SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Nikolina Lalić

TRŽIŠTE RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, rujan, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

TRŽIŠTE RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Dr.sc. Dragoljub Stojanov

Studentica: Nikolina Lalić

Gospodarstvo Europske unije

0081130752

Rijeka, 2015.

SADRŽAJ:

1. UVOD ................................................................................................................................ 1

1.1. Predmet istraživanja ................................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ........................................................................................................... 2

1.3. Svrha i cilj rada .......................................................................................................... 2

1.4. Metode istraživanja .................................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ............................................................................................................. 3

2. POJAM I TEORIJE TRŽIŠTA RADA .............................................................................. 5

2.1. Pojam tržišta rada ....................................................................................................... 5

2.2. Teorije tržišta rada ...................................................................................................... 8

3. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ ........................ 15

3.1. Posljedice nezaposlenosti ......................................................................................... 17

3.2. Nezaposlenost mladih .............................................................................................. 18

3.3. Siva ekonomija ......................................................................................................... 19

4. FLEKSIBILIZACIJA RADA .......................................................................................... 23

5. VAŽNOST ZNANJA I ULAGANJA U OBRAZOVANJE U SUVREMENOM

OKRUŽENJU .......................................................................................................................... 26

5.1. Radništvo u ekonomiji znanja ................................................................................. 27

5.2. Ulaganje u zananje i obrazovanje u RH ................................................................... 30

5.3. Odljev mozgova ....................................................................................................... 36

6. DEMOGRAFSKA KRETANJA I MIGRACIJE ............................................................. 38

6.1. Migracije .................................................................................................................. 38

6.2. Starenje stanovništva ................................................................................................ 39

7. MOGUĆNOSTI I POBOLJŠANJA SITUACIJE NA TRŽIŠTU RADA U REPUBLICI

HRVATSKOJ ........................................................................................................................... 43

8. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 46

LITERATURA ................................................................................................................48

POPIS TABLICA.............................................................................................................51

POPIS SHEMA................................................................................................................51

POPIS GRAFIKONA.......................................................................................................51

POPIS PRIKAZA.............................................................................................................51

1

1. UVOD

Najveći utjecaj na život ljudi, a time i na samu društvenu zajednicu predstavlja mogućnost

njihova zapošljavanja. Time je, ujedno, i određeno gdje i u kakvim uvjetima pojedinci žive, te

kakva je njihova mogućnost za daljnji razvoj. Nestabilnost na tržištu rada potiče i nastanak

mnogobrojnih problema čije se rješenje teško pronalazi.

Nezposlenost je danas jedan od najvećih gospodarskih, ali i društvenih problema u svijetu.

Svakodnevno se s problemom nezaposlenosti susrećemo i na tržištu rada u Republici

Hrvatskoj. Postoje razni načini i mišljenja ekonomista kako tom problemu pristupiti i smanjiti

posljedice takvog stanja. Nezaposlenost mladih, te odljev mozgova problemi su svjetskih

razmjera dodatno uzrokovani svjetskom ekonomskom krizom 2008. godine. U radu će se,

također, predočiti ekonomske, socijalne i političke posljedice koje nastaju kao posljedica

nezaposlenosti.

1.1. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja rada je tržište rada u Republici Hrvatskoj, te svi problemi uzrokovani

nestabilnošću na tržištu rada.

Na temelju dostupnih podataka službene statistike Republike Hrvatske i Europske unije, te

objavljenih rezultata provedenih istraživanja institucija i udruga na tržištu rada, istražiti će se

uzroci nezaposlenosti na tržištu RH, povezanost institucija i obrazovnog sustava, uzroci

odljeva mozgova, demografska slika, te razlozi za emigraciju iz države.

2

1.2. Radna hipoteza

Temeljna odrednica društvenog i gospodarskog razvoja gospodarstva kao i napretka ljudske

zajednice u cjelini predstavlja rad i kvalificirana radna snaga.

Kako bi se potvrdila postavljena temeljna hipoteza u radu su postavljene i pomoćne radne

hipoteze:

1. Nezaposlenost mladih rastući je problem s dugoročnim posljedicama kako za pojedinca,

tako i za gospodarstvo, te cjelokupno društvo.

2. Pojava "odljeva mozgova" jedna je od najvažnijih posljedica problema nezaposlenosti kako

u svijetu, tako i u Hrvatskoj.

3. Ulaganje u obrazovanje i razvoj zaposlenika predstavlja ključan čimbenik veće

konkurentnosti privrede, inovativnosti i razvoja Hrvatskog gospodarstva, te ostvarenja

stabilnosti na tržištu rada.

1.3. Svrha i cilj rada

Svrha rada je povećati svijest i ukazati na važnost rada i znanja kao bitnih faktora rasta i

razvoja gospodarstava, kako u prošlosti, tako i u suvremenom okruženju. Također, radom se

ukazuje na ozbiljnost situacije na tržištu rada RH, te potrebe za uvođenjem reformi kako bi se

izbjegao scenarij izgubljene generacije i dodatno zaostajanje za ekonomijama u svijetu.

Cilj rada je utvrditi različite uzroke nestabilnosti na tržištu rada, razloge emigracije mladih

obrazovanih stručnjaka, pronaći eventualne pogreške i adekvatna rješenja za nastalu

ekonomsku sitaciju na tržištu.

1.4. Metode istraživanja

Pri istraživanju podataka potrebnih za obradu teme diplomskog rada, korištene su

odgovarajuće znanstvene metode, kao što su: metoda indukcije i dedukcije, te metoda

deskripcije.

3

Također, u radu je korištena metoda kompilacije, odnosno, preuzimanje tuđih opažanja,

stavova, spoznaja i zaključaka nastalih kao rezultat znanstvenih i istraživačkih radova, uz obvezno

citiranje autora rada.

Istraživanje se temelji i na korištenju različitih statističkih podataka iz područja koje je

predmet istraživanja, a koja su dostupna na internet stranicama statističkih portala DZS i

EUROSTAT-a.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja do kojih se došlo u radu su prezentirani u 8 međusobno povezanih

dijelova od uvoda do zaključka.

U prvom dijelu, UVODU, objašnjavaju se predmet i ciljevi istraživanja, postavlja se

temeljna hipoteza i pomoćne hipoteze, navode se znanstvene metode koje se koriste u

istraživanju kao i sama struktura rada.

U drugom dijelu rada POJAM I POVIJEST TRŽIŠTA RADA objašnjava se pojam i

obilježja tržišta rada te se dodatno naglašava problem i posljedice nezaposlenosti za

budućnost gospodarstva. Također, navodi se važnost rada i teorije pojedinih ekonomista kroz

povijest.

Treći dio KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA RADA U RH opisuje situaciju na tržištu rada u

Republici Hrvatskoj, problem nezaposlenosti kao i uzroke nastanka sive ekonomije.

FLEKSIBILIZACIJA RADA naslov je trećeg dijela u kojemu se opisuju uzroci i posljedice

prisutne globalizacije i fleksibilizacije na tržištu rada.

ZNANJE KAO SUVREMENI RESURS, naslov je petog dijela u kojem se prikazuje

važnost znanja i ljudskog kapitala kao ključnog resursa za rast i razvoj gospodarstva u 21.

stoljeću. Objašnjava se pojava odljeva mozgova koja predstavlja ključan problem tržišta rada

u RH. Također, analizira se uslađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada te

ulaganje u znanost i obrazovanje. Uspoređujući podatke s drugim državama kao i s prosjekom

EU predočuje se ozbiljnost situacije na tržištu rada.

4

Šesti dio rada DEMOGRAFSKA KRETANJA I MIGRACIJE U RH objašnjava negativne

demografske trendove na tržištu RH i razloge za emigraciju iz države.

U sedmom dijelu, PRIJEDLOZI I POBOLJŠANJA TRŽIŠTA RADA U REPUBLICI

HRVATSKOJ, pozornost se usmjerava na analizu ključnih problema na tržištu rada, njihovih

uzroka i mogućih rješenja.

U posljednjem osmom dijelu, ZAKLJUČKU, prezentirati će se najvažniji rezultati

provedenog istraživanja koji potvrđuju postavljenu hipotezu, te se iznosi zaključno mišljenje

u vezi situacije na tržištu rada u Republici Hrvatskoj.

5

2. POJAM I TEORIJE TRŽIŠTA RADA

Ljudski rad se može najšire definirati kao organizirana djelatnost ljudi radi postizanja učinka

kojim se može zadovoljiti određena potreba pojedinca.

Proučavanjem ljudskog rada bavio se još u 18. stoljeću i ekonomist Adam Smith u svojim

istraživanjima. U svom djelu An Inquiry Into the Nature and Causes of the Welth of Nations

(1776) smatrao je da pravo bogatstvo ne leži u novcu, nego u korisnom radu. Korisnim radom

definirao je rad kojim se ostvaruje prometna vrijednost (Mrnjevac, 2001). Rad Adama Smitha

dobar je dokaz dugoročnog zanimanja ekonomista za rad i probleme rada. Rad definira kao

izvorni novac.

"Rad je bio prva cijena, izvorni novac za kupovinu kojim su se plaćale sve stvari. Niti

zlatom, niti srebrom, već radom su se izvorno kupovala sva blaga svijeta." (Smith)

2.1. Pojam tržišta rada

U djelu Davida Ricarda Principles of Political Economy and Taxation iz 1817.godine po prvi

put se spominje tržište rada kao pojam (Mrnjevac, 2001). Zbog same složenosti pojma i

mnogobrojnih utjecaja ni danas ne postoji jedinstvena definicija rada.

Prema Grbcu (2010) tržište rada označava ponudu i potražnju radnika, uključujući njihovo

zapošljavanje, ostvarenje napretka, te napuštanje posla. Prema njemu tržište rada osigurava i

održava međusobnu interakciju između radnika i poslodavaca.

U suvremenom društvu, za razliku od onog u prošlosti, rad predstavlja ključnu vrijednost i

najbolji način za integraciju u društvo (Back, 2001).

Sve bržim razvojem društva znanja, čovjek ponovno postaje najvažnija karika u proizvodnom

procesu, odnosno, lancu proizvodnje (Mrnjavac, 2011), a ljudski kapital

nezamjenjivi

čimbenik gospodarskog rasta i ekonomske aktivnosti (Turk, 2006).

6

Povijest čovječanstva može se nazvati i povijest rada, jer su svakako započele istovremeno i

međusobno su neraskidive (Mrnjevac, 2003).

Tržište rada može se jednostavno objasniti kao proces u kojemu ljudi prikazuju potrebu za

radom, nudeći pri tome svoju radnu snagu, iskustvo, znanje i vještine. To je, s druge strane, i

kvaliteta rada koju poslodavci potražuju u određenom obujmu, odnosno, u broju radnih sati

koji su im potrebni za stvaranje određenog proizvoda ili pružanje odgovarajuće usluge.

Zahvaljujući svojim sposobnostima, razmišljanjem i radom, i u prapovijesti, čovjek je

olakšavao život sebi i svojoj zajednici. Rad je uvijek zauzimao važno mjesto u ekonomskoj

teoriji, a sam pristup ekonomista i njihovi zaključci su se tijekom vremena mijenjali.

Značaj rada kao čimbenika proizvodnje bila je česta tema i u merkantilističkoj literaturi.

Najbitnije značenje u stvaranju bogatstva gospodarstva, prema njihovom mišljenju, imala je

ipak trgovina, dok su francuski fiziokrati zastupali mišljenje da je zemlja jedini izvor

bogatstva određene države. Zbog takvog razmišljanja, naglasak Adama Smitha na rad, kao

izvor ekonomskog i gospodarskog bogatstva, predstavljalo je važnu i zanimljivu inovaciju u

povijesti ekonomske misli. Smith je započeo svoju raspravu o raspodjeli poglednom na stanje

prirode u kojem je rad bio jedini izvor bogatstva i sredstvo za kupovanje blaga. Takva

situacija, po njegovu mišljenju, nije mogla opstati nakon prvog prisvajanja zemlje u

vlasništvo. Adam Smith smatrao je da radna teorija vrijednosti vrijedi samo za primitivna

gospodarstva ali je priznavao nužnost interakcije zemlje, rada i kapitala kao temeljnih

čimbenika u razvijenom gospodarstvu. Nezaposlenosti se pristupalo prije svega kroz

posljedice od kojih su istaknute siromaštvo i bijeda.

J.S.Mill u svom djelu Principles of Political Economy iz 1848. godine podržava klasični

pogled na nezaposlenost. Ističe da prezasićenost tržišta rada uzrokuje pad nadnica, što dovodi

do pada cijena, čime se potiče daljnji rast potražnje. Nakon nastalih fluktuacija na tržištu rada

svi ponovno pronalaze posao i nestaje nezaposlenost. S druge strane, Karl Marx koji se bavio

pitanjem nezaposlenosti u djelu Das Kapital 1867. godine objašnjava da povećanje potražnje

na tržištu roba povećava potražnju za radom, što uzrokuje daljnji porast nadnica. Poslodavci

tada preraspodjeljuju kapital u strojeve, alat i tehnološko poboljšanje i otpuštaju radnike. Tim

potezom poslodavaca radnici postaju „rezervna armija rada“.

7

A.Marshall je 1890. godine u svom radu Principles of Economics još uvijek upotrebljavao

izraz nekontinuiranost zaposlenja budući da je podrazumijevao pod normalnim punu

zaposlenost. Marshall je, također, pristupio izučavanju ekonomije sa izraženim osjećajem za

socijalne reforme, ističući da je glavni cilj ekonomske znanosti pridonijeti rješenju društvenih

problema. Priznavao je da pravila ne vrijede za sva vremena i prostore zbog složenosti

stvarnosti. Primijetio je da prevelika štednja može izazvati premalu i nedovoljnu potražnju za

radom rastućeg stanovništva, te je predložio je rješenje prema kojem bi bogati trebali povećati

svoju neproduktivnu potrošnju.

Pigou 1914. godine izdaje Unemployment, u kojem tvrdi da je osnovni uzrok nezaposlenosti

neusklađenost nadnica s cijenama. Prema njegovu mišljenju nezaposlenost bi mogla biti

smanjena snižavanjem nadnica, čime bi se singerijski snizili troškovi poslodavcima. Uz

daljnje očekivanje da će poslodavci potom sniziti cijene kako bi se povećala potražnja i

zaposlenost na tržištu. Dozvoljava, također, potrebu da država primjenjuje mjere za poticanje

zaposlenosti i da olakša nezaposlenima pronalaženje posla.

J. A. Hobson zastupao je na tvrdnju da rješenje nezaposlenosti treba tražiti u stimuliranju

potrošnje, a ne u snižavanju troškova. U svom djelu The Economics of Unemployment (1922)

ukazuje na to da je rat dokazao da visoka potrošnja spriječava nezaposlenost, te da je način da

se nezaposlenost izbjegne povećanje kupovne moći društva. Hobsonov prijedlog je i da višak

štednje bogatih slojeva treba biti progresivnim porezima preusmjeren i upotrebljen za

društvene potrebe.

Keynes ne pridaje posebnu važnost analizi ponude rada, već pažnju usmjerava na objašnjenje

zašto uz danu ponudu rada, postoji dugotrajni višak ponude nad potražnjom. Svoje tumačenje

temelji na glavnoj hipotezi kako agregatna potražnja za robom i uslugama, ujedno, određuje

potražnju za radom, a time i zaposlenost. Prema tome, nesklad je posljedica premale potražnje

za robom i uslugama. Dokazano je da smanjenje nadnica djeluje i na smanjenje cijena, no

suprotno klasičnom mišljenju to neće dovoljno povećati potražnju za radom. Pad agregatne

razine cijena dovesti će do pada agregatnog dohotka pojedinca, a time i agregatne potražnje.

Nezaposlenost na tržištu rada nastalu kao posljedica nedovoljne agregatne potražnje na tržištu

roba Keynes zove nedobrovoljnom, a samu situaciju keynesov efekt (Mrnjevac, 2003).

8

Tek nakon drugog svjetskog rata dovršena je integracija ekonomije rada s glavnim tijekom

ekonomske teorije, a najizraženije se zamjećuje kod teorije ljudskog kapitala. Sam koncept

nije bio potpuno novi u ekonomiji jer je značaj ljudskih resursa, kao bogatstva nacije, bila

uobičajena misao u ekonomskoj literaturi. Adam Smith, kao i mnogi drugi autori, naglašavali

su značaj kvalitete ljudskih resursa u svojim teorijama.

Neoklasični pristup je od tada dominantan u području ekonomije rada, a kako bi se razlikovao

od tradicionalnog pristupa, sama disciplina često se u literaturama naziva suvremena

ekonomija rada. Zbog važnosti ekonomske politike u upravljanju gospodarstvom važno je

praćenje ekonomskih pokazatelja, a stopa nezaposlenosti samo je jedan od njih.

2.2. Teorije tržišta rada

Rad kao faktor proizvodnje predmet je izučavanja kako mikroekonomskog, tako i

makroekonomskog pristupa. Veliki doprinos razumjevanju tržišta rada i načina njegovog

funkcioniranja dale su suvremene ekonomske teorije.

Osnovna pretpostavka od koje polazi neoklasični model je da je radna snaga oznake (N) jedini

varijabilni faktor proizvodnje, u kratkom roku, dok je kapital fiksan (K), kao i stanje

tehnologije, te populacije u promatranom razdoblju.

Poduzeće će zapošljavati dodatne radnike sve dok je granični proizvod rada veći od troškova

dodatne radne snage. To znači da se u osnovnom neoklasičnom modelu tržište rada čisti tako

da je zaposlenost uvijek na nivou pune zaposlenosti.

9

Kao rezultat toga, i output je na nivou pune zaposlenosti bez obzira na nivo cijena, odnosno,

krivulja agregatne ponude je vertikalna što nam prikazuje grafikon 1.

Grafikon 1: Vertikalna krivulja agregatne ponude

Agregatni nivo cijena

Proizvodnja

Izvor: Baily, M.N, Friedman, (1995)

Upravo, vertikalnost krivulje agregatne ponude koja je izvedena na osnovi pretpostavke o

funkcioniranju neoklasičnog tržišta rada, posljedica je monetarne neutralnosti. Također, ono

što povezuje automatizam tržišta rada i nezaposlenost je i činjenica da su neoklasičari,

opisivali idealnu, a ne realnu situaciju, i da su analizirali dugi rok, dok je kratkoročno

nezaposlenost mogla biti privremena. Neoklasični model polazi od pretpostavke da je tržište

rada konkurentno i da se sučeljavanjem ponude i potražnje na tržištu postiže ravnotežna

nadnica, odnosno, cijena rada. U modelu je izdvojen faktor migracija tako da ne postoji

prepreka slobodnom kretanju radne snage. Višak ponude radne snage eliminira se sa tržišta

tako što se smanjuje cijena rada.

Ravnoteža se, dakle, postiže uz izvjesnu stopu nezaposlenosti koja se obično u teorijama

naziva prirodna stopa nezaposlenosti. Ovaj model u praksi nije čest slučaj jer se potpuno

slobodno djelovanje tržišta rada rijetko, a možda i nikada ne sreće u stvarnom životu

(Maksimović, 2010).

10

Grafikon 2 prikazuje ravnotežu na tržištu rada i uspostavljanje ravnotežne nadnice.

Grafikon 2: Ravnoteža na tržištu rada

Izvor: Jakšić (2005)

Klasični model polazi od pretpostavki savršene konkuretnosti tržišta, fleksibilnih cijena i

potpune informiranosti sudionika na tržištu.

Potražnja za radom je opadajuća funkcija realne nadnice: DL = DL (W/P), dok je ponuda rada

rastuća funkcija realne nadnice: SL = SL (W/P). Na osnovu ponude i potražnje za radom

uspostavlja se ravnotežna realna nadnica (W/P)e koja omogućava čišćenje tržišta i ravnotežni

nivo zaposlenosti Le što nam prikazuje grafikon 3.

Klasični model dozvoljava postojanje nezaposlenosti u ravnotežnoj situaciji (EN) koja je po

karakteru frikcijska i dobrovoljna, dok se postojanje nedobrovoljne nezaposlenosti isključuje

(Marijanović, 2005).

11

Grafikon 3: Određivanje nivoa proizvodnje i zaposlenosti u klasičnom modelu

Izvor: Snowdon (2005)

Ukoliko je nadnica niža od ravnotežne (W/P)2, postojat će višak potražnje za radom (ZX), što

će izazvati rast nominalne nadnice i povratak realne nadnice na ravnotežni nivo.

Ukoliko je realna nadnica viša od ravnotežne (W/P)1, pojavit će se višak ponude rada (HG), a

nominalne nadnice će padati dok se realna nadnica ne vrati na ravnotežni nivo. Nivo

zaposlenosti Le označava punu zaposlenost. U točki Le svi pripadnici radne snage koji žele da

rade za ravnotežnu realnu nadnicu biti će zaposleni. Kriva LT pokazuje ukupan broj ljudi koji

će se na određenom nivou realne nadnice uključiti u radnu snagu, dok krivulja ponude rada

pokazuje koliko ljudi će se za ponuđenu realnu nadnicu biti spremno zaposliti.

12

Keynesianska revolucija donijela je potpuno suprotno gledanje na tržište rada. Tri osnovne

postavke koje u odnosu na neoklasičnu teoriju predstavljaju zaokret su:

1.Tržište rada nije potpuno konkurentno, smatrajući da takva pretpostavka ne odgovara

stvarnosti,

2. ne postoji fleksibilnost nadnica već su one potpuno rigidne,

3. postoji nezaposlenost kao proizvod funkcioniranja tržišta (Marjanović,2009).

Funkcioniranje Keynesianskog tržišta rada prikazano je grafikonom 4.

Grafikon 4: Keynesijansko tržište rada

Izvor: Baily, M.N., Friedman, (1995)

Krivulja ponude rada je prelomljena, a smanjivanje potražnje za radom ne uzorkuje pad

nadnica već nadnice ostaju iste, ali je zaposlenost više smanjena (LA-LB) nego u slučaju

fleksibilnih nadnica (LA-LC ).

Objašnjenje funkcioniranja tržišta rada u monetarističkoj teoriji temelji se na pretpostavkama

neoklasičara:

1. Nadnice i cijene se prilagođavaju dovoljno brzo i uspostavljaju ravnotežu na tržištu,

2. sve cijene i nadnice su fleksibilne,

3. tržišta se čiste brzo i ravnomjerno.

13

Neoklasična teorija ne poznaje koncept Philipsove krivulje, dok u monetarizmu on ima bitnu

ulogu. Koncept adaptivnih očekivanja, prirodne stope nezaposlenosti, rezervne nadnice, kao i

uloga sindikata nisu posebice zastupljeni u neoklasičnoj teoriji. Monetaristi posebno

analiziraju odnose na tržištu rada u uvjetima postojanja sindikata, težeći da smanje njihovu

monopolsku moć i približe tržište rada uvjetima potpune konkurencije.

Međutim, bitnu ulogu u monetarističkom konceptu tržišta rada imaju inflatorna očekivanja

koja se formiraju adaptivno. U mehanizmu adaptivnih očekivanja stopa inflacije se zasniva na

predhodnoj prognozi, korigiranoj za pogrešku između stvarne i očekivane inflacije u

predhodnom periodu. Adaptivna inflatorna očekivanja su od ključnog značaja za ponašanje i

kretanje Philipsove krivulje, a utječu i na ponašanje ponude i potražnje za radom na tržištu

rada. Potražnja za radom je funkcija realnih nadnica, a ponuda rada funkcija realnih nadnica

na osnovi očekivane stope inflacije. Stopa inflacije se formira na osnovu adaptivnih

očekivanja, što stvara mogućnost pogrešne procjene radnika u kratkom roku. Može se reći i

da monetaristička teorija tržišta rada predstavlja modernu verziju neoklasične teorije tržišta

rada. Ravnoteža na tržištu rada postiže se u sjecištu krivulje ponude i potražnje za radom,

gdje se formira ravnotežna nadnica. To odgovara točki u kojoj su jednaka marginalna

produktivnost rada i marginalni troškovi rada. Radnike interesuju realne, a ne nominalne

nadnice i ne postoji nevoljna nezaposlenost, već samo frikcijska tj. nezaposlenost koja je

rezultat traganja za boljim poslom.

Nova klasična makroekonomija polazi od tvrdnje da svako ko želi da radi može da pronađe

posao po ravnotežnoj nadnici, tako da nedobrovoljna nezaposlenost ne postoji. Svaka stopa

nezaposlenosti po njima je dobrovoljna. Novi klasičari su u potpunosti odbacili Keyensov

koncept nevoljne nezaposlenosti, jer su smatrali da je razlikovanje dobrovoljne od nevoljne

nezaposlenosti u stvari razlikovanje nezaposlenosti određene trendom od ciklične

nezaposlenosti. Svaka stopa nezaposlenosti po njima je dobrovoljna stopa, jer ona predstavlja

optimalnu kombinaciju rada i dokolice na tržištu rada. Realne ekonomske varijable, kao što su

proizvodnja i zaposlenost, određene su na svom prirodnom nivou na osnovu realnih faktora,

raspoloživih kapaciteta ili raspoložive tehnologije. S obzirom da je po novim klasičarima

postojanje nezaposlenosti na tržištu rada voljno, zbog toga je, po njihovom mišljenju,

ekonomska politika potpuno neefikasna u pokušaju stabilizacije fluktuacija na tržištu rada.

14

Nova klasična ekonomija, kao škola koja je dala veliki doprinos analizi i tumačenju

privrednih ciklusa, također je dala i veliki doprinos razumijevanju načina funkcioniranja

tržišta rada. Prema modelu ravnotežnog poslovnog ciklusa ne postoji razlika između

kratkoročnog i dugoročnog, pa se tako dugoročna i kratkoročna ponuda poklapaju. Stvarni

nivo proizvodnje i zaposlenosti se poklapa sa ravnotežnim ili prirodnim nivoom proizvodnje i

zaposlenosti. Krivulja agregatne ponude je vertikalna, što odgovara neoklasičnoj krivulji

agregatne ponude. Nova klasična ekonomija, teorija ravnotežnog poslovnog ciklusa polazi od

ravnotežnog modela funkcioniranja privrede, koji podrazumijeva da se tržišta čiste i da

ekonomski subjekti djeluju u svom vlasitom interesu (Marjanović, 2008).

Ekonomija rada postala je područje interesa i velikog napretka unutar ekonomskih znanosti, u

teoretskom, ali i u praktičnom pogledu. Taj suvremeni razvitak je u stvari samo rezultat

razmišljanja i pojava uočenih kroz povijest ekonomske misli. Niti jedna se teorija, niti škola

ne može pohvaliti konačnim i trajnim rješenjima problematike tržišta rada, te je nužna

otvorenost ka multiteorijskom pristupu unutar izdvojene samostalne znanstvene discipline

ekonomije rada (Mrnjevac, 2003).

15

3. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Velik utjecaj na život ljudi, a time i na samu društvenu zajednicu predstavlja mogućnost

njihova zapošljavanja. Time je, ujedno, i određeno gdje i u kakvim uvjetima pojedinci žive,

kakva je njihova mogućnost za daljnji razvoj, te kakv je njihov odnos prema društvu.

Tržište rada Republike Hrvatske nije uspjelo održati svoju stabilnost te su nastali mnogobrojni

problemi čije se rješenje još uvijek pronalazi. Situacija se dodatno pogoršala utjecajem

svjetske ekonomske krize.

Proteklo desetljeće obilježio je veliki broj stečaja i likvidacija trgovačkih društava prilikom

čega je došlo do porasta stope nezaposlenih osoba na tržištu rada. Nezaposlena osoba je

nesretna i pod stresom, te takvo stanje doživljava kao ponižavajući društveni položaj.

Također, smatra da joj je ugrožen životni opstanak (Kljaić, 2001).

Otvaranje novih radnih mjesta nije nadmašilo gubitak radnih mjesta i to ponajviše u

privatnom sektoru. Neprikladna makroekonomska politika, sve prisutnija privatizacija, kao i

odgađanje strukturnih reformi u Hrvatskoj, navode se kao mogući uzroci visoke stope

nezaposlenosti. Navedeni procesi donijeli su veliku štetu građanima i gospodarstvu, a situacija

je pogodovala većinom vlasnicima kapitala te bankama (Iveković, 2012).

Jedan od razloga visoke stope nezaposlenosti u Hrvatskoj tijekom proteklih desetljeća, osim

egzogenih utjecaja poput rata, gubitka proizvodnih pogona, izvoznih tržišta i dr. je i dinamika

zatvaranja radnih mjesta u javnom sektoru i pokretanje privatnih poduzeća. Nažalost, nije se

ostvarilo očekivanje da će se time povećati broj radnih mjesta u malim i srednjim

poduzećima.Visoke cijene kapitala, fiskalno opterećenje, početni troškovi poslovanja, te

nestabilna makroekonomska situacija postali su prepreka poticajnom impulsu za dodatno

zapošljavanje u malim i srednjim poduzećima (Škare, 2000).

Uzroke rasta stope nezaposlenosti u razvijenim zemljama mogu se tražiti i u institucionalnim

promjenama na tržištu rada. Održavanje životnog standarda na visokoj razini, čemu mnoge

zemlje teže, iziskuje i velika porezna davanja i javnu potrošnju. Oporezivanje koje je potrebno

da bi se održala razina zacrtanog životnog standarda zahtjeva i potrebna financijska sredstva.

16

Ona se crpe kroz naknade na plaće, te time dodatno opterećuju poslodavce (Blanchard, 2003).

Održavanje takvog životnog standarda i države blagostanja rezultiralo je povećanjem stope

nezaposlenosti (Škare, 2000).

U regulaciji radnih odnosa pozornost je usmjerena na očuvanje postojećih radnih mjesta, a ne

na stvaranje novih. Politički subjekti u Republici Hrvatskoj skloniji su podržavati nerentabilne

tvrtki i time spašavati mogući gubitak radnih mjesta, umjesto da potiču otvaranje novih

poduzeća. To očuvanje zaposlenosti dovodi do suprotnog učinka, odnosno, nekonkurentnosti i

nefleksibilnosti tržišta rada (Bejaković, 2012).

Zabrinjava i činjenica da je veliki broj mladih osoba nezaposleno i bez potrebnog radnog

iskustva. Rješenje svoje situacije mlade obrazovane osobe često vide u odlasku iz države. Tim

potezom nastoje izbjeći scenarij izgubljene generacije i svoje potencijale iskoristiti izvan

granica matične države. Trenutna sitacija na tržištu Republike Hrvatske prikazana je shemom

1:

Shema 1: Tržište rada u RH

RADNO SPOSOBNO

STANOVNIŠTVO

3.616.000

ZAPOSLENI NEZAPOSLENI

NEAKTIVNI

1.552.000 347.000 1.714.000

Izvor: Izrada autora prema podacima Eurostata (kolovoz, 2015)

Hrvatsko gospodarstvo osim visoke nezaposlenosti obilježavaju i mnogi propisi koji

ograničavaju promjenu radnih mjesta. Također, visoki jedinični troškovi utječu na

zapošljavanje i ulaganje u radnu snagu čime se dodatno povećava krutost i nestabilnost tržišta.

Ako je zakon o zaštiti zaposlenika vrlo krut, a sami troškovi otpuštanja radnika visoki

poslodavci se najčešće odlučuju za ugovore o radu na određeno vrijeme ili čak neprijavljen

rad. Neprijavljeni rad problem je za državu ali i za samog radnika. Pod utjecajem nepovoljne

poslovne klime i problema nošenih svjetskom ekonomskom krizom mnogi radnici prihvaćali

17

su radno mjesto bez prijave. Rad na crno predstavlja privremeno rješenje za radnika, ali tek

kasnije nastaje problem kada radnik nema pravo na mirovinu i sredstava za život u poznijim

godinama.

Zašto se onda otvara malo novih radnih mjesta? Pitanje je koji si mnogi postavljaju.

Najizravniji odgovor na to pitanje je očito postojanje prepreka ulasku novih tvrtki i prepreka

širenju zaposlenosti u postojećim tvrtkama. Nepovoljna poslovna klima za ulagače, misleći

prije svega, na kompliciranu administraciju, visoke troškove rada, sporu birokraciju i

prisutnost korupcije obilježja su tržišta koje ulagači svakako žele izbjeći.

3.1. Posljedice nezaposlenosti

Nezaposlenost je situacija na tržištu rada kada se dio radno sposobnih stanovnika ne može

zaposliti sukladno svojim sposobnostima, obrazovanju i kvalifikacijama. U nezaposlene se

ubrajaju i članovi društva koji su samo djelomično zaposleni jer njihova radna snaga nije u

potpunosti iskorištena (Bejaković, 2003).

Problem nezaposlenost se do 19. stoljeća prvenstveno promatrao kroz njegove posljedice

kao što su siromaštvo i bijeda, tako da i Adam Smith, krajem 18. stoljeća, ne promatra

nezaposlenost kao ekonomski problem, već je uvjeren u moć nevidljive ruke koja

uspostavlja ravnotežu na tržištu.

Ekonomske posljedice nezaposlenosti prvenstveno se očituju kroz gubitak prihoda.

Nedostatak prihoda utječe na smanjenje kupovne moći pojedinca. Na smanjenu potražnju za

vlastitim proizvodima, poduzetnici se pokušavaju prilagoditi racionalizacijom troškova.

Smanjivanje troškova poduzetnika osobitno u privatnom sektoru, najčešće se odnosi na

otpuštanje radnika. Začarani krug nezaposlenosti time se samo nastavlja i dodatno

produbljuje.

Mnogi autori naglašavaju posljedice stanja nezaposlenosti i za mentalno zdravlje pojedinca.

Prema K.Youngu nezaposlene osobe sklonije su pokazivati i zalagati se za agresivne stavove.

18

Često se odaju konzumaciji alkohola i droga te rješenje svoje situacije traže u problematičnom

i kriminalnom ponašanju (Miller, 1996).

Uz navedene posljedice prisutne su i one socijalne naravi, siromaštvo, narušeni obiteljski i

društveni odnosi. Strah za budućnost koji se javlja uslijed nezaposlenosti utječe i na

odgađanje osamostaljenja pojedinaca i zasnivanja obitelji. Time se problem nataliteta na

tržištu dodatno pogoršava. Zbog neusklađenosti na tržištu mladi su često primoreni raditi za

niže plaće uz slabe izglede za dugoročno zapošljavanje, i u velikom su riziku od socijalne

isključenosti.

Većina dugotrajno nezaposlenih osoba teško pronalazi izlaz iz siromašta i socijalne

isključenosti. Prisiljeni takvom situacijom postaju teret države. Prijeko potrebno je učiniti sve

da dugotrajno nezaposlene osobe ne izgube poveznicu s tržištem rada, te da se unaprijedi

njihova kvalifikacija, stručnost i znanje. Potrebno je spriječiti da nezaposleni postanu

obeshrabreni i prihvate lošu situaciju kao jedino rješenje (Rukowski, 2003).

3.2. Nezaposlenost mladih

Nezaposlenost je jedan od značajnijih problema s kojima se svaka država suočava, a osobito

je zabrinjavajuća nezaposlenost mladih ljudi. Mladi su pokretačka snaga društva te njihovo

sudjelovanje u društveno- političkom životu svakako utječe na rast i razvoj države. Svjetska

ekonomska kriza uzrokovala je dodatni poremećaj na tržištu rada, a mladi su se pokazali kao

ranjiva skupina.

Generacija mladih, danas, u većini zemalja odrasta u okruženju koje se znatno razlikuje od

okruženja ranijih generacija, a brzi protok informacija, umreženost svijeta i brzi razvoj

tehnologije samo su neki od čibmenika. Situacija u Republici Hrvatskoj dodatno je otežana

zbog okolnosti uzrokovanim ratnim razaranjem. Materijalne, društvene ali i političke

posljedice još uvijek su prisutne na tržištu unatoč činjenici da je prošlo 20 godina od

Domovinskog rata. Razlika je i u tome što je prisutna svjetska ekonomska kriza koja osim

gospodarskog, zahvatila i ostala područja u životu mlade osobe.

19

U srpnju 2015. godine, prema podacima Eurostata, najveća nezaposlenost zabilježena je u

Grčkoj 25,6 posto te u Španjolskoj 22,5 posto. U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti iznosila

15,3 posto čime se našla na četvrtom mjestu po visini nezaposlenosti u Europi.

Nezaposlenost mladih do 25 godina u Europskoj uniji iznosila je 20.7 posto. Najniža

nezaposlenost mladih zabilježena je je u Njemačkoj gdje iznosi 7.1 posto, a slijede Malta s 10

posto, Estonija s 10.1 posto, te Danska i Austrija s 10.3 posto. Najveću nezaposlenost mladih

imale su Grčka 53.2, Španjolska 49,2 i Hrvatska 43.1 posto.

Visoke stope nezaposlenosti mladih pokazatelj su prisutne nestabilnosti kao i moguće krutosti

tržišta, a može se povezati i s troškovima zapošljavanja i otpuštanja zaposlenika. Ukoliko se

nastavi negativan trend rasta nezaposlenosti mladih, Hrvatska bi se mogla suočiti s

dugoročnim ekonomskim, političkim i socijalnim posljedicama koje će osjećati cjelokupno

društvo. Za državu velik broj nezaposlenih mladih znači i smanjenje poreznih obveznika,

odnosno, smanjenje državnih prihoda. Povećanje nezaposlenosti mladih uzrokuje veća

izdvajanja za socijalne naknade koje država najčešće nastoji podmiriti povećanjem poreza.

Povećanje poreza utječe na daljnje smanjivanje kupovne moći i na još veći pritisak na

poslodavce. Takvo nestabilno okruženje povećava mogućnost za prosvjede nezaposlenih i

nezadovoljnih osoba koji mogu utjecati na političku sigurnost zemlje, kao i na smanjenje

stranih ulaganja (Bilić, Jukić, 2014).

Kao jedan od razloga visoke stope nezaposlenosti je i činjenica da obrazovni sustav nije

usklađen sa zahtjevima tržišta rada. Iseljavanje mladih ljudi statistički smanjuje stopu

nezaposlenosti, ali ne rješava pitanje nezaposlenosti na tržištu. U obrazovnom sustavu i

akademskim zajednicama imamo kvalitetne i stručne nastavnike i profesore, čiji rad treba još

više cijeniti, prvenstveno, jer odgajaju naše mlade generacije i pružaju rješenja za probleme s

kojima se suočavamo. Potrebnu je puno ulaganja, rada i prvenstveno dobra strategija da se

smanje posljedice trenutne situacije.

3.3. Siva ekonomija

Siva ekonomija je pojava koja je prati razvoj većine zemalja svijeta, samo u različitom

obujmu. Koliko god da država nastoji regulirati i pratiti ekonomske aktivnosti te ih

oporezivati, uvijek se pronađe određeni segment u kojemu određeni obujam ekonomskih

20

transakcija nije u skladu ili izmiče nekom od pravnih propisa. Odluka o ulasku u područje

sive ekonomije uvjetovana je nizom čimbenika, od kojih se mogu izdvojiti zakonodavni

okvir, fiskalna te monetarna politika. Zakonske obveze predstavljaju poslodavcima fiksne

troškove. Ukoliko su utvrđene na razini koja je u skladu s postojećom gospodarskom

situacijom, te su definirane jednako za sve, vjerojatnost sive ekonomije je manja. Međutim,

ako se zakonske odredbe primjenjuju nesavjesno, misleći na, korupciju, nepoštivanje ugovora

i mito, oportunitetni troškovi ulaska u područje sive ekonomije jednaki su ostanku u domeni

„zakonske“ ekonomije. Smatra se da je među glavnim razlozima za pojavu sive ekonomije i

utaja poreza. U nekim situacijama, utaja poreza nije osnovna namjera, nego posljedica

obavljanja zabranjenih aktivnosti, koje se ne mogu prijaviti poreznim tijelima (Milić, 2014).

Neformalnom ekonomijom najugroženiji su porezni obveznici jer se sva davanja odnose na

njih, a upravo zbog rada na crno i sive ekonomije postaje nemoguće normalno obavljati

djelatnost. Rad u neformalnim ekonomijama omogućava da se cijena proizvoda ili usluga

smanji, kao i troškovi prema radnicima, a da državi ostanu ista davanja. Radnicima u

neformalnim organizacijama cijena satnice je niža zbog ne plaćanja doprinosa, te se ostvarjue

prostor dodatne zarade. Također, potrebno je naglasiti i psihološki faktor u razvoju sive

ekonomije (Milić, 2014).

U psihološke faktore mogu se ubrojiti nepovjerenje u vladu i njezine ekonomske mjere,

neslaganje s ciljevima i sredstvima vodećih stranki i dr. (Topić, 2006). Građani u Hrvatskoj se

još uvijek drže suzdržanim da prijave nezakonito obavljanje djelatnosti nekoj od mjerodavnih

inspekcija. S ciljem smanjenja rada na crno u Republici Hrvatskoj 2014. godine aktiviran je i

telefon 0800 4949 na koji se anonimnon i besplatno može prijaviti sve u vezi nezakonitog

poslovanja.

Izbjegavanje jednih obveza uzrokuje izbjegavanje drugih, a neprijavljivanje radnika i

prikrivanje za posljedicu ima i izbjegavanje doprinosa za socijalno, te mirovinsko osiguranje.

Kao ekonomski faktori uzroka sive ekonomije navode se i financijski problemi prilikom

dobivanja sredstava za početak poslovanja, visoki porezi, strogost sankcija i dr. (Topić, 2006).

Negativne posljedice rada na crno i neformalne ekonomije utječu kako na pojedinca tako i na

samo gospodarstvo, prvenstveno kroz smanjenje proračunskih prihoda. Nedostatak

proračunskih prihoda često dovodi do povećanja poreza, smanjivanje državnih rashoda i

ulaganja ili do zaduživanja što svakako produbljuje problem. Radnik koji radi na crno nije

21

zaštićen nikakvim pravima i često prihvaća rad u neadekvatnim radnim uvjetima. Takav rad

mu se čini kao jedina opcija kojom može platiti troškove života.

Poslovi koji bi se mogli ubrojiti u područje sive ekonomije odnose se, prije svega, na

aktivnosti koje osobe (fizičke i pravne) poduzimaju kako bi zaobišle određene zakonske

odredbe, računovodstvene standarde kod financijskih izvještaja, aktivnosti uz monetarne

transakcije, te plaćanje poreza.

Najčešći oblici sive ekonomije navedeni su u tablici 1.

Tablica 1: Oblici sive ekonomije

AKTIVNOSTI MONETARNE

TRANSAKCIJE NEMONETARNE

TRANSAKCIJE

NEDOZVOLJENJE trgovina ukradenim predmetima,

kockanje, prostitucija, krađa, prijevara, trgovina drogom i

opijatima

rasprčavanje droge, ukradenih dobara, uzgoj droge za vlastite

potrebe

Porezna evazija Utaja poreza Porezna

evazija

Utaja poreza

DOZVOLJENE neprijavljen

dohodak od

samozapošljavnja, nadnice,

prihodi i imovina

od neprijavljene

djelatnosti

popusti od

strane

poslodavca

neprijavljena

razmjena ili

trgovina

dobara i

usluga

samostalna

djelatnost,

"pomoć susjeda"

Izvor: Friedrich (2000)

U Hrvatskoj siva ekonomija iznosi 13 milijardi eura ili oko 28 posto ukupnog BDP-a, dok je

prosjek Europske Unije 18,5 posto. Najviše rada na crno, na tržištu u Republici Hrvatskoj,

zabilježeno je u sektoru građevinarstva, trgovine i turizma (Eurostat, 2015).

Rad na crno ne treba samo kažnjavati već je potrebno stvoriti poslovnu klimu i dati poticaj

gospodarskim subjektima da registriraju svoju djelatnost i prijave radnike. Kažnjavanje bi

trebalo biti krajnja, a ne jedina mjera za spriječavanje sive ekonomije. Kazne državnih

inspekcija su za poslodavce često pogubne i dolazi do zatvaranja poduzeća. Stalno mjenjanje

propisa i zakona, komplicirana administracija, visoko porezno opterećenje, te troškovi

zapošljavanje potiču poslodavce, da linjom lakšeg otpora, rade na crno. Građane treba

22

osloboditi nejasnih, proturječnih, a i nepotrebnih propisa prilikom zapošljavanja i promjene

posla. Brzom i jednostavnom birokracijom može se otvoriti prostor ulaganjima, inovacijama i

kreativnosti, a prije svega poduzetništvu i novim radnim mjestima. Ne učini li se promjena u

tom području , stvorit će se još veća pravna nesigurnost, te širi prostor za sivu ekonomiju i

korupciju u državi.

23

4. FLEKSIBILIZACIJA RADA

Globalizacija svojom pojavom nameće otvorenost tržišta proizvodnje, trgovine ali i rada.

Istodobno se s njom pojavljuje se i globalna konkurencija. Opstanak pojedinih poduzeća

uvelike ovisi o sposobnosti prilagođavanja uvjetima na tržištu, te brzini kojom prihvaćaju

nove tehnologije. Općenito mišljenje, potaknuto tim čimbenicima, je da bi se i tržište rada

trebalo učiniti fleksibilnijim.

Fleksibilnost se može definirati kao mogućnost prilagođavanja novim uvjetima na tržištu.

Fleksibilnost radnih odnosa podrazumjevala bi mogućnost poslodavca, ali i radnika, da se

prilagodi onome što se događa u njegovom okruženju. Mogućnost izbora u skladu sa

potrebama poslodavca, radnika, ali i nezaposlenog obilježje je fleksibilizacije. Sposobnost

radnika da odgovori na zahtjeve tržišta rada zahtjeva i cjeloživotno učenje, poslovne vještine,

obrazovanje i primjenjivanje stečenog znanja. To, ujedno, za poslodavca znači i ulaganje u

zaposlenike. Poslodavci su sve češće u situaciji da razmišljaju kako investicija u radnika

povećava i rizik njegovog odlaska. Mnogi poslodavci edukacije i treninge zaposlenika

uvjetuju obvezom radnika da odradi određeni period kod njega.

Pitanja koja se tu pojavljuju je kako zapravo fleksibilizacija pomaže u smanjenju

nezaposlenosti i kako utječe na smanjenje siromaštava? Kako povezati, s jedne strane,

fleksibilnost, i sigurnost radnog mjesta, s druge strane?

Smanjena odgovornost poslodavca povećava socijalnu ugroženost radnika koji ostaje bez

posla i time postavlja pitanje socijalne odgovornosti. Teret socijalnog osiguranja zbog razloga

ekonomskog uspjeha, pravnom je deregulacijom, skinut s poslodavaca (Pribanić, 2004).

Diljem Europske unije oko 300.000 agencija pruža mogućnost zapošljavanja. Njemački

stručnjaci u istraživanju sindikata EU zastupaju mišljenje da su to poslovi koji ne osiguravaju

sigurnost u starosti, već minimalnu mirovinu i ovisnost o državnoj pomoći. Veliki rizici za

zdravlje, nesigurnost radnog mjesta, minimalne mogućnosti za napredak tek su neka od

obilježja poslova koji se nude. Zajednička karakteristika navedenih poslova je što su

fleksibilniji, manje zaštićeni, niskog troška za poslodavca, te kreiraju poseban segment tržišta

u kojem se najviše nalaze mlade osobe osuđene na život u navedenim uvjetima. Mladi su

24

primoreni biti fleksibilni s teškom mogućnošću planiranja obiteljskog života i životnog

prostora. Studijom ACCESSOR uočeno je i povećanje atipičnih ugovora i novih strategija

kojima vlade zemalja promoviraju fleksibilnost rada. Atipične ugovore definiraju kao ugovore

koji ne osiguravaju sigurnost u starosti, te barem minimalnu mirovinu uz koju ne bi bila

potrebna državna pomoć. Zaključak provedenih studija je da se rad na neodređeno vrijeme

povećava u odnosu na stalno zapošljavanje čiji trend dovodi u pitanje egzistenciju većine

ljudi.

Međunarodna organizacija rada objavila je podatak da samo četvrtina zaposlenih u svijetu

ima stabilne ugovore, te da je porast atipičnih radnih odnosa krivac za porast siromaštva u

svijetu. Fleksibilni radni odnosi osim što su povećali siromaštvo nisu donijeli porast

zaposlenosti, kao što su vlade obećavale (ILO, 2015).

S jedne strane imamo poslodavce, kojima je fleksibilnost nužna da bi nastavili svoje

poslovanje, dok se s druge strane, sindikati opiru ideji fleksibilizacije. I za poslodavce i za

sindikate postoje isti problemi, kao što su ekonomska kriza, nezaposlenost, siva ekonomija,

rad na crno i dr., samo ih objašnjavaju na drugačiji način. Poslodavci smatraju da je sigurnost

zaposlenja i stalnog rada jednim dijelom i uzrok nastanka krize, dok sindikati zastupaju

mišljenje da je nesposobnost poslodavca u upravljanju poslovnim pothvatima uzrokovala

smanjenu sigurnost zaposlenja. Sigurnost zaposlenja nije ista kao prije 30 godina, te mnogo

toga što je važilo prije sada ne postoji. Utjecaj globalizacije i recesije ubrzano briše granice

između nacionalnih pravnih sustava. Kapital se slobodno kreće, a zaštita radnika slabi.

Kapital se kreće prema zemljama gdje su niže nadnice i slabiji sindikati. Kako bi privukle

globalni kapital, prvenstveno misleći na megakorporacije, države daju i porezne olakšice.

Državni se prihodi tim potezom smanjuju, a to svakako utječe i na mogućnost ostvarenja

socijalnih prava i pomoći (Samardžić, 2012).

MMF savjetuje fleksibilizaciju tržišta rada samo u krajnjem slučaju, odnosno, kao posljednju

strukturnu reformu jer ne utječe na ukupnu produktivnost. Posljednji rezultati istraživanja

Međunarodnog monetarnog fonda ostavljaju zbunjenima nositelje političkih i ekonomskih

odluka i u Hrvatskoj. Upravo su oni uvjereni kako su promjene Zakona o radu potrebne da bi

se ostvario gospodarski oporavak. Fleksibilizacija radnih odnosa, uvjet je bez kojega nema

gospodarskog napretka, rasta i otvaranja radnih mjesta, misao je kojom iz dana u dan,

25

uvjeravaju najutjecajnije skupine, političari i megakorporacije. Smanjivanjem radnih prava

upravo oni povećavaju profite, držeći radnu snagu u još većoj pokornosti.

Europska komisija je u objavljenom izvješću "Pregled nezaposlenosti i socijalna kretanja u

Europi " zaključila da fleksibilizacija rada vodi dodatnom osiromašenju zaposlenih, ali je to

nije spriječilo da nastavi pritiskati članice s tom politikom. Za očekivati je da ni ovo MMF-

ovo upozorenje neće utjecati na promjenu u većini država što se tiče fleksibilizacije rada.

26

5. VAŽNOST ZNANJA I ULAGANJA U OBRAZOVANJE U

SUVREMENOM OKRUŽENJU

Ključ uspješnog poslovanja poduzeća kao i razvoja gospodarstva leži u postizanju i

održavanju konkurentske prednosti. Neoklasična ekonomija 19. i 20. stoljeća naglašavala je

važnost prirodnih resursa i pristup kapitalu ključnima za ostvarenje konkurentske prednosti na

tržištu. Čitav niz faktora poput globalizacije, tehnoloških promjena i sl. utjecao je na pojavu

potpuno drugih načina konkuriranja u suvremenim uvjetima poslovanja (Alpeza, 2010).

Živimo u doba neoliberalizma, privatizacije, deregulacije, velike moći megakorporacija,

brzog razvitka informatičke tehnologije i tzv. nove ekonomije. Kao posljedice navedenih

trendova, ističu se prirodna neravnoteža, polarizacija između bogatih i siromašnih pojedinaca,

društvenih slojeva, kao i zemalja. Na tržištu su pristune sve veće nepredvidivosti,

neizvjesnosti i labilnosti ekonomskih procesa. Zastupljena su spekulativna ponašanja u

poslovanju, promicanje neograničenog konzumerizma, sve veće moralne, i vrijednosne

dezorijentacije (Mesarić, 2001).

U tradicionalnim industrijama većina poslova zahtijevala je da zaposlenici budu sposobni

obavljati rutinske funkcije. Brze promjene znanosti i tehnologije, kao i prisustvo globalizacije,

uvjetuju da se suvremena gospodarstva sve više temelje na znanju. Upotreba znanja i ideja

imaju veliku ulogu u stvaranju bogatstva. Sposobnost širenja i iskorištavanja ideja, znanja i

informacija postaje sve važnije i smatra se najznačajnijim čimbenikom za određivanje

gospodarskog rasta i poboljšanja kvalitete života stanovnika.

Činjenica je danas jedino da je izvjesna neizvjesnost. Uzroci se pripisuju globalizaciji kao i

sve boljoj umreženosti svjeta. U takvom okruženju tradicionalni čimbenici proizvodnje i

važnost posjedovanja fizičke imovine zamjenjuju mjesto sa znanjem, informacijma te

intelektualnim kapitalom (Jakovac, 2011).

27

5.1. Radništvo u ekonomiji znanja

Suvremeno okruženje 21. stoljeća karakterizira tehnološki razvoj i informacijsko doba.

Promjene su postale dio svakodnevnice, te je učestala tvrdnja da je ekonomska teorija

zasnovana na znanju, a ne na tradicionalnim resursima, zemlji, radu i kapitalu. Upravo ta

tvrdnja dovodi u pitanje i poziciju rada u suvremeno doba, odnosno, dugoročnu perspektivu i

opstanak radništva u budućnosti.

Ključna odrednica suvremenih gospodarstava utemeljenih na znanju je ljudski kapital,

odnosno, njihova znanja i sposobnosti (Bejaković, 2006).

Kvalificiran radnik u ekonomiji zasnovanoj na znanju ne gubi značenje i neće sigurno nestati

jer je upravo njegova uloga nezamjenjiva. Radnik u ekonomiji zasnovanoj na znanju odluke

donosi kombinirajući znanstveno znanje, znanje stječeno unutar poduzeća te svoje vlastito

znanje. Donoseći odluku radnik stječe i iskustveno znanje te uvećava svoju sposobnost za

donošenje novih odluka što prikazuje prikaz 1.

Prikaz 1: Proces donošenja odluka radnika u ekonomiji zasnovanoj na znanju

Izvor: Mrnjevac, 2003

28

Pomak prema ekonomiji znanja i promjenjivo okruženje suočava radnike s novim problemima

i zadacima. Radnici su primoreni razvijati nova znanja i vještine puno brže nego što je bio

slučaj u prošlosti. Cjeloživotno učenje postaje obveza radnika kako bi se mogli snalaziti u

nepoznatim situacijama na tržištu rada. Nekvalificirani radnici, sporiji i stariji te nailaze na

problem u praćenju svih promjena jer tehnologije i obveze nadilaze njihove sposobnosti.

Takva sitacija na tržištu dovodi do problema isključivanja takvih radnika iz proizvodnih

procesa, te oni postaju dugoročan problem i trošak države.

Radnik u ekonomiji znanja ponajviše treba kreativno i inovativno razmišljati, te konkurirati

svojim sposobnostima na tržištu. Potrebno je da radnik ima hrabrosti i poduzetničkog duha te

da se ne boji pogreške.

Radnik znanja je svaki zaposlenik unutar poduzeća koji pridonosi ostvarenju profita, uključen

je u rješavanje problema poslovanja, educiran je, ulaže u stjecanje novih znanja, ima

odgovornost u poduzeću, motiviran je za rad, fleksibilan i uporan (Sundać, Švast, 2009).

Svijest o važnosti ljudskih potencijala kao ključnog faktora koji određuje gospodarsku

uspješnost, tek u novije doba poprima odgovarajuću pozornost društva. Ulaganje u ljudske

resurse kroz njihovo obrazovanje i usavršavanje, rezultira intelektualnim kapitalom. Upravo

je intulektualni kapital u promjenjivim uvjetima poslovanja 21.stoljeća, gotovo jedini način

ostvarenja napretka i konkurentske prednosti na tržištu. Ideja i prešutno znanje radnika

postaje neprocjenjivom vrijednošću poduzeća. Poslodavac i organizacija koji su prepoznali

važnost i vrijednost znanja na dobrom su putu ostvarenja svojih poslovnih ciljeva. Ulaganje u

obrazovanje ljudskih potencijala, njihovo usavršavanje i motivaciju predstavlja investiciju

koja se uvijek isplati. Ljudski potencijali jedini su resurs kojeg konkurencija ne može kopirati,

a koji osigurava dugoročnu prednost na tržištu (Mlikota, 2013).

U suvremenom okruženju, obilježenom brzim tehnološkim promjenama i raznolikošću, kada

razvoj uvelike ovisi o radniku i njegovom znanju, javlja se potreba za još boljim

povezivanjem znanstvene zajednice i gospodarstva. Prilikom postavljanja zajedničkiih ciljeva

svima bi ulaganje u znanost i obrazovanje trebalo predstavljati investiciju, a ne trošak.

Ulaganje u pojedinca i njegovu izobrazbu put je koji omogućava lakše i sigurnije

zapošljavanje na tržištu. U Hrvatskoj konstantno nedostaje visokoobrazovanih ljudi, a kriza je

dodatno povećala potražnju za kvalitetnim i sposobnim ljudskim resursima koji su spremni

29

ponuditi odgovarajuća rješenja. Preobrazovanost je, također, jedan od oblika obrazovne

neusklađenosti. Predstavlja, prije svega, neiskorištenost znanja i vještina stečenih unutar

obrazovnog sustava na radnome mjestu. Transfer na tržište rada u RH nije bezbolan za mlade

osobe jer obrazovni sustav zaostaje za potrebama suvremenog okruženja i dalje osposobljava

učenike za radna mjesta koja više nisu aktualna ili čak ni ne postoje.

Hrvatsko tržište rada suočava se i s loše određenim upisnim kvotama na sveučilištima koje

uzrokuju prezasićenosti tržišta pojedinim zanimanjima i strukama (HZZ, 2014). Česta je

pojava na tržištu RH da mlade obrazovane osobe prihvaćaju poslove za koje su čak i

preobrazovane zbog nedostatka potražnje za njihovim kvalifikacijama. Prikaz 2 nam

objašnjava posljedice preobrazovanosti na radnome mjestu , te kako ona utječe na radnika i

poslovanje.

Prikaz 2: Učinci preobrazovanosti na radnome mjestu

Izvor: Rumberger (1981)

Da li je problem preobrazovanosti zabrinjavajući ili ne ovisi o tome je li ona privremena ili

je duže prisutna na tržištu. Obrazovna struktura stanovništva u skladu s potrebama

gospodarstva, te motivirana i lako zapošljiva radna snaga bitne su odrednice konkurentnosti i

gospodarskog razvoja.

30

Dugoročan rad na mjestu ispod razine osobnih kvalifikacija dovodi do nezadovoljstva, te niže

učinkovitosti kao i mogućih psiholoških problema. Preobrazovanost je problem pojedinca, ali

neizravno, problem je i poduzeća i države, jer prikazuje neuravnoteženost tržišta.

5.2. Ulaganje u zananje i obrazovanje u RH

Tek u novije vrijeme ljudskom faktoru je pridan veliki značaj te je nizom znanstvenih

istraživanja dokazana povezanost između obrazovnog sustava i gospodarske uspješnosti

(Jambrek i Penić, 2008). Uz visoku stopu nezaposlenosti, velike namete i troškove te male

plaće, upravo je manjak ulaganja u obrazovanje i daljnji razvoj radnika, jedan od faktora

zašto su se mnogi visokoobrazovani Hrvati odlučili odseliti. Po ulaganju u radnike Hrvatska

je 129. od 144 zemlje svijeta prema analizi obrazovanja i stručnog usavršavanja koje

prikazuje slika 3.

Prikaz 3: Ulaganje u obrazovanje i razvoj zaposlenika

Izvor: Index (2015)

31

Hrvatska se s ocjenom 3.2 našla u skupini s Gvinejom, Haitijem ali i Italijom.

Najveći kapacitet za zadržavanje stručnjaka, odnosno visokokvalificiranih ljudi, imaju

Švicarska i Katar s ocjenom (5.8) dok je Hrvatska je na navedenoj ljestvici pri samom dnu,

kao 137. od 144 države svijeta. Detaljniji poredak država s pripadajućim ocjenama prikazan je

na slici 4.

Prikaz 4: Kapacitet za zadržavanje stručnjaka

Izvor:Index (2015)

Prema kvaliteti samog obrazovnog sustava, Hrvatska je ocjenjena s 3.2 te je zauzela tek 97.

mjesto. Vodeća zemlja u ovoj kategoriji je Švicarska (6.0), a najlošije su Jemen i Libija s

ocjenom (1.9) što nam prikazuje slika 5.

32

Istraživajući stanje i kvalitetu hrvatskog obrazovnog sustava, unatoč činjenici da je upravo

obrazovanje osnova za rast i razvoj gospodarstva, jasno se uočava nedovoljno razvijena

svjest o važnosti obrazovanja.

Prikaz 5: Kvaliteta obrazovnog sustava

Izvor: Index (2015)

Tek mali udio hrvatskih poduzeća prepoznaje kvalitetu obrazovanja kao čimbenik

unapređenja poslovanja i jačanja konkurentske pozicije na tržištu. Sve veća konkurencija na

svjetskom tržištu uvjetuje potrebu da se promovira znanje i neprestano ulaže u razvijanje

modela društva znanja. S razvojem tehnologije radna mjesta postaju sve zahtjevnija i postaje

potrebita obrazovanija radna snaga na tržištu. Time se sve veći broj radnika na tržištu rada

smatra nezapošljivim jer imaju neodgovarajuću razinu obrazovanja (Obadić, 2003).

Naime, porazna je činjenica da postoji značajan nesklad u potrebitim i raspoloživim znanjima,

vještinama i sposobnostima na hrvatskome tržištu i da državna izdvajanja za obrazovanje

iznose približno 4 posto udjela u BDP.

33

Prema analizi Eurostata (2015) Hrvatska je jedna od nekolicine zemalja u Europi u kojima se

ulaganje u znanost smanjuje već godinama. Dok je europski prosjek izdvajanja za znanost i

obrazovanje iznad 2 posto BDP-a, pri čemu Švedska i Finska izdvajaju približno 4 posto svog

BDP-a, Hrvatska izdvaja tek 0,75 posto BDP-a i nalazi na dnu ljestvice zajedno s

Rumunjskom i Bugarskom. Hrvatska i da do 2020. godine udvostruči ulaganje u znanost još

uvijek će zaostajati za Europom čiji su ciljevi postavljeni na 3 do 5 posto BDP kroz

šestogodišnje razdoblje.

Jedan od većih gubitnika u proračunu Republike Hrvatske za 2015. godinu je Ministarstvo

znanosti, obrazovanja i sporta i to za 214 milijuna kuna manje u odnosu na proračun iz 2014.

godine. Tim potezom Hrvatska se sve više udaljava od dugoročne strategije da poveća

ulaganja u znanost i obrazovanje i dostigne prosjek europskih zemalja.

Potrebno je istaknuti i problem deficita visokoobrazovanih ljudi na domaćem tržištu. To

potvrđuje i podatak da tek nešto više od 12 posto stanovnika Hrvatske ima visoko

obrazovanje (Eurostat, 2015). Također, česta je potreba tržišta za inozemnim stručnjacima za

određena područja koja su deficitarna na tržištu rada u Hrvatskoj.

Potrebno je ostvariti veću interakciju između članova akademske zajednice i poslodavaca,

kako bi se postiglo prijeko potrebno povezivanje teorijskih spoznaja i njihova provjera u

poslovnoj praksi. Neprestano usavršavanje metoda, tehnika i opreme ne smije se smatrati

troškom, već bi na njih trebalo gledati kao na potrebno poboljšanje kvalitete cjelokupnog

obrazovnog sustava.

Obrazovni sustav trebao bi pripremiti mlade na sve izazove s kojima će se susresti na tržištu

rada. To je velika odgovornost, ali je puno jednostavnije eventualne pogreške ispravljati u

obrazovnom sustavu, nego uporno pokušavati promjeniti potražnju na tržištu rada. Detaljnim

praćenjem stanja na tržištu rada moguće je smanjiti strukturnu nezaposlenost te uskladiti

ponudu i potražnju za radnom snagom.

Kraj obrazovanja i ulazak na tržište rada bitno je razdoblje u životu svake mlade osobe. Od

ulaska u obrazovni sustav do izlaska iz istoga potrebno je 15 do 20 godina školovanja. Taj je

proces zahtjeva mnogo obiteljskih i osobnih odricanja, kao i značajnu količinu javnih

sredstava. Po završetku obrazovanja trebao bi slijediti dio života u kojem se naučeno može

34

kapitalizirati, odnosno, dolazak na radno mjesto uz koje dolaze samoaktualizacija, financijska

neovisnosti, samostalnost i sigurnosti (Matković, 2008).

Najveći nedostaci u obrazovnom sustavu proizlaze iz pomanjkanja suradnje između institucija

obrazovnog sutstava i institucija na tržištu. Obrazovna politika ključna je za stvaranje

suvremenog konkurentnog gospodarskog okruženja, a njezina važnost naglašena je i u

strateškim dokumenima Europske Unije. Upravo zbog te činjenice obrazovna politika mora

blisko surađivati i biti koordinirana s ekonomskom politkom kako ne bi bile međusobno

suprostavljene u krajnjim ciljevima (Bilić, Jukić, 2014).

Mladim osobama i obiteljima treba pružiti uvjete da svoje znanje mogu pokazati i njime

osigurati svoju egzistenciju. Potrebno im je dati status koji zaslužuju nakon toliko godina

provedenih u obrazovanju kako bi se smanjila njihova želja za odlaskom. Svaki odlazak

educiranog čovjeka stvara veliki gubitak čije će posljedice biti još veće u budućnosti.

Zapošljavanje mladih predstavlja jedan od uvjeta za održiv društveni i gospodarski razvoj,

pogotovo s ciljem mijenjanja demografske slike stanovništva.

Jedan od najvećih problema s kojima se države suočavaju uslijed nezaposlenosti je i odljev

mozgova. Kako bi se spriječili takvi trendovi potrebno je stvarati uvjete koji će povećati

motivaciju kod mladih ljudi da ostanu u svojoj matičnoj zemlji, gdje su obrazovani i da

upravo tu primjene svoje stečeno znanje i grade svoje karijere.

Utjecajem globalizacije i umreženosti svijeta mobilnost stručnjaka između organizacija kao i

država se olakšava. Zadržavanje zaposlenika tako postaje nova obaveza organizacije i

menadžmenta. Kako pod utjecajem globalizacije izgleda sam proces mobilnosti zaposlenika

prikazano je na shemi 2.

35

Shema 2: Model upravljanja talentima u uvjetima globalizacije

Izvor: Jakovljević (2012)

Privlačenje najboljih stručnjaka postaje tek pola posla, dok se drugi dio odnosi na to kako ih

zadržati. Zaposlenici danas mogu mijenjati poslove, funkcije unutar poduzeća, dodatno se

educirati i stjecati znanja i izvan granica matične države što sve smanjuje privrženost

organizaciji. Organizacije koje ne uspiju zadržati svoje zaposlenike time snose i visoke

troškove zapošljavanja novih zaposlenika, pad lojalnost kod njihovih kupaca, te promjene

unutar baze znanja organizacije (Jakovljević, 2012).

Pobjednicima se smatraju oni koji uspješno privuku kvalificirane stručnjake, a gubitnicima se

smatraju oni koji se suočavaju s odljevom mozgova (Marga, 2010). Utjecajem odljeva

mozgova pojavio se i „brain gain" označavajući povećano investiranje u znanje, ponajviše, u

zemljama u razvoju kako ne bi došlo do migracija odnosno odljeva mozgova (Munck 2010).

36

Ukoliko poduzeće razumije svoje zaposlenike,odnosno, talente, zna koje su joj vještine

potrebne, privlači kvalificirane kandidate, ulaže u razvoj zaposlenika, ostvariti će povrat u

obliku konkurentske prednosti na tržištu (Jakovljević, 2012).

5.3. Odljev mozgova

Suvremeno okruženje karakteristično je po brzim promjenama koje postaju bitan čimbenik o

kojem ovisi poslovna strategija, uspjeh na tržištu i dugoročni razvoj. Čovjek više nije samo

organizacijski resurs već značajno izvorište novih kreativnih ideja i vrijednosti. Znanje i

obrazovanje, odnosno, obrazovani, kreativani i sposobni ljudi, neprekidno usavršavanje te

istraživanje i razvoj prepoznati su kao ključ uspjeha 21. stoljeća.

Proces u kojem mladi, obrazovani, perspektivni i kreativni ljudski potencijali napuštaju

granice matične države s ciljem samoostvarenja, nazvan je „odljev mozgova“. U suvremenom

okruženju ljudski faktor tretira se kao prvorazredni gospodarski resurs (Mikelota, Prelas

Kovačević, 2013).

Odljev mozgova predstavlja trenutno jedan od najozbiljnijih problema s kojim se Hrvatsko

tržište rada suočava jer upravo obrazovani stručnjaci, koji svojim znanjem pridonese rastu i

razvoju države te pronalasku rješenja u vrijeme ekonomske krize, napuštaju granice države u

sve većem broju. Odlaskom educirane mlade radne snage država gubi neprocjenjivu

vrijednost te dovodi u pitanje napredak države u budućnosti, kao i pitanje oportunitetnog

troška u sustavu obrazovanja.

Prema podacima HZZ, broj osoba s evidencije nezaposlenih koje su pronašle zaposlenje u

inozemstvu tijekom prvih 11 mjeseci 2014. godine iznosio je 3484 od kojih je čak 1029 bilo u

dobi od 15 do 29 godina. Zemlje u kojima su se hrvatski državljani najviše zapošljavali su

Italija, Njemačka i Austrija.

Zabrinjavajuć je i podatak da svaki treći Hrvat sa završenom školom i diplomom u ruci svoje

znanje i sposobnosti stavlja na raspolaganje nekoj drugoj državi (Eurostat, 2015). Činjenica je

da mlade osobe ne vide razlog ostanka u gospodarsvu bez perspektive, te odlazak iz države

među mladim generacijama postaje trend kojeg će biti vrlo teško zaustaviti.

37

Odlazak u inozemstvo označava usporavanje i nazadovanje matične zemlje u kojoj su mlade

osobe završile svoje obrazovanje i napredak za državu u koju osobe odlaze. Najčešći motivi

koji se navode za odlazak su materijalni razlozi, odnosno, brža i veća zarada, potom

usavršavanje, uvjeti rada, a zatim društveni razlozi, poput loše gospodarske i političke

situacije (Kosanjevčki, 2002).

Trend odlaska treba smanjiti na najmanju moguću mjeru kako se ne bi doveli u situaciju da

potražujemo i surađujemo s manje kvalitetnim stručnjacima iz slabije razvijenih zemalja jer

su naši visokokvalificirani stručnjaci odlučili karijeru i posao pronaći u drugoj zemlji.

Ljudski kapital je ono što vrijedi u državi i trebao bi u njoj i ostati jer bez perspektivnih

mladih umova, nema ni razvoja ni bolje budućnosti. Iza svih projekata i ideja stoje ljudi,

znanje i kreativnost, a ne postrojenja i oprema. Milijuni kuna utrošeni su u školovanje

studenata u Hrvatskoj, a svakodnevno njih tridesetak napušta državu u potrazi za boljim

poslom i boljom budućnošću. Uzrokovano odljevom mozgova nastat će u skoroj budućnosti i

problem starih zaposlenika na tržištu koji neće moći svojim kvalifikacijama zadovoljiti

potrebe suvremenog okruženja i sve jače konkurencije.

38

6. DEMOGRAFSKA KRETANJA I MIGRACIJE

Tržište rada u Hrvatskoj je već duže vrijeme pod utjecajem dva suprostavljena trenda. S jedne

strane prisutno je smanjenje radno sposobnog stanovništa na tržištu, uzrokovano negativnim

demografskim kretanjem i emigracijama, dok je s druge strane, prisutan trend restrukturiranja

gospodarstva koji dovodi do promjene traženih znanja, kvalifikacija i vještina potrebnih za

suvremeno okruženje. Kao posljedica ovih procesa prisutna je visoka stopa nezaposlenosti i

neusklađenost ponude i potražnje na tržištu.

Hrvatsko gospodarsvo ima dugotrajnu tradiciju iseljavanja. Od kraja 19.stoljeća bilježi se

iseljavanje iz Hrvatske prvotno uzrokovano ratnim razaranjima zatim gospodarskom

situacijom u 21. stoljeću (Adamović, 2003).

6.1. Migracije

Hrvatska je prošle godine imala negativan saldo migracija u iznosu 10.220 osoba, što znači da

je u Hrvatsku tijekom 2014.godine doselilo 10.638 osoba, a u inozemstvo odselilo čak 20.858

osoba (DZS, 2015). Detaljnija situacija kretanja stanovništva na tržištu rada RH u

2014.godini prikazana je u tablici 3.

Tablica 3: Kretanje stanovništva RH u 2014.godini

Živorođeni 39.566

Umrli 50.839

Prirodni prirast -11.273

Sklopljeni brakovi 19.501

Razvedeni brakovi 6.570

Doseljeni iz inozemstva 10.638

Odseljeni u inozemstvo 20.858

Saldo migracije s inozemstvom -10.220

Procjena broja stanovnika krajem 2014 4.225.316

Izvor: DZS (2015)

Prema provedenom istraživanju demografa Akrapa Anđelka i Mesarić Žapčić Rebeke, u

posljednjih pet godina iz Hrvatske se iselilo 150.000 stanovnika, od čega je 30 posto

39

visokoobrazovano. Emigracije kojima se nepovratno gubi ljudski, ekonomski i socijalni

kapital nisu nikako poželjne za gospodarsvo i potrebno ih je svesti na minimalnu razinu.

Poticanje mobilnosti i emigracija koje bi bile u formi privremenih ili sezonskih vjerovatno bi

potaknule razvoj gospodarstva. Njima se mlade i druge nezaposlene osobe, aktivno potiče na

promjenu i omogućava im se njihov povratak.

Migracija je fenomen usko vezan uz populaciju koji je jako teško predvidjeti i kontrolirati

osobito ako se radi o visokoobrazovanom stanovništvu. Upravo je taj segment stanovnika pod

najvećim singerijskim utjecajem sa tržištem rada. Najveći se odlazak ljudi iz Hrvatske

zapravo može očekivati u skoroj budućnosti, nakon prestanka privremenih restrikcija članica

Europske unije.

6.2. Starenje stanovništva

Kao temeljna odrednica općega društvenog i gospodarskog razvoja često se navodi njezino

stanovništvo, odnosno, raspoloživa radna snaga. Starenje stanovništva možemo jednostavno

definirati kao porast udjela starijih osoba u ukupnoj populaciji države. Ubrzanom starenju

populacije najviše doprinosi snižavanje fertiliteta, produljenje životnog vijeka ali i emigracija

mladih osoba iz matične zemlje.

UN je objavio godišnji izvještaj pod nazivom "World Population Prospects", prema kojemu

Hrvatska spada u grupu zemalja koje će do 2050. godine imati 15 posto manje stanovništva.

40

Detaljan prikaz zemalja u kojima se očekuje smanjenje populacije između 2015.-2050.godine,

prema navedenom izvješću, prikazuje prikaz 6.

Prikaz 6: Zemlje za koje se procjenjuje smanjivanje populacije (2015.-2050.)

Izvor: Index (2015)

Demografski pad koji Hrvatsku očekuje, prema ovome izvještaju, osjetiti će se na tržištu rada

već za 15 godina.

Dobna struktura stanovništva hrvatskog prostora u skoroj budućnosti dramatično će se

promijeniti. Hrvatsko stanovništvo trenutno se nalazi u petnaest najstarijih svjetskih

populacija, dok udio starijih kontinuirano raste.

41

Dugoročnije prognoze promjene u postotku populacije prema dobi prikazane su na prikazu 7.

Prikaz 7: Postotak populaci po dobi

Izvor: World Populationi Prospects (2015)

Analiza budućih promjena populacije pokazuje da će se i u sljedećim desetljećima nastaviti

nepovoljni demografski trendovi. Činjenica je da će doći do neravnoteže u populaciji te

izgledu dobrne priramide društva.

Prema podacima Eurostata (2015) prosječna životna dob u Hrvatskoj trenutno je 42 godine.

Sa 85 umirovljenika na 100 zaposlenih rekorder smo i po broju umirovljenika u Europi.

Hrvatska bi 2030. godine trebala imati svega 3.9 milijuna stanovnika, u odnosu na situaciju

danas, to je 270 tisuća manje stanovnika. Situacija će se dodatno pogoršati pa bi u 2050.

godini, u Hrvatskoj, prema navedenom izvješću, trebalo živjeti oko 3.5 milijuna ljudi.

Za obnavljanje i porast stanovništva po obitelji potrebno je najmanje troje djece jer dvoje

djece po obitelji još uvijek označava stagnaciju. Situacija u Hrvatskoj je daleko ispod

navedenog prosjeka jer se po obitelji rađa -1,28 djece (Eurostat, 2015). Natalitet je u

Hrvatskoj toliko nizak da je bez emigracija smanjenje broja stanovnika neizbježno.

Prepuštanje demografskih procesa prirodnim tokovima sigurno neće riješiti problem na

tržištu. Hrvatsko društvo i državne institucije moraju promjeniti stav prema demografskim

problemima Hrvatske. Potrebno je, prvenstveno, mijenjati društveno, ali i političko stajalište

prema braku, djeci, te samoj obitelji jer su upravo to nositelji demografskog poboljšanja.

42

Na tržištu Republike Hrvatske može se u skoroj budućnosti očekivati staro stanovništvo koje

neće moći pratiti brze promjene iz okruženja i koje kvalifikacijskim vještinama neće moći

odgovoriti na potražnju tržišta. Također, mogu se očekivati još veći problemi s padom

nataliteta, i veći troškovi države kroz socijalne pomoći te zdravstvo. Zajedničko djelovanje

niskog fertiliteta, staro stanovništvo i iseljavanje mladih potaknuli su proces izumiranja

mnogih područja Hrvatske. Demografska kretanja preduvjet su, ali i ograničenje za rast i

razvoj gospodarstva, funkcioniranje tržišta kao i društveni razvoj.

43

7. MOGUĆNOSTI I POBOLJŠANJA SITUACIJE NA TRŽIŠTU RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Trenutna situacija Hrvatskog tržišta rada jasno pokazuje da postoje veliki problemi s

najvažnijim proizvodnim resursom – radom. Kako bi osigurali bolju budućnost stanovnicima

u Republici Hrvatskoj trebalo bi uspostaviti uspješne mehanizme koji bi aktivno pratili

gospodarstvo i njegove sadašnje i buduće potrebe za radnom snagom. Otvara se sve manje i

manje radnih mjesta, dok obrazovana struktura zaposlenika nije u skladu s potražnjom tržišta

rada.

Znanja, vještine i kompetencije koje se stječu obrazovanjem u ozbiljnom su raskoraku s

potrebama tržišta. Rast gospodarstva i razvoj cjelokupne društvene zajednice time je teško

ostvariti u skoroj budućnosti.

Otvaranje novih radnih mjesta često pridonosi i strukturnoj nezapolenosti zbog kvalifikacijske

nepodudarnosti raspoložive radne snage. Potrebno je prije svega pronaći usklađenost ponude i

potražnje, te prema potrebi dodatno educirati i osposobiti radnu snagu. Također, potrebno je

stvoriti pozitivnu poslovnu klimu i olakšati investitorima ulazak na tržište.

Ulaganjem u osposobljavanje zaposlenika zapravo se ulaže u znanje poduzeća koje dugoročno

nosi potencijal ostvarenja konkurentske prednosti na tržištu. Izdvajanjem sredstava za

istraživanje i razvoj tržišta, obično se, racionaliziraju budući troškovi te se izbjegava

eventualna pogreška u budućem poslovanju. Drugim riječima, može se reći da se tim

aktivnostima smanjuju rizici u poslovanju poduzeća i planiraju ključne odluke koje će

poduzeće održati kompetentnim i profitabilnim u budućnosti. Potrebno je promijeniti

percepciju te proces istraživanja i razvoja tržišta gledati kao pozitivnu investiciju za poduzeće.

Za učinkovitu promjenu takvog stanja u državi potrebno je usklađivanje obrazovnog sustava

s potrebama tržišta rada kako bi se povećala zaposlenost naročito među mladima. Nužno je

konstantno promatrati, analizirati, rasterećivati i osuvremenjivati nastavne programe te

uvoditi obveznu stručnu praksu. Kako bi se potaknula promjena potrebno je ostvariti dijalog

između subjekata gospodarstva i sustava obrazovanja prvenstveno iz privatnog sektora.

44

Obrazovni sustav trebao bi se promijeniti iz sustava vođenog isključivo ponudom radne snage

u sustav vođen potražnjom za radnom snagom, poticanjem stručnog osposobljavanja i

cjeloživotnog učenja.

Potrebno je stvoriti okretnu i sposobnu radnu snagu, spremnu na promjene i preuzimanje

odgovornosti ali i rizika poslovanja. Radna snaga koja razmišlja, inovira, obrađuje

informacije i kreativno riješava nastale probleme put su dugoročnog uspjeha.

Stjecanje novih znanja i ulaganje u vlastito obrazovanje, te stalno usavršavanje postaje obveza

suvremenog okruženja. Tehnologija kao i potrebe na tržištu mjenjaju se svakodnevno tako da

su rutinski poslovi stvar prošlosti. Poticanje razvoja znanosti ključno je da se zaustavi odljev

mozgova iz države, pružajući mladim obrazovanim stručnjacima nastavak svog obrazovanja i

ostvarenje karijere unutar granica države. Povećanje ulaganja u znanje na svim znanstvenim

područjima i pretvaranje tog znanja u projekte u poslovnoj praksi nužni su za rast i razvoj, a

ne samo za stvaranje društva temeljenog na znanju. Poboljšanje nacionalne konkurentnosti

cjelokupnog gospodarstva, kvalitete života društva, stvaranja privlačnog okruženja za

investitore i otvaranje novih radnih mjesta nemoguće je postići bez ulaganja.

Gospodarsko okuženje u kojem su prisutne stalne promjene traži takav odgovor i od javnih

službi, prvenstveno vlade i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Hrvatski zavod za

zapošljavanje kao instituacija suočen je s brzim tehnološkim promjenama, novim trendovima

i nedostatkom adekvatnih zanimanja. Potrebno je da se prati učinkovitost pojedinih mjera koje

se provode, okruženje i potrebe koje se javljaju i da se brzo reagira na potražnju

prekvalificiranjem raspoložive radne snage. Funkcioniranje Zavoda za zapošljavanje ne smije

nikako biti izolirano od okruženja. Potrebno je graditi mrežu odnosa i donošenja zajedničkih

reformi kako bi cjelokupni sustav počeo funkcionirati i da ne dolazi do suprostavojanja u

krajnjim ciljevima. Svakako je potrebno povezati gospodarske subjekte s jasno izraženim

potrebama, sustav obrazovanja te institucije na tržištu rada uključujući prije svega Hrvatski

zavod za zapošljavanje kao posrednika.

Najveća povreda za radnika je nezaposlenost na tržištu, stoga je, zadatak države da osigura

sigurnost rada. Hrvatskom gospodarstvu treba odgovorno društvo, odnosno, društvo u kojem

radnik nije rob i u kojem su rad i znanje visoko na ljestvici općih društvenih vrijednosti.

45

Potrebno je stvoriti poslovno okruženje u kojem dominiraju socijalna solidarnost, osjećaj da

svatko pridonosi zajedničkom napretku te zaštita i podrška ranjivim članova društva ponajviše

mladima.

Starenje stanovništva demografski je, socijalni i ekonomski problem koji se ne smije

zanemarivati. Neovisno koja politička stranka je na vlasti, ovom problemu potrebno je

pristupiti kontinuirano kako bi se posljedice svele na minimalnu razinu. Hrvatsko

gospodarstvo ušlo je u demografski slom što nam potvrđuju negativni pokazatelji, odnosno,

prirodni pad, negativna migracijska bilanca, prisutna depopulacija te starenje populacije. Bez

ozbiljne populacijske politike ne mogu se očekivati pozitivne demografske promjene na

tržištu Republike Hrvatske u skoroj budućnosti.

Demografska slika tržišta se ne može promjeniti u kratkom vremenskom razdoblju, a

odgađanje uvođenja nove populacijske politike samo produžava ovu nestabilnu sitaciju i čini

ju još težom za riješiti. Potrebno je pokrenuti demografsku revitalizaciju kako se ne bi dovelo

u pitanje funkcioniranje ključnih sustava u državi, prvenstveno, mirovinskog, zdravstvenog i

obrazovnog sustava.

46

8. ZAKLJUČAK

Za učinkovito funkcioniranje tržišta rada nužna je bliska suradnja između obrazovne

zajednice, poslovne zajednice i same države. Obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj i dalje

osposobljava učenike za mjesta koja više nisu aktualna ili čak ni ne postoje, te se problem

nezaposlenosti dodatno pogoršava.

Nedostatci obrazovnog sustava primjećuju se u svim njegovim segmentima, i kao što je već

navedeno, potrebno je prvenstveno uskladiti sadašnje i buduće potrebe tržišta za ljudskim

resursima odgovarajuće naobrazbe, s ponudom radne snage s druge strane. Ozbiljnost

nesklada između ponude i potražnje radne snage na hrvatskom tržištu rada uočava se tek kad

je nemoguće pribaviti odgovarajuća znanja, sposobnosti i kvalifikacije na domaćem tržištu, ali

tad je već kasno za promjene.

Obrazovani i obučeni radnici nude veću količinu kvalitetnog rada koji prvenstveno utječe na

povećanje proizvodnosti, stoga ulaganje u obrazovanje radne snage, istraživanje i razvoj treba

gledati kao pozitivnu investiciju, a ne kao trošak.

Mladi su specifična skupina na tržištu rada jer ih obilježava nedostatak radnog iskustva i

vještina, što ih čini ranjivim skupinama. Radno iskustvo je poslodavcima ključno, a nerado ga

sami pružaju, zapošljavajući mlade eventualno putem kratkoročnih ugovora. Mladi bez

radnog iskustva ne mogu pronaći posao, a istovremeno nemaju gdje steći potrebno iskustvo,

te se dolazi do zatvaranja začaranog kruga.

Prirodni resursi za neku zemlju ne znače ništa, ako ne postoje kvalificirane osobe i tehnologija

za njihovo efikasno iskorištavanje. Ako se zanemari znanost, hrvatsko gospodarstvo se neće

moći nositi s izazovima suvremenog i konkurentnog okruženja niti će moći ostvariti strateške

planove do 2020.godine.

Samo ako posjedujemo dobar ljudski potencijal, odnosno, kvalitetne, obrazovane i sposobne

ljudske resurse, moći ćemo odgovoriti na izazove i zahtijeve tržišta i konkurencije.

47

Može se zaključiti da obrazovna struktura stanovništva u skladu s potrebama gospodarstva te

motivirana i lako zapošljiva radna snaga postaju odrednice konkurentnosti i gospodarskog

razvoja države, a upravo to predstavlja nedostatak na tržištu u Hrvatskoj.

Nije realno očekivati kvalitetniji obrazovni sustav uz manje ulaganja, uravnoteženost na

tržištu rada bez postojeće strategije, te smanjenje odljeva mozgova bez ulaganja u znanost,

mlade osobe i poduzetništvo. Bit ćemo primoreni uvoziti radnu snagu, dok će nam na tržištu

rada biti još veće stope nezaposlenosti, a troškovi mirovinskog i zdravstvenog sustava time će

postat još veći. Problem na tržištu Republike Hrvatske teško će se rješiti dok se god vlada i

odgovorne institucije vode istim načinom razmišljanja i strategijama koje su uzrokovale

trenutnu situaciju.

Sitacija na tržištu je jasna, prisutne su političke podjele, nestabilnost i neizvjesnost, visoka

stopa nezaposlenosti, vanjski dug, nova zaduživanja i dr. Imamo prisutan i proces

globalizacije koji se može promatrati i kao proces privatizacije svjetskih resursa od strane

najutjecajnijih i najbogatijih. To je proces koji je doveo i sve zemlje, osobito manje razvijene,

u situaciju da smanujuju javnu potrošnju, da privatiziraju svoje resurse i dovedu se u situaciju

koja je još teža. Potrebno je iskorijeniti korupciju prisutnu u društvu, što zahtjeva dosta

vremena, stvoriti koncept razvojne politike i jačati ulogu države kako nam se ne bi nametali

trendovi i politike izvana, vođene uglavnom utjecajem moćnih megakorporacija.

48

LITERATURA:

§ Adamović, M. (2003): Migracije mladih znanstvenika: stvarni i potencijalni „odljev

mozgova“ iz Hrvatske devedesetih godina, Zagreb, Institut za društvena istraživanja

§ Alpeza, M. (2010): Znanje kao konkurenstka prednost, str. 2-11.

§ Baily, M.N., Friedman, Ph., (1995): Macroeconomics, IRWIN, str. 444

§ Bilić, A. (2008): Analiza problema nezaposlenosti i evolucija tržišta rada, diplomski

rad, Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković", Sveučilište Jurja Dobrile u

Puli

§ Bejaković, P. (2003): Siromaštvo, Institut za javne financije, Zagreb, str. 133

§ Bejaković, P. (2003): Nezaposlenost, Institut za javne financije, Zagreb, str.659-606.

§ Blanchard, O. (2003): Makroekonomija, Zagreb, str. 430

§ Čipin, I. (2013): Demografski scenarij i migracije, Zagreb, str. 45

§ Fischer, S., Sahay, R. (2000): Economies in Transition, Taking Stock, Finance &

Development

§ Iveković, M. (2012): Privatizacija: jučer, danas, sutra, Zagreb, konferencija

§ Marijanović,G. (2008): Teorijska shvatanja o uticaju tržišta rada na krivu agregatne

ponude, str.5-24.

§ Mesarić, M. (2001): Uloga države u tržištnom gospodarstvu s osvrtom na aktualno

stanje u Hrvatskoj, izvorni znanstveni rad, Zagreb, str. 985

§ Mrnjavac, Ž. (2011): Zaposlenost, nezaposlenost i plaće, Gospodarstvo Hrvatske,

Politička kultura, Zagreb, str. 126-145.

§ Mrnjevac, Ž. (2003): Može li se i treba li se radno zakonodavstvo suprostaviti

„fleksploataciji“, Ekonomski fakultet u Splitu, str. 401-406.

§ Milkota, D., Prelas Kovačević, A. (2013): Veličina potencijalnog „odljeva mozgova“

studenata Visoke škole za menadžement u turizmu i informatici u Virovitici

§ Munck R., (2010): Globalization, Migration and Work: Issues and Perspectives,

Labor, Vol.43, str. 155-177.

§ Pribanić, D.(2004): Fleksibilizacija tržišta rada, stručni rad, Zagreb, Hrvatska

§ Puljiz, V. (2009): Rad u Hrvatskoj – pred izazovima budućnosti, Zagreb, str.127

§ Rutkowski, J. (2003): Analiza i prijedlozi poboljšanja trišta rada u Hrvatskoj,

Financijska teorija i praksa, str. 495-513.

49

§ Samardžić, M. (2012): Nova paradigma za nove sindikate?, Zrenjanin, str.13,

http://arhiv.rosalux.rs/userfiles/files/Ka_socijalnom_pokretu_Ravnopravnost.pdf

§ Samuelson, A., P., Nordhaus, D., W. (2000): Ekonomija, 15. izdanje, MATE, Zagreb

§ Sundać D., Švast N., (2009): Intelektualni kapital: Temeljni čimbenik konkurentnosti

poduzeća, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

§ Topić, M. (2006): Siva ekonomija u Hrvatskoj, Hrvatska revija 2

§ Živić, D. (2003): Demografske odrednice i posljedice starenja stanovništva Hrvatske,

Zagreb

50

INTERNET IZVORI:

§ Grbac, B. (2010): Marketinške paradigme – stvaranje i razmjena vrijednosti,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Grafika, Osijek,

http://www.definiraj.com/1451/trziste-rada/, datum pristupa 01.07.2015

§ Jakovac, P. (2011): Znanje kao ekonomski resurs: osvrt na ulogu i značaj znanja te

intelektualnog kapitala u novoj ekonomiji znanja,

http://search.incredibar.com/search.php?q=znanje+kao+suvremeni+resurs&lang=engli

sh&source=365113&u=92267409654884691&a=6OAjujcGAz&i=26&cid=1&loc=sk

w&did=10963, datum pristupa 21.06.2015

§ file:///C:/Users/Nina/Downloads/Kako%20pobuditi%20rast%20hrvatskoga%20gospo

darstva.pdf , datum pristupa 25.06.2015

§ http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Strucna%20akademija_strucni%20pregled%201.p

df , datum pristupa 29.06.2015

§ http://www.dzs.hr, datum pristupa 14.07.2015

§ http://reports.weforum.org/globalcompetitivenessreport201472015/rankings/#indicator

Id=EOSQ139

§ http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=hr&catId=89&newsId=2172&am

p;furtherNews=y , datum pristupa 16.07.2015

§ http://www.mirovinsko.hr/userdocsimages/publikacije/revija/10-11/3-23.pdf , datum

pristupa 04.08.2015

§ http://www.forum.tm/vijesti/fleksibilizacija-rada-ili-kako-je-radnik-postao-roba-za-

otpis-3481 , datum pristupa 04.08.2015

§ http://www.forum.tm/vijesti/cak-ni-mmf-nije-uspio-dokazati-da-fleksibilizacija-

pomaze-gospodarstvu-3095 , datum pristupa 04.08.2015

§ http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/unemployment_statistics ,

datum pristupa 05.08.2015

§ http://www.indexmundi.com/croatia/unemployment_rate.html , datum pristupa

05.08.2015

51

POPIS TABLICA:

Tablica 1: Oblici sive ekonomije..............................................................................................24

Tablica 2: Kretanje stanovništva RH u 2014.godini.................................................................41

POPIS SHEMA:

Shema 1: Tržište rada u RH......................................................................................................19

Shema 2: Model upravljanja talentima u uvjetima globalizacije..............................................38

POPIS GRAFIKONA:

Grafikon 1: Vertikalna krivulja agregatne ponude....................................................................12

Grafikon 2: Ravnoteža na tržištu rada.......................................................................................13

Grafikon 3: Određivanje nivoa proizvodnje i zaposlenosti u klasičnom modelu............. .......14

Grafikon 4: Kejnzijansko tržište rada......................................................................................15

POPIS PRIKAZA:

Prikaz 1: Proces donošenja odluka radnika u ekonomiji zasnovanoj na znanju......................30

Prikaz 2: Učinci preobrazovanosti na radnome mjestu............................................................32

Prikaz 3: Ulaganje u obrazovanje i razvoj zaposlenika ...........................................................33

Prikaz 4: Kapacitet za zadržavanje stručnjaka..........................................................................34

Prikaz 5: Kvaliteta obrazovnog sustava....................................................................................35

Prikaz 6: Zemlje za koje se procjenjuje smanjivanje populacije (2015.-2050.).......................43

Prikaz 7: Postotak populaci po dobi ........................................................................................44

52