Gramatika latinskog jezika
Gramatika latinskog jezika
Ovaj lanak prua podatke ogramaticiimorfologijilatinskog
jezika.
Sadraj
[sakrij] 1Uvod 2Izgovor 2.1Tradicionalni izgovor 2.2Klasini
izgovor 3Vrste rijei 4Imenice 4.11. ili a-deklinacija 4.22. ili
o-deklinacija 4.33. deklinacija 4.44. ili u-deklinacija 4.55. ili
e-deklinacija 5Glagoli 5.1Glagolbiti 5.2Indikativ prezenta aktivnog
5.3Imperativ I. 5.4Indikativ imperfekta aktivnog 5.5Imperativ II.
6Pridjevi 6.1Deklinacija pridjeva 7Zamjenice 7.1Osobne (line)
zamjenice 7.2Upitna zamjenica 7.3Povratna zamjenica 7.4Odnosne
zamjenice 7.5Pokazne zamjenice 8Glagolske imenice 8.1Supin 9Brojevi
10PovezniceUvod[uredi VE|uredi]Latinski jezikspada u
skupinulatinsko-faliskikih jezika. Dobio je naziv po pokrajini
Laciju (Latium), a govorili su gaRimljani. Danas je to mrtvi jezik:
nijedan narod svijeta ne koristi ga u svakodnevnoj komunikaciji,
osim to se koristi uVatikanui veinom za vrijememisa. No, budui da
se osim u rimskoj knjievnosti latinski jezik koristio i u srednjem
vijeku, a i danas se koristi umedicini,veteriniiagronomiji, to
nikako nije zanemariv jezik. Romanski jezici (poznati i kao
novolatinski jezici) podskupina su italskih jezika, posebno oni
koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv.
vulgarnog latinskog,latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog
Carstva, govorili obini ljudi na prostoru
dananjeItalije,Portugala,panjolske,FrancuskeiRumunjske. Mnoge su
rijei u navedenim jezicima latinskog podrijetla. I hrvatski, te
primjericeengleski jezik, obilujulatinizmima-
(latinskimposuenicamaiusvojenicama).
Izgovor[uredi VE|uredi]Postoje dva naina
izgovora:klasiniitradicionalni. Klasinim izgovorom itamo tekstove
koji su nastali do propasti Zapadnog Rimskog Carstva (5. st.), a
tradicionalnim sve tekstove koji su nastali nakon 5.st.n.e.
Tradicionalni izgovor[uredi VE|uredi] aeioeitaju se kaoe ise
ispred samoglasnika ita kaoj cse isprede, i, y, ae, oeita kaoc, a
inae kaok chse ita kaoh, osim u iznimkama kaoChristus[Kristus]
nguse pred suglasnikom ita kaongv phse ita kaof rhse ita kaor
quse ita kaokv thse ita kaoth sse izmeusamoglasnikaita kaoz tise
pred vokalom, i kad je nenaglaen, ita kaoci, a ako slijedi
izas,tilix, tada se ita kao ti
xse ita kaoks, aykaoiKlasini izgovor[uredi VE|uredi]Vrijede
pravila kao i za tradicionalni s malenim iznimkama:
cse ita kaok aese ita kaoe oese ita kaooj/oi sse ita kaosVrste
rijei[uredi VE|uredi]U latinskom jeziku postoji 9 vrstarijei:
Promjenjive: Imenice Pridjevi Brojevi Glagoli
ZamjeniceNepromjenjive: Prilozi Prijedlozi Veznici Uzvici
Kod promjenjivih vrsta rijei, imenice, brojevi i zamjenice
sklanjaju se (dekliniraju), glagoli se spreu (konjugiraju), dok se
pridjevi i sklanjaju (dekliniraju) i kompariraju.
Imenice[uredi VE|uredi]Ulatinskom jezikupostoji
petdeklinacija:
1. ili a-deklinacija
2. ili o-deklinacija
3. deklinacija, za:
konsonantske osnove
i-osnove
4. ili u-deklinacija
5. ili e-deklinacija
Imenice se dekliniraju na sljedei nain:
u 1., 2., 4., 5. deklinaciji uklonimo karakteristini nastavak
zanominativjednine, te potom na tako dobivenu osnovu rijei dodajemo
ostale nastavke
u treoj deklinaciji osnova imenice dobije se tako da se
odgenitiva mnoineodbaci karakteristian nastavak-um, te se na tu
osnovu dodaju nastavci.
Npr.servus, -i , m. = rob. Nominativ jednine jestservus,
uklonimo-usi dobijemoserv-, te na tu osnovu dodajemo ostale
nastavke: genitiv jednine glasiservi, dativ glasiservoitd.
Imenice se u rjeniku navode u sljedeem obliku:amicus, -i,
m.Amicusje oblik za nominativ jednine,-ije nastavak za genitiv
jednine (te po ta dva oblika nedvosmisleno znamo kako se imenica
deklinira), am.je oznaka roda. Rod moe bitim.(masculinum, muki
rod),f.(femininum, enski rod) in.(neutrum, srednji rod).
1. ili a-deklinacija[uredi VE|uredi]Imenice su veinom enskog
roda zbog ega se ova deklinacija jo naziva i enskom deklinacijom.
Izuzeci su imenice koje oznaavaju muku osobu, npr.agricola, ae, m.=
ratar;pharmaceuta, ae, m.- apotekar, farmaceut j
2. ili o-deklinacija[uredi VE|uredi]U drugoj deklinaciji imenice
su mukog (masculinum) ili srednjeg roda (neutrum). Mukog su roda
one imenice koje u nominativu jednine zavravaju na-us(npr.populus)
ili-er(npr.paediater), a srednjega one na-um(npr.oppidum).
Imenice 2. deklinacije moemo podijeliti na tri podgrupe:
I -us (masculinum)
II -er (masculinum)
III -um (neutrum)
Imenicevirus(otrov) ,vulgus(svjetina) ipelagus(more) srednjeg su
roda iako u nominativu jednine zavravaju na-us. Kod tih imenica
nastavak za akuzativ jednine je -us.
-apade
jednina
mnoina
N
-a-aeG
-ae-arumD
-ae-isA
-am-asV
-a-aeAb
-a-is
-uspade
jednina
mnoina
N
-us-iG
-i-orumD
-o-isA
-um-osV
-e-iAb
-o-is
-erpade
jednina
mnoina
N
-er-iG-i-orumD
-o-isA
-um-osV
-er-iAb
-o-is
-umpade
jednina
mnoina
N
-um-aG
-i-orumD
-o-isA
-um-aV
-um-aAb
-o-is
3. deklinacija[uredi VE|uredi]Ovoj deklinaciji pripadaju one
imenice kojima osnova zavrava ili na suglasnik (to su
tzv.konsonantske osnove) ili na samoglasniki(tzv.i-osnove).
Osnova imenica dobije se tako da od genitiva jednine odbacimo
karakteristian nastavak, a u treoj deklinaciji to je-is.
U ovoj deklinaciji zastupljene su imenice sva tri roda.
Uobiajeni zavreci imenica mukog roda u nominativu i genitivu
jednine su:
-or, -oris; -os, -oris; -o, -onis; -es, -itis; -ex, -icis; -x,
-cis; -x, -gisImenice enskog roda obino zavravaju na:
-io, -ionis; -do, -dinis; -go, -ginis; -as, -atis; -us, -utis;
-us, -udis; -x, -cis; -x, -gisImenice srednjeg roda najee zavravaju
na:
-en, -inis; -us, -eris; -us, -oris.I-osnovama pripadaju:
jednakoslone imenice, tj. one imenice koje u nominativu i
genitivu jednine imaju jednak broj slogova, npr.civis, -is, m.
imenice koje ispred nastavka-isu genitivu jednine imaju dva ili vie
suglasnika, npr.ars, artis, f. imenice srednjeg roda koje u
nominativu jednine zavravaju na-e,-alili-ar, npr.mare, -is, n..
Masculinum, femininumpadejedninamnoina
N--es
G-is-(i)um*
D-i-ibus
A-em-es
V--es
Ab-e-ibus
* Imenice mukog i enskog roda i-osnova razlikuju se od imenica
mukog i enskog roda konsonantskih osnova samo u genitivu mnoine,
koji zavrava na-ium, a ne na-um.
** oblik nominativa u rjeniku je posebno oznaen. primjer:
imenica vox,-cis,f.
nominativ: vox
osnova imenice: voc- (dobije se tako da se makne genitivni
nastavak -IS)
deklinacija
voxvoces
vocisvocum
vocivocibus
vocemvoces
voxvoces
vocevocibus
Neutrumpadejedninamnoina
NNema-a*
G-is-um*
D-i-ibus
ANema-a*
VNema-a*
Ab-e*-ibus
Imenice srednjeg roda i-osnova imaju u ablativu jednine-i(a
ne-e), u genitivu mnoine-ium(a ne-um), a u nominativu, akuzativu i
vokativu mnoine zavravaju na-ia(a ne na-a):
4. ili u-deklinacija[uredi VE|uredi]U genitivu jednine imenice
ove deklinacije zavravaju na-us. U nominativu jednine imenice mukog
roda zavravaju na-us, a srednjeg na-u. Imenice enskog roda u ovoj
su deklinaciji rijetke.
Primjeri:cantus, -us, m.- pjesma;manus, -us, f.- ruka, aka;genu,
-us, n.- koljeno.
Masculinum, femininumpade
jednina
mnoina
N
-us-usG
-us-uumD
-ui-ibusA
-um-usV
-us-usAb
-u-ibus
Neutrumpade
jednina
mnoina
N
-u-uaG
-us-uumD
-u-ibusA
-u-uaV
-u-uaAb
-u-ibus
5. ili e-deklinacija[uredi VE|uredi]Imenice ove deklinacije
preteno su enskog roda, jedino sudies,ei,mdan imeridies,ei,mpodne
mukoga roda, imenicadiesmoe biti i enskog roda kada znai odreeni
rok. Relativno su malobrojne, a neke nemaju oblike za sve padee.
Samodiesiresstvar imaju potpunu mnoinu, a neke imenice imaju samo
n,a,v mnoine.
padejedninamnoina
N-es-es
G-ei-erum
D-ei-ebus
A-em-es
V-es-es
Ab-e-ebus
Glagoli[uredi VE|uredi]Glagoli se u latinskom konjugiraju i
upravo su po nainu konjugacije podijeljeni na 5 grupa:
I-a konjugacija-re II-e konjugacija-re III-konsonantska
konjugacija-re III-io konjugacija-re*
IV-i konjugacija-reIsto tako latinski glagoli, kao i hrvatski,
imaju prola, sadanje i budua vremena, ali i naine i stanja. No,
glagoli se, kao i latinske imenice, predstavljaju. I to tako da se
napie u 1. licu sg., broj konjugacije(arapskim, ne rimskim brojem),
i znaenje. A ita se 1. lice sg., infinitiv i znaenje. Infinitiv se
tvori tako da se iz zadanog 1. lica sg. makne -O i doda jedan od
gore navedenih nastavaka.
npr. amo, 1.=voljeti
. amo, amre, voljeti
lego, 3.=itati
. lego, legre, itati
*Glagoli III-io konjugacije se predstavljaju kao glagoli
III-kons. (npr. capio, 3.=oteti,
zgrabiti [. capio, capre=oteti, zgrabiti]), a konjugiraju se po
nastavcima za IV-i konjugaciju
[capio, capis, capit, capmus, captis, capiunt])Glagolbiti[uredi
VE|uredi]Glagolbitise na latinskom predstavlja sum, esse, fu
gdje:
sumoznaava 1. lice sg. indikativa prezenta aktivnog(jesam)
esseoznaava infinitiv(biti) fuoznaava 1. lice sg. indikativa
perfekta aktivnog(bio sam)Indikativ prezenta aktivnog[uredi
VE|uredi]licejedninamnoina
1., m-mus
2.-s-tis
3.-t-nt
Ovi nastavci se dodaju na prezentsku osnovu koja se dobije tako
da se u I-a, II-e i IV-i konjugaciji u infinitivu makne
nastavak-re, a u III-kons. i III-io se mie itav-re.
U III-kons. konjugaciji izmeu prezentske osnove i nastavaka
dodaju se tematski vokali:
-i-(u 2. i 3. licu jednine te u 1. i 2. licu mnoine) -u-(u 3.
licu mnoine) npr. lego, 3.=itati lego
legis
legit
legmus
legtis
legunt
U III-io i IV-i konjugaciji izmeu prezentske osnove i nastavaka
takoer se dodaju tematski vokali:
-u-(u 3. licu mnoine) npr. capio, 3.=oteti, zgrabiti, uzeti |
punio, 4.=kazniti capio || punio
capis || punis
capit || punit
capmus || punimus
captis || punitis
capiunt || puniunt
Glagolbiti
licejedninamnoina
1.smsmus
2.sestis
3.estsunt
Imperativ I.[uredi VE|uredi]liceI-aII-eIII-kons.III-ioIV-i
2. sg.-----
2. pl.-t-t-t-it-it
Imperativ I. je blai zapovjedni nain, koristi se u knjievnim
djelima. U imperativu I. latinskoga jezika postoje samo 2 lica: 2.
lice jednine (singulara/sg.) i 2. lice mnoine (plurala/pl.).
Imperativ I. tvori se na sljedei nain:
Singular
U I-a, II-e i IV-i konjugaciji 2. lice sg. jednako je
prezentskoj osnovi[npr. am! (voli!) | hab! (imaj!) | pun! (kazni!)]
U III-kons. i III-io konjugaciji na prezentsku osnovu dodaje se
tematski vokal -[npr. leg! (itaj!) | fug! (bjei!)] Plural
U I-a, II-e i IV-i konjugaciji na 2. lice sg. dodaje se
nastavak-t[npr. amt! (volite!) | habt! (imajte!) | punt!
(kaznite!)] U III-kons. i III-io konjugaciji na prezentsku osnovu
dodaje se tematski vokal -- te nastavak-t[npr. legt! (itajte!) |
fugt! (bjeite!)]Glagolbiti
licejedninamnoina
2.eseste
Indikativ imperfekta aktivnog[uredi
VE|uredi]licejedninamnoina
1.-bam-bamus
2.-bas-batis
3.-bat-bant
Indikativimperfektaaktivnog tvori se na isti nain kao i
indikativprezentaaktivnog, samo s ovim nastavcima. Kroz sve
konjugacije ovi nastavci izgledaju ovako:
I-aII-eIII-kons.III-ioIV-i
-abam-ebam-ebam-iebam-iebam
npr. amo, 1. lego, 3. punio, 4. 1. sg. amabam legebam
puniebam
2. sg. amabas legebas puniebas
3. sg. amabat legebat puniebat
1. pl. amabamus legebamus puniebamus
2. pl. amabatis legebatis puniebatis
3. pl. amabant legebant puniebant
Glagolbiti
licejedninamnoina
1.erameramus
2.eraseratis
3.eraterant
Imperativ II.[uredi VE|uredi]Imperativ II. koristi se u slubenim
spisima i dokumentima. Postoje etiri lica:2. sg., 3. sg., 2. pl. i
3. pl.
liceI-aII-eIII-kons.III-ioIV-i
2. sg.-to-to-ito-to-to
3. sg.-to-to-ito-to-to
2. pl.-tote-tote-itote-tote-tote
3. pl.-nto-nto-unto-unto-unto
npr. amo, 1. capio, 3. 2.sg. amato capito
3.sg. amato capito
2.pl. amatote capitote
3.pl. amanto capiunto
Glagolbiti
licejedninamnoina
2.estoestote
3.estosunto
Pridjevi[uredi VE|uredi]Latinski se pridjevi dijele na dvije
skupine:
pridjevi koji se dekliniraju po a-deklinaciji (u enskom rodu)
odnosno o-deklinaciji (u mukom i srednjem rodu). U rjeniku uz njih
stoji oznaka3. Primjer:altus, 3ita se "altus, alta, altum"
pridjevi tree deklinacije. Oni pripadaju i-osnovama. Sa svoje
strane, oni se opet dijele na tri skupine, ovisno o broju oblika u
nominativu jednine. Tako postoje:
pridjevi s 3 zavretka: pridjev u nominativu jednine ima za svaki
rod poseban oblik. Primjer:celeber, -bris, -bre- pritom
jeceleberoblik za nominativ jednine mukog roda;celebrisenskog roda,
acelebresrednjeg. Genitiv jednine za sva tri roda je
predvidljiv:celebris.
pridjevi s 2 zavretka: pridjev u nominativu jednine ima jedan
oblik za muki i enski rod, a drugi oblik za srednji rod.
Primjer:omnis, -e- pritom jeomnisoblik za nominativ jednine mukog i
enskog roda, aomnesrednjeg. Genitiv jednine za sva tri roda je
predvidljiv:omnis.
pridjevi s jednim zavretkom: pridjev u nominativu jednine ima
isti oblik za sva tri roda. Rjenika oznaka koja slijedi upuuje na
genitiv jednine. Primjer:audax, -acis- pri emu jeaudaxnominativ
jednine sva tri roda, aaudacisgenitiv jednine za sva tri roda.
Deklinacija pridjeva[uredi VE|uredi]Pridjevi a i o deklinacije
dekliniraju se kao i imenice tih deklinacija.
Pridjevi tree deklinacije dekliniraju se: Singular
N -er,-ris,-re;-is,-e;razliito;
G -is
D -i
A -em (m,f); =N (n)
V = N
AB -i
Plural
n -es(m,f);-ia(n)
g -ium
d -ibus
ak = n
v = n
ab -ibus
Zamjenice[uredi VE|uredi]Zamjenice se djele na:
osobne
posvojne
povratne
pokazne
upitne
odnosne
neodreene
Zamjenice za prva lica nemaju vokativ.
Osobne (line) zamjenice[uredi VE|uredi]U latinskom postoje
osobne zamjenice za 1. i 2. lice sg. i pl. ,trea lica nadomjetaju
se pokaznom zamjenicom.
Prvo liceDrugo lice
ego, meja m. i f.ns, nostrummi m. i f.t, tuti m. i f.vs,
vestrumvi m. i f.
SingularPluralSingularPlural
Nominativegonstvs
Genitivmenostr ili nostrum1tuvestr ili vestrum1
Dativmihinbstibivbs
Akuzativmnstvs
Vokativ----
Ablativ(a) me\mecum (cum me)(a) nbs\nobiscum (cum nobis)(a)
t\tecum (cum te)(a) vbs\vobiscum (cum vobis)
1oblicinostrumivestrumkoriste se samo u znaenju od nas, to jest
od vasUpitna zamjenica[uredi VE|uredi]Upitna zamjenicatko?,to?u
latinskom jeziku glasiqus?, qud?i ima, kao i u hrvatskom jeziku,
samo jedninu.
padeza ivoza neivo
Nominativqusqud
Genitivciuscius
Dativcuicui
Akuzativqumqud
Vokativ--
Ablativququ
Povratna zamjenica[uredi VE|uredi]Povratna zamjenica u latinskom
jeziku ima samo jedninu i nema nominativ i vokativ.
Nominativ-
Genitivsui
Dativsibi
Akuzativs
Vokativ-
Ablativs\secum (cum se)
Odnosne zamjenice[uredi VE|uredi]qu, quae, quodkoji, koja,
koje
m.f.n.
SingularPluralSingularPluralSingularPlural
Nominativquququaequaequodquae
Genitivcius1qurum1cius1qurum1cius1qurum1
Dativcuiquibuscuiquibuscuiquibus
Akuzativquemqusquamqusquodquae
Vokativ------
Ablativququibusququibusququibus
1oblici genitiva jednine i mnoine nerijetko
imajuposvojnoznaenjeiji, ija, ijePokazne zamjenice[uredi
VE|uredi]Pokazne zamjenice u latinskom jeziku su sljedee:
1. hc, haec, hcovaj, ova, ovo2. iste, ista, istudtaj, ta, to3.
ille, illa, illudonaj, ona, ono4. s, ea, don(aj), ona, ono5. dem,
edem, demisti, ista, isto6. ipse, ipsa, ipsumsm, sama, samo
Pokazne zamjenice u svojoj deklinaciji pokazuju neke osobitosti:
genitiv i dativ singulara te dativ i ablativ plurala imaju iste
oblike za sva tri roda, u genitivu singulara imaju nastavak-iusa u
dativu-i.
hc, haec, hc
m.
f.
n.
Singular
Plural
Singular
Plural
Singular
Plural
Nominativ
hc
h
haec
hae
hc
haec
Genitiv
hius
hrum
hius
hrum
hius
hrum
Dativ
huic
hs
huic
hs
huic
hs
Akuzativ
hunc
hs
hanc
hs
hoc
haec
Vokativ
-
-
-
-
-
-
Ablativ
hc
hs
hc
hs
hc
hs
iste, ista, istudm.
f.
n.
Singular
Plural
Singular
Plural
Singular
Plural
Nominativ
iste
ist
ista
istae
istud
ist
Genitiv
istus
istrum
istus
istrum
istus
istrum
Dativ
ist
ists
ist
ists
ist
ists
Akuzativ
istum
ists
istam
ists
istud
ist
Vokativ
-
-
-
-
-
-
Ablativ
ist
ists
ist
ists
ist
ists
ille, illa, illud
m.
f.
n.
Singular
Plural
Singular
Plural
Singular
Plural
Nominativ
ille
ill
illa
illae
illud
ill
Genitiv
illus
illrum
illus
illrum
illus
illrum
Dativ
ill
ills
ill
ills
ill
ills
Akuzativ
illum
ills
illam
ills
illud
ill
Vokativ
-
-
-
-
-
-
Ablativ
ill
ills
ill
ills
ill
ills
s, ea, dm.
f.
n.
Singular
Plural
Singular
Plural
Singular
Plural
Nominativ
s
ii(ei)
ea
eae
d
ea
Genitiv
ius
erum
ius
erum
ius
erum
Dativ
ei
eis(iis)
ei
eis(iis)
ei
eis(iis)
Akuzativ
eum
eos
eam
eas
d
ea
Vokativ
-
-
-
-
-
-
Ablativ
e
eis(iis)
e
eis(iis)
e
eis(iis)
dem, edem, dem1
m.f.n.
SingularPluralSingularPluralSingularPlural
Nominativdemdemedemeaedemdemedem
Genitiveiusdemeorundemeiusdemearundemeiusdemeorundem
Dativedemeisdem(sdem)edemeisdem(sdem)edemeisdem(sdem)
Akuzativeundemeosdemeandemeasdemdemeadem
Vokativ------
Ablativedemeisdem(sdem)edemeisdem(sdem)edemeisdem(sdem)
1na isti se nain deklinira i zamjenicaipse, ipsa, ipsumGlagolske
imenice[uredi VE|uredi]Supin[uredi VE|uredi]Ulatinskompostoje dva
oblika supina. Nastali su odakuzativaidativailiablativaglagolske
imenice etvrte deklinacije. Oblik u akuzativu je etvrti osnovni dio
glagola koji se navodi urjeniku(od gl.amo,1. amavi,amatum, amatum
je supin), po obliku je jednak akuzativu jednine srednjeg roda
participa perfekta pasivnog, dakle zavrava na-um.
Koristi se samo s glagolima kretanja i oznaava namjeru, prevodi
se infinitivom ili namjernom reenicom (da pobjedi,da ...). Na
primjer, "Gladiatores adfueruntpugnatum" na latinskom znai:
"Gladijatori su doli da se bore" ili "Gladijatori su doli boriti
se", "Idormitum!" znai "Idi spavati".
Drugi oblik supina koristi se spridjevimai nekim izrazima s
glagolomesse(fas est,nefas est...). Nastao je od dativa
svrhedativus finalisili od ablativa obzira (odgovara na pitanje: s
obzirom na to). Najjednostavnije reeno tvori se tako da od supina
na-umodbacimo zavrno-mi produljimo "u". Prevodi se infinitivom.
Primjeri: "Multae res faciles suntdictu, difficiles suntfactu".
(dictu i factu su supini)-"Mnoge stvari su lagane za rei, a teke su
za napraviti.". "Horribilevisuest"-" Strano (je) za vidjeti".
Brojevi[uredi VE|uredi]Neki brojevi se dekliniraju, neki ne.
Dekliniraju se:
1,2,3,200,300,400,500,600,700,800,900,2000,3000,...(tisuice) Ostali
brojevi se ne dekliniraju.
pade123
N/nunus, una, unumduo, duae, duotres, tria
G/guniusduorum, duarum, duorumtrium
D/duniduobus, duabus, duobustribus
A/aunum, unam, unumduo(s), duas, duotres, tria
AB/abuno, una, unoduobus, duabus, duobustribus
