- govorili su mi- Ma kakav hašiš; da samo znaš kako jeovo dobro.Ali ta odbojnost prema drogi, hoću reći prvoj drogi, heroinu, držala me na sigurnomodstojanju, iako sam joj bio tako blizu, preblizu. Sa takvim stavom nisam bio usamljenu društvu jer bilo nas je mnogo koji smo s prezirom gledali na heroin i držali se hašiša itrave; trave sve više jer hašiš je polako nestajao sa scene. Naime, pojavom trave u gradukoja je bila mnogo jeftinija dilanje hašiša više nije bio tako profitabilan posao kao nekad,i ubrzo je hašiša sasvim nestalo. Pa iako je hašiš bio bolji (jači) od trave nije me to neštonaročito razočaralo. Pa da, ima šta ima, važno je da ima jer znalo se desiti da ni hašišani trave nema danima u gradu. Ti su dani, sječam se dobro, bili pravo šuplji, prazni, matotalno bezveze. Zato, bolje išta nego ništa; uostalom dobra je i trava bila.Ne znam koliki je uticaj ta nestašica hašiša imala na moje društvo jer su uskoro još mnogiprešli na heroin; ali sumnjam da je to bio uzrok; sumnjam jer ono što sam kasnije shva-tio o drogi jeste da heroin čeka svakoga ko krene tim mračnim putem, putem droge, isamo je pitanje dana (vremena) kada će do susreta doći. Susret je neizbježan; za godinu,dvije, pet ili deset al’ on je neizbježan.Pošto sam ja tako dugo izbjegavao taj suset mogu zahvaliti (kao što već rekoh) preziru iodvratnošću koju sam osječao prema tom čudovištu- heroinu. Još kad se pojavišešprice...ma bježi, strahota gledati. Istina, pravio sam se da mi uopšte ne smeta šta onirade. Ma to je njihova stvar; ako žele da se bodu iglama nek’ se bodu, šta me se tiče. Jaznam da ja neću.Ali, kao što rekoh, susret je bio neizbježan.No, ostavimo to za slijedeće poglavlje; to već ne spada pod naslov ovog poglavlja jer oniprvi početni koraci na tom putu droge odavno su završili.Za kraj ovog poglavlja želim još samo istači jedno preko potrebno upozorenje; poštočvrsto stojim iza tvrdnje da je droga na početku zaista predivna, čak sam i dužan datitakvo upozorenje, jer bojim se da će neko iz te pohvale izvući pogrešan zaključak.To upozorenje tiče se onih koji nikad nisu probali drogu a pomislili su:”Ma moram to pro-bati, moram vidjeti šta je to”; dakle tiče se onih koji su izvukli pogrešan zaključak ipomislili:” Ma ja ću to samo probati, samo jednom, eto samo da vidim kako je to”.

E pa znajte, i ja sam mislio da ću samo probati, samo jednom, ma samo da vidim kakoje to, kako je to biti napušen i kako je biti neobičan. I večina drogeraša mislila je isto tako.Ali zapamtite dobro, ovo pravilo dobro upamtite: S DROGOM NEMA DOGOVORA.I još jednom ponavljam, najpogubnija stvar kod droge jeste probati drogu.Ne, kad jednom probate gotovo je; droga vas neće tek tako ispustiti iz svojih ruku, izsvog zagrljaja kojim će vas sve jače i jače stiskati, jer sva ta ljepota koju ona s početkatako velikodušno pruža služi samo jednoj svrsi a to je da vas vodi tim svojim prokletimputem sve dalje i dublje.Kako taj put izgleda biće mi teško opisati, ali ja ću se potruditi najbolje što mogu da gašto vjerodostojnije prikažem jer mi je veoma stalo da oni koji su (greškom) zakoračili natu zamku saznaju i shvate što ja tada nisam znao i shvatao; nisam znao kakva me proval-ija čeka.

Često se pitam nisam li ustvari težio tom dadokučim zvijezde. Nije li mi bilo malo što lebdim u oblacima?

Nije li me moje ogromno nezadovoljstvo sobom i svojim životomguralo da idem dalje putem droge?Ili je to bila samo sudbina takva?

Često se pitam.

moje društvo je počelo polako da se osipa, svako na svoju stranu, po trojica-četvorica, u grupe koje se ponekad usput sretnu. Ona družeja kad nas je pred kafićimaznalo biti u ogomnom broju postala su prošlost.I dok su jedni tek ulazili u avanturu s heroinom (ušmrkavali tzv. “crte” kroz nos), drugisu već uveliko nosali šprice po džepovima ( ubrizgavali tzv. “šuteve” u venu). Oni kojisu među prvima, još prošle godine, posegnuli za heroinom već su morali nositi majicedugih rukava; ožiljke od uboda igle morali su kriti. A to ljeto 1992. godine bilo je jakosparno.Posmatrao sam eto čitavu godinu tu čudnu igru s heroinom i moram priznati da mi nijebilo jasno šta se to dešava. Zašto oni moraju, ali baš moraju, svaki dan uzimati heroin?Pa ispočetka nisu; ispočetka su tek ponekad, jednom- dvaput sedmično. I travu su još uvi-jek pušili, ali sad više neće travu.-Ma kakva trava- govorili su - Ne može to mene više ni poškakiljati.Navodno,oni su to prevazišli, bezveze im je kad se napuše. Pa da, vidim, njima trebaheoin. Ali zašto baš toliko, zašto baš po svaku cijenu, zašto svaki dan? Pa ja travu (kaoi ranije hašiš) nisam morao pušiti svaki dan. (Već sam pomenuo tu nestašicu hašiša i

II Heroin

trave u gradu). Ti dani jesu bili bezvezni, ali - pa nije smak svijeta, nema pa nema, pa šta.Ali kad oni nemaju heroina- ma to je katasrofa. Njihov je problem je bio tim veći štoheroina zapravo ima ali nema se para da se kupi. Da, heroina nije smjelo nestati u graduni na jedan dan. Doduše, jednom se i to desilo ali takva se tada tragedija mogla dogoditida poslije toga nijedan diler heroina nije smio ni pomisliti a kamoli reći:” Nestalo mi jerobe, nabaviću za koji dan.” Opisaću vam taj osječaj jer on o heroinu mnogo govori.Mislim da je to bilo 1990. godine, možda godinu prije ili kasnije, ne znam tačno ali tonije ni važno.U gradski autobus, koji je treba voziti na relaciji Bolnica- Kanal, na stanici u Crkvicama,ušla su dva mladića. Jedan je u ruci držao automatsku pušku. Odmah s vrata pušku je upe-rio u šofera i naredio mu da autobus skrene s maršute i parkira ga na sred ceste, malopoviš glavne Crkvičke raskrsnice. Odigrao se scenarij kakav viđamo samo na filmu.Mladići su dakle oteli sutobus i uzeli putnike za taoce. Jedini zahtjev koji su uputilipolicji, koja je ubrzo stigla na mjesto događaja, bio je da im se pod hitno donese heroin.Automatska puška “Kalašnjikov” i njihova očajna unezvjerna lica bili su policiji dovol-jan argument da njihovom zahtjevu udovolje. Tadašnja Zenička televizija “Zetel” zabil-ježila je kamerom taj nesvakidašnji događaj, i naveče je čitav grad mogao putem TV-ekrana gledati emisiju načinjenu povodom tih zbivanja koja su srećom okončana bez žr-tava. Zašto se to zbilo, izašlo je na vidjelo. Ukrako; heroina je nestalo u gradu, mladićisu bili krizi. Morali su zbaviti heroin.Nevjerovatno, zar ne!? Nažalost, istinito je.U vezi tog događaja potrebno je reći da su istog dana naveče svi dileri heroina u gradupohapšeni; sve ostalo bit će vam jasno kasnije, kad vidite šta i kakva je kriza, tj. kakvoje stanje.Pa stvarno, zar se mora taj heroin po svaku cijenu zbaviti; pitao sam se. I često sam seljutio na svoje drugove kad nam heroin, odnosno nedostatak heroina, pokvari noć, tj.svaki vid zabave. Jednom sam ih zbog toga pravo napao.- Pa dobro više, šta vam je!?- galamio sam- Zar mora biti heroina!? Ko da vas na strel-janje vode, samo što niste počeli plakat’.Te noći niko od njih nije uspio zbaviti heroin i pred sam polazak kući primjetio sam dajedan zaista plače. Tiho, potpuno nečujno, suze su mu tekle niz lice. To su bile prve suzekoje sam zbog heroina vidio; Kasnije sam ih se mnogo puta sjetio.Ma znao sam ja o heroinu dosta toga, i da se stekne ovisnost, i da postoje te krize, i svaštanešto sam u vezi s tim znao (pa družio sam se s ljudima koji ga uzimaju) , ali ustvarinisam zno ništa.Ma ništa ja nisam znao, jer da sam znao ne bih pojeo takvo govno u životu, ne bihnapravio takvu grešku nipošto i nizašta na svijetu, ni za kakvo blago, ne bih probaoheroin.Eh, da sam znao. Ali nisam znao (moram to istaći) , nisam znao kako je to - BITI naheroinu.I šta? Pojedoh govno; eto šta.Iako su mi mnogi moji drugovi govorili:” Ti si pametan što nećeš heroin”, i pričali otome da heroin ima i svoju mračnu stranu medalje, ja pametan nisam bio- probao sam ga.Susret s heroinom dogodio se jedne ljetne večeri, tačno dva dana pred moj 22. rođendan.

Sjedili smo u jednom stanu, moje društvo i ja. Ta večer se možda malo više razlikovalaod ostalih uobičajenih sjedeljki jer nas je bilo mnogo (kao nekad u dobra stara vremena)a raspoloženje je bilo odlično. Nije falilo ničega, ni alkohola, ni trave, ni heroina; bilo jesvega dovoljno. I mada je sve bilo super, društvo se već oko deset sati naveče počelorazilaziti. Ostali smo samo ja i drug u čijem smo stanu boravili. Rekoh da ću i ja ubrzokući, ali on je insistirao da ostanem i prespavam kod njega (kao i mnogo puta ranije). Nijeme morao nagovarati, pogotovo što je rekao da će ubrzo doći neke cure; rado sam ostao.I zaista, dođoše cure, njih tri. Među njima je bila i jedna koja mi se još odavno sviđala,a mislim da neću pogriješiti ni ako kažem da sam bio zaljubljen u nju. Pa jeste, bila mije pravo lijepa; volio sam kad je sretnem, volio sam pričati s njom, volio sam kad je bilau mojoj blizini. Samo nisam volio to što uzima heroin, doduše samo ponekad ali ipakuzima.Cure su se smjestile i za početak počele da glume neku svoju (a bespotrebnu) stidljivost,govoreći kako im je drago što smo tu samo nas dvojica jer one su se kao dvoumile da lida dođu i da nije tako one nebi došle.. Jok nebi, a jedva su dočekale da se heroin pojavina stolu. Jeste, zbog toga su i došle.- Eh sad, da vidimo, neko će ovako...- govorio je moj drug dok je na malom ogledalcužiletom “izvlačio” (tako se to kaže) tri “crte” heroina-...a neko će to malo drugačijekonzumirati- nastavi govoriti nakon što su “crte” bile spremne za ušmrkavanje, a on većpodizao poklopac jedne male kutijice iz koje zasijaše šprice.Kao i uvijek pavio sam se da uopće ne obračam pažnju na taj ritual oko heroina. E jedinonisam mogao odoliti da ne gledam kada je na red za šmrkanje došla ona (moja simpatija).Uostalom gledao sam je stalno. One, njih tri, su svoje začas obavile, a moj drug sa spravl-janjem svoje doze nije žurio; već je bio nadrogiran. Ipak, malo kasnije, heroin se zakrčaou kašiki, šprica je bila spremna na stolu.- Kako možete to tako?- reče jedna- Ja to nikad ne bih mogla tako.- Ne bih ni ja.- reče druga- Kad sam bila mala uvijek sam vrištala kad tebam primiti in-jekciju.- A šta; ti nećeš?- reče treća (ona moja); upita me kad je već postalo jasno da samo jednašprica na stolu znači da će heroin uzeti samo moj drug, ne i ja.-Neću.- rekoh- Ja to ne uzimam.I tada; taj njen pogled, taj podsmjeh koji sam prepoznao na njenom licu, podsmjeh kojimi je govorio:”Vidi šupka, vidi papka”, presudio mi je.- Ma ustvari daj i meni- rekoh- Pa vrijeme mi je da i ja vidim to čudo.A da moja glupost bude još veća pobrinuo se moj uvrijeđni ego.- Skuhaj ti meni “šut”, - rekoh obraćajući se drugu- ja ću odmah u venu.I eto, tako se to desilo.Kasnije sam se često osvrtao na taj događaj želeći da tu svoju nesmotrenost okrivim za svojedrogiranje, za svoju propast; baš kao što sam i masu drugih stvari pokušavao okriviti, neželeći da priznam da jedini sam krivac bio ja; ja i ništa drugo, ja i niko drugi, samo ja.A to odbijanje krivice nije bilo ništa neobično, ništa što nije svojstveno svakom čovjekua ne samo drogerašima, jer mnogo je lakše umiriti svoju savjest (a ona se mora umiriti)ako sebe vidimo kao nekakvu žrtvu a ne kao počinioca zločina zbog kojeg savjest nemamira.

O da, mnogo mi je lakše bilo svaliti krivicu na nekakve urote, prokletstvo, na zlu sud-binu, okriviti roditelje, okriviti cure (zbog neuzvraćene ljubavi) , okriviti sve i svakoga,samo sebe ne.Da, uvijek mi je bilo jako teško priznati svoju krivicu, shvatiti i pomiriti se s tim da niko(i ništa) sem mene nije kriv što sam tada, te večeri, toliko ZAVOLIO heroin. A kako i nebih kad me je tako predivno pomilovao po duši i učinio me tada najsretnijim čovjekomna svijetu.Naravno, opisaću vam i to, hm, čudo; s tim da želim prije toga nešto razjasniti. Naime,ako sam se u prvom poglavlju malo ustručavao opisujući voj prvi džoint, a zbog bojaznida ne budem pogrešno shvaćen, ovdje to neću činiti. Svoj prvi “šut” opisaću do u detaljejer je to preko potrebno, a upozorenje koje ću evo odmah istaći imajte uvijek na mu:Znajte; niko nije heroin uzeo samo jednom, niko; takav čovjek ne postoji. Onaj koji mislida jeste, taj ustvari i nije uzeo heroin; njemu su podvalili. Zato, oprez, ne igrajte se s va-trom, jer heroin se zaista ne može samo probati; on se mora uzeti opet,pa opet,pa opet...A zašto?Pa zato što kad jednom osjetite taj osječaj potpunog mira i savršenstva nemoguće je nepoželiti ga opet, a ta se želja ne može obuzdati; taj je nagon isuviše jak.Ja sam možda imao zlu kob što sam sa pušenja hašiša i trave prešao direkt na špricu (ubriz-gavanje heoina u venu) pa je moj šok, odnosno oduševljenost heroinom, bio mnogo većinego nego da je to išlo svojim uobičajenim tokom (probavanjem heroina ušmrkavanjemkroz nos) kada se organizam, kao i mozak polako i postepeno navikava na novu drogu.Ali, i da nije bilo tako, siguran sam da bi i onako zavolio heroin; baš kao i svi ostali.Pa iako je moj drug pazio ubrizgavajući sadržaj iz šprice u moju venu sasvim polako, štobi rekli mic po mic, i iako se radilo o mizernoj količini droge, ja sam doživio takav “fleš”da sam se, slikoviti rečeno, našao u zvijezdama raketom ispaljen. (“Fleš” je izraz zastanje koje uslijedi neposredno nakon ubrizgavnja heroina u venu). Taj osječaj nemogućeje opisati a da ne pomislite da se radi o pretjerivanju, jer je taj osječaj toliko lijep da jenaprosto nevjerovatan, taj je osječaj savršen. Mnogi govore da je taj osječaj lijep poputosječaja koji nam pruža orgazam ali vjerujte mi da takvo poređenje nije dovoljno i pres-labo je za opis “fleša”; “fleš” je puno puno lijepši osječaj.Taj osječaj, ta ljepota, blaženstvo, mir, spokoj; to stanje koje me je tada učinilo takobezbrižnim, zadovoljnim, sretnim, ja zaista ne umijem uporediti ni sa čim drugim jernešto slično tome nisam doživio.Hašiš i trava pružaju ta neka čudna i neobična stanja svijesti ali ovo (heroin)- to je, mato je čudo.Taj prvi “fleš” je zaista nešto najljepše što sam u životu doživio, i sječam se dobro- pomis-lio sam da sam dospio u raj.-Aj, šta je ovo!?- sječam se rekao sam- Ma šta je ovo; zar je ovo moguće!?Čitavu noć sam ležao dok su oko mene “titrale zvijezde” ; čitavu noć sam “stonirao”(“Ston” je izraz za stanje koje heroin tvori u mozgu prilikom vrhunca svog djelovanja).Više nisam gledao u “svoju” curu; ona više nije bila lijepa; samo je heroin u meni biolijep, to čudo koje je učinilo da se osječam POTPUNO SRETAN.Sutradan sam naveče došao po još. Upao sam u zamku; zakoračio u svijet heroina ikrenuo putem pakla.

III Bijeg

A da čovjek koji bježi od samog sebenikad ne može stići na cilj- prekasno sam shvatio-jer je njegov jedini cilj pobjeći od sebe a svaki

drugi samo je utopija, iluzija, mašta, san.

smog februara 1995. godine otišao sam iz Zenice, tačnije rečeno pobjegao sam.Iza sebe sam ostavio onaj period života što ga je rat svma učinio užasnim, pa tako i meni.Jedina sretna okolnost za mene, moglo bi se tako reći, bila je to što je usljed rata nestaloheoina, kao uostalom što je nestalo svega drugog.Mobilisan nisam bio. Nisam želio ići u rat. Na vojno-ljekarskoj komisiji, negdjepočetkom ‘93., proglašen sam vojno nesposoban; zahvaljujući priloženim psihijatrijsimnalazima, pomalo i svojoj glumi, a najviše razumijevanju ljekara. Dakle, s te strane ratnije ostavio traga u meni. Međutim, grad u blokadi, bez hrane, struje, jednom rječjunenormalnih uslova življenja, bio je jedno užasno iskustvo; mada se sa ratištem sigurnone može uporediti. O ratu ne bih da diskutujem mnogo; reći ću samo onoliko koliko jepotrebno za moju priču, priču o drogi.Heroina je znači nestalo u gradu, i to ubrzo nakon što sam se ja pvi put susreo s njim.Svega sam još samo nekoliko puta stigao da se počastim njime, naravno špricama (onemi se više nisu gadile).Ništa; ima šta ima- trava. Ne znam da li je to bilo zbog rata, tj. nepodnošljivih uslova živ-ota, ili što sam ja bio takav pa i da nije bilo rata opet bih isto postupao, ali pušio sam travuk’o lud. U tom “ludilu” najviše sam pretjerao krajem ljeta ‘94. kad su moje “ljepotice”(tako sam ih zvao) sazrjele u bašti i bile spremne za konzumiranje- devet prekrasnihbiljki kanabisa. Čitavo ljeto sam ih uzgajao, zaljevao vodom, đubrio, pazio i mazio, tepaoim i šaputao da mi izrastu lijepe i dobre. Svaka 3-4 dana sjeo bi na voz, lokalni naravno(dobro se sjećam tih starih vagona bez sjedišta), i odlazio do svoje bašte koja se nalazilau Nemili, 20-tak kilometara udaljenoj od grada. Srce bi mi zaigralo od dragosti svakiput kad dođem i vidim da mi “ljepotice” sve više rastu i granaju se. Namjerno to opisu-jem jer želim da vidite koliko sam ustvari bio zaljubljen u drogu. Pa baš kao da idem curina sastanak?! A kako sam tek strahovao da ih ne izgubim, da ih neko ne “snimi” pa pri-javi policiji ili ukrade, jer mjesto i nije baš bilo skrovito! Ali morao sam rizikovati; tre-bao sam baštu, uzorano i nađubreno zemljište, i trebao sam nekoga ko će mi svakog jutra(baš svakog) zaljevati biljke. Prošlo ljeto sve biljke koje smo moji drugovi i ja posijalina sve strane po obližnjim brdima oko grada nisu dale željeni rezultat. Nisam želio opetpogriješiti.Kako sam (igrom slučaja) pronašao to mjesto (baštu u Nemili), i kakvih sam sveperipetija imao tokom tog ljeta u vezi uzgajanja trave, nema potrebe da opisujem. Onošto je bitno reći jeste to da sam s jeseni imao punu sobu trave; ladice, kutije i kutijice, kese

i kesice, sve puno, krcato travom.Da unesem toliku travu (drogu) u kuću nije mi imao ko zabraniti. Otac je kuću napustiojoš daleke ‘86. godine, a mater mi nikad ništa nije mogla zabraniti. Od svoje 16. godineimao sam nažalost tu kobnu slobodu da radim sta hoću bez polaganja računa ikome. Do-duše, bilo je djevojaka koje su pokušale da tu moju slobodu dovedu u pitanje postavlja-jući uslov:” Ili droga ili ona (cura)“, ali ja sam uvijek birao drogu.Osim trave koja je u tom periodu rata bila većini droga broj 1 bilo je povremenih“dolazaka” i težih droga, droga koje se konzumiraju i.v. (intra-venozno) odnosno špri-cama. Najčešći “prolaznik” kroz naš rad bio je morfij.Te malene ampule (Pliva Zagreb i Alkaloid Skoplje) u kojima se nalazio taj čudotvornieliksir zaustavljale su rat.- Samo ubodeš ručicu i sve je u redu- bila mi je omiljena fraza.Zaista, stanje pod uticajem morfija bilo je takvo da je:grad noću sijao kao Las Vegas- a struje nema, mračno je;Čelik igra finale kupa lige šampiona protiv Bajerna- a stadion Bilino Polje je pust iprazan;zvijezde trepere i pričaju, a nebo je tmurno i oblačno;frižider je pun piva i hrane- a prazan je i odavno isključen,i tako dalje, i tako dalje; da ne nabrajam više kakva sve čudesa dokuči mozak u toj “dru-goj dimenziji” i pretvori ih u stvarnost, potiskujući kao od šale onu stvarnu, surovu,nepodnošljivu koja je bila zaista grozna (stvarnost “opkoljena” ratom).Srećom takvih “izleta u zvijezde” nije bilo mnogo, bar ne toliko da još tada steknemovisnost.Ono što tada nisam znao i shvatao (a to na početku malo koji drogeraš zna i shvata) jesteda već plačam cijenu tih “izleta” i kročim sebi put ka ovisnosti. Naime, stvarnost većodavno nije više samo dosadna, ona je već nepodnošljiva, a to što postaje sve nepod-nošljivija to je bila tek prva početna cijena, ta cijena za koju nisam znao i shvatao da jeveć plačam drogi.Rekoh li već; sve ima svoju cijenu. Uživanje pogotovo. Svako uživljanje košta, svako,a ja sam svoje već debelo plačao.Ponjevši taj “ceh” sa sobom napustio sam Zenicu, svoj grad, svoj dom i otišao za- kakosam to tada mislio- boljim životom. Da idem u propast to naravno nisam znao; ma ni slu-tio nisam da mi negdje može biti gore nego što je bilo u ratu.Istina, put je krenuo dobro (ako zanemarim činjenicu da je prva stvar koju sam potražio,stigavši u Zagreb, bila heroin) jer boraveći 2 mjeseca u Austriji i Švici uživao sam u živ-otu, u slobodi, u Zapadu, i to sve bez droge. Za drogom tada zaista nije bilo potrebnoposezati; bilo je lijepo i bez nje. Sem toga prijatelji kod kojih sam bio bili su fini momci.Hoću reći nisu se drogirali nikad.Taj prekid sa drogom nije mi nešto teško pao. Samo sam prvih nekoliko noći loše spavaoi nekoliko prvih dana bio nekako težak, šutljiv i neraspoložen. Ali kupanje u bazenu,sauna, diskoteka, šoping i odlasci na još mnoga zanimljiva mjesta učiniše svoje i jaživnuh. O da, tu je možda i moglo biti dobro da sam kojom srećom mogao ostati, jer tusam imao prijatelje, i to prave prijatelje (oni su mi poslali pare i papire za dolazak, onisu me pozvali sebi, oni su me izvukli iz rata), ali sudbina je htjela da bude drukčije.

Zašto nisam mogao ostati ni u Austriji ni u Švici, odnosno zašto nisam mogao izganjatipapire za boravak, duga je i prekompliovana priča zato ću navesti samo to da ni moji pri-jatelji a ni ja nismo znali kakve sve zavrzlame postoje u zakonima tim hm demokratskihzemalja. Hajd’ što sam na kaju morao odležati deset dana zatvora u šici zbog ilegalnogprelaska granice, a prije deportacije u Austriju, al’ što me Austrijanci zamalo nisu de-portovali (protjerivanje) nazad u Zagreb, jer iz Zagreba i jesam stigao njima (avionom).Šta da vam kažem, čudni neki zakoni, čovjek koji petlja i laže ostaje a onaj koji govoriistinu biva protjeran. Ali, kao šo već rekoh, preduga je to priča. Bilo kako bilo, ja sam senašao u Njemačkoj (ilegalno).I tamo je bilo dosta muke oko prijave boravka i tek nakon puna dva mjeseca dobio samtzv. duldung vizu (izbjeglička viza) na šest mjeseci. Da,oni me nisu imali gdje deporto-vati; nisu znali odakle sam stigao, nisu znali da sam ja zbog svog ne laganja već jednomnagrabusio. Sa vizom dobio sam od opštine socijalnu pomoć od 500 maraka mjesečno ismještaj u azil- hajmu (stara ruševna zgrada za izbjeglice). Sobu sam trebao dijeliti sa jed-nim momčićem koji je rodom iz Bihaća ali on tu nije nikako boravio (imao je strica kodkoga je živio) i rijetko sam ga viđao. Bio je fin momak i pomogao je da nađem svoj prviposao- branje jagoda. Jest da sam i u protekla dva mjeseca ufol nešto radio, jer ipak os-jećao sam se dužan da hranu i smještaj ljudima kod kojih sam bio nekako platim, ali onomi je bio prvi posao, plačen posao.Sezona branja jegoda brzo je prošla, ali pošto sam se pokazao vrijednim radnikom gazdame je uputio na susjedno imanje gdje sam dobio stalan posao (naravno na crno). Počeosam zarađivati pare, i to dobre pare.Znate, za drogu trebaju pare.Pauza od skoro punih pet mjeseci ne drogiranja tu se završila. Ta pauza nije bila produktneke moje težnje da se okanem droge, već jednostavno tako se desilo (potrefilo se) a ne-dostatak para sigurno je imao svoju ulogu u tome,mada ne i ključnu jer nešto malo parauvijek sam imao. Ali sa punim đepovima para situacija se drastično promijenila. Drogaje počela da me doziva. Nažalost tada sam pripadao onoj skupini ljudi kod kojih jenezadovoljstvo neostvarenim često jače od zadovoljstva ostvarenim, pa nije slučajnostšto se droga opet tako snažno uvukla u moje misli; droga- moj bijeg od stvarnosti inezadovoljstva; droga - moj svijet u kojem nema briga, problema, tuge; droga- moja ut-jeha i mir, moja ljubav.Dan kada sam hm sasvim slučajno sreo na ulici jednog svog poznanika bio je moj ner-adni dan (jedne subote početkom mjeseca jula ‘95.). Taj poznanik nije imao nikakve vezes drogom, a potrebno je reći i to da nijedna osoba koju sam za to dva i po mjeseca svogboravka u Njemačkoj upoznao sa drogom nikad nije imala dodira, ali ipak eto desilo seda droga postane predmetom našeg razgovora. On se, upravo se vrativši iz grada Essena,to baš meni morao požaliti na ono što je tamo vidio i doživio.- Da vidiš tamo na hauptbanhofu- reče- sve te vuku za ruku, hoćeš kokain, hoćeš heroin,šta hoćeš.Čim sam to čuo, ma nije prošlo ni deset minuta, našao sam se u vozu koji ide za Essen.

IV Pakao

(Odlomak iz pisma koje mi je stiglo mjeseca oktobra ‘95. godine od druga iz Zenice):

...Sretan si što si na vrijeme otišao odavdejer samo par dana poslije toga u grad nam se vratio

njegovo visočanstvo- heroin.Jarane, svi smo se nakačili, svi. Ono jest da je ispočetka

bilo dobro, al’ jarane pa heroin je čudovište,mostrum, đavo. Ne samo da se moram “srediti”

svaki dan, nego moram dvaput pa i triput na dan.Ma nemaš pojma koliko si sretan.

Znaš, sve nešto kontam, ne nalazi s bolan pakaoposlije smrti, on se nalazi glavi. Tu je on,

tu je pakao, u glavi. Čuvaj se jarane heroina...

olaskom zime posla na imanju gdje sam radio bilo je sve manje a slobodnog vre-mena sve više. Pakao u glavi već sam nazirao jer ona vremena kad sam odlazio u Essenpo heroin samo subotom, dakle jednom sedmično, odavno su prošla. Dana bez droge,odnosno kad se ne drogiram, bilo je sve manje. Ma nemoguće je dogovoriti s heroinom,nemoguće; a htio sam, zaista sam htio. Ipak sam o heroinu dosta toga znao pa nisamodmah navalio s drogiranjem. Ovisnost se stiče svakodnevnim uzimanjem (znao sam) asteći ovisnost nije dobro (znao sam), nikako nije dobro. Zato sam ispočetka heroin uzi-mao samo vikendom; ostalim danima nisam (radio sam od jutra do mraka). moj posaojeste bio težak, ali odmor nisam trebao od posla već od sebe samog, takvog kakav samtada bio. Pa iako sam stekao dosta poznanika, čak i finu curu našao, ta povremenadruženja nisu bila dovoljna da eliminišu u meni osječaj usamljenosti. A i ta druženja,izlasci i kojekakve proslave gdje se sluša narodna muzika, zatim razgovori na bazi ogo-varanja i trača, pa razgovori o ratu gdje riječi mržnje i nacionalizma pljušte kao kiša,nisu zaista bila za mene.Nisam se dakle mogao uklopiti u takvo društvo, u takve zabave jer (a to će biti najtačnijeda kažem i priznam) zabava bez droge za mene nije bila zabava.Upravo tako, onaj “ceh” koji sam stekao u Zenici za pune 4 godine drogiranja moraosam platiti, pa kad tad.Droga me prosto dozivala.Oprez me već nakon dva mjeseca napustio. Čim sam shvatio da za svojih 100 maraka um-jesto 5 bobela (bobel je Njemačka riječ za “šut” tj. jednu dozu), koliko sam kupovaosvake subote, mogu dobiti čitav gam heroina, dakle skoro trostruko više, moj dogovor sheroinom bio je gotov. Naime, gram heroina nisam mogao potrošiti u ta dva danavikenda. Ispao sam pravo glup i sam sebi smiješan kad sam pomislio da ću ostatak od

grama moći ostavii za idući vikend. Ne, ne ide to s heroinom tako; nije to čokolada. Paja ni čokoladu nebi mogao sačuvati a kamoli nešto što tako jako svrbi u džepu, svrbi uglavi, u mozgu, u mislima.I tako, počeo sam se drogirati sve više i više. Jedina olakšavajuća okolnost bila je što setada još uvijek nisam dokopao šprica; ušmrkavao sam heroin kroz nos. Međutim, ubrzo,pojaviše se i šrice. Sasvim slučajno (hm slučajno?) jednog dana (novembra ‘95.) automatkojih je bilo na svakom koraku umjesto kondoma izbaci mi malenu plavu kutiju (pritis-nuh pogrešno dugme). Možete zamisliti moje iznenađenje kada sam ugledao sadržaj ku-tijice: šprica, igle (mala i velika), askorbin ( kiselina za rastvor heroina), alkoholna gazaza dezinfekciju kože, vatica i flaster. Ma nevjerovatno, kakva slučajnost?! Kasnije samskontao da nije nikakav problem ni ući u apoteku i kupiti paket inzulinskih šprica.Sa pojavom šprica postalo je gotovo nemoguće uvezati 2-3 dana zaredom bez droge,pogotovo što sam usljed zime gotovo prestao raditi. Posla je bilo tek dva dana u sedmici,ponedjeljkom i četvrtkom. Svo ostalo vrijeme provodio sam u svojoj sobi; tek tu i tamoponekad malo izađem, obiđem ponekog poznanika (curu sam izgubio) ili odem u kakavbar da popijem koju pivu. Ali svaki moj izlazak redovno je na kraju završavao u Essenu.Heroin mi nije dao mira. Ruke su počele da mi se modre.A onda, jedne hladne februarske noći ‘96 došlo je vrijeme da zakoračim u pakao.

Prije nego što opišem taj događaj potrebno je da navedem kratko objašnjenje:

Spravljanje i ubrizgavanje heroina u venu ima svoja pravila (tih se pravila gotovo ni-jedan narkoman ne pridržava). Ja neću objašnjavati kako se taj proces pravilno izvodi jerne želim nikoga učiti tome zlu, ali za ovu priču moram pojasniti da ako se heroin, prijenego li se iz kašikice navuče u špricu, ne procijedi kroz vaticu pravilno, odnosno ako tavatica ne zaustavi prljavštinu, ta prljavština prilikom ubrizgavanja droge dospijeva di-rektno u krvotok i naravno uzrokuje poslijedice. Jedna od njih je groznica. (A samo usputda kažem- ni smrt nije isključena opcija)

Taj “šut” počeo je uobičajeno kao i svaki drugi, jedva dočekan. “Fleš” i dejstvo heroinanije izostalo, ali bilo je tu još nešto, nešto što nikad ranije nisam osjetio. Prvo je stiglastuden. U mojoj sobi je toplo, ne razumijem otkud studen, ne razumijem zašto postaje svehladnije. Vidim ruke mi se tresu, čujem zubi mi cvokoču; ma užasno je hladno. U sekundime obli hladan znoj. Nesvijesti mi se i počinjem sav da se tresem, od glave do pete. Jedvasmognem snage da dođem do kreveta, legnem i pokrijem se jorganom. Čini mi se da sei krevet trese. Studen mi je skroz ukočila tijelo i tresla me kao da sam na struju priključen.Već sam od znoja bio mokar kao čep, što se kaže u goloj vodi. Teško sam dolazio dozraka, a kad sam stavio ruku na grlo osjetio sam koliko mi je vrat ukočen, osjetio sam dasu mi žile poiskakale i jako pulsiraju. U svemu tome počeše bolovi, i to kakvi bolovi.Svaka kost u tijelu, pa i ona najmanja u prstu, boli; kao da se rasteže, raspada, lomi. Aglava, kao da mozak ključa, glava hoće da pukne, eksplodira. S vana čujem svoje ječanjei stenjanje a iznutra (u glavi) čujem buku jaku kao grmljavina koja ne prestaje.Šta je bilo gore, bolovi ili studen, teško je procijeniti. Ni koliko je to mučenje sve skupatrajalo ne znam tačno; jer sam u neko doba noći, ne znam kada, potpuno izgubio svijest

(koja je ionako tek napola bila prisutna). Poslijednje čega se sječam jeste da su bolovimalo popustili a studen skoro sasvim nestala. Sječam se i da sam želio dohvatiti časuvode sa stola, jer morila me užasna žeđ, ali nisam uspio; nisam smogao snage da sepridignem i pužim ruku. Utonuo sam u san potpuno iscrpljen.Probudio sam se tek sutradan oko 10 neveče, slomljen i duhom i tijelom. Odmah sam sh-vatio šta me je to snašlo jer sam o takvim groznicama slušao jedno u Zenici priču jednogstarog tj. dugogodišnjeg narkomana.- To ti je kao da ti žileti gmižu kroz tijelo- pričao je- Utroba ti gori a smrzavaš se. Na-jradije bi se ubio, da si prekratiš muke, ali ne možeš ni prstom mrdnuti. A najgore je akosi sam, pa nema nikog da ti pomogne. Ned’o ti Bog da to doživiš, to je pakao, to je pravipakao. U tom bunilu čak i đavola ugledaš. Ned’o ti Bog...Podatak da poslije toka puna dva mjeseca nisam smio ni pomisliti na špricu a kamoli jeuzeti u ruku najbolje će vam reći kakve sam bolove i užas tada doživio. Ali ono što jemene u svemu tome najviše potreslo i uplašilo bile su halucinacije koje sam tada doživio,kako vizuelne tako i glasovne. Nekakav glas, dubok i strašan, uporno je ponavljao: “Pogledajte ovog...ovaj mi je najdraži!”. A ono što sam u tom bunilu vidio nastojao samda što prije zaboravim. Samo je jedna strašna ruka puna šprica zauvijek ostala u momsječanju.Pet dana sam preležao u postelji, bolestan; a onda je uslijedio novi šok.Često se pitam kako to da se nakon takvog iskustva, nakon te groznice, nisam opametiojer doživiti takvo što još jednom ma ne znam kako bih podnio. (Samo usput danapomenem: groznica je kasnije u mom životu bilo još nekoliko ali nisu bile strašne kaoova; iako mučne i bolne naspram ove bile su šala).Pa zašto sam odmah čim sam ustao iz kreveta “otrčao” u Essen? Zar je to moje nezado-voljstvo sobom i svojim životom bilo tako ogromno da me ništa nije moglo odvratiti odheroina? Zar je moja stvarnost postala tako nepodnošljiva? Pa heroin više i nema onu“snagu” koju mi je s početka pružao, nema više toliko ljepote u njemu. Pa zašto sam etoopet požurio u Essen?Doduše, napravio sam dogovor sa sobom da šprice više neću koistiti nego ću heroin samo(hm samo) ušmrkavati. Ali govno je govno, nije bitno kako se uzima.Već na povratku iz Essena, u WC-u voza, izvučem “crtu” i ušmrčem. Sve je bilo u redudok nisam stigao kući, hoću u azil-hajm, jer tamo me dočekala mučnina koja me natjerana povračanje. Možda bi to prošlo bez poslijedica da sam iz svog želuca imao šta izbac-iti, jer to povračaje česta je pojava pri uzimanju heroina, ali moj probavni trakt je bio pot-puno prazan ( u poslijednjih pet dana pojeo sam samo par čokoladica i nešto malo voćnogjogurta). Želudac očito nije mogao podnijeti heroin; tako sam se jako naprezao da sammislio da ću utrobu povratiti. Da to nije tek obično povračanje govorila mi je vrtoglav-ica pračena zujanjem u ušima, kao i slabost od koje mi zaklecaše koljena. A tek to neštogorko i kiselo što curi iz usta, fuj? A onda kao da mi neko izbi tlo pod nogama- sruši sena pod i pođoh povračati krv. Povračao sam o sebi, po patosu, po zidu, sve mlaz za mla-zom, baš kao kad se česma naglo odvrne pa voda pljusne. Za tren je sve oko mene bilokrvavo. Srećom to moje povračanje tj. riganje privuklo je pažnju mnogih stanara zgradei oni brzo provališe u zaključano kupatilo. I kola hitne pomoći brzo stigoše. Pa iako samimao maglo pred očima i povremeno gubio svijest shvatao sam šta se oko mene dešava,

shvatao sam da krv ne prestaje da otiće iz mene, shvatao sam da me život napušta.Kako su doktori u bolici uspjeli da zaustave to krvarenje ja vam ne znam reći. Ja samoznam da je oko mene bilo vike i dreke pa sigurno sat vremen, ako ne i više. U jutarnjojviziti jedna doktorica mi je pokušala objasniti šta se desilo, kažem poušala jer njemačkijezik slabo sam razumio. Ipak njene su oči govorile bolje od riječi, tako da sam uspio sh-vatiti njenu namjeru, pogotovo kad prstom pokaza na moju ruku punu ožiljaka od igle.- Nesmiješ to više raditi- govorila je- Ovaj put si imao sreće, ali slijedeći put...možda nestigneš do bolnice.-Neće biti slijedeći put - rekoh - Neću se više nikad drogirati.Ali... Nakon 25 dana provedenih u bolnici autobus u koji sam ušao odmah po samomizlasku iz bolnice vozio je za Essen.(Zapamtite: Heroin vas doziva; on vam neda mira.)

V Essen

Ima jedno mjesto...neda mi da zaspim

neda mi da se nasijemma neda mi da progovorim.

Ima jedno mjesto...tek tada progovorim

tek tada zaspimtek tada mogu da se smijem, i da se

sječam kako sam se nekad zaista smijao.Ima jedno jesto...

utobus 242 iz pravca Recklinghausena za Herten kojim sam se vračao s posla jena stanici Copacabacum i po običaju tu se dugo zadržao. Tu mnogi putnici izlaze a opetmnogi ulaze jer ta stanica je raskrsnica gdje se sastaju autobusi iz raznih pravaca i nakonpoduže stanke odlaze isto tako u razne pravce. u blizini je prekrasan bazen, jedan od na-jljepših u Nordvestfalen pokrajini, sa glasovitim nazivom sličnim poznatoj plaži Rio deŽeneira Copacabani. Prošlo ljeto sam često dolazio na taj bazen, kupao se, skako saskakaonice, spuštao se niz vodeni tobogan, sunčao na suncu, ali sada...sada mogu samotužno promatrati kroz prozor autobusa tu idilu koja je eto tako blizu a nažalost takodaleko. Moje ruke su toliko modre, pune rana, ožiljaka i štepova (tačkice od uboda igle)da ni majicu kratkih rukava ne mogu nositi a kamoli otići na bazen, skinuti se. Što samse kupao kupao sam se, gotovo je s tim. Ma uostalom, briga me za to; okrenem glavu.Mnogo veće brige ja prevrčem u svojoj glavi pa neću se valjda zamarati sitnicama.Ne mogu više raditi, ne mogu; to već odavno osječam a sad i znam. Još od proljeća poslaje na imanju bilo sve više, svakodnevno. Moj posao zahtjevao je snagu i izdržljivost a jasam to već poodavno izgubio; i ne samo to nego sam se izgubio sav. Sve sam jasnije os-

jećao koliko sam bez droge u sebi slab i nejak. Da bih mogao raditi morao sam se većujutro (prije odlaska na posao) “srediti” tj. uzeti drogu. Ali za drogu trebaju pare, parekojih ja više nisam mogao zaraditi dovoljno za svoje potrebe, jer potreba za heroinomvremenom se utrostručila. Ono što mi je nekad bilo dovoljno za tri “šuta” (doze) sadjedva da može biti jedan. Dan bez droge teško sam podnosio.Ma ne mogu podnijeti još jednu neprespavanu noć i tu nervozu u sebi koja će me tolikoizmučiti da ću (znam) suradan na poslu biti kao popišan i jedva dočekati kraj da “otrčim”u Essen. a ne mogu se više mučiti; ustanem, iziđem iz autobusa i presjednem u drugi, onajkoji vozi za Essen.Da, tog ljeta (krajem juna ‘96.) bilo je gotovo s mojim opiranjem heroinu, odnosno strahuod sticanja ovisnosti. Vrlo lako sam prevario samog sebe zaključivši da sam ustvari većpostao ovisnik, jer ti dani bez droge bili su jako teški i gotovo nepodnošljivi. Ono što tadanisam shvatao jeste da su takvi dani ipak bili podnošljivi, i da te krize u stvari i nisu bilekrize, jer prava kriza (ona zaista nepodnošljiva) tek se “rađala” u meni, tek me je čekala.Dakle, od tog dana počeo sam se drogirati svakodnevno. Već iduće sedmice napustiosam posao; našao sam drugi izvor zarađivanja para. Da se i to slučajno desilo stvarno nemogu reći, jer toliko se takvih slučajnosti desilo u mom životu da to ne može biti samoslučajnost. Recimo onda, igrom slučajanosti jednog dana u Essenu upoznam jednog svogvršnjaka dvije godine starijeg od mene s kojim ću provesti punih sedam mjeseci u pravompaklu droge.Essen, lijep i velik grad, bio je udaljen nekih 70 kilometara od Hertena (gradića u kojemsam živio) “scena” gdje se odigrava dilanje drogom nalazi se uz samu zgradu kolodvora,na ulazu odnosno izlazu. Mjesto je idealno za dilanje jer su dileri od policije “zaštićeni”ogromnom masom ljudi oja tuda prolazi, putnicima sem toga, uz taj pločnik se nalazi parkgdje se u slučaju policijske racije dileri razbježe i posakrivaju.Zatim, tu su tuneli kojima se odlazi u U-bahn tj. metro (pod zemljom), tako da je poli-cija bila zista nemoćna stati u kraj tom dilanju droge na jednom eto tako javnom i promet-nom mjestu.Ta “scena” okupljalište je drogeraša svih vrsta. Droga na malo (tzv. bobeli) može se do-biti odmah s ruke, na licu mjesta, ali za veću količinu (gram i više) procedura je dru-gačija. Dileri koji dilaju drogu na grame nisu na “sceni” i do njih se dolazi putemposrednika tzv. vermitlera. Vermitleri su u glavnom teški dugogodišnji ovisnici kojimaje to jedini način da zarade drogu. Po čitav dan su na “sceni”, vrebaju kupce i dovode ihdodilera na ugovoreno mjesto koje ovi zbog policije stalno mijenjaju. Za taj posao ver-mitleri od dilera dobivaju provizju, naravno u drogi.Vemitleri na “sceni” znaju sve isvakoga, pa tako i mene.Na “sceni” se nisam nikad zadržavao duže nego li je potrebno (nađem, kupim i odlazim),ali igra slučaja htjela je da postanem “stanovnik” tog mjesta.Taj dan na “scenu” sam došao poprilično rano, sjeo na jedan zidić, zapalio cigaru i čekaona prvog vermitlera da mi priđe i odvede me do mog grama. Nisam dugo čekao; jedanpriđe. Nije bio sam.- Trebaš heroin?- upita-Trebam- rekoh- Idemo odmah, žurim.- Čekaj- reče on- Ima bolja šema. Hoćeš li s njim (pokaza rukom na mog budućeg pri-

jatelja) uzeti pet grama popola?- Neću- rekoh- Imam samo stotku.- To i tražimo- ubaci se momak koji mi se učini sumnjivim samo zato što uopšte nijeličio na drogeraša.Navodno on ima šemu s nekim Arapima gdje za 200 maraka dobije 5 grama heroina; jasamo njemu trebam dati svoju stoju a on će mi donijeti 2,5 grama.Pošto su prevare bile česta pojava na sceni, a već sam neke iskusio, nisam želio doživitijoš jednu.- Ma neću- rekoh ljutito- Nađite vi sebi drugu budalu.Ne sječam se baš tačno šta sam na kraju opsovao, naravno misleći da me neće razumjeti,ali ta je psovka omogučila da se komunikacija između mene i tog momka znatno olakšajer Njemački jezik slabo sam znao. Naime, shvativši da sam Jugović (tako se to tadagovorilo za nas bivše Jugoslovence) on progovori na slovenskom jeziku koji sam vrlodobro razumio. I nakon dosta ubjeđivanja, nakon što mi je naprosto utrpao u ruke svojnovčanik s dokumentima i ključevima od kuće i auta kao zalog u slučaju prevare, ja po-pustih i pružih mu sto maraka.- Dobićeš gram i po heroina i svojih sto maraka nazad- ubjeđivao me - Molim te, vjerujmi.Vermitler je ostao po dogovoru sa mnom da čeka svoju proviziju.- Ne brini- reče mi- On je dobar momak, nije pevarant.I zaista, nakon 15-tak minuta Slovenac (inače Nijemac porijeklom iz Slovenije) se vra-tio. Iz džepa izvadi kesicu punu heroina, odvadi malo Vermitleru i ovaj odmah ode.Potom vrati kesicu u džep , osmjehnu se na mene i reče:- Eto vidiš. Gremo sad hitro meni doma, tam se bumo “sredili”.Kako sam se samo iznenadio kad ugledah njegovo auto, Tojota nova-novcata. Dok smojurili njegovoj kući razgovarali smo upoznavajući tako jedan drugog (i on je mene dobrorazumjevao). Brzo sam shvatio da je momak o.k. pa sam mu se izvinuo zbog nepov-jerenja. Kad smo stigli pred njegovu kuću ja zinuh od čuda; kuća ogromna i prelijepa.

- Pa ti si buržuj- rekoh dok smo ulazili u kuću- Znaš šta znači riječ buržuj?- Znam- reče on- ali ja to nisam. I auto i kuća su od mog očuha. Znaš šta je očuh?- Znam. To je otac koji ti nije otac, stranac u tvom životu.- E baš tako- nasmija se on- Ja ustvari nemam ništa; imam samo heroin. Od 16-te godinese drogiram, bio sam triput na liječenju, na odvikavanju, al’ ne vrijedi, uvijek se iznovavračam horsu. Nego da se mi prvo “sredimo”, gore ćemo na sprat u moju sobu.Soba kao moje četiri, ogromna. Tu je TV, videorekorder, muzička linija, francuski ležaj,dvosjed, fotelje, stolić, ormar, regal, ma svega ima a opet još bi moglo stati; eto tolika jeto soba.- Pričaj ti šta hočeš al’ ti si buržuj- rekoh- Ovakvu sobu ja sam vidio samo na filmu.A onda smo prionuli na posao. Stolić za čas prekriše šprice, kašika, limuntos, vatice,upaljači i heroin (čitava hrpica, 5 grama). I dok smo spravljali doze ja se nikako nisammogao osloboditi pitanja otkud heroin u jednoj ovakvoj kući. Pa taj momak ima sve, štaće njemu heroin. Jasno mi je otkud heroin u mom životu ali otkud u njegovom. Zar onima čime biti nezadovoljan. (Tada o heroinu nisam znao sve što sada znam pa je moje

čuđenje bilo sasvim razumljivo). Šta je njega gurnulo tako duboko u drogu pa se punihdeset godina drogira zaista ne shvatam. Pa ja da živim u ovakvoj sobi, u ovakvoj kući,da vozim onakvo auto pa ne samo da bih se kao od šale riješio heroina nego bi ga zau-vijek izbrisao iz svog života. (Ali kao što već rekoh slabo sam ja tada znao šta je heroin;ja sam tada ustvari bio tek početnik).Ovdje je potrebno da naglasim da sam tada već uveliko zakoračio u onu fazu drogiranjakad drogiranje ne podstiče želja za onim lijepotama koje droga pruža, već jedino želja zabijegom od nepodnošljive stvarnosti. Pa iako ta ljepota pod uticajem droge još uvijekpostoji ona je sve slabija i nikako ne može biti onakva kakva je bila na početku drogi-ranja; možda zato što je čovjek takav pa se čak i ljepote brzo zasiti, a možda zato što jecijena te ljepote ( uživanja) tako strašna jer stanje bez droge zbilja postaje strašno, takoda to onemogučuje onakav vid uživanja kakav je bio na početku. Dakle, u takvoj fazidočekao sam svog novog prijatelja i krenuo putem droge dalje odnosno dublje.I pošto smo se “sredili” malo posjedili u njegovoj kući vratimo se u Essen, na “scenu”.Kako je i obečao, moj novi drug Slovenac, začas je udilao nešto droge. A onda, umjestoda podijelimo pare i ostatak droge, napravismo novi dogovor. Pošto je na “sceni” svegapola sata ranije bila policijska racija, dilera je bilo malo a potražnja za heroinom ogromna.Kupimo novih 5 grama i sve udilamo. Od skupljenih para kupimo još deset, po pet gramasvakom, i još nam je ostalo para. Te noći legao sam u svoj krevet nadrogiran kao nikadranije. Pod jastukom sam imao 5 grama horsa; odavno nisam bio tako bezbrižan.Od tada smo se sastajali svako jutro i provodili vrijeme skupa po cio dan, uglavnom nasceni. Dilali smo tek pomalo (naravno oprezno), tek toliko da imamo para za trošiti i zanovih pet grama koliko smo kupovali svako jutro od Arapa koje sam ubrzo i sam upoz-nao. Često smo boravili i u njegovoj kući jer su me njegova mama i očuh uvijek rado pri-mali. On me predstavio kao svog novog prijatelja, a pošto im je rekao (slagao) da se jane drogiram njima je to bilo super (povjerovali su da se ni on ne drogira više). Čak su mui para davali, pa i auto kad god zatraži, a što ranije nije bio čest slučaj. Pa iako samdružeći se s njim tonuo na samo dno (i shvatao sam da tonem) bilo mi je drago što imamdruga i prijatelja, bilo mi je drago što više nisam bio sam. Družeći se s njim upoznao sammnogo njegovih drugova i poznanika. Ta povremena druženja bila su mi jako mučna alisu bila prosto neizbježna. Bilo je grozno gledati te ljude oje je heroin toliko unakazio iuništio da neki od njih jedva hodaju, ma jedva su živi. Jedno mjesto ostalo mi je usječanju kao nešto najružnije što sam ikad vidio, a nažalost put me i tamo nekoliko putaodveo. To “rokalište”, kako sam ja zvao to mjesto gdje mnogi narkomani sa “scene”dolaze da se “srede”, bila je jedna trošna kučica u vlasništvu jednog dilera koji je puštaoda tu boravi ko god hoće; užasno mjesto puno razbacanih šprica, limenki ispijenih pivai raznorazne prljavštine i otapada. A neki tu čak i spavaju (na kartonima jer namještajanema). Zidovi se crvene od išpricane krvi, a zrak je buđav i smrdljiv. Ma šta da vamkažem drugo nego- pakao, grozota. Ali eto šta ću, čovjek se negdje mora sakriti da se“sredi”; a kad prigusti toliko nema mu druge, nema se uvijek auto ili soba pri ruci.Uostalom da se ne pravdam, ne moze se ništa opravdati.Jedna stvar s početka mog druženja sa Slovencem jako me zaintrigirala. Naime, vidio samda se on (kao i mnogi drugi) ne roka tj. bode iglom u ruke.- Davnih dana sam ja bušio ruke- objašnjavao je on- I ruke i noge sam izbušio. Nemaš

pojma kako je to teško kad ostaneš bez vena, pa je moraš tražiti po sat- dva, zabadati igluduboko u tijelo.- Pa stvarno, gdje se ti to rokaš?- upitam jer sam bio ubijeđen da se bode u onu stvar; uvi-jek mi okrene leđa, pogne se, i ja po njegovim pokretima vidim da to mora da je to (čuosam da se neki čak i tu bodu)- Pa znaš li ti koliko je to rizično?- Ma ne bodem se tu gdje ti misliš.- Nego gdje onda?- Tu- pokaza prstom mjesto gdje se noga spaja s truplom.- Pa kako to? Daj da vidim.- Ma ne mogu ti pokazati.- Što nebi mog’o?- Zato. Zato što je gadno.Ali meni ikako nije bilo jasno što on koristi toliku igletinu kad imamo male inzulinske ihtio sam to pošto poto vidjeti. Na kraju on popusti, al’ jedva. Kad ugledah tu rupetinu,tu ognojenu krastavu šupljinu na koži smučilo mi se. Bilo mi je jasno zašto se toliko opi-rao da mi pokaže. Fuj gadosti, zamalo nisam povratio od muke. Njega, vidim, bi stid.- Pa čovječe, to se inficiralo- rekoh- Pa vidiš li ti na šta to liči?- Vidim, al’ šta ću- reče pokunjeno- Nemam gdje drugo, tu mi je najlakše naći venu.Još kad sam jednom gledao u autu kako on to radi, ma ne bih vjerovao da nisam svojimočima vidio.Igle, velika debela “desetka”, čitavih 10 cm, ulazi u tu ognojenu rupu i dolazi do vene.Strahota.Tad mi je postalo jasno zašto oni vermitleri sa scene često šepaju i žale se na oticanjenogu.Moram priznati da me ta spoznaja, da vene na rukama od silnog ubadanja nestaju, pravozabrinula jer moje vene već su počele da pucaju i povlače se, odnosno nestaju. A još kadme Slovenac prvi put odvede u ono “rokalište” pa kad tamo ugledah kako se ljudi pate imuče da nađu venu zabadajući svoje igle duboko pod kožu, u noge, pod pazuh, čak i uvrat, malo je reći da sam se prestravio.Ali, nevjerovatno je to kako sam uvijek, pa tako i tada, uspijevao da obmanjujem sebe ida svaki razlog za zabrinutost neutrališem.- Ma ne, meni se ovo neće nikad dogoditi- govorio sam samo sebi.Pa onda i za tu ovisnost, kad sam već sasvim jasno shvatio da bez heroina ne mogu za-početi dan (morao sam se “srediti” čim ranim jutrom progledam), kad sam sasvim jasnoshvatio da sam postao ovisnik, opet sam obmanuo samog sebe pomirivši se s tim da tonije ništa strašno.- Pa šta ako sam postao ovisan, pa šta- govorio sam si- Važno je da heroina ima, a kadga nestane prestaću s drogiranjem i tačka. Odkriziraću svoje i gotovo.Da sam znao šta je ovisnost i šta je kriza ne bih tako govorio, ali to još uvijek nisamznao, samo sam mislio da znam.A onda, dođe vrijeme da i to saznam.

VI Kriza

Narkomaniju, bolest ovisnosti o psiho-aktivnimsupstancama, kao i apstinencijski sindrom tj.krizu, medicina kao nauka jasno je objasnila;

ali ja vam želim svojim riječima, odnosno svojimiskustvom reći šta o tome znam.

Po meni, ovisnost je đavolje carstvoa kriza đavolji presto (tron).

davno su stvari izmakle svakoj kontroli.- Ti bi trebao malo stati na loptu- upozoravao me Slovenac- Pa već si na gramu.- Pa i ti si; šta meni prigovaraš.- Ma ne prigovaram ti, već...ma briga mene, ja odo’ na liječenje, al’ šta češ ti. Kako se timisliš “skinuti”?- Fino; prestaču i gotovo.- E jest da je tako.- Ma šta praviš toliki bauk od te krize?- Pravim; eto vidičeš ti zašto pravim.- Pa znaš li ti da čovjek može otrpiti sve. Nema tih muka da ih čovjek nije u stanju iz-držati. Mučenja inkvizicije, Gestapo-a, pa odsjecanja ruku i nogu na živo, sve su to ljudiotrpili.- Jest, al’ nisu to te muke. Ovo je nešto sasvim drugo; kriza je...- Daj molim te prestani više s tom krizom; ideš mi na živce.- Dobro, al’znaš ako se želiš “skinuti” moraš potražiti neku ustanovu. Ja idem idući mjesec,odobrili su mi zahtjev, stara sredila. Pita i za tebe; hočeš li da te pokušamo ubaciti?- E samo mi još to treba, godina robije.- Ma nije to robija. Tamo imaš metadonsku terapiju, imaš lijekove za smirenje, za spa-vanje, imaš antidepresive, imaš stručnu pomoć i njegu, polako te odvikavaju. Nakon go-dine izlaziš potpuno “čist”.- I opet se “nakačiš”?!- To je već druga priča; ja ti govorim o “skidanju”, želim ti pomoći, olakšati. Pa i tamoje teško a kamoli kad se “skidaš” sam. Ma nije to zatvor.- Jok eto nije. Neka, hvala ti, sam ću.- Ali nećeš moći. To je teško tako; ne ide tako.- Daj dobro te je više. Razumijem da je teško, razumijem da ti nisi nikad mogao tako, nida mnogi nisu, al’ pusti mene da pokušam pa čemo vidjeti. Shvatam da me želiš upozoriti,al’ daj dosta je; pa vidiš da me to nervira.Slovenac me često upozoravao da to “skidanje” (odvikavanje) neće ići tako kako ja mis-lim. O tome je uvijek započinjao kad bi na kraju dana vidjeli da smo od 5 grama udilali

svega 2, a 3 slistili nas dvojica. Ponekad nam je jedva ostajalo para za novih 5 grama su-tradan.- Opet smo danas spucali po gram i po- tužno bi konstatovao- Skinučeš se ti malo sutra,a i ja skupa s tobom.Ma moramo smanjiti, moramo.Ali ne samo da nismo uspijevali smanjiti s drogiranjem nego smo još čim se dokopamonekih večih para išli u Amsterdam po heroin koji je duplo bolji i jači od ovog koji sedilao u Essenu.Ja sam tada već bio skoro pola godine neprekidno tj. svakodnevno na heroinu. Vene narukama sam izgubio; počeo sam da se bodem po nogama. “Nakačio” sam se na gramdnevno (najmanje), ali šta to znači još uvijek nisam znao. Ja,koji sam uvijek bio miran istaložen, postao sam razdražljiv i zbog najmanje sitnice gubio nerve. Uzrok moje svečešće ljutnje i bijesa bila je činjenica tj. spoznaja da ma koliko se nadrogirao onu ljepotukoju sam nekad na heroinu imao ne mogu više osjetiti. Uzalud je bilo svaka 2-3 sata do-davati novu dozu, i to uvijek veću od prethodne, kad to više nije to. Ono što je meneuvuklo u drogu nestalo je; taj osječaj zadovoljstva, radosti i sreće više nisam mogaodokučiti. Zvijezde su se ugasile.No ono najstrašnije tek je bilo na putu, bližilo se.Prvi nagovještaj te najgore, najteže i najstrašnije spoznaje u mom životu, odnosno uvodu katastrofu, desio se jednog dana uoči same Nove godine (‘97) kada nam je naš dilerArap saopštio da heroina više nema.Strah od policije ili ko će znati šta, al’ tog dilera smo izgubili. Ostali smo bez šeme kojomsmo do tad uspijevali uvijek imati dovoljno i droge i para.- E sad ćemo nadrljati- govorio je Slovenac- Znaš šta znači ta riječ?- Znam.- E pa ne znaš.Nastupili su teški dani. Jedva smo se nekako krpili s to malo heroina što bi uspjeli zbav-iti. Osječaj nedostatka droge u sebi poznavao sam od ranije, međutim ovo je bilo drukčije.Žeđ za drogom bila je stalno prisutna i toliko jaka da je bilo nemoguće odvratiti misli odte želje za drogom. To još uvijek nije bila nikakva kriza jer droga je ipak neprekidnotekla u mojim venama, istina u mnogo manjim količinama ali ipak je tekla. A raz-dražljivost i nervoza toliko su me proganjali da sam mislio da to malo heroina nemauopšte nikakvog efekta.- Ma ima- govorio je Slovenac, Ima, kako nema; vidičeš ti kako je kad jedan dan neuzmeš ništa. Vidičeš onda kakva te čeka noć.A onda, dođe i taj dan a s njim i ta noć, dođe kriza, dođe đavo da naplati svoje.Isprativši Slovenca, koji od na liječenje u ustanovu za odviavanje od droga, ostao samsam. Pa iako se njegova mama ljutila na mene što smo je lagali pozvala me je na oproš-tajni ručak.- E tako fin momak- govorila je- a vidi?! Pa vidi kako ti se ruke tresu, ma ti se sav tre-seš. Uzmi ti tanjur u ruke pa nagni, ispi tu supu; ne možeš ti to kašikom pokusati. Hajde,teško meni s vama, hajde pa uzmite onda šnicle i krompira, hajde i tortu sam vam naprav-ila. Uh, djeco mila i draga, pa šta uradiste to od sebe.Žena se jadna zaplaka. I mene je nešto tada steglo u grlu i oči mi se napuniše suzama.

Ali, prave suze tek će da pljušte.Nekih mjesec dana nakon odlaska Slovenca, odlučih da prestanem sa drogiranjem. Za-ista više nisam mogao podnijeti tu neprestanu potragu za heroinom, tu žeđ, tu agoniju.Pošto sam znao da me očekuje nešto zaista gadno i teško dobro sam se naoružao od-lučnošću i voljom. Ona česta predkrizna stanja koja sam već itekako upoznao ukazivalasu da šale neće biti.- Prva noć je najgora- pričao je Slovenac često- druga još gora, a treća k’o obje skupa.Ako izdržiš to prošao si, ali pazi nije još gotovo. Još nekoliko dana si slab, nemaš snage,volje, ne možeš spavati, ma nikakav si, k’o govno si, heroin te doziva, al’ nedaj se, borise. Ma ustvari važno je da ona prva tri dana izdržiš.- Ma šta su tri dana- govorio sam- Izdržaću ja to.- Ma ne shvataš ti mene, vidim ja. Kriza prijatelju moj nije samo patnja, kriza je , kakoda ti objasnim, ona ti razara psihu; imaš ludnicu u glavi.Nije mene Slovenac želio plašiti tim pričama, niti se ikad zlonamjerno podsmjevao momneznanju, ne, on je bio moj pravi prijatelj i nastojao me upozoriti, objasniti i pripremitina ono što me čeka.Ali tek kad sam zaista osjetio krizu na svojoj koži shvatio sa o čemu je to on pričao. Tektada sam shvatio kakvo i koliko sam govno pojeo u svom životu. Tek tada!!!Pa; da vam pokušam opisati krizu, kažem pokušam jer sumnjam da ti itko može riječimaopisati.Ujutro sam kao i uvijek ustao rano. Pošto je izostala ona jutarnja doza bez koje više odpola godine nisam mogao čestito ni progledati, već za dva-tri sata bilo mi je jako loš.- Ne, nećeš. Nikad više nećeš uzeti prokleti heroin- bodrio sam se- Izdržačeš.Vrijeme je prolazilo užasno sporo. Već oko podne heroin mi se počeo tražiti kao nikadprije; osječao sam njegov ukus u grlu. Nikad prije nisam prešao “granicu” krize; uvijekbi se na vrijeme “sredio”, pa me tolika snažna želja za heroinom naprasto iznenadila. Jošgore od toga; postaje sve jača. Počeo sam se preznojavati.Ali NE, čvrsto sam odlučio NE, neću pokleknuti, neću se predati, boriću se.Prolazio je sat za satom i postajalo je sve gore. Sjetih se Slovenca i njgovih priča kojekažu da mi prvi dan neće biti tako teško jer droga tek isparava iz tijela. Ma šta neće,pomislio sam, pa šta je teško ako ovo nije.- Noć; noći se ti čuvaj- govorio je Slovenac, noć je najgora.A noć je došla neprimjetno. Već mi je bilo toliko teško da nisam ni pomišljao da možebiti gore. Sjesti više nisam mogao, niti leći, niti stajati. Panično sam hodao po sobi grizućizubima nokte na prstima sve dok ne prokrvari i jako zaboli. Čini mi se da mi je ta bolgodila jer bi mi na trenutak odvukla pažnju sa onog šta se dešava u meni, u mojoj glavi,u mislima. Pokušam sjesti, ali ne ide. Pokušam leći, ali ne ide. Pa iako se klatim napi-jed- nazad, tresem i ruke i noge, opet ne ide; nervozu, užasnu nervozu, ne mogu obuz-dati. Ali to još nije bilo ništa, jer vrhunac je tek dolazio. Sat otkuca ponoć. Majko mila,užasa!? Pa kao da s nešto uvuklo u mene pa mi dušu čupa; razvaljuje mi utrobu. I šta mije ovo u glavi, u mislima? Šta ovo divlja u meni? E Slovenac Slovenac, pa nisi mi rekaoda je ovako jebeno. Pa jesam, govorio sam ti- kao da ga čujem u toj svojoj ludnici odglave gdje se u mislima pepirem s njim. Ma nisi, govorim mu, nisi mi rekao da jeovako...pa ovo... ja ovo ne mogu trpiti, ovo niko ne može trpiti, ovo je užas, ovo nije

mučenje, ma kakvo mučenje slaba je to riječ, ovo je... pa šta je ovo čovječe?!Moja odlučnost, moja volja, moja silna želja da uspijem, moje NE, sve je to u trenunestalo, srušilo se kao kula od karata, raspršilo kao dim na vjetru, isparilo poput rose nasuncu.Ma ne mogu ovo trpiti- već sam počeo i plakati -Pa ovo duša boli. I mozak boli, jeste, imozak!Ali, da nebi bilo zabune i da možda neko nebi pomislio da pretjerujem, moram reći dato nije ona bol poput recimo zubobolje, ili kad se opečemo nečim vrelim, ili se posi-ječemo nečim oštrim; ne, ovo je sasvim drukčija vrsta boli. Nažalost, tu bol ja ne umi-jem jasno definisati, al’ znam da je bol. Znam da sam u sebi osjećao tada jedan praviraspad- kolaps, svih sistema, ma totalni slom ličnosti. Znam da sam se u grčevima val-jao po podu, i stenjao, i ječao, i cvilio, i grizao zubima šake, i udarao njima u radijator;ma sve sam pokušavao samo da nekakao zaustavim taj užas u sebi. Plakao sam kao malodijete, jecajući. Vjerujte, nisam bio i slabić ni mlakonja, al’ u takvim mukama i kamenbi proplakao.Zoru, prvi autobus i voz za Essen, jedva sam dočekao. jedva sam stigao na nogama, jedvasam hodao, jedva sam u Essenu našao heroin ( imao sam srećom 50 maraka), a najtežeod svega- jedva sam “skuhao” (spravio) “šut”. Toliko su mi se ruke tresle da sam skoropola prosuo po zemlji. Zavukao sam se u prvi grm koji sam ugledao u parku kraj scene,sva tri bobela istresao u kašiku za jedan “šut”, jedva nekako našao venu na stopalu nogei “sredio” se.Aj koje olakšanje, opet sam živ, dišem!Kriza nestade, baš kao rukom donešena, hm kao čarolijom, čudom. Ali tek tada sam pro-plakao prave suze, jer tek tada sam bio u stanju da koliko- toliko normalno razmišljam isagledam što mi se to zapravo desilo u životu, šta sam to upravo doživio.Pitanja i spoznaje koje su mi čitavog tog dana tjerali suze na oči smijenjivali su se jednoza drugim.A to je dakle kriza. A zato se znači narkomani ne mogu “skinuti” sa heroina. Zato seznači prostituišu, kradu, varaju i ko zna šta već rade samo da dođu do droge. Zato značine žele ići na liječenje ( na odvikavanje); pa da, valja to otrpiti. Zato se znači heroin morastalno uzimati. Dakle zato jer kriza uvijek čeka spremna da te proguta.Oj, pa sve sam ja to i prije znao; pa gdje mi je pamet bila!? Pa nije valjda da ću i ja takozavršiti, postati pravi narkoman teški ovisnik? Ma šta postati, pa ja to već jesam, u gov-nima sam do guše, već ih obilato gutam. Pa jeste, zar smijem dočekati još jednu onakvunoć? Ma radije ću se baciti pod voz.Oj, valja mi svaki dan skontati najmanje stoju za heroin. Ma valja mi odmah sad skon-tati nešto; ne vračam se bez heroina u sobu. Ma nikad više onakvu noć, nipošto. Ono jepakao, ono je sam đavolji tron.Čitav taj dan sam se vozio tramvajem po Essenu, razmišljao o svojoj propasti, razmišl-jao i plakao sažaljevajući samog sebe. Plakao sam i plakao, suze gorke i teške, plakaosam...

Osječam da bi sada trebalo malo predahnuti od događaja koji se tiču lično mene. Moždaje i meni potreban taj predah jer vjerujte nije mi lako da se vraćam u svoju prošlost i

ponovo sagledavam u svojim mislima sav taj užas koji sam preživljavao. Mislim da ćeto iskakanje iz kolosijeka (da se eto tako izrazim) i vama dobro doći; a zato da vam ovaknjiga nebi postala monotona.Nažalost, ni u nastavku vas ne čeka ništa lijepo, ali ipak budite sretni što sve to sazna-jete na ovaj način- čitajući knjigu. Vidjeti i doživiti sve ovo što čini sadržaj ove knjigeja zaista nikome ne bih poželio. Uostalom, zato i pišem ovu knjigu, upravo zato da pakaodroge izbjegnete Vi.To što vam sada želim opisati itekako zaslužuje svoje mjesto u ovoj knjizi, jer je potrebnoda vidite kako završavaju svoj život ljudi koje heroin totalno uništi. Moj slučaj, ta nes-retna “igra” s drogom, srećom nema tako tragičan svršetak, ali zaista je potrebno da viditei to.Ti ljudi, koje ću vam sada opisati, nalaze se u poslijednjoj fazi drogiranja; slijedeća jesamo smrt. Programe lječenja odnosno odvikavanja od droge prošli su i po nekoliko puta.Ni metadonska terapija (zamjena za heroin) nije postigla željen rezultat. Uopšte, svakipokušaj društva (države) da se tim ljudima pomogne da se oslobode heroina bio je bezus-pješan ( Da; “oslobode” je prava riječ).Najžalosnije u svemu tome jeste da su to bili mladi ljudi; nijedan nije imao više od 30godina. Sada, 12 godina kasnije, oni sigurno više nisu među živima jer njihov zajedničkiproblem (osim heroina) tada je bio AIDS (SIDA).Ja ću vam opisati samo one koje sam dobro upoznao, a zahvaljujući Slovencu koji mi jeo njima dosta toga pričao. Sve su to bili njegovi školski drugovi. Sem toga ponekad bi snjima pričali i “poslovali” pa sam posmatrajući ih izbliza stekao dosta jasnu predodžbuo njima. Sa drogom su svoju nesretnu “igru” započeli jako rano, već sa 15 godina. Uškolu je prvo stigao hašiš i trava (kako oni kažu “šit” i “gras”) a ubrzo i heroin.Jedan po jedan upadali su u to đavolje kolo. Još jedna zajednička crta bila je da su svi to-talno propali, baš u svakom smislu, fizički i psihički, materijalno i moralno. Svi subeskučnici. Neki jedva da i govore razumljivo. Neki se jedva kreću. Ma jedva da suuopšte živi. Drogu nabavljaju vermitlanjem i važna su karika u tom lancu dilanja drogena “sceni”. To je jedini način na koji dolaze do droge, za bilo koji drugi odavno nisu višesposobni.Ali pošto svaki ima svoju priču opisaću ih zasebno.Unaprijed se izvinjavam za sve grozote koje ćete “vidjeti” ali ja to moram opisati, moram.

MarkZa razliku od ostalih “teškaša” (dugododišnji teški ovisnici) nije bio ni mršav, ni pogr-bljen, ni ružan. Zvuči čudno, jedna mu je noga bila uvijek otečena ali je on šepao nadrugu. Čini mi se da se trudio da bude uredan i čist, međutim spavanja u kanalizacijskimšahtovima, u tunelima metroa, u parkovima nije mu dozvoljavalo da to i postigne. Kaoi svi ostali često je smrdio. Imao je lijepu kožnu torbicu od koje se nije odvajao. U tor-bici jastučić, flašica s vodom i pribor za drogiranje uredno spakovan u nešto poputškolske pernice. To je sve što je imao, sva njegova pokretna i nepokretna imovina. Kašikau kojoj je kuhao heroin bila je uvijek čista, šprice nove ili ako su već korištene bile sudezinfikovane 100% -tnim alkoholom, čiste baš kao što i trebaju biti. Svoje šrpice nijenikom davao a tuđe nije uzimao; bio je svjestan “sidaš”.

U školi su on i Slovenac bili najbolji prijatelji. Mark je bio najljepši momak u školi,sportaš, atletski građen. Trenirao je rukomet i plivanje. (Ako Slovenac ne pretjeruje),cure su vrištale za njim kao za Bitlisima. Imao je svaku djevojku koju bi poželio. Imaoje dobre roditelje i fin dom.A onda; prvo džoint, hašiš i trava, a ubrzo i heroin, pokucaše na njegova vrata. (Kako toide- to već znate). Heroin ga s početka učini još ljepšim i snažnijim. Na školskim tak-mičenjima u plivanju obarao je sve rekorde, a rukomet je zaigrao tako dobro kao da letiterenom. Cure su na tribinama čupale kosu s glave kad on postigne gol. U svojoj slaviznao je uživati.Ali, kako se to kod nas kaže, ne lezi vraže; heroin je ubrzo pokazao svoje pravo lice.Prestao je plivati, prestao je igrati rukomet, a cure su se razbježale od njega poput up-lašenih košuta od vuka. Zaista, heroin ga je toliko promijenio da od njegove nekadašnjeveličine i slave nije ostalo ništa. Sa svima se svađao, tukao se, histerisao. Napustio ješkolu, napustio je dom. Život je krenuo nizbrdo. Neko vrijeme je spavao kod rođaka i pri-jatelja, ali kad u tim kućama pođoše nestajati dragocijenosti (pare, nakit i slično) gosto-primstvo mu bi uskračeno.Na “scenu” se preselio sa svoje 24 godine nakon dva uzaludna boravka u ustanovama zaodvikavanje od droga. Optužio je svoje roditelje (naravno neoprevdano) da su ga oni“gurnuli” u drogu i zauvijek prekinuo svaki kontakt s njima. Na “sceni” se vrlo dobrosnašao. Svoje tijelo, koje je tada još uvijek bilo naočito, znao je unovčiti. Pederi (ho-moseksualci) su se prosto otimali za njega; nisu žalili pare.Međutim, kad se pročulo da je faovao sidu, s prostitucijom je bilo gotovo.Pet godina provedenih na “sceni” učinilo je svoje i on je tada već odbrojavao poslijed-nje dane života jer sve što mu je bilo preostalo bio je heroin i te suze koje sam čestoviđao u njegovim očima.

KrisU školi su ga zvali Kajzer, što na njemačkom znači car. Taj nadimak je dobio zato što seuvijek trpao da bude prvi u svemu i svugdje. On je prvi donjeo heroin u školu, i prvi jesa “šmrkanja” prešao na špricu. Bio je i prvi đak koji je ikada u toj školi doživio over-doz (predoziranje heroinom) u školskom toaletu. Jedva je ostao živ. I u učenju i ocjenamase isticao; bio je među najboljim u školi.Počeo je krasti (naravno prvi) po buticima, parfimerijama i robnim kućama pa je para iheroina uvijek imao, naravno više nego ostali. u svom društvu vodio je glavnu riječ.Ali, kad je heroin počeo da naplačuje svoje “usluge” on je stekao tu privilegiju da i u tomebude prvi.Zaglavio je u zatvor i tamo “zaradio” sidu, ali ne od šprice već...(ma znate kako).Po izlasku iz zatvora, gdje je proveo jednu godinu, zbog side niko više nije htio da sedruži s njim.Samo ga je heroin dočekao raširenih ruku. Nastavio je da krade; to mu je išlo od ruke.Međutim dođe vrijeme kad heroin toliko unakazi čovjeka da ovaj htio- nehtio mora odus-tati od krađe. Zaista, kako išta ukrasti ako ti na čelu piše:” Ja sam narkoman, došao samnešto ukrasti.” U vermitlanju je bio slab jer je slovio za šmekera (cinkaroša policiji) pasu ga izbjegavali i dileri i kupci. On na “sceni” prosi i raznim prevarama dolazi do hero-

ina. Često ga tuku, dileri zbog cinkanja, ostali zbog prevara. Jednom su ga neki turciizboli nožem na “sceni”, ali preživio je. Taj smrdi na kilometar; ponekad od dilera um-jesto batina zbog šmekanja dobije drukčiji vid upozorenja- popišaju ga. Pošto se za droguslabo snalazi često je u krizi. Tad plače i moljaka na sve strane za pomoć, za “šut”, aliuzalud mu trud kad njega niko ne voli i ne može se sažaliti na njega. A kako da se sažalekad, pa to svi znaju, on namjerno podmeće svoje šprice zaražene virusom AIDS- adrugima. Pa kako takvom smradu pomoći?Otac mu često dolazi na “scenu”, moli ga da se vrati kući, da ide na liječenje, ali od svegatoga ispadne samo skandal i blamaža.- Odlazi! Ostavi me na miru- vikao bi Kris na sred “scene”- Odlazi! Nemam svoju kuću.Odlazi, gubi se od mene! Kakvo liječenje!? Heroin je moj lijek, samo mi on može po-moći; za moju bolest heroin je jedini lijek...Jednom, pošto se ta Krisova tirada završi, čovjek (Krisov otac) iziđe iz gužve i umjestoda kao i uvijek ode sa “scene”, on sjede kraj mene. Nikad u životu nisam čuo da neki čov-jek tako tužno plače.

OjgaOn nikad nije imao čime da se pohvali. Gubitnik je od malih nogu, a mislim da je i samimimenom bio hendikepiran. Mati mu je bila prostitutka a otac ko zna ko. Ružan je, pravoje ružan. Nema zuba a lice mu je rošavo i izobličeno. Toliko je mršav da liči na pravogkostura. Osim side vuče još i tešku tuberkulozu pa često iskašljava krv. Pa iako je takavnajbolji je vermitler na sceni. Taj sve zna, svakog dilera, svakog kupca, svakog gentera(policajac u civilnoj odječi); poznaje “scenu” kao svoj džep. I u školi je bio ružan. Svisu ga zadirkivali, ismijavali, tukli, što zbog ružnoče, što zbog imena, što zbog toga štoje bio dijete iz doma za nezbrinutu djecu. Niko nije htio da se druži s njim. Sigurno jemnoge traume nosio u sebi.Počeo je samo zato da bi se pridružio nekome, pa makar to bili i drogeraši. Hašiša i travenije čestito ni omirisao a već mu (hm drugovi) gurnuše heroin pod nos da smrče. Šprd-nja, zezanje, šta li, ali njemu je to presudilo. Slovenac mi je tu zgodu pričao misleći daće i meni to biti smiješno, ali meni to nije bilo nimalo smiješno, čak šta više bilo je tužno.Naime, kad nagovoriše Ojgu u školskom WC- u da ušmrče heroin ovaj se zagleda uogledalo.- Šta je Ojga?- pitaše ga- jeli ti lijepo?A on šuti.- Pa šta je?- navaljivali su- Pa reci nešto.A on izbečio oči na ogledalo i tek nakon nekog vremena progovori.- Ej ljudi, pa ja nisam više ružan!Svi su se smijali, no on se na to nije obazirao, već zadiže kragnu košulje i reče:” Više miniko ništa ne može, nikad više.”Ta priča bila je tužna jer sam odmah shvatio kako ga je heroin lako prevario pruživši musamopouzdanje koje nikad nije imao, pruživši mu o tako potrebno zodovoljstvo sobom.Da, baš kao što je i mnoge druge prevario; heroin prokleti, čarolija, čudo, čudovište.Kao i svi drogeraši iz te škole i on se brzo nakačio na heroin. Samo je jednom išao na li-ječenje i pobjegao iz te ustanove već drugi dan. On nikad nije krao i nije nikad nikog pre-

vario. Ukrao je i prevario samo sebe, svoj život. Nije se ni prostituisao; a nije tačno štokažu da je to zato što je bio previše ružan pa ga takvog niko nije htio. Ja mislim da suostali ljudi bili ružni njemu, previše ružni, podli i zli; e zato se nije prostituisao.Njemu nisam nikada vidio suze u očima. Mora da se krio kad oplače, mora da su mu isuze bile ružne pa nije želio da ih itko vidi; suze njegove ružne i tužne.

Tomas i DorisOni su uvijek bili zajedno pa ih ni ja neću rastavljati. U školi su išli u isti razred, sjediliu istoj klupi, dolazili i odlazili uvijek skupa. Na njihovoj ljubavi ostali parovi mogli suim samo zaviditi.Kako se heroin uvukao među njih to nikome u školi nije bilo jasno. Nisu se mnogo petl-jali sa ostalim drogerašima ali u tempu nisu nimalo zaostajali i vrlo brzo su stekli ovis-nost. Po svršetku škole požuriše da se vjenčaju i ostvare svoj san o zajedničkom životui porodici. Međutim, brak kojem kumuje heroin unaprijed je osuđen na propast. Čim suse vjenčali otišli su (po dogovoru) na liječenje. Nakon godine bili su “čisti”. Dobiše bebu,dobiše sina. Ali, heroin je čudovište koje kad jednom “zagrize” čovjeka ne pušta lako,heroin se vratio u njihov život. Izgubili su dom, izgubili su sina. Na intervenciju njenihroditelja socijalna služba oduzela im je dijete. Slijedeći boravak na liječenju uspjeli suizdržati svega mjesec dana.Pod izgovorom da nedostaju jedno drugom i da jedno bez drugog ne mogu izdržati višeni dana (u razdvojenim ustanovama) prekinuše liječenje obostrano. U stvari ono što imje tako jako nedostajalo da nisu više mogli ni dana izdržati bio je heroin. Uzalud su obi-lazili socijalnu službu, jer bez dokaza da se više ne drogiraju,odnosno ljekarskoguvjerenja o uspješno sprovedenoj jednogodišnjoj apstinenciji,nisu mogli postići ništa;zauvijek su ostali bez svog sina. Roditelji su ih se odrekli. Jedino mjesto gdje su bili do-brodošli bila je “scena”. Možda će vam se činiti nevjerovatnim (s obzirom da se oni ipakvole) ali ona je postala prostitutka a on njen makro. On je pronalazio na “sceni” mušter-ije i dogovarao s kim će ona i za koliko para odraditi taj posao. Ona je to radila u mračnimtunelima metroa a on je čuvao stražu. Ona se jednom bacila pod tramvaj ali nije imala“sreće”; tramvaj se uspio zakočiti na pedalj od nje. Sidu je prvo dobila ona a uskoro i on.Razlog zbog kojeg se ona već odavno ne prostituiše nije bio sida već to što taj jad odsvoga tijela ona zaista više nije mogla nikome prodati. Mršava je kao štapić, a sem togaona i njen suprug jedno drugog “sređuju” u vrat; tijelo joj je totalno unakaženo ognojenimranama. Ni on se ne drži ništa bolje; koristi štaku dok hoda a čini se da mu ni štaka nepomaže mnogo. Zbog toga što se oboje dosta teško kreču vermitlanje im slabo ide. Odsvih ljudi na “sceni” njih mi je bilo najžalosnije vidjeti u krizi; možda zato što oni plačuzajedno, plaču i zbog sebe i zbog ovog drugog, zagrle se i plaču.

Još ću samo opisati jednog momka uz napomenu da on zbog svojih godina ne pripada tojskupini teških propalih narkomana, ali je potrebno da opišem i njegov slučaj upravo zatoda bi bolje shvatili kako se to postaje. Život na “sceni” neminovno vodi na samo dno.

FreniMlad momčić, lagao je svoje godine ali je bilo očigledno da nije ponoljetan. Zašto laže?

Ha zato što zakon koliko- toliko štiti maloljetnike od prostitucije pa mu nije u interesuda ga mnogi “kupci” zaobilaze. Doduše, tu su pedofili, oni ne prezaju od zakona, ali onisu mu malo. “Nakačen” je na skoro dva grama heroina dnevno, a za to je potrebno mnogopara. Da nije narkoman bio bi što ono cure kažu sladak. Međutim, heroin ne trpi ljepotuna licu. Lice mu je često puno masnica jer svoje usluge pruža i sadomazohistima koji gatuku prilikom tih svojih nastranih iživljavanja. Tuku ga i huligani koji ponekad navratena “scenu” i takve kao on, koji nemaju nikakvu zaštitu i nisu u stanju da se sami odbrane,uživaju iz čista mira maltretirati.Na “sceni” je uvijek sam; od ostalih narkomana bježi. Ipak, oni najuporniji uspjeli sudoznati da je siroće, davno pobjegao iz doma za nezbrinutu djecu, i da mu je pravo imeFerdinand. Pošto na “sceni” o njemu ne znaju mnogo izmišljaju svakojake priče. Jednatakva izmišljotina kaže da je heroin počeo uzimati još u 4. razredu osnovne škole a veću petom bio na špricama. Sumnjam da je to tačno jer sa 10 godina kročiti u svijet hero-ina čini mi se nemogučim. Ali opet, hajd’ znaj, jer “rokati” dva grama heroina dnevno niješala; za to su potrebne godine staža. Ne znaju ni gdje spava pa je pukla priča da uopšteni ne spava. Zaista, taj je na “sceni” i dan i noć. Policiju vrlo vješto izbjegava, prosto ihnanjuši. Kad on počne da bježi sa “scene” ostalim je to jasan signal da ih genteri vrebajui spremaju raciju. Navodno, sidu nema, ali hm; pa kako neće imati. On svoje usluge ho-moseksualcima pruža u javnom WC- u i parku, a sumnjam da vodi računa o zaštiti. Pa ituđe šprice posuđuje. Ma ne može njega sida mimoići.Iako je odavno proplakao još ga mnoge suze čekaju.

A sada bih želio da vam kažem još pokoju riječ o “sceni” i drogi uopšte.Takva “scena” kakvu sam ja vidio Njemačkoj kod nas ne postoji ali sigurno postoje onikoji bi se svojim načinom života savršeno uklopili u nju. Varate se ako mislite da je brojnarkomana u našoj zemlji, u našem gradu, neznatan i da ovdje nema takvih narkomana.Varate se ako mislite da side nema. Mi kao društvo poprilično mnogo zaostajemo za Za-padom ali jednog dana...Pa grad je pun droge. Trava (marihuana) se puši na svakom koraku a kako je travaODSKOČNA DASKA ka težim drogama bližimo se trenutku kad će jedna takva “scena”poput one u Essenu osvanuti i kod nas u BiH, vjerovatno prvo u Sarajevu (kao vele-gradu). Od sve ove silne omladine koja sada koristi “samo” travu dovoljno je da jedanod njih stotinu završi na heroinu pa da za nekih 5-10 godina i ovdje ugledamo “scenu”.Nažalost, broj onih koji će završiti na heroinu mnogo je veći od predpostavke 1 od 100,a trend drogiranja u ostalom je u porastu. Pa nije ni “scena” u Essenu nastala preko noći.A “scena”, vidjeli ste, nije samo okupljalište narkomana; ima tu mnogo većih bolesnika.Na “sceni” ne cvjeta samo dilanje drogom, nego su tu prostitucija i kriminal svih vrstanašli pogodno tlo. “Scena” je RASADNIK side, hepatitisa i još mnogih drugih zaraznihbolesti.Pa zar droga nije onda problem svih nas?! Nije mi zaista jasno zašto se problemu drogene posveti više pažnje. Najviše se varaju oni koji misle da droga ne može doći u njihovukuću. U redu, možda droga stvarno ne može ali može sida, može hepatitis, može produktdroge.Droga ne bira svoje žrtve; njoj su svi podjednako dragi i dobrodošli. Istina je da će za dro-

gom prije posegnuti oni koji su emotivno nestabilni, nezadovoljni sobom i svojim živo-tom, i koji su ogorčeni pogledom na svoju budučnost koja ne nudi ništa dobro. Istina jei to da droga najveći danak ubire iz razorenih porodica, kao i porodica koje tek ulaze ufazu razdora; a zato što djeca iz takvih porodica po pravilu izrastaju u emotivno nesta-bilne ličnosti i uz to još uskraćeni za roditeljski nadzor imaju tu kobnu slobodu da radešta hoće. Ali, pravila nema, droga vreba svakog, jer glavni uzročnik odlaska na put drogejeste znatiželja. Najpogubnija stvar kod droge, ponavljam, jeste probati drogu. Droga ćevas tako lako prevariti da toga nećete biti ni svjesni sve dok ne bude prekasno za bezbolanpovratak na pravi put. Droga na početku pruža rajske ljepote ali ono što u stvari onadonosi paklene su muke.Ja ne govorim ništa napamet, tj. ne lupetam. Sva moja saznanja u vezi droge nastala suiz mog ličnog iskustva i ne samo mog nego i iskustva svih onih ljudi s kojima sam se duginiz godina dužio ili samo razgovarao o svemu tome. Prema tome, sva moja upozorenjanisu šuplja priča i ja vas molim da ih ne uzimate zdravo za gotovo. Možda sam dao sebipreviše slobode da pametujem, da kako se to kod nas kaže drugom solim pamet, pogo-tovo što svoje baš i nisam imao, ali ja o drogi želim reći sve što znam pa stoga ne moguizostaviti, ni taj oblik izražavanja.Ja ću vam sada opisati jedan prikaz droge na pomalo neobičn način koristeći se svojommaštom i naravno iskustvom, opisaću vam ukratko, odnosno objasniti, kako to stvari svesa drogom biva. E pa, ovako:Probavanjem droge dozvali ste đavola; pustili ste ga da uđe na vrata. Probavanjem drogeprobudili ste u sebi čudovište; oživili ste ga. Za protuuslugu On će vas nagraditi; pružićevam nvjerovatan osječaj ljepote i blagostanja, zasviraće vam najljepšu muziku koju steikad čuli, tako prijatnu i opuštajuću da prosto ne možete odoliti da je barem još jednomne čujete, pa onda još jednom, pa još jednom, pa još i još. To je melodija koja vas is-punjava osječajem predivnog zadovoljstva; kad jednom čujete (osjetite) taj sklad, tu har-moniju, nemoguće je zaboraviti to. Ta muzika ostaje da svira negdje daleko, negdje upodsvijesti, svira doivajući vas. O da, mudar je to stvor, zna On šta radi. Vrlo brzo će vasnaučiti kako preskočiti svaku prepreku u životu i kako riješiti svaki problem koji vam senametne; brzo će vas naučiti gdje se nalazi sklonište od svih briga. Vaše je samo da gahranite, e da bi rastao (baš kao i svaki živi stvor na ovom svijetu). Njegova je hranadroga.I šta dalje biva? Sve što on više raste to ste vi sve manji. Polako i neprimjetno stićete ovis-nost. A zašto kažem “neprimjetno” kad to nije tačno? Pa zato što iako vi osječate i prim-jećujete sve šta se dešava ne želite to shvatiti i priznati, uporno odbijate istini pogledatiu oči. Radije povečavate dozu droge nego svoje pameti, a sve u nadi da će ona muzika,ona predivna melodija s početka drogiranja, opet jednom zasvirati. Nažalost neće, ta jemuzika svoje odsvirala, a vi ste već stekli ovisnost. Sad već drukčija muzika svira; ču-dovište je poraslo.A probajte ga sad ne nahraniti, stisnite petlju, pa čete vidjeti kakav je to stvor, kako di-vlja u vama i šta vam radi. Pokušajte ga savladati?! Ma vidjećete kakva On sve oružjaposjeduje, topove, mitraljeze, tenkove, ma atomsku bombu taj ima. A u vas je samopračka u ruci, a i ona puca ćorcima. Pa kako se onda boriti sa takvim čudovištem, kakoga savladati? Teško, vrlo teško. Borba traje godinama a nerijetko se završi pogibijom tj.

smrću. Overdoz (predoziranje), sida, samoubistvo- izbor je šarolik.Ipak, ovisnost nije neizlječiva bolest. Postoje ustanove za liječenje ovisnosti o drogama,postoji metadonska terapija, postoje razni medikamenti koji će vam pomoći, i mnogiljudi će vam pomoći. Ali opet je omjer snaga neravnopravan; On (čudovište) je i daljedo zuba naoružan a u vas je i dalje samo pračka u rudi, e jedino valja što ste ovaj put (zatu bitku) dobili za municiju umjesto ćoraka prave metke. Pa eto, borite se kako znate.Uz dosta muke i patnje to se čudovište ipak može savladati. Nažalost, ubiti ga ne možeteNIKAD. On, taj stvor iz pakla, ostaje zauvijek u vama. Znate već da je čest slučaj da semnogi izliječeni narkomani ponovo vračaju na put droge. Zašto se to dešava? Upravozato što to čudovište nije mrtvo i zato što ono ima svoje tajno oružje koje se iznenada ak-tivira, nekad i nakon nekoliko godina mirovanja. Znajte, to vas čudovište više nikad nećeostaviti na miru, ako ništa kopaće vam po snovima, jurišaće na svaku vašu slabost, borise da oživi.Samo oni koji su shvatili -da im se to ustvari sprema novi rat- mogu se oduprijeti tojnavali, mogu se odbraniti od tog tajnog oružja kojim čudovište i dalje puca. Svi ostalipostaju ponovo žrtve droge misleći da onu predivnu muziku koju opet čuju ovaj put nećezamijeniti orkestar iz pakla. Da su u velikoj zabludi toga uopšte nisu svjesni.Kako se i taj proces odvija objasniću na svom primjeru jer sam i sam dugo bio u takvojzabludi misleći da svoje drogiranje mogu držati pod kontrolom. Ali ne, s drogom nemadogovora, to je nemoguće postići.Pa; da onda nastavim sa svojom pričom dalje.

VII Skidanje

Pokazah svoju ulaznicu za trodnevni koncertupriličen meni u čast i uđoh. Smjestih se u počasnu ložu

odakle se orkestar najbolje vidi.Zasvira simfonija u c-duru;

puna tri dana i tri noći, svirala je neprestano.

ijepi proljetni dani izmamili su iz svojih rupa sav šljam Essena i “scena” je opetoživila u svom punom izdanju, puna droge, puna jada.Stajao sam sa strane, vrebao svoj gram i posmatrao tu čudnu igru koja se odvija na“sceni”. Jedan je perverznjak stari prišao Freniju i odveo ga u park. Mark je prošao šepa-jući, ugledao me i pozdravio mahnuvši rukom.Jedno dijete stoji kraj mene i plače, dječaćić, rukom briše suze; za drugu ga drži mama.- Rano je za sladoled, još je hladno, prehladičeš se- ruži ga- Pa ne možeš uvijek dobitisve što poželiš, shvati to više jednom.U pravu je žena, nema šta. Može biti da sam u tom dječaćiću prepoznao sebe ali kadugledah Tomasa i Doris u moje misli dođe jedan drugi dječak- njihov sin. O kakve li će

to dijete suze liti kad ih ugleda. Pa oni jedva hodaju, jedva se drže na nogama. Vidim, ukrizi su, očajno trebaju heroin. Po vratu im ognojene rane. Oči pune suza. Zastaju krajmene, vidim njoj klecaju koljena, čujem razgovor.- Ja ne mogu dalje- govori ona.- Izdrži još malo molim te- govori on dok je pridržava rukom ispod pazuha da ne upadne,a čini mi se i sam će upasti.- Izdrži, naći ću ja nešto.- Požuri molim te, ja ne mogu više.- Ne brini, neboj se, biće sve u redu.Otišli su vukući noge po asfaltu.I gdje god da pogledam, na koju god stranu da se okrenem, ugleda neki jad i užas. Jedniprodaju, drugi kupuju; trguje se drogom, tijelom, dušom. Malo dalje ugledam jednadjevojka kleči na koljenima, plače, rukama grebe pločnik. O znam tu situaciju, znam tusurovu igru, vidio sam to bezbroj puta. Ona hvata za noge prvog neopreznog dilera kojiprolazi kraj nje. pa iako je diler grubo otresa od sebe ne može se iščupati iz njenog stiska;ona se prilijepi kao pijavica i ne pušta.- Daj mi molim te- ona će.- Ma bježi, gubi se, pusti me- on će.- Pa molim te, u krizi sam, donijeću ti pare kasnije, sigurno ću donijeti. Daj mi samomalo, samo da se sredim, molim te mi daj, sve ću učiniti, šta god želiš, samo mi daj.Diler od nje neće dobiti pare, on to zna; to svaki diler na “sceni” zna. Te prostitutke izparka zaradiće sebi pare kasnije ali te pare su im potrebne za novu dozu droge, uvijek iuvijek novu. One će radije otrpiti batine od dilera (zbog duga) nego da se odreknu svog“šuta”. Ali ovaj diler nema izbora, jer ni nakon nekoliko snažnih pljuski po njenom licunjen stisak ne popušta i on mora da joj da bobel heroina.Dilerima nikako nije u interesu da interveniše policija a ona pravi takav skandal na sredkolodvora da se policija obavezno mora upetljati. Pa tuda prolaze ljudi; dosta što gledajufiksanje po ulazima u metro (i toga ima na “sceni”) zar treba da trpe i dreku, vrisku, tuču.Ne, neko će sigurno obavijestiti policiju. Svakog dana park “izbaci” na “scenu” najmanjejednu takvu očajnu curu koja nije na vrijeme uspjela zaraditi pare za onu prvu jutarnjudozu droge bez koje ne može nastaviti svoj dan. Ona drogu mora zbaviti kako zna i umije,mora. I zaista, diler joj pred noge baci bobel i ujedno pljuvačku u lice. Ona zgrabi bobeli ode.E kriza kriza!? Đavolji tron, pa to ti je.Mene moja kriza toliko isprestravila da sam se poslije tog iskustva snalazio za drogubolje nego ikad.Čak sam i Njemački jezik progovorio i pričao poprilično dobro. I najmanji znakugroženosti odnosno predosječaj nadolazeće krize tvorio je u meni paniku koja me jetjerala da pod hitno stvorim pare za drogu. Krao sam, i to najviše skupe parfeme i ženskekožne torbice jer bi tu robu najlakše prodao. Robu sam nosio u pufove (noćni striptizbar); za tren bi sve prodao i još uzeo nove naudžbe. Te djevojke koje su radile u pu-fovima često su navaljivale da mi plate sexom, ali ma šta će meni to, meni trebaju pare,meni samo treba heroin. Da, tako vam je to.Dakle, heroina sam imao sasvim dovoljno ali...Pa šta ja to radim od sebe? Kradi, prodaji, kradi, prodaji, pa dokle više, dokle tako. Para

nikad nemam a tolike mi prođu kroz ruke. Vena proguta najmanje stoju svaki dan. Rukesam izbušio, noge sam izbušio, jedva pronalazim venu, nekad je i po sat-dva tražim. Uhkakav me tad očaj obuzme, huja i bijes; nikad se “srediti” a kriza se bliži. Sa svojih 90 inešto kila spao sam na manje od 70, što me ovako visokog čine pravim žgoljom. Podočn-jaci mi se modre kao u vampira. Ne spavam ni 3-4 sata noću. Već me ranom zorom budikriza. Protrljam oči i već kuham “šut”. Sve više ličim na pravog narkomana; ne mogu toviše sakriti; uzalud pazim na ličnu higijenu, uzalud se oblačim uredno i čisto, uzalud misve kad ne mogu sakriti koliko se jadno i bijedno osječam. Tužan sam, uvijek sam tužan,oči me odaju, taj zamišljen pogled u daljinu, u taj očaj, u taj strah za sve ono štobudučnost donosi. Ponekad se nakon “šuta” toliko zamislim da mi šprica još satima os-tane u ruci, držim je i buljim u nju gldajući ko zna gdje. Pa zar sam ovo ja, pitam se tada,pa ja sam bio fin momak. I fudbal sam trenirao- misli me nose dalje- i u muzičku školusam išao; pa šta je sad ovo, šta mi se to dešava, zašto držim špricu u ruci i kakva se ovokrv cijedi s moje ruke. Ne, ovo mora da je ružan san, ovo nisam ja. Pa šta ja to radim odsebe?Stajao sam tog dana (početkom mjeseca Aprila 1997. godine) na “sceni” vrebajući svojgram i posmatrajući pred sobom pakao droge, prevrtao u svojim mislima mnoga pitanjaza koje odgovore nisam znao naći. Opet mi se oči napuniše suzama.Na povratku za Herten moje suze nije mogao zaustaviti ni pravo dobar “šut” heroinakojim sam se “sredio” u WC-u voza. Čitav taj dan sam preležao u svojoj sobi razmišlja-jući:- Pa šta ja to radim od sebe?! Pa uskoro će doći vrijeme kada u se naguziti nekomeza “šut”? Pa sida? Pa zatvor? Policija me već tri put hapsila zbog posjedovanja droge. Neznam šta mi spremaju al’ znam da me nisu pustili tek tako jer ipak se radi o gramima hero-ina, količina koja se mora zakonski sankcionisati. Oj, zar da krizu u zatvoru dočekam;pa crko bih? Oj, šta da radim od sebe!?Ma neću više ići u Essen, neću se više drogirati, neću!- odlučio sam. Nek’ crknem odkrize al’ necu više, ne mogu više, ne mogu više ovu patnju u sebi trpiti, ne mogu to višepodnijeti, ne mogu. Prestajem, odlučio sam, čvrsto sam odlučio; savladaću ja krizu il’ meneće biti, prestajem odmah.Naoružan nekim meni neshvatljivim inatom odlučio sam se na tako drastične mjere dani sam ne mogu vjerovati da sam učinio nešto takvo; bacio sam u WC- šolju skoro čitavgram heroina. Ništa apaurini, ništa lijekovi za smirenje, za spavanje, ma ništa neću, ništami ne treba (ionako to slabo da šta pomaže). Ma ima da odkriziram svoje, ima dasavladam to čudovište u sebi golim rukama, il’ ima da me nema. Za posljenjih stotinjakmaraka koliko sam imao kupim hrane, cigara i soka. Potrošio sam sve do zadnjeg feninga.Noć je bila pohladna kad sam se vračao iz prodavnice, ali ja se nisam tresao zbog zimenego zbog straha. Znao sam šta me čeka, ovaj put sam znao. Razloga za strah itekako samimao. Ali, odlučio sam ili ću uspjeti ili ću crknuti. Vrativši se u svoju sobu zključao samse i bacio ključ kroz prozor. Kako ću kasnije izaći nije me bilo briga; ma preživim likrizu ima da od sreće poletim, izrašće mi krila.Kako sam uspio prebroditi krizu a da ne crknem nikada mi neće biti jano. Al’ nije mi to-liko krivo što ne mogu to objasniti, već mi je krivo (pavo mi je žao) što ne umijem toopisati. S kim god da sam razgovarao o krizi svi su mišljenja da se kriza ne može ri-ječima opisati, ali ja sam se zaista trudio da dokučim te riječi jer ako bih uspio opisati

krizu mislim da bih vas vrlo lako uvjerio da se okanete droge za sva vremena. Nažalost,krizu je izgleda stvarno nemoguće opisati, pa stoga ne mogu ni sebe ni vas pošediti ovihsilnih objašnjenja, upozorenja i priča kojima eto moram nadomjestiti taj nedostatak.Ali, da me nebi pogrešno shvatili, apstinencijska kriza zbog nedostatka droge nije neštonajgore što čovjeka može snaći; ne, pa ljudi trpe teže muke i bolove (npr. rak, karcinomi slične bolesti). Najstrašnija stvar kod krize jeste što se čovjek tada toliko približi stanjuludila da je skoro vć i prešao granicu ali poluditi skroz naskroz ne može. Kakve mukeproživljava ljudski um na granici ludila to je teško i zamisliti a kamoli opisati. Pa iakone volim da ulazim u polemiku oko nečega što ne razumijem jasno ipak moram reći daja mislim da priče o demonima, zlim duhovima i baba- rogama nisu samo priče za maludjecu, jer naučnici tvrde da je ljudski mozak, tj. njegove funkcije, poput svemira neis-tražen i beskrajan; ko zna kakva je sve čuda u stanju da nam plasira, naročito prilikomnečega što nazivamo ludilom. Ali, kao što rekoh, ne bih o tome polemisao; ne samo zatošto sam na tom polju laik, nego zato što vi niste mala djeca koja se mogu zaplašitistrašnim pričama. Sem toga, opisi krize kojima se ja toliko trudim da vam je dočaram nisuništa manje strašni, upravo zato jer su stvarni; ono su ipak samo halucinacije.Jedan takav stvaran šok dočekao me druge noći apstinencije. I prvu sam noć jedva iz-držao, naredni da još teže, ali ta noć bila je vrhunac. Zahvaljujući svom prijateljuSlovencu i njegovoj fobiji od krize znao sam da me i to čeka- povračanje sluzi, ljigave,smrdljive, gorke, bijele sluzi.- A tek kad budeš povračao sluz iz želudca, tu kiselinu, tu...tu...-pričao je- ma ne moguti ja to opisati kako je to gadno, ima da proklinješ mater što te rodila, ima da utrobuizvratiš naopačke, ima da ti oči ispadnu od naprezanja.Kad je povračanje počelo odmah sam zano da je to to, gore od ovoga ne može biti, to jeznaći taj vrhunac. Sječam se dobro pomislio sam ma nek’ je napokon i to došlo jer samznao da će kad to prođe, kad i to izbacim iz sebe, biti lakše. Isprva dok sam imao štaizbaciti iz sebe nekako je i išlo ali kad ubrzo “izvor” presuši...aj muka. Naprezao sam sesatima za svaku kapljicu te sluzi koja stoji ne u grlu već u duši. Pa jeste, ovo dušu svojupovračam, dušu svoju otrovanu heroinom . A to je to, znači to je to; zato smrdiš na govna,zato si tako gorak i ljigav, zato si tako gadan. Pa izlazi đavole iz mene, izlazi, znam dasi to ti, odlazi i ne vračaj se više nikad, odlazi gade pogani!Da, bodrio sam samog sebe pa eto i tako jer svu noć sam proživljavao prave paklenemuke. Ne treba da vas čudi što sam pomišljao da se nalazim u samom paklu jer um nagranici ludila svašta će osjetiti, vidjeti, čuti, jednom riječju spoznati.Noć je proticala užasno sporo; plakao sam bez prestanka. Tražio sam snagu u sebi da seoduprem tom užasu koji me opsjeda jer jedva trpim, jedva. Najveću snagu sam crpio usvom inatu, uporno ponavljajući:- Ma crkni konju, crkni! Nisi bolje ni zaslužio. Eto ti sad ono tvoje “Samo ubodeš ručicui sve je u redu”. Eto vidi sad jel’ u redu? Jel’ tebi ovo u redu, konju glupi, mamlaze!? Etoti tvoj heroin, ljubav tvoja, čarolija?! Eto ti sad zvijezde, nagledaj se konju dobro! Eto tisad “fleš” i “ston”, de sad uživaj!? Eto ti sad budalo crkni, crkni dogerašu!Negdje pred samo jutro mislio sam da ću zaista crknuti jer sječam se poželio sam to svimsvojim bićem; nisam više mogao trpiti muke. Grčevi u stomaku nisu mi više dali dadišem gotovo nimalo. Poželio sam da umrem, samo neka ovo više prestane.

A onda, iznenada, pođe da prestaje. Muke pođoše da popuštaju. Lakše dišem, utroba sene grči više, nagon (nadražaj) za povračanjem sve je slabiji. Prolazi, zaključujem, krizaprolazi. Čitav naredni dan i narednu noć bilo mi je poprilično teško ali u poređenju saovim što sam upravo opisao to nije bilo ništa. Možda je u stvari samo teško bilo odupri-jeti se tako snažnom zovu heroina, ma vrištanju heroina, a sve drugo kako se to kažemačiji kašalj. I moje riječi podrške i bodrenja dobiše novi oblik.- Pobjedio sam te- ponavljao sam- Šta sad hočeš? Pa ne dozivaj me više. Sportski primiporaz i razguli.Nećeš me slomiti, uzalud me dozivaš, uzalud vrištiš. Odlazi monstrume jedan, čudovištepogano, odlazi i ne vračaj se u moj život više nikad!A još kad sam četvrtog dana uspio zaspati koji sat, ma milina. Pa onda i hrana dođe nared, sendvič i mlijeko, prvi obrok nakon eh ne znam ni kad. Pa puding za večeru. Paupalim televizor i gledam ga. Istina, još uvijek sam bio jako slab, imao sam često vr-toglavicu, noge me i nisu baš držale, pa drhtanje, pa preznojavanja i još dosta toga ali sveje to bilo ništa, ništa strašno. I heroin me i narednih nekoliko dana uporno dozivao. Iimao sam problema sa varenjem hrane, kao i sa pretvrdom stolicom tj. govnetom tvrdimkao kamen koje nikako neće van. I nesanica, i nervoza, i česti napadi potpune potištenostiodnosno depresivna stanja, i još svašta nešto.Da, tako vam je to, kriza ne traje samo tri dana. Kriza je prva tri dana najteža a trajemnogo mnogo duže. Ipak, najvažnije je to da je sa svakim novim danom sve manje ima.I petnaesti dan, kad su mi se misli poprilično dobro razbistrile i kad sam već ostao bezhrane i cigara, počeo sam s prozora dozivati prolaznike da mi dobace ključ od sobe kojije svjetlucao u travi na jutarnjem suncu. Izašao sam iz svoje sobe. Sjeo u obližnji parkić,slušao cvrkut ptica, gledao sunčeve zrake kako kroz krošnje drveća prekrasno svjetlucajui udisao svjež vazduh. Nakon dugo vremena osjeio sam da sam ponovo živ.

VIII Povratak

U životusve se vraća,

sve se plaća.

iješio sam se heroina, mislio sam, zauvijek. Naravno da tada nisam znao sve štosada znam, tako da nisam shvatao da sam samo dobio bitku a da rat još nije gotov. Da ćeme heroin još punih sedam godina proganjati nisam znao. Mislio sam da je moja pobjedakonačna. Nažaost, heroin nije mislio tako, to pogano čudovište u meni.Ipak, dva mjeseca bez droge bili su za mene veliki uspjeh; osječao sam se super. Taj pre-divan osječaj što sam se uspio isčupati iz kandži droge, taj osječaj da sam se ponovorodio, držao me na sigurnom odstojanju od svake pomisli da opet uzmem heroin. Pa iakome mučila nesanica i osječaj usamljenosti bio sam tada, sječam se dobro, zadovoljan isretan. Mazao sam kremom svoje iglom izbodene ruke pune rana i ožiljaka, i ruke i noge.

Ma zacijeliću ja rane i na svojoj duši, mislio sam, ne samo ove po tijelu. Dobro je, mis-lio sam, ide na bolje, dobro je, sve će biti uredu; na ljeto bih možda mogao opet ići naCopacabacum (bazen), popeti se opet na skakaonicu, raširiti svoje ruke, svoja krila, i po-letiti, poletiti sretan što sam opet živ.Počeo sam pomalo i raditi, moleraj, krečenje, ljepljenje zidih tepiha i slično. Radovaosam se svakom novom danu jer mi više ne treba prokleti heroin da ustanem iz kreveta,više ga ne moram po cio dan ganjati.Ali, nakon puna dva mjeseca apstinencije sve je to palo u vodu; situacija se drastičnopromijenila. Onaj osječaj koji me držao daleko od droge nestao je. Teško mi je izvagatišta me je više guralo nazad u drogu, želja za onom divnom melodijom koju droga nasvakom početku zasvira (“fleš”- put ka zvijezdama, “ston”- odmor od svih briga i prob-lema), ili je to bilo moje nezadovoljstvo koje se polako uvlačilo u mene (u moje misli)tvoreći jedno totalno neraspoloženje koje ne mogu danima otresti sa sebe, ne mogu nipričati, ni raditi, ni jesti, ni spavati, ma ništa ne mogu, ništa, totalna bezvoljnost.Jeste, sve to spada pod sindrom apstinencijske krize usljed nedostatka droge. Znajte,kriza traje mjesecima, a mnogi tvrde čak i godinama (slažem se s tom tvrdnjom).Bilo kako bilo, ja sam tada opet prevario samog sebe, baš kao što sam to i ranije bezbrojputa činio, i kao što ću to činiti i bezbroj puta kasnije.Ma samo ću ponekad- obmanjivao sam samog sebe- samo ću jednom sedmično. Ima dapazim, ima da dobro pazim, neću opet steći ovisnost. Pa moram sebi malo oduška dati,odvrnuti ovaj ventil pritiska u meni, moram. Al’ paziću, dobro ću paziti.A sad, sjetite se onog pravila da sa drogom NEMA DOGOVORA i jasno će vam bitizašto će vam biti zašto nisam mogao održati svou riječ, zašto sam malo po malo počeoopet da se drogiram sve više i više. Opirao sam se ja tim napadima droge, ipak je strahod ovisnosti bio prevelik, ali uzalud je bilo boriti se; sve sam bitke gubio. Jedva samnekako uspjevao uvezati tri- četiri dana zaredom bez droge, i to samo zahvaljujući svomstrahu od ovisnosti, strahu koji je zauvijek ostao u meni.Ne, ne ide ovo ovako- srećom shvatio sam tada- znam kuda me to vodi, znam kuda meto opet vodi. Ma šta uopšte više radim ovdje, u ovoj usranoj Njemačkoj? Šta tražimovdje, mir, šta? Zar ovdje mogu naći mir i srediti svoj život; zar ovdje mogu naći mir isrediti svoj život; zar ovdje gdje svuda oko mene samo heroin miriše i doziva me. Manemam ja ovdje više šta da tražim.Još kad jedan dan dođe policija na vrata i odvede me u istražni zatvor u Essen, još kadprovedoh do suđenja čitav mjesec tamo, još kad mi sudija odredi uslovnu kaznu na god-inu dana, e puko’ mi je film.Vraćam se kući- odlučio sam- Dosta mi je Njemačke, dosta mi je više ovih govana, dostami je propalih planova i neostvarenih želja, dosta više. Vračam se kući, u svoj grad, usvoju zemlju; tamo ću srediti svoj život, tamo ću naći svoje mjesto i mir, tamo ću se oslo-boditi heroina.I tako, nakon 30- tak sati vožnje autobusom stigoh u Zenicu, najljepši grad na svijetu, mojrodni grad. Prvo sam potražio heroin, i našao vrlo lako, a onda sam se uputio svojoj kući.Dobro sam startao, nema šta?E droga droga?!Iako sam želio i trudio se, ubrzo sam shvatio da se ni ovdje u Zenici heroina ne mogu

osloboditi. Tada sam smatrao za taj neuspjeh ima mnogo razloga. Međutim, ni tada kaoni narednih sedam godina nisam shvatao da su ti razlozi, te brige i problemi, u mojoj“igri” sa drogom ustvari služili samo jednoj svrsi- umirivanju moje savjesti. Pa da, mnogolakše mi je bilo “otrčati” po heroin ako ubjedim sebe da ga moram uzeti, ako ubjedimsebe da su moje životne prepreke tj. nevolje nepremostive i da heroin moram uzeti zatošto moram, nego priznati da ga u stvari volim i želim; želim pobjeći, želim se sklonutiod briga i problema. Pa da, lakše je: “Samo ubosti ručicu”. Sve što sam znao i mogao biloje da se čuvam ovisnosti.Mnogo puta sam se pokušavao “skinuti” ali uvijek sam nakon nekih mjesec- dva (jed-nom čak i puna 4 mjeseca) apstinencije pravio istu grešku.Ma mogu bar travu pušiti i pive lokati ako ništa drugo- prevario bih samog sebe.Džoint po džoint, piva po piva, - šprica. i opet sve po starom dok se ne dovedem dosituacije kad ostanem potpuno bez novca, bez posla, bez prihoda potrebnih za heroin iliheptanon koji sam takođe uzimao intra- venozno.Dakle, to što više nikad nisam stekao onako tešku ovisnost kakvu sam imao u Njemačkojnije plod nekog mog znanja i umijeća, čak ni strah od sticanja ovisnosti nije igrao nekunaročitu ulogu, već je to bilo isključivo usljed nedostatka novca, jer da nisam tako s vre-mena na vrijeme ostajao kokuz ko zna šta bi samnom bilo. Jedina stvar s kojom bi semogao hm pohvaliti bilo je moje umiječe da heroin (ili heptanon) ne uzimam svaki dani ne baš mnogo; a ono čime bi se mogao zaista pohvaliti jeste to da sam pare za drogu (ine samo za drogu) pošteno zarađivao.Te krize tj. apstinencije koje sam u tih sedam godina proživljavao nisu bile tako strašnekao ono proživljavanje u Njemačkoj, ali da nisu bile teške to ne mogu tvrditi. O ra-zočarenju zbog neuspjeha da i ne govorim. Najveću grešku sam činio što se nikad nisammogao odlučiti na odlazak u kakvu ustanovu za liječenje ovisnosti. Uporno sam odbijaoshvatiti da je moj problem sa drogom ogroman; uporno sam se nadao da ću jednom ipakuspjeti. Nažalost, heroin je bio jači. Uzalud je bilo to što sam jasno uviđao koliko mi zlodroga čini; tih varljivih usluga droge nisam se mogao odeći, dugo, predugo.I tako je eto moj život prolazio mimo mene noseći sa sobom samo drogu, da se “hrvam”s njom. O ljubavi, o sreći, o osmjehu, - mogao sam samo maštati i sanjati. Mogao samsamo zaplakati.

Prija nego što pređem na posljednje poglavlje ove knjige kojim ću završiti opis svogtrnovitog puta droge potrebno je da vam priložim jedno kratko objašnjenje.Naime, radi se o tome da neću pisati kako sam se ipak na kraju uspio “skinuti” sa droge,tj. oslobodio se. Razlog zašto neću pisati i o tome nalazi se u činjenici što ne mogu opisatiukratko i površno.(To ću možda ostaviti za neku drugu knjigu koju ću posvetit onima koji su već dospjeliu pakao droge. Pa iako ne postoji nikakva formula i sigurno rješenje za povratak iz togpakla, mislim da ipak mogu i u tome mnogo pomoći jer sam na kraju shvatio mnogestvari u vezi droge odnosno bolesti ovisnosti i dugotrajnog procesa njenog lječenja).Sem toga, ova je knjiga namjenjena onima koji su u drogu tek zakoračili; e da bi shvatilišta rade od sebe i svog života, i da bi se bezbolno, bez nekih većih posljedica, vratili napravi put.

Stoga, savjet koji ću vam sada dati molim utuvite dobro u svoje glave i dozovite pametidok je još imate, jer znajte prvo što vam droga oduzme upravo je to- PAMET.U redu, raumijem ja vas, mnogi životni problemi koji vas muče može biti da su nepre-mostivi. Ali, zar je u drogi spas?!Priču o mom putu droge koju sam vam vam ispričao manje- više sličnu ima svaki narko-man, ovisnik o drogi. Svi su oni svoje brige i probleme, svoja nezadovoljstva i frus-tracije, naučili rješavati bijegom u drogu.Ali, zar je to rješenje?! Pa vidjeli ste šta je droga!Moj savjet i ujedno poenta ove knjige jeste: Prekinite s drogom ODMAH. Svakoodgađanje vodi vas u propast. Svakim novim džointom, “crtom” ili “šutom” korak stebliže paklu.Ovu tvrdnju potvrdiće vam (100%) svi oni ljudi koji se i dan- danas nalaze u paklu droge,varaju, kradu, prostituišu se i nema kakve sve grozote ne čine da bi zbavili drogu, proživl-javaju krize, borave u komunama i raznim drugim ustanovama za odvikavanje od ovis-nosti, borave u zatvorima, borave u bolnicama, liječe hepatitise i sidu, liječe svoje ranena duši, rane od droge.Eto, pa vi sad vidite koliko se isplati u životu oslanjati na drogu!?A ti jeftini problemi što vas muče vjerujte mi smješni su naspram onih problema kojimaće vas droga obilato “nagraditi”. A kako izgleda još jedan pravi problem u životupokazaću vam sljedećem, završnom poglavlju.

IX Hepatitis C

I na samom kraju dođe đavo po svoje,dođe da mi uzme mjeru- dužinu.

Da, dužinu, jer dok čovjek stoji na svojim nogamaodnosno dok živi visina mu je

mjera, ali u bolesničkoj postelji može biti samodugačak.

Uhvatio sam se rukama za glavu i čvrsto je držaoda ne pukne.

rimječivao sam ja da se nešto čudno zbiva u meni ali sve sam mislio:” Ma proćiće, nije to ništa.” Hranu kad pojedem najčešće povratim, ali mislio sam kako i neću kadločem pive na heptanon tablete. Pa onda ove proširene vene na nogama...pa šta ako to-liko boli i otiče, i prije je boljelo i oticalo pa opet prođe. Pa nekakve crvene fleke nakoži, koje se pojavljuju i nestaju bez ikakvog reda i smisla, najviše na prsima i čelu. pata česta stanja slabosti, malaksalosti, umora. Pa drhtanje, pa preznojavanja, pa bolovi(žiganje) u utrobi. A tek nervoza kolika je. Ali sve sam ja to ignorisao misleći: “ Pa dro-giram se, mora biti tako.” A možda će biti najtačnije da kažem da sam mislio:” Ma bašme briga za to.” Na odlazak doktoru nisam ni pomišljao, baš kao ni svih ovih proteklihsedam godina (1997.-2004.), jer moj jedini problem bio je kako se osloboditi iz kandži

droge.A onda, bukvalno rečeno- sruših se s nogu. Nisam više mogao ići na posao, čak ni uzpomoć heptanona, (metadonskih tableta koje sam posljednje dvije godine prestao uzimatišpricama). Prestao sam opet po ko zna koji put raditi. “Zaljepio” sam se za krevet. Biosam jako loše i veoma slab, blijed, i umoran od svega. Osječao sam da nešto nije u redu,nikako nije u redu. Puna tri dana nisam izlazio iz svoje sobe, gladnio nisam, žednionisam. Bio sam zaista pravo slab i nisam se dizao iz kreveta. U svemu tome ipak se de-silo i nešto pozitivno- pomirio sam se s mamom i sestrom, i nakon više godina prove-denih pod istim krovom a zasebno živeći napokon smo postali porodica. Mama i sestrame nisu mogle ubjediti da odem doktoru ali sam ih ipak morao umiriti obečanjem da ćuići u komunu na liječenje ovisnosti. Već iduće sedmice uspostavio sam telefonom kon-takt sa Retro- centrom u Zagrebu. Rekoše mi da za otprilike nekih dva mjeseca moguočekivati poziv, a do tada se moram javljati telefonom svake sedmice da obavimo do-datne razgovore koji će njih uvjeriti da su moje namjere čvrste. Idući mjesec obavjestilisu me da zodovoljavam neke njihove kriterije (uslove); da sam uvršten na listu čekanja;da je sad sve samo pitanje dana kada će se ukazati slobodno mjesto; te da nebi bilo lošeda u međuvremenu uradim ovdje testove na sidu, hepatitis i tuberkulozu. Pošto je o bilaviše molba nego uslov rekao sam da nema potrebe za testovima jer sam pazio i tuđešprice nisam koristio.-Nemoj biti tako siguran- glasio je odgovor- Nije to baš tako kako bi ti želio ubjeditisebe; bolje je da ti to provjeriš.Na tuberkulozu sam posumnjao ali na sidu i hepatitis nisam. Otišao sam slikati pluča jersam se hm prisjetio da sam ponekad povračao krv, kao i krvave komadiće ko zna čega.Ipak, nalaz je bio dobar, a pluća za divno čudo u dobrom stanju. Dobro je, mislio sam,tuberkulozu nemam, sidu nemam, a taj hepatitis, žutica valjda, šta li, pa požutio bi dosadveć. Bio sam i modar, i crven, i blijed, ali žut nisam; nemam razloga za brigu, uostalompazio sam. Dobro, ono nije baš da sam pravo pazio al’ pazio sam gdje i kad treba, u Nje-mačkoj naprimjer pravo sam pazio. Dakle, nisam se mnogo brinuo.U to vrijeme se o sidi i hepatitisu uveliko pričalo, na TV-u, na radiju, svugdje. Naime, uMostaru je umrla djevojka Ukrajinka, prostitutka, oboljela od tih i još mnogih drugih za-aznih bolesti. Ministarstvo zdravstva je proglasilo alarmantno stanje. Korisnici usluga tedjevojke pozivani su na testiranje, i ne samo oni već sve visoko rizične kategorijestanovništva u čitavoj BiH a ponajviše ovisnici o drogama tj. narkomani koji drogu uz-imaju intra-venozno (špricama). Po Zenici su osvanuli plakati s pozivima na besplatno ianonimno testiranje a služba koja je sprovodila taj posao zvala se Margina. Ni tada senisam obazirao na to, ali jedne večeri gledajući na TV-u emisiju posvećenu problemuside i hepatitisa veoma sam se uznemiio i zabrinuo. Gost emisije, neki doktor, govorioje između ostalog otprilike ovako:

- “ Ovisnici intra-venozni korisnici droga uglavnom uglavnom uopšte neznaju da su no-sioci virusa AIDS-a ili hepatitisa. U svojoj neprestanoj potrazi za drogom oni nemajukad ni misliti o tome a kamoli otići ljekaru na pregled. Obično misle da se to njima nećedogoditi. Niko tako dobro ne obmanuje samog sebe kao oni. Njihov mentalni sklop prim-jenjuje takozvanu liniju manjeg otpora koja im omogučava da sve probleme i sve ono što

ih ugrožava potisnu u stranu odnosno ignorišu. Njihov najveći i ustvari jedini problemjeste kako zbaviti drogu yj. kako izbjeći krizu. Taj problem je toliki da za ostale u njihovojsvijesti nema mjesta jer kriza je težak oblik tjelesnog i dušenog rastrojastva koje je zbiljateško podnošljivo. Kad kriza već nastupi svaki oprez i svijest o riziku korištenja tuđihšprica nestaje. Razmjena šprica uobičajena je praksa među ovisnicima. Oni će, ako ne-maju svoju, posuditi tuđu špricu primjenjujući svoje provjereno pravilo koje im kaže:”Ma ne, kakva sida, kakav hepatitis, meni se to neće dogoditi”Da čine katastrofalnu grešku- toga uopšte nisu svjesni...”S pažnjom sam gledao tu emisiju i slušao svaku riječ koju je taj doktor govorio. Još kadpođe objašnjavati naznake odnosno simptome slabljenja imunološkog sistema pravo samse zabrinuo jer sam dosta toga prepoznao na sebi. Svu noć nisam oka sklopio a ujutro sam“otrčao” u Marginu da uradim test. O hepatitisu nisam mnogo znao (gotovo ništa) alitoga me ustvari i nije bilo strah; plašio sam se side.Slijedećih noći, čekajući nalaz mikro-biološkog instituta iz Sarajeva, spavao sam tek sat-dva i imao užasne more. Svaki san se završavao padovima s nekakvih litica u provalije,u bezdan, ili me nešto goni a ja ne mogu da trčim, ili nekakva ruka puna šprica hoće dame šćepa za vrat. Slabost koju sam osječao u sebi samo je pojačavala moje sumnje istrah. Sjetio sam se svake šprice, tuđe šprice koju sam koristio i uvidio da ih nije bilomnogo ali ipak ih je bilo. Imao sam razloga za zabrinutost. Čini mi se da sam se već psi-hički pripremao da podnesem i eto taj udarac u životu (ako se već desi) jer zaista sam os-ječao (i to već odavno) da u meni nešto ne štima i da nije dobro, ništa nije dobro, umislima, u osječanjima, u raspoloženju, nigdje i ništa nevalja.Dan kada su me iz Margine obavjestili da dođem po nalaz bio je 1. decembar 2004.godne, svjetski dan borbe protiv AIDS- a.- Kakva slučajnost!!!?- pomislio sam i naoružan najcrnjim slutnjama krenuo da i to čudovidim, da (kako sam tada mislio) i to govno pojedem.Sa strepnjom sam ušao u kancelariju i sjeo na ponuđenu mi stolicu. Osoba zadužena zaprijem, te’ sprovođenje cjelokupne procedure oko testiranja, kao i izdavanje nalaza, bioje moj poznanik iz osnovne škole. Držeći moj nalaz u ruci počeo je govoriti bezokolišanja.- Moram te razočarati- rečeMeni se noge odsjekoše. Počeo sam da se vrtim na stolici, počeo sam da se tresem.- Nije valjda...?- jedva progovorih- Sida nije- nastavi on- ali zato hepatitis jeste. Pozitivan si na hepatitis C. Nalaz pokazujeda si bio pozitivan i na hepatitis B ali ono što zabrinjava ustvari je ovaj C hepatitis.- Pa dobro- pade mi kamen sa srca- nek’ nije sida.- Ma nije dobro, pa nije ni ovo šala. Ko zna koliko dugo ti to vučeš. Ja stvarno ne sh-vatam, znaš koliko si ti mene iznenadio kad si ono došao. Gledam onaj formular što sipopunio pa ne mogu da vjerujem da si to ti. Znam te iz osnovne škole, pa odlikaš si bio,pa fudbal trenirao; ma ne moguda vjerujem, ti i heroin, neshvatam.- Neshvatam ni ja. Tako me put poveo, zakrivudao se, šta li.- E da mi je neko to pričao za tebe nebi vjerovao.Pričali smo dugo. Pošto sam što se tiče tog hepatitisa C bio totalni laik on mi je objasniodosta toga. Pa iako je sve to zvučalo poprilično strašno i veoma me uznemirilo pronašao

sam utjehu u činjenici da ipak nije u pitanju sida. Ali tek vremenom ću shvatiti da nihepatitis C nije šala jer moja je jetra već bila pravo oštećena, u predciroznom stanju.Biće najbolje da citiram brošuru koju izdaje svjetska zdravstvena organizacija, te na tajnačin objasnim šta je to hepatitis C.“Hepatitis C je hronična upala jetre koja u 20-30% slučajeva završavacirozom, rakom jetre i smrću. Uzrokuje ga virus hepatitisa C (HCV).Virus hepatitisa C vodeći je uzrok hronične bolesti jetre u svijetu i njime jedanas zaraženo 170 miliona ljudi, odnosno oko 3% svjetske populacije. Premapodatcima SZO-a (svjetske zdravstvene organizacije) učestalost (prevalencija)hepatitisa C u BiH iznosi oko 1,5%, pa se predpostavlja da je HCV-om zaraženooko 40 000 osoba.Akutni hepatitis nema simptoma ili su oni nespecifični, te infekcija ostajeneotkrivena. Oko 80% bolesnika razvije hronični hepatitis C. Ukoliko se ne liječi izazivacirozu jetre, hepaocelularni karcinom, te konačno smrt.Putevi prenošenja HCV-a:Hepatitis C se najčešće prenosi putem krvi i krvnim derivatima.Najveći rizik zaraze postoji kod:- osoba koje su primale transfuziju krvi ili su liječene krnim derivatima prije 1995. godine- osoba na dijalizi- osoba koje uzimaju ili su uzimale opojne droge putem injekcija (šprica)- osoba koje su se tetovirale ili imale piercing- zdravstvenih radnikaMogući načini zaraze:- nezaštićeni spolni kontakt sa zaraženom osobom- s inficirane majke na novorođenče- razmjena šrpica među i.v. ovisnicimaNažalost, nisu poznati svi načini prenosa HCV-a tako da kod približno 30-50%zaraženih način zaraze ostaje nejasan.Tok bolesti:Zaraženi HCV-om najčešće ne pokazuju znakove bolesti, te se samo kod četvrtinepojavljuju blagi simptomi, npr. žutica, koji ukazuju na akutn hepatitis. Kod 70-80%zaraženih virus ostaje u tjelu i bolest prelazi u hronični hepatitis C. kod 20-30%oboljelih hronični Hepatitis C uzrokuje cirozu (nepovratno oštečenje jetre) i rak,što dovodi do zatajenja jetre, te smrti...”

Sudar sa hepatitisom C (da se eto tako izrazim) donjeo je prekratnicu u mom životu jeje to bio prvi put nakon mnogo godina da svoj problem nisam “otrčao” utopiti u drogi,pa čak ni alkoholu i travi, već sam se suočio s njim bez tog svog dugogodišnjeg receptabjega od stvarnosti i lažnog utočišta. Pokleknuo nisam ni tada niti ikad više; heroin je uza-lud dozivao.Prepreka koja se ovaj put isprečila ispred mene bila je zaista ogromna jer sam jasno u sebiosječao da mi život izmiče iz ruku. Jasno sam osječao da se savršeno uklapam u onih 20-30% oboljelih kojima nema spasa. Pa ja sam se jedva držao na nogama, jedva sam hodao,jedva sam mislio.

A da je moje stanje bilo pravo zabrinjavajuče potvrdila mi je doktorica (načelnica in-fektivnog odjela kantonalne bolnice Zenica) na pregledu i razgovoru koji je potrajaoskoro puna dva sata, a na koji sam otišao dva dana nakon što sam saznao da imam hep-atitis i nakon dvije neprespavane noći. Samim tim što me je savjetovala da prija odlaskana lječenje ovisnosti prvo uradimo detaljne pretrage jetre (i ne samo jetre) bilo mi jejasno da vremena za gubljenje nema. Modri podočnjaci, otečene noge, fleke po koži (cr-vene, modre, crne), bolovi u zglobovima, bol ispod desnog rebarnog luka, dugotrajanumor, gubitak apetita, povračanje, krvarenje iz nosa, sve je to doktorici bio signal da mije jetra već podobro oštečena, a koliko- to se mora odmah utvrditi. S obzirom na takveokolnosti morao sam pod hitno u bolnicu, infektivni odjel za bolesti jetre i nejasnafebrilna stanja.Mislim da mi je doktorica povjerovala na riječ da sam prestao uzimati drogu jer mi je nanalazu između između ostalog napisala: “ Unazad 3 mjeseca ne koristi narkotike”. Vidiosam da ju je moja priča o drogiranju iznenadila, pogotovo to što se nikad nisam prijaviona metadonsku terapiju niti sam u tim svojim bezbrojnim pokušajima “skidanja” s drogepotražio bilo kakav drugi oblik pomoći (stručne pomoći). Upozorila me je da sad morambiti jak i nipošto ne ponoviti greške koje sam dosad činio. I bez njenog upozorenja ja samto znao, ja sam to u sebi osječao. Ovaj put sam znao da prava na grešku više nemam i dame sljedeća vodi ravno u smrt.Sa odlaskom u bolnicu odugovlačio sam nekoliko dana jer sam zapao u tešku depresijupa takav (nikakav) nisam želio ići među ljude. Teške sam misli prevrtao po glavi. Ne-sanica mi se uvukla u postelju i nije me mjesecima napuštala. Ni u bolnici nisam bioništa boljeg raspoloženja i ništa bolje sreće sa spavanjem. Po svu noć bi hodao bolničkimhodnikom. Tek nakon 2-3 neprespavane noći malo sna se ipak smiluje i dođe, ali nisamse tome mogao obradovati. Mučili su me užasno teški i strašni snovi. Pričali su mi daječim u snu pokušavajući da to okrenu na šalu govoreći da je to bolje nego da hrčem. Na-jgore kod tih snova nije bilo sanjati ih nego što sam vrlo jasno shvatao šta mi ti snovi gov-ore. Po čitav dan mi je nešto pritiskalo grudi i gušilo me.Ipak, nisam se žalio, nikome i nizašta. Pa zar imam prava da se žalim? Ima jedna fina nar-odna poslovica koja kaže:” Kako posiješ tako ćeš požnjeti”. Pa zar treba da se čudim štomi je smrt pokucala na vrata? Zar nisam sam sebi okačio omču oko vrata?A prvi nalazi koji su urađeni nisu bili dobri; krvna slika, ultrazvuk, gastroskopija, he-patogram- ma ništa ni s čim. Ponovljeni nalazi još gori, pa opet novi još gori. A tek kadpođoše pristizati nalazi iz Sarajeva sa mikro- biološkog instituta (genotip virusa, kon-centracija virusa u krvi i još svašta nešto) smračilo mi se.Nisam tada bio malodušan odnosno nisam se predavao (jer da jesam- ja danas ne bih bioživ) ali imao sam čestih trenutaka slabosti kad sam morao čuvati rukama glavu da nepukne. A i srce, i srce hoće da pukne; od tuge valjda, šta li. Ma sav sam ja pucao, posvim mogučim šavovima sam pucao, dok su mi kroz glavu odjekivale riječi:” Aj, štauradi to od sebe, šta uradi to od svog života?!”Da, nije bilo lako suočiti se sa smrću koja je oblijetala oko mene tako jasno da mi senekad činilo da odbrojavam posljednje dane života. Osječao sam se jako slab, malaksaoi umoran; umoran od misli, od sječanja, od života, umoran od svega.Iz bolnice sam otpušten 19.januara 2005. godne. na otpusnom pismu stajale su moje di-

jagnoze odštampane velikim podebljanim slovima:Hepatitis C (B18)Gastritis chr. Prolapsus mucosae GEBolest ovisnostiIzmeđu ostalog pisalo je još:iz anamneze: Primljen na obradu radi HCV seropozitivnosti. Unazad 10 godina bio i.v.narkoman na heroinu i heptanonu...epidemiološka anamneza: sem intravenoznog uzimanja narkotika negira druge medi-cinske intervencije.zaključak: Radi se o hroničnom virusnom hepatitisu C. potrebno dalje liječenje. Uraditinalaz biopsije jetre. Kontrola za 15 dana...Po izlasku iz bolnice nastupili su teški dani. Tuga se naprosto zalijepila na moje licejer...ma gotovo je ovo, gotovo je sve. Moje šanse za liječenje hepatitisa bile su mini-malne. Na moj put doktorica (načelnica infektivnog odela) lijepo mi je objasnila kakostoje stvari s tim antiviralnim programom liječenja “Pegazis” i “Ribovirin” interferonomkoje je pokrenulo Federalno ministarstvo zdravstva.- Program je tek u začetku- govorila je- tek je u eksperimentalnoj fazi i namjenjen jeisključivo onoj kategoriji oboljelih za čije inficiranje virusom hepatitisa C država snosiodgovornost pa stoga i troškove lječenja, a ti troškovi nisu mali i oni u jednoj varijantiiznose 25 000 maraka a u drugoj 50 000. Prednost nad ostalim imaju borci koji su u ratutransfuzijom primili zaraženu krv i trenutno su u program uključeni samo oni. Svi ostalimoraju čekati usvajanje novog zakona na kojem se radi. A vi, koji ste se inficirali svo-jom krivicom, vi- uživaoci opojnih droga, osim tog čekanja morate ispuniti mnoge usloveda bi se uopšte mogao predati zahtjev, prvenstveno dokazati da ste prekinuli s uziman-jem droge. U tom slučaju sljedeće što je potrebno uraditi jeste biopsija jetre a posliječemo vidjeti kako i šta nam je činiti dalje...Ono što je doktorica prešutila i nije mi htjela otvoreno reći, a što sam shvatio “čitajućiizmeđu redova” moglo bi otprilike glasiti ovako:” Kakvo bolan lječenje, daleko si ti odtoga; de se ti prvo droge riješi.”A i to lječenje, pa ono je tek u nekih 20 do 30 procenata uspješno.Ma gotovo je ovo, mislio sam, gotovo je sve. Sve u meni je govorilo da je moj život prikraju. Čak je i logika mogla potvrditi takve slutnje jer kakav sam život vodio dobro panisam davnih dana crko.Ipak, nalaz biopsije jetre je pokazao da ciroza nije nastupila (ciroza definitivno značikraj), a svi nalazi skrining testova na psihoopojne supstance bili su negativni odnosnopotvrđivali su da ne uzimam nikakvu drogu niti alkohol, pa čak ni apaurin koji mi je biopropisan. Te skrining testove sam radio nekoliko puta u centru za bolesti ovisnosti uSarajevu. Doktorica psihijatar (načelnica te službe) kritikovala me što izbjegavam apau-rin i što odbijam otići u neku ustanovu (komunu) za lječenje ovisnosti ali kako je mojnalaz skrining testa svaki put bio dobar kritike su prestale. Nalaz ( psihijatrijska procjenai mišljenje) koji sam na kraju dobio od nje nije mogao biti bolji. Između ostalog napisalami je itekako potrebnu suglasnost i preporuku za odobrenje i sprovođenje antiviralne ter-apije.Pošto nalaz biopsije jetre nije bio dobar (a tek ću kasnije shvatiti da je bio pavo kritičan

i da sam za lječenje uhvatio kako se to kaže zadnji voz) doktorica, načelnica infektivnogodjela KB Zenica, je požurila sa zahtjevom ljekarskoj komisiji Federalnog ministarstvazdravstva za odobrenje lječenja, iako nisam ispunio onaj uslov koji kaže da moram biti“čist” od droge minimum godinu dana. Vremena za čekanje izgleda nije bilo.( Ovdje moram iskoristiti priliku da se zahvalim svim zdravstvenim radnicima koji su mipomogli da izlječim hepatitis C, odnosno pomogli da ostanem živ:- Doktorici Lejli Čalkić (načelnici infektivnog odjela Kantonalne bolnice Zenica)- Doktorici Nermi- Sestri Halidi- Doktorici psihijatru iz Službe za bolesti ovisnosti u Sarajevu- Federalnom ministarstvu zdravstva koje mi je odobrilo lječenje; tj. snosilo troškovelječenja.- Osoblju ambulante Crkvice koji su mi uvijek izlazili u susret ispunjavajući svaku mojumolbu u vezi potrebe za mnogim uputnicama, receptima, zahtjevima za vankantonalnimlječenjima, te čestih (prečestih) termina za prijem kod njih.)Da, imao sam sreće, ali moja životna priča je mogla vrlo lako imati tragičan kraj.Kako je to bilo (gledati smrti u oči) ja vam to ne mogu opisati. Ono što mogu to je evonapisati knjigu; napisati knjigu ne štedeći sebe od stida kojem se svjesno izlažem, a sveu želji i nadi da ću nekome pomoći, odnosno spriječiti da još neko doživi ono što samdoživio ja, spriječiti da se nađe u paklu droge i da jednog dana naposljetku oblivensuzama legne u svoj krevet sam sa svojim mislima oko ojih obljeće smrt.

A sada sljede kratke priče kojima želim još jednom da apelujem na vašu svijest i da vasopomenem da drogom ne donosite suze samo sebi. Nažalost, zbog Vas i vašeg drogi-ranja još će mnogi ljudi proplakati.Ove priče potresna su ispovjest ljudi kojima je droga nanjela mnogo zla i nesreće u živ-otu.Onima koji će u ovim pričama prepoznati djelić sebe i svog života poručujem da nisamzanemario njihovo pravo na privatnost, pa su stoga piče znatno izmjenjene. Međutim, ipored toga, te priče nikako ne mogu nazvati fikcijom jer su itekako stvarne.Mnogo je suza zbog droge poteklo, i dan-danas teku, i još će mnog poteći. Iz tog morasuza ja vam nudim da vidite one koje sam i ja vidio, a nažalost to je tek kap iz tog mora.

OčajPomozi mi molim te. Neznam kome drugom da se obratim, ti si m bio prijatelj, znate sejoš iz škole. Neznam više; da idem na policiju, a kud ću jadna i taj belaj na kuću. Ma nez-nam više šta ću. Jutros sam tri sata stajala na mostu, hoću da se bacim u vodu, al’ nemogu, ne mog ostaviti ono svoje maksumče bez majke. A ni ovo u sebi ne mogu ubiti, atako bi rado prekratila svoje muke. Ma jesam, opet sam noseća, daj Bože da mi se rodiživo i zdravo. Rekla sam doktoru da mi se čovjek drogira i da mi je ovo dijete napravioa drogu koristio. Doktor me uvjerava da je sve uredu al’ mene je opet strah. Šta ako nebude zdravo, šta ako...uh ne smijem ni pomisliti. Neznam više, sve što više razmišljam išto vrijeme više odmiče sve mi je teže. Ma vidjela sam ja odavno da se s njim neštodešava. Vidjela sam i te tačkice od igle na rukama al’ sve mislim nije to to, prošao se on

toga, lažem samu sebe. Ma nisam željela ni sumnjati. Istom jedan dan tražila ja u nje-govoj jakni ključ od poštanskog sandučića, nigdje ključa, kontam možda je tu, kad onotamo imam šta i vidjeti, šprica,kašikica sva čađava, limuntos, vata. Uh, kad se nisamonesvjestila. Čitav mi se život tada srušio. Nočina sam plakala, djete mi malo, tek pro-hodalo, drugo na putu, a on... Ma znao sam da je on to nekad davno uzimao, al’zar opet,zar sad kad djete ima, ženu, porodicu? Oj Bože dragi, šta doživih!? Pa raskući nam kuću;jutros mi maznuo posljednjih 20 maraka iz novčanika. Pa od čega sad da mlijeko djetetukupim, ručak da napravim? Ma pusti, kako neću plakati, kako neću, pa neku noć mi jevjenčani prsten skinuo s ruke dok sam spavala. Pa onda neki dan odnese mikrovalnu, kaona popravak. Ma kakav popravak, mikrovalna nova. Uh nemoj da ti nabrajam više, zlomi je. Neznam više šta da radim. Da ga ostavim, ha kud ću s djetetom, nemam gdje otići.Na kraju ću izgleda ipak u Bosnu skočiti, ne vidim izlaz a ne mogu ovako živjeti, nemogu.Daj molim te možeš li mu ti pomoći. Ma znam da se odavno ne družite više al’ ti si mubio najbolji prijatelj, često je govorio da si mu bio poput brata. Molim te, tebe ćepošlušati, porazgovaraj s njim, reci mu da djete ima, da djete treba oca. Reci mu da ženuima, reci mu da ga još uvijek volim i da ću mu oprostiti, samo neka prestane s tim. O Božedragi neznam ni gdje je, kuda skita po čitav dan. Znaš li ti gdje je, zna li iko? Nesmijemjadna od stida nikog ni pitati. Ma nikome ni da se povjerim ni požalim, samo plačemdan i noć. Oj pa šta radi to od sebe? Gledam ga noću dok spava, ruke mu izbodene,mršav pola ga nema, modre mu se podočnjaci, bunca i ječi u snu, a ujutro ustaje k’opopišan, K’o da ga je svu noć neko mlatio. Na posao već tri mjeseca ne ide, kaže otvo-rio bolovanje. Ja išla u firmu da provjerim a veli mi upravnik:” Da si ti meni živa izdrava on ti je dobio otkaz”. Zašto otkaz- pitam- kako otkaz, a upravnik vrti glavom ikaže:” Znaš ti dobro zašto”. Vratim se jadna kući, plačem, posvađamo se pravo. Od tadajedva da tri riječi progovorimo jedno drugom. Nemogu ga prepoznati, neshvatam u štase to pretvorio. Uvjek je bio dobar i pažljiv prema meni, ali ovo sada, ove svađe i uvrede,ma stvarno nemogu više. Kad sam mu rekla da sam opet zatrudnila samo me ljutitopogleda i reče mi da sam glupača da nemogu biti veća, kao- e jesam našla kad ću za-trudniti. O kako sam se tada isplakala.Ma šta da ti pričam više; jeste da sam morala nekome al’ nemogu dalje, nemogu.

Ljepotica i zvijerMa najgore mi je bilo što su mi rodtelji saznali za to. Nikad neću zaboravit kako suplakali. Nisu me ni ružili, ni galamili, ni kaznili, samo su plakali, a to mi je bilo gore odsvega. Jeste da sam tada zauvjek prekinula s drogom ali ta je “mrlja” ostala da me pratikroz život. Šta da ti kažem, nedavno sam se trebala udati, vjerena bila, vjenčanje za-kazano, ma sve super. Istom, eto ti jednog dana mog vjerenika, uleti mi u kuću ljut kaoris. A jeli drogerašice- reče- pa nisi mi rekla da si bila drolja!? I mama je bila prisutna,pođe odmah plakati, a on nije mogao otrpiti da se istrese i na nju. Pa gospođo draga-reče joj- znate li vi šta vam je kćer radila za drogu? A jadna mama plače, jedva progov-ori:” Pa nemoj tako zte, davno je to bilo”. A on, lupi šakom od sto i reče:” Ma kakav zet,mene ste htjele prveslati!?” Posla nas obje u onu stvar i ode, zauvjek. Mama je danimaplakala, opet, baš kao i onda kad je i sama saznala za te moje “izlete”. Nagovarala meda idem, da mu objasnim, da ga molim da mi oprosti, govori jadna mama za svaku joj

riječ suza i uzah isprati. I ja sam plakala, voljela sam ga i nisam ga mogla kriviti. Pa štada mu objasnim, zar može da mi oprosti?Šta da ti kažem, bila sam mlada i glupa. Upoznam na jednoj žurci jednog neobičnogmomka, zaljubim se i počem se zabavljati s njim. On me navukao na drogu, prvo na travua onda i na heroin. Kaže:” Hajde bona i ti, vidječeš kako će ti biti ljepše da se mazimo.”A jest bilo ljepše, priznajem, nije me slagao, pogotovo na heroinu, ma u zvijezde meponese. Šprice nismo nikad koristili, ušmrkavali smo. Toliko mi se to osladilo da nisammogla više ni pomisliti da bez heroina vodimo ljubav. Pođosmo se redovno sastajati, iujutro i naveće, svaki dan. Meni je to zbog ljubavi naše bilo drago i nisam ni primječi-vala koliko je drogiranje uzelo maha. I skoro čitavu godinu tako. A onda, jedno jutrodođe on sav u šljivama, rasječena mu usna, izbijen zub. Kad sam ga ugledala vrisnulasam. Pitam ga šta se desilo i ko mu je to uradio. A ko će- reče- nego zvijeri, dileri, etoko. Pa zašto- pitam. A on, obori glavu, zaplaka i reče:” Dužan sam im”: Imala sam janešto ušteđevine, ponudim mu pare, al’... Ma kakve pare- reče mi- neće oni pare, onihoće tebe. Kako mene- pitam iznenađena. A on se zaplaka još jače, pođe jecati i reče:”Fino, tebe, rekli su mi ako nam ne središ onu svoju ljepoticu pozdravi se sa zubima, ho-daćeš modar sve dok ona ne odradi ovaj dug.” I šta sam drugo mogla, pustiti da ga tukusvaki dan, a sem toga ni heroina nismo imali više. A ti znaš šta je kriza i nemoram ti toobjašnjavati, morala sam nekako skontati drogu, dileri nisu htjeli pare. Ma nisu oni bilitolike zvijeri koliku sam zvijer gladnu heroina ja imala u sebi. Znaš, nisam ja to učinilazbog momka nego zbog heroina. Istina je da su me odveli na Smetove al’ nije istina daih je bilo toliko koliko su pričali. Bili su samo trojica, i nisu me svi skupa nego su seredali jedan po jedan, po dva puta svaki. Morala sam, shvati me molim te, nisam tadavidjela drugo rješenje, morala sam nekako zbaviti hors. Dali su mi čitav gram i opros-tili dug mom momku. Rekli su da neće nikome pričati ali već sutradan sva je raja pričalao tome, a ubrzo priča dođe i do mojih. Otac je plakao, mama je plakala, ja sam plakala,svi smo plakali.

PredoziranjeNisam ga gurnuo u drogu, ali nisam mu ni branio ništa. Uvjek me je u svemu oponašao,ha k’o mlađi brat, pa tako i s drogom. Kad sam čuo da je počeo pušiti i piti, ništa ja. Dođetrava, on sav ponosan kazuje mi kako je naučio džoint srolati dobro, a ja opet ništa. Mašta ću kad sam i sam bio takav. A onda dođe heroin, šprice. Malo je reći da sam bio konj.Ma nisam jarane ni znao s kakvim se šejtanom igramo. Tek smo se počeli “lupati”, nikonije shvatao kuda nas to vodi. Teško mi je da ti o tome pričam ali neka, pričaću ti.Jeste, na rukama mi je umro. Čim sam ušao u sobu i ugledao ga na podu oduzeo sam seod straha. Sad bi možda znao ali tada nisam znao šta da radim. Nisam ni znao ni mogaopomoći. Već je bio blijed k’o kreč, iz usta mu curi pjena a šprica mu ostala zabodena uruku, nije stig’o ni da je izvadi. Ma jesam ja odmah shvatio šta je, ali šok, panika, strah,šta li već neznam al’ mozak mi totalno zablokirao. Sav sam se tres’o, noge mi klecaju.Zgrabim telefon, hoću da nazovem bolnicu, hitnu, bilo koga, ali ne mogu prstom nijedanbroj potrefiti, ma neznam ni koji broj biram. Ispade mi telefon iz ruku. Nekako skontamda trebam otrčati po oca, on i mama u komšiluku bili, al’kontam odoh prvo brata podićina krevet, izvaditi mu špricu iz ruke. obrisati mu pjenu oko usta. Kad sam ga dotaknuo,

kad sam osjetio kako su mu ruke hladne, ma ledene k’o led, tek onda sam se pravoprepao. Počeo sam da plačem i da ga dozivam. Vjeruj mi jarane osjetio sam, jasno samosjetio da upravo umire. Osjetio sam jezu u sebi, ne mogu ti je opisati. Nešto me je gušilou grudima kao da me neko davi. Znao sam da umire. I stvarno, samo što sam mu stavioglavu na svoja koljena on je izdahnuo. Taj njegov posljednji dah jasno sam čuo, uzdahi gotovo. Plakao sam jecajući, grlio ga, tresao i dozivao da se vrati. Brate, bracuka moj-urlao sam.Toliko sam urlao da se čitav komšiluk sjatio u kuću. U sobu utrča otac. Kad nas ugledauhvati se za glavu i zaječa. Potom se sagnu, prihvati brata i kad shvati da je mrtav pođeda stenje i plače. Trči sine pred majku- reče mi- nedaj joj da dođe ‘vamo. Ali samo štoje izgovorio, ona se pojavi na vratima. Nemogu ti to opisati, taj plač, tu histeriju. jadna,čupala je kosu s glave, šakama se udarala po licu. Jedva su se ljudi obuzdali, jedva.Izvini al’ nemogu dalje pričati, teško mi je kad se svega toga sjetim.

KajanjeE djete moje drago, nemogu sebi oprostiti što sam bio takav. Ma nisam uopšte bio sv-jestan kakvo mi se zlo uvuklo u kuću i kakva mi se nesreća sprema; samo sam nijemogledao kako mi droga uzima djete, jedino djete, sina jedina. O kako sam samo bio glup;najveća mi briga bila da niko ne sazna, familija, komšije. Ma sramota je to, mislio sam,šta ako se pročuje, kako će onda fakultet završiti, posao naći, oženiti se. Kad jednomdođe policija na vrata da ga traži, uh kad me nije šlag strefio. I šta je sve činila ta drogaod njega? Zahvaljivao sam Bogu što mu majka nije živa da ga glea takvog; ona to nebimogla podnjeti, svisnula bi od tuge. Ma nije ni meni bilo lako ali previše sam ja bio zadrti glup pa sam se totalno pogrešno postavio prema njemu. Ponekad danima nisam htiopričati s njim. Kad on uđe u kuću, ja neću ni da ga pozdravim, ma ni da ga pogledam;umjesto da sam sjeo s njim, porazgovarao, odveo na lječenje. Al’ jok, ja neki svoj inattjer’o. Jednom mi je prigovorio zbog toga, veli on meni:” Razumijem da nemam majku,ona je umrla, nema je, al’nerazumijem gdje mi je otac.” Šta da ti kažem, ne pravdam seal’ mislio sam ukor će mu dobro doći. E Bože mili koji sam ja bio konj i neznalica. Kadgod je on pokušao da prestane s tim, da se “skine”, kako vi to zovete, ja mu nikad nisamnikakvu pomoć pružio nego ubijem i to malo volje u njemu. Ma kakvo tvoje skidanje-velim mu- znam ja tvoje skidanje, prevrtačeš se po svu noć u krevetu, cmizdriti i stenjati,svu ćeš mi sobu usmrditi i posteljinu ispovrečati, i ujutro ćeš otrčati po drogu. A on veli:”Neću tata, ovaj put neću, pomozi mi kad te molim.” A ja konj, velim mu na to:” Ma netičeme se, sam si kriv, sam to i riješi.”A Bože mili, on je htio samo da mu budem tada pri ruci. Kaže:” Pa tata, eto samo da mičaj napraviš; ako budem imao temperaturu da mi oblogu na čelo staviš.” Ma htio je dabudem s njim, da pričam s nji. Kaže:” Ma samo me tata povremeno obiđi, nemoj me os-tavljati samog, ne mogu se sam nositi s tim.” O Bože mili i dragi, kakva sam samo nez-nalica bio. Skupo me je to neznanje koštalo, skupo, preskupo. Kad su mi javili da je umrood tog predoziranja tek tad sam se uhvatio za glavu, tek tad sam proplakao.

Majčine suzeMajci je sine najteže. E Bože dragi, kolike sam samo suze prosula za njim. I dan- danas

mislim da je sve ovo samo ružan san; gledam na vrata, čekam da mi se vrati. Sve gov-orim sebi:” Sad će on, evo samo što nije.” Pa zamišljam kako ulazi, grli me i ljubi, igovori mi:” Hajde mati obriši suze, evo sam ti se vratio kući.” A ja ga gledam, i gledam,nemogu se nagledati kako mi je lijep, zlato mamino. Sjetim se tada svih onih njegovihnestašluka kad je bio mali, sjetim se kako je komšiji razbio prozor loptom pa dotrčaouplašen meni pod suknju da se sakrije. Pa se sjetim kako mi je vaznu razbio pa slagaoda je vrabac uletio kroz prozor i da je on oborio; pa kako je skrivao od mene klikere pokući; pa mi jednom tepih zapalio šibicom; ma sjetim se sine svega. Kad je počeo tu droguuzimati ružila sam ga i ljutila se, al’sve sam mislila ma pametan je on, proći će to njega.Za šprice nisam znala, a i da jesam nebi mi vrijedilo. Uvjek bi me ubjedio da to nije ništastrašno i da ta droga nije to što ljudi misle. E vraga nije, eto što nije; ode on majci inikad mi se više ne vrati. Godinu dana sam mu išla na grob svaki dan, godinu danaplakala i danju i noću. Ljudi me tješili, vele mi:” Nemoj bona tako, moraš nastaviti živ-jeti.” A kako? Kako kad sam samo njega imala, on mi je bio sve, radost i sreća, život moj.Nekad mi se učini da ga čujem, sjedim i heklam kad najedanput čujem kako me s vanadoziva, viče onim svojim dječijim glasićem:” Mama, mama, namaži mi krišku, eto menesad ću ja.” A ja luda ustanem, mažem onu krišku, stavljam manje putera a više pekmeza,on volio tako, mažem i plačem. Plačem sine jer znam da neće doći al’ ipak mažem; suzemi kapaju na hljeb. Kakva me tada tuga obuzme nemogu ti opisati. Pa se često sjetimkako mi je jednom utrčao u kuću radostan, ma uletio kao ptičica i odmah s vrata pođeda priča ko navijen:” Mama, mama, poljubio sam Tamaru u obraz, ona je sad moja cura,i ona je poljubila mene.” Čitav mi je dan pričao o njoj, zaljubio se zlato moje prvi put.Kaže:” Kako ona mati ima lijepe oči i kako joj kosa lijepo miriše.” E Bože dragi kad sesamo sjetim toga, kako je samo bio sretan, al’opet nemogu da ne oplačem. Nekad plačemi nemogu da prestanem sve do zore; po svu noć hodam po stanu, obilazim njegovu sobu,htjela bi ga pokriti, pomilovati po kosi, šapnuti mu da mi mirno spava i lijepo sanja,poljubiti ga. Ali...krevet je prazan, soba je prazna, kuća, život, ja, sve je prazno, sve.Samo je tuge i bola prepuno, samo je suza previše. E lijepo moje djete, e djeco mila idraga, neznate šta radite majkama svojim. Neznate vi šta su majčine suze, neznate.

I na kraju, osječam potrebu da kažem završnu riječ.Možda bi bilo najbolje ostaviti da svako za sebe izvuče pouku ove knjige, ali ja se bojimda moj trud ne ostane uzaludan jer čini mi se da nisam posvetio dovoljno pažnje onomupozorenju koje zapravo čini bit knjige, upozorenju onima zbog kojih ona (knjiga) i jestenapisana, upozorenju da se pušenjem trave (marihuane) nalaze u velikoj zabludi, opas-nosti, svega jedan korak od provalije.Stoga opet naglašavam da očaranost i oduševljenost travom ne traje vječno, a zabludagora od svake, ona koji svaki pušač trave od samog početka gaji u sebi glasi:” Ma ja ćusamo pušiti travu, ja nikad neću završiti na heoinu”. Kakva je to obmana samog sebe,nažalost toga niste svjesni.Istina, zaista ima onih koji godinama “samo” puše travu. Ima i onih koji puše travu a“samo” ponekad uzmu i nešto “teže” (extazi, spid, heroin i sl.). Ali, koliko će to potra-jati, to “samo”?! Sticanje ovisnosti dugotrajan je proces a on se odvija gotovo neprim-jetno pravo zbog tih obmana kojima droga “bombarduje” vašu svijest.

Nije to ništa- uporno “granatira”- Trava nije droga, trava nije štetna, trava ne stvara ovis-nost, ma samo ću ponekad, ja mogu prestati kad hoću...(Da ne nabrajam dalje kakve sveobmane plasiramo sami sebi a sve zato jer se ne želimo odreći zadovoljstva koje namtrava pruža).“ Ja mogu prestati kad hoću”- te riječi najčešće čujem.Hm, a niko da prestane nego radije poseže za još jednom obmanom:” Smanjio sam, dobro je“.Nekažem da nije dobro smanjiti da mu se droga već uvukla pod kožu i da ne uzma višeon nju nego ona njega? A zašto se ne smijete više tako slatko kao na početku? Zašto jebez trave postalo sve tako bezveze? Šta mislite zašto? I možete li uopšte da mislite sv-jesno i razumno, ili morate prvo džoint zapaliti?Posljednje dvije godine sam povremeno radio na gradilištima i imao sam priliku upoz-nati mnogo tih “samo” pušača trave, kao i onih koji puše travu a “samo” ponekad uzi-maju extazi (tzv. bobe) i spid. Svakodnevno sam gledao kako se opušavaju, svoj danzapočinju i završavaju s džointom, gledao i slušao. O drogi sam često razgovarao s njima.Bilo je i takvih koji su probali heroin, i koliko znam još uvijek su u onoj fazi kada ga uz-imaju “samo” ponekad. Nažalost, jednom od njih to “samo ponekad” ubrzo je postalosvakodnevno, ovisnost je već stekao a metadonska terapija u koju se uključio u Zavoduza borbu protiv bolesti ovisnosti ko zna da li će uspjeti (ja to neznam ali znam da hep-tanonska ovisnost nije ništa blaža od heroinske, jer heptanon je po mom mišljenju samoljepši naziv za heroin).Najviše sam volio pričati sa onima koji godinama zaista samo puše travu, jer morampriznati da me ta činjenica veoma interesovala (već tada sam radio na ovoj odnosnosličnoj krizi o drogi). Bio je jedan koji već punih 12 godina puši travu i nikad sem travenije ništa drugo probao a kako tvrdi nikad ni neće. Pokazao je takvu samouvjerenost utom stavu da sam naprosto zaključio da ga stvarno nikad ništa neće pokolebati.- Ti si izgleda sretan čovjek- rekao sam mu na kraju razgovora ali sam mu ipak (kaouostalom i svima) uputio upozorenje- Možda si rođen pod sretnom zvijezdom ali znaj date heroin vreba i vrebaće sve dok ti je džoint u ruci.Ma tako vam je to, pogotovo u našem gradu gdje su bobe, tramal i spid uzeli takav zamahda su popularniji od FK Čelika, pa će vam sem trave i ta “govna” kljucati mozak ipripremiti teren za dolazak heroina.Zaista, zar nije neozbiljno (da nekažem glupo) hodati po rubu provalije a misliti da senemožeš poskliznuti i pasti u nju? Ali eto recimo da se taj moj radno kolega neće nikadposkliznuti (jer ima i takvih), recimo da je čovjek stabilan, drži stvari pod kontrolom,dakle “samo” puši travu, godinama puši i šta...Ja vidim čovjeka koji jedva čeka krajradnog vremena da bi zapalio džoint, vidim čovjeka koji nemože ni dočekati kraj radnogvremena nego pauzu za ručak koristi za pušenje trave, vidim čovjka koji na posao dolazinapušen (već ranim jutrom) i koji bez trave nemože ni da radi kako treba, vidim čovjekakoji nije više baš mlad da bi ga mladalačka neobuzdanost mogla opravdati, vidim čov-jeka koji u svom životu vidi samo džoint. A mnogo sam se takvih nagledao. (Tokomsvoje dugogodišnje ovisnosti o drogama ni sam nisam bio ništa bolji, pogotovo što je umojim raspoloženjima osim piva i trave upravljao i heroin odnosno heptanon). Kao star-iji po godinama i stažu drogiranja uzimao sam sebi za pravo da ih kritikujem.- Opet pušite onu drogu- govorio bih u šali- E samo da znate da sam zvao policiju i sve

sam im rekao; pa bolje da vas ja prijavim nego da vas ta travuljina podavi.Za ozbiljne kritike koristio sam razgovore u četiri oka tj. nasamo. Tada sam jasno shva-tio koliko će mi biti teško napisati knjigu ovakve namjene. Vidio sam kako svako mojeupozorenje i opomena teško dopire do njihove svijesti jer im ona zabluda “ Ma ne, menise to nemože dogoditi” ne dozvoljava da shvate da ipak može.- Ma mogu ja bez trave- govorio bi svaki.- Vidim što možeš, vidim.- Ma nije trava ništa.- Ma nije, gdje će bit’. Nije ni meni bila pa sam doživio da mi u bolnici guraju šlauf kroznos da mogu disati.- Ali ja neću uzimati heroin.Srećom, heroin zaista neće svako uzeti, mnogi će prevazići taj mladalački hir u sebi iproći se pušenja trave, neki čak bez ikakvih posljedica, ali moj vam je savjet da se uz-date u svoju pamet a ne u sreću, (sretnih zvijezda nema baš mnogo). A taj hir mladosti(ludosti) pratiće vas kroz život i vrlo izvjesno može da vam pomrsi mnoge računice tj.želje i planove. Naprimjer, upoznate djevojku svojih snova, zaljubite se, zavolite je, a onaneće ni da čuje jer zna da vas bije loš glas. Hajd’ njoj objasnite da trava nije ništa.Ili naprimjer, ukazala se dobra prilika za posao ali poslodavac neće ni da čuje jer je saz-nao za vašu sklonost drogama. Opet je uzalud dokazivati da je to bila “samo” trava. Ilinaprimjer, trebate vizu za neku stranu zemlju kad ono tamo “nemože”; nekad vam jedavno policija našla u džepu paketić trave i otvorila dosje. Džaba vam je oblijetati konzu-lat i objašnjavati da je to bilo davno. Primjera ima mnogo; ovi se možda čine smješnim,ali uzmimo da se radi o zaista vaše ljubavi vrijednoj djevojci, dobro plačenom poslu zakojim ste čeznuli, odlasku u stranu zemlju gdje bi mogli ostvariti svoje planove i želje,e onda vam to i neće biti baš smiješno. (Čak šta više, žalosno je, jer ja ove primjere nisamizmislio; nekim mojim poznanicima upravo se to dogodilo)I zato, molim Vas još jednom, bacite taj džoint iz svojih ruku. Ja znam da vas On opuštai čini svakojaka čuda ali znajte da vas taj put kojim ste (GREŠKOM) krenuli vrlo lakomože dovesti u pravi pravcati pakao života. Jeste, ja vas molim, molim vas da pošteditesebe takvih suza kakve sam vam ja pokazao, poštedite svoje roditelje, svoju braću i ses-tre. Molim vas da me poslušate! Samo će tada ova knjiga imati svoju pravu vrijednost amoj trud neće biti uzaludan.Ovu knjigu ja nisam mogao napisati ni drukčije ni bolje nego što jesam, jer moje je umi-jeće pisanja skromno a osim tog za pisanje knjige potrebnog znanja nisam imao ni slo-bodu da kažem sve što bi (još) imao reći. Morao sam voditi računa da ovom knjigomnikome ne učinim nešto nažao, a ako sam slučajno napravio takav propust ili sam svo-jim javnim priznavanjem (ko sam i kakav bio) nekome prouzročio nešto nažao- ja se na-jiskrenije izvinjavam. Možda me izvinjenje nemože opravdati pa stoga želim istaći da ovaknjiga nikako nije zlonamjerna već je njena jedina svrha da POMOGNE U BORBI PRO-TIV DROGE. (Molim da se ta činjenica uvaži)Meni je žao što se jedna ovakva knjiga nemože uvrstiti u školsku lektiru; žao mi je jersmatram da je školarce itekako potrebno naučiti šta je ustvari droga. STEĆI PRAVOZNANJE O DROGI NAJBOLJA JE ZAŠTITA OD DROGE.Ipak, ja se nadam da sam napisao zanimljivu i dobru knjigu pa će ona kao takva pronaći

svoj put do onih kojima je potrebna (i namjenjena), a to su prije svih školarci odnosnooni koje droga najviše vreba, vreba njihovu znatiželju i neznanje.Ma ustvari, ja sam siguran da sam napisao dobru knjigu jer dobre knjige dolaze iz srcaa ne iz glave; a ja sam ovu srcem pisao.ČUVAJTE SE DROGE, ČUVAJTE SE NJENIH SUZA.

- KRAJ-