Click here to load reader

U Registraturi - Ante Kovačić

  • View
    383

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Ante Kovačić U registraturi

Text of U Registraturi - Ante Kovačić

Ante Kovai U registraturi

Ante Kovai: U registraturi

SadrajPRVI DIO ________________________________________ 3 DRUGI DIO ____________________________________ 111 TREI DIO _____________________________________ 192

RJENIK_______________________________________ 238

2

Ante Kovai: U registraturi

PRVI DIO- Mir! Molim mir! - zaori dubokim basom kotunjava, dugokraka ljudina, aava obraza i zapraene kose. To bijae gospodin Registar. Njemu u glavi bili su poredani svi oni silni akti to se vrstahu u velikoj etverouglastoj sobi od poda pa do stropa. Njemu se trebalo prijaviti, uljudno pokloniti i ozbiljno umoliti ako si htio porazgovoriti se s kime od njegove mnogobrojne eljadi. - Mir, velim! - ponovi on grubo. - Vi tamo, mladii, netom to ste usklaeni, eretate i nadvikujete se kano da ste novovjeki filozofi ili, s doputenjem govorei, hrvatski literati. Svakako nijeste plod prokuane juristike glave jer se naduvate i hvastate drzovitou svojom. Bit e da ste djeca kakva mlada starca koji je netom otepao kolski prah sa akira. - ta? ta? Molimo, ne vrijeajte nas! Nikakve protekcije. Mi smo svi jednaki! - Vidi ti njih, vidi. Goluavci jedni, utokljunovii, tepci! - mrmljahu zgureni starci u latintini, mijeajui je s kajkavtinom. - to zgundate, zapraeni filistri? Verbecijanci. Ionako vam nije vie ovdje mjesta. Po pozitivnim zakonskim ustanovama vi biste ve morali spaljeni biti poput trulih stabala, koja ne nose nikakva ploda! - urlikae sitan i grbav kico to ga je prekjuer referent poslao u registraturu. Scandalum! Scandalum! Neemurna impertinencija! - vakahu krezubi starci, suspreui svaku navalu strasti i konzervativnom zlobom mjerei grbava kicoa. Prava si slika i prilika svojega vijeka. Da nijesi nakazan i drzovit, kako si blekan ne bi se ni znalo da bivstvuje u ovom starom i asnom domu! Sada je dosta, stari i novi vijek! Jedni ne imaju to drugim fali - pa basta! Mir! - opet e neto tie Registar, a to je znailo da je objektivan. - Prijavio mi se - nastavi Registar hladnom prijatnou - i moli rije neki ovo, koji jest i nije na drug. Spada i ne spada meu nas. Ali on je svakako asno bie ve po roditelju svom. Mnogi i ne opaziste ga. Koji ga pako znamo i vidimo, drimo da je nijem i gluh. On nije nikada rijei proslovio meu nama. Nije verbecijanac, nije ungerovac ili... kako se sve ve ne zovu ti vai cimeri koji su vam vazda na jeziku, osobito vama mlaima...

3

Ante Kovai: U registraturi - ujmo! ujmo! to to gazda Registar danas zaplie i navija kano da je izaao iz sjednice berlinskih diplomata - aptae omladina. - Da - odahnu i puhnu u zrak Registar - pita za rije onaj ovo u crnom ruhu to je dobro zakljuan u stolu naega gospodina registratora, komu slava i ast nae itave druine! - Slava mu! Slava! ivio! ivio! - orilo se dvoranom. - Neka mu bude! Viimo iz svega glasa. Nas je, dodue, lijepo poredao, ali nas je nekakvim debelim konopom stisnuo da nam malone popucae rebra. Ali ipak volimo ovako nego kod referenta. Taj nas je razmetao po itavom stolu. ivjesmo ba u raskalaenoj slobodi, ali praina, muhe, bezimeni kukci to izlaahu iz zida ve nam dosaivahu. Najgore pako bijae da je nou znao dopuzati nekakav fin, uljudan i lukav lopov - - - kako mrmljae referent - mi - mi! Taj se stao najprije igrati s nama; ma ba ugodan svat, pa je cvilio, mila majko, kano gusle kakva Paganinija. Al konano - brr! Smui se ovjeku kada se sjeti: mi - mi! Kako fin, pak ljudoder? O, majko moja, svoje fine, alabastarske zubie zabadao u naa rebra, ruke, noge, glavu! I pilio i glodao da je strahota! Jednome drugu, ini se da e biti meu nama, izjeo taj barbar iste modane. Kada doe referent, zapali najprije nekakvu dugaku i tanku smotku, a pepeo stresuje u prainu to se po nama slegla. Iznenada pade mu iz usta cigara, zamumlja, prokune: - O, ti prokleti mamelue! Hm, hm! Sto je tu moglo biti?... - I referent je dugo mislio razglabajui spis, zatim pozvoni i doe pisar. - Vidite ovu kulju u zapisniku? - Mi! - zinu ponizno pisar. - No tigar ne bijae - osmjehnu se referent. - Umetnite pred tu kulju: "Nije istina i poriem." I tako su bili umetnuti modani, namjesto onih to ih izjede krvolok. Ej, da kod ljudi mogu tako pomanjkale modane nadomjestiti kano na referent, to bi istom bio izum! - dovri naduak neki debeljkovi svoju pripovijeicu i iza kako se slegoe: "ivio" i "slava", a podbradak mu se tresao, micao jo dugo nakon svretka pripovijesti. Registar mlacnu zadovoljno jezikom. - No, takvo to nee vam se lje u naem domu dogoditi. O, registrator namirii te ljudodere ve osam dana prije negoli se spreme na put da pohode nau kuu. Jedanput se njih etvero uuljalo u akanjski vlak kojim se sluajno vozio na registrator. On ih umah izmiria, to nikomu ne bi na pamet palo. Kada se naveer rastajae sa mnom izvadi nekakovu katulju iz dugakog kaputa: "Evo, skuhao sam kau mudrim gostima, ako nas pohode. Prisjest e im." I on, bogami, podmetne i pite i kolaa. Mirisalo je to udnovato. Ja bih sam bio zaloio da mi, stvorovi od slova i papira, tovimo svoj trbuh kako ti ivi sisavci. I dosta. Sve se smrklo. Mi smo dugo brbljali i brundali, stari i mladi, te napokon stadosmo hrkati. I mene ljudski uhvati greviti drijem: itav dan me premetao nekakav stari odvjetnik sa utom barokom, neprestano slinei prste i maui moje listove, da mi se smuilo od vonja duhana to je zaudarao iz sline. Da toga ne bijae, ne bi me u snu bilo uhvatilo vragometno tucanje i garavica, i ja ne bih vlastitim oima vidio onu divnu tragikomediju. Snivah da mi tura u grlo svoje slinave duhanske prste onaj stari odvjetnik i da me sili da na duak progutam njegovu utu baroku... Skoim iz sna... Nuto oblije me smrtan znoj, a kosa mi se najei. Poznam ja iz starih vremena te morske pse. Dooe doista drzovito. Umah se sjetih da su oni isti to se dovezoe akanjskim vlakom jer bijahu u narodnom odijelu s ikoima i fokoima, a brkova divnijih negoli Hunjadi Jano. - Kerem alaom! - viknu najstariji. Bio je negdje straan poderuh: jedva si mu mogao zamijetiti sitne noice ispod trbuine. - A ta je to? - stade trti znoj i sukati debeli brk. - Kako to mirii? - Milota! Tako se doekuju gosti!

4

Ante Kovai: U registraturi - To je u redu. Hrvati su - Hrvati, badava! Oni stari vrednjakovii i potenjakovii kao to bijahu i prije osamsto godina za pradjedova naih! Nuto, brao, tu emo se naseliti. Zalihe ima za epikurejske stomake nae i djece nae do dvadesetoga koljena! Pa da selimo u Ameriku? Kolika nesmotrenost od nekih naih liberalaca! Ali, to se ueretah kano da sam na bekerekoj obrtnoj skuptini? Teik! Uh, to divno mirii. Niti blagopokojnomu kralju Beli ne mirisahu tako hrvatske ljive kada je za jednu granu podijelio kmetovima plemstvo! Teik, roaci! I oni se stadoe astiti jelom to im ga skuha na registrator. Neprestano hodahu srkati vodu na zdjelicu, pripravljenu za pokojnoga registratorova Kastora. - Ba se ljudski natrpasmo! - uzdahne zadovoljno trbuati i baci prvi uvis svoj iko i foko, zasue brkove te stade ipati i jujukati da se tresao itav ovaj na dom. Onda se uhvate i ostala trojica. Nije dugo trajao taj ples. Stali se valjati, grozno cviljeti i cijukati, napokon gristi jedan drugoga. - Pakleni zalogaj! - hripao je u nesvjestici trbuati koga su nemilostivo drpali i grizli ostali, dok ga grevi tako stegoe da mu se brci sastali s repom. - ini mi se da putujem na drugi svijet! Uh, tako lijepo - pa tako brzo... - zavija on. Uasno se nadue sva etvorica i pocrkae... Skuhao im kau i poparu na registrator! Odonda ne pamtim ta slino. Zato neka ivi na registrator! - ivio! ivio! - klie stari dom. Ve dugo to je mali crnoruhi ovo skoio iz registratorova stola. On mirno stoji, zamiljeno se smije sloivi ruke na leima te ravnoduno eka dok bude na njemu red. Kada je gazda Registar dovrio svoju zanimljivu pripovijest, nakalja se ovo dva-tri puta kano svi neiskusni govornici novajlije. - A sada ujmo! - mahnu Registar govorniku. - Vi me slabo znate ili pravije ne znate. - Nekakva demokratika natruha. Niti nas nije oslovio pleno titulo! - mrmorila je straga stranka staraca. - ujmo, ujmo! - klicahu mlai. Govornik je, dodue, stao, ali ga dvostrani povici ni najmanje ne smetoe. - Ne znate me - nastavi on povienim glasom - ne spadam zapravo u va starodrevni dom. Da, ja i nijesam tamo u vaim redovima, na vaim asnim stolicama. Kada je tako, pravo da vam prije svega iskreno kaem tko sam. Jest: tko sam?... Vi netom pozdraviste tako srdano naega registratora. A da je u vas organizma ivih stvorova, ne dvojim da ga ne bi poklonstvenom deputacijom i mazbatama uvjerili o svojem lojalnom miljenju i uvstvima privrenosti. - Dakako! To se samo po sebi razumije. - Znajte dakle, ja sam vam srce i dua naega registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam ivotopis. On me je sam napisao. A nastavlja to dan za danom, i zato je meni mjesto ovdje u njegovu stolu i pod kljuem. Jeste li opazili danas? Nije on po obiaju kod svog odlaska zapalio lulu i dimei otputovao - ta ona dimi kano lokomotiva - nego je baci u kut, a na meni napisa: "Svemu bit e kraj!" - Tako je! - uzdahnu lula. - Danas dogodilo se emu ne ima pametara ve dvadeset godina! - A znate li - nastavi krepkim glasom govornik - to to znai kod ljudi: "Svemu je kraj!" Znai ono isto kada nas rastoe mievi i crvi ili kada nas uniti oganj. - Znamo, znamo! Ne gudite tako didaktino i tako zorno! - mrmljahu starci. - Istina je! Ima nas nervoznih i slabih... - dometnue mladi.

5

Ante Kovai: U registraturi - Vidite - uhvati opet rije registratorov ivotopis - ja, koji krijem u sebi sve tajne njegove, drim da on vie i nee meu nas doi! - A, a, a! Promjena vlade, a moda i sustava! No to bi nam jo trebalo! Takve novotarije drage volje poklanjamo ljudima i drugima njima ravnim sisavcima! Nazdravlje! Pojavljivala se tia pa sve jaa halabuka. - Upravo zato jer tako drim - nastavi ivotopis - otkrit u vam danas svoje tajne ili bolje ivotopis registratora. Ne bih ja toga inio da me je on napisao onako kako ste vi drugi pisani. Budui da je pako on izumio posebno pismo koje

Search related