UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

predavanje prof. O.Peri FILOLOGIJA gr. ljubav prema rijeima, prijatelji rijei; jezikoslovlje - znanost o jezicima, napose gr. i lat. - prouavanje jez. pojava gram. i knji. -

prvi puta se pojavljuje u PLATONOVIM pismima (zakonima) zatim kod aleksandrijskih gramatiara pojam filologa ne samo ljubav prema rijeima nego i prouavanje tekstova kralj PTOLOMEJ; 3. st.pr.K., osniva u Aleksandriji kompleks zgrada (hram muza) u kojoj je bila velika knji. tamo je dobro plaao uenjake za prouavanje tekstova unitena u doba Aurelijana 272. g. trajala je 500.g. u doba Kalimaha (knjiniar) oko 400 000 svitaka u doba Cezara 700 000 primjeraka 47. Cezar opsjeo Aleksandriju i htio prebaciti knjige u Rim U Pergamonu (Mala Azija) velika knji. sa znanstvenim knjigama veliki dio gr. knji.

-

-

zadatak knjiniara opisivati i atribuirati dijelo odrediti autora, knji. vrstu, usporeivanje raznih rukopisa, staviti stvarni (realia) komentar - NAJPOZNATIJI KNJINIARI u Aleksandriji 1. ZENODOT IZ EFEZA 325-245.g.pr.K. prvi podjelio Homera na pjevanja; njegovo prvo kritiko izdanje Homera na temelju rukopisa 2. KALIMAH KIRENJANIN 310-240.pr.K. napisao PinakeS povijest gr. knjievnosti; podijeljeno na epske, lirske, dramske pjesme, govornike, filozofe svako je djelo odreeno imenom, prva rije dijela i br. redaka 3. ERATOSTEN KIRENJANIN 284-200.pr.K. prvi za sebe upotrebljava ime filologos (u znaenju ovjeka obrazovanog viestrukim znanjima); RAD O ANTIKOJ KOMEDIJI (djelo u 12 knjiga raspravlja o injenicama u kom. te kritikom teksta)-

Rimski knjiniar - LUCIUS ATEIUS PRAETEXTATUS Grk u Rim doao kao rob Marka Ateia retoriar i gramatiar veliki prijatelj Salustija i Azimija Polinija pomagao im u njihovom knjievnom radu

CICERON pisma; koristi naziv filologija ... ne opera et oleum philologiae meae perierit. ... da ne bi propao trud i ulje potroeno za moju filologiju. -

u antici naziv filolog se davao knji. obrazovanom poznavaocu jezika, knji. i ostalih znan. disciplina u srednjem vijeku DE NUPTIS MERCURI ET PHILOLOGIA (O ENIDBI MERCURIA I FILOLOGIJE) napisao Matianus Capella djelo iz 5.st. rimski pisac, dolazi iz Afrike (Madaula) enciklopedija znanje tog vremena u 9 knjiga nastalo nakon Alarikova osvajanja Rima i prije pada Afrike (410-429); - SEPTUM ARTES LIBERALES (7 SLOBODNIH UMIJEA) temelj obrazovanja, 7 muzi sadraj TRIVIUM (gramatika, retorika, dijalektika) i QUADRIVIUM (geometrija, aritmetika, astronomija i muzika)

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

8.-9.st. vano na dvoru Karla velikog osniva se Schola Palatina (Dvorska kola) koju vodi Alkuin iz Yorka osnivaju skriptorije gdjese prepisuju antiki tekstovi; otkrivaju kodekse antike knjievnosti u dananjem smislu kao znanstvena disciplina filologija JE ROENA 8.4.1777. kad se F. AUGUST WOLF upisuje na studij u Gottingenu kao studiosus philologiae zapoeo temeljito prouavanje napisao Uvod u Homera (ROLEGOMENA AD HOMERUM) i Povijest lat. knjievnosti prema W. filol. je prouavanje svega to je potrebno da se dobije pravilna interpretacija knji. teksta i s time spozna antika u svoj svojoj cjelovitosti (injenice - npr. povijest u kojoj je djelo nastalo) nastaje naziv KLASINA FILOLOGIJA Aulo Gelije (2.st.) u djelu NOCTES ATTICE uvodi pojam pisaca I. reda koji su pridonjeli knjievnosti classicus (nastalo od naziva za 1. klasu graana koji su prihvaali porez classici) Walter Kroll smatra da je klas. filolog. znanost koja obuhvaa sve discipline koje se bave antikim svjetom: arheologija, numizmatika, epigrafija, pov. umjetnosti...; nastaju veliki prirunici; naziv NAUKA O STARINI danas FILOLOGIJA prouavanje i tumaenje injenica koje se temelje na prouavanju tekstova prof. Katii u hrv. leksikonu dao je najbolju definiciju disciplina koja se sustavno bavi kulturno relevantnim tekstovima i preko njih otkriva sadraje i znaajke koje sredine ili tekstova; gl. je cilj poznavanje jezinog izraza i povijesti tekstova pa je po tome ona discip. koja se obuhvatno bavi jezikom i knji.; od lingv. i znanosti o knji. razlikuje se posebnim gleditem kojim pristupa istim predmetima; pouzdano utvrivanje teksta i njihovo temeljito tumaenje (egzegeza ili hermenelitika) u irem smislu obuhvaa svako bavljenje jezikom i knji. posebno gram., historij. poredbenom lingv., leksikologijom, etimologijom i starijom knji.

-

-

-

-

-

-

-

IZVORI ZA POZNAVANJE LAT. 1. PAPIRUSI 2. NATPISI 3. KODEKSI

IKor

-2-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

1. PAPIRUSIPAPIROLOGIJA znanost koja prouava papirus mlaa znanstvena disciplina iz 19. i 20. st. ima mnogo vie gr. papirusa 1752.-1754. vano za lat. papiruse kada su se vrila istraivanja grada Herculana (grad stradao od Vezuva) pronaena je vila koja je pripadala Luciju Karpurnimu Pizonu Cezoninu (Caesoninus) gdje je naeno cca 2000 pougljenjenih svitaka (vila je imala veliku knjinicu); prozvana VILA PAPIRUSA - Charta Borgiana u Egiptu u 18.st. objavljena 1788. trgovac sa Napoleonovom ekspedicijom naao papirus kod Keopsove piramide i dao ga papi Stephanu Borgii - papirusi mogu biti 1. KNJIEVNI sadre pisani tekst 2. LITERARNI 3. DOKUMENTARNI sudski spisi, ugovori, kolske vjebe dragocjeni za upoznavanje funkcioniranja ustanova i kola-

-

-

Carmen de bello Atiaco opisuje zadnje god. Augustova ivota i rat fragmenti Ciceronovih govora sa grkim biljekama najpoznatiji papirus sa dijelovima govora IN CAILINAM I.; djelo DIVINATIO pokazuje da je Ciceron bio kolski pisac SALUSTIJE 5 papirusa 2 Katilinine urote, 2 rat s Iugurtom, Povijesti najzastupljeniji na papirusima VERGILIJE itan u kolama fragmenti: iz Georgika (9 papirusa Eneide, gr. parafrazu 4. i 5. pjevanja, 6 papirusa paralelnog gr. i lat. teksta) zastupljeni i Terencije, Ulpijan, Juvenal, Lucan, Tit Livije,...

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

2. NATPISI-

-

-

-

sve ono to je napisano na nekom trajnom materijalu kamenu, mramoru, bronci, staklu,... EPIGRAFIJA filoloka znanstv. disc. koja prouava natpise, bavi se itanjem i interpretacijom natpisa na osnovi predmeta na kojem su napisani ili na osnovi zbirki ve objavljenih natpisa imaju prednost pred rukopisima autentini, netaknuti tekstovi nastali isto kad su i ivjeli kamenoresci (lapidariji, marmorariji) najstarija zbirka natpisa se javlja u doba KAROLINKE REFORME EINSIDELN zapisao natpise zovu ga ANONYMUS EINSIDLENSIS 9.st. u 15. st. zbirke humanista najpoznatiji humanisti POGGIO BRACCIOLINI (1380-1439), CIRIACO DEI PIZZICOLI (1391-1457) rukopisi prva tiskana zbirka 1588. IUSTUS LIPSIUS FASTI CONSULARES 1546. & FASTI ANNI JULI ANNI 1547. u Ankari 1555.g. Monumentum Ancyranum 1. primjerak Aug. mauzoleja u Rimu kopije razaslane temeljno djelo CIL Corpus inscriptionum Latinarum 1863. izdavanje pod vodstvom Theodora Monmsena sadri natpise od najstarijeg doba pa do 6. st. kronoloki slijed i prema geog. pripadnosti svi drugi poredani prema geog. pripadnostiOVDJE SE NATPISI NARUUJU I UREZUJU ZA SVETE HRAMOVE SA JAVNIM RADOVIMA sthlai enqade tupountai kai carassontai naotS iersiS sun energeaiS dhmosiaiS

-

-

CIL X.(10.knjiga) 7296 TITVLI HEIC (hic-ovdje) ORDINANTVR ET SCVLPVNTVR AIDIBVS (aedibus) SACREIS (sacris) CUM (+ab) OPERVM (g.pl. greka) PVBLICORVM

-

daju nam puno podataka npr. pravopisnih, poznavanje gr. imena,...

LATINSKO IME - sastoji se od praenomen, nomen & cognomen - zavravaju na -ius, -eius, -aius, -aeus - imena etrurskog podrijetla svravaju na -as, -eas, -inas, -arna, -erna, -enna, -inna, -ina - umbrijska i piceljska na anus, -enus - galska na acus, -avus - cognomen dolazi od neke fizike osobitosti npr. Longus, Barbarus, Nascia - djeci se esto davao nadimak sa nekom eljom npr. Pius, Clemens, Fortunatus - cjeli je niz nadimaka vezanih uz stoarstvo i poljoprivredu npr. Cicero slanutak, Fabius bob, Asinus magarac

NADGROBNI NATPISI (EPITAFI)u po. kratki, kasnije obiaj da se uz ime pokojnikovo doda ELOGIJ u saturnijskom stihu, heksametru, jambskom senametru

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

krajem republike ve se spominju i bogovi Mani, a od Augustova doba epitaf postaje posveta tim bogovimaDis Manibus Sacrum Posveta bogovima Manima uz to stoji i ime pokojnika, dob, ime se bavio,... najpoznatiji natpisi s grobova obitelji Scipiona zar ti, izaavi kroz Capenska vrata, kad vidi grobove Kalatina, Scipiona, Senilijevaca, misli da su oni bili siromani? KLASINI Lucius Cornelius Guaei filius Scipio Cornelius Lucius Scipio Barbatus Guaeo patre prognatus, fortis vir sapiensque, cuius forma virtuti parissima fuit, consul, censor, aedilis qui fuit apud vos. Taurasiam, Cisaunam samnium cepit. Subigit omnem Lucaniam, absidesque abdusit.

-

Cic. Tusc. I, 7, 13 an tu egressus porta Capena, cum Calatini, Scipionum, Seniliorum sepulcra vides, miseros putas illos?

[L. CORNELI]O CN. F. SCIPIO CORNELIVS LVCIVS SCIPIO BARBATVS GHAIVOD PATRE PROGNATVS FORTIS VIR SAPIENSQVE QVOIVS FORMA VIRTVEI PARISVMA FVIT CONSOL CENSOR AIDILIS QVEI FVIT APVD VOS TAVRASIA CISAVNA SAMNIO CEPIT SVBIGIT OMNE LOVCANAM OPSIDESQVE ABDOVCIT epitaf, 3. st.pr.K.

[L.] Cornelio L. F. Scipio (a)idiles, cosol, cesor honc oino ploirume cosentiout R[omae/omani] duonoro optumo fuise viro Luciom Scipione. Filios Barbari consul, censor, aidilis hic fuct a[pud vos] hec cepit Corsica Aleriaqe urbe dedet Tempestatebus aide mereto[d]

KLASINI Lucius Cornelius Lucii filius Scipio aedilic, consul, censor Hunc unum plurimi consentiunt Romae/Romani bonorum optimum fuisse virum Lucium Scipionem. Filius Barbati consul, censor aedilis hic guit apud vos hic cepit Corsicam, Aleriamque urbem dedit Tempestatibus aedem merito.

Magna sapienta multasque virtute Aetate quam parva pocidet hoc saxsum.

Ovaj kamen sadri veliku mudrost i mnoge vrline sa malenom dobi (mladenakim godinama).

EPITAF KLAUDIJI HOSPES QVOD DEICO PAVLLVM EST ASTA AC PELLEGE HEIC EST SEPULCRVM HAV PVLCRVM PVLRAI FEMINAE NOMEN PARENTS NOMINARVNT CLAVDIAM SVOM MAREITOM CORDE DEILEXIT SOVO CINATOS DVOS CREAVIT HORNVC ALTERVM IN TERRA LINQVIT ALIVM SVB TERRA LOCAT SERMONE LEPIDO TVM AVTEM INCESSV COMMODO DOMVM SERVAVIT LANAM FECIT DIXI ABEI + Prijevod Strane, ovo to kaem je malo, pristupi i proitaj ovdje je grob ne ba lijepe ene, roditelji su joj dali ime Klaudija Svoga je mua svojim srcem voljela, IKor -5 KLASINI Morfes, quod dico paulum est, adsta ac perlege Hic est sepulcrum haud pulchrum pulchrae femine Nomen parentes nominarunt Claudiam Suum maritum corde dilexit suo Nutos duos creavit, horum alterum in terra linquit, alium sub terra locat. Semone lepido tum autem incessu commodo Domum servavit. Lanam fecit. Dixi. Abi

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

rodila je dva sina od kojih je jednog ostavila na zemlji, a drugog ostavila pod zemljom. Lijepo je govorila i skladno hodala. uvala je kuu. Vunu je prela (inila). Rekoh, odlazi.

-

-

FIBULA PRAENESTINA zlatna kopa naena u mjestu Nestina smatra se najstarijim natpisom, potvrdom lat. jezika; iz 7.st.pr.K. potvrda o najstarijoj fazi lat. jez. pie se s desna na lijevo na kopi pie: (zlatar) Manije je mene uinio za Numerija TROSTRUKI VR iz 5.st.pr.K. 1880. naen u Rimu, u dolini izmeu Qvirinala i Divinala natpis se naziva DVENOS duenos iovesat >iurat zaklinjati se; deivos-divos-deos

NATPISI KOJI ULAZE U GRUPU JAVNIH AKATA-

ploa naena 1866. u panjolskoj u mjestu Gades, a sada se nalazi u Louvreu njezin tekst se odnosi na jedan dekret, odluku Lucija Emilija Paula iz 189.g.pr.K.+ Prijevod Lucije Emilije imperator je odluio da robovi Hasteregije koji naseljavaju Lascutansku tvravu budu slobodni i zapovjedio je da posjeduju polje i gradinu to su u to doba da jednako posjeduju i imaju dok narod i senat Rimski bude htio. Uinjeno u logoru. 21. sjenja

L. Aemilius L.F. imperator decrevit ut(i) qui Hastensium servi in turri Lascutana habitarent liberi essent, agrum oppidumque quod ea tempestate posedissent item possidere habereque iusit, dum populus senatusque Romanus vellet. Act. in Castris a.d. XII. K. Febr.

-

LEX JULIA MUNICIPALIS iz 45. g.pr.K. kojom Cezar regulira i organizira municipije u cijelom carstvu SENATUS CONSULTUM DE BACAKANALIBUS Senatska odluka o Bakanalima naena 1640. na bronanoj ploi u Bruttiumu ta odluka je iz 186. pr.K. Razaslana po Rimu; o toj odluci senatora pie Tit Livije

ZAKONI NA 12 PLOA - od sr. 5.st. do 390. pr. K.Tabula I. ako (tuitelj) zove na sud neka ide, ako ne ide onda neka pozove svjedoka tuitelj i neka ga uhvati ako (tuenik) oklijeva i gradi nogu (nee hodati), neka baci na njega ruku (neka ga uhvati) ako je bolest ili dob prepreka neka mu se da ivine (magarac, konj), ako ne bude htio neka mu se ne prostiru zaprena kola.

IKor

-6-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

HAPLOLOGIJA pojava u latinskom u kojem jedan slog u izgovoru ispada; npr. stipem pendere stipipendium od PRIVATNIH AKATA otkriveno je vrlo malo 1875. votane ploe s biljekama bankara L. Caecilius Iucundus iz 55.-57.g.

-

RELIGIOZNI NATPISI-

posvete boanstvima, nalazimo ih na vazama, metalnim ploicama, urezane u po. samo imena boanstava u gen. i dat. vani za povijest religije i bili su vrlo kratki KALENDARI s oznakom praznika Dies FASTI (radni) i Dies NEFASTI (neradni dan) sveeniki kolegiji npr. ARVALSKE BRAE magine formule prokletstva EXSECRATIONES DE VOTIONES DIFICTIONES napisane s ciljem da se neprijatelju dogodi zlo, da se preda podzemnim bogovima, da umre CARMEN FRATRUM AVALIUM pjesma Arvalske brae naena u Vatikanu 1778. iz 218.g. esto se ponavljaju stihovi ENOS LASES IUVATE Nod, Lares, iuvate zazivaju bogove Lare ENOS MARMOR (bog Mars) IUVATO 3x TRIUMPE 5xMALE DISPERD[AT. MA]ND[ES,TR]ADAS NEI PO[S]S[I]T AMPLI[US] VLL[VM] MEN[S]EM ASPICERE, VI[DERE] - (mandes konjktiv)

-

-

-

-

prijevod Neka (protivnik) loe propadne. Predaj ga i poalji u podzemni svijet da nemoe vie niti jedan mjesec promatrati, vidjeti i gledati.

NATPISI NA GRAEVINAMAFabricijev most temeljni natpis LUCIUS FABRICIUS C. F. CURATOR VIARUM FACIUNDUM CURAVIT caius filius; briga, cesta (nadzornik cesta) faciundum (arhaizam) + prijevod Lucije Fabricije, gajev sin, nadzornik cesta, nadzirao je gradnju (te ceste)

M(ARCUS) LOLIUS M.(ARCI) FILIUS Q. LEPIDUS COS. (CONSULES) EX SENATUS CONSULTO PROBAVERUNT

IKor

-7-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

-

ROSTRALNA KOLOMNA (Pobjeda nad kriarima) 1565. naena u Rimu stup obnovljen u doba Augusta natpis je stariji prepisan rekonstrukcija u doba Augusta nalazi se u palai na Kapitolu HRAM I KIP Hercula pobjenika koji je podigao Lucije Munije naen 1786 na brdu Celiju u Rimu, a sada se nalazi u Vatikanu glasi Pod vodstvom Lucija Munija Lucijeva sina pod zatitom i zapovjednitvom njegovim je osvojen (Gr. osvojena 186.pr.K.). Osvojivi Korint vratio se u Rim u Triumfu zbog dobro obavljenih ovih stvari za ono to se zavjetovao u ratu. Ovaj hram i kip pobjednika Herkula posveuje zapovjedniku.

-

L. MUMMI LF DUCT (genitiv) AUSPICIO IMPERIOQUE EIUS ACHAIA CAPT[A] CORINTO DELETO ROMAM REDIEIT TRIUMPHANS OB HASCE BENE GESTAS QUOD IN BELLO VOVERAT HANC AEDEM ET SIGNUM HERCULIS VICTORIS IMPERATOR DEDICAT

? Lucius Mummi Lucii filii consulis ductu. ? REDIEIT arhaizam diftong ei ? HASCE hos, has, haec

GRAFITIpoetak Eneide FULLONES suknari (prireivali tkaninu) i VILLULA sova PJEVAM O SUKNARIMA I O SOVI, A NE O ORUJU I JUNAKU ANTIOHUS HIC MANSIT CUM SUA CITHERA. Ovdje je Antioh proveo trenutke sa svojom Kitherom (Venera). DAPHNICUS CUM FELICLA SUA. Ovdje je bio Dafnik sa svojom F... RIGULUS AMAT IDAIA. Rigul voli Idaiju. SECUNDUS PRIME SUAE UBI QUE ISSE SALUTE. Molim te gospodarice da me voli. Cadarer mortus. Budi mrtav le. Cornelia. Hele amatur ab ... tu mortus es ti si mrtav tu nugas es ti si nikoristi In cruce figarus. (figaris) Budi pribijen na kri.

-

-

-

-

-

IKor

-8-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

3. KODEKSI-

-

Kodex rukopis KODIKOLOGIJA disciplina koja se bavi tradicijom rukopisa rukopisi osnovni izvor za poznavanje lat. najstariji su bili pisani na papirusu Plinije Stariji u svom djelu NATURALIS HISTORIA opisuje kako su se radili rukopisi na papirusu tanka stabljika rezala se u tanke trake SKIDAI ili SCISURAE i slagale se paralelno; moilo se u Nilu i staljalo na sunce da se sui; zatim su se kistovi ljepili i slagali u sveske VOLUMEN dobilo se LIBER i Bublos ploice za pisanje (cerae (kerae) punas & tabulae deltos) premazivale su se voskom do nas nije doao ni jedan original VALERIUS PROBUS 1.st. hvalio se da posjeduje dio GEORGIKA koje je ispravio sam Vergilije Librarii su organizirali (Tit Pomponije Atik Ciceronov prijatelj) prepisivanje U Horacijevo doba to su organizirali Soziji, a u Kvilritilijanovo doba Trifon prepisivalo se i u 1000 primjeraka prepisivali su ih stranci o tome svjedoi Neznam kud da se okrenem kad govorim o latinskim izdanjima, (mendose pogreno) tako se pogreno piu i prodaju.

-

DE LATINIIS QUO ONE VERTAM NESCIO ITA MENDOCE ET SCRIBANTUR ET VENEUNT.

-

EUMEN II. osnovao izdavaku kuu PERGAMENT ivotinjska koa moglo se ispisati s obje strane; mogla su se povezati vea djela nastaju KODEXI, gr. teuhos danas najvei dio tih rukopisa pripada ?????????????? najvei dio je prepisan od 2.-4.st. rukopisi gr. pisaca sauvali su se na istoku Carigrad; Erevan u Armeniji Homerovi rukopisi od 5. st. do doba Karla Velikog mnoga dostignua antike civil. propadaju, jedine oaze su privatne kole i samostani KASIODOR - +1524. uvodi u samostane interes za antiku knji. aiko je poganska jer smatra da je svjetovni nauk koristan da se shvate Boji zakoni uvodi itanje antikih pisaca otvaraju se SCRIPTORIJI prepisivanje dijela u srednjem vjeku se unitavaju antika djela PALIMPSESTI codices rescripti npr. Ciceron DE REPUBLICA brisano i preko njega napisano djelo Sv. Augusta u AMBROZIJANSKOJ KNJINICI u Milanu su pronaene Plautove komedije iz 5.st. preko kojih je bio napisan tekst Starog zavjeta

-

-

-

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

-

1816. NIBUR je u Veroni pronaao palimpsest Gajevih INSTITUCIJA preko kojih su bile napisane rasprave Sv. Jeronima taj palimpsest je 2 puta rescribiran 125 listova = 2x62 lista nakon Kasiodora (umro 615.) iz Irske dolazi Sv. Kolumban i osniva samostane u Bobbiju u Italiji posjedovao je 660 rukopisa od kojih su bila i djela Terencija, Vergilija, Lukrecija, Ovidija, Perzija, Marcijala, Iuvenala, Plinija Starijeg, Cicerona, Seneke,... vano razdoblje REFORMA KARLA VELIKOG prema rukopisu iz 790.g. (Berlin) znamo da je biblioteka sadravala djela Tibula, Klaudijana, Marcijala, Terencija, Cicerona govorE IN VERBEM, IN CATILINAM, PRO REGE DE IOTARO, i zbirku govora iz SALUSTIJEVIH DJELA posjedovao prijepis HISTORIA NATURALIS Plinija starijeg nezna se gdje su nestali pretpostavljamo u samostanima po Europi

-

-

SAMOSTANI a) u samostanu CORBIE (knjiniar ADOARDUS) sredinom 19.st. prepisana zbirka Salustijevih govora - rukopisi CICERONOVIH filozofskih djela, zatim I. i III. dekada LIVIJEVIH djela AD URBE CONDITA - Salustijeva djela, Marcijala - Cezara DE BELLO GALICO - Ovidije AMORES - Terencijeb)

samostan u LORSCHU osnovan 764. i ubrzo je imao jednu od najveih knjinica tog doba - Ciceronova pisam; Iuvenala; Perzija CODEX PALATINUS s djelima VERGILIJA iz Heidelberga - Livije 5 dekada jedini izvor za Livijevo djelo naen u 5.st. FULDA & HERSFELD samostani TACIT Opera omnia TACITI cjelokupni opus - Svetonije DE GRAMMATICIS - APICIUUS De re coquinaria (KUHARICA) FULDA i TOURS FLEURY rukopisi DE BELLO GALLICO; Petronije Satiricon REICHENAO u vicarskoj Ovidije Metamorfoze i Ars Amatoria (Ljubavno umjee) 11.st. samostan Benediktinaca MONTE CASINO zadnji dio TACITOVIH anala i povijesti - Seneluini dijalozi; Apulej; Varonovo djelo DE LINGUA LATINA

c)

d)

e) f) g)

1.

danas se djela nalaze u BIBLIOTECA VATICANA osnovao papa Nikola V (bio papa od 1447-1455.) - obogatio ju je papa Leonx (od 1513-1522) - najvie se obogatila kad je 1600. nakon smrti Fluvija Oksinija dobila njegovu knjinicu - 1623. iz biblioteke u Heidelbergu preneseno je u Rim 3560 rukopisa kji su zadrali svoj naziv CODEX PALATINI VATICANI (pripada dvoru)- 10 -

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

2. 3.

4.

5.

6. 7. 8. 9.

HEIDELBERKA BIBLIOTEKA osnovana 1390. - nakon poraza bavarskog vojvode Maximilijana 1622. prenesena su djela preko Alpa u Rim u FIRENCI 1444. COSIMO DE MEDICI je odnovao knjinicu u samostanu SV. MARKA - Codex santi Marci Codices Florentini Laur. plut. (Laurentianos; klupa) LXVII, cod.2. (br. kodeksa) - postojala je privatna knjinica obitelji Medici LAURETIANA kasnije smjetena u zgradi koju je sagradio Michelangelo AMBROSIANA biblioteka u Milanu nazvana po sv. Ambroziju - osnovana 1609.; sadrava velik br. rukopisa iz samostana u Bobbiju - poznata po PALIMPSESTIMA Angelo Mai ih je proitao - Homerova djela iz 6. st. - Ciceronovi govori - Plaut BIBLIOTECA MARCIANA osnovana 1468. - dio Petrarce - dio naih hrv. dokumenata i rukopisa; bogata zbirka gr. rukopisa Napuljska knjinica BIBLIOTECA BORBONICA rukopisi iz Herdekenia U Francuskoj Pariz BIBLIOTECA PARISINA U Belgiji Leyden BIBLIOTECA LUGDUNENSIS U Engleskoj Oxford BIBLIOTEKA BODLEIANA osniva Bodley; te Cambridge CANTA Brigensis

IKor

- 11 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

KRITIKO IZDANJEje tekst nekog antikog autora koji je prireen tako da se smatra da je najblii originalnoj autorovoj verziji teksta - rad kritikog izd. se sastoji od nekoliko etapa 1) RECENSIO ocjena svih potvrenih izvora koji slue za rekonstrukciju teksta - prva faza - treba pronai sve rukopise ili papiruse koji sadre odreeni tekst - prema nomenklaturi se djele u nekoliko grupa a. prema nazivu knjinice u kojoj se nalaze b. prema gradu u kojem se nalazi knjinica npr. AMSTELOGAMENSIS Amsterdam BEROLINESIS Berlin BONONIENSIS Bologna BUDENSIS Budim CANTABIGENSIS Cambrige EBORACENSIS York HISPALENSIS Sevilla VINDOBONENSIS Be c. prema imenu onoga koji je taj kodeks prvi posjedovao C. URSINIANUS C. BARBERINUS C BEMBINUS Pierto Bembo d. prema obliku OBLONGUS pravokutnik; KVADRATUS... - druga faza - KLASIFICIRANJE odrediti istraivanjem koji su najbolji, najstariji i uspostaviti meu njima odnos FILIJACIJU (koji je prepisan od kojeg) - to se utvruje na temelju greaka i praznina - trea faza - KOLACIONIRANJE ukazati na varijante razlike meu rukopisima - isputaju se pravopisne varijante 2) EMENDATIO ispravljanje izabere se najbolja varijanta teksta, da se isprave pogreke i da se uvedu KONJEKTURE popravljanje mjesta koja se nemogu deavati - stablo kodeksa ARHETIP pretpostavljeni prvi tekst original ne postoji - grka slova oznaavaju izgubljene kodekse 3) DEFINITIVNI TEKST kritiko izdanje se sastoji od NASLOV NA LATINSKOM npr. M. Tulli Ciceronic: Epistularum ad Atticum libri sedicim PREDGOVOR PROLEGOMENA ILI PRAEFATIO daje se filijacija rukopisa (utvrivanje odnosa meu rukopisima na temelju lakuna i pogreaka III. SIGLA kratice pojedinih kodeksa IV. TEXTUS prozni tekst; podjeljen je na knjige, capute i paragrafe npr. I, 54, 3 - pjesnika djela dijele se na knjige retci stihova moraju biti numerirani - ispod teksta imamo V. KRITIKI APARAT APARATUS CRITICUS u njemu su sadrane varijante razliitih tekstova koje se oznauju tako da se stavi kratica iz sigle i biljeka npr. BQ om - moe biti POZITIVAN i NEGATIVAN - ako je pozitivan onda e ukazivati sve mogunosti i varijante za odreeno mjesto I. II. IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

ako je negativan onda e ukazivati gdje su drugaije npr. illos Ab illis KRATICE cod. codex, codices coll. collocat, collocavit fort. fortasse moda in marg. in margine sa strane del. delevit ins inservit ubacio je m.pr. manus prima prva ruka m.p. manu propria om. omittit ras. rasura brisano + dodano additio - supresio - oduzimanje ~ promjena reda rijei ut malis = da u zlu - - dodano ut [in] malis izbacuje in man.rec. manus recentior novija ruka ut *** - izdava smatra da neto nedostaje + ut malis + nerjeiva mjesta CRUCES DESPERATIONIS krievi oaja I. INDEXI - index NOMINUM imena (indeksi imena) - index RERUM indeks stvari, pojmova primjer

-

SENEKA 2 kritika izdanja OKSFORDSKO i FRANCUSKO 13 indocenda B,Q rukopisi (B = BAMBER GENSIS 9.st. po gradu); (Q = QUIRINIANUS iz 10.st. po onome tko ga je posjedovao) cum veteribus, vett plural edd editionibus (dva ista slova - znai da je u pluralu) virtus quai virtusque mendacia ex medicina exstirpet B: ex-tur-G IZDANJA BIBLIOTECA TEUBNERIANA u 19.st. poelo izdavanje dva oblika izdavanja MAIOR (vee) i MINOR (manje) - plave knjige latinske - naranaste grke 2. OXFORDSKA IZDANJA sve na lat. imaju negativan kritiki aparat 3. LES BELLES LETTERS Francuska imaju predgovor na franc. paralelni prijevod 4. LOEB CLASSICAL LIBRARY uvod i prijevod na engl.1. IKor - 13 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

komentari i biljeke nalaze se ispod tekstova

IKor

- 14 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

PALEOGRAFIJAznanost koja se bavi problematikom itanja rukopisa te sistemom pisanja (kako su se pisala slova) u rimskom periodu do 5.st. u upotrebi su bila dva pisma 1. KAPITALNO MAJUSCULA (naa velika slova) imalo je 2 oblika CAPITALIS QUADRATA kvadratno & CAPITALIS RUSTICA izduena slova - upotrebljavalo se za naslove, za oznaku knjiga ili poglavlja, za natpise 2. KURZIVNO MINUSCULA brzo pismo brzo se pie no tee se ita - nalazimo ga na najstarijim papirusima i u svim spisima praktine namjere iz KAPITALNOG je nastalo UNCIJALNO sa zaobljenim oblicima i upotrebljavalo se od 4.-8. st. u 7.st. javlja se KOTSKO ili IRSKO pismo SEMIUNCIJALNO ima vie kurzivnih slova od uncijalnog prelo je na kontinent od 9.-11.st. veoma je u uporabi KAROLINKO PISMO jasna slova i odvojene rijei; mala slova nastaju u 10.st. u 12.st. pismo se izduuje u skladu sa graevinama GOTTICA traje do 14.st. u doba HUMANIZMA upotrebljavaju se okrugla KAROLINA i uglata GOTICA karolinka su se slove postepeno razvila u mala koja se danas upotrebljavaju u tiskanju

-

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

LATINSKI JEZIK - INDOEUROPSKIizmeu pojedinih grupa indoeur. jezika razlika se vidi u upotrebi guturala kao model uzeta je rije koja oznaava broj sto 100 italski, grki, toharski i etitski jezici zadravaju k lat. centum irski. cet grki e`katon iranski s tam indijski satam slovenski sto litavski imta

IZOBLOSE iste jezine pojave koje se javljaju u razliitim jezicima perf. na ere fec re javlja se u tokarskom u nastavku r, - re; hetitskom ir pasivni oblici na r zapad italski & keltski jezici istok toh, armejskom, hetitskom npr. amatur het. kittari particip prez. ferens u lat. 1 oblik za sva tri roda; tu istu pojavu odsutnosti razlike nalazimo u hetitskom i armenskom perfekt na ui javlja se u vetskom i hetitskom 1) 2) 3) 4)

LATINSKI JE U VEZI S ARMENSKIM, KELTSKIM I GRKIM uva vokale a,e,o INDOIRANSKIM I HETITSKIM jer uva finalne okluzive Aecit KELTSKIM I GERMANSKIM jer ima geminativ tt- i ssu vezi sa HETITSKIM, GR., TOH., KELT. I GER. jer uva s iza i,-u,-r,-c npr. civis, pars, manus, lex(s) primjeri nam pokazuju da dosta rijei koje su stare i druge moda posuene postoje u grupi jezika slavenskoj, baltikoj, germanskoj, keltskoj i italskoj, a ne nalaze se u grkom, armenskom i indoiranskom gotovo sve te rijei odnose se na SOCIJALNE I POLITIKE INSTITUCIJE, ORUA, FLORU I FAUNU i prema tome se moe odrediti da ITALSKI vokabular pripada sjeverozapadnoj grupi ITALSKIH JEZIKA

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

SRODNOST I RAZLIKE IZMEU GRKOG I LATINSKOJ JEZIKA-

-

-

-

-

gr. jezik od trenutka kad je potvren originalan je jezik s bogatom dijalektalnom raznolikou koja je rezultat DISGEGRACIJE iz jedne homologne grupe bez neposredne srodnosti sa susjednim indoeur. jezicima grki i rimski gramatiari nisu nikada sumnjali i u blisku srodnost tako da su neki povodei se za PLUTARNOM smatrali lat. grkim dijalektom prema VARONU lat. je nastao od EOLSKOG dijalekta (pripada gr. plemenu) u 19.st. gr. gramatiari poput MONSENA pretpostavljali su zajedniko porijeklo imajui u vidu duboku slinost grke i rimske civilizacije CURTIUS, ASCOLI i SCHLEICHER zastupali su tezu o italogrkom podrijetlu krajem 19.st. na osnovi boljeg poznavanja oskikog, umbrijskog i keltskog javlja se drugaije miljenje jer se npr. postojanje r u pasivnim oblicima, konjuktiv na a i genitiv na i u 2. dekl. nikako ne uklapa u italogrko jedinstvo filolog KRETSMER meu prvima predlae povezivanje lat. sa oskikim moderna lingvistika pokazala je da ne postoji posebna srodnost izmeu lat. i gr. u fonetici su razlike jasno obiljeene oba su jezika sauvala kvantitativan ritam i u tijeku svog razvitka pokazuju sline promjene, ali to je rezultat ope TENDENCIJE u razvoju indoeurop. jezika promjena vokala u lat. u svim slogovima osim u prvom toga u gr. nema (facio conficio vokal se mijenja kvalitetom i kvantitetom) u morfologiji ima podosta slinosti jer su one rezultat zajednikih promjena u indoeur. jezicima to se tie leksika ima dosta rijei koje nisu iz istog izvora potpuno su razliite npr. lat. dies gr. hemar, hmera (hemar, hemera) nebo lat. caelum; gr. ouranos homo; anqropos femina;gunh rijei koje se odnose na obitelj nemaju korespodentnih rijei u grkom rijei koje su sline vinum anos empres kupresus kuparissos rua rosa rodon ljiljan lilium leiron smokva ficus sukon magarac asinus onos najstarije gr. rijei ule su u lat. preko puka, robova i trgovaca balineum (kupalite) balaneion machina dorski gr. mahana ancora gubernare kubirnein schola stadium scaena symposium theatrum- 17 -

-

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

dogaa se da se lat. rijei zamjenjuju grkima carmen (poesis) vates poeta orator rhetor na podruju sintakse utjecaj grkog je uporaba apsolutnog gen. umjesto ablativa apsolutnog; uporaba nominativa za vokativ te ekskamativni genitiv O mercis malae! u govornom latinskom javlja se quod + gl. govorenja i osjeanja umjesto ak. s inf. to je utjecaj gr. zav. re. sa oti zamjenica ille HELENIZME su u svojim djelima najee upotrebljavali Salustije, Tit Livije, Tacit, pjesnici Katul, Propercije, Tibul, Horacije, Vergilije i Ovidije

ITALOKELTSKA JEZINA ZAJEDNICAkad se govori o odnosu lat. s drugim keltskim jez. mogu se vidjeti slinosti gen. na i,-ae u 2. i 1. dekl.; javlja se u prijevojnoj praznini s,-es,-os -ae=-ati u vokabularu de ir. di quinque ir. coic cum ir. com sine ir. sain crispus(kovrav) galski cryck vates got. wods cano ir. canim; galski canu na takvim i slinim podacima neki su lingvisti stvorili hipotezu zajednikom italokeltskom jeziku (Sleicher) Valde prihvaa teoriju, ali dijeli ih na lat., keltske/galske jezike, a s druge str. na oskikoumbrijski i britansko-keltske jezike Pedensen smatra da je italokeltsko jedinstvo tek kasnije nastalo Meillet u prvom izdanju podrava teoriju jedinstva, ali se kasnije ipak od toga ograuje suvremena lingvistika prihvaa da postoje izoglose (Matasovi)

-

IKor

- 18 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

ITALSKI DIJALEKTI I TEORIJA O ZAJEDNIKOM ITALSKOM JEZIKU-

-

u irem smislu italski su svi narodi koji su ivjeli na italskom poluotoku u poecima Rima, a u irem smislu narodi s kojima je Rim imao lingvistiko jedinstvo dvije grupe italskih jezika latinsko-falistika i oskiko-umbrijska prvoj grupi pripadali su LATINI koji su ivjeli uz Tiber i FALISCI koji su ivjeli u Faleriji druga str. Tibera danas CIVITA CASTELANA od Falistikog jezika ostalo je 150 natpisa, u Faleriji potvreno u 3. st.pr.K.Hodie vinum bibam cras carebo. Danas u vino piti, a sutra u biti veseo.

FOIED VINO(stariji ak.u arhajskom lat.) PIPAFO(reduplikacija) CRA CAREFO

-

-

-

-

-

-

LATINSKI indoeur. jezik zajedniki praind. je jezik za koji se pretpostavlja da je postojao do 23. st. pr.K. na podruju izmeu centralne Europe i sibirskih stepa; uslijed migracija i razl. pov. zbivanja dio tih stanovnika krenuo je prema JI do Indije i Cejlona, a drugi prema zapadu do Britanije i pajolske posljedica serija jezika sa slinim oblicima koji su se tokom vremena i na raznim podrujima tako razvijali da su to jezici sasvim razliitih struktura i karakteristika to lingvistiko jedinstvo otkriveno je u 18.st. kada se u Europi prouava sanskrt Njemci su ga nazvali INDOEUROPSKIM jer bi germ. bili na jednoj, a indijski na drugoj strani Franz Bopp 1816. zapoinje poredbeno prouavanje svakog od tih jezika i naziva ih indoeuropskim njegovo kapitalno djelo UBER DAS CONJUGATIONS SYSTEM DER SANSKRT IN VERGLEICHUNG MIT JENEM DER GRIECHISCHEN, LATEINSCHEN, PERSISCHEN UND GERMANISCHEN Frankfurn am Main, 1816. Anotan Meillet Uvod u poredbeno prouavanje indoeuropskih jezika Pariz 1937. indoeuropski jezici su ANATOLIJSKI (HETITSKI), INDOIRANSKI, GRKI, ITALSKI, KELTSKI, GERMANSKI, BALTOSLAVENSKI, ALBANSKI, ARMENSKI, TOHARSKI. tekstovi iz razd. pr.K. hetitski, indoiranski, grki i italski Meillet u predgovoru kae da poredbena gramatika nema za cilj rekonstrukciju indoeurop. prajezika nego je cilj da na osnovi zajednikih elemenata na koje ukazuje podudarnost jezika utvrdi to je u svakom od njih produenje nekog starog jezinog oblika, a to rezultat samostalnog i originalnog razvoja jezici mogu biti PODUDARNI i SRODNI SRODNI jedan nastaje iz drugog ili da oba jezika nastaju iz nekog treeg npr. talijanski i latinski PODUDARNI mogu biti podudarni po nekim pojavama u jeziku francuski i hrvatski; armenski i gruzijski nisu srodni, ali su podudarni u fonemskim pojavama veliku vanost u prouavanju fonetski zakona 18. i 19. st. mladogramatiara koji su utvrdili princip o apsol. rjeenju glasov. promjena PRAVILO glasovi se mijenjaju po zakonima bez izuzetka, a (izuzev) nastaju tek kasnije analogijom vana je i lokacija IZOGLASA to je pojava kad se neki isti jez. elem. javlja na raznim mj. u raznim jezicima tako su stvorene grupe jezika indoiranski; baltoslavenski; italokeltski osim toga neke se razlike meu indoeur. j. tumae lingv. supstratima (utjecaj onih jezika koji su postojali prije dolaska europljana) istraivanja uzajam. utjec. jez. u novije su vrijeme razraeni kao kontakti u jezicima (posuenice, neologizmi,...)

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

ope osobine indeur. Danas pojedine grupe indoeur. jez. kao germ., rom., slav., indoiranske zastupljene su u velikom broju govornika dok su drugi, npr. keltski, grki, albanski i armenski smanjeni u svojoj geograf. ekstenziji i broju govornika. Osim toga neki su od poetka do nas doli samo u pisanom obliku sanskrt, iranski, grki i latinski

OSNOVNE OSOBINE INDOEUROPSKOG JEZIKA1. postoje komplicirane konsonantske grupe 2. postoje veoma pravilne vokalske alternacije kao bitan proces u indoeuropskoj morfologiji (vok. alternacije promjene primjerice e i o u lat. toga tego (glagol) teg; genitiv nastava s (punina) es, -os = pater familias; labor senatuos) 3. tonski akcenat koji se u poetku mogao staviti u bilo koji slog glas. promjene potvruju sinkopa, slabljenje vokala u sredini rijei) 4. kvantitativan ritam baziran na poziciji dugih i kratkih slogova (vie ih nema) 5. velika lakoa za tvorbu i derivaciju rijei iz nekih drugih rijei npr. CANTARE CAN-TO = CANTITO (pjevuckam); CANERE derivacija 6. bogata nominalna i verbalna fleksija (grki bogatiji) 7. aspekt je kod glagola prevladavao nad kategorijom vremena, a sada je ostala samo u slavenskim jezicima 8. vremena su se razlikovala prema nastavcima i duljenju prvog vokala u rijei, a ne prema osnovama - kasnije je dolo do tvorbe perfektne i prezentske forme u latinskom LATINSKO-FALISTIKA GRUPA - Falisti pleme centar grad Faleriji sauvali su se natpisi OSKIKO-UMBRIJSKA GRUPA - oskiki jezik je zauzimao veliko podruje (podruja Kampanije, Apulije, Brutije) cijeli donji dio izme; na obali je bio grki - narjeja oskikog naroda Auruncana, Valzana, Hema, Marsa, Paeligna, Marucina, Vestina, Ekva, Sabiniania - umbrijski manje podruje - na oskikom nemamo knjievnost osim natpisa LUDI OSCI Oskike igre - natpise na oskikom nalazimo u Mesini i Kampaniji - najraireniji natpisi iz 2.st.pr.K. naeno 1745., a sadri nagodbu izmeu gradova Nole i Abele u vezi s zajednikim zemljitem koje je pripadalo hramu CIPPUS ABELLANUSPST.FEIHIS.PS.FISNAM.AM FRET.EISEI.TEREI.NEP.ABEL LANS.NEP.NVLANS.PIDVM Post mutos qui fanum circum dant, in eo teritori neque Abellani neque Nolani quiquam (aedificaverint) Iza zidova koji okruuju hram na tom zemljitu neka niti Abelani niti Nolani neka nita ne grade

-

1773. naen najdulji oskiki natpis iz kraja 2.st.pr.K. i fragmentarno sadri prava grada Bantije TABULA BANTINA napisan dijelom latinskom abecedom; inae oskiki je imao svoju vlastitu etrurskog podrijetlaSi guis contra hoc fecerit, eum si quis volet magistratus multare liceto. - 20 Ako tko uini tome protivno, da ga ako koji inovnik hoe kazni.

SVAE PIS CONTRVD EXEIC FEFACVST IONC SVAEPIS HEREST MEDDIS MOLTAVM LICITVD IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

nakon saveznikog rata oskiki se nije upotrebljavao kao slubeni jezik, ali je ivio kao dijalekt pie se s desna na lijevo i imao je 21 slovo najvaniji izvor umbrijskog su TABULAI IGUINAE ploe pronaene 1444. u GUBBIOU (Iguvium) 7 bronanih ploa, bilo ih je 9 koje sadre pravila sveenikog kolegija FRATRES ATIEDII propisi za razne obrede, rtve ienja, klanje rtvenih ivotinja, auspicije,... - 4 ploe i dio 5 su napisane domaim umbrijskim jezikom, a ostale lat.Tum vasculis albis precator super atra transverse intendito. Tada neka usmjeri onaj koji moli iznad crnog poprijeko iz bijelih posuda.

ENNOM VESCLIR ALFIR PERSNIMV SVPERNE ADRO TRAHNORFI ANDENDV.

a. b. c. d. e. f.-

lingvist BRUGMANN daje sljedee karakteristike italskim grupama prema ostalim indoeurop. jezicima Prijelaz vokalskog N i M u en i em Prijelaz vokalskog R i L u or i ol prijelaz grupe tl- u cl- pr. poculum = potlom ROTACIZAM prijelaz intervokalnog s u r Tvorba abl. 1. i 3. dekl. na ad, -ed, -id prema 2. dekl. na od Tvorba instrumentala kasnije ablativa 1. dekl. na ais (daje kasnije is) prema 2. ois (daje is) SUPSTRATI jezici koji su postojali prije nego to su indoeuropljeni doli na ove prostore razlika - finalno -a mijenja se u oskikom u o, -u, a u umbrijskom - gen. singulara a - -as u oski-umbrijskom; u lat. pater familias - nom. pl. na as u 1. dekl. nemamo toga u lat. - osk.umbr. ne poznaju futur na bo - u futuru imaju sufiks s to je u lat. nepoznato - inf. on; u lat. se, -re to se tie leksika ????????????? smatra da ima dosta slinosti, a Ernont tvrdi da leksike veze nisu vrste te smatra da se na italskom tlu umjesto italske zajednice moe govoriti o sukcesiji it. plemena koja su se brzo razvila u prilog tome ide injenica da je u starijem stadiju bilo tee nai slinosti

-

-

- OSTALE GRUPE LEPONSKI pripada keltskim jezicima; ima najstarije natpise; indoeuropski jezik RETSKI nije indoeuropski, povezuu ga s etruanima; doao je prije svih indoeur. jezika (nagaanja) GALSKI prodrli u 4.st.; pripada keltskim jezicima - kao ivi jezik do 3. st. u Padskoj nizini - neke rijei u latinskom su galske osobito vezano uz vozila petoritum otvorena galska kola, carrus otvorena kola s 4 kotaa - preko galskog su ule u lat. i neke rijei keltskog podrijetla IKor - 21 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

sagum ratna kabanica, lancea sablja s remenom, camisia koulja, braca hlae, betulla breza, alauda - eva LIGURSKI indoeuropski; ostalo je dosta onomaskike imena breuljaka i planina NOVILARA sjevernopicenski (imamo natpise) nije indoeuropski - junopicenski po natpisima iz 7. st. se zakljuuje da je indoeuropski MESSAPSKI smatralo se da je jedan od ilirskih dijalekata, no ima i elemente italskog SIKULSKI indoeuropski ELIMIJSKI nije indoeuropski

IKor

- 22 -