SEMINARSKI RAD

Tema: TORANJSKE DIZALICE

Mentori: Student:

V.prof.dr. Abdulah Ahmić Ćurovac Aminamr. Ahmed Ahmić

Sarajevo, mart 2012. godine

U N I V E R Z I T E T U S A R A J E V U

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

PITANJA

1. Šta su toranjske dizalice?2. Koji su osnovni elementi konstrukcije toranjske dizalice?3. Šta je montaža dizalice?4. Osnovna podjela toranjskih dizalica - prema koncepciji dizajna i konstrukciji dijelova?

SADRŽAJ

UVOD ……………………………………………………………………………………………1

1. Historija dizalica (kranova) ……………………………………………………………… 22. Okretne i specijalne dizalice ………………………………………………………….…..43. Toranjske dizalice ……………………………………………………………………….. 5

3.1. Montaža i demontaža toranjskih dizalica ……………………………………….. 93.2. Podjela, nedostaci i prednosti toranjskih dizalica ................................................ 133.3. Nosivost toranjskih dizalica ................................................................................. 153.4. Kapacitet toranjskih dizalica ................................................................................ 18

3.4.1. Učinak toranjske dizalice sa vodoravnom granom ………………………… 19

4. Tvornica Fering ................................................................................................................ 214.1. Toranjska dizalica F42-13 .................................................................................... 214.2. Toranjska dizalica F60-14 .................................................................................... 234.3. Toranjska dizalica F60-23 ……………………………………………………… 24

ZAKLJUČAK .............................................................................................................................. 26

LITERATURA ............................................................................................................................ 27

UVOD

U relativno kratkom vremenu čovječanstvo je od primitivnih građevinskih pomagala došlo do nevjerojatne tehničke razvijenosti koja mu je u mnogome olakšala i unaprijedila obavljanje mnogobrojnih radova.

Bez strojeva i opreme ni jedno područje savremenog inžinjerstva, jednako kao ni savremeni čovjek, ne može funkcionirati. Čovjek je svoj opstanak u prirodi, prilagodbu prirode svojim potrebama i napredak morao olakšavati različitim pomagalima.

Dizalice predstavljajaju jedan od najbitnijih strojeva u inžinjerstvu. One danas postoje u mnogobrojnim oblicima gdje su prilagođene za specifičnu upotrebu. Ponekad veličine variraju u rasponu od najmanjih konzolnih dizalica koje se koriste u radionicama, do najviših toranjskih dizalica, koje se koriste za gradnju visokih zgrada.

U ovom radu predstavit ćemo vam specijalne dizalice - toranjske dizalice.

Toranjske dizalice (engl. tower cranes, njem. Turmdrehkräne, m.), su vrsta tipičnih građevinskih dizalica za prijenos svih vrsta materijala unutar gradilišta, posebno u visokogradnji te gradnji ostalih visokih konstrukcija. Sastoje se od okretnog i po potrebi na tračnicama pokretnog tornja, na kojemu se nalazi krak (grana, strijela) s opremom za dizanje tereta pomoću užadi.

1

1. Historija dizalica (kranova)

Smatra se da je prvi kran napravljen još 3000 godina prije nove ere. Prve građevinske dizalice su izmislili stari Grci i bile su pokretane ljudskom snagom, a kasnije i životinjama.Kranovi su korišteni u srednjovjekovnoj arhitekturi od 11. pa sve do kraja 12.vijeka, a sačuvani su crteži sa prikazom kranova tek od 13. vijeka. Kranovi su bili nesumnjivo potrebni u gradnji gotičkim stilom koji potiče iz Francuske i koji se vrlo brzo proširio Evropom.

Upotreba kranova je imala značajno mjesto u izgradnji velikih evropskih katedrala. U ovom periodu je došlo do razvoja specijalizovanih kranova ili kranova koji su postavljani na dijelovima građevina koji su već bili završeni.

Jedan od prvih srednjovjekovnih crteža koji prikazuje kran potiče iz 1240. godine. Ovaj kran, nazvan “Verna”, sastojao se od greda, horizontalnog floka, pribora za dizanje, bloka i dizalice, kao i od ručice za podizanje, u kombinaciji sa točkom. Korpa je korištena za podizanje raznog građevinskog materijala, da bi nakon pražnjenja, spuštana konopcem koji je bio zakačen za dno korpe.

Dizalica (kran) je vrsta mašine, opremljena sa uređajima, užadima ili lancima, tako da se mogu podizati teške stvari i transportovati ih na druga mjesta.

Slika 1. Kran “Verna” iz 1240.godine

2

Dizalice se najčešće koriste u industriji prijevoza za utovar i istovar tereta, u građevinarstvu za premještanje materijala i u prerađivačkoj industriji za sastavljanje teške opreme.

U srednjem vijeku, karakteristične su lučke dizalice za uvođenje brodova i pomoć u njihovoj izgradnji - neke su ugrađene u kamene kule radi dodatne snage i stabilnosti. Nakon hiljadu godina feudalizma, u Europi je u 19. vijeku vlast preuzelo građanstvo, a ta velika društvena promjena za sobom je povukla i promjene u gospodarstvu. Prva industrijska revolucija i izum parnog stroja omogućili su napredak industrije do neslućenih razmjera. Parni stroj je mogao raditi neprekidno, pa su ljudski rad i mehanička pomagala mogli biti zamijenjeni alatima i strojevima koje su pokretali motori.

Prva 'mehanička' energija, dobivena iz parnih motora, dovodi do konstruisanja parnih dizalica u 18. i 19. vijeku., a mnoge od tih dizalica ostaju u upotrebi i u 20. vijeku.

Moderne dizalice obično koriste motore s unutrašnjim sagorijevanjem ili elektromotore i hidrauličke sisteme i imaju mnogo veću sposobnost dizanja od “primitivnih” dizalica koje je pokretao čovjek.

Slika 2. Parni kran iz 1879.godine

Dizalice danas postoje u mnogobrojnim oblicima gdje su prilagođene za specifičnu upotrebu. Ponekad veličine variraju, u rasponu od najmanjih konzolnih dizalica koje se koriste u radionicama, do najviših toranjskih dizalica, koje se koriste za gradnju visokih zgrada.

Mini - dizalice su također korištene za izgradnju visokih zgrada, kako bi se olakšala gradnja kroz uske prostore. Također, moramo spomenuti velike plutajuće dizalice, koje se koriste za izgradnju naftnih bušotina i spašavanje potonulih brodova.

3

2. Okretne i specijalne dizalice

Postoje neki industrijski procesi koji imaju takvo kompleksno ili neobično rukovanje i sigurnosne uvjete, za koje je potrebno dizajnirati dizalice pojedinačno, za određene primjene., tamo gdje velike učestalosti rada, procesne integracije, ekstremne ili neuobičajene kombinacije brzina i pogonskih grupa dizalice, isključuju standardna rješenja.

U građevinskim proizvodnim procesima stalno se pojavljuje potreba za podizanjem ili premještanjem tereta, što se često naziva unutarnjim transportima. Ta vrsta transporta vrlo je česta pri radovima u visokogradnji. Svrha ovih strojeva – podizanje, prijenos i spuštanje na određeno mjesto. Nemaju sve dizalice mogućnost horizontalnog prijenosa, već samo podizanja i spuštanja (lift, skip, konzolne).

Temeljna podjela dizalica je upravo prema obliku transporta, i to na:

Dizalice za dizanje tereta Dizalice za dizanje i prijenos tereta

Osnovna konstrukciona karakteristika ovih dizalica (osim dizanja i spuštanja tereta) je prijenos tereta pomoću ugrađenog mehanizma za okretanje nosećeg dijela dizalice, koji pravi kružnu putanju. Prema tome razlikujemo:

stubne ili toranjske dizalice, portalne ili okretne dizalice, plovne okretne dizalice.

Slika.3. Toranjska dizalica F60-23

4

3. Toranjske dizalice

Toranjske dizalice (engl. tower cranes, njem. Turmdrehkräne, m.), su vrsta tipičnih građevinskih dizalica za prijenos svih vrsta materijala unutar gradilišta, posebno u visokogradnji te gradnji ostalih visokih konstrukcija. Sastoje se od okretnog i po potrebi na tračnicama pokretnog tornja, na kojemu se nalazi krak (grana, strijela) s opremom za dizanje tereta pomoću užadi. Krak može biti vodoravna grana (po njemu putuje oprema za dizanje) ili kosa strijela okretna u uspravnom smislu (oprema za dizanje ima hvatište na kraju kraka). Prevladavaju uglavnom toranjske dizalice s vodoravnim granom. Mogu biti slobodne, zatim oslonjene na građevinu te unutar građevine. Postoje prijenosne, uglavnom velike (potrebno je rastavljanje prilikom premještanja), te polupokretne ili samohodne samosastavljajuće manje toranjske dizalice. Toranjske dizalice na kamionskom podvozju jesu toranjske autodizalice.1

Posljednjih 30 godina ove dizalice su u sve široj primjeni. Učinile su značajnu racionalizaciju i humanizaciju rada u visokogradnji, naročito kod prijenosa kabastih tereta, sitnijih materijala i betona. U posljednje vrijeme, znatno im konkurišu pumpe za beton, naravno samo kod prijenosa betona. Toranjske dizalice su mašine koje se koriste za prijenos kabastog materijala i betona u visokogradnji.2

Slika. 4. Toranjska dizalica QTZ160

5

1 www.info.grad.hr – Toranjske dizalice 2 Dr. A.R. Abdulah, Pretovarna i transportna mehnizacija, Univerzitetska knjiga, Republika BiH, 1996, str.138

Toranjske dizalice mogu se svrstati u građevinske dizalice gdje pored ovog tipa dizalica postoje još i: portalne dizalice (mosne dizalice), dizalice sa strijelom (derik dizalice, toranjske dizalice, autodizalice), granici na vodu (dizalice na kotačima, dizalice na gusjenicama, dizalice na željezničkom postolju, plovne dizalice....). Toranjske dizalice prvenstveno se koriste za montažu zgrada. Razlog za niži stepen primjene toranjskih dizalica pri montaži hala je velika površina ovih objekata, sa relativno malo teških elemenata. Javljaju se još potrebe za brzim prelaskom sa objekta na objekat i gradilišta na gradilište dizalica, što je za toranjske dizalice dosta teško.

Osnovne tehničke karakteristike ovih dizalica su:

konstrukcija kraka dizalice ili ruke može biti pokretna po vertikalnoj ravni i često je zovu igla, kao i horizontalna po kojoj se kreće mehanizam za podizanje mačka

položaj obrtnog dijela dizalice je kod ležišta manjih dizalica na dnu, dok je kod većih dizalica u gornjem dijelu i okreće se zajedno sa kranom

komandna kabina najćešće je smještena ispod kraka dizalice i okreće se zajedno sa dizalicom, postižući tako dobar pregled rada dizalice. Ima dizalica sa daljinskim prijenosom komandi upravljanja, što je vrlo povoljno kod montažnih radova

konstrukcije postolja su dosta različite, postoje stacionarne i pokretne dizalice i to, na gusjenicama, na kolosjeku i na pneumaticima

tehničko-eksploatacione karakteristike dizalica su : brzina dizanja tereta, brzina okretanja i brzina kretanja. Kod dizalica sa mačkom značajna je i brzina kretanja mačka. Brzine se mjere u m/min.

Postoje mogućnosti kombinovanja pojedinih operacija prijenosa i podizanja materijala, to je tzv. slivanje operacija. Danas se proizvode male lahke toranjske dizalice, nosivosti 25 do 45 tm i teške nosivosti 200 do 600 tm i više.

6

1.-postolje dizalice

2.-centralni balast

3.-stub-fiksni-dio

4.-stub-okretni dio

5.-krak protutega

6.-krak sa mačkom

7.-mačka

8.- kabina

Slika. 5, Osnovni elementi konstrukcije toranjske dizalice

Brzine kretanja toranjskih dizalica su :

dizanje tereta.................. ..................…….20 do 70 m/min.

okretanje tornja i kraka...............................0.7 do 1.2 o/min.

brzina kretanja po kolosjeku.......................20 do 40m/min. 

Pokretne toranjske dizalice najčešće se postavljaju na kolosijek, rijeđe na portalnu stazu i to samo za teške konstrukcije dizalica. Međusobno rastojanje šina kolosijeka u zavisnosti je od mase dizalice, za nešto manje dizalice, ono je oko 3,5 m, a za teže, nosivosti oko 3MNm, i od 8 m rastojanja. Pri postavljanju kolosijeka treba voditi računa o nosivosti tla i da se šine kolosijeka po potrebi ankerišu. Pomjeranje dizalice po kolosijeku je lokalno, po radilištu i ograničenog radijusa.

Od posebnog značaja je brzo prebacivanje toranjskih dizalica sa gradilišta na gradilište, te se u tu svrhu na dizalice postavljaju osovine sa pneumaticima, tako da dizalica položena na tlo ima oblik prikolice, i naslonjena prednjim dijelom (vrhom) na kamion, može se prevoziti na druga gradilišta brzinom oko 30 km/h.

7

Kako je radni sat dizalice skup i značajan, to se posvećuje pažnja izradi brzomontažnih dizalica, od kojih su značajna 2 načina montaže dizalica i to:

montaža toranjskih dizalica klizanjem montaža toranjskih dizalica teleskopskim izvlačenjem

Slika. 6. Toranjska dizalica WT 420

Lakše dizalice prevoze se kompletne, a na gradilištu se pomoću autodizalica ili specijalnog vitla podižu i nakon postavljanja prvog balansnog tereta montiraju i podižu u visinu. Dizalice veće mase transportuju se u segmentima i tako se montiraju i produžuju.

Kod motora za podizanje tereta ugrađen je termički uređaj za otkrivanje preopterećenja i varijacije napona struje. Kod motora za okretanje dizalice, uz uljnu spojnicu primjenjen je uređaj sa kliznim prstenovima za stepenasto puštanje u rad, čime je omogućena postupna promjena brzine okretanja i startanja bez trzaja. Kod motora za pokretanje mačke osigurano je pokretanje bez proklizavanja i trenja primjenom telamit kotura, kako nosećih tako i vodećih. Kod pokretnih dizalica po šinama izrađuju se posebni točkovi, umjesto točkova sa vijencima.

Održavanje kranova dosta je jednostavno. Na svakih 250 pogonskih sati (tri mjeseca) treba podmazati obrtni vijenac sa kliznim ležajem. Obrtni mehanizam, kao i mehanizam za dizanje treba jedanput godišnje pregledati i podmazati. Mehanizam za pokretanje mačke pregleda se jedanput u par godina. Užad zahtijevaju samo redovno podmazivanje i reviziju. Svakodnevno se vrše značajna unaprjeđenja kod dizalica i stoga se proizvodi čitava lepeza istih. Kod nas je poznat proizvođač toranjskih dizalica Fabrika Fering iz Gračanice .

8

3.1. Montaža i demontaža toranjskih dizalica

Postupak sastavljanja dizalica od dovezenih komponenti u cjelinu spremnu za djejstvo (prijenos i dizanje), ili postupak uspravljanja dizalice u oblik spreman za djejstvo, naziva se montaža dizalice.

Obrnuti postupak, od stanja dizalice u kome je mogla da djejstvuje do rastavljanja u transportabilne komponente, ili povratak dizalice u stanje da se može kao cjelina transportovati putevima, zovemo demontaža dizalice.

Montaža i demontaža dizalice su složeni monterski zadaci i moraju se sprovoditi tačno za svaki tip po uputstvima proizvođača i svim sigurnosnim mjerama. Kod proračuna učinka treba proces raščlaniti na pojedine operacije (zahvatanje tereta, dizanje tereta, okretanje tornja, spuštanje tereta, ponovno dizanje praznog suda, okretanje tornja, spuštanje praznog suda). Treba nastojati da se za vrijeme procesa dizalica ne kreće po kolosijeku , nego da se sud podmeće pod kuku, jer je brzina kretanja dizalice mala i kretanje cijele dizalice sa teretom je neekonomično. Kod proračuna koštanja za pojedinu vrstu rada treba uzeti u obzir učešće pojedine pozicije procentualno od ukupnog radnog vremena, jer toranjska dizalica ne treba da radi samo na jednoj poziciji.Takođe, obavezno treba uračunati i jednokratne troškove montaže i demontaže dizalice.

Slika 7. Montaža dizalice klizanjem

9

Lakše dizalice prevoze se kompletne, a na gradilištu se pomoću autodizalica ili specijalnog vitla podižu i nakon postavljanja prvog balansnog tereta montiraju i podižu u visinu. Dizalice veće mase transportuju se u segmentima i tako se montirajući produžuju.

Francuska firma Poten (Potain) razvila je ove dizalice sa klizajućim produživanjem, kako je shematski prikazano na prethodnoj slici. Za početnu montažu potrebna je autodizalica, dok ostale operacije oko montaže i podizanja segmenata dizalica vrši samostalno pomoću vlastitih uređaja za podizanje. Toranjske dizalice novije konstrukcije izrađuju se tako da se nakon uspravljanja i postavljanja prvog dijela dizalice u njega uvlači sljedeći segment. Uvučeni dio se pomoću posebnih uređaja zajedno sa krakovima dizalice podiže, i nakon dostizanja potrebne visine ucvršćuje se za prethodni segment pomoću dvodjelne spojne uvlake. Sljedeća operacija identična je prethodnoj. Kako se produžavanje dizalica vrši izvlačenjem unutrašnjih segmenata uobičajen je naziv za ove dizalice i "teleskopske toranjske dizalice".

Ove dizalice mogu dostići visinu i do 45 m, a nosivost im je do 85 tm. Imaju jednu ili dvije mačke i često se pri gradnji višespratnih zgrada montiraju u prostor predviđen za lift. Zahvaljujući velikom dometu mogu pokriti cijelu radnu površinu, odnosno osnovu cijelog građevinskog objekta. U ovom slučaju, mora se voditi računa o prenošenju horitontalnih sila na konstrukciju građevinskog objekta.

Rad sa ovim dizalicama je ekonomičan ukoliko su potrebe za prenošenje veće od 1 000 m3. Jedna dizalica može u toku zidarskih radova da posluži 25 zidara, ako zidaju opekom, a ako zidaju blokovima tada može posluziti 16 zidara.

Toranjske dizalice ne rade samo na jednoličnoj dopremi, one u pravom smislu riječi služe za unutrašnji transport na gradilištu, dopremaju armaturu, oplatu, stolariju i ostale materijale, potrebne za ugradnju.

Slika 8. Fazna montaža toranjskih dizalica

10

Međutim, važno je napomenuti vrstu posla koja se obavlja na upravljanju ovom vrstom dizalica, a ne samo ovom nego i svim ostalim, u cilju što boljeg izvršavanja njene funkcije.

Dizaličar je kvalifikovana i obučena osoba za upravljanje dizalicom. Dizaličar vrši pregled komandnih uređaja, zvučnih i svjetlosnih signala, kočnica, užadi..., te izvršava kontrolu podmazivanja.

Dužnosti dizaličara su:

sigurno i bezbjedno upravljanje dizalicom u djelokrugu rada, a u nepreglednim situacijama po uputama signaliste,

prije polaska i za vrijeme kretanja dizalice, obavezna je upotreba zvučnih signala radi upozorenja radnicima u manipulativnom prostoru dizalice...

Dizaličaru je zabranjeno:

opterećivati dizalicu većim teretom od propisanog, podizati teret sa koso postavljenim užetom, ljuljanjem spuštati teret, dizalicom prenositi radnike, ostavljati teret da bez potrebe visi na dizalici, dizati i prenositi opasne materijale i predmete, vršiti istovremeno više radnih operacija nego što je dozvoljeno, činiti puni okret kraka

bez povratka, podizati teret koji nije slobodan (koji se nalazi ispod drugog tereta) ili terete kojima nije u

mogućnosti procijeniti težinu, prenositi teret iznad glava radnika ...

Signalista je obučeni radnik koji se pomoću utvrđenih (dogovorenih) znakova sporazumijeva sa dizaličarem prilikom dizanja, prenošenja i spuštanja tereta. Održavanje kranova je propisano tehničkim uputstvom proizvođača i mora se konstantno primjenjivati.

Pregledi se vrše svakodnevno, periodično i nakon montaže:

dnevni; sedmični; mjesečni; godišnji; generalni; planski; vandredni

11

Toranjske dizalice možemo podijeliti prema pokretljivosti i načinu montaže na:

montažno/demontažne toranjske dizalice (doprema dijelova i sklopova uobičajnim i/ili posebnim vozilima, montiranje drugim dizalicama);

samomontažne toranjske dizalice (doprema sklopova posebnim vozilima, samomontiranje bez pripomoći druge dizalice)

samomontažne polupokretne toranjske dizalice smještene na postolju koje se vuče drugim vozilima samomontažne samohodne toranjske dizalice samohodne i samomontažne toranjske autodizalice.

Slika 9. Šematski prikaz montaže dizalica

12

3.2. Podjela, nedostaci i prednosti toranjskih dizalica

Toranjske dizalice imaju niz podjela. Jedna od osnovnih podjela je podjela prema koncepciji dizanja i konstrukciji dijelova:

toranjske dizalice sa vodoravnom (ili blago kosom) granom - koje se sastoje iz uređaja (sklopa) za dizanje i prijenos tereta („mačaka“) koji se kreće po grani, potom cjelokupni uspravni toranj okreće se (pri dnu) na postolju i dizalice male do srednje nosivosti;

toranjske dizalice sa kosom (okretnom) strijelom - sklop za dizanje i prijenos tereta je na vrhu („špici“) strijele, cjelokupni toranj se ili okreće na postolju ili se okreće gornji dio (s kosom strijelom) na tornju, dizalice koje su male, srednje te velike nosivosti i dohvata;

toranjske dizalice sa okretnom vodoravnom granom - uređaj (sklop) i prijenos tereta („mačaka“) kreće se po vodoravnoj grani, tornjom koji se ne okreće na postolju, dizalice srednje do velike nosivosti i dohvata.

pokretne (slobodno samostojeće) toranjske dizalice - koriste se za prijenos i dizanje tereta također pri kretanju;

nepokretne toranjske dizalice - prilikom prijenosa i dizanja tereta se ne kreću.

Osnovne komponente teleskopske toranjske dizalice su:

postolje dizalice, centralni balast, stub - fiksni dio, stub – okretni dio, krak protutega, krak sa mačkom, mačka, kabina, stub – teleskopski dio.

Također, važno je navesti i neke od važnijih tehničko-tehnoloških i logističkih obilježja toranjskih dizalica sa kosom strijelom.

Povoljna obilježja, odnosno karakteristike ovog tipa toranjskih dizalica su:

jednostavna konstrukcija; moguć prijenos (prijevoz) dizalice u većim cjelinama; nisko položeno težište; lakše održavanje navedenih nisko smještenih strojnih sklopova; visina dohvata iznad vrha tornja; prilagodljiva za rad u skučenim prostorima oko građevina.

13

Toranjske dizalice se još mogu podijeliti prema načinu konstrukcije tornja na:

toranjske dizalice sa krutim (nepromjenjivim) tornjem: toranj u obliku prostorne rešetke toranjske dizalice s teleskopskim (provlačnim) tornjem; toranjske dizalice sa preklopnim tornjem: toranj u obliku prostorne rešetke složene toranjske dizalice.

Slika 10. Primjeri toranjskih dizalica

14

Prednosti kojima raspolažu toranjske dizalice sa vodoravnom granom u odnosu na toranjske dizalice sa kosom strijelom u tehničko-tehnološkom i logističkom smislu su:

vodoravno kretanje tereta nije vezano uz okretanje grane; potrebna manja snaga motora vitala za užad; veća tačnost u namještanju tereta; može stajati bliže ili se vezati uz građevinu; zbog prije navedenog, primjenjiva je za jako visoke građevine; kod visokog dizanja i položaja bolje opažanje tereta od strane dizaličara; veća sigurnost u rukovanju teretom; veći učinak do 30% od dizalice sa kosom granom .

Nedostaci toranjske dizalice sa vodoravnom granom u odnosu na toranjske dizalice sa kosom strijelom su sljedeće:

složena konstrukcija; visina dohvata ispod vodoravne grane; otežan rad u skučenim prostorima oko viših građevina.

3.3. Nosivost toranjskih dizalica

Kada se govori o nosivosti toranjskih dizalica važno je navesti nekoliko najvažnijih obilježja vezanih za dizalice male, srednje ili velike nosivosti.

Slika 11. Dizalica Linden Comansa 500 – nosivosti od 4-5 tona15

Dizalice male nosivosti ili male toranjske dizalice imaju sljedeće karakteristike :

dohvat 15m do 25m; visina dizanja 20m do 30m;

nosivi moment do 30m; nosivost do 2t.

Toranjske dizalice srednje dizalice ili srednje toranjske dizalice sljedećih su obilježja:

dohvat 20m do 45m visina dizanja 30m do 50m; nosivi momenat do 60tm; nosivost od 3t do 5t.

Toranjske dizalice velike nosivosti ili velike toranjske dizalice imaju sljedeće karakteristike:

dohvat veći do 50m; visina dizanja veća od 50m; nosivi momenat veći od 100tm; nosivost veća od 5t.

Slika 12. Dizalica Linden Comansa 11 LC150 nosivosti 8 tona

16

Temeljna tehnička obilježja koje valja sagledavati kod pojedinih vrsta toranjskih dizalica jesu-

visina dizanja (za nepokretno ili pokretno postavljenu dizalicu), duljina kraka ili grane, dohvat,

nosivi moment dizalice, masa središnjeg balasta ovisno o visini dizanja, najveća nosivost (uz toranj) dizalice, nosivost dizalice na pojedinoj tački dohvata ili

dijela duljine kraka dizalice, najmanja nosivost, odnosno nosivost na najvećem dohvatu dizalice,

pokretljivost dizalice kao cjeline (razmak kotača, razmak tračnica, najmanji promjer krivine

unutarnje tračnice, masa pokretnog postolja dizalice), brzine okretanja tornja, kretanja mačke (opreme za prihvat tereta), kretanja dizalice po

tračnicama, dizanja tereta (ovisno o masi tereta i visini dizanja) savladavanje krivina način polaganja tračnica te uz to vezano ukupni i specifični pritisak dizalice, podvozja i

donjeg postroja (pragova, betonskih ploča itd) na tlo nosivosti i slijeganja tla ispod dizalice, njihanje dizalice za vrijeme rada preglednost dizanja unutar predviđenog područja rada i građevina u tom području koje se

prilikom izvedbe namjerava u smislu unutarnjeg transporta posluživati ili koristiti dizalicom,

način upravljanja dizanjem (na tornju ili daljinskim putem).

Toranjske dizalice male nosivosti koriste se za prijenos lakih tereta kod manjih građevina, na primjer lakih oplata, manjih količina betonskog željeza, svježeg betona u posudama do 0,5 m3 i sl.

Dizalice srednje nosivosti koriste se u visokogradnji, u građenju polumontažnim sistemima predfabriciranih elemenata ili u montažnom građenju sa lakših predfabriciranim elementima.

Toranjske dizalice velike nosivosti koriste se u viskogradnji, industrogradnji, mostogradnji te hidrogradnji velikih i visokih građevina svih oblika i sistema građenja te također i u montiranju određenih vrsta opreme i sličnih resursa.

Sam izbor toranjske dizalice proizlazi iz slijedećih parametara:

(prethodno navedena) tehnička obilježja dizalice, oblik i mjere građevine te obilježja prostora oko građevine masa najvećeg pojedinačnog tereta koju dizalica mora prenijeti veličina najvećeg momenta opterećenja dizalice.

17

Iz praktičnih razloga se kod razmatranja toranjskih dizalica i njihova učinka daju količine i nosivost izraženi kao masa tereta ili opterećenje u "tonama", odnosno momenti nosivosti u "tonametrima". Naime, radi se o transportnom resursu koji se razmatra kao logistička a ne fizikalna veličina, iako je teret ustvari sila koja djeluje na konstrukciju dizalice ili vozila i ona bi

se morala izražavati u kN i sličnim mjerama. U ostaloj, posebno svjetskoj literature, prevladavaju masene tj. težinske jedinice mjere kod razmatranja i opisivanja transportnih sredstava, i njihovih radnih učinaka.

3.4. Kapacitet toranjskih dizalica

Kapacitet toranjskih dizalica proračunava se slično proračunu kapaciteta kabel kranova, po odnosu:

Qh=3600q.kv.kp/Tc (tlh,m3/h)

Oznake su kao kod proračuna kabel kranova.

U vrijeme jednog ciklusa (Tc) uzimaju se vremena: utovara tereta, podizanja tereta, okretanja dizalice, spuštanja tereta, istovara, ponovo podizanje praznog suda okretanje tornja i na kraju spuštanje praznog suda. Pri ovim radnim operacijama potrebno je obezbijediti potpun pregled puta tereta koga dizalica podiže i prenosi. Pogon toranjskih dizalica je isključivo električni, a broj motora zavisi od konstrukcije dizalice, kretanja po kolosijeku, kao i za pokretanje mačke po kraku ili dizanje tereta.

Kod motora za dizanje tereta ugrađen je termički uređaj za otkrivanje preopterećenja i varijacije napona struje. Kod motora za okretanje dizalice, uz uljnu spojnicu, primjenjen je uređaj sa kliznim prstenovima za stepenasto puštanje u rad, čime je omogućena postupna promjena brzine okretanja i startanja bez trzaja. Kod motora za pokretanje mačke osigurano je pokretanje bez proklizavanja i trenja primjenom telamit kotura, kako nosećih tako i vodećih. Kod pokretnih dizalica po šinama izrađuju se posebni točkovi umjesto točkova sa vijencima. Održavanje kranova dosta je jednostavno. Na svakih 250 pogonskih sati (tri mjeseca) treba podmazati obrtni vijenac sa kliznim ležajem. Obrtni mehanizam, kao i mehanizam za dizanje treba jedanput godišnje pregledati i podmazati. Mehanizam za pokretanje mačke pregleda se jedanput u par godina.

Užetnjače i užad zahtijevaju samo redovno podmazivanje i reviziju. Režim rada dizalice treba propisati prema specifičnostima poslova koje dizalica obavlja. Svakodnevno se vrše značajna unaprijeđenja kod dizalica i stoga se proizvodi čitava lepeza istih.

18

3.4.1. Učinak toranjske dizalice sa vodoravnom granom

Planirani ("prakticki") satni ucinak (Up) toranjskih dizalica, koje rade ciklički (kako je već prethodno navedeno), proračunava se kako slijedi. Pri tome je kretanje tereta kod toranjskih dizalica slijedeće -

uspravno kretanje tereta ili dizanjem ili spuštanjem kad dizalica miruje, složeno kretanje tereta kad se dizalica kreće uz dizanje i spuštanje i to

a) okretanjem grane dizalice oko tornja ili tornja oko postolja,

b) kretanjem cjelokupne dizalice po tračnicama,

c) kretanjem opreme za prihvat tereta po grani dizalice,

kombinacija svih navedenih kretanja dizalice i dijelova dizalice.

Vrijeme hvatanja (privezivanja) tereta (t) ide od 0,65 minute pa do 2 minute, a otpuštanja (odvezivanja) od 0,5 minute pa do 1,0 minute. Vrijeme punjenja posude za beton je od oko 1 minute pa do 1,5 minute. Bočno pražnjenje posude za beton u skučeni prostor ide od 0,65 minute pa do 0,8 minuta, a pražnjenje neposredno ispod posude na ravni široki prostor od 0,5 minute pa do 0,65 minuta.

(Qc) je količina odnosno masa korisnog tereta dizanog ili premještanog (korištenjem nekog dijela kraka dizalice) po jednom radnom ciklusu (tc).

19

Nosivost (N) je ključno tehničko obilježje dizalica općenito, a kod toranjskih dizalica proizlazi iz temeljnog tehničkog obilježja svih vrsta dizalica sa krakom, strijelom ili granom, a to je da one sve imaju tzv. moment nosivosti (Mn) stalan i nepromjenjiv po čitavoj duljini grane ili dohvata strijele:

19

Slika 13. Dijagram nosivosti (najveća korisna masa tereta) toranjske dizalice

Prema tome, najveća moguća dopuštena masa korisnog tereta (ujedno masa korisnog tereta po jednom radnom ciklusu (t) ako dizalica koristi bez ograničenja najveći dohvat na njezinoj grani

ili strijelu bila bi odnosno planirani satni učinak toranjske dizalice ako koristi bez ograničenja najveći dohvat na njezinoj grani ili strijeli bio bi:

Proračun ukupnog vremena trajanja ciklusa dizalice (tc) kao zbroja vremena trajanja pojedinih zahvata, odnosno dionice kretanja tereta provodi se u načelu tako da se duljina putanje tereta (m) pojedinog zahvata, odnosno pripadajućeg kretanja podijeli sa brzinom gibanja tereta (metara/minuti) na toj putanji pojedinog zahvata odnosno kretanja.

20

4. Tvornica Fering

MI «Fering» d.d. je osnovan 1955.godine sa proizvodnim programom u oblasti metaloprerade. Današnje ime «Fering» dobija 1972.god. i iste godine počinje sa proizvodnjom građevinskih dizalica. Značajno tehnološko usavršavanje «Fering» je postigao 1981.god. kada počinje sa proizvodnjom industrijskih dizalica. Do danas je isprojektovano, proizvedeno i montirano više od 2.000 dizalica. Danas «Fering» proizvodi nekoliko tipova građevinskih i automatskih dizalica. «Fering» takođe proizvodi mostne, portalne, kontejnerske, konzolne i ostale industrijske dizalice u normalnoj i S izvedbi. Kapaciteti građevinskih dizalica kreću se od 4t do 16t , a industrijskih dizalica od 2t do 150t. Veći kapaciteti industrijskih dizalica rade se po zahtjevu kupca. Dizalice su projektovane u skladu sa standardom DIN 15018 koji je baza, a iz toga je izvedena evropska norma. Od opreme za građevinarstvo posebno se izdvajaju mješalice za beton, silosi za beton te kompletne linije za prefabrikaciju betona. Proizvodni program se prilagođava zahtjevima tržišta.

4.1. Toranjska dizalica F42-13

STRUKTURA: Čelična konstrukcija je izrađena od čelika S 355 po EN standardu 10025.

STUB: Elementi stuba dužine 2.5 m su u zavarenoj izvedbi, međusobno spojivi osovinicama. Na poseban zahtjev, elementi mogu biti u montažno-demontažnoj izvedbi sa ravanskim rešetkama. Brza montaža ostvarena je pomoću osovinica.

DOBOŠ DIZANJA: Pogon sa zupčastim reduktorom i trobrzinskim samokočivim el.motorom. Zaštita motora IP-44. Višebrzinski tip rada dizalice omogućava precizno dizanje i spuštanje tereta.

ROTACIJA: Rotirajući sklop je uležišten sa prstenastim kugličnim ležajem u čijoj ravni je smješten dvobrzinski samokočivi motor reduktor. Precizno poziciranje tereta kod nanošenja je omogućeno el.regulacijom obrtnog momenta.

MAČKA: Pogon zupčastim samokočivim motor-reduktorom, prijenos motora izvodi se čeličnim užetom.

TRANSLACIJA: Kretanje na 8 točkova od nehabajućeg čelika u pravcu i krivini. Dva dijagonalno postavljena motor-reduktora sa hidrauličkim prenosnikom.

MONTAŽA: Sastavljanje postolja, stuba, ruke, kontraruke rješeno je osovinicama. Najveći element maksimalne težine 4000 kp. Narastanje stuba ostvareno čeličnom rešetkom i hidrauličnim pogonom, čime se ugrađuju elementi do konačne visine stuba.

ZAŠTITA: Svi uređaji su u skladu sa DIN normama o kvaliteti. Instalisana snaga elektro- opreme iznosi cca 38 kW, aklimatizirana kabina dizalice, anemometar.

21

Slika 14. Toranjska dizalica F42-13

Tehničke karakteristike:

Visina dizanja – ruka horizontalnaDužina ruke      Nosivost na kraju rukeMaksimalna nosivost na dohvatu 8 mBrzine dizanja:II šnjiranjeIV šnjiranje       Brzina kolica     Brzina rotacijeBrzina kretanja krana (translacija po zahtjevu kupca)Radni napon                 Upravljački naponInstalisana snaga Dizalica se montira pomoću hidroagregata. Uz dizalicu isporučujemo betone za kontrateg.

40,15 m42,00 m

1350,00 kg4500,00 kg

  6/30/60 m/min3/15/30 m/min

30/60 m/min0 - 0,9 o/min

0 – 20 o/min3 x 380 V; 50

Hz48 V; 50 Hz

30 kW

22

4. 2. Toranjska dizalica F60-14

Ovaj tip dizalice je projektovan za radove na bilo kojoj visini i prostoru, gdje se zahtijevaju velike nosivosti i brzine rada.

Za ovaj tip dizalice predviđena je dužina ruke do 60m, uz mogućnost prilagođavanja po zahtjevu kupca. Može se koristiti na standarnoj visini ili sa ankerisanjem.

Montaža je jednostavna, ekonomična, brza i sigurna. Svi pogoni i elektomehanički dijelovi su smješteni na okretnom dijelu krana. Čelična konstrukcija je izrađena od čelika S 355 po EN standardu 10025.

Radi se o potpuno novoj generaciji kranova koja se prilagođava raznim potrebama u građevinarstvu.

Slika 15. Toranjska dizalica F60-14

23

Tehničke karakteristike:

Visina dizanja – ruka horizontalnaDužina ruke      Nosivost na kraju rukeMaksimalna nosivost na dohvatu 13 mBrzine dizanja:II šnjiranjeIV šnjiranjeBrzina kolicaBrzina rotacijeBrzina kretanja krana (translacija po zahtjevu kupca)Radni naponUpravljački naponInstalisana snaga Dizalica se montira pomoću hidroagregata. Uz dizalicu isporučujemo betone za kontrateg.

A=57 m; B=44 m

60 m1400,00 kg8000,00 kg

 5/30/60

m/min2,5/15/30

m/min0 - 60 m/min0 - 0,9 o/min

0 – 20 o/min3 x 380 V; 50

Hz48 V; 50 Hz

40 kW

4.3. Toranjska dizalica F60-23

Ovaj tip dizalice je projektovan za radove na bilo kojoj visini i prostoru, gdje se zahtijevaju velike nosivosti i brzine rada.

Za ovaj tip dizalice predviđena je dužina ruke do 60m, uz mogućnost prilagođavanja po zahtjevu kupca.Može se koristiti na standarnoj visini ili sa ankerisanjem.

Montaža je jednostavna, ekonomična, brza i sigurna.

Svi pogoni i elektomehanički dijelovi su smješteni na okretnom dijelu krana.

Čelična konstrukcija je izrađena od čelika S 355 po EN standardu 10025.

Radi se o potpuno novoj generaciji kranova koja se prilagođjava raznim potrebama u građevinarstvu.

24

Slika 16. Toranjska dizalica F60-23

Tehničke karakteristike:

Visina dizanja – ruka horizontalnaDužina ruke      Nosivost na kraju rukeNosivost na 51 m rukeMaksimalna nosivost na dohvatu 13,5 mBrzine dizanja:II šnjiranjeIV šnjiranjeBrzina rotacijeBrzina kolica     Brzina kretanja krana (translacija po zahtjevu kupca)Radni naponUpravljački naponInstalisana snaga 

51,00 m62 m

2300,00 kg3300,00 kg

12000,00 kg 

2,5/15/30 m/min

5/30/60 m/min0 - 60 m/min0 - 0,9 o/min

0 – 20 o/min3 x 380 V; 50

Hz48 V; 50 Hz

40 kW

25

ZAKLJUČAK

Toranjske dizalice su posljednjih četrdesetak godina u sve većoj primjeni. Njihovom primjenom ostvarena je racionalizacija rada na prijenosu i dizanju tereta te su u visokogradnji nezamjenljive za prijenos kabastog materijala, pa i betona.

Postoji veliki broj konstrukcija ovih dizalica, koje u principu posjeduju velike sličnosti. Primjenjuju se na velikim gradilištima objekata visokogradnje, mogu poslužiti na pretovarnim željezničkim stanicama, lukama i u slične svrhe.

Prevladavaju uglavnom toranjske dizalice s vodoravnim granom. Mogu biti slobodne, zatim oslonjene na građevinu te unutar građevine. Toranjske dizalice mogu se svrstati u građevinske dizalice gdje pored ovog tipa dizalica postoje još i: portalne dizalice (mosne dizalice), dizalice sa strijelom (derik dizalice, toranjske dizalice, autodizalice), granici na vodu (dizalice na kotačima, dizalice na gusjenicama, dizalice na željezničkom postolju, plovne dizalice....). Toranjske dizalice prvenstveno se koriste za montažu zgrada.

Budući da živimo u vremenu sve veće prenapućenosti gradova, a time i nedostatka slobodnog zemljišta i prostora za građenje, gradovi svoju potrebu za razvojem i širenjem koriste građenjem što viših građevina. Osim realne potrebe, u modernoj arhitekturi postoji trend nadmetanja u tome ko će izgraditi veću i ljepšu građevinu. Uporedo sa rastom broja spratova, povećava se i potreba za primjenom različitih modela toranjskih dizalica, te se se iznalaze sve modernija i modernija rješenja u njihovoj upotrebi i primjeni. Sa ovim dizalicama olakšan je i pojednostavljen posao građevinarima u sve zahtjevnijim zadacima i arhitektonskim rješenjima modernog doba.

26

LITERATURA

KNJIGE:

Dr. Ahmić R. Abdulah, Pretovarna i transportna mehnizacija, Univerzitetska knjiga, Republika BiH, 1996.god

Dr. Milan Trivunić, Montaža betonskih konstrukcija zgrada, AGM knjiga, 2008.god

INTERNET:

http://www.gradjevinarstvo.rs/TekstDetaljiURL/Toranjske_dizalice.aspx?ban=820&tekstte=399,(22.03.2012)

http://www.primcompany.com/?izbor=4&ID=9, (19.03.2012.)

27