482

Click here to load reader

14-15 Prilozi Za Orijentalnu Filologiju 1964-65

  • Upload
    mesa95

  • View
    947

  • Download
    266

Embed Size (px)

Citation preview

  • OiRI.JElNTA!LlN(E ,JNSTITUT U iSARAJ,EVU

    XIV-XV 1964-65.

    PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU

    Urednilk Dr HAZIM SABAINOVIC

    Clano:vi redakcije Dr AVDO SUCESKA, Dr TEUFIK MUFTIC i MUHAMED MUJIC

    Saraaevo, 1969.

  • Odgovorni urednik: Dr HAZIM SABANOVIC Tehni,ki urednik i korektor:

    AHMED ALICIC Tira 1.000 primjeraka

    Adresa redakcije: Orijentalni institut, Sarajevo,

    Vojvode R. Putnika 7.

    Novinslko preduzee Osloboenje, Saraj,evo - Za tamparlju Petar Skert

  • L' I N S T I T U T O R I E N T A L A S A R A J E V O

    XIV-XV 1964-65

    RE VUE DE PHILOLOGIE ORIENTALE

    Redacteur Dr HAZIM SABANOVIC

    Les membres de la redaction Dr AVDO SUCESKA, Dr TEUFIK MUFTIC i MUHAMED MUJIC

    Saraj evo, 1969

  • HAZIM ABANOVI

    HASAJN KAFii tffiUCAK

    (I:Iasan Kalfi lb. 'fmban h. J)awiiid lb. JaqUJb az...,Z11b1 al-Aql;tisarl a[-BO\Snawi).

    N~jma!ajnitja 1li.Jnost u naUIno.Jknjirevnom i mtellelk,fJuaiT:nom ivotu ibosa!Il:skiih muslimana posljednjih decenija XVI i poetkom XVLI ,sto,ljea lbto je Hasam. Kaf! Pmak. Taiko iStaknuto mj-esto u ku!lturnotj poiVidesltli Bosne stV:oJga wemena stelkao. }e svodim plodni.Jm i mnotgos,1;rJu~dm l!launo~knjievnim i lk:u3itUJr.no-prosvjetnim mdom, kao i svodim e:adulbinama od lkojtih neke postoje i danas. Ka1fijeVo djelo o ureenju drave i dr:utva {U$iil al-TJ,i'lcam f?; ni;iim al-'iilam) Je 1jo 1824. rgodme pobudillo pailljru znameni.ltog :Eram.

  • 6 Hazim Sa;banovi

    f1je ipDUii:o nJegov mrlai ISawemenilk iAtai: ('Atii't umro 1634)2 'i jo mlai Hadi Kalfa (Hagi lj:alifa ili Katilb Celebi umro 11657)3 Ne-kolliiko vaniih 1poda'taka o 'Za:viiaju, !ivotu i ,radu Hasana Kafije, po~ selbno o ndegovim rzadwfbilnama i popullamnosti, p!'looio je E'Vili!ja Celelbi koji je 1660. godine posjehlo Krufijev ,zavilaj Prusac4 iPilUJi o Kafiji u svojoj Povijesti Bosne5 Salih Had!iihusejnovil-Muvekkit (umro 1882) pored Ataija i Had,i KaiJ.rfe !koristio 1se oito 1i Kafiijevom autobiogra-fijom, d01k je ~IIbraihim..fueg Ba:lligJii !Svoju :skicu Kafd:jeva ilvorta i rada u Bosanskoj ~rolnami6 dao uglavnom na osnovu Ataija. Na osno.vu

    ~sto1g iiZ'V01ra, unio ga je i Melhmed Surajja (umro 1909) u svoj.e Osman-ske b~ografij,e7, dok ga SemsudJd1n Sami..,b~ '(1850-1,904) u svom bio1grafsko-:geografskom leksikonu uope ne spominje. Godine 1333/ 1915. izaao je i:z tampe prvi svezak djela Osmans:k'i p~sci od Meih-meda Taihira u kome je pored kratke biografije saopteno neko-liko no'Vlilh b~bliogra:fslkilh podatalka o djeUma Hasana Ka:fij e8 Zabi-ljeio ga je, i Bagdadli Ismail-:paa !(umro 1920) u svoj bioibibliograf.ski 1eiks1kon iiSlallUS!kiih pi.saca9, ail.i IZaludo ISa vie lkrUJpnijiJh ;pogreaka. Unio ga je >i Caril Brodkelmann :u pr.vo i12Jdan;je 1svode Povjesti arap-ske knjievwosti1, a Basmadjian u svoj Essafli su;r l'hiistoire de la H-tterature ottomane (Constantilnop1e 1910, 122). Meutim, prvi vei evropSiki prilkaz i>Vota i rada Ha:sana Ka:fiJje napi!Sao je 1909. godine

    za:silu~ni maarski turko~og I:mre Kar::kson uz svod maa,rski p1ri,jevod spomenut01g K8.iftjeva djela o ureen'j:u d!'la:ve i' drutva11 Na o1sno'V'U te 1studide i IPridevoda, Lajo Tlhal16crzy je pri~edio ~i 1911. godline objavio ncjema:kJi' prri:}evod 1to1ga djela12 :Sljedee godine olbja!Vio je Safvet-1heg Ba:a1gi' svoju d1serta:ctju Bonjaci i Hercegovci u islam-skoj knjievno~ti ~~Sam}evo 1912), u kojoj je na osnovu Ataija, H8.id!i Ka:lfe, EVlli:j e dlelbije, Muvelkiki:ta, L B8.ifl!gia, Brockehnanna i nekiih Katfiij evilh dijela JPrrilka1zao IlJj ego'V ,irvot i 1rad znatno boilje i po1jpUJniJe

    ! Atai (Ata'I, NewIzade ,,Ataul-liih), I;laduiq al-1:wquiq fi takmilet a-aquiq = Zejl na Saquiq an-nwmanijje. Istanbul 1268, 584.

    a Mustafa bin Abdullah-Hadi Hallfa, Kaf a?-?Uniin (H~) na vie mjesta; Fezleke-i TarifJ,. Istanbul 1286/87, I, 380-381.

    4 Evlija Celebi, Sejahatniima V, 446; Evlija Celebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo, uvod i komentar napisao Hazim Sa-

    banovi, Sarajevo 1967, 131-134. 5 Vid. Muvelddt (~alil:;t Sidqi Ha-dihusejnovi - Muwaqqit), TarifJ,-i Bosna. Autograf u Orijentalnom institutu u Sarajevu br. 1164, 77.

    6 Vid. Bosna Salnamesi III, 1302 (1884), dio II, 1-6.

    7 Mehmed Siirejja, Sigil:l-i

  • Hasan Kafi Pr~ll'k 7

    od svih svojih preltlhodn:itka. Taj priik.aJZ !bilo ibi jo_B pofipwniji da je '\l njemu iSkoriena i spomenuta studija I. Karaocs001a, ali je ona, Ikao i madall"Skd. i njema!Ck:i prijevod. spomenut01g Ka.fijev01g dijela omala noerpoznalta Baagilu : 1919. godine Ikada Je alb javio svoj srpskohrvatSki prijevod iflOiga djoell.a13 U predlgo:v:o.ru UIZ taj prijevod Baagi e, go-

    vorei o Kafiji, iz!llio, i!7meu ostaJlog, d. :nelke podatlke iz Kadiijeve aurtolbiogtt'arfilje kojim je dopun:io rl! ispraV'i!o nelke tvninje u svojoj wserttacijd. Baagil je tada, kae, !l"~oilagao ,i :sa nelkim drugim po-dacima o ~irvotu i djelima Hasana Ka.fije i :namjeravao da m saopi uz svoje manje il rprijevod Kafi1eva djell.a Ni~m al-'ulamii'14, a.1i :tu namjeru, n~all.ost, ruje OIStv.a.l'lio, :niti je te podaltke UIPOitrijebio ikasn1Jje kada je pisao o Kafiji u spomenici Z1llamenitli i za:sLunli Hrvati 925-1925 '(Zagrelb 1925) i' u !SVome djelu Znamnti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb 1931).

    O ivotu i: radu Hatsam,a Kafi!je pisao je, da\Lje, Franz BaJbinger u SIVOm pOIZllatom prilruniiku Osmanski historiari i nj'ilhova djela15 s posebnim obzilromna nJegpvo dljell:o U~l al-'IJ,ikam fi nli?am al-'iilam. Pored Baagila i d~on lko,je on navodi!, Balbinger se lko,rLSitio d' nave-denom zapadnom 1ilteratwrom ka:o i djelom. M. Taihirra, ali tnij e znao za drugo Kafij.evo hi.:stori!jSko djelo Ni?iim al-ulamii', premda je na nj UipO~orio BaagU! jo 1917. godicne16 Autobiografske poda'tlke koje u tom djeLu prua: HasaJn. Katfi, !Prvi je u cjelim.i iJS!koristio Muhamed Tajjilb Oki u :9\tOifne :la:n!ku Hasan Kjafi Pruak - na najvei mi-slilac XVI vijeka11, u kome je prvi pult utpozo,rio ti! na tnetka do1tad nepoznata Kafijeva dijela, aJi je tad ll'aJd sve do dmas ostao neisko-riten u na'tlici. Cjedo.v.ilt !Pl'ilkai ivota i .rada Hasana Kaf1}e dao je, za-tim, M. Hatndli u SIVIO'jim lbiografi1ama 1bosanJSJ.ciih wenjaka i pje-sDdlka koje je napisao na arapslkom j.ezilku18 Na OS!llorv'U. Baagila, M. Talhilra i :navedenih 't:ulrls!kiih imora, a u !Prvom redu na osnovu Katfi-j-eve autolbiOtglra.fij.e, Ikoju je rtu doolovno dbjavio19, Handil je do sada najpotpU!llije i tn,aji:Simpndoje 'prilkazao iv01t i rad Hasma Kadiilje. Iaiko nedorvoljno lkri'fli,iki.!, on jedao i na3rpoifJpuiniju ibilbl.iografiju Kafijeviih radova, lwjd: su pos,red:sttvom. toga djoella p015talbbolj.e pomati naJU!nom svrjetu. Na osnovu t01ga djela Brodkelmann je u drugo !izdanje i do-pune svoje velilke Povijesti arapske knjievnosti nnio jOI nelkojlliko Ka.f1jeviih' djell.a20 Hand!it se d lkaiSin.ije nelwli.m pulta: osvrtao na .

    13 Vid. Uredba svijeta (Nizam ul alem). Historijsko-politika raspra-va. Napisao Hasan afi PTuak. P.reveo dr. Safvet-:-beg Ba!lagi. Sa-rajevo 1919 (= Glasni:k Zemaljskog muzeja (GZM) XXX, 1919, 1-17).

    14 Isto 3-4. 15 Franz Babinger, Die Geschichts-

    schreiber der Osmanen .und ihre we'l'ke

  • 8 Hazim abanovi

    i:vot & rad Hasana Kafije, a'1i u rtiim osvrvtima nide lkarzao :gotovo nita novo21 Obraujui arap!Sike cr:'UikQPilse Uni'Verzi1tetske bilbliotelke ;u Bra-ti:s[avi lkoi po!tilu ~ lkoil:ellro.ije Satfv.~t-ibega BaJa~gia22, -eki al!'aibi.ls!ta Kwel IPetraelk naiao je meu lll'jima i na Kafi:jevo djelo Ni?iim a1-ulamii', IPa je tiim po!Vodom, ne majui' ~za na1vedeni rad Tajilba

    Okia llliltt za Ha~ndiie!V IPII'ij~od \!Joga ddela23, nalPLsao lanak u kome je ulkazao na ibiogradislke i1 bd.hliorgrarfuke poda1J~e llmje prUia to djelo24, ali j e pri tome, IZarudo, napl!'av~o vie pogreaka.

    Ova/j .rad IP~edstaV'1ja poikUIaj da se na oSin:ovu svilh ra,spo[oiVIiih iffi'o.!l'a i !literature da to

  • Hasan Kafi Pruak 9

    O s;vojim predma Hasa1n. Kacfi ikae ovo: Piri

  • lO Hazim Sabanovi

    U tom rselu jpos:toja'1e su 1'5116. godine, kada se ono prvi put spominje, samo tri muslimanslke di est hrila:nJskifh kUia 1sa, dOI tri odras1la neooenjena hri:acrlina28 'l pored rt;o:ga n~je, mis[im, nirkaiko vjero,vatno pl!"edanje da je Ka:fi'jev (p'radjed Jaikub preao u i!S1am kad je Mehmed Fwtilh do1ao da osvaja Akhisar (P:vUISac) '}er su taj graid i nlje,go,va oilmil:ina detfiniltdvno IPOitprue pod ltursiku vlast rt;eik de-vedesetiih godina XV :sltoJj.ea.

    Srednjovjekovni 1gmd Prusac hllt Birogrwd ~~tuJr. :AJkihirsar), Nje ra2Jva:lillle po:stoje i danws u istoimenom selu na jednom strmom bri-Jegu, neikiih 5 km j'UIno od Donjeg VakUifa, predao se Turcima 1463. godine, ikao i svi ,orstaH ibosan~siki gradovi, a!li ,su ,ga Tm,ci i~gubi[i 1466. godtne illi j1o ra~nije. Od tarda njegova sudlbillla nije i:zlvjesna rsve do devedesetilh godina petnaestog V'ijeka, jer rsve dotle rtursiko-ugarska gralllicra u U!ipi UskoiP1ju nije hilla stalna. Turci su 1469. 'godirne hi!Li gospodari grada iSUJsida na Vr!ba:su, >jer se on rtada spominje u jpopis:u tul'IS:kih jpOrsjeda u Bosni3 \ aH se ne zna da 1i su ga od tada ~trajno dda:li. S1gurno je, meutim, da Prusa:c, drugi utvren grad u skalp-skoj upi,, tada rrije ibio u turskOij vlasti, jer se ne spominje ne samo u Itom p01pilsu, nego ni u :popiiSima iz 1485. i 1489. gordime to ne zna.Ii da ni tilh godina >(1485. i 1489) nije bio u turskoj vlasti, jer je ver 29. jula 1478. 1gordine tadarnji h01sanski sandak Skender-beg pisao jedno pi1smo DubrOV'a,n;ima na 1gradu Pruscu. Da~tum u pismu nije jpOt!PUrn, ali ono ne more ibiti mlla,e od 1480. godine, jer je tada rSikender-lbeg postao pata32 To je, to se sada ema, najstaridi .srpomen orvo1g ,grada u hilsrtorijsikim 'iwnrima. DrUigiJ put se rspominje u turslkroj vlasti 894 (1489/90) godine, i to pod :1Jursikim nazivom ..&khilsar, to je doslovan pridevod stamg domareg naziva Bi1ograd, kako se taj grad na~iva u turnrko-'ugaJI'iskim ugovorima ljiz 1503. i! 1519. godine, kao i u nekim ka,srnij'im ilzvorima. Pmsac je 1489/90. god1ne,, imao tumsku posadu koja je primala plate ilz zakupa '(muqata'a) pirinanih polja {eltik) iz PlovdiJVa t okoline. Iisto taJko 898 {1492/93) godine33 Jedna maiha'la u lka:sahi PrUISrcu zvala se Mahala dami;je Jahja-pae. Tu je o11irto. ri-

    je o onom Jahja-1paJi koji je hiJo ibosansiki saJnd!aklbeg od 1482. do 1484, i od 1494. do 1496. ,godiine, pa je tada osno\l'ana i njegova :dra,.. mJilja u Pru'Scu IPO korjoj se nazivala ta mahala. U ovom 1gra:du poisto-jala je i Mahala damija srultana Bajezida II {1481-1512). Careva da~mija {Carevilca u tvravi) osnova~na je 89'2/1487. godine i sa-svi/m je vjerovatno da je sta11iJja od J1ahja"'!)a:ine damije. Na osno'V'u totga, moese S1asvim ;pou~da~no tvrdi.rti. da je Prusac defin~tilvno po,tlpao pod tul'lsku vlast najkasnije po,etkom devedesetih :godina XV sto-ljea, a ne tek 15011 rgodine kako se do sada mislilo. A ito se on

    at Istanbul, Belediyye Ktituphane-si, A. Cevdet.Yazmaln br. 076.

    32 Vid. Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje f pisma. II, 281-282; Ha:zim Sabanovi, Bosanski sandak-beg Skender. Glasnik Istorijskog

    drutva Srbi.je 1955, br. 1_.:_2, str. 1-45; isti, Bosanski paaluk, Sara-jevo 1959, 43, 55.

    33 Vid. Tayyib Gi:ikbilgin, Edirne ve Paa Livast. Istanbul 1952, 132.

  • Hasan Kafi Prua:k ll

    ne spominje u popisima i'Z 148'5. i 1489. :godine moe se objasniti injenicom to turski popisi ne registruju uvijek fakti-no stanje.

    Tek u to vrijeme, a nikako ranije, mogao je spomenuti Kafij~v pradjed J,aJkulb prei u iJslam., ako se UrOIPe prije to:ga vremena ovdje doselio. Pogotovo ikad je selo Z i lb i 1516. godine imalo samo tri mwslimanske i ~esrt ihrianskih !kua. Cetvrt stoljea !kasniJe to se[o imail.o je est mUtSUmanskih i devet hrilanskih kua29 Meu njima nema Kaf1jeva pradjeda Ja!kulba, jer je umro poetkom 'V,1adarvine sultana Sulejmana (1520-1566), ni djeda Davuda, jer je poginuo pri osvajanju grada Vrane, najikasn~je 1538. godine, i.klad su Turci osvojili taj ,grad, a ni oca Turhana, j~er se ve bio rpreseli!o u Prusac u !kome mu se etilri godine kasnije rod1o siJn Hasan. Jedan Turhan, sin Davudorv S1tanov;ao je 1574. 'godine u MaJhali damij'e sultruna Ba-jezida u Pruscu34 Mislim da je on identilan sa Kafije'vim ocem ~da se u toj maihaJH rodio njegov sin Hasrun Kafi.

    Prusac je tada predstavljao utvren 1grad sa sta~lnom posadom ikojom je zapovi,}edao di.lzdar. Grad je imao i ,svoje podgrae, svoju varo iz 'koje se razv1la kasaba grada Prusca, ikoja je sredinom XVI stotljea imalla tri maJha,1e sa tri diamlije i ma:lu ariju u kojoj su se razvija!li ilzvjesni orbrti i zanati, a narotilto tabaki. U spomenutim mahalama nailazillo se 1574. ,godine 336 muslimansikiJh !kua, dalide oiko 1500-2000 ,stanorvnilka koji su tbhli osloboeni svih dravnilh poreza i radnih obaveza prema dravi (tekallf, karakuUuk, eraborluk, av:ariz i ostan resmovi)35

    O staileko'j pripadno1sti i zanimanju svojih preda!ka Kafi nas ne obavjetava. Ali kako ikae da je n.jegov djed Davud uestvovao u n;mogim vojnama i 1p01ginuo pri osvajanju Vrane, jasno je, da nije bio rajetin nego je prLpadao nelkom vojniJikom iili. poluvojniikom redu illi se nalazio u rrilnoj pra1tnj1L nekog vojvode. Ci.tm.e se !bavio njegov otruc Turhan, sin Davudov, nije poznato.

    Hasan je, tkate, poao u l~olu u dvanaestoj ,godini i1vota, da!k'le oko 155~6. godine, ali n,ije jasno da li je pri tome misiio na mekteb (osnovnu ~kolu) ili na medresu (srednju '~olu). Mnogo je vjerovat-nije, mislim, da je dotle bio zavtio mekteb i da se tada opredijelio za dalje tkolovanje. To se ,zakljuuje tiz sljedeeg njegovog kazi-vanja:

    Po!to ISam sv11io poletne nauke u naoj ,zern:rji~, otiao sam u Carci1grad u poietku 'vladavine .sUJltana Selim-ihana, silna sultana Su-lejman-ihana, dak[e naararr1je u jesen 1566. :godrne.

    I'z ~toga 1proi,zi~azi da se Hasan Kafi kolovao u domovini naj-manje deset godina i da je u vriijeme polaska u Caritgrad imao oiko dvadeselt i tri :godine. Ni!je m01gue da je .sve to vri'jeme proveo u nelkom melktelbu, ne,go je ~sasvim vjerorvatno da je od dvanaeste ihl.i petnaeste .godine t.itVota po!haao neku medresu u Bosni. Kafi ne ~me gdje se tkolovao, ko !S'U mu lbiJ1i UJitelji u domovini niti se to na drUlgi naJiln moglo do1Z11a1ti. U 1to vrrjeme TIJije postojala medresa

    M T8!PU Defter br. 535, fol. 103. as Isto fol. 103.

  • 12 Hazim abanovi

    u njegovom rodlnom ni:ti ikojem drugom mj.estu u Bosni, o:sim Sa-r~jevu, u kome su tada, to se sada 1zna, postojale tri medrese, stara Firiiz-1begova !(osnovana najkasnije 11512), Husrev-hegova (osnovana 1537) i Kemal-fuegova {.osnovana oko 1540), pa je vjerovatno i Ha-san Ka:fi u dvanaestoj ili petnaestoj godini svoga ivota stupio u jednu od tih medresa.

    Kad je doao u Carilgrad, polhaao je neku IOadgradlsku medresu, ali ni tu, na alo!St, niije nimalo odreen, nego kaJe, sasvim uopteno, da j e u1~o kod mrnogilh uenjaka i ibavto se nall.l'kom kod mnogiih odlinika. Napokon se priklonio odilinom 1ejihu i pobonom uenjaku i

    uilteilju Hadi-efenldiji Kara JHanu, koji je !bio mu

  • Hasan Kafi Pruak 13

    Ata:i:ja, pos1tao mulizim ho,saJnsko1g muJile i tako se 01predi:jelio za sudijsku Si1Jrulku37

    T~nost OVTilh navoda :potvruje Imjenilca to je lbosansd, ikao i s:va1kii drugi muilU.a .imao !Pravo da odalbere jednog illi dva mulizima (prilpratvnilka), i to je muUizemet {prilpratvni sta1) bio [preduslov sva-kom di)plomiranom profesoru i! pravniku !Za ,sticanje fProfesorslkog odnosno 1sudiljskog IZVanja. :Kalko je Katfi ;po porvrattku iJz Ca:ri;grada poeo dra'til pTedavanja acima u Pruscu, IZllalilo !bi da se jo u Ca-rig:radu oprediJjeiHo za pmfesorsiku sltrulku, da je tamo ,zavrio pri-pravni 1stai i dobio imenorvaJnje !Prie porvratka u domo

  • 14 Hazim abanovi

    godilne dolbio menuru s nalogom da i!spitta U!enje hamzevija u Posa-vi!ni i da ih lka!Zni. Kao nagradu za pomo 1koju je !pri tom prwio mulLi dobio je m.ultizemet {pripravn1ki sta). On je mogao ostati u slu~bi Bali-efendije samo .godinu dana, jer .je BaH-efendija u mje-secu zu1higge 987 (po. 19. l. 1580) ibilo smtjen:jen s poloaja bosan-sko,g mull.1e; ~na taj po11oaJj doao Je tada neki !Ibrahim efendiija Burmaz). Bau:i elfendija ni tada ikao lbi~i mulla ni!je ostao bez sred-stava za ivot, bez plate; on je po zakonu dolbio neik1 kadHuk kao aripailuik iJH neto sliino, A ta je tada bilo s naiim Kafijom, ne zna se. Moda se opet vratio u Akh:iJsar da ,predaje svojim acima i da tu eka imenovanje iU.i je ostao uz svog mu:1lu ikoji je, vj-erovatno, i dallje ivio u svom rodnom .1gradu i ekao novo imenovanje ili penziju. I, zaista, BaH efendija je ve 'U evv:allu 989 ~po. 29. 10. 1581) godine pono'V'O imenovan hosansikilm mtl!llom i na tome ;po>lo>aju ostao do smrti. Umro je u Sarajevu u saferu 990 (po. 25. 2. 1582), kaiko ikae Ata!, a ne u sa!feru 993 Gpo. 3. l. 15815), ikako :pie M. Siirejja38

    Ako ne ranije, a ono svakako poslije smrti svoga uitelja i pro-tektora Bali-efendi:je Kafi se, vjerovatno, ponovo vratio u svoj Pru-sac, drao preda!Vanja i :ekao imenovanje, koje je uslijedilo 991 fjpo. 25. l. 1583) kada je imenovan kadijom u Pruscu.

    Ovaj podataJk nije vaan samo rza!to lto nam kazwje koliko je Karfi poslije zaV'I'eniib. studi-ja ekao da dobije dra'Vnu sl~u, nego posebno zarto lto iz njega sa~ajemo da je ve tada :postojao .prusaki kadHwk. Ranije je Prusac sa cijelim podrujem .gornjeg Vrlbasa i Plive pripadao kadiil:uiku Neretvi u K:J:ikom sandalku. Tada, iQi koju godinu ranije, to .je ;podrUIje o:r:gallltzova:no u ~as.elban kadiluk sa sje-ditem u Pru:scu, stal'orm Bio1grardu, ikoji je nazvalll turski AkhisaT,

    (Aq:Q.~ar) pa se tako zvanirno nazivao i ovaj kadiflulk. Osim sredinje nahije Skoplja, ovom su kadi!J'uku u to vrijeme pripadale jo nahije:

    Glamo, Kupres, Janj, Gerzovo, Soko na Plivi i Jezero ,~Golihisar). Tako je mog1lo. OIStati samo do prve polovine XVII stoljea, ikada je G61h.isar '(Jezero) postao sjedtte istoimenog kadiluka. Tada je akihi-sal'ski kadilulk i~gulbio nahije Soko, J ezel'o, J an j i Gerzovo39 Prema raspolo'i!Vim poda!Cima sasvim je vjerovatno da je Hasan Kafi bio prvi kadilja prusa,kog kadiluka.

    Irs'te godine u 'kojoj j e imenovan prusakim kadijom napisao je lkomenta:r svom djellu al-Kift o logi!Ci do kraja po1gla:v.lja o pomovima (at-ta~awwurit), ka!ko nas obavjetava u autobio,grafiji.

    Daaje nam nedostaju podaei o ivotu i radu Hasana Kafije do 994 {po. 23. 12. 1585) godine ikada je naptsao kratiku raspravu o sudskom 1parni,

  • Hasan Kafi Pruak 15

    dvadeset mjeseci posHje spomenutog imenovanja ostao bez dravne slulbe i da je nije dobi:o sve do 994/1'58'6 . godine kada je rpisao spo-merru.tu raspravu silgurno sa ciljem da mu pQislui kao ihalbi.lita:cija za novo imenovanje ikaiko je 'onda ibio propis. Da li je .poSilije toga dobvo neki ikadiil.uik ili je morao da i dalje 1eka na red {nevbet) sada se ne zna. U a:utob'i:ogratfiji ka,e da je 996 (po1. 2. 12. 1587) godine napilsao djelo Ij

  • 16 Hazim Sabanovi

    poiZitivnu 01cj enu t01ga dj ela. Govorei o spomenutom iN esefidevu djelu Manar al-anwar iKatilb eleibi kae:

    Premda je Menar najpoznatiJe ;i naj'popu[arn:ije djelo iz ju-risprudendj,e (u~rul) koje sa malo !'lijei sadri more bisera i riznku dragulja, ipak se u njemu naJ:azi IPriliino nejasnilh mjesta i suvinilh stvari', a'li ga je Kafi Prruiaik u sv:oone djelu Samt al-WU$ill lijepo preradio i si:stemat:Ski! sred~o vrlo dobrim redom i dodao ono to je

    i21la1gane 'Uiini:lo jasnim i preglednw (vid. H :ij VI, str. 121 lbr. 12907; IM. HandiJ, KnjieV'rlli, rad ,21).

    Sljedee 1001 t(IPOI. 8. 10. 15,92) ,godine, ikada je BostanzaJde Mehmed po trei put imenovan ikazaskerom Rumellije41, Ka:h mu je poslao marrrju raslpravu pod naslovom Sayf al-qu(Liit fi at-ta'zir (Ma kadija o kanjavanju), u kojoj je prottuma,to neka tea mjesta iz poglavlja o !kaznama (at-ta'zir) u spomenutom djelu arQ- al-Wiqiija koje je napisao $adr a ... Sarl'a42 I taj rad imao je ci[j da poslwi Katfiji ikao hatbiilitadja rza stitcanje kadilj;skog' z;vanj'a i:stog ili vi!eg

    ran~ga. :I, rz:aista, on je iste godine {1001/1593), kako sam ikae, imeno-van kadijom u nekom mjestu u !bllirzilni svoga A~k!hisara (Prusca). Ka:fi ne ikate koje je to mjesto i ik01liJko je u njemu slu:ito ve nastav~ja

    ova~ko: Kada je nastao ustanak u Erdelju i polbuna kralja i kad je

    dolo do rata i !boja, i ikad je pOieo nered i obtjest :namjesniika i slu-benika, natpwstio sam kadijsku eh11lbu i povukao se u rodno mjesto i po1eo predavati Ulenicima glavne i sporedne ,predmete, vjerske i Slvjetovne znanosti ...

    Ovi navodi prwadu, ne samo historijsike injenice koje oo potrebne da se tano. utvrdi: do~le je Kafi ostao na ci.voj novoj du-nosti i kada se povuk'ao u svoj AkJhisar, nego omL, prije svega, pru-aju mogunost da se nasluti ikalko su se Karfij a dojmile tursrke nedate na potetku trinaestogodinjeg rata imneu Turske i Au.stri:je (1593--1606) koji je izazvan stran~m porazom Bonjaka pod Sis1kom 212. juna 1593. godine na elu sa bosal!lSkitm !beglerbegom Hasan-paom Predoj ervi16em.

    Na po:etiku 'toga raJta Turci su zaUJzeLi S~sa!k u Hrvatskoj, a Vesrprim i PoJatu u Ugarskoj, afri su u rproljee 'Sljedee godine iz~u-bi!li sve .gradove u sjeverozapadnoj Ugarskoj, ikao i one i~eu Ka-nie i s~geta; ta vie !billi su im OipS1jedlnuti i .gradovi Ostrogon i Hat-van {IPoletlkotm apri'la 1594); istovremeno je dolo do osloibodila,ikilh pokreta ihrilana na Balkanu i do otvorenotg ustanka BI'Iba u Banatu (maja 1594) i to svaka!lm najrvi:e :zJborg nereda i olbtjesti nam}esniika i sluiiben:iika kaiko ika1e Hasan 'Kafi. Turci rsu ]stina ustpj-e[i da ugUIe ustanak Srlba u Banatu, da oslolbode opsjednuti Ostrogorn i Haltvan i da 0auzmu ur {29. 9. 1594) i neke manje utvrde, aH su iste godine izgubili !Sisak t(lO. 10), Petrinju i Gore, preb:ipjeli teku provalu u tursku tSlavon:iju i napad na iBiha, Najviie ilh je potresao ustanak u

    41 Vid. Ilmijje salnamesi. Istanbul 1334 str. 110.

    42 Vid. GHB br.

  • Hasan Kafi Pruak 17

    Erdelju, VJa,lkoj i Moldaviji (15. ll. 1594) kojim su te i s[jede,e godine ilz1gubili svu vlasrt i uticaj u tim vruza'lnim zemljama i do11vjeli

    nek~o1liko teki!h pora:z'a u Vlakoj i Moldavi~ji, ,gdje je billo ,glavno ratilte i 1595. godine kada su iiZ!g'Uibvli Ostrogon (2. 9. 1955) i Vite-grad u Ugarskoj. Zanimljivo je napomenuti da je i Hasan Kacfi truno uvi:dvo i jasno istakao naj'znaajnije i za Tumku najopasnije dogaaje na po1et:ku ovo,g rata. 6 oihzirom na hronoloki red dogaaja koje navodi, proi1z:lazi da j e Kwfi }>napustio kadijsku slwhu i povukao se u svoje rodno mjesto negdje u kasnu jesen 1594. godine; (tada mu je stvarno prestala ,srluba u opredije.ljenom mjestu i on hoe da kaie da nije !elio da hude kadija u tako dezolatnoj situadji u kojoj na mjesto zaikona i prruvlde vlada obijest i hezakonje).

    U:z predavanja adma on se u Akihi:saru neprestano bavio na-uno-knjiievnim radom tako da je u zulJ:liggi 1004 {po. 27. 7. 1596) godine zavrio komentar svom djelu Samt al-wuill ila 'ilm al-uill, a zatim je napisao svoje najpoznatije djelo Uill al-Q,ikam fl ni?im

    al-'ilam {Temelji mudrosti o ureenju svijeta), moralno po[itiJki spis kojim je !elio da ukaie na negativne pojave u dl"avi i drut'tvu u nadi da e taj spi:s bi1ti os:l.ona:c dravniJCima i uporite njiiho,viih po,gleda.

    !Spomenuti turski gubici u Ugarskoj prisilili su sultana Meh-meda III da se krajem 1004/ljeta 159'6. godine ,stavi na eilo rpoihoda protiv Ugarske. Glavna meta ovoga pohoda bio je grad Jegar43 Tada je i Ha,san Krufi sa tim svojim djelom krenuo i:z Prusca u sultanov logor. GlaVJna turska armija sa sultanom i velikim ve:zirom Bonja-kom Lbraihim-pa,om (rodom 1z Novo1g ehera kod Zepa u Bosni) stiJg1la je pod Jega1r 21. 9. 1596. godine dok je Hasan Kafi, ka1ko sam

    ka~e, poao iz Pmsca u sulbotu 4. 10. 1005 (28. 8. 1596) godine44, i sti,gao u sultanov lo,gor pod Jegrom poslije poetka opsade :grada u subo,tu 3. 2. 1005 {26. 9. 1596) godine45 {Prema tome Karfi je puto-vao od Prusca do Jegra gotovo itav mjesec dana). Jegar se predao Turcima u petak 13. 10. 1596. god~ne46, a austro-ugarska vojska po-raena u b:iiCi, ta1bor u suibotu 4. 3. 1005 (.subota 26. 10. 1596) godime47

    Nrukon zauzimanja Je1gra (13. 10. 1596), Karfi je svoje djelo preidao dravnim dostojanstveniJcima da ga podnesu sultanu; ali kako

    43 Tur. Egri, njem. Erlau, a ne Gran kako pie Petraek (vid. Die Chronologie 408 i d.). Turci su za-uzeli Gran (tur. Yanik srpskohrvat-ski ur) 29. 9. 1594. godiillle; u tom pohodu nije uestvovao sultan nego je tursku vojsku predvodio veliki vezill" Sinan-paa.

    44 Ali taj dan nije bila subota ne-go srijeda.

    45 Ni taj dan nije bila subota ne-go etvrtak.

    46 Po Kafiji u subotu 19. 2. 1005 = 12. 10. 1596. godine i taj dan je za-ista bila S'Ubota.

    2 - Prilozi za orijentalnu filologiju

    47 Priajui ove dogaaje Kafi istie da su se svi vaniji dogaaji u ovom pohodu dogodili u subotu: njegov polazak iz Prusca, dolazak u sultanov logor, osvojenje Jegra, po-raz n!Wrijatelja u bici >>Tabor, Ka-fijev dolazak na drugi konak u po-vratku sa ove vojne i povratak u Prusac, a sve to da bi pokazao tanost tobonje Muhammedove izreke: >>Bog daje sreu u etvrtak i u su-botU

  • 18 Hazim abanovi

    je djelo hHo napisano arapskim jez:ikom, ovi to nisu uiniH nego su mu prerpoTurHr da djetlo prevede i protumai turski, pa da se onda podnese sultanu kako /bi se njime m01gli koristiti: i inovniei carskog divana. .

    Zatim su ovog :bijednog siromaha :prinud~li da se primi ka-diluKa u Alkihis'aru. Ja sam se pokorio njilhovo'j zapovijedi, a od~u:io Saim da i reeno djelo protumatim, kako su mi narediH. Poto sam ga protumat'io najjasnijim stHom u redepu 1005 (18. 2----19. 3. 1597) godine, osta1vio sam kadiJluk i krenuo u Carigratd ... gdje je djelo preda,to velikom veziru Bosnjaku Ihrathim .... pai, koji mu je :poklonio svoju patnju, podnio ga sultanu i poslao u carski dvor sa jo nekim drugim Katfij e vim dj elima.

    !Por1Jo je ,asno oko suhanovo baci'lo rpo.gled na te Jistove, na-dam se da e moji spi1si brti kao evij et u iba:i i kao vid u oku. I lba: za,to to im je sultan obra'tio dio .svo,je 1patnje, oekujem da e oni bllti oslonac dravnid:ma i uporite njillwv.ilh pogleda.

    'SUJl1tan mi je svojim Vilastorurnim pismom (hatt-i erif) dao akhisarski: kadi'luk kao do1ivo'tnu miro:vinu pod uvjetom da preda-jem ueni:Ciima tilh krajeva, i darovao mi znatnu koHinu svoga dara.

    P:os11je ovog'a imenovanja, u proljee ili ljeto 1005/1597. go-dine, Kafi je ivio i radio jo oko dvadeset godina, uestvovao u izvjesnim vojnim pohodima i rpodi.Jgao svoje ,zadubine u Pruscu, ali su podad o tome posljednjem, vrlo 2'lnaajnom, periodu njegovog ivota sasvim oskudnL Hronoilogi'j a ivota i rada Hasana Ka'ij e u tom razdoblju moe se djel1omi1no rekonstruirati i upotpuniti na osnovu uvodniih i zaMjulniih tl.a:pisa u djelima koj a j e tada na:pisao i na osnovu zakljuaka koji se nameu uklapanjem tiih podataka u sk1oip op:i.lh zibhra:nj a onog vremena. Na osnovu j ednog takvog zapisa znamo da je u tpos1jednjoj dekadi redepa 1006 = poretJkom marta 159H. rgodine kao kadi1ja i muderris u Pruscu napisao koncept sv01ga djela Rawcflit al-ganniit fi U$'Ul al-:i'tiqadat48 rPrije 1008/1599-1600. godine kon,cepti::rao je i svoje djelo Tamht~ at-tafi:J,i~, jer u autolbiogra-fiji kae da je te godine napisao svoje djelo Nii?am al-'u,lama' rna 1:J,a1Jwm al..,anb:Vja, a ~zatim uzeo da dotjeruje spomenute koncepte.

    Time se ilsc!'lp1juju podaci o i'Votu i radu Hasana Kafije koje prua: u autobiografiji; na 0 1snovu nje IZna 'se .ta je pisao od 1005/1597. godine, ikada je imenovan pmsa,kim !kadijom, do 1008 = 1599/1600. godine, kada je zavrio autohiogra1fiju, aJU se ne IZna gdje se u to doba nala1zi'D. Kako je 1005/1>597. godine imenovan pmsa!kim kadi-jom pod uslovom da dri predavanja, ibilo hi sasv1m :normalno da se posli'j e toga vra:tio u Prus ac i preuzeo te du:~nosti. To se donekle moe za1ktljuiti i iz na.'Vedeno'g zapisa iz 1006/1598. godirne u kome kaie da je tada kao kadij

  • Hasan Kafi Pruak 19

    slije rjeenja svorg linog statusa morao da se bar neko vrijeme zadi'Ii u Cari1gradu da ibi pri.Jkup~o potrebnu grau za svoja djela, jer te grae u Pruscu, ni u Bosni uope, u to doba jo ni'j e morgao imati u izobri[ju. Kako je, oito, bio u dobrim odnosima s velikim vezirom, svoj~m zemljrukom Bonjakom :IIbrahim-pa:om, koji mu je, svakako, izradio spomenuto imenovanje i kome je Krufi posvetio svoje djelo Ni?iim al-'ulamii iiii l:J,atam al-anbijii, sa,svim je vjemvatno da je Katfi ostao u Car:rgradu sve do maja 15g.9_ godine dok se tu nalazio Iibra-him...;pa:a i da mu je tu podnio na dar to svoje djelo. T'im prije to"se to djelo nije mog~lo nrupilsati lbe:z manljivog rada u carigradskim bi-bliotekama. U maju spomenute godine Ihrahim...;paa je poveo tursku vojsku prot~'V Ugarske pa je tada, motda, s njim u dihad krenuo i Katfi. Isto je :tako mo

  • 20 Hazim Saba~ovi

    Zive ll. novembra 1606. godillle, to se, vjerorva:tno ,i e:zdesetgordinji Kalfi, posli:je povratka sa spomenute vojne, smirio u svome rodnom mjestu 'i posvetio svojim slWJbenim poslovima, pisanju djela i podi-zanju rzadu~hina: damije, medrese, hana, mektaba i vodovoda kodim je dovedena zdrava voda to tih ikuJ.turniih ustanova oiko kodih je nastalo novo naselje N e v a lb a d (= Novo mjesto), koje se nalazillo u dananjoj maiha:li S r t.

    N a alost nema detaljrriih podataka o tome kad su ove zadubille nastale. Na osnovu natpisa na hanu ikoji je djelomilno zapisao Evlija Celebi zna se da je taj han podiignut 1021/1612 .. godine. (Moda na tu ustanovu, koja odavno ne po.stoji, podsjea danas J.okailitet H a n u Pruscu).

    Svi Kalfijevi b1ograii biljee da je umro. 15. abana (leyle-i berat) 1025/28. avgusta 1616. godilne; Ista godina navedena je i u mnogim prepisima njegovih radova52 Meutim, u nekim rukopisima Kalfijeviih djela postoje biljeke u kojima se kaJe da je umro 1024/ 1615. godillle53, a u jednom se alk donosi: hronostiih ~oji izraava tu godinu, a uz njega i pooeban, precizan i potpun datum: 16 rama-zana 1024 (9. o.Mobra 1515) i. to u jednom prepi.isu Katfijeva djela

    Ni~iim al-ulama' ikoji je prepisan iz aultografa 1026/1617. godi:ne54 ; taj rulkopis potie i,z Fej:zijje medrese u Travniku pa je vjemvatno nastao u Kalfijevu ktraju i svakaiko je djelo nekog njegovo1g wenika. U istom rwkopisu nall.aiZi se i popis Krufij eviih Ulenilka 1z Ak!hisara. Mi Ove .podatke :zasada mo:emo samo konstatovati.

    Saihranjen je u (blllzini svoje damije u Pruscu, u posebnoj grob-nici Imja postoji i danrus.

    ;u

    Kao to nam nedorstaju mnc1gl podaci o ivotu Hasan Kafije isto tako nemrumo sve poda:tke ni o njegovom knjtevnom radu i djelima koja je napisao. Najmanje se zna o njegovom literarnom radu. Kalfi je, naime, pored proznih djela pisao i stiJhove na arapskom, turskom i perzijskom je:ziku; taj njegov liiterarno-umjetniJOki rad nije do~ voljno !pOIZnat, aH je u svaikom sluaju, bio vruo .skroman. Dosada je poznato samo rdvadesetaik njegovih stihova i to sve priJgodnorg ka-raktera.

    Nauno llmjilervni rad Ha,sana Krufije je obiman i mnogostran. Na osnovu podataka koje prua u svojoj autobiografiji, Kafi je do 1008/1600. godine napisao jedanaest? djela iz pet nawniih oblasti. Kasnije Je napisao, koil:iko se do sada: moglo utvrdirti, joi sedam djela. Atai kae, dosta neodreeno, da je najp1sao samostalna djela .i:z mnogih olblla\Sti i na1vodi neka od tih djela, a meu njima: i ko-mentar na Kudiirljev Mul:J.~ar tz h.anefijskog prava koji nije pro-

    sa V~d., na pr., GHB, br. 946, fol. 51.

    sa Vid. GHB br. 794; Bratislava,

    br. 5, fol. 5, (Petraek br. 101). M Vid. GHB br. 946, fol. 49.

  • Ha'san Ka:tii Bruak 21

    naen. Evl'i!j a e1eibi, sa!Svim u svom sUlu kae da j e pisao o svim strukama.

    Pokua1u da na osnovu dosada:njih naunih rezultata i Vlla-stitiih istra:ivanja sis'tematsk.i i kritiki prika:em .bihliolgra:fiju nje-govih dj ela, a:Jri he~ preten~ij a na poltpunost.

    I-Filologija l. Risala fi ta]J,qiq laf? ala,bk CRasprava o znaenju rijeli elebi) a ne: R. fi ta"IJ,qiq laf? al-galH kako kae Petraek55 svakako zbo:g pogreke u rukopisu kojim se Silu~iJo. Ovu kra;tku filolo1ku ra-spravu Kalfi je napisao zato to se u njegovo dolba rijel elebi poiela upotreb[javati kao pora,sni naslov za s1vaku bogatu osobu. Kalfi sa-svim truno tuma:.i da ta Dije etimo.loiki :dolazi od stare 'tuDkmenske

    rijei alab Bog; zato se po njegovom mi,iljenju ne mo'e upotrelb)ja-vati kao atrilbwt za ljude koji se isti,u porijeklom, rodom i bogat-stvom, nego samo za poihoine muslimane koji se i:stiJu uenm1u. To je prvi rad koj;i je Ka:fli napisao, a na.stao je, kako oroi:zla1zi iz njegove autobiografije, irzmeu 983-988/1575-80. godine56.

    RUKOPISI: S ar a j e v o, GHB, hr. 946, fol. 51-52; naslov: Risala fi bajan laf? ala b wa ala b!; br. 98, fol. 18 (kolekcija M. Handia);

    2. Taml:J,t$ at-tall:J,ts ft 'ilm al-balaga djelo o arapskoj poetid, stilLstid i retorioi ('ri:lm al-ma'iint, al-bajan i al-badi) moje se nazivaju jednim imenom 'ilm al-balaga (retorika). To je u stvari preraena i skraena redak1C'ilja djela Tall:J,ts koje je nrupisao al-lj:attb al-Qa:zw1ni (umro 739/1338). Ko~rmeprt OIVog djella Kacf1~ je napisao prije 100'8/1599. godine, jer je, tada, kare u autohio1gralfi:ji, pristupio decfinitivnoj re-daikdj'i toga djella i zavrio ga 23. redepa 1010/17. l. 160.2 kak10 pise u zakljunoj rijei djela 1(0HJB hr. 1689).

    RUKOPI,SI: Sarajevo, GHB br. 1689, fol. 1-17; Istanbul, Ko..: prUlii Ktb. (vid. T. tM. Oki, Gajret, n. m.).

    3. Sar]J, Tamht$ at-tall:J,{$ komentar prethodnom djelu (pod br. 2)57 koji je napisan 1010/1602. godine ili kasnije.

    RUKDPISI: S ar a j e v o, GHB br. 1689; P ar .i s br. 4418; (prepis iz 1050 (1640/41), vid. M. le Baron de Slane, Catalogue des manuscrits Arabes, ParLs 1883-1895; Brockelmann S I, 519).

    55 V11d. Petraek, Die Chronologie str. 408.

    56 Kratku biljeku od 13 redaka o etimologijd rijei elebi napisao je i Eibu Su

  • 22 Hazim abanovi

    H - Fi q h (I:slamsko pravo) H - - l 4 .. G-Jdiqat a$-$alat fi ar"IJ Mu1:J,ta$ar a$-$ali'it, komentar djelu

    Mu1:J,ta$ar a$-$ali'it (ili TallJi$ a$-$ali'it) o nama:zu koje je nap'i,sao Iibn Kema1lrpa1a (ili Kema:lpa1azade, umro 940/1533).

    U vezi s ovim Kafijevim djelom po,stoji veliika z!brka i zabuna u nauci koju je ,napravio prvo Hadi Hallifa ~Hlj: VI, str. 83, br. 12769), a .po njemu Harnd:: (al-Gawhar al-asna str. 55, br. 14 i str. 57, br. 20; Knjiievni md str. ll) i Felhim Spruho '(ArapstkJi, perzi.iS!ki i tursk.i rukopisi str. 5'5-56). Naime, govore,6i o djelu Muqwdd,imat a$-$aliit od Fe:narrija (Samsuddin Mul).ammad b. I:Ia:mza al-Fanar!, umro 834/1431) Hadli Halirfa kae na navedenom mjestu da je jedan ko-mentar na to djelo napi,sao i Hasan Krufi al..,Aqhilsari, ali da on osnovno dje1lo ne pripisuje Fenariji nego Iibn Kemal-pa1i pozivajui se na ka,zivanje svoga profesora Hadi erfendije Kara Jd:lana (kod Hlj: je ovo ime zabiljeeno pogreno) ik1oji je lbio uenilk zatim muid (asistent) i napokon fetva-emin Ibn Kema.l.pate (vid. Hlj: n. m.). To kazivan:je Katfi'je, meutim, ne odnosi se na Fenarijevo djelo Mu-qG-Jddima.t a$-$alat nego na Iibn Kema1lpa1:in Mul:J,ta?ar a$-salat koje je Kalfi za1i;sta komentarisan kako ka1e u autolb'IO,gra.fiji i kako sam to utvrdio poreenjem po,etlka toga djela u rukopisu koji .po,sjeduje Orijentall:ni institut sa .poletkom koji oit:ira Hadi Halifa govorei o tom djellu kao tCYbonjem komentaru djela Muqaddimat- a$-$alat. U tom smiJS'lu treba korig"~irati tvrdnje Handi,a i S1pafue. Isto taiko nije

    truno da je Katf,i ovo djelo nap:.sao 996/1588. godine, kako kae u aultob:1ografi,ji, ne1go posljednjeg dana sa.fera 998/7. januara 1590. godine, kako piie u z1aikljunoj rije1i na kraju to,ga djela. Istu godinu navodi i' Hadi Hali,fa na navedenom mjestu.

    RUKOPISI: S ar a j e v o, Orijentalni institut br. 1968, fol. 50-92; I s t a n lb u l, Hamidijja Ktb. (vid. M. T. Oki, n. m.).

    5. Rvsava fi 7Jaiywt KJiJtab ad-d!a wa Li $'fhdr a-ari a, rasprava - glosa na kniirgu O parn~kom posbupku u djelu ar"IJ al-Wiqaya od ~adr a-Sar!'a. Rad je zavren 994/1585. kad je autoru prestaJla slUJba kadije u Pruseu.

    RUKOPIS: S ar a j e v o, GHB br. 946, fol. 49-51 (prJpis iz autografa). 6. Sayf al-qucf,iit fi at-ta'ztr (Ma1 kadija o ka'njavanju) kTaJa

    rasprwva u kojoj su protuma1ena neka mjesta i'z poglavlja at-Ta'ztr u spomenutom djerlu $adr a-ari'a.

    RUKOPIS: S ar a j e v o, GRB br. 946, fol. 52-53; iz biblioteke Fejzijje medrese u TraVTrriku; prepis iz autograh 1026/1617. godi1ne; pr.ivatna kolekcija islams:lllih ruko;rYLsa poroddce Muhibia. (Na kratju rukopisa na1azi se pet bejtova na a

  • Hasan Ka:lii Bruak 23

    etiri toma ne spominje Kafi u svojoj autobiografiji, ali ~ga navode dobro oibavi:jeJterni '!Ata'I (H, 584), i to na prvom mjestu meu Ka-fijevim djelilma, a po njemu Kati1b eJ.efbi u svojoj Fezleke {sv. I, 380), ali ga zaudo nije unio u svoj Kaf a?-?Uniin). Po istom i~oru na-vode .ga I. Baagii, rS. Ba,ag::, Handi1 i OkL. Ako je uope napi-sano, :ovo djelo nastalo je poslije 1008/1:59,9. ,godine.

    Prema jednom tvrenju, rukopis ovo:ga djela na:lazi se u nekoj bi!bhoteei u Brusi {vid. OkL, n. m.).

    9. Samt al-wu?iil ila ':ilm al-u?iil (Uvod u me:todo1o,giJju islam-skog prava), to je u stvari, skra:ena redakC'i,ja djela Maniir al-anwar od Ne:serf,ija. Kafi je poeo da pje ovo dje1lo poslije 996/1589. godine, kada se vrat,io iiZ Cari'grada i postao kadi1ja u Srijemu, a zav!'io ga u treoj dekadi re:bia :I 1000/ 7-16. 12. 1591. godine, kako pie u j ednom rukopi'S'll ili pult ujui na ha:di :Uste .godine, kako kae u a utoib1o gra!fij'i.

    RUKOPISI: 18 ar a j e v o, GHB br. 3406; (rukopis iz XIX st.). I s t a n-b u l, Hamidijja Ktb .. (vi!d. Tajib Oki, n. m.).

    10. arl)_ Samt al-wu?iil ilii 'ilm al-u?ill, komentar na prethod-no djelo. Ovaj komentar Kafi je zavr~o u Pruscu u zulhidiii 1004/,por. 27. 7. 1'5916. godine, kako kae u autobiogra~fiji, ta:nije posljednjeg dana navedenog mjeseca i .godine kako stoji na kraju prepisa Ori-jentalnog instituta hr. 640, list 88 koji je prepisan i:z auto:gra:fa.

    RUKOPISI: S ar a j e v o, GRB br. 2585, fol. 182-252 ~prepisao Al).mad b. Mu~tafa al-Aql).isari 1087/1677. godine; pr~pisiva je bio profesor u Cari-gradu, umro je u Bosni 1115/1703 godine); br. 946, fol. 1-30; br. 3673, fol. 1-84; ~prepi:sao iz autografa Mu~tafa b. al-I;Iagi Mul).ammed ez Zerkeri 1083/ 1672. godine; iz Karaoz-1begove damije u Mostam). Orijentalni institut l:>r. 640 (iz

  • 24 Hazim abanovi

    1605/6; M. Talhi:r (OM I, 277), gdje se pi1sanje ovoga djela stav!J.ja u 1006 = 1598. godinu; Baargi' ka:e da je djelo za;vreno 1006/1597. pri od'brami Osijeka (Bonjaci 55).

    Pri izradi ovotga d;etla autor se s,lu1io dorgmatikama koje su na-pisali Tal).aw!, Nasafi, Sanus!, Sujut1 i Abu I:Ianlfa (Fiqh al-a;khar).

    DjeLo je podijeljeno u osam po,g,laV'lja (bab) i prred:struvlja i danas jedno od narjholjilh i:slamsk1ilh vjeronarwnilh djela u arapskoj litentmi

    (Handir, Knjievni rad 9). RUKOPISI: S ar a j e v o, GHB br. 3135, fol. 71-88 (Dobraa 120); br.

    794, fol. 1-21, {prepis iz XVIII v.; Dorbrata br. 722); br. 3318; (prepis iz 1118/ 1706; vakuf Svrile :Mehmeda, sina Muhamed-age; Dobraa 723); br. 1004, fol. 20-28; (prepis Fejzullah Denetia, 1

  • Hasan Kafi Prtllak 25

    se kae da je e-Sejb el-Kafi ez-Z~bi: el-Aql).isari: umro 1024. godine. Petraek, br. 101); B er l i n br. 1842 (vid. Ahlward II, 365; prepis iz 1100/1688. godine).

    Jedan komentar na Kafijev RawQ-iit napisao je Mahmud Esad i posvetio ga Muhammedu Bergiviji priltkom poojete njegovom grobu mislei da je on autor toga djela. (Vid. M. T. Owi, Gajret 1927, str. 327-328).

    I'brahim-;'be1g Ba,agi' (Salnama III, dio II, 1-5), a po njemu, Safvetlbeg Ba,alg'il, BonjaC'i 55, i T. M. Oki navode da je Hasan Kad'i napitsao jedan teo~oltko-do.gmatstki spis pod naslov.om al-Munira. Na-vodi ga i M. Hand:i, (al-Gawhar al-asna 55, Knj:ievwi rad 107) s tim to ka:e da postoj'i spor da li je autor toga djela Hasan Kafi Hi Kemalpaiaza'de. Kalko ni jeldan stari1ji i:zvoT ne navodi niikakvo Ka-fijevo dijelo pod tim ili sE,nim naslovom i kako Hadi Halifa ja1sno ka:e da je ]bn Kemal .. pa:a na,pi'sao ra:spravu al-Mun1ira koja govori o propovijedi i tesa~vvufu (Hlj II, vstanbul 1943, str. 1888) i dono:si njen lipOIetak, mi,sli'm da to djero pripada Ibn Kemal-pai, a ne narem Ka1fiji.

    13. Niir al-jaqin fi U$iil ad-dtn (Svjet1lo istinske sporznaje o te-meljima islamske. vjere), to je k.omenta:r d01gmati'okom dje:lu Risala ft U$iil ad-din ili 'aqii'id od Ta}:law!ja.

    Karfi. je, kako kae u zakljUi'noj rijei, napitsao o:vo djelo pod gradom Ostrogonom, i to dva dana :prije osvojenja te twave, dak;le 18. dumada I 1014/30 septemlbtra 1605. go.dine.

    Ovo djelo je identi

  • 26 Hazim abanovi

    Hadli'bovoj arapskoj sintaksi koja se zove al-Kajija {Sejaihatnama V, 446; H. ,albanovir, Evlija Celehi Putorprvs, Sarajevo 1967, str. 1:33 sa nap. 49); Ba:agi' je na osnovu toga kaz:vanja Evlije uvrstio to djelo u Kafijeve radove (vid. Bruagi,, Bonjaci str. 54). Tako je postupio i 'M. Handrir u svome djelu al-Gawhar al-asna (str. 56, br. 15), premda je znao za ovo istoimena Kafijevo djelo o logid. U svom Knjve'VrnJom radu r(str. '69) Handi je posumnjao u tu tvrd-nju Evlije Celebije, ali je nije odbado .. Evlija je ovdje oito pogri-je;io; tu je rijer o Kafijevom djelu Mu1yba~rar al-Kaji o log~d, a ne o komentaru ~Ibn Hadibovoj arapskoj sintaksi al-Kajijje; na to je jos 19,27. ;godine uporzorio M. Tajilb Okir u navedenom lanku koji je Handiiru ostao nepoznat.

    Ovo je hronoloiki bio dru:gi Ka,fijev rad koji je na:p~sao 988/ 1580. godine kako ka1e u autohiorgrarfiji i to svakako u Pruscu.

    RUKOPLS: S ar a j e v o, Orijentalni institut br. 591. (MT 878) list 1-28. Naslov: Kitab Kafi ila aL-mantiq. Prepisao Ibrahim b. ]brahim al-Aql)i~arl 15. rede[la 1143. godine.

    15. ~ar]J Mu]Jta~ar al-Kaji min manpiq, komenta'r prethodnom djelu o lorgilci do kraja rpog'lavlja at ... tasawwurat .(o pre'doibama). Kalfi je ova'j komentar narpi'sao 9~91/1583. ,godine, kad je parstao kad:i1a u Pru:scu. Jedini i'zvor u ikome se spominje ovo dje,lo jeste Kafijeva autolbiograf'ija i, donellde, Ev'lija elebi, koji je oito znaro za ovo djelo. Da li je Kafi kasnije taj k'omentar zav:rio, ne zna se; nije poznat nijedan rukopis djela.

    V- Histo'rij a 16. Ni?am al- ulama ila ]Jatam az-,anbija' (Niz urenjaka do po-

    sljednjerg vjerovjesnika). U islamskom svijetu porstoji vrlo s'tara tra-dicirja da nastavnik u diplomi koju je izdavao svojim uenkima na-vede ne samo svoje ime i ime svojiih uNtelja, nego i imena sviih i:li n1za ranijih nastavn:ka sve do utemeljitelja, odnosno prvo.g 'UJitelja

    dottlne nauke. To naT,or'Ho vrijedi za ,glavne islamske znanosti, tefsir, hadi:s, fiqh, aqaid, qiTaet i dr. U dulhu te tradicije Hasan Karfi je u

    o~vom djelu dao prvo popis, zatim kra'tJke biografije svih uitelja islamskog prava od Muihammeda, osnivara islama, preko ,E!bu Hanife,

    osnirvara hanerfijske prav:ne ikole, do svog neposrednorg uite[ja Hadi eferrdri'je Kara JUana. za,tim je dao svoju biografiju do 100811599. godine u ikojoj je spomenuo i neke drurge rsvoje nastavnike. !arko krartika i z1bijena ova autolbio1grafija je puna drargoejeniih biog,rafskilh poda,taka; po,sl'ije toga spomenuo je tmjicu sv.ojih najlborljih uenika i prija~telja. ':Cu je u trideset porgla,vlja dato trideset i .est krat!kilh 'biorgraHja. Kao trideset i druga iH trea je biografija gla:sov:itog egi:patskorg pravnika a[-Fanari koji je prvi predavao hanefirjski fiqih u Rumu, Turskoj, a posredstvom svojih uenika ,j u na:im zemlja-ma. KaJi istire da je taj redoslijed vrijedio ne samo iza njega nego i za veinu njegoviih drugova, rprijatelja i savremenika.

  • Hasan Kalii Pruak 27

    Pri i1zra!di ovoga djela Hasan Kafi se sluio sljedeim djelima: Wafa jat al-a' jan od Ilbn lj:al]l]k.ana, Tar1JJ od Iibn Gazarij a, al-Gawa-hir al-muc}ijja fi twbaqat al-l],axrvafijja od Abd al-Qadir h. Mulhammad al-Qumia, a-aqa',iq an-Nu' marovjja od Ta'kopriizadea, Kata'ib a'liim al-ab,jar Old Kafawlja, Tabaqat od Taqijjudidin at-Tamlm ad-[)adja i dr.

    Danas su potzna,te dvije redaklCije o~o1ga djela; jedna sas,vim kratka zavmena prije iH za vrijeme hiJtlke pod Jeg,rom 1005/1596. go-dine i d.nuga definitivna i znatno proirena koju je zavrio 1008/ 1599'----1,600. godine i podnio na dar tadanjem velikom veziru svom zemlja!ku Ilbralhim-1pasi Novoeiherliji.

    RUKOP:LSI: S a J' a j e v o, GHB br. 1930, fol. 65-88 (Dobra a br. 726); br. 98, fol. 13-33; (prepis M. Handia i1z .prethodnog rukopisa); br. 946, fol. 31-49 (pre.pi'S' 1026/1617 iz auto grafa; iz biblioteke Fejzijje medrese u Travniku); br. 3673, fol. 85-88; znatno skraena redakcija iz biblioteke Karaozbegove da-mije u Mostaru; prepisao spomenuti Mustafa b. H. Muhamed ez-Zerkeri iz autografa 1083fl1672; Orijentalni institut br. 252, list 104-137 i br. 2561 noviji prepis u kome na kraju stoji da je autor djelo napisao l. muharrema 1009. godine. Br a t i s l a v a, TF 136, fol. 43~54; prepisao Salih b. al-hagg

  • 28 Hazim abanovi

    uvjeti:ma koji rs1u potreb!n'i 1dia ibi vlla1st lbli'la diugorbrajna. U 'dir.ugo:m pogJ.aMlj1u (t!emeljlll) g'oiVIori o rpo1t1re1bli meJU!soblnog ldogoVJa,ra~nja i ISa-vjetovarrja, o moiHtvti E.o~u da podijel]i :doibr'o, o reiSipteiktovanjiu i usvajanjlll tiUlih mi:l:je1nja i o potrebi I"azmatmn}a pitanja. Tlr,el6i temelrj 1go'V'ori o ldlwnosti primjene i 'Uiplotrehe V\Qjno-teh!Th~rkiih i ral. 99-141; Br a t i s l a v a TF 123 (prepi.sao, vjerovatno iz autografa, I;Iamza b. Ibrahim al-Aqhisari 1913fl1604; Baagi, Popis 256; Blakovi, Katalog 437). I s t a n-b u l, TSMIK, Revan 419 (F. E. Karatay, TYK br. 1531); Revan, br. 2034, fol. 89-170 (Karatay, 2989); E. H. 1340 (Karatay, 1532); E. H. 1515, fol. 300-350 {Karatay, 2864); Bagdad Kiiki.i 349, fol. 1-46 (Karatay, 1533); Yeniler kita,pligi, 3575 (Karatay 1919); Um umij je, br. 5172 (pod naslovom: TariQ,-i sefer-i Egri; upoc. navedenu studiju L Kan'icsona; Babinger, GOW 145); P ar i s, BiJbliotheque Nationale (BNP). Supplement ture, br. 202, 891 i 1133 (E. BJ.ochet I, 259-60; II, 89, 175); L e i p z i g br. 231 (Fleischer, CataL 497 f..; Babinger, GOW 145); B er li n (Pertsch, Verzeichnis der tilrkischen Handschriften der kongLichen BibHothek zu BerLin 5; Dr e s d e n, br. 177, (Fleischer, e ataL 26; Ba:binger, GOW 145); Wie n (Kraft, br. 475).

    e) autorov turski prijevod (?) Wie n, Kons. Ak. 475 (KraH, Kat., 181). d) turs:l~i prijevod koji je dao Kerimzade 'Iffetl 1146/1733 g. I s t a n b u l,

    TSMK, Razine 624; naslov: RisaLe-i tertib-i guju (F. E. Ka,ratay, TYK, 1920). IZDANJA: Istanbul, s. a., arapski original sa autorovim turskim prije-

    vodom.; litografija. Pr:ireddo je Hadi AH ef. Foo, dershoda u Cari,g)radu u litografiji carigradskog lmj,iara Ali ef. Cepia rodom iz Prijedora (vid. M. T.

    Oki, n. m., 329); nema naslova; na prvoj stranici nalazi se biografija Hasana Kafije prenesena iz 'Ata'ija; 44 st. vel. 8'; to je, mislim, isto izdanje za koje je

    Baagi mislio da sadri samo turski prijevod i pretpostavljao da je izdato po svoj pri.Uci ru Sarajevu za Topal Osman-pae (1860-1868) (S. Baagi, Nizam ul-alem str. 17). Istanbul 128'5 (1868) pod naslovom Nizam ul-alem risalesi (vid. Basmad}ian, Essai str. 122). Mekke 1331 (1913), V.ilajetska tam-parija Hidaza; arapski or.igina.l s tu1:1skim prijevodom; priredio tadanji turski namjesn~k u Hida,zu Ahmed Reid-paa. Vid. M. Tahir, OM I, 278; III, 65; up. jo Babinger, GOW 145.

  • Hasan Ka:Di Pruak 29

    BRIJEVODI: a) novi turski prijevod, skraen tako da su i:z;baena po-gla\"lja o starim naelima uprave, priredio je Mehmed Teufik~beg (umro 131111893-4) i izdao ga u carigradskom listu A sr, a zatim i posebno pod naslovom: Aqhilsari, Nizam al-alem. Mula{}{J.asan tergiime eyleyen Tevfiq [Istanbul] 1287 (1870). As1r Gazatesi Matbaas1, 40 str. 8. (Nekoliko primjeraka ima Nacionalna biblioteka u Ankari). (Vid. M. Tahir, OM I, 278; II, 118; Babinger GOW 145, Baagi, Nizam ul-alem str. 17 (gdje jekao godina ovog izdanja pogreno oznaena 1278 (1861); isto kod Ba:bingera, GOW, 145, vjero-vatno na osnovu Baagia).

    b) francuski, Garcin de Tassy: Principes de sagesse, touchant l'art de gouverner par Rizwan-bena:bdoul Ac-hissari, Journal Asiatic (Paris) IV, 1824, 213-226, 283-290.

    e) madarski, Imre v. Kaniczon, Ay Egri torok emlekerat a kormanyzcis m6djcirol. Eger vcira elfoglalcisa alkalmcival az 1596, evban irta Mona Haszcin elkajcifi. Budapest 1909.

    d) njemaki (na osnovu madarskog) L. v. Tall6czy, Eine Denkschrif des bosnischen Mohammedaners Mona Hasan alkjafi, ilber die Art und Weise des Regierens. Archiv fiir slawische Philologie XXXII, 1911, 139-158.

    e) srpskohrvatski (s a!I'apskog), Nizam ul-alem (Uredba svijeta), Histo-rijsko-politika rasprava. Napisao HClisan afi Pruak, preveo Dr. Safvet-:beg Baagi. Sarajevo 1919, str. 17 = GZM XXXI, 1919, 165-181.

    Komenltlar IJ1Ia aJrapisllmm jeZJikiu m.ta osnOIVITIJi araJpskii 1tekist O!Viog dj eilia m.apilsao j e H. M. Hand1 ,za 'Virij eme LSV10j1ih stuidij a u Ka'i["\U 1346/1927. rg,odim.e.

    M. Talhi1r {OM I, 277) 1pog~ra1no pie ld!a ,je Ha~san l{larfi noapisao jedno dje11Jo pod na:sloVIom Egri mellJ,amesi tari'IJ.esi ~K["Ialtlka ;povlijefSt jrega1r:ske vojne). To preno:s'i >i Han,d,1 {Knjievni md 106) !bez li.ikailwe kriltike. U lsVIome dje11Ju al-Gawhar al-asna :navodi pod !btr. 19. Kafijev.o djel1o Tiiri'IJ.-i gazawiit Egri to je taikoer tpQiglreno.

    N a osnorVlu i,zllro~renotg pmi:zl,a2'1i da je Hasan Kafi :napirsa~o seidam-narefSt djell:a lbliilo samos>taJlmih hi1o kormen''baJra sv;ojoirm i 1Juim dj.el.ihna.

    Najv.e.i br'Oj triih rdlj!ela ISaiuvao Ise >d!o dal!l'a:s :u jredlnom ili vie rn:ko-pi:sa, .nelka Isu i i.zdata li !pre1voerrm, a neka rpoznajemo samo po tome to ih nrarvoldi sam K>ar:lli u rarutoibiog~mfoiji i1i ru dri'IUJgirm di}elima illi nelk:,i dnUJgi iporurzldianli iiZN,oi'Ii Ikao 'Ata'I, Hiardi Kalfa odno:sn'O atr~b e1ebi i dir.

    ZUSAMMENFAISSIUNG

    I_Iasan Karfi h. Turl}iin h. LDawud b. Ya'qUib a?;-2;Lb1 al-Aql).i-~ari al-Susnawi, war die ihervorragendste .Personli:chkeit im wd.ssen-schaft1i>cih-literarisdhen und intelektuellen Leben der lbosnischen Muslim's in dem letzten Jaihrzeihnten des XVii, und am Anfang des XVIII .Jaihrhunderts. So ihocihes .Anseihen hatte sich dieser Mann durc!h fruchtlbare und vielfalti!ge wissenschaftli!clh-1iterariscthe Ta-tigkeit verscihafft; wozu noch sein Lethramt :und .Sti!ftungen :in Aql).i-f?iir Wrusac, Mittelibosnien) !beigetragen haben. ,Kafi's Werk U~Ul al-l}ikam fi nri?iim al-'iilam, das die Staats- und Gesellsc!harftsordnung zum Tihema lhat, lhatte noclh 1824 die AUJfmerlksamkeit des lbekannten

  • 30 Hazim abanovi

    franrosi,s"men Orientalisten GariCin de Tassy erweckt {Gar'cin de Tassy, Prchern im Westen :zmgiin:gli,ch .gemadht. Se1tdem war Kafi bis zu unseren 'Tagen ,im Mittelpunkt der Inte-resse ostl~cfuer sowie westlLcher Forsdher, wohl immer in begrenzten Ausmassen.

    In .dieser A:blhandlung hemiilht siKih der Autor Quellen und Literatur uber !:lasan Katfl zu sammeln, um damit seine Bio..,Biblio-graphie zu vervollstiindigen.

    I:Iasan Katfl ist im Ramac;lan 951 {Ende NovemJber-Anfang Dezember 1t544) in PrusaJc ;gelboren. ISeimm literaris.clhen Namen (Mablal?) Kiifi pflegt er sohon 98>8/1580 tzu verwenden. Naoh. der niederen und mittleren Sohulurug, tgeht er 15r6>6 auf iStudien nadh Konstantinopel, wo er sklh bis 983/1,575 awrhiilt. Danaclh wirkt er als Lehrer und 1iterarischer Autor in seinem Heimatort. Das erste Werk war eine kurze philolo.gische AIJ:fuandlung uber den Sinn und Verwendung des Wortes elehi (R'tsala fi ta.]J,qiq lafz aLabi), dann {98,8/15180) ein kleines Werk Ku fi uber die Logik. :Danadh wurde er lbeim !Sarajevoer Kadi Ball-Eftfendi angestellt, um iihm bei der Er-forschung der Leihre bosnischer I:Iamzawi's ,zu helifen und sie zuhe-kiimpfen. Nacih dem Tode des Bali..:ill:tffendi (999/1582) kam er nach Prusa1c .zuruck, ihielt Unterri>ciht, und wurde .(991___,1,5>83) zum Kadi ernannt. Zugle~>cih ihatte er noch einen Kommentar :zu seinem schon erwahnten Werk iilber die Lo.gik zusammerugefa:sst. Um d~e Wieder-waihl um Kadi :zJU erzwingen, hatte er 994/15.85 einen Beitra1g uber den .geri>chtlkher Verhandlungsverfalhren >zusammengefasst, der ilhm als Hahilitation dienen sollte. Es ist weiterhin bekannt, dass er 996/1,588 das Werk IJadiq>at a~-~alat gesclhriehen, und dana>cih si:clh eine Zeit in Konstantino:pel aurf.gelhalten hat. :Darauf ,fo1gte seine Ernennung zum Kadi von .Syrmien, wo er neben seinem gerid.1.t-l1chen Dienst auoh Vorlesungen ihielt, und sein Werk Samt al-wu~Ul ila 'ilm ai-u~il1 >CEinfUihrung in das islamiscihe Raroht) zusammenge-fasst hat. Im Jahr 1000/1r591-92 piligert er nMh Mekka.

    Sein nii>clhstes 1Kleinwerk Sayf ai-quc;lat fi at-ta'zir diente ihm als Halbilitation fiir seinen Amtsantritt als Kadi in einem Prusac benachlbarten Ort, wo er s~oh his 15:94 auf.geJhalten that. Se.itdem lehrt er wieder in Prusac, wo er skh wieder .seiner wissens-cihaft-li"h-1iterariS1chen Tati1gkeit widmet, und .Ende 1004/1.59>6 den Kom-mentar zu seinem Werk S.amt ai-wu~ul ilii '~lm al-u~ili herausg:ibt. Kur'z darauif venfasst er sein heriiihmtestes Werk U~ili ai-]J,IiAk:am fi n1;;am a.I 'uLam ~~Grundlagen der 'Kl>ug1heit iilber die Weltordnung). Das ist eine moralpolitische Schri1ft, die auf negative Ersoheinun.gen im !Staat und der Gesellschaft hinrweist, mit .der Hodifnun1g, dass es als W egweiser fiir die :Staatsmiinner und iStiitze fiir ihre Anschau-ungen dienen sollte. Das Werk wurde Sultan ;Muhammed Il[ vor-getragen, der dann den Autor als Belohnull!g das 1ebenHingliche

  • Hasan Kaf,i Pruak 31

    Amt eines Kadi von Aql:J.l:?ar, und des Lehrers der dort1gen Jugend, ver le ih en liess.

    ilm nadrsten Jahr hat er das Konzept ;zu seinem Werk Rawgiit al-ganniit fi U?iil al-i'tiqiidiit 1ZUsammengefasst, dann l{vor 1008/1600) no1oh ein Konzept: T'am(l,i? ai-tailJi?. Um diese ZeH hat er aUICih seln Biographisches Werk Ni?iim 'al-'ulamii' iLa l:yatam ai-anb>iyii' heendet und danaCih seine fruheren Konzepte redl1giert. Es ist weiterhin bekannt, dass er 10N/}605 den Grossvezier Muhammed-Pasd1a So-

    kolovi; in seinem Zug 1g_egen Estel'lgon fbegleitet hat, und dabei in der ersten Dekade des Gumad I 1014 (1'5-23. IX 1605) sein Werk RawcJ,iit ai f'}anniit erganzt, redi1giert und in Klars,chrift niedenge-schriehen hat, nadhiher naften erhalten geblieben; einitge wurden gedruckt und Uibersetzt. Eini,ge sind uns nur durch seine Angaben 'bekannt, oder wurden von 'Ata'i, Hagi :ijalifa {Kati!b Celebi) und anderen Autoren erwii:hnt.

    Kiilfi ist am 15. ~Sa"ban 1025 {28. ViiJii 161>6) ,gesto:r1ben, und in der Nalhe seiner Mos1chee ,in J>r:usa,c, in gesonderter Gru:ft, die auch heute besteht, begra!ben worden.

  • DUANKA BOJANI

    DVE GODINE ISTORIJE BOSANSKOG KRAJITA (1479. I 1480) -PREMA IBN KEMALU

    Ibn Kemal ili, rpunim imenom, emsudin Ahmed b. Sulejman b. Kemal paa udario je neizbrisivi peat na kulturni ivot Osman-slmg Carstva ne samo svog doba (14

  • 34 Duanka Bojanic ------------------------- ~---------------

    su, vremenski, ve dosta 'bLiski autoru, te je ovaj bio u mogu(:nosti da se kori:sti svedoanstvima ja ivih uesnika i njihovih neposred-nih potomaka. Pored toga, sam Ilbn Kemal poticao je ~ i'staiknute

    ratnike porodice. Njegov deda, Kemal paa, bio je jedan od koman-danata Mehmeda Osvaja,a i vaspita princa Bajezita ~Drugog), a otac, Sulejman Celetbija, sandaklbeg u Anadoliji. Svedoanstva 'Ulesnika daju posebnu vrednost Ilbn Kemalovoj istoriji, a fragmenti koji ih sadre esto imaju karakter istorijskih 'izvora rprvoga reda. :Meu svoj'im kaziva1ima u sedimotj svesci, Ilbn Kemal j e, po imenu, spome-nuo samo ne'ke - uglavnom istaknutije vojne i politi,ke libwsti: Candarli Ibraihim-1pau, krimskog hana Mengli Giraja i Ozgur-oglu Isa-;bega ('ije prezime nai letopisi daju u obliku Zrgurovii). Ostale kazivae Ibn Kemal ne pominje po imenu, ali 'e'sto uzgred konst~tuje da odreenu materiju izlae na osnovu njihovih svedoanstava4.

    Jedan ovakav fragment sedme sveske Ibn Kemalove istordje odnosi se na krajika ratovanje bosanskog sandak;bega Davuda 1479. i 1480 .. godine. On sadri mateniju ko'ju ne pominje nijedna turska hronika savremena dogaajima ili savremena Ibn Kemalu, drugim re,ima napisan je na osnovu originalne izvorne grae kojom je autor raspolagao.

    Centralna Hnost ovog fragmenta jeste Koda 'Davud para, po-reklom A1banac, koji je, za vreme Mehmeda Osvajaa, bio rnomenski i ankars':k.i sandaklbeg, a zatim anadolski i rumelijski be,glerbeg. Vrhu:natc kari:jere dostigao je pod BajeZJitom Drugim, kada je itavih 1,5 godina bio veliki vezir {od 1483. do 1497). Dve godine nakon smenjivanja, 1499, umro je u dubokoj starosti, ostavivi za solbom ogromno bogatstvo 'i bogatu zadubinu. I danas je za ime Davud-pae. vezan niz 1graevina koje su pripadale njegovoj zadubini. U naoj zemlji to su be,zi'stan u Bitolju i Daut-1pain amam u Skoplju5 Sama zadubina nalazila se u Istanibulu i po njoj jedna gradska :etvrt jo: uvek nosi Davud-paino ime. I u vojnoj istorijti Carstva Davud pa:a je ostao trajno zabeleen po jednom lokalitetu: to je uveno Davud-paino polje {Davud Pa:;;a Sahras1), kod Istanbula, prvo kona-

    'ite osmanske vojske na polasku u evropske pdhorde, do ko,ga je olbavezno dolazio i sultan, 'ak i kada nije sam predvodio vojsku6 nje, III. se11i No. 5, Ankrura 1957 -tra1r11Sik:tr1i!bo

  • Dve godine istorije bosanskog krajita 35

    Slikanju ovako koloritne linosti Ibn Kemal je posvetio brojne stranice i itava poglavlja svoje i'storije. U est za nas najzanimlji-vijih 1poglavlja, koja su ovde odabrana i zato to Nne jednu celinu, Ibn Kemal daje opis dva upada akindija, pod vodstvom tada bosan-skog sanda'klbega Davud-tpae, u zem}je ugarsko-hrvatskog kralja i nema1kog esara, jedan manji pljaikaki poihod (haramiluk) i, najzad, protivupad vojske Matije Korvina do Sarajeva7

    Mi emo prikaz svake od tih operacija 'i'ZJdvo'jiti i uporediti sa raspoloivim savremenim izvorima; takva analiza doprinee upo-znavanju ivota naih krajita u 15. veku. Nita manje zanimljiva nije impresija koja se, na osnovu ovog fragmenta, moe ste6i o Ibn Kema}u kao istoriaru, ije e se delo morat'i temeljito izuavati kao izvor za tstoriju na1ih naroda.

    I

    Autor poinje ovaj deo svoje hronike opisom pada Davud-pae u nemilost. Neposredno .posle 1Skadarskog pohoda, u kome je Davud pasa UJestvovao kao rumel1ijski begle:r1beg, Mehmed II ga smenjuje sa tog poloaja i imenuje za bosanskog sandakbega, -po nagovoru i usled intriga verikog vezira Mehmed-pae Karamanija, kako to tvrdi !Ibn Kemal8 Dotadarrj1i bosanski sandakbeg Skender po~staje rumelijski be,gleDbeg9

    7 Ova poJg1aiVI1ja rna1aze se rna sbr. 527-5~62 faikisim .. ilzJdarnja a rna str.

  • 36 Duanka Bojani

    Na elo krajikog bosanskog sandaka dolazi na taj na,in ovek sa ve potvrenim kvalitetima vojnog zapovednika i velikim l'vnim autoritetom. U skladu s obavezom krajinLka u tom podruju da vre provale u ugarsku zemlju, Davud paa uskoro po dolasku trai uobiajenu dozvolu od sultana za takav pohod. Posle toga saziva vojsku i vr1i 1pripreme za upad.

    ... ,Poslao je oveka na Partu padiaha utoilta sveta i uzeo dozvolu da ide u po1bedniki pohod, u izvravanje provale u Ugarsku. Da bi se izvestile gazije, po kasabama i trgovima izvikan je akin i vest o pobedni1kom ratu rasprostrla se na sve etiri strane zemlje. Svuda su otile glasonoe i vest o akinu ulo je veliko i malo. Ak1n-dije koji su se nala,z:ili u okohn'1 okrenuli su konje u torm pravcu. S orujem za napad i odbranu, sa opremljenim konj,ima, pr'ipremilo se vie od deset hiljada za okraj spremnih hojn~h konjanika. Pojavilo se mno1tvo vojske koja nosi unitenje neprijatelju, i sarajsko polje, po duini i irin'i, ispunilo se tim morem ... 10.

    Kada su se obavile pohodne pripreme, jednog jutra udaren je hUlbanj pobedn1kog rata. Zaulo se buino rzanje konjice, UZ!burkane kao Nil i hwne kao bujica; jedan neuven i nevien urnebes. Vetro-hodni konjanici kamenim kop'itama razvejali su u nebo pepeo zemlji-no,g ognji:ta. Varni,avom potkovom hitronogog zelenka prepunili su iskrama nebesnu izmaglicu i svod zapalili. Jaui, stigli su do vode Une. Onaj ko je n'i'je V'ideo, ne zna kakva je to reka; konju koji u nju

    ue vide se samo ui. Nema mesta o koja bi se noga oduprla i za-drcala. Stigli su i uli kao bujica, a kao vetar preli (Unu) i prohujali. Izlili su se po dolinama kao planinski potok u prolee.

    Turskti stihovi autora:

    Posle mnogith dana poto su krenuli Sti,gli su toj vodi koju zovu Ku,pa. Ta reka je tekla: s besom tako ljutim Dodirne li brdo iz mesta ga upa.

    I nJOJ su nali prelaz i pregazili je. U toj zemlji postoji jo jedna reka kojoj je ime Sava. U danima kada ona nadoe i u vreme kada se ustalasa, ako hi se sudarila s burnim Nilom, njen nalet bio bi mu ravan. Stigli su i prepustili joj konje, munjevito preli i pro-du:Hi. Prispeli su u kraj poznat i :z.namenit na jeziku metana po imenu Slovin11. Dok su jahaLi dolinama i 1planinama reenog kraja, prema turskim stihovima autora:

    1~ I!bltl Kemal, TkO, VII, 474. 11 U oJI"igiltlallu: >> ]jsloVJiltl . Sl1o:viltlj

    - na,roooo irme za sredinjo:veilmvtruu Sla!V'oltliju, Imja je obuhva:tala po-druje izmeu Gv01zda i Drave. U XV i XVii veku to se ime od111osi jo srumo Illa

  • Dve godine ilstorije bosanskog krajita 37

    Put im je presekla voda, zovu je Drava. Goru kad uje njen moni huk obuzme straha. Heena voda ponekad ni zimi ni leti nije davala prelaz bez

    broda. U nju niko nije mogao zagaziti. PitaLi su starce te zemlje i videli da ne mogu na:i nikoga ko hi znao za prelaz. Gazije su na ara1p-atima ob~gravale neko vreme tim dolinama kao kovitlac vetra i oklevale. Naj:zad v1dee da se nema kud pa se baoie u vodu i kao

    mehurri krenue po toj reci ... 12 . !Iibn Kemal, kao 1to se vidi, posebno naglaava teki i opasni

    prelaz reka. Zanimljivo je da je upravo te godine zabeleena teka sUia u tim krajevima usled ega su reke bile plitke i lako prelazne13 .

    OVIo neslaganje u po'gledu stanja reka {a stanje reka je bilo i>nilac od vrlo velikog zna,aja u kretanju a~indijske vojske), moe se objasniti hme to je Ibn Kemal bio upoznat sa uobi:ajenim sta-njem tih reka.

    U prelazu Drave od konja i ljudi mnogi su nastradali. U veZJi s tim Ibn Kemal konstatuje da su se, nevernici te zemlje za-divili nad takvim junatvom islamske vojske. Ova crta je karakte-

    ristina za mentalitet kraji.Jnika kojima je vana pohvala junatva, naroito iz usta nepdjatelja.

    Poto j e pregazila reku, napadaka konjica izvr:ila j e prepad na iiZnenaeno stanovnitvo.

    Staro i mlado, ene i mlad~e, akindije su saterali na jedno mesto i poterali u gomilama :pred sobom. N j1hovu stoku su pobili, njive norgama konja pogazi1i, imetak opljakali, kue popalili i uniti1i.14

    DolaZJi do neoekivanog protivnapada konjke zapovedni:ka te zemlje koji akindije odlbijaju. Ovaj okraj Ibn Kemal pri'kazuje

    istotnja:ki ivopisno i na prvi pogled veoma dramati:no. U stvari njegov opis sastoji se od konvenci'onalnih i esto upotrebljavanih metafora, i ne daje nikakav podatak iz koga hi se moglo zakljuiti bHo ,ta odreenije o tome ko je bio predvodnik protivn~kog odreda bezbrojne konji:ce. Zapadni 1zvori uop:te ne pomi:nju ovaj dogaaj.

    A:kindijska vojska na odmornim konjima, otetim od neprija-telja, sa svojim u povodu, upada zatim U jednu krasnu pokrajinu.

    U toj pokrajini bio je grad po imenu Nedelite, gde se (po-nekad - D. B.) odmarala kraljeva majka15 Po:to je njegova okoliina

    12 Dbn Kem&l, TAO, VII, 475. 1a ForbUilla Tllllrcae a:Uidaaia:m se-

    quitur fovetque: nam tanta siocitate ils alliDUIS exanuerra~t, ut ad 7. Kalemid. UJSq/Ue Arprr"illi:s numquam ta:ntwn pluerit, CJ!U&Itl\tium s:it~bUJrldum teNae doms:um pai'IUII11!Per a:srper,garr"e po:tu-isset. An:t. Born1nH Alsaulal!li Re-rum Hungarica:rum decaidets Hbmils

    XL V oomprehel!llsae, Ed. .serprtimla, Uprsiae 1771, 6!20.

    14 Iibn Kemal, TAO, VII, 476. 1s U Med1mlllrju su stva:mo posto-

    jala ima,nja 1Uiga11ske Jm-ailjke. Urp. Dr RJUJdoM Horvat, Poviest Meimurja, Zagreb 1944, str. 15. Meutim, neizve:mo je da li ih je ona ima:la bai u Netdel:i:6u.

  • 38 Duanka Bojani

    privlana a podnelblje prijatno, ona je to mesto izabrala za prebi-vanje.16

    Ibn Kemal Nedelie u Meimurju Cblizu akovca) opisuje kao velik~ i napredan grad (:;;ehr-i ma'mur, ~ehristan) naglaavajuri nje-govo borgatstvo.

    Gazije su po ulasku u Nedelie izvrili uoh1ajeni napad na stanovnitvo, koje su delom poubijali, delom zarobili, dok su kue opljaJokali. Tu se prenoili, u vrtovima grada17

    Zorom su akindije napale katel (upotrehrjen je izrarz kac;dal sa objanjenjem da je to drvena tvrava) koji se nalazio kraj Nede-Ma. U katel se bilo sklonUo nekoliko stotina stanovnika od koji!h su neki \bili izali ]z kue isla:ma i zamenili svetlo vere tamom ne-vernitva, a u tom kraju se nastanili.18

    Ovaj detalj uka:zmje da je vec u to doiba, tako daleko od Bosne, bi1o naeg stanovni:tva, koje je u ramijem perlodu prihvatilo islam, a zatim prebeg1o. Renegatstvo je po pi'incrip[ma islamskog prava zlo-in koji se kanjavao smru uiZ telka m1u1enja19

    Akindije tek posle nekoliko uzastopnih napada, u toku ko!jiih su ih branioci 'b&cal'i sa zidova, gaali kamenjem i posipali barutom i naftom, uspevaju da zauzmu kaitel. Do;l&Z!i do strane, detaljno opisane odmazde nad rpreostalim ibraniocima, po naredbi Davud-pae.

    Kad su uzeli tu tvravu i spalili nevernike koji su bili u njoj, a reeni cvatui grad razruili i uni1tHi, krenuli su otuda ZJdravo i veselo, sa ibeskrajnim plenom i opet iZJbili u esarevu zemlju. Kao hitra reka i brZJi oganj, unilrtarvali su i spalj'Lva.tli nevemitike kraj eve koji su im bili na putu; as su Viitlali kao vihor, as su jurili kao bujka po oibronreima planina i po renim dolinama pa su, unitivi mnotvo neverntka i na povratku, dospeli na krajtnu Bosne.20

    Na kraj ovog poglavlja Ibn Kemal unosi pesmu od est stiihova u ko.joj opisu'je kako je spaljena jedna ugarska tvrava izmeu

    Kljura i Kamengrada, izmeu ta dva tvrda grada. Za razliku od drugih autorovi:h stihova, kojima se ob~no komentariu ili .povezuju

    tSlprirani dogaaji, ova se pesma odnosi na zJbivanja kojih nema u proznom tekstu. Teko je rei da li je Ilbn Kemal sam skratio tekst iZ\baciv:i ovde prozni deo opisa zav11ne epizode pohoda, ili je do

    skraren'ja dolo usled nemara prepisivaJa. riibn Kemal sve ovde izloeno etape polhoda datira sa hidr. 884.

    godinom, koja je trajala od 25. ITI 1479. do lr2. Lli 1480. Sa ov1m delom hronvke moe se upmediti Austrijska hronika

    korukog svetenika Jako/ba Unresta, koja je 'jedan od osnovnih izvora za turske upade 1477-79. godine21

    16 Ilb111 Kemail, TAO, VU, 477. 17 Lbn Kemal, TAO, VH, 478. 18 Irbrn Kemal, 'I1AO, V:II, navedeno

    mesto. 19 Up. larna\k Heffe~nJilng-a Mur-

    ted u ElnatklCJiPediji ilslama (rJ,slam Ansikll, 89. ciirz, Lst. 1960, 812-814).

    2o !ibn Kemal, T'AO, VII, 479. 21 Jallwb Ultllreist, Osterrekhische

    Chronik, Monumenta Germaniae Historica, Scrilptores rerum germa-nicarum, no,va series, tomUJs 2GI, Weimarr 1

  • Dv-e godine istorije bosanskog krajita 39

    Unrerst pominje samo napad na Nedelie (Neleditz) koji da-tira sa 24. avgustom 1479. godine. Tog dana padao je prazn~k sv. Bartolomeja i bio je godinji vaar u tom mestu - to olbjanjava predstavu .o vehkom i bogatom gradu koju su stekli Tur.ci. On ta-koe kratko izvetava o zauzeu kule u kojoj je pedeset konjanika

    uvalo prikupljene prihode od tridesetnice22 Unrest, meutim, daje jo neke podatke kojih nema kod Ibn

    Kemala, koji se odnose na dalje odvi'janje ,pohoda, ali koji su osim prelaska Drave ispod Ptuja nedovoljno povezani da bi se iz nj1ih mogla stei koherentnija slika kretanja akindijske vojske. Unrest je, meutim, zanimljiv po tome to spominje i sledei, jesenji pohod akindija iste 1479. godine, koga u Ibn Kemala nema, tokom koga su imali okr;aj sa Jurjem, kne.zom zagorskim (,graff Jorg aus dem Sager), koji im je oteo konje23

    II

    Opis sledeeg pohoda poinje konstatadjom da je Davud paa, godine 885. M~r. = 1480, ponovo sruzvao akin. Ovog puta autor ne daje procenu broja wesnika, ve ka'e da se, za poihod, sabrao ravno trideset i jedan alaj. Pripreme su trajale nekoliko dana, za koje su vreme otklonjeni nedostaci na k'Onjima, oruju i opremi. Onda je dat znak za poktet.

    Pohod ima prvo cilj pljal'ku Hrvatske (H1rvad ViHl.yeti), a zatim se nastavlja ponovnim prelaskom Une, Kupe, Save i Drave24

    U toku pohoda, koji se odvija kroz uobiajenu pljaku i pusto-enje, Davud-pa!in sin, poslat ispred glavnine vojske sa izvidnicom, nalilazi u jednom klancu na odred ~alaj) ugarske vojske koji je i'ao da opsedne i zauzme jednu tvravu u esarevoj zemlji. U nena-danom susretu, koji se odigrao nou, akindije razbiju ugarski odred, iji su se ostaci spasli bekstvom upravo u onu tvravu koju su nameravali da zauzmu. Akindije ih progone sve do !bedema, zatim

    pljakaju okol!inu i nastavljaju polhod. Turska vojska onda prelazi Muru i etiri dana hara podrUijima

    na njenoj levoj olbaH kuda nikad brojna vojska ni'je bila izvrila ni!ke koju je dao ~dava Karl Gl101S-smaltlltl, u predigoV1ol'IU, str. XXIJ:, kao . i SI1Judilju WJilihelma Ne,UJmaltlltla, Die Tiirkeneinfi:ille nach Kirnten, Sii-dost-Forschun.gen, Mwdhen, 19i515, XIV, l, 84----

  • 40 DUIanka Bojani

    UiPad, te nevernid tog kraja nisu bili uli za ime ak!indija. Hro-ni,ar opisuje lokalno stanovnitvo kako poverljivo i radoznalo pri-lazi Tuvcima, a onda biva uhvaeno i odvedeno kao roblje.

    rPoibedonosna vojska nala je taj megdan bez ljudi za bovbu i ibez uzrujanja sakupila se i krenula. U toj nevernikoj zemlji nije jedan kutak ostavila da ga nije prola i proeljala, ni jedno ognjite, a da ga nije prekrila pepelom tete.25

    Akindije sa beZibrojnim zavobljenidma i hezmernim plenom ponovo prelaze Muru i vraaju se drugim putem. Uz put un~tavaju jedan grad - i'z koga se spasavaju samo oni koji su se sklonili u obHnju tvravu - i pustoe veliki manastir ija je unutranjost bila ukraena kipovima sa trupovima od srebra, kao da je kineski

    mnogoboaki hram ili neznaboa,ki hram Kandahar. 'Tako je Davud paa obogatio kue gaZiija a kuu neprijatelja

    sruio.26 Opis ovoga pohoda, kako ga daje !ibn Kemal, dobro odraava

    stanje koje tada vlada u tom delu Evrope. Car Fridrih IH i ugarski kralj Matija Korvin su, od 1477. godine, u sukobu oko ekog na-sleidstva, posle smrti kralj'a Pod!brada, usled ega dolazi do estih upada ugarskih eta u esarske zemlje. Ovako povoljnim prilikama koriste se Turci za uestale provale. Da bi se obezbedio i dolbio slobodne ruke za rat sa Fridrihom, Korvin sa Turcima sklapa pri-mirje na osnovu koga se obavezuje da e njihovu vojsku slobodno proputati kroz svoje zemlje, dok od njiih za uzvrat dobija obeanje da oni, prilikom prolaza, nee initi tete na njegovoj teritor:iji.

    O postojanju takvog dogovora svedoi i poznato pismo koje je Matija, u drugoj polovini 1480. godine, poslao Mehmedu H. U tome pismu on se ali sultanu na Davud-ipa

  • Dve godine istorije bosanskog krajita 41

    za'jednikog otpora, a Haugvi je grad zadrao i nije hteo iz njega napolje28

    U Unrestovoj verziji nema pojedinosti o borlbi izmeu Maara i Turaka k-od Neumarkta - pominje se samo ukratko su:ko:b. Inae se opis dogaaja u osnovnim crtama poklapa sa Ibn Kemalovim. Unrest je, meutim, daleko precizniji u op1su kretanja akindijske vojske. Za razliku od Ibn Kemalovog uoptenog izlaganja, u kome gotovo nema toponima, austrijski hron1ar pominje mesta koja su Tur:ci oplja!kali, navodei esto i precizno datume29 On daje i po-datak da je meu zarolbljenkima bilo samih svEiterri:ka oko pet stotina i poziva itaoca da izvue zakljuak koliko je onda moralo biti ostalog naroda odvedenog u ropstvo.

    III

    ~Sledee poglav}je Lbn Kemalove istorije zanimljivo je sa neko-liko aspekata: to daje opis ma-njeg akindijskog upada - harami-luka30, to podrobno pr1kazuje bitk-u sa ugarskom vojskom i to, tom prilikom, prv:i put spominje erzeleza31, esto opevanog junaka iz krajik:ih narodnih pesama.

    P:o povratku iz prethodnog pohoda, Davud paJa daje dozvolu jednome od svojih ljudi, akin:dijskom stareini, Junus-vojvodi32, da skupi borce za haramiluk u Ugarski vilajet. Kao sa-druga odre-

    uje mu erzeleza, ije junatvo i sna-gu hroni.Jar slika brojnim epskim hi:perbolama.

    IPod vodstvom ove dvojice, pet do est stotina konjanika prova-}juju u oblast kuda U novije vreme, kako precizira Ibn Kemal, nisu upadale akindije, iz koje se, sa mnotvom zarobljenika, vraaju mi o1balu Sane. Odatle erzelez, sa sto do dvesta !bora-ca kreie prema Bosni, vodei zarolbljenike, a Junus ostaje ulogoTen sa veim delom odreda, poto su gazije hile umorne a nj~hovi konji .posustali. Nou i!h, na spavanju, iznenauje jedan od slavnih banova ugarske

    2s UtnreiSt, nav. delo, Sitr. UO, red 2----

  • 42 Duanka Bojani

    zemlje, krajiki zapovednik poznat po imenu Cavli-.oglu33 sa tri hiljade oklopnika34, i nateruje u bekstvo, tako da su se poput stada ovaca u koje je U!ao vuk raspali na ibuljuke i rasturili. Gonei 'I'urke iza Sane, ugarska vojska nalee na erzeleza koji joj je, olba-velten o preokretu, krenuo u susret sa svojim odredom, poto je zarobljenike ostavio u Kamengradu.

    Sled~ orpis bitke u kome hroniar ne tedi pohvalne epitete za junatvo ugarskog 'bana, pa ak slika i dvoboj izmeu njega i erzeleza. Bitka se odigrava izmeu reke Sane i tvrave Kamengrada, pri emu inicijativa nekoliko puta prelazi od jednog drugom pro-tivniku .('mnogo puta je na megdanu bilo uzajamnog ,gonjenja i vra-

    anja). iKada ve izgleda da e ishod biti nereen, iz zasede izbija Junus, koji je u meuvremenu uspeo da prikupi svoje horee, i na-nosi odluan poraz banovoj vojsci. Turoima padaju u pien ugarske zastave i vojna muzi.rka, precizira Ibn Kemal. Porti su, nakon pohoda, poslati trofeji: zaro1bljenici sa uzetim zastavama i glave p01ginulih neprijatelja35

    IV

    Poslednji dogaaj vezan za Davud pasmo krajoisko vojevanje u ovoj godini, koji opisuje Ihn Kemal, jeste uveni upad ugarske vojske u bosanski sandak i spaljivanje Sarajeva.

    lPoto je dao idiiian opis Sarajevskog polja u prolee 1480. godine, i Davud-pale kako se odmara bez vo}ske, okruen samo svojim robovima, hroni:ar izlae svoju verziju motiva ugarskog upada. Razlog, prema njemu, lei u napadu akindija, pretJh:odne godine, na Nedelie u Meumurju, grad kraljeve majke. Na na-valjivanje svoje majke ugarski kralj, za odmazdu, skuplja vojsku za napad na Sarajevo36 : sedam hiljada prolbrani.h oklopnika ~od glave do pete ukraJenih savrenom opremom i prekrivenih elikom), dok istovremeno Davud-ipai, da bi ga zavarao, alje izaslanika da pregovara o miru. Vojsku predvodi sedam .proslavljenih banova. Zanimljivo je da se Lbn Kemal trudi da poimence nalbroji svih sedam

    vojskovoa, to su: Do1osi Peter (tj. bosanski han Petrus Dold, odno-sno Petar DojiNn), zatim ban Jajca37, blagajski ban Miiklo, jedan be2Jverrrik Hrvat ,(u kome hrontar nije prepoznao svog Cavli-oglua,

    33 Ow ,je, kaloo pre1postavljam, EgervaJl'i Lactav, odnosno LaJdiislalv od Egerrvara, han hil"vaCikli. i slom-skd i Dai1macioje, ije je nal"loidll:lJO 1me (iLaclav) 'lluimki hll"oniar ne!to de:fiormilsao.

    34 Moe se dOSita po!UI2JdaltW pretpo-stavdlti da je o!Vaj broJ :~nartno pre-

    uveH:an, mo~a .u ci:l!ju umanjenja poraJZa JumJIS-VIOjiV'Oide.

    35 .!ibn Kemaa, T,Ao, V:l!I, 484--488.

    ae Vdo je ve!101Va.rbrro da se taJk!v:o objaoojmje motiva ugall'lskog poho-da il'od!Hro meu samilm alkindijama, ik!oji SIU - za OVIU il:ruzetnu aik:Ciioj!U ugamlk!Og kirallja - ltr~lli Old,gOIVa-

    r~~JjiUi i~ZJUZetan povod. 37 Ilbn K1lll>3il ov!de g~rei: re je,

    opet, o bOISanSkiOilll brunu, odinOISrliO banu Jajca

  • Dve godine 1storije bosanskog krajita !3

    Ladislava od gervara, bana hrvatskog i slavonskog), zatim jedan Jam.oi, Ivan Kurja!k:o~i, (Kuryak-.oglu Ivan) i jedan koj'i je b1o u Zrinjskoj zemlji ban. Na elo vojske postavljen je despot GI1gul'o-vi (G1rg1re - oglu Despot) - Zmaj Ognjeni Vuk na:;ih narodnih pesama, titularni des:pot srpski. Sledi emfatian prikaz snage i e-stine sakupljenih hriJanskilll ratniJka (poreenih sa medvedima i divlJim veprovima, od kojilh je svaki b1o kadar da potdere ivog lava), a naro!Nto despota Vuka.

    'P!'odrevi u bosansko tursko kraj,ifte, vojska dobija izvetaj od jednog od li:nih slugu Davud--painih, prelbegl1ce, da na podruju Sarajeva nema spahija zaititnika zemlje. Meutim, jedan starac,

    uihva,en na putu prema Sarajevu, saoptava Grgurovi,u, pred koga je predveden, da se u zasedi nala:Gi mona tuvska voj.ska, spremna da ,ga napadne. Ovo us;porava kretanje napadaa, naterani!h na oprez, to omoguuje stanovni,tvu Sarajeva (Saray) i okoline da se ra-ibegne i sk1on;i. Be~i u oibliJnje pla:rrine i irzne:naeni Davud paia, poto je kraljevog izaslanika, vezanorg, poslao u tvravu (ihisar) i razaslao vesnike da sazovu spahi:jsku vojsku.

    Videvi da nema otpora, Gngurovi ulazi u Sarajevo i boravi u njemu tri dana. Prvog dana vojska pljaika grad, drugog okolinu, d!Oik

    treeg, pred odlazak, unitava grad poarom. U me-uvremenu poinje da se prikuplja vojska - pristiu

    kadija viegradski Begovi (Beg-oglu) i kadija Broda38 Husamovi (Husam-oglu) sa po pet stotina konjanika, zatim erzelez i sin Da-vud-pa'in Sulejman beg.

    Grgurovit daje naredbu za ;povratak i alje napred Petra Doj-Nna sa plenom, dok on sam vadi zatitnrcu. Sa svoje strane Davud paa alje erzeleza da uva ulaz u klisuru M1ledre (Milodra')39, kako bi spre-io prolaz ugarskoj vojsci. Sam pala, sa glavninom sna:ga, opkoljava Gr,gurov1a koji postavlja odred u {klasi:nu) odbramlbenu formadju jea, sa kotpljima uperenim napolje sa svih strana i strelcima u unutranjem redu40 :

    ~Sa koje se god strane poigleda ne vidi se n:iJta do 01trth vrhova kopalja; od aska zemebereka ne mare im se prii, od trnja kopalja ne moe se na njih krenuti. Ta veHanstvena gomila hrila je na planinu kojoj je unutranjost tvrda stena a spoljanjost trnjak.41

    Posle bitke koja traje sve do zore - i u kojo.j se meu poginu-lima nalazi vi:egradski kadija Begov1 - de~pot se sa vojskom

    ss Kadiil:ulk Brod u ibosa1!11smom san-daiiDU l!laZJVan j e po na'hij i (IUIP1i) BrOd. U nahiji Brod u dmtg10j polo-vini 15. veka najtmaoaj~nUi tiDgovi bhli su ZooLca i Kalkanj. Up. H. a-panovi, Bosam.ski paaLuk, Swaje-VIO, 19>1]9, 14!7-1>50 - KadJLje su U 15. VeiDu i1maile timare, a U OIV:OI!TI iZVIO'J.'IU ih V"ildimo 1karkio olrup[j a jiU

    i preldJVode tima~mike sa teritovide svojdih kaidiJ.Julka.

    39 DaJnas pos:bojri se1o Mi!loidrae u sreru Fojnitca, s desne strane puta

    Sa~rajev:o-'DraNtliJk. 40 OvaJ se porredaik, u po:voljlllim

    usr1ovdma, mogao rprimenjrilvaJti samo p11011liv s1a.libi,je 01prremljenog 1!1elpil'ija-telja.

  • 44 Duanka Bojani

    povla'i u klanac. Ovde se u hroniku uklapa jedna zaniml}iva epska sekvenca - Grgurovi1a, na najuem mestu klanca, sa.Jekuje lino erzelez.

    Kada je (GI"gurovi) stigao na teko mesto prolaza, pogleda i spa,zi: jedan tigru sHan gorostasni lav prepreio mu je put i stoj,i. Po li:ku i prilici ovek, po strahopo1tovanju koje uliva, div plameno,g da!ha. Boja koe lii mu na oganj, lke na golu stenu, brci na crnu goru. Glava mu je kao usijani kazan, ori kao krvlju naliveni anci. Stao bez konja i raskoraio se. Njegov strahotni lik zauzeo je prola.;z, kao da se sruio vrh planine i ispunio tesnac.42

    Kada je saznao ko mu je prepreio put, i uviajui - prema Ibn Kemalu - da se borbom ne moe spasti, Grgurovi1 pribegava lukavstvu i prebacuje erzelezu da njemu, kao p:mslavljenom ju-naku, ne priHi da kao aramija uva klanac. Despot ga, ka:o ravnog sebi, izaziva na dvoboj, traei od erze1eza da ga propusti. Ovaj pri,staje, a zatim, videvi da je prevaren ('poto de,spot odla'zi kroz klanac bez dvoboja), zove Grgurovia da O'dri re i da se vrati:

    Hej bane, kamo zakletva? Doi amo da stanemo po naem dogovoru i da se na megdanu muki ogledamo, da jedan s drugim prozlborimo!43

    Onda se ba'Ca u pateru za despotom 1(ali ga ne stie). Posle ove sekvence, u kojoj se ne pominju y;ojske nego samo dV'ojica protago-nista, ponovo se nastavlja narativni tok hronike.

    avud pa!a sushe odred Petra Doj1ina, nanosi mu pora'Z i otima plen koji je ovaj nosio u Hrvatsku. U toj bici pada b1agajski ban Miklo1 ('ija e glava, kao posebno vredan trofej, hiti poslata na Portu).

    Opis ovog dogaaja zavrava hroniar konstatacijom da je radosna vest o pobedi poslata sultanu44

    :SliJnu radosnu vest o pobedi alju, u zajedni,kom izvetaju kralju Matij'i, despot Vuik Grrgurovi i banovi Ladislav od Egervara i Petar Dojin, koji su rukovodili napadom na Sarajevo. Verzija do-

    gaaja, data u ovom i'zvetaju, razHkuje se od Ibn Kemalove u pmceni ishoda pojedinith okr1aja i cele operacije. Obe se, meutim, u velikoj meri podudaraju u odnosu na vremensku i prostornu strukturu dogaaja. Izvetaj tro'jke vojskovoa datkan je danima u nedelj[, a ne datumima, verovatno zato to je pisan odmah po povratku u Jaj,ce, od koga je nedaleko bio ulogoren i sam Matija,

    ekajui na povratak ekspedidonog odreda45 U izvetaju se konstatuje da je kraljeva vojska krenula iz

    Jajca u utorak, a stigla pred Vrhbosnu (Sarajevo) ve u sredu -tako da su Turke iznenadiH, te j e para, s neto malo ljudi, pobegao u planine. Tri dana vojska logoruje pred gradom, pljaka ga i zatim pali. U petak u podne paia napada s mnogo Turaka ali biva

    41 Ibn KemaJl, TAO, V:LI, 494. 42 Ibn Kemal, TAO, VH, 496. 43 Ibn Kema1l, TAO, VII, 498. 44 llbn Kemal, TAO, VEl, 499--500.

    45 V. V. Malkrui.ev, Prilozi k srpskoj istoriji XIV i XV veka, GJa1S1I11ik Srps\kJog ll.lJeltW!g drutva, XXXiii, Beo,g1rad, 1871, 204--208.

  • bve godine istorije bosanskog krajita 45

    odbi~jen, a kraljevska se vojska ulogoruje. Izvetaj navodi zatim da je paa sakupio konjanike i peake iz Bosne i od Drine i iz drug,ih krajeva pa peiake sa svojim sinom poslao u jedan klana'c da drvljem i kamenjem zakre put i da porue tamonji most46

    U subotu dolazi do bitke u klancu, koja traje itav dan i u kojoj ostaje mnogo po,ginuliih sa O'be strane tako da, kau i'zve!ta,i: niti mi niti konji nai dalji boj izdrati ne mogosmo. U noi se obe vojske uta!boruju jedna blizu druge, dok je jedan deo kraljeve vojske na:teran u bekstvo. PetaT Do}in, poslat da vrati begunce, biva na-padom Turaka 1ste naii odvojen od glavnine snaga tako da joj se vise nije mogao pridruiti47

    U nedelju do'la:zi prvo do napada painog si:na, koji biva odbijen, zatim do sudara sa paom, kod Travnika. U tom poslednjem boju, prec,ilziraju izveta

  • 46 Duanka Bojani

    sa sultanom, koga ZJove starijim bratom i podsea da jedan drugom po krvi nisu tui50

    Ovde se, osim donekle po motivu poihoda (koji je ]bn Kemal traio u ranijem spaljivanju .grada kraljeve majke), Matijina ver-zija razlikuje od hronilareve i u prikazu pregovora o miru - iju inidjativu Korvin pripisuje Davud-pai a Ibn Kemal kralju. Prema pismu se, dakle, u vreme pohoda na Sarajevo i nije kod Davud pae nalazio i'zaslanik (koga je, prema Ibn Kemalu, paa poslao vezanog u tvravu kada je despot sa vojskom provalio u sarajeVIsko polje).

    v

    Analiza ovog fmgmenta i njegova konfrontacija sa istovreme-nim zapadnim izvorima koji prika1zuju iste doga>aje pruaju i ele-mente za oibjektivnu ocenu Ibn Kemala kao istoriara. Iako on ima potlpuno r111zumljivu tendendju da siiStemats~i precenjuje snage ne-prijatelja i da preteruje u opisu tekoa s kojima se sueljavaju gazije - sa o'igledn:im ciljem da uvelia njihove podv1ge - on

    tCllkoe prenosi i nj-ihove pomze. Bar one posle kojih slede pobede. Ovim se, verovatno, moe objasniti za,to je Ibn Kemal potpuno pre-

    utao upad iz jeseni 1479. koji se, po Unrestu, zav!',io nepovoljno po a>kindije.

    Meutim, ta se preterivanja ne mogu u celosti pr.iJpisati Iibn Kemalu. Moe se pretpostaviti da ona, bar deHmilno, odraavaju utiske (i uspomene) svedoka opisanih dogaaja51 Ovo postavlja pro-blem izvora koJima se autor slu1o, posebno u pisanju ovde razma-tranog fragmenta sedme sveske. On se poziva na ka:?Jivaa (ravi)

    ije ime ne pominje52 Ostaje nejasno da li je ovde svedoanstvo uesnika u dogaajima iskorieno direktno ili preko nekog napi-sanog a nama danas nepoznatog dela. Postoji mi;ljenje53 da se Ibn K!emal koristio spevom kojim je Jedrenac Hajredin, ije je pesniko ime Sablai, g1oricfi:kovao Davud-ipar:ine podvi1ge u Bosni. Ova pret-postavka deluje prihvatljivo, na prvi pogled, ali je nije mogue pro-veriti, jer spev Jedrenca Hajredina nije sauvan. Nasuprot njoj, mogu se, meutim, izneti sledee konstata>cije. Kao to je reeno, Ibn Kemal u celoj sedmoj svesci na vie mesta vrlo opl:irno i sa

    so Fntkn6i \0hlimos, Matyas kiraly levelei, II, Buidapeislt, 1895, 388-390.

    51 Pre1poismav;ku da je Ibn Kemal pLsa.o na osnoV'U pismOOJLh iJ:i UJSIIUe-nih memoa.r:a ak!Lncliija postavio je

    i2ldava;, Dr. . Turan u ,preldgwm:u transkr~b. L2ldanja ~str. XLV, LXXXJHI).

    52 Ibn Kemal, TAO, VIri, 48:1, reid 4 odoz,go. U sv;ih est pogJla:vlja o

    kaJZJivau se gov;ori samo ltl:a o!Vom mestu.

    53 OVio mi;~jenje za~s;tupa H. Lna1CJ/k u midJU: The Rise of Ottoman Histo-riography, (Hils1Jo1~Lans o.f 1Jhe MildidJJ.e East, ed. by B. Lewts atl!d P. Hoilt, London, 19612) 1,67. - Ovaj spev J e-drenca Haj.redilna .imao je, naVi~dno, 15.000 dts1JiJha. O pos1Joo,a:nju ovog 'Sipeva govori samo Seihi u S'Viojoj TeZikiiid. U!P. A. S. Levetrl!d, Gazavat-nameler ve Mihal-oglu Ali Bey'in Gazavat-namesi, TTK Yayinlan, Anka-ra 19516, 22.

  • Dve godine istorije bosanskog krajita 47

    mnogo simpatija pi1e o Davud-pai, koga je izgleda Uno poznavao54 Meutim, Ilbn Kemal pie i sve ono to zna o drugim krajikim ko-mandantima, o Ali begu Miha1ogluu, Bali hegu Malko1-ogluu i Isa begu Hasan beg-ogluu. U ovoj, kao i u prethodnim sveskama, autor belei i legende i istorijska Z!bivanja vezana za skopske krajinike komandante Isa-bega, njegovog oca Ishak-bega i Paa Jigit-1bega55

    Ovo poka1zuje da se pitanje o izvorima kojima se slu,io Ibn Kemal ne moe svesti na fragment o Da:vud-.pai, ve trai celovito relernje.

    Tenja da sauva od zaborava podvi,ge kraji,kih komandanata, graditelja Carstva, izdvaja Ibn Kemala iz reda ostalih osmanskiih hroni1ara koji, u najlboljem sluaju, samo kratko belee one doga-

    aje koji nisu neposredno vezani za lilnost vladara. Jasno se ocrtava odreena tendencija Ibn Kemala da prevaiie uske okvire dinastike hronrke pi1sane u slavu suverena i prui istoriju polit~kih zbivanja Carstva. Iako su docniji osmanski hroni1ari bili snano upJ!ivisani Ibn Kemalovim stilom i jezikom56, njegova koncepcija istorije ostala je neponovljena. Ona je, oNgledno, mogla !biti proizvod samo ovako snane rinosti, u znatnoj meri determinisane svojim socijalnim poreklom57, iji je drutveni ugled dozvoljavao naruavanje kon-vencija.

    Iako pitanje Ibn Kemalovih izvora ostaje otvoreno, ovim je u znatnoj meri oslabljena hipoteza da se, u p1sanju ovog fragmenta svoje i1storije, posluio iskljuivo spevom Sabaija.

    >Sa gled1ta jugoslovenske istoriografij,e, ana11zirani fragment moe da poslui kao do:punski izvor koji baca novo svetlo na ve poznata zibivanja. Ibn Kemal svoje izlaganje uklapa u relatiVIllo

    vrste hronoloke okvire i prua jednu celovitu predstavu o doga-ajima. On time daj~e zanimljiv doprinos naim saZ'Ilanjima o !bo-sanskom krajitu 15. veka, doprinos koji je sve i sa faktografske strane, ub~dljiv.

    54 Osnovu za ovu tvndnju daje nam im,jenka da je ]btn Kemail. bLo autor a,ra1pskilh na1ljp'i1sa na DaiV'Uid-pairnoj ,zadJu:ibillllskoj dam~j1i i na 1lwribe1tu. U[p. Itslam ~s~k1o[)edLsi (s. v. Da!Vuld Pa:?a).

    55 Za nas je old posebu:101g inrteresa Ol1ig1i,na1na verZJija kioju libn Kemail. daje o osvoj.enj:u SkOIPlja od s1lran.e .kraj,Lrko,g 'komandanta Paa Jlig:Lt-betga, jer .se u lllljoj govori o orua-nom otpoil"U kojti je skopslko stanoiV-niJtvo pvui:1o '!1UJI)cLma. O ovome v.i-e u pose1blnom l1a!du o Ibn Kemail.o-vom O[J!iSIU ,skOIP/Sikih ikrajliJrnilka, kojoi spremamo za Gla:sni:k .muze,ja g,raida Skoplja.

    56 Ovde mo;mmo iista,i da taj urti-caj nije bio naroito povotljan, jer

    je I:bn Kema1oiV jeZJik kitnj-ast, pre-trpan stiil.Sk!Lm :fl1gurama, sa mno;g1o rura!Piskliih i pernijiSikii'h tudka, ukirartlko preterano doiterana rimovana proza

    ij.i je ject:ni neo