Clanovi redakcije
Dr DUŠANKA BOJANI(Beograd), I=D-r-=D:-:O=E:-:-M-=-A=-=L-C=E=H:":"AJT;';I=CI (Sarajevo), Mr LEJLA GAZI (Sarajevo), Dr NIMETULLAH HAFIZ (Priština), Dr AMIR UUBOVIC (Sarajevo), Dr ISMET KASUMOVI
(Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI (Skopje) i Dr IGNACIJ VOJE (Ljubljana)
POF Vol. 39 I· 1-312 ISARAJEVO I 1990.
L'INSTITUT ORIENTAL A SARAJEVO
39. UDK: 89 (058)
1989. YU ISSN 0555-1153
REVUE DE PHILOLOGIE ORIENTALE
Dr DUŠANKA BOJANI(Beograd), IDr DEMACEHAJII (Sarajevo), Mr LEJLA GAZI (Sarajevo), Dr NIMETULLAH HAFIZ (Priština), Dr AMIR LJUBOVIC (Sarajevo), Dr ISMET KASUMOVI
(Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI (Skopje) et Dr IGNACIJ VOJE (Ljubljana)
POF VOL. 39 f-312 ISARAJEVO I 1990. J
Odgovorni urednik:
U finansiranju ovog broja asopisa uestvovaoje Savez republikih i pokrajinskih SIZ-a naune djelatnosti u SFRJ
Stampa: NISRO »OSLOBOENJE« OOUR »Stamparska djelatnost«
Za §tampariju graf. iug. Petar Skert
Ovaj broj Priloga za orijentalnu filologiju sadri referate podnesene na naunom skupu »Knjievnost Bosne i Her­ cegovine na orijentalnim jezicima - rezultati i perspekti­ ve«, odranom 24. i 25. februara 1989. godine u Sarajevu. Iz tehnikih razloga nismo bili u mogunosti pripremiti za štampu diskusije sa ovog skupa, pa se one daju u formi re­ zimea.
Redakcija
REFERATI
Muhamed Filipovi, O pojmu knjievnosti u primjeni na istraivanja na- Je duhovne baštine .. About the Concept ofLiterature Ap­ plied in the Research ofthe Heritage ofourSpirit . . . .. II
Muhsin Rizvi, Komparativno istraivanje muslimanske orijentaIske knjievnosti - About the Comparative Research of Mus- lim Oriental-like Literature . . . . . . . . . . . . . . . . .. 37
Sulejman Grozdani, Dosadašnja izuavanja knjievnosti Bosne i Her­ cegovine na arapskom jeziku (kod nas): Rezultati i per­ spektive .. Former Researches ofLiterature ofBosnia and Herzegovina in Arabic Language (in Yugoslavia): Results and Perspectives . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . • •. 49
Fehim Nametak, Dosadašnje izuavanje bosanskohercegovake knjiev­ ne baštine na turskom jeziku .. Former Researches ofBos;. nian and Herzegovinian Literary Heritage Written in Tur- kis Language.. . . . . . . . . • . . . • . . . . . . . . . . .. 69
IDemal CehajiJ Izuavanje naše knjievnosti na persijkom jeziku .. Re· searches ofour Literature Written in Persian Language. .. 85
Emilijana Trifunovi, Naša knjievnost na orijentalnim jezicima u jugos­ lavenskim enciklopedijama i leksikonima - Our Literature in Oriental Languages Regarding Yugoslav Encyclopedies and Lexicons. 95
Ismet Kasumovi, Naša knjievnost na orijentalnim jezicima u izvorima na arapskom jeziku .. Our Literature in Oriental Langua. ges Found in Arabic Sources . . . . . . . . • '. . • . . • •. 109
Branko Leti, Prevodi i prepevi ljuhavnih pesama naših pesnika na ori­ jentalnim jezicima ... Translations and Poetic Renditions ofLove Poems ofOur Poets in Oriental Languages. . . .. 123
Muhamed dralovi, Naslovi djela u arabikim rukopisima i njihova in­ terpretacija u literaturi - Titles in Arabical Manuscripts and the Interpretation ofthe Titles in the Literature. • •. 135
Nenad Filipovi, Knjievna baština bosanskih Muslimana na orijental­ nim jezicima u svijetlu evropske orijentalistike .. Literary Heritage ofBosnian Muslims Written in Oriental Langua- ges in the Light ofEuropean Oriental Studies. . . . . . .. 153
Ekrem Cauševi, lj prilog naunoj transkripciji vlastitih imena bosan­ skohercegovakih stvaralaca na orijentalnim jezicima .. In Favour of the Scientific Transcription of Personal Names ofBosnian and Herzegovinian Writers in Oriental Langu- ages '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 163
Beir Daka, Sudijevi komentari na perzijskom jeziku- Commentaries Written in Persian Language by AhmedSudi . ..•... , 173
Hamdi Hasan, DosadašIlja prouavanja hJrskih medmua i njihovo zna­ enje za prouavaIlje naše istorije i istorije turske narodne knjievnosti kod Ilas i uopšte - Fonner Researches ofTur­ kish Mecmuas and Their Jmportlmce for theStudim8 of Our History Md the History ofTurkish Folk Literature ., 1~3
Nimetullah HafIZ, Dosadašnji rezultati istraiivanja knjieY110sti Kosova na orijentalnim jezicima - Fonner Results of the Resear- ches ofKosovo Literature in Driental Lan8Uages.. • • ., 193
Muhamed Huk.ovi, Kti..tikj tonovi alhamijado pjesništva - The Criti- CIsm m AlJa1111ado Poetry.. • . • . . .. . • • . . . .. . • •. 201
Minka Memija, Dosadašnja istraiivanja alhamijado prakse i štadaJje ­ About the Researcht:s ofAljamiado Literacy that have be­ en done up to now, and About the Continuation ofthe Re- searches.' . . . . • . • . . . . • • • . . • . . . . . • . . • ., 211
Lamija Hadiosmanovi, Jedna od mogunostiobjavljivanja knjievnih izvora (Na primjeru Fadil-paše Serifovi8) - A Possibility ofPublishing the Literary Sources.. . . . . • . . . • . . ., 219
Emilijana Trifunovi, Rezime diskusija. . . . . . . . . . . . • . . '.' . .• 225 Svetlana Mili, Bibliografija radova o knjievnosti Muslimana Ila orijen­
talnim jezicima kod Ilas.. . . . .. . . . . . . . • . . . . . ., 231
OSVRTI
Dragana Kujovi, K.aleši Hasan i Kamil Buhi. - Srpskohrvatsko-arapski rjenik. . . . . . . . . . .. . . . . . . . • . . . . . . .. . . ., 293
PRIKAZI
Vano Boškov, Katalog turskih rukopisa franjevakih samostana u Bos. ni i Hercegovini (Ekrem Cauševi) . • . . . . .. . . . . . .. 297
Muhamed dralovi, Bosansko~hercegovakiprepisivaidjela u arabi· kim rukopisima·(Emilijana Trifunovi) . • . . • . . . . .. 299
Eli~abeth Siedel, Sabahattin Ali, Mistikar und Socialist (Kerima Filan) . 302 A. J. Turner, The Time Museum, Vol. J. Time Measuring instruments,
Part l Astrolabes & Astrolabe Related Instruments (las- minko Mulaometovi). . . . . . • . • . . . . . . . . . . " 304
Islami~irani Grci, Enes Kari, Neld aspekti enciklopedije Ihvanus Safa (Mirjana Markovi). . . ,_ . . . . . . . . . . . . • . . . . .. 306
Šejh Sadi Širazi, Dulistan. Prevod s perzijskogjezika, bilješke i objašnje- nja Salih A. Trako (Vesna Duki) 308
Bahtijamama, klasino djelo perzijske knjievnosti. Prevod .sa perzij- skog i pregovor dr Beir Daka (Aida Damadi) " . .. 309
Fehim Nametak, Pregled knjievn08 stvaranja bosansko-hercegovakih
Muslimana na turskom jeziku (Kerima Fi/aiI). . . . '0 • o 310
In memoriam
Prof. dr OEMAL EHAJI (1930 - 1989.)
U petak, l. decembra 1989. godine, umro je prof. dt Demal eha­ ji, istaknuti jugoslovenski orijentalista, nauni savjetnik Orijentalnog instituta u Sarajevu i redovni profesor perzijskog jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je izvanreda.n poznavalac perzijskog jezika i iranistike, ali i jedan od rijetkih znanstvenika k9d nas koji su dobro po­ znavati sva tri orijentalna jezika, i arapski i turski i perzijski.
Prof. dr Demal ehaji roden Je 26. oktobra 1930. godine u selu Pale nedaleko od Kiseljaka gdje je završio osnovnu školu da bi se po· tom, neposredno po završetku rata otisnuo put znanja i znanstvenog usavršavanja. Gazi Husrevbegovu medresu završio je 1955. godine, aza­ tim je nastavio studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je <liplo­ miraoorijentalnu filologiju 1959. godine sa odlinim uspjehom. Nakon toga, izvjesno vrijeme radio je kao nastavnik Osnovne škole u Gromi1ja­ ku kod Kiseljaka, a 1961. godine odlazi u Teheran kao stipendista iran· ske vlade. Za vrijeme boravka u TeherallU uspješno je završio specijali. zaciju, a. potom pripremio i odbranio doktorsku disertaciju pod naslo­ vom »Uticaj društvenih .tokova na savremellu itanskuknjievnost«. Na­ kon toga, nepunu godinu dalla proveo je u Londonu gdje na London­ skom univerzitetu i tamošnjim bibliotekama kompletira spoznaje iz ob· lasti za koju se opredijelio. Istovremeno, na tim izvorima upoznaje se sa :vropskitn dostignuima u oblasti orijentalistike.
1964. godine Demal ehaji stupa u slubu u Orijentalnom insti­ tutu u Sarajevu, prvo kao arhivista, a potom, od 1966. godine kao asis­ tent za perzijski jezik i knjievnost jer mu teza iz Teherana nije nostrifi. cirana na Filozofskom fakultetu. U'Z\'a(lju asistenta ostao je do 1977. go­ dine i za to vrijeme, bez obzira na poteškoe i nerazumijevanja na koja je nailazio, nastavio je da radi sa istim entuzijazmom. U ovom periodu objavio je više radova u našim znanstvenim asopisima, preveo i obra­ dio BuJbuJistan Fevzije Mostarca (objavljen u biblioteci »Kultumo na­ sljede« 1973. g.), te pripremio monografiju »Derviški redovi u jugoslo­ venskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu« ko­ jom je iznova stekao doktorat knjievnohistorijskih nauka 1979. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U periodu nakon toga, prošao je sva nauna zvanja, a 1987. izabran je u zvanje naunog savjetnika ime
je dostigao najviši stupanj naunog zvanja, a svojim radovima objavlje­ nim kod nas i u inostranstvu svrstao se u red izuzetnih strunjaka i stva­ ralaca u oblasti prouavanja naše kultumohistorijske baštine i orijenta­ listike.
Pored toga, dr Demal se sve vrijeme svog rada u Institutu bavio i obrazovnim radom predajui perzijski jezik na Odsjeku za orijentalnu fi­ lologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a izvjesno vrijeme predavao je i tesavvuf na Islamskom teološkom fakultetu.
10
Meu radovima koje je napisao dr Oemal ehaji posebno treba istaidjelo »Fevzija Mostarac, Bulbulist8n« koje spada meu prva djela prevedena sa orijentalnih jezika u našoj kulturnoj baštini, a zatim njego­ vo, usudili bismo se rei, ivotno djelo »Derviškiredovi u jugosloven­ skim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu« koje predstavlja prvu monografiju o ovom pitanju kod nas. Ovo djelo izazva­ lo je veliki interes u naunoj i kulturnoj javnosti ne samo Ju~oslavije ne­ go i šire, a u njemu je dr Demal ehaji otvorio jedno saSVim novo, do tada skoro nepoznato podruje u našoj baštini. Tu je on pokazao punu zrelost briljantnog znanstvenika i erudite, vrsnog poznavaoca tesavvufa i derviškihredova, ne samo u Jugoslaviji nego i u cijelom svijetu. Na fonu ovih njegovih istraivanja tesavvufa i derviških redova bio je i veliki dio njegovih drugih radova i istupa na naunim skupovima kod nas i u svije­ tu gdje je dr Cehaji dostojno. predstavljao bosanskohercegovaku i ju­ goslovensku nauku, a u tom svjetlu treba posmatrati i njegove druge, za­ vršne i neobjavljene radove kao i nedovršeni projekat posveen istrai­ vanju historije knjievnosti, znanosti i teologije u osmanskom periodu.
ivot dr Demala ehajia nije bio ni malo lak ni jednostavan. Provodio ga je najviše sam, sa »svojom naukom« esto nerazumijevan, a ponekad i neprincipijelno osporavan što je izgleda sudbina mnogih za­ ljubljenika ovog posla. Sve to, on je po našem mišljenju, uspješno preva­ zilazio danononim radom i rezultatima vjerujui da su to jedini pravi svjedoci i potvrda u ivotu. Krhkog zdravlja i naoko bez snage, dr Oe­ mal je sve nas, njegove kolege i suradnike iznenaivao velikim rezultati­ ma, entuzijazmom i aktivnošu ime je kod veine izazivao poštovanje. U tom smislu, od njega se oekivalo još dosta radova i novih prodora u oblasti kojom se bavio, ali je iznenadna smrt prekinula njegov put. Ovim je bosanshkohercegovakai jugoslovenska nauka izgubila jednog od svojih vrijednih lanova ije djelo ostaje nezaobilazno i poticajno u bu- duim istraivanjima. .
. Ismet Kasumovi
O POJMU KNJI.EVNOSTI U PRIMJENI NA ISTRAZIVANJA NASE DUHOVNEBASTlNE
Današnji istraivai, koji prouavaju pisanu baštinu, djela naše du­ hovne prošlosti, njene pisane spomenike, a osobito spomenik!' koje su stvarali narodi Bosne i Hercegovine, susreu se 2:a broJnim, ponekad ne­ riješivim problemima. Cesto se pri tome misli da su najvei problemi i najslotenija pitanja ona koja nastaju u ve2:i sa poteškoama u otkriva­ nju, utvrivanju i atribuiranju, itanju, dešifriranju, prevoenju, tumae­ nju, interpretaciji i prika2:ivanju saddaja ovih pisanih dokumenata i dje­ la stvaranja, artefakata koji se pripisuju našoj baštini. To potie otuda što su ti artefakti stvoreni na stranim je2:icima, kao štosu arapski, os­ manski turski, persijski, narodni je2:ik - 2:a stvaralaštvo mushmansk!' proveniencije.; narodni je2:ik i latinski - za stvaralaštvo hrvatsko-katoli­ ke proveniencije; crkvenoslavenski, narodni i novo~rki -za stvaralaš­ tvo srpsko-pravoslavne proveniencije i hebrejski i Judeo-espanol (Iadi­ no), za stvaralaštvo naših Jevreja. I 2:aista, .istraiva, ukoliko se teli kompetetno baviti ovom baštinom, mora u svome radu da savlada broj­ ne prepreke i rješava mnoge enigme filološkog, paleografskog i diploma­ tikog,pa i historiografskog karaktera, te druge poteškoe razliitih vrsta. Teškoe se tu javljaju ne samo 2:b6g toga što je naša baština veoma raznovrsna, kako po jezikoj osnovi i etiologiji ktiltumocivili2:acijskog konteksta i2: kojeg nastaje i implementira se na naše specifino tlo, tako i po oblicima stvaralaštva, kQji su derivirani i2: ra2:liitih tradicionalnih kultumih sfera, te po saddajnim elementima, kojima i2:raavaju .i preko '<:ojih se plasiraju bitne ideje i tetnje. Ova se baština javlja, dakle, na brojnim i to sasvim .razliitim je2:icima. Ona ulazi u kontekst potpuno ra2:liitih, a ponebd i sasvim oprenih kultumocivili2:acijskih cjelina, unutar kojihjedino ima i i2: kojih crpi saddajne i form.alne karakteristi­ ke, a integrira se u jedan multilateralan i muItikuIturan medij, kakav je Bosna bila od samog poetka razvoja pisane kulture u njoj. Ova tradicija još nije materijalno istraena i .ne2:na se njen ukupan korpus. Njeni ru­ kopisni kodeksi, njena djela, njeni artefakti nisu još pronaeni, .identifi­ cirani, atribuirani, pregledani, proitani, filološki, tekstološki, gramato­ loški, sintaktiki i semantiki obraeni, doksografski protumaeni i loci­ rani unutar sopstvenih tradicionalnih parametara vrijednosti i periodi2:a­ cije, nisu hermeneutiki protumaeni i interpretirani. To 2:nai da nisu proueni s ob2:irom na svoj saddaj i smisao koji nailazi i2: okvira odgo­ varajuih kuItumocivili2:acijskihi tradicionalnih sistema unutar kojih nastaju, ukratko, nisu istraeni, a kamo li proueni, ocjenjeni i sistemati­ 2:irani u kronološkom, saddajnom, smislenom, vrijednosnom i formal­ nom pogledu, odnosno u pog'ledu njihovog historijskog mjesta, 2:naenja
12 Muhamed Filipovi
i uloge. Oni su rasuti porukopisnfm fondovima i zbirkama biblioteka, bibliofila, ustanova i p()jedinaca, muzeja i instituta po ciJelom sVijetu. Stoga su kako zbog skrivenosti, tako i zbog ove rasutosti, praktino još uvijek nedostupni našim skromnim sredstvima l znanstvenim snagama sposobnim da ih pronalaze i istrauju. Ponekad sU artefakti ove baštine potpuno ili djelomice uništeni, teško ošteeni ili dovedeni u stanje neu~
potrebljivosti, pa su dostupni samo preko svjedoanstava, u izvodim~ citatima, napomenama, kritikama ili pohvalama drugih, bilješkama po kronikama, marginama ili zbirkama navoda. :rakose oni samo u ograni­ enom obimu i znaenju mogueventu,alno rekonstruirati, naznaiti i prouavati, odnosno moe ih se uiniti dostupnim prouavanjima. Zbog svega toga nije mogue sagledati cjelinu te baštine lmedusobnu poveza­ nost pojedinih njenih pojava, linosti, pokreta, ideja, formI izraavanja pravaca i škola stvaranja imišljenj~ kojima ta djela i njihovi ,autori pri­ padaju l iji kontinuitet djelovanja ostvaruju. Te teškoe se pojaavaju
još i injenicom da na našem tlu uporedo postoje razliiti duhovni i kul­ turnocivilizacijski sistemi i svjetovI, koji se unato svih, pa i onih bitnih razlika i u svijetu ideja i ,mišljenja l u kontekstima tradicionalnih sistema mišljenja i stvaranja i u mediju jezikih osobenosti, koje ih svakog pona­ osob bItno odreuju, meusobno bitno i konstantno odnose i jedni na druge utiu, javljajui se kao dijelovi jednog jedinstvenog svijeta ljud­ skog postojanja i stvaranja, koji je tu dat i u njima samim ovaploen, a kojeg je povijest, koja nikoga ne pita za svoja djela, stvorila upravo na ovom naŠem bosanskohercegovakom tlu i u našoj povijesti. Sve te teš­ koe, koje su teškoe za duh, za mišljenje ikoje su još pojaaneneobi­
nom mozainošu jezikog medija te baštine, tj. injeDlcom da se djela te baštine javljaju na osam razliitih jezika i da ta jezika mozainost di­ rektno zadire u· njihovu duhovnopovijesnu identinost, jer rukopisi, dje­ la, kodeksi, dokumenti itd. ove baštine, kao i izvori za njihovo kontek­ stualno i literarnopovijesno i kritiko prouavanje, pisani su na latin­ skom, crkvenoslavenskom, narodnom, arapskom, turskom, persijskom, hebrejskom i ladino jeziku, što nimalo ne olakšava njihovo historiograf­ sko i kritiko, a osobito komparativno prouavanje, odnosno što je os­ novni razlog nedostatka bilo kakvog sintetikog pogleda na jedinstvo tog mozaika p'ojava. Ipak, sve ove teškoe, ma koliko inile ova proua­ vanja teškim, sloenim i tehniki i metodološki veoma zahtjevnim, jer se za takva prouavanja trai znanje klasinih jezika osnovnih kultura unu­ tar kojih djela naše baštine nastaju (grki, latinski, hebrejski i arapski), zatim starije recenzije jezika na kojima su pisana takva djela (osmanski turski, persijski, arapski i srpskohrvatski u dvije varijante-crkvenosla­ venski i narodni jezik), zatim paleo~rafiju, diplomatiku i mnogo drugih pretpostavki (kaošto je poznavanje savremenih svjetskih jezika zbog uporednih istraivanja i kritikih valorizacija), koje se odnose na šire du­ hovne i kulturnopovijesne kontekste, unutar kojih se ova baština javlja i djeluje kao dio, samo su jedan i to u znatnoj mjeri spoljašni i manji dio ukupnih poteškoa sa kojima se istraivai te baštine susreu. Taj dio teškoa odnosi se, naime, na pretpostavke za takva istraivanja.
Najveu teškou i najte~e probleme, koji se u okviru ovih istraiva­ nja javljaju i koji su ujedno i najvea prepreka za postizanje nekih zna­ ajnijih ukupnih rezultata u istraivanjima ove naše baštine, osobito tak­ vih koji bi omoguavali bilo kakve sinteze, ine upravo neke openite te-
opojmu knjievnosti uprimjeni na istraivanja naše duhovne baštine 13
orijske i metodološke,te aksiološke i hermeneutike. pretpostavke, za­ htjevi i problemi. Ti problemi se javljaju u vezi sa istraivanjima duhov­ ne povijesti uope, pa i naše, te povijesti ideja koje su na našem tlu igra· le odlunu civilizacijskokulturnu i uope duhovnu ulogu u stvaranju slo­ enog mozainog kulturnopovijesnog lika našeg tla. Takva pitanja se od­ nose na proveniencije opih karakteristika i specifinih odlika pojedinih duhovnih tradicija u okviru ukupne kulture naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Kao drugi javlja se problem adekvatnog metoda ili meto­ dologije istraivanja ove tradicije i kao pojedinane i kao ukupne du­ hovnosti našeg prostora, a posebno u odnosu na openite odlike i speci­ fine karakteristike svih aspekata tih tradicija, tj. njihove zajednike i one posebne odlike. Najzad, tosu, mada ne po vanosti na poslednjem mjestu, problemi vrednovanja dostignua tih ostvarenja i ukupnosti nji­ hovog korpusa, odnosno vrijednosti pojedinih oblika duhovnosti, djela koja su nastajala u okviru tih oblika i kulturnih tradicija nastalih pod njihovom auspicijom. To su zapravo, problemi mjesta i znaaja tih do­ stignua s obzirom na vertikalnu skalu sopstvenih unutrašnjih kulturno­ civilizacijskih mjerila kojima se ta dostignuamoraju podvrgavati, ali i s ob;z;irom na tadašnje vodee tendencije kretanja i dostignua kulture i ci­ vili;z;acije, duhovnog stvaranja uope. To znai da se ta djela moraju vrednovati i unutar sopstvenih mjerila, koja izlue i;z; vertikala dostignu­ a unutar sopstvenog oblika i sadraja duhovnosti, kao i unutar ukup­ nosti ra;z;voja duhovnog stvaranja ovjeka, jer i·posredstvom sopstvenog kulturnocivilizacijskog kruga i posredstvom komunikacijskog odnosa unutar bosanske stvarnosti, ova djela nala;z;e svoja mjerila u tim relacija­ ma. Dominirajue ideje povijesti i vremena u kojem se javlja neki oblik duhovnosti, u kojima se ;z;rcali odnos tih oblika prema cjelini povijesnog svijeta, moraju biti osnov mjerenja vrijednosti svih postignua. Jedino se tako smještaju unutar ukupnosti povijesnog toka i postaju ostvarene vri­ jednosti. Odnos tog specifinog i onog openitog, lokalnog i svjetskog, u smislu svjetskopovijesnog odreenja, u ovom sluaju je još više potenci­ ran nunošu da se postigne kulturnocivili;z;acijska mjera koja bi, po mo­ gunosti, proizla;z;ila i;z; osobenosti kulturnog kruga u kojem se neki odre­ eni dio naše duhovne tradicije javlja i iz kojeg crpe sadrajne i formal­ ne elemente sopstvene i;z;gradnje.
Sva ova pitanja, naravno, mogue postavljati i riješavati tek onda kada su osnovna historiografska, filološka, tekstološka, doksografska i hermeneutika ili egzegetska pitanja riješena putem adekvatnih izuava­
nja ili kada su ;z;natno umapredovala da mogu dati ;z;nanstvenOm radu adekvatan i legitiman materijal. Ali ona jesu odluna i bitna ;z;nanstvena pitanja ukupnosti ovih prouavanja, ona su sukus i smisao njihov,ukoli­ ko ta prouavanjanisu samo ornamentalnog i mu;z;ejskog, dakle, pukog kulturnohistorijskog ;z;naaja, tj. ukoliko su ona stvarno od kulturnog, ;z;nanstvenokritikog i bitnog smisla i ;z;naenja. Istina je, pak, da upravo u pogledu vrednosnih sudova, koji se odnose na duhovne tvorevine i ar­ tefakte umjetnikog stvaranja naše prošlosti, kod nas postoje mnoge ;z;a­ blude, velika ;z;brka i ra;z;nolikost i u pola;z;ištima, sa kojih se pristupa sa­ mom vrednovanju i u metodama i kriterijima ocjenjivanja i u praksi is­ traivanja, jer i ona podlijeu odreenom vrednosnom stavu. Zbog toga se vrednosni kriteriji, u odnosu na ovu baštinu, kod nas proteu od puke
14 MuhameFilipovi
i prazne apologije svega ito je U njoj dato. i zateeno, uzdizanja inajma~ njeg znaka i traga neke vrijednosti, najneznatnijeg djela stvorenog kod nas ili od naših ljudi na rang znaajne i vrijedne tvorevine, pa ak i vrhunskih dostignua, pa do ekstremne i nihilizatorskepozicije, sa koje se ovim djelima i njihovim stvaraocima pa i cijeloj naioj tradiciji, kao je~
dinstvenom izrazu našegkulturnopovijesnog bitka, odrie svaka vrijed~ nost i šire umjetniko i kulturno znaenje. Takav nihilistiki stav se ute~
meljuje na nekritikom prihvatanju i apsolutizaciji zapadnoevro~skog
novovjekog projekta historiografskog vremena i nastanka tzv. sVJetske povijesti, mjerene povijeiu Zapada kao temeljnom mjerom i na. njoj razlikovanih svjetskih i dru~ih naroda i kultura, pa i mjerila koja imaju svjetskopovijesnu relevanciJU, dok se, kao nuan.kontrapunkt ovom sta~
vu o svjetskopovijesnim narocIima, historijama i kulturama, javlja onda stav apsolutizacije .onog specifinog, posebnog, jedinog ito neko ima, i~ me se inauguriraju vanpovijesna mjerila i vanpovijesno promatranje, pa i izvoenje kriterija izvan i mimo povijesti, kada se mjerila vrijednosti iz~
vode iz neke pune a\ltohtonosti duhovnih pojava, njihovog prava da iz sebe samih izvode mjerila sopstvene vrijednosti, tj. kada dolazi do alos~
nog nekulturnog, nekritikog i provincijalnog ap,ologetizma i izolacio~
nizma. Pored ovoga, bitnu zbrku i provincijalizllC1ju vrijednosnih kriteri~ ja stvara i metod projekcijesadainjih mjerila, kao sUbjektivnihprojekci­ ja vrijednosti i 2:naenja, na odnose, djela i ljude prošlosti, kada se vrii i stvarno i· smisaono i vrijednosno nllsiljenlld tim pojavama. Tako· se u oblast vrednosnih odreenja uvode kriteriji i metode politikog mišlje­ nja, ito ove kriterije ini nasilnim, nehistorijskim i neadekvatnim, dakle ideoloikim, a ne znanstvenim.') Naravno, ope znanstvene i metodološ-
l. Neshvatanje povijesno~ karaktera nli!ih pojmova rezultira esto pojavom proici. ranja suvremenih pojmova, mjenla i kriterija na pojave pro§losti, za koje takve prOjekcije ne m08u da vae,PIl dovode do zabuna ili krivih kvalifikacija, klasifikacija i ocjena. Pri· mjer takvog postupka moe se vidjeti u »Oslobodenju«, u broju od 27. maja ove godine, a u lllnku E. Durakovia posveenom knjievnosti Muslimana. Durakovi tllko kae: »S kraja osamdesetih godina zapoinju procesi obnove zamrlih tokova ove knjievnosti s ittll­ zitimznaajkamazakasnjele preporodno-romantiarskeatmosfere. Krug pisaca okuplje­ nih oko Mehmed-be8a Kapetanovia Ljubu5aka i nje80ve ideje o »knjievnom bosan· sIVu«, koje je militantnoporicalo ne samo nacionalnu samobitnost srpskog i hrvatskog ne­ go i muslimanskog naroda u Bosni, mahom stvara didaktiko·moralistikuliteraturu, pri. bira folkloristikugradui propagira duhovno okretIlnje premil jugoslovenskom kulturnom prostoru, Illi i Po.tovanje vlllStite knjievne pr0510sti kojll e postllti osnovicom novije mus· Iimllnske knjievnosti«. (str. Il.)
OVllj tekst je primjer projekcije suvremenih pojmova i kriterija na pojave i kretanja pro.lih vremena. Prvo, to se odnosi na tzv. militantno bosanstvo i ne811ciju nacionalne sa­ mobitnosti Srbll i Hrvata, u ime tog bosanslVll. CijelU svoju povijest bosanski Muslimani su sebe smatrali Bosancima, svoju zcmljuBosnom I svoj jezik bosanskim. To je bilo sasvim normalno, a razlozi zbog kojih Srbi i Hrvati u Bosni nisu u tome slijedili Muslimane (poto­ nje) su nIlStali tek src;dinom XIX stoljea i oni nemaju nikakve veze sa tim njihovim opred· jeljenjima. Povijesni tok nije dozvolio da se realizira neko šire nacionalno bosal\SlVO i u Bosni je Ojllllo, te nakraju i pobijedio, tok diferenciranja u nacionalnom smislu, koje je korespondiralo prvenstveno religioznoj diferenciji, a mnogo manje etnikoj. Rezultat je da su se razvili naCIonalni Srbi i Hrvati u Bosni, iz etnikih supstrata koji su gotovo isti kao i kod Muslimana, a bosanski Muslimani su logino i prvenstveno prema tom kriteriju dife­ renciranja, postali ono §to su danas, tj. bosanski Muslimani u nacionalnom smislu. U nji· hovom bosanstvu, u drugoj polovini prošlog stoljea, .nema ništa militantno i negatorsko spram Srba i Hrvata, koji su i sami smatFali i izraavali, u velikoj mjeri, isto takvo bosan­ sko opredjeljenje, sve do pojave i po\liede nacionalnih pokreta polovinom i krajem pro­ šlog stoljea.
o~jmu knjievnosti uprimjeni na ist~vanja naše .duhovne baštine 15
ke, 'a i vrijednosne sudove i probleme u vezi sa nJill1a~ItQjisu.relevantnii koji se javljaJu svagda kada se istra!uju .problemi ljudske povijesti, biva~ nja ovjeka i naroda u povijesti, njihove kulture i .duhovnosti,uveUkoj mjeri moe otli:loniti,ati iproi:llvoditi i nall1etati,pqstojanjeUlnepostoja· nje adekvatnog pojmovnog aparata, odgovarajuihpojmovazadefinici­ ju i obuhvat pojava iprecwnost metodolosije, odnosno metoda zahvata tih pojava kao i kriterijaprimjelle tih metoda, kojijediQ.()olttoguavaju da neko istraivanje zaista budeutemeljenonaadekvatannaini~nan­ stveno postavljeno i koji jedino omoguavaju precizno isamjerlji."o predmetno i bivstveno odreenje pojava koje istraujeQlo,nji~oxo adek­ vatno vremensko i historijsko, kao i povijesno postavljanJe, smješ i sagledanje, njihovu pravitnuklasifikaciJu,analizu, adeltVatnoz. • .. jsko odreenje, odnosno tUll1aenJe,. postavljanje u •okvir'll odreel1~g
~~1~~j:~::rim;~~~jr:j~ v;J::~::~Jti~\h·S;~rriozva:~~h •••\:f~r::.m;:T1 sredstva pomou kojega zahvatamo same pojave, •izdvajamo ih iz niza slinih, da bi ih kritiki istraivali. Tek uz uvjet da posjedujemo takvo pojmovlje i da ti pojmovi, koje koristimo,potpunoodgovarajuistraiva~
nim pojavama, da ti pojmovi imaju univerzalnu primjenjivost i razumlji­ vost, u kontekstu opeg istraivanja pojava duhovnosti, da su ti pojmovi takvi da omoguavajujednostavnu i jednoznanu povezanost pojmova, pojava i metoda istraivanja, mo!emo pretpostavitii oekivatida posto. je uvjeti dase date pojave i predmetikojeistraujeQlomoguodredlti,za­ hvatiti, definirati i pojmiti upravo prema njihovoQl stvarnom biu,ka­ rakteru, pripadnosti odreenom vremenu i povijesti, datoj·.vrsti pojava, krugu, tradiciji i u smislu svih ostalih znaenjskih odreenja ikarakteris­ tika koje omoguavaju znanstveno istraivanje ikoje znae njegov naj­ vei i najbitniji cilj i rezultat. Tek pod tim uvjetima istraivanja,koje uk­ ljuuje identifikaciju, odreenje, lokaciju, periodizaciju,rllZumijevanje, tumaenje i ocjenu pojava, moemo postii adekvatno razumijevanje duhovnih pojava koje bi i samo bito bitni oblik spoznaje istih, koje bi sa­ mo bilo duhovnost na djelu. Ovi pojmovi su, pak, bitni i temeljni pojmo~ vi za svaku znanost. Sa njima ona obuhvata, odreuje, usporedujei ana­ lizira, klasificira i ocjenjuje pojave koje istrauje, kao korpus neke odre~
ene vrste p<1java, bilo koje prirode i karaktera one bile. Ovi pojmovi predstavljajutemeU svake znanosti i ine je onim što ona jeste, tj. zna­ njem o pojavama. Osnovno pitanje svake znanosti, dakle, jest pitanje o tome da li uope postoji išta je njen predmet, odnosno da lije stvarno u iskustvu dat niz medusobno povezanih i u sopstvenom biu, tj. auto­ nomnom nainu bivanja, medusobno povezanih pojava, koje su jednake po uvjetima svog nastanka i nainu ispoljavanja sopstvene biti, te koje su jednake u svom odnosu spram ovjekovog bivanja, za kojes i postoje, pa su time te pojave jedinstvenog znaenja i smisla za samog ovjeka, a koje pojave sainjavaju korpus predmeta istraivanja te znanosti, po­ sredstvom .kojih ona seb.e utemeljuje kao istraivanje neeg realno po­ stojeeg, bilo koje vrste da je to postojanje. Odavno je sasvim jasno da ni jednoj znanosti nije dat njen predmet neposredno, kao neka njoj unaprijed namijenjena i osigurana datost, ve da je taj predmet svagda, unekoliko i na odreden nain, projekcija i samog ovjekovog spoznajno­ metodološkog aparata, tj. onog specifinog naina primanja .nastanka izvjesnosti o postojanju i konstitucije samog predmeta, kao oposredova-
16 Muhamed Filipovi
nog i pojmova izgradenih na njegovom takvom postojanju, a kojim se pojmovima utvrduje i odreduje sam taj predmet kao ono što zaista jeste i što jeste specifini domen spoznavanja unutar odredene znanosti. To je u suvremenoj znanosti sasvim jasno, a pogotovo je to jasno za one zna­ nosti iji predmet se moe odrediti, s obzirom na nain postojanja, tj. po svome biu, kao duhovni predmet, odnosno kao predmet koji postoji ta­ ko što za nas predstavlja izvor odredenog s.misla, znaenja i openito ka­ zano neke vrijednosti II sferi našeg mišljenja i osjeanja. Stoga je temel­ jno pitanje svake znanosti i svakog istraivanja, koje eli da bude znan­ stveno utemeljeno i vodeno, da li odredena znanost ima i da li je razvila takve pojmove koji joj omoguavaju da na jasan i .nedvosmislen nain obuhvati i odredi svoj predmet u onome što je za taj predmet bivstveno, da li su ti pojmovi izvedeni na adekvatan i dosljedan nain i da li su pri­ mjenjivi na sam taj predmet kako je on odreden, šta se u tom procesu odredenja predmeta javlja kao specifino, a šta kao openito, šta je u tom odnosu bitno a šta nebitno i da li je i koliko nuno dopunjavati i proširivati pojmove i definicije u toku samog definiranja i istraivanja predmeta, da bi se taj predmet mogao obuhvatiti i istraiti, odnosno koji je doseg i vaenje njihovog stvarnog obuhvata i znaenja.
U modernoj kritikoj epistemologiji odavno je napušteno stajalište po kojem bi neki odredeni vid fizikalne ili druge neposredne ulne da­ tosti predmeta, kao doivljaja i onog što registriraju naša ula, bio ujed­ no i dovoljna osnovica za utemeljenje bilo kakvog znanstvenog istraiva­ nja i odredenja toga što je doivljeno kao predmeta same znanosti?) Takva izvjesnost data je i relevantna je za obini naturalni stav, stav koji je ovjelcu svojstven izvan i mimo bilo kakve znanstvene spoznaje. Kriti­ ka znanosti, medutim, pokazala je da se predmet znanosti uspostavlja tek u procesu sloenog odnosa izmedU ovjeka, kao stvaralakog i proiz­ vodeeg bia i samoga svijeta koji mu je dat i raspoloiv, preko njegovog praktikog bia, kao priroda i kao svijet bia-predmeta proizvedenih po ovjeku, svijet tzv. artefakata, u okvirima njegovog temeljnog ljudskog oblika i naina postojanja, a to jeste nain povijesnog postojanja, povi­ jesnosti njegovog sopstvenog i svakog drugog bitka, sa kojim on ima ko­ munikaciju. Bitak se tu uzima kao ono po emu sve što biva jeste da jes­ te i kako jeste, ono što svemu daje bivanje. Tragajui za temeljnim mo­ delima uspostavljanja predmeta i same predmetnosti, u strukturi našeg spoznavanja i same znanosti, a time u velikoj mjeri i u strukturi stvara­ nja, l?arem onog pragmatikog i koristonosnog za ovjekovo bivanje, moderna misao je došla do spoznaje da je ovjek, u svome pOVijesnom razvoju i nainu bivanja, razvio i osobite forme postojanja i bivanja, for­ me datosti samoga predmeta, bia, kao onog opstojeeg za njega, ukoli­ ko se taj predmet javlja kao predmet odredene vrste spoznaje i ukoliko on preko te spoznaje ulazi u sferu praktikog ljudskog zahvata i raspola­ ganja. Moderna znanost o spoznaji, moderno kritiko istraivanje priro­ de i temelja svake spoznaje, istraivanje onog osobitog naina na koji sve biva za ovjeka kao predmet, razaznaje dva temeljna tipa ovog odno-
2. Epistemologija je dio gnoseologije. tj. nauke o osnovama. mogunostima. kriteri­ jima i granicama ljudskog saznanja. To j~ onaj dio gnoseologije koji se bavi pitanjem pori­ jekla. osnova, kriterija i granica znanstvenog saznanja. Epistemologija eli da utvrdi kada i pod kojim uvjetima se neko saznanje moe uope nazvati znanstvenim saznanjem.
opojmu knjievnosti uprimjeni na istraivanja naše duhovne baštine 17
sa izmeu ovjeka i njegovog naina bivanja i predmeta spoznavanja. Ta dva naina su nomotetiki stav ili nain ovjekov9gspoznavanja bia. u temelju kojeg se nalazi kvantitativni .zahvat i iz njega nailazea paradig~
ma odreenja predmetnosti i bia kao kvantitativnogJ?9st~janja.tj. kao predmeta ije se bie i bitnost za ovjekanajpotpuuljeodreuje broj~ nom zakonitošu njegova pojavljivanja i iji su najizrazitijiprimjerma~
tematikeznanosti i matematika kao teorija, metoda i temelj svih ostalih nomotetikih znanosti, te jeziki ili jeziko~simboli;d,odnosno opisni, fenomenološki, razumijevajui stav i odnos, odnosoQ nain bivanja predmeta kao onoga što se moe Samo opisivati, simbolino izraavati, razumijevati i vrednovati.
Zbog svoga znaenja za neposredno bivanje ovjeka, uzima se ma~ tematika ili nomotetikaparadigma kao jedan od osnovnih naina kro;,; koje se za ovjeka odreena predmetnost javlja i kojom biva zahvaena i odreena unutar strukture ljudskog spoznavanja i prakse. Ova paradig~ ma odreuje jednu vrstu ljudskog sainjavanja predmeta i modelovanja svijeta u kojem ovjek povijesno ivi i prebiva.
Druga naznaena paradigma, ona jezika, semantika, odnosno simboliko~znaenjska ima odreene srodnosti sa ovom prvom, jer su obje one u biti i u nainu postojanja i uspostavljanja sopstvenog biva~
nja, ali se ona u svojoj specifinoj jezikoj datosti odnosi prvenstveno na fenomene, pojave, bia i predmete koji su odredivi samo preko nekog znaenja, tj. samo tako i utoliko ukoliko sa. njima moemo uspostavljati odnos da ih osjeamo, razumijevamo, shvatamo, vrednujemo, da ih opi~
sujemo i da oni za nas postoje upravo i prvenstveno na taj nain, tj. tako da ih op,isujemo, da za njih veemo odreena osjeanja, emocije, shvata~ nja i vnjednosti, da podrazumijevamo njihov ulazak u ukupnost struktu­ re našeg ivota kao povijesnog svijeta kulture, civilizacije, osjeanja i razumijevanja, odnosno svijesti i savjesti.
Dok su prvi fenomeni, tj. oni koji svoju bit za našu spoznaju izlau i iju bit mi odreujemo preko kvantificiranja, multiplikativni i iterativ~ ni, dakle bit im je u mnoštvu i neprestanom istovrsnom i istovjetnom po~
navljanju, drugi su singularni i nepovratni, tj. oni se jednom dogaaju i nikada se na isti nain i u istom obliku, istovjetnom sadrinom ne ob­ navljaju. Zbog ovakve prirode naina na koji u našoj spoznaji konstitui~
ramo ili na koji se konstituira predmet spoznaje i njegova datost za nas, njegova izvanjska datost, odnosno naina na koji nastaje fiziki i svaki drugi nain bivanja tog predmeta za nas, to taj nain, tj. fizika ili ulno~ iskustvena datost njegovoga bivanja, prestaje da ima temeljno znaenje
za Samo istraivanje i spoznavanje tog predmeta, budui se mnogostru~
kost ovih naina bivanja i datosti u iskustvu javlja kao nepremostiva teš~
koa za stvaranje same znanosti, ukoliko se upravo ta mnogostrukost uzima kao kriterij njene podjele ili bilo kakve sistematike. Posljedica od~
reenja znanosti po predmetu koji joj je dat, kao neka odreena i samo njoj data realnost koja je posredovana našim iskustvom, jeste pojava predmetnog raspadanja same znanosti. Imamo, dakle, onoliko znanosti koliko imamo moguih predmeta koji su nam dati. Zbog toga je Uteme~
ljenje znanosti, ukoliko je ono kritiko, od najveeg znaenja upravo i svagda i jedino ako je ono kritiko pojmovno odreenje samog njenog predmeta, koje nastoji dj! se najviše priblii izvornoj prirodi naina biva-
2- Prilozi za orijentalnu rilologiju
18 Muhamed Filipovi
nja tog predmeta i njegovog bitka u cijelosti~ .ane njegova puka ulno-is­ kustvena datost. Metodološki i pojmovno-sistemski problemi javljaju se upravo zbog toga kao temeljni problemi svake znanOSti~aosobito onih koje se ne mogu oslanjati na legitimitet dUge sopstvenepovijesti~ bez.i. jeg jasnog odreivanja i rješavanja one ne mogu da djeluju i da proizvo­ de relevantne spoznaje koje bi mogle ulaziti u opi fond znanja osigura­ nih znanstvenim radom. Znanost koja nije kritiki~pojmovno i metodo­ loški utemeljena nije prava kritika znanost~ne moe da proizvodi stvar­ ne i relevantne spoznaje i nemoe da bude osnova širenja spoznaje .i prakse. To se u praktikom radu same znanosti ispostavlja kao problem da li se u istraivanjima nekog odreenog predmeta ili neke vrste poja. va~ bilo kako da identificiramo taj predmet~ .odnosnopojave, tj.bezobti­ ra da li smo ga naslijedili tradicijom ili smo .ga jasnokritiki~ epi~te1110­ loški i metodološki utemeljili i osigurali~ koriste isti~svagda isti ili barem samjerljivi i izvodljivi~ odnosno svodljivi pojmovi,kako u samomproce­ su definicije i identifikacije~u opisu pojava~mjerenjima isamjeranjima, istraivanjIma sadraja i analizisadfaja i znaenja koji iz njihproizlaze~ kako bi uope bilo mo§uecijeniti iuporeivatitako dobivem smisao i znaenje~ a time i utvrIvati vrednosne relacije meu pojavama i djelima koja ih nose i objavljuju, što bi inae morao biti osnovni cilj i smisao is- traivanja. .
U smislu gotnJih napomen~ moemo konstatovati da. se u osobito sloenoj i delikatnOJ situaciji~ s obzirom na ove temeljne probleme zasni­ vanja sopstvenog predmeta,njegovog opravdanja i postavljanja istrai­ vanja na kritikoj osnovi~odnosnoobezbjeivanjarelevanmihrezultata tim putem~nalaze upravo oni istraivai koji prouavaju našu~ ukupno uzevši i uvjetno kazano~ knjievnu baštinu~ tj. istraivai koji prouavaju onu sumu pisanih djela (literatura)~ zapisa~ dokumenata svih vrsta pis. menosti i drugih spomenika ostalih. u pisanoj formi, kako je u starini re­ eno »djela u kojima je u skladu sa najboljim uzorima~ zapisano sve ono što ovjek uopegovori«~ a koja su djela nastala u toku dugog perioda naše povijesti. Pri tome valja imati na umu da naša pisana povtjes~ tj. djela koja o njoj svjedoe iz naših izvora, pripadaju periodu od devetog~
a u Bosni od desetog stoljea pa nadalje, kao i da je tapovijest~po klasi­ fikaciji kulturnih i društvenih formi~ zapravo srednjovjekovna povijest, koja kod nas"traje sve od desetog~pa do sredine devetnaesto, stoljea a u nekim aspektima i do dvadesetog. Od prvog znaajnijeg bteramo-je­ zikog spomenika naše bosanske proveniencije~ od Povelje Kulina bana Dubrovniku i Dubrovanima, prošlo je tono osam stoljea, a tih osam stoljea~ u pretenom sVOm obimu, tj. cijelih sedam obuhvaeno je po­ jmom srednjovjekovlja~kako u društvenoekonomskom i politikom~ ta­ ko i u kulturnocivilizacijskom smislu. Praktino je mogue kazati~ da je srednjovjekovni tip kulturnog iskaza i stvaranja u tom duhu, u formi pi­ sanog dokumenta i one tvorevine duhovnosti koje su iz njega izašle~ je­ dini tip stvaranja koji se je u našoj povijesti i kulturi uspio potpuno iska­ zati i stvoriti mnoštvo djela razliite vrste i vrijednosti~ da je to duh koji Se bogato i po formama izraavanja i u sadrajnom smislu;opredmetio u nizu djela materijalne i duhovne kulture i stvaralaštva~ pa se prouava­ nje naše ukupne duhovnosti, ukoliko, naravno, izuzmemo kratku i ne­ razvijenu povijest graanskog društva kod nas u Bosni i našu najnoviju socijalistiku fazu povijesnog razvoja, koja je još otvorena za stvaranje i
owimu knjievnosti uprimjeni na istraivanja naše duhovne baštine 19
ne znai još uvijek bistoriju, svodi praktino na prouavanjeonih ,oblika i rezultata stvaranja koji su nastali u periodu izmedu XI i kraja XIX sto­ ljea i to u dominaciji onog tipa kulture, onog naina mišljenja i onog i­ vota u cjelini, pa i njegovib pisanib izraza, kojeg nazivamo sre4njovje­ kovijem u najširem smislu rijei. gta više, ova istraivanja, za koja kod nas postoji normalan, pa i pojaan kulturnopovijesni, znanstveni ,i opi društveni interes, nose sa sobom jednu temeljnu epistemološku i meto­ dološkupoteškou. Tase poteškoa sastoji u nedovoljnoj i nedovoljno jasnoj i preciznoj odreenosti samog predmeta istraivanja koje se od· nosina kOrpus pisanih spomenika ovog perioda, te konsekventnihepis­ temološkib l metodološkibpretpostavki na kojima se utemeljuju spozna­ je koje se tim istraivanjima ostvaruju i same znanosti o tom predmetu, odnosno nedovoljnog utemeljenja znanstvenosti istraivanja koja se na taj tako široko odreen predmet odnose,a s obzirom na tako širok dija­ pazon pojava koje su tim istraivanjima obuhvaene.
Osnovna epistemološko-metodološka poteškoa odreenja pred­ meta i utemeljenja znanstvenog karaktera ovih istraivanja, kao predme­ taneke odreene posebne znanosti i njenog diferenciranog sadl'aja, proizlazi iz nejasnoe o tome šta se sve moe podvoditi, šta se moe pod­ razumijevati pod pojmom knjievnosti i knjievnih djela, pojava i lnje­
nica, u Odnosu na ukupnu baštinu duhovnih tvorbi i spomenika duhov­ neprodukcije naše srednjovjekovne kulture koji su nam ostali izraeni u mediju jezika. Pojam knjievnosti, u današnjem smislU te rijei, gledanO epistemološki i u smislu kojeg ta rije danas za nasne§to znai,ato zna,. igledano pojmovno znaenjski i predmetno, pa prema tome" u odnosu na . pojave koje ti pojmovi oznaavaju i obuhvataju, pa i s'obzirom na nji­ hov obuhvat u spoznaji, koju ostvarujemo kroz odredene znanstvene po­ stupke, aiz ega onda slijede odredeni metodološki postupci tog obuh­ vatanja u svrhu spoznavanja, nastao je i utvren je tek polovinom XIX stoljea, u okviru onog prouavanja pisanih spomenika i uope djela umjetnosti, kog nazivamo historijsko-komparativnim filološkim i adek­ vatnim historijskim i estetskim izuavanjima a na temelju ideja roman­ tizma u filozofiji, estetici, retorici i filologiji!) Ova definicija svodi lite­ raturu, ili bolje rei uvaava povijesni razvoj i njegove rezultate, koji lite­ raturu ili knjievnost svode na umjetniku knjievnost u suvremenom smislu rijei, tj. svodi njen pojam na ona pisana djela koja rije i sadraj izraavanja veu striktno za odreene strogo utvrene forme iZraza i ko­ ja imaju, kao primami cilj, postizanje estetskog efekta, a kojem daju prednost pred svakim drugim ciljem stvaranja. Ova definicija knjiev­ nosti korespondira sa ranije postojeim pojmom, stvorenim u Francus­ koj, »Belles lettres«, koji je razvijen u paraleli, ali kao suprotan ranijem i dominirajuelO shvatanju knji~evnosti kao korpusu svih oblika i sad-
3. Definicije knjievnosti su ve standardizirane i mogu se nai u svakom rjeniku. Tako npr. Websterov rjenik definira knjievnost kao: »Writingsin which exspression and form, in conestion with ideas of permanent and universal interest, are characteristic or es­ sential features, as poetry, romance, history, biography, esseys etc.« Druga definicija, koja se moe nai u rjenicima, ali koja oito znai drugo, glasi »Letters refer to artristic writin­ gs worthy of bing remembered«. Treu definiciju, koju isto tako moemo nai u rjenici-­ ma, navode kao» ln broadest sense, literatures includes, any tipe of writings on any sub­ ject«. Prema tome, imamo vi~e standar4nih definicija knjievnosti i one odgovaraju, ne sa­ mo na~im shvatanjima o njoj, nego i njenom stvarnom povijesnom toku iz kojeg su takve definicije svakako derivirane.
20 Muhamed Filip<?vi
raja pisanog i:l:raiavanja.· tj. ukupnih spomenika pismenosti nekog na­ roda. jezika. kulture ili svijeta u cjelini. dakle. svega što je ostalo kao za­ pisano svjedoanstvo ljudskog postojanja!)
U koncept knjievnosti. kao korpusa djela lijepe knjievnosti. ula­ ze po tradiciji l definiciji romani, novele i eseji, iz oblasti proznog stvara­ nja, te lirska. epska i dramska poetska djela. iz oblasti poezije. Ovaj po­ jam knjievnosti stvoren krajem prošlog stoljea, koji ima osnovu u res­ tfikciji pojava i njihovih odlika na one pojave koje u svojoj osnovi imaju neku vrstu formu i iji smisao ne prelazi.granice intencije ostvarenja es­ tetskog uticaja. sasvim je. naravno, suprotan poimanju knjievnosti .kao sumi i ukupnom korpusu pisanih spomenika negog jezika ili kulture, a koji u evropskim predstavama, vlada sve do sredine XIX stoljea l koji je bio osnova pogleda na knjievno stvaranje do tada•. On osraniava knjievnost samo na poeziju (lirsku. epsku i dramsku) i prozu (roman, novelu i krQniku) i podr~umijeva istraivanja temeljena na razvoju i sudbini oblika stvaranja. Treba imati u vidu i injenicu da je u ovom procesu suavanja pojma knjievnosti i njegovog bitnog vezanja za sud­ binu odredenih oblika. kao estetskih pojava. odlunu ulo$u imala upra­ vo ona nauka koja je kao osnovu ima.la upravo prouavanjesvih pisanih spomenika. tj. filologija!) Tek se na temelju obioonih filoloških istraiva­ nja otkriva unutarnja logika razvoja oblika i sa njimapovezanib sadra­ ja, te estetskog utiska, koji je korelativan sa ovim kretanjem i razvojem oblika i njihovog ostvarenja u mediju jezika. Tako se uspostavlja kritiki
odnos prema ukupnosti pisane tradicije iz koje nastaje suvremeni pojam knjievnosti kako je gore formuliran. Taj pojam, koji u svojoj osnovi ima shvatanje da je knjievnostu svojoj biti povezana sa oblicima ostva­ renja uticaja koji su isto estetskog karaktera i da je stoga vezana za eg­ zistenciju i razvoj oblika jezikog iskaza. razvio se posljednjih stotinjak godina i u tom kontekstu se pod knjievnošupodrazumijeva i obuhva- ta, u istraivanjima. ona vrsta jezikog izraivanja koja ima za cilj da os­ tvari neki umjetniki utisak, izvan svakog prazmatikog smisla i znae­
nja i koja se zbog tog podvrgava specifinim zakonima takvog izraava­ nja. koje je formalno i sadrajno strogo uvjetovano i odredeno. Narav­ no. onda kada je knjievnost ovako odredena i vezana za egzistenciju i razvoj oblikaiztaavanja, tada ona dijeli sudbinu tih oblika i mi moe­ mo danas vidjeti fluksiju tih oblika, njihovu medusobnu penetraciju. pa i razaranje njihovih vrstih ,ranica i znaajki, što opet U izvjesnom smis­ lu. vraa naše poimanje knjievne pojave ka nekim prvotnim znaenji­ ma.
U tom kontekstu knjievnost jeste umjetnika knjievnost. a to znai da ona obuhvata one nainejezikog izraavanja koji su bitno od­ redeni formom koja odreduje unutarnji saddaj ekspresije, a ne bilo ko­ jim spoljašnjim razlogom. Sasvim je jasno da se ovako stvoreni odreden pojam knjievnosti ne moe primjenjivati na sva djela i sve pisane spo­ menike prošlosti. kao i da se metode.,·kriteriji i cijeli pojmovni aparat
4. Najšira definiCija literature glasi »pisani dokumenti jednog vremena, jezika,na­ roda ili kulture, smatraju se knjievnošu tog vremena, jezika, naroda ili kulture«.
S. Filologija je i grana i povijesna etapa razvoja našeg shvatanja i prouavanja jezi­ ka. Ona je i faza u razvoju i dio lingvistike, kao ope nauke o jeziku. Definicija filologije, koja je danas u opoj upotrebi, glasi: »The study of writen records, the establishment of their authencity and their original form, and determination of their original meaning«.
opojmu knjievnosti uprimjeni na istraiivanja naše duhovne ba~tine 21
stvoren u svrhu obuhvata knjievnih pojava, stvorenu. uvjetima episte­ moloikih pretpostavki datih odreenjem pojma knjievnosti _na bazi strogo uvjetovanog odnosa forme i sadraja ekspresije, kao. i Qdsustva spoljainje uslovljenosti djela, ne moe primjenjivati .na istf~ivanje ukupnog.naslijea kojeg nalazimo izraenog iostvafenog uraztiitim
obIlcima jezikog izraavanja koje nam je tfadicijaostavila. Naime, ovoj tradiciji nije prethodio neki odreeni pojam oblika ili djela, kao osnova njenog nastanka ikao temelj mjerila njene vrijednosti i uloge.l\ego. se kao jedini osnov nastanka korpJ,lsa iskaza Ovjekovog bivaoja u mediju jezika moe uzimati jezik sam i tou primarnim fOrmama i oblicima nje­ govog djelovanja unutar nastajuih kultumih .zajedoica ljudi koje osva­ jaju usmenu i pismenu artikuliranu rije. Jednostavno projicirati pojam knjievnosti stvoren u XIX stoljeu, u uvjetima strogo diferencifanog je­ zikog i historijsko-pojmovnog odreivanja odnosa formi isadfaja je­ zikih artefakata, na artefakte ranijih fazdoblja, a ne uzimati u obur sve sloene povijesno-znaenjske pretpostavke i kriterije te definicije, bilo bi sasvim pogreino, dovelo bi do obimne redukcije i tih artefakata i njiho­ vog sadrajnog i znaenjskog odnosa i uloge, a bilo bi i metodoloiki po­ greino, te .na takvom nainu rada i miiljenja o povijesnoj prirodi knji. evnog stvaranja ne bi bilo mogue temeljiti povijesno utemeljeno, kri­ tiki obrazloeno i objektivno izuavanje svih zateenih,naslijeenih i povijesno uvjetovanih oblika jezikog izraavanja posredstvom kojih i nastaje knjievnost kao povijesno dati vid artik11liranja. i. izraavanja spoznate i u osjeanju dohvaene biti Ovjeka i svijeta u kojem oo opsto­ ji. lovi oblici, kao i svi zateeni oblici jezikog izraavihja, imaju svoju povijest i puteve razvoja, odnQsno oisu nastali i razvijeni odjednom i ni­ su bdi dati kao gotovi, ve kao mukotrpno pronaeni i pomno razvijeni oblici izraavanja. Oni se nikako ne jaVljaju kao elementi neke prethod­ ne ve date ukupne cjeline, ve istu stvaraju i kao artikuliranu razvijaju sopstvenim razvojem i usavriavanjem.") Isto to, naiipojmovi i metode. pomou kojih zahvatamo, izuavamo i razumijevamo takve oblikeiZfa­ avanja i sami imaju svoju povijest, kao ito svoju povijest ima i naie faz­ umijevanje tih oblika, metoda i naina miiljenja i nai odnos spram jezi­ ka. A povijest ima i sam jezik i u upotrebi i imanentno, kao otkriveni i nastali svijet osobitih pojava koji se odnosi i spram svijeta samog i spram naiih misli i osjeanja o njemu. Zbog toga treba imati u vidu ge­ nezu i povijesni proces razvoja pojedinih .oblika duhovnosti i formi nji­ hovog Jezikog oblikovanja i izraavanja, a sa time u vezi i njihovu te­ meljnu bivstvenu karakteristiku, ono po emu i za ita jesu, kao i episte­ moloi.ke i metodoloike uvjete njihovog zahvata, koji svagda moraju biti u korespondenciji sa samim bivstvenim povijesnim karakterom tih poja­ va. Tek se na tim temeljima moe izgraivati jedna odgovarajua po­ jmovna aparatura, epistemoloiko utemeljenje i ispravno metodoloiko
6. Oblici knjievnog izraza mogu se proucavati samo na temelju pisanih spomenika. Njihova veza, porijeklo ili zavisnost od usmenih oblika izraavanja je st~ar d.edukcija. Os: novni i prvobitni oblici svih kultura, koji su zapisani, bili su pjesmotvon, bajke, legende I genealogije. Njihovu sintezu ine kasniji epovi, a iz njih se deriviraju dramski oblici, Iirs~a poezija i drugi knjievni oblici, kao Sto S\l kronike, historije, biografije i sl. Sve potonje knjievne oblike moemo izvesti iz Homera, Hesioda, Biblije i njima korespondentnih tvo­ revina duha.
22 Muhamed Filip~)Vi
postavljanje znanstvenih istraivanja naše ukupne knjievne baštine, pa i one srednjovjekovne. S tim U vezi za nas se postavljaju slijedea pita­ nja:
1. Sta je bitna karakteristika bilo kojefJ knji~vnog djela, ma kako ga mi definirali i ma pod kojom ga definicijom obuhvatali kao predmet naših istraivanja (pri tOme imamo u \'idu naprijed navedene makar dvi­ je osttQvne povijesno relevantne definicije pojma knjievnost i iz njega izlazeeg pojma knjievnog djela i pojave);
2. Da II se svako knjievno djelo, bez obzira na to kako i šta podra­ zumijevali pod pojmom knjievnosti, kao pojmom koji mora biti. bitno izveden iz prouavanja samih djela, a. nenjlma apriorno nametnut, moe prije svega, a i mora li se, odrediti kao jeziki artefakt;
3. Kao jezika pojava, kao proizvod jezikog stvaranja i izraza, svako knjievno djelo je neki izraaj, neka jezikatvore\'ina;
4. Kakve sve forme jezikih izriaja imamo i pod kojim uvjetima su one nastajale, te kakve konotacije taj nastanak, u okviru ukupnog jezi­ kog izraza, ima za razumijevanje porijekla, smisla i uloge jezikih artefa­ kata;
S. Koje su temeljne forme jezikog, odnosno knjievnog izraaja kulture srednjovjekovlJa uope, a kod nas osobito, i kako se mOramo da­ nas odnositi prema njima u smislu istraivanja'.
Odgovor na navedena pitanja pribliie nas, vjerujemo, boljem i jasnijem razumijevanjunašil) istraivakih zadataka, pomoi nam da jasnije i preciznije odredimo predmet naših istraivanja i metode kojima ga u istraivakim postupcima najadekvatnije mo~mo obuhvatiti i istra­ iti. Ako je ve iz ovog jednostavnog razlaganja, da imamo najmanje tri pojma knjievnosti i tri mogue njene definicije, koje moemo primijeni­ ti da bi odredili šta je to zapravo što istraujemo kadaistraujemo knji­ evnost, knjievne pojave i pisana djela naše prošlosti, kao osnovne for­ me pojavljivanja samog predmeta istraivanja tj. oblika pismenog izria­ ja koji se razvio i ostvario kao djelo kojeg nazivamo knjievnim djelom, a ukupnost tih ostvarenja knjievnošu, tada je jasno da se ni jedna od tih pojava ne moe, bez bitnijih diferenciranja, odstupanja ili proširiva: nja njihovog obima i preciziranja njihovog konkretnog znaenja u samoj primjeni, upotrebljavati i sluiti kao pojmovno odreenje i osnova za .is­ traivanje ukupnog korpusa pisanih jezikih iZriaja naše prošlosti. PO­ jam knjievnosti, kao proizvoda iskljuivo umjetnikog izraavanja u odreenim oblicima i sa estetskim ciljem, odnosno kao proizvoda za ko­ je uobiajenaznanstvena definicija kae da su »pisanja kod kojih je iz­ raz i forma u uskoj vezi sa idejama stalne i univerzalne vrijednosti i inte­ resa«, iskljuivao bi iz okvira istraivanja iz korpusa knjievnog naslije­ a i ostvarenja, cijeli niz formi i pripadnih im sadraja jezik()g izraava­ nja, koji ne bi mogli, stricto sensu, zadovoljiti ovu definiciju. Još ui ok­ vir našim istraivanjima dala bi striktna primjena one definicije za koju je knjievnost isto što i »Belles lettres«, 6dnosno ona djela koja su ostva­ rena u vrstoj povezanosti forme i sadraja i bez razloga sopstvenog po­ stojanja izvan i mimo sebe samih. Prema uobiajenoj definiciji, takva bi knjievnost u svom korpusu sadravala samo »djela umjetnikog stvara­ nja u pisanoj formi koja je stalna i koju vrijedi zapamtiti«.
opojmu knjievnosti uprimjeni na istraivanja naše duhovnebaštirie 23
, trei pojam knjievnosti,. onaj koji pod knjievnošcu razumijeva i podrazumijeva;odnosno koji obuhvata »the entire body ofwritings of a specific language, period, people, subject etc. etc.«, koji,da%"I~, pod knjievnošupOdrazumijeva svekoliko pisano nasljee l1e%"ogjw.:i%"a, na~ roda ili doba, ne bi mogao da s.epnmJenjuje u istraivakojpraksi bez ostatka. Na temelju tako odreenog sadraja korpusa knjievnosti ne bi bilo mogue vršiti nikakvu anaHzu koja bi nadilazila pUki sadraj tih os~
tvarenja, ne bi bila mogua poreenja i razlikovanja unutar vrstaj nai~ na ostvarivanja djela, pa se ne bi mQglavršiti nisinte.tikauopca,vanja
unutar kojih bi bilo mogue vršiti i vrednosno ocjenjivanje i utvrivanje vrijednosnih relacija izmeu pojava iste vrsteili unutar sveukupnog kor.. pusa te knjievnosti. Ovapore<fenja i vrednovanja 11'lQguas. .ai11'le,sa~ mo izmeu znaenjski i formalno, tj. formalno i sadrajno, .., ih ili ba.. rem sumjerijivih pojava, dok je to nemogue kada.su u pitanju.znaenj~
ski sasvim razHiti, pa i suprotni jeziki izriaji i predmetna odnošenja koja se kroz njih ostvaruju. U tim okolnostima, svako istraivanje, koje bi dopuštalo ovakve odnose i procedure, ne bi moglo imati znanstveni karakter. Nemo~unostpotpune primjene bilo koje od navedenih triju definicija ukazuje na potrebu da se svaka mogua definicija smatra i kO" risti samo uz znatne rezerve, .ogranienja, diferencirane primjene i kao najširi hipotetiki okvir i os~v istraivanja, osnov koji bi mOraO da se potvrdi kroz' istraivanja genetikog, historiografskog, formalnogi sadrajnog karaktera.') Sve što je reeno o poteškoama definiranja,%"ao neophodne. osnove i. polazišta znanstvenih isttaivanja.pojava knjiev­ nosti, upuuje nas da pod pojmom knjievnosti i knjievnog djela,u smislu ovakve jedne openite i hipotetike definicije, moemo. razum,ije­ vati i da tako moemo odredivati knjievno djelo i pojavu, ne po ono.m što je za tu pojavu sluajno, prolazno, historijski uvjetno dato i promjenj­ ,ljivo,. ve samo s obzirom na ono što bitno, ali i jednakosamjedjivo i potpuno odreuje takve pojave, djela ili cijeli korpus knjievnosti. Jedi~
na takva openita i jednaka karakteristika, koja povezuje i podvodi pod samjedjive kriterije sve pojave jezikih izriaja koji su zapisani, sastoji s.e u tome što oni bitno i jesu jeziki izriaji, tj. ono što je za sva djela ljudskog stvaranja u mediju pisane rijei, a koja SU obuhvattjiva bilo ko­ jom definicijom pojma knjievnosti, zajedniko, stalno i bez ega tih djela naprosto nema, jedino što im je svima i na bitan nain zajedniko,
po emu su upotediva, samjerijiva i svodljiva, jeste injenica da nema djela knjievnosti, knjievne pojave, knjievnosti u smislu korpusaos~
tvarenih formi, koje nije ostvarenQ u jeziku i koje primarno nije jezika,
pa tek onda svaka druga i drugaija injenica. Stoga, s obzirom da ima.. mo posla sa prošlošu,gdje je nain egzistencije takvih djela mogu sa~
mo ukoliko su ona zapisana, ukoHko su ostala upisanoj formi, pod po­ jmom knjievnosti i knjievnog djela moemo obuhvatiti i razumjevati
7. Naravno, tek stvarno i detaljno istraivanje moe da dadne osnovu za sud da li neki spomenik pismenosti ima takvu duhovnu, jeziku i ljudsku vrijednost, odnosno zna­ enje, da moe da ude u korpus knjievnosti. za takvu ocjenu meritorna su, prije svega, fi­ lološka, historiografska, stilistika i estetska istraivanja i ocjene. Ta istraivanja e, ali tek na kraju, odrediti stvarno šta spada i šta jeste zapravo korpus knjievnosti nekog jezika, naroda, kulture ili vremena. Prethedne definicije su samo osnov, orijentacija i pomo, hi­ potetikog karaktera, za taj istraivaki rad.
24 Muhamed Filippvi
)
To da su knjievna djela, prije svega i u biti, jezikisJ>omenici i da im ta injenica.na bitan nain odreduje smisao i uIOBU,.bltno jeza na§ pristup tim djelima, a to znai i knjievnosti u cjelini. Upravo zbog toga §to ta injenica odreujejedini mogui n.ain njihove egzistencije, djelo· vanja, znaenja koje~ imaju i na§eg pristupa tim djelima, tj. ova injeni­ ca odreuje i uvjetuje zahvat tih djela putem njihove prvobitne i temel­ jne jezike akcepcije i spoznaje. To znai da je koncipiranje, prouava­ nje, zahvlltanje 1 spoznaja tih djela, njihova konstitucija lt našoj svijesti, u smislu predmeta na§eg istraivanja, odnosno predmetamoBU~ .zna­ nosti, data samo posredstvom jezika, a kako se radi o pl'o§losti jezika, to je onda data samo "kroz filologiju i filološki pristup kao polazište i temelj svakog mogueg istraivanja.. Kao spomenici prošlog jezikog izriaja, ova djela mogu da postoje samo u pisanoj fOtllli. Ta pisana fO.tIlla regis· trira njihov onovremeni jeziki kod, unutar kojeg ona nastaju i po kojem ostvaruju svoju funkciju saopavanja i tada i sada za nas, pa je pristup tim djelima mogu samo putem one znanosti koja, prema odreenjima filologije u modernoj znanstvenoj literaturi, i jeste zapravo »studij pisa­ nih spomedika, utvrivanje njihovog znaenja, originalnosti i autentine fotllle«, ili, kako se to još definira, kao npr. kod jednog od najveih predstavnika novije znanosti o jeziku, danskog Iinavistei filologa Hjel· msjeva, »znanosti. o bavljenju jezikom i njegovim tekstovima kao sred.. stvom knjievnog i povijesnog uvida«,9) Tako se ispostavlja, da s obzi­ rom na injenicuda su sva knjievna djela neizostavno i. prvobitno jezi­ ki izriaji i da pripadaju prouavanjimajezikog medija u cjelosti, te da su knjievna djela i dokumenti, knjievne pojave prošlosti, a to nas ov­ dje u prvome redu zanima, spomenici pismenosti, jeste nuno da se ona prouavaju i da im se prilazi sa stajališta i prvenstveno kao predmetima filološkog uvida i filoloških studija, a to znai sa jezikopovijesnogsta­ jališta. To stajalište je odredujue stajalište pristupa svim djelima pro­ šlosti, svim spomenicima pismenosti, pa i knjievnim djelima, ma kako ih inae mi definirali i na koje spomenike klasificirati kao upravo knji­ evne spomenike. Time se samo legitimira povijesna priroda tih djela koja zahtijeva i odgovarajue povijesnospoznajno utemeljene metode njihovog izuavanja. Ta povijesna priroda djela naše knjievnosti i svih drugih spomenika pismenosti ima svoje dvostruko znaenje i smisao. Ona je odreenaprocesom povijesti kao nainom postojanja samog ov­
jeka, pa i svih oblika i manifestacija, odnosno svih izraza tog postojanja,
8. Pismo igra centralnu ulo~u u nastanku povijesno~ tolcaknjievnosti, tj. kontinui­ tetu i ~oju njenih oblika. Pismo fiksira jeziki kod nekog vremena, naina mi§ljenja, grupe ili kulture. Fonetsko pismo u tom pogledu ima prednosti nad ideografslcim. Ideo,­ rafskopismo ignorira tekuuj~ku supstanciju i fiksira samo opa znaenja, zbog epJe ono sposobno da ponese samo klasinu knjieV'nu ba§tinu. Primjer za to je kineska knjiev­ nost.
9. Filologija je, kako je ve reeno, znanost koja prouava jezike spomenike da bi utvrdila njihovu autentinost, znaenje i osobine. Medutim, ona se javlja i Icao temeljna znanost, ali i kao pomona znanost, pa i Icao osnova metode istraiivanja u oblasti znanos­ ti, a osobito u knjievnosti. Primjena filolo§ko-kritike metode u prouavanju Biblije dove­ la je do bitno novih spoznaja i otvorila sasvim nove poglede na biblijske tekstove, pa i na samo kri8ttstvo. U tom smislu filolo§lti metpdi istraiivanja su bitni za.svako knjievnohis- torijsko istraivanje. .
opojmu knjievnosti uprimjeni na istraivanja naše duhovne baštine 2S
meu kojima jedno od bitnih mjesta zauzima upravo svako duhovno, pa tako i knjievno postojanje, izraavanje i stvaranje. To, pak. znai da su forme tog izraavanja i same povijesnog.karaktera i da imaju svoju his­ toriju, historiju sopstvenog razvoja. Povijesna priroda ovih spomenika odreena je još jednim momentom, kojije bitan za njih, ato je momenat da i sam medij stvaranja pisanih djela, tj. medij jezika, jest.e povijesnog karaktera. 1 on ima svoju povijest i on je povijesnog karaktera u dva smisla. U prvom smislu, povijesnost jezika se izraava u injenici da je to svagda neki odreeni, u jednoj sinkronijskojravni dati jeziki kod, dakle jedan jeziku ul'0trebi,sa svim pravilima njegove upotrebe kao. sredstva i osnove sistema komunikacija unutar jedne civilizacije l kultu­ re. U drugom smislu, povijesnost se ne zadrava i ne odreuje samo kroz jezik kao medij koji ima povijest, tj. razvoj u vremenu.i u uvjetima upot­ rebe, ve se i naš sopstveni odnos spram tog medija javlja i konstituira kao povijesni odnos. Povijesnost našeg odnosa spram. jezika ne. izraiava
~~~:~:~osli~~::~:I{Z~:gUj1~~a~t:k6jeU~i:,e:ae~:~1~··~~::~:1:: to, ali istovremeno, u našim odreenjima, u shvatanjima, u nauci o jezi­ ku i u· filozofiji jezika, nešto sasma razliito. Mi smo razliito shvatali, odnosili se i razliito upotrebljavali jezik, pa naš odnos spram njefl, od­ nos ovjeka i jezika ima povijesni karakter. 'o) To proistie i iz injenice, koju ovdje ne bismo podrobnije razmatrali, da se je~ik,kakokaeHei­ degger, moe odrediti, u ovom bivstvenom smislu, kao »kuabitka«, tj. da je jezik jedino II ovjekovompostojanju svagda prisutno objavljenje onog najdubljeg iskonskog ljudskog utemeljenja u odnosu ovjeka i svi­ jeta i da sam jezik dijeli ovjekovu sudbinu, tako što je araiava i ini shvatljivom za njega, kao što jei organ tog utemeljenja ovjekovog po­ stojanja u povijesti, ali ponekad i gUbljenja tog utemeljenja, kada jezik izraava obeskuenje ovjeka u najdubljem smislu rijei.11) Mi smo up­ ravo stoga svjesni injenice da je jezik za ovjeka svagda, ne samo dru­ gaiji, nego da je i odnos ovjeka, naš odnos prema njemu, drugaiji. Put obeskuenja i otuenja našega od naše ljudske biti, kao usuda kojeg sanjamo unaprijed, ide od vjere u stvaralaku mo rijei, kada kaemo i vrs~o vjerujep1? <!a je istina to »1 ree Bog i ta.ko bi«, pa sve do ispraz­ nostI upotrebe JeZIka kao maske za punu prazninu, odnosno za nedosta­ tak bilo kakvog stv.arnog sadraja ariaja.U) Ovaj stav nas upuuje na
t . •.
10. Povjesnost jezika je bitna za razumijevanje ovjeka i samog jezika. Ne samo po tome Ato je jezIk, kako kae Fuco »arheologija svijesti«, nego i zbog tpga Atp jezik konstitu­ ira povijest kao tpksmisla i znaenja, koji nam je dostupan samp preko njega i kojeg us­ postavljamo prekp jezika. Zbog tpga se i sam jezik mijenja, mada, kao i sama ppvijest, od­ rava sopstveni identitet i prepoznatljivost.
II. Cuvena Heideggerova izreka da je »jezik kua bitka« ima se shvatiti tako da se ono po emu sve jeste ogl$va i za nas ppstaje vidljivo samo i najpoptunije posredstvom jezika. Nain produkcije jezika u njegovom bitnom smislu jeste model naina produkcije svega za ovjeka, jeste model produkcije smisla i znaenja, tradicije i razumijevanja biva­ nja, pa je bitak otvoren jedino posredstvom jezika. Stoga je mogue i zaboraviti bitak, uko­ liko produkciju jezika sveemo na puku komunikaciju tehnikog smisla i znaaja.
12. Ova svijest, da je jezik neAto bitno za ovjeka, najbolje se vidi ve u Bibliji, kada se ~ovo!i o t<!me d~. »Na pOe!ku bij~Ae rije i r!je bi Bog i Bog bi rije«. To shvatanje na­ lazImo I u mItologIJama, kao I u prvIm filozofijama, npr. kod Heraklita, Demokrata, pa i kod Platona. Tek e sa Aristotelovim shvatanjem da se misao moe zahvatiti tehniki pre. ko jezika i istraivati, u smislu nalaza dali iIi ne izraava neku istinu, koja bi imala biti ko­ respondencija misli i stvari, a u jeziku identitet misli i smila i jezika, postaviti taj tehniki aspekt i misao o mogunosti upotrebe jezika.
26 Muhamed Filipt?vi
)
Prvi obUci govora, koji su do nas dospjeli u pisanim dokumentima,po­ kazuju ovu i ovakvu prirodu govora. Prvi obUci govora koje je ovjek smatrao za vano da zapiše i tako zadri od propadanja, dakle, govora koji je bitan za njega, jeste poetski govor. To su pjesme radosti, zahvale, alosti, himne, tubalice, svadbene pjesme ili pjesme slave. Ti oblici go­ vora, ta poezija, monološkog je karaktera, ona direktno evocira boije prisustvo i ona odreuje ovjeku kako da ivi, §ta da misli, kome da je zahvalan, kome da se ali, a jezika forma iskaza jeste izriaj imperativ­ nog i odreujueg karaktera. Takvi su svi tekstovi starozavjetnih spisa, egipatskih himni boanstvima, staroindijskih himni Veda, Rgveda, Upa­ nišada, avestistiki tekstovi i himne, Homerske himne itd. Obini ljudski govor se bitno razlikuje od ovog naina govora. Ljudski govor svakod­ nevnog ivota je razloan, informativan, opisan, on obrazlae, navješu­ je i bit mu se sastoji u razlikovanju iZmeu onoga što se zbiva i govora o tom zbivanju. Taj govor je usmjeren da u sebi ostvari razlikovanje zbiva­ nja i onoga što je izvor tog zbivanja, uzroka i razloga zbivanja. On eli
13. Prema shvatanjima Grka pjesniki govor potie od Muza. tj. boginja. Tako je proza ovjeiji izum. Zbog toga su pjesnici svagda smatrani miljenicima Muza i bogova uope. Oni su nosioci boanskog medu nama.
opojmu knjievnosti uprimjeni na istraivImja nale duhovne baštine 27
da objasni, on intendira spoznavanje na temelju obuhvata mišljenjem i razlozima, a ne objavom. Onaj prvi, tj. boanski govor, distanciran je od ovjeka, dok ovaj drugi svagda uspostavlja odnos ovjeka i boanstva, makar priznavao ovom drugom p ao se na boanstvo kao izvor i razlog sopstvenog postojanja izmedu bo- anskog govora najbolje moemo vidjeti u usporedbi ist ob- lika govorenja, npr. biblijskog i onog poetskog u Homerovom epu ili Hesiodovim spjevovima, npr. »Poslovi i dani«. Dok se u biblijskom tek­ stu ovjeku objavljuje boanska rije, ovdje se jasno kae da govori ov­ jek i da govori i o boanskim i o ljudskim stvarima, mada se poziva na boanske Muze i svoj or imira kod njih. Homer pria o bijesu Ahila, a Hesiod o to a o a da radi u razliito vrijeme.14) Tu se eksponira ljUdski pristup i upozorava da je u itanju ljudsko kaziva­ nje. Ovo je kazano u Prologu, da bi onda došao zbivanja i ljudskih radnji, koje se tumae vo . bogova i djelima ljUdi, da bi se tek u Epi- logu dalo razrješenje POVIJ ljUdskog, dogadanja na temelju volje bo- gova i slaganja iH neslaganja ljudskih ina sa tom voljom kao usudom.
Tu se uspostavlja razlika ljudske i boanske volje i iz te razlike izvodi tragina sudbina ovjeka, ako je, im stavom i interesima, došao u sukob sa voljom bogova. azlika izmedu boanskog i ljud- skog govora, u smislu izriaja, po vrsti i nainu kazivanja i po sadraju zbivanja koja se izrie i o kome se ori, 'postae temelj razlike u poi- manju i upotrebi formi izriaja iz k e se graditi i praksa poet- skog i drugog, odnosno proznog a kaziv izmedu poezi- je i proze. Poetski govor, mada ljudski govo pravo formu i intenciju boanskog, tj. stvaralakog govora. Poetski govor nije opisan, nije diskursivan, on nije predmetan i pragmatian, on ne izlae razloge zbivanja, ve jednostavno odreduje stvari po nekoj njihovoj za ovjeka
znaajnoj biti, daje im njihovo mjesto u ovjekovom svijetu, ali prema njihovoj sopstvenoj biti i tako odreduje odnos izmedu ovjeka i njih, kao odnos izmedu svijeta ovjeka i znakova neke više sile, volje, smisla, i znaenja koji su ovjeku, u njegovom obinom ivotu i govoru inae skriveni. Taj nain govora, poetski govor, dobie svoje specifine forme', koje e razviti veliki stvaraoci poezije, demiuai, pjesnici, a to kod Orka i ne znai ništa drugo nego onaj koji stvara nalik bogovima i prirodi rodi­ teljici svih bia.· Poezija, kako smo vidjeli, jeste prvi oblik izraavanja ovjeka kada on govori izvan obinog pragmatinog govora svakodnev­ nice. Tek kasnije e doi do otkria proznog govora, kao forme izlaganja razloga, obuhvata onog što je dato kao niza odvojenih doivljaja u jednu misao, tj. kao forme uopavanja iskustvenog, a ne otkrivanja onog što je skriveno istim aktom otkrivajueg karaktera samog govora. Tumaenje principa ovog stvaranja postaje predmet filozofije, odnosno jedne njene grane, Poetike, npr. ve kod Aristotela. Aristotel e biti prvi ovjek koji e ljudsko sainjavanje svijeta u govoru, sa ciljem oponašanja prirode,
14. I Homer i Hesiod se u invokaciji pozivaju na Muze. Oba su svjesni da se miješa­ ju u boanske stvari, kada govore pjesniki. I ovaj govor je monološki i naredbodavan, dakle, boanski po intenciji, on je odreujui. On ljudima saopava ono što se zbilo (Ho­ mer) ili štQ se mora zbiti (Hesiod) po boijim odreenjima i što ljudi moraju uvaiti.
28 Muhamed Filipovi
pokušati protumaiti putem otkria principa tog govol."a. I $) Stvaranje bo­ gova i prirode (fizis) ovjek oponaša i to je izvor poetikogtodnosno
umjetnik0880vora.Poetskigovort .u koji Aristotel.ukljuujeidramsko kazivanjet odnosno tl."agino u ovjekovom bivanjut kao odnos ljudi i bogovat ostaje pod egidom osobitogt boanske>ggovora sve do. danas. Karakteristino je 2:a ovjekovo iuaavanje uopet da su prvobitni nai­ ni ovjeijeg izraavanja svagda poetski. Ljudi l dan.asgovore u stihu ka­ da im se ini da govor sam od sebe tee i otkriva nešto što ovjek inae mora sa mukom da opiše. Prozno kazivanjet kao što smo navelitjavlja se kojih etiri stoljea kasnije kodGrk~ kod filo2:ofa Anaksinadra, mada je on u svoje doba još uvijeki2:u2:etak, jer drugi filo2:ofi još uyijekpišu u stihU, pišu spjevove o prirodi (Peri fi2:ei), kao što su to Heraklitt. Parme­ nid, Demokrit, Anaksagora i dl.". Zapl."avo, .filozofi su i sami neka vrsta rapsoda koji ne pišu i ne govore o mitskim temama, nego o prirodi, sve do pojave sofista, koji filo2:ofski govorpove2:uju najue sa ljudskim po­ trebama dokazivanja mišljenja, kada se ra2:vijajuposebne forme filozof­ skofraspravljanja i kada se napušta i dijalog kao forma filo2:ofskog um­ jetmkogt 2:apraVOt poetskog govora. PO tome filo2:ofijat prema svom 12:­ vomom govorut spada eminentno u knjievnost. Kada je ve pronaen
nain .80vora o ljudskom mišljenjut kojim se govori o prirodnimt ljud­ skim i misaonimt a.neviše boanskim stvarima, tada nastaju oblici pro­ 2:et kao što su raspravat kronikat opis,definicijatpismot objašnjenjeitd.t što sve ini oblike pr02:nog80vorakojeg naslJeuje knjievnost kasnijih vremena. Antiki svijet,daklet upo2:naoje bozanski govor, i2: kojeg se ra­ a poetski govor Ovjekat a taj nije ništa drugo negoreminescencija na boanski govort imitacija to~ govora. Zatim se taj govor osamostaljuje kao ljudski govor o bozansktm i ljudskim stvarima i zbivanjima. Taj go­ vor prvobitno ima smisao genealogije ljudskih zbivanjat opisa porijekla ljudskog postojanja i naina bivanj, ljudskog rodat a iz tog genealoškog govora se kasnije razvijaju pr02:ne formet kao što su genealogije naroda, vladarat velikih ljudit biografIjetkropiket historije i opisi putovanja i 2:a­ pamenjat kao forme saopavanja onog što se tie ljudi i iz njih nastale forme govora o stvarima prirode, mišljenja i ljudskih meusobnih odno­ sa ljubavit mrnjet saradnje i neprijateljstava, pat najzadt i forme govora o tome kako uope razumijemo cjelokupno to dogaanjesa nama ljudi­ mat tj. filozofski govor. Govor filo2:ofije i ljudskog 2:nanjauopCet se tako razvio i2: prvobitnog oponašanja boanskog govora ili poetskog govora, kao gnomiki govort kao poetski iskaz o bitkutnpr. kod Heraklita, Pita­ goret Parmenidat Demokrita itd't da bi se i2: tog govora r82:vila prozna format kod Anaksimanderat a iz nje forma dijaloga, kod Sokrata i Plato­ nat a i2: ovoga forma rasprave kod Aristoteles~Sofista i dr. 12: ovih te­ meljnih formi i2:riaja razvie se svi kasniji oblici knjievnog i2:riaja po­ etskog i proznog govora i njihove posebne forme uvjetovane povijesnim ra2:vojem odnosa ovjeka i svijetat kao i samog tog izriaja i je2:ika kao njegovog medija.
15. Anstotel se pitanjima govora. u smislu umjetnikog, bavi u Poetici. To djelo (kod nas je preveo M. uri, najnovije izdanje zavod za udbenike, Beograd 1988. godi­ ne) se bavi pitanjem Sta je to umjetnost i kako nastaju djela umjetnosti,kakva je njihova uloga i smisao u ivotu ovjeka i kako ostvaruju svoj uticaj na ovjeka. Za Aristotelesa je umjetnost po svojoj biti oponaSanje boanskog ili prirodnog stvaranja. Zbog toga je mime- zis osnovni pojam njegove poetike. .
opojmu knjievnosti uprimjeni na istraiivanja naše duhovne baštine 29
Ako nam Je antika civilizacija i kultura ostavila u naslijee dva osnovna vida izriaja - boiju rije (sadranu u svetim tekstovima) i ljudski govor, ako se na te dvije paradigme formirao nain izraavanja koji je bio determinirajui za ljudsku .kulturu izraslu iz antike, a to je cje­ lovita mediteranska kulturna sredina, mediteranski kulturnocivilizacijski bazen, iji smo i mi decendenti, i to ne samo u smislu antiko-grke i rimske i iz njih razvijene zapadne civilizacije i kulture, ve i cijele semit­ ske, a to znai judejske i islamske kulture 1 civilizacije. U tom se smislu moe rei da je cijela srednjovjekovna kultura i civilizacija, o kojoj se ovdje radi, kao i njeni razliiti aspekti i forme, direktan izvod iz antike,
tj. kršansko-judeJsko-islamske kulture, koja je naslijedila i prenijela klasinu tradiciju evropskom svijetu. U svim oblicima i nainima duhov­ nog izraavanja i kulturnog ivljenja te cjelovite kulture dominira osnov­ na paradigma boanske rijei i iz nje izvedenog ljudskog govora, što je ostavilo najvei i odluujui peat na cjelokupnu kulturu srednjeg vijeka i sve njene duhovne oblike i naine izriaja, pa i knjievnost tog razdob­ lja u cjelini. Ta injenica odluna je i za formu svekolikog duhovnog i­ vota i stvaranja, a za knjievni ivot i stvaranje posebno, tj. b<>lje rei za cjelokupni ivot i razvoJ pisane rijei ili knjige. Poznato je ve da je sti­ cajem povijesnih okolnosti došlo do propadanja antikog svijeta, kako onog originalnog grkog tako i onog iz njega izvedenog rimskog svijeta. Odluni prelom zbio. se izmeu etvrtog i šestogstoJjea, kada je pod egidom veafirmiranog kršanstva došlo do razvoja kršanske Evropet kao kulturne i povijesne zajednice utemeljene na dominaciji kršanstva i latiniteta, te jedne varijante antike tradicije koja je prošla tumaenje
otaca crkve. Pobjeda kršanstva i potiskivanje svib drugih oblika duhov­ nosti antikog svijeta, ukoliko ti oblici nisu mogli da se uklope u novo­ nastale forme i sheme duhovnosti, kao što je to bio sluaj sa elementima neoplatonskih, stojikih i nekih peripatetikih ideja, npr. sa Aristotelo­ vom teologikom, tj. njegovom ontologijom koja je protumaenakao teo­ logija. Ovo svoenje antikog duhovnog naslijea na retardirane forme teološkog tipa, zajedno sa provalom novih naroda na tlo Rimskog car­ stva, dovelo je do deklinacije antikog svijeta, izraenog u djelovanju Akademije, koji je ostao potpuno izoliran i nastavio da ivi samo u tra­ govima u novonastalim tvorevinama duha, što je znailo nastanak nove kulture, koju nazivamo srednjovjekovnom kulturom i koja je jedina za­ pravo originalna evropska tvorevina, kada se Evropa uzima u ,eograf­ skom i povijesnom znaenju rijei. Ta evropska kultura nastala Je na te­ melju analgama latiniteta, kršanstva i svetih tekstova kao osnovnog iz­ raza i okvira svakog smisla i znaenja, te joj se pridodaju i u njenom raz­ voju uestvuju i paraevropske tradicije, kao što su jevrejstvo ili islamska tradicija, koja ak slui i kao prenosilac elementa klasine tradicije za njihovu ugradnju u tu novu evropsku kulturnu i duhovnu tradiciju. Os­ novna karakteristika nove srednjovjekovne evropske kulture, kakva se konano i prvobitno uspostavila, na prostorima novonastalog zapadno­ evropskog Rimskog carstva, zapravo franakog i karolinškog carstva, jeste njeno kršansko obiljeje. Cjelokupna ta kultura utemeljuje se na (afinitetu i na »Bibliji«, tj. na »Knjizi«, a njen jezik je ujedno i prenosi­ lac antike i posrednik i temelj stvaranja nove tradicije. Latinski jezik je jezik»Knjige«, boiji jezik, jezik boije rijei itd., bez obzira na povijes­ nu injenicu da je latinski prijevod Biblije, odnosno starozavjetnih i no-
30 MuhameFilippvi
vozavjetnib redigiranih spisa - »Itala«, dobiven sa grk~g, odnosno ara­ mejskog i hebrejskog originala. Kako je tako dobiven latinski tekst ~)Knjige« osnova cjelokupne duhovnosti te nove kulture, svi ostali oblici duhovnog stvaranja poivaju na njoj i izvode se iz nje. Osnovu ine nje~
na egzegeza,tumaenje,povijest njenog nastanka, !irenja i rtava koJe su date za pobjedu njene istine. Tako nastaju apokrifi, biografije, hagi­ ografije, kronike,. skazanja, prie i genealogije novoga tipa, spisi oprav­ danja vjerskih istina, spisi u kojima se formiraracionalno-dijalektiko
opravdanje osnovnih istina vjere, za koje prvobitno postoji samo obJava i nalog vjere u njih (Credo qui absurdum est), tj. teologija. Svi .oblici iz­ raavanja, svi iZriaji se podvrgavaju ovim osnovnim bibliogenetskim iz­ riajima. Zbog toga se srednjovjekovna kultura sa pravom moe nazvati teolo!kom kulturom»Knjige« izvedenom u mediju latinskog jezika kao svojoj osnovi. Korpus knjievnosti tog svijeta sadri, prije sve~,svete tekstove i povijest njihovog uspostavljanja i širenja, izvedenu l datu u medijU boijeg jezika, tj. jezika boije knjige. Svi ostali oblici su izvedeni iz ovih osnovnih i dati u istom jezikom mediJU, pa se svaka srednjovje­ kovna kultura (kršanska, islamska, jevrejska ltd.) u biti odlikuje tom os­ novnom karakteristikom i ima zajedniki dUh, zajednike dominirajue forme i jezik izriaja. Zbog uske povezanosti i zavisnosti svih aspekata duhovnosti ovog svijeta od crkvenih uenja, izloenih u svetim spisima crkve i na svetim jezicima, svaka srednjovjekovna kultura u biti jeistov~ jetna,izraava isti odnos izmeu svijeta i ovjeka,izmeu ovjeka i ov­ jeICa, kao odnos ~osredovan boijom rijeju i egzistencijom. Tose, sa malim razlikama 1 odstupanjima, koja proizlaze iz specifinosti povijes­ nograzvoja temeljnjihl religioznih sustava, kao što su kršanstvo,jevrej­ stvo, islam itd., odnosi na sva nama poznata društva takvog tipa, koja mi nazivamo srednjovjekovnim društvima, a to je samo arbitrarno utvren naziv, dok mu je bit upravo u navedenim karakteristikama ukupne da­ tosti postojanja i materijalnog i duhovnog. Sva ta društva su postigla ve­ oma visok stupanj homogenizacije svih oblika kulture, baziranih na do­ minaciji osnovnih formula vjere i svetih jezika i to ne na širenju njenog opsega isadrajnog dijapazona, ve upravo na stalnom suavanju i eli­ miniranjU svih oblika i sadraja koji nisu mogli izdrati kriterij kanonske ispravnosti i svega onoga što je izlazilo iz okvira dogmatskih postaVki o formama i sadrajima duhovnosti uQ.pe. Sve to jeproglašavano zašiz­ matiko,pa zatim za heretiko i avolsko i tako eliminirano iz kulture"-)
Osnovne karakteristike svih srednjovjekovnih kultura su: l. Odreenje i osveenje svih sadraja duhovnosti putem »K.nji·
ge«' njene egzegeze i korespondencije sa njom; 2. Vladavina jednog jezika, tj. sveto~, boijeg ili jezika svete knjige
odreene kulture (grki, hebrejski, arameJski, latinski, arapski, sanskrit i
16. Srednjovjekovne ku1turesu veoma homogene. Primjer za to moe se vidjeti ka­ da se prouavaju knjievnost i duhovnost tih svjetova, kao npr. kod Curtiusa, u djelu »Ev­ ropska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje«, izdanje MH, Zagreb 1971. godine, ili kod Goldzihera, u djelu »Kratka povijest arapske knjievnosti«, izdanje Zemaljske vlade Bos­ ne i Hercegovine, Sarajevo 1909. godine. Svi oblici duhovnosti sumedusobno usko pove­ zani i u genetikom i u formalnom i u smislenom pogledu. Tako npr. Goldziher pokazuje kako se u arapskoj tradiciji, koja poznaje samo poeziju, pojavom Kurana uspostavlja jed­ na duhovnost koja SVll proizlazi iz Kurant\, njegove egzegeze (pojava gramatike, leksikoloc gije, hadisologije, fikha, kelama, akaida, ahlaka itd.), zatim retorike, logike, teologije i filo­ zofije,što sve biva usko povezano i u formalnom i u sadrajnom smislu rijei.
opojmu knjievnosti q primjeni na istrllivanja naše duhovne baštine 31
fars jezik za kršanstvo, judaizam, islam, brahmanstvo i budi~l\mlUzo­ roastrizam):Ii gore navedenog proizlazi dase stvarni kulturni ~ivot,.iz­ r~avanje i stvaranje u tim uvjetima, tj. u uvjetima vis()ke zavisnosti svib oblika jezik()g izraza duhovnosti od sadtiajai jezika »Knjige«"njene egzegeze i povijesti širenja bo~ije rijei i istine sadtiane u njoj,teuuvje­ tima kada je izraavanje u mediju boijeg ili izabranog jezika llZUS du.. hovnog izraza, bio veoma ogranien i da je prirodno doveo do. eno.r­ mnog suavanja kulturnog medija i u smislu jezika i u smislu oblika du­ hovnosti u kojima se stvara, odnosno da je doveo dop()larizacij~kulture na onu stvarnu, koja seizr~ava u oblicima sankrosankcijeputem »Knji­ ge« i jezika, a koju izraavaju i nose »pismeni« inaonu koja nastaje iz­ van tog odnosa, u krugu naroda, koja Je usmena i iji su nosioci»l1~pis­ meni«. Sav svijet srednjovjekovlja se tako podijeli() na »Litterate«i »Ilitterate«, na one koji su »Docti« i na one koji su »Idioti«, tJ.tQlue­ ne i neznalice:') . ? 't, l
Gore naznaena podjela izriaja na boiji iskaz iH onaj iSkaz koji je i s obzirom na jezik i s obzirom na formu, direktno ili indi~ktno in­ spiriran duhom boijim i na onaj izriaj koji je ljudski, pojavljuje se ov­ dje, u srednjovjekovnim kulturama, kao bitna. Bo~ija rije i istina su v