TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 7 (2747) • Godina LXI. Zagreb, 16. veljaËe 2010.

tema broja: ZaKoN o UDŽbeNICIma

Putovi i stramputice udžbeničke politike

Ako je politika djelatnost koja teži uređenju (nekog društvenog područja) te sadrži opće usmjerenje, planove i način upravljanja (opet, nekog društvenog područja), udžbenička politika u Hrvatskoj s razlogom izaziva brojne prigovore. Ako je, pak, politika djelatnost koja teži pridobivanju najšire javnosti (posebice biračke baze, često kratkoročno) za neki program, udžbenička politika u Hrvatskoj takvom se potvrđuje, unatoč nezadovoljstvu struke koja traži njeno podređivanje osmišljenim i dugoročnim ciljevima razvitka obrazovanja

Stranice 15 − 18

PredškoLskI ODGOJ

Mali veleposlanici zdrave prehranestr. 7

U ovom broju za Školske novine pišu i govore Vlatko Previšić,

Nikica Mihaljević, Branimir Mihalinec,

Ester Radmilo, Mario Bajkuša, Sandra Pernar, Goran Jelenić,

Vlado Halusek, Miroslav Bagarić,

Olicera Marinković, Sanja Režek,

Azra Rađenović, Milijana Kovačević,

Marija Drobnjak Posavec

Rode iz Čigoča u kurikulumskom procesu str. 10

rodIteLjI I učIteLjI kAo pEDAGOZI

URED PrAvobrAnIteLjIce ZA djecu

Čija su briga ”neprila-gođeni”?str. 5

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.2

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Prije nepuna dva tjedna Vlada Republike Hrvatske je Hrvatskome saboru uputila konačni prijedlog zakona

o udžbenicima za osnovnu i srednju školu kojim se, kako je naglasio mini-star obrazovanja Radovan Fuchs, želi uvesti više reda u ono što djeca nose u svojim školskim torbama. Prema pri-jedlogu, udžbenici će vrijediti najma-nje četiri godine pa će ih se barem to-liko godina moći nasljeđivati, a uklonit će se i sve pretpostavke za stihiju koja je posljednjih godina vladala u našim školama i u kojoj je svaki nastavnik mogao koristiti udžbenike po svojemu odabiru i vlastitoj procjeni. Zakonom je, naime, regulirano, da se udžbenici biraju na razini škole, odnosno na razi-ni aktiva razredne nastave te na razini aktiva učitelja i nastavnika svakoga

pojedinog predmeta u predmetnoj nastavi kako u osnov-noj tako i u srednjoj školi. Tako će se ubuduće hrvatski jezik ili bilo koji drugi predmet u paralelnim razredima u nekoj školi učiti iz istog udžbenika.

Stručni aktivi donijet će odluku o odabiru udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava, a kako stoji u zakonu - što je i njegova najveća novost - spomenutu odluku donose uz suglasnost vijeća roditelja u pogle-du prihvatljivosti cijene odabranih nastavnih sredstava. Dakle, prvi put u povijesti ove zemlje i njegova školstva roditelji više od pola milijuna učenika dobili su ovlast da odbiju udžbenik koji su odabrali učitelji i to samo zato jer im je preskup. Nitko ih ne pita za procjenu kvalitete, nego jedino odgovara li im cijena knjiga iz kojih njihova djeca uče. Ako se pak dogodi ozbiljno razmimoilaženje između stavova pojedinih nastavničkih aktiva u školi i stava rodi-teljskog vijeća, ostaje 30 dana za njihovo usuglašavanje, a ako dogovora ipak ne bude u školi će se koristiti udž-benici koji su najzastupljeniji u školama te županije.

Neću se baviti ostalim odredbama i prijedlozima u no-vome zakonu, među kojima također ima, najblaže rečeno, čudnih rješenja. Zaustavit ću se na odabiru udžbenika i nastavnih sredstava koje regulira članak 22. rečenoga zakona. Naime, u svim proklamiranim promjenama u

školskome sustavu koje su na djelu posljednjih desetlje-ća, a pogotovo u posljednjih šest godina, prosvjetna vlast jako se trsila uvjeriti pučanstvo da je naš školski sustav najbolji u regiji pa i šire, a sve promjene u obrazovanju, počevši od glasovitih kataloga znanja, preko HNOS-a do kurikuluma temeljile su se, kako to lijepo političari vole reći, na slobodnim, kvalificiranim, kvalitetno obrazovanim i autonomnim učiteljima. No, ovakvim zakonskim rješenji-ma i tvorac zakona, ali i kompletna vlast opet ponižavaju učitelje i ponovno ih uvjeravaju da nisu sposobni čak ni odabrati najbolji udžbenik za svoje učenike.

Budući da se tu ne radi o lakšoj školskoj torbi nego o puno ozbiljnijim pitanjima koja nitko u vlasti nema petlje riješiti i regulirati jednom za svagda, najlakše je pose-gnuti za provjerenim populističkim metodama. Kao što je odbjegli ministar Primorac onako pompozno prije pet godina najavljivao uvođenje zdravstvenog pa i spolnog odgoja, od čega je odustao pod tobožnjim pritiskom ve-ćine roditelja koji to zbog svog svjetonazora nisu mogli prihvatiti, tako sada aktualna vlast vrući krumpir zvan odabir udžbenika otima iz ruku najkompetentnijih - učite-lja, i u ime brige za obiteljski budžet predaje ga na milost i nemilost roditeljima svih školaraca u ovoj državi. Doista je licemjerno na taj način podilaziti roditeljima i pitanje je gdje će se i kada takva praksa zaustaviti. Hoćemo li za nekoliko godina i predmetne kurikulume davati na odobrenje roditeljskim vijećima, hoćemo li dopuštenje za preustroj cjelokupnoga školskog sustava tražiti u re-dovima nekvalificiranih roditelja umjesto od eksperata u području odgoja i obrazovanja?

Licemjerno je to i zato što se stalno pozivamo na brigu za roditeljski novčanik pa uštede jedino valja ostvariti na obrazovanju, ali nitko ne uzima u obzir činjenicu da rodi-telji mjesečno troše više na mobitele svoje djece nego na kupnju voća i povrća zajedno. Tih mobitelskih više od tisuću kuna godišnje nije im problem, ali im je ulaganje u obrazovanje vlastite djece velik trn u peti. Bilo kako bilo, najgore moguće zakonsko rješenje bit će daljnje inzisti-ranje na pravu roditelja da odlučuju o udžbenicima na temelju njihove cijene i da svoj stav nameću učiteljima. Bi li liječnici pristali da im udruga pacijenata diktira da umjesto najkvalitetnijih lijekova bolesnicima prepišu one najjeftinije!?

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Fondovi Europske unijeČAK 210 TIsUĆA EURA ZA INFORMIRANjE O EU

str. 4-5

Kad cijeli razred dobije jedinicuBRIGO MOjA PRIjEĐI NA DRUGOGA! str. 9

Iz dnevnika školskog psihologaNE MOGU TE sLUŠATI!

str. 12

180 godina OŠ Miroslava Krleže u ZagrebuNAjsTARIjA PIUČKA ŠKOLA U METROPOLI

str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Prema procjenama Službe za društvene djelatnosti Ureda državne uprave [Primorsko-goranske županije], ove bi godine trebalo doći do rasta broja prvašića. Naime, iduće bi

školske godine u osnovnoškolski sustav [Primorsko-goranske županije] moglo ući 2704 prvašića, što je za 241 učenika više nego lani. Od ukupnog broja prvašića, njih 1104 mogu očekivati

riječke škole, što je također veći broj učenika nego prošle godine…Novi list, 15. veljače 2010., str. 16.

Je li članak 22 doista kvaka 22

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. 3aktualno

U organizaciji Udruge za promicanje vizualne kulture u Zagrebu će se u srijedu, 24. veljače, u Hrvatskom društvu likovnih

umjetnika, na Trgu žrtava fašizma, s početkom u 18 sati, održati javna tribina Vizualno pismeno društvo, na kojoj bi kao posebni gosti trebali nas-tupiti arhitekt Hrvoje Njirić, metodičar likovne kulture Miroslav Huzjak te sociolog Mirko Petrić.

Na tribini bi, prema zamisli organizatora, treba-lo problematizirati sljedeća pitanja: Tko odgaja publiku za suvremenu umjetnost? Kvalitetna arhi-tektura i dizajn kao javna potreba a ne iznimka - treba li nam (i kakvo) obrazovanje za dizajn i arhitekturu u osnovnoj školi? Treba li nam vizual-no ili likovno obrazovanje? / Što sve treba obu-hvaćati vizualno obrazovanje? Koje su to vizualne/likovne kompetencije koje bi trebao imati pojedi-nac? (novo vrijeme, novi mediji traže nove kom-petencije) Što je to vizualna pismenost / vizualno pismeno društvo?

Udruga za promicanja vizualne kulture OPA osnovana je prvenstveno na inicijativu učitelja likovne kulture, kao i zbog potreba svih profesio-nalaca koji se bave edukacijom za vizualne umjet-nosti i vizualnu komunikaciju te onih na čije se profesionalno djelovanje odražavaju kompetenci-je s tog područja. Jedan od glavnih ciljeva udruge je umrežavanje institucija i pojedinaca koji se bave vizualnim umjetnostima, vizualnim komuni-kacijama i edukacijom za ta područja - onime što se zajednički naziva vizualnom kulturom. Svojim djelovanjem OPA želi skrenuti pozornost na važ-nost vizualne kompetencije u suvremenom (hrvat-skom) društvu te ukazati na potrebu stvaranja jedinstvene politike vizualne kulture, u prvom redu kroz poboljšanje kvalitete i kvantitete likov-nog, tj. vizualnog obrazovanja i njegovo približa-vanje europskim standardima. U tom obrazova-nju, smatraju likovnjaci, potrebno je dati i više prostora temama s područja dizajna, urbanizma i arhitekture.

Jedan od glavnih problema je prepolovljena satnica za nastavu likovne kulture u osnovnoj školi do koje je došlo sredinom 90-ih godina, čime je Hrvatska s jednim satom likovne kulture tjedno dospjela na samo dno europske ljestvice. S druge strane, razumijevanje vizualnih medija i vizualnih sadržaja od sve je veće važnosti u suvremenom društvu.

Stoga se posebna pozornost usmjerava upravo na problem likovne kulture u osnovnom, tj. obve-znom obrazovanju jer ono treba osigurati svakom građaninu osnovne kompetencije za kvalitetan život.

Likovnjaci su već nekoliko puta do sada, putem Udruge OPA kao i drugih udruga upozoravali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na dugoročne posljedice takve obrazovne politike. No, takvo “dopisivanje”, kažu, nije urodilo plo-dom pa su o tim problemima odlučili progovoriti u javnosti nastojeći da u raspravi sudjeluje šira struka, jer to, po njihovu mišljenju, nisu pitanja koja se tiču samo obrazovnih institucija. Društvo u cjelini i njegov obrazovni sustav uvijek se međusobno zrcale.

U tom smislu jesenas je, u suradnji s dizajneri-ma, bila organizirana akcija POGLE’Dizajn (o kojoj se može više saznati na internetskoj stranici: www.opa.hr). Organizirano je također potpisiva-nje peticije za povećanje satnice likovne kulture, zadržavanje uporabe udžbenika na nastavi likovne kulture kao i za promjenu naziva ovog nastavnog predmeta u Vizualna kultura. (ri)

ZaGreb

Ometanje privremene dekanice u radu

Kako bi se otkrilo gdje su završili milijuni kuna zarađenih na spor-noj Međunarodnoj ljetnoj školi, potrebno je zaviriti u financijsku dokumentaciju fakulteta. Međutim, voditeljica financijske službe odbila je privremenoj dekanici dati zaporku računala, zbog čega je dobila opomenu pred otkaz

Senat Sveučiliša u Zagrebu proπlog je tjedna definitivno s mjesta dekana Ekonomskog fakulteta smijenio dosad samo suspendiranog

Darka Tipurića, zbog nepravilnost u održavanju i provođenju Međunarodne ljetne škole. Već smo pisali kako je rektor SveuËiliπta Aleksa Bjeliš zatražio Tipurićevu suspenziju, jer je polaznicima Ljetne škole bilo omogućeno da polažu ispite izvan rokova, ukoliko bi za svaki kolegij platili 2000 kuna.

Članovi Senata o konačnoj su TipuriÊevoj smjeni glasovali javno, a rektora Bjeliša u odluci su podr-žala 54 Ëlana Senata, od 66 nazočnih. Slijedi odluka o pravovaljanosti ispita položenih tijekom Ljetne škole, kao i analiza dobivenih ocjena, budući da je i sam rektor Bjeliš nedavno ocijenio kako je prola-znost bila neobiËno visoka, zapravo stopostotna. Sveučilište će svoje mišljenje Ministarstvu znano-sti, obrazovanja i športa proslijediti u roku 90 dana.

Kada smo tijekom nedavne Smotre Sveučilišta razgovarali s privremenom dekanicom Melitom Kovačević kazala nam je kako je svjesna da je ovo neugodna situacija i za nju i za upravu Fakulteta te da je pred njom teško razdoblje. I zaista, te crne slutnje pokazale su se itekako točnima. Naime, da bi se doznalo gdje su završili milijuni kuna koje je Ekonomski fakultet zaradio tijekom tri godine odr-žavanja Ljetne škole Sveučilište, odnosno dekanica

Kovačević mora proučiti financijsko poslovanje. Ali voditeljica financijske službe Ekonomskog fakulteta odbila joj je dati zaporku računala, odno-sno na izravan način onemogućila pristup doku-mentaciji vezanoj uz financijska poslovanja i izvje-šća Međunarodne ljetne škole. Budući da smatra kako joj, kao privremenoj dekanici, podaci o poslo-vanju fakulteta moraju biti bezpogovorno dostupni, Kovačević je zatražila da taj problem riješi fakultet-ski odvjetnik.

Navodno je Ekonomski fakultet u tri godine postojanja Ljetne škole zaradio šest milijuna kuna, od čega je polovica bila isplaćena profesorima u vidu honorara. Podsjetimo, cijela se priča zakotrlja-la nakon što su upravi Sveučilišta počele stizati anonimne dojave roditelja i studenata o nepravilno-stima u radu Ljetne škole.

Zbog čega se skrivaju financijski podaci vezani uz Ljetnu školu nije sasvim jasno, osim ako u cijeloj priči nema mutne vode i netransparetnog dijeljenja (ionako nelegalno) zarađenog novca fakulteta.

Po Statutu Sveučilišta, u iduÊa tri mjeseca trebao bi biti izabran novi dekan Ekonomskog fakulteta, no ako je sudeći po prošlotjednim događanjima, bit će to vruća tri mjeseca!

B. Nađ

Ekonomski fakultet

Grad Velika Gorica odlučio je u suradnji s Hrvatskom udrugom za stručnu pomoć

djeci s posebnim potrebama IDEM te gradskim Centrom za djecu, mlade i obitelj tijekom ove godine pokrenuti pilot-projekt Asistent u nastavi. U tu je svrhu u proračunu Velike Gorice osigura-no 100 tisuća kuna.

Naime, budući da se u nekim velikogoričkim osnovnim škola-ma pojavila potreba za asisten-tom u nastavi, škole su se obratile Gradu za pomoć te je kao odgo-vor na njihove zamolbe Velika Gorica odlučila započeti projekt Asistent u nastavi. Pomoć je usmjerena razrednim odjelima koje polaze učenici s ADHD sin-dromom, odnosno poremećajem pažnje i hiperaktivnosti. U pilot-fazi projekt će biti realizirani u velikogoričkim osnovnim škola-ma Jurja Habdelića i Eugena Kvaternika, a udruga IDEM osigu-rat će asistente u nastavi i podrš-ku mobilnih stručnih timova. Konačni uspjeh projekta, dakako, ovisit će o daljnjoj provedbi i eventualnom proširenju u one

škole u kojima također postoji objektivna potreba za pomoć uče-nicima s teškoćama.

Vrijednost nastojanja i projeka-ta udruge IDEM prepoznao je i Rotary klub Zagreb Sljeme, čiji su članovi u Tomislavovu domu na vrhu zagrebačke gore nedavno organizirali dobrotvornu večeru Zima na Sljemenu. Kao društveno odgovoran klub poznat po svom dobrotvornom angažmanu,

Rotary klub Zagreb Sljeme odlu-čio je organiziranjem aukcije arhivskih i raritetnih vina pomoći udruzi IDEM. Skupljeno je uku-pno 20 tisuća kuna, a predsjedni-ca udruge Ljiljana Igrić napome-nula je da će se prikupljenim sredstvima osigurati softver za podršku učenja čitanja i pisanja namijenjen djeci s Downovim sin-dromom.

B. Nađ

UDrUGa IDem Prikupljenevrijedne donacije

Za asistente u nastavi 100 tisuća kuna

Melita Kovačević

Ljiljana Igrić, predsjednica udruge IDEM

NajaVa

Za kvalitetnije vizualno

obrazovanje

S otvaranja izložbe POGLE’Dizajn u OŠ S. S. Kranjčevića u Zagrebu

javna tribina vizualno pismeno društvo

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno4

Delegacija Europske unije (EU) nedavno je predstavila pro-jekte financiranja iz fonda predpristupne pomoći IPA

2008. Ovoga se puta radi se šest pro-jekata udruga civilnog društva, u svrhu informiranja hrvatskih građana o pred-nostima europskog integracijskog proc-esa, za što je ukupno donirano 210 tisuća eura.

Iz Delegacije poručuju da je cilj fonda IPA provećati opće razumijevanje politi-ke i programa EU, kao i produbiti zna-nje o cijeni i prednostima pristupnog procesa. Želja je potaknuti dijalog, i to posebice u određenim područjima prav-ne stečevine EU, kao što su pitanja zaštite okoliša, sigurnosti hrane i zaštite potrošača. Hrvatska vlada ima odgovor-nost doprijeti do javnosti u razdoblju prije referenduma. Ipak, njezini napori neće potpuno uspjeti bez aktivne podrš-ke nevladinih organizacija, istaknuo je veleposlanik Paul Vandoren, voditelj Delegacije Europske unije u Hrvatskoj.

Projekti šest nevladinih udruga

Ukupno će iz fonda IPA 2008 biti financirani projekti šest nevladinih udruga.

GONG je dobio 40 tisuća eura za svoj projekt Europa u razredu, a PRONI - Centar za socijalno podučavanje 35.922 eura za projekt Euphoria. Udruga za nezavisnu medijsku kulturu dobila je 40 tisuća eura za svoj projekt Hrvatska i EU: Informacijski most na web portalu H-alter, preko kojeg će pokušati pobolj-šati javnu raspravu o članstvu Hrvatske u EU i razbiti predrasude o Uniji, nastale zbog nedostatka informacija. Nadalje, Agencija lokalne demokracije dobila je 24 tisuće eura za svoj projekt EU.N.V.I.R.O.N.M.E.N.T (u prijevodu Europski pojmovi, vrijednosti i instru-menti revitalizacije prirodnih spomenika kao bogatstava okoliša), a usredotočili su se na istarske srednje škole, gdje će širiti informacije o europskim vrijedno-stima zaštite okoliša te standarde u sigur-nosti hrane i zaštiti potrošača. Zelena akcija dobila je 35.743 eura za svoj pro-jekt Što za okoliš znači članstvo Hrvatske u EU, a planiraju održati niz javnih rasprava diljem Hrvatske o pitanjima zaštite okoliša, u koje će uključiti 51 duž-nosnika iz lokalne samouprave zaduže-nih za zaštitu okoliša, 50 profesionalnih novinara koji se bave zaštitom okoliša, tri nacionalne poslovne organizacije te gotovo 4000 zainteresiranih građana.

Forum za slobodu odgoja dobio je 33.700 eura za svoj projekt Obrazovanje o Europi - integracija obrazovanja o EU u hrvatski obrazovni sustav. Ovim pro-jektom Forum planira ojačati obrazovni sustav uključivanjem obrazovanja o EU u nacionalni obrazovni program, a usre-dotočit će se na učitelje, nezaposlene učitelje, studente koji se obrazuju za učitelje, uključujući i državne i lokalne dužnosnike zadužene za obrazovnu politiku, kazao nam je koordinator pro-jekta Mario Bajkuša i dodao:

Educirati nastavnike o temama iz EU

- Edukacije počinju u ožujku, nakon nekoliko mjeseci bit će organiziran okrugli stol sa stručnjacima i nastavni-cima, uz goste iz europskih zemalja, kako bi se na najbolji način evaulirao cijeli program. Nakon završetka projek-ta bit će uređen activity book, odnosno knjiga nastavnih priprema, prema kojoj bi nastavnici tijekom razredne nastavne mogli provoditi edukaciju o EU, a Forum će prema Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta uputiti niz kon-kretnih prijedloga.

Bajkuša pojašnjava da je cilj projekta nastavnike pripremiti za novi predmet Građanski odgoj, koji se u škole planira uvesti 2012. godine, a trebao bi se baviti i Europskom unijom. Forum smatra da bi barem maturanti trebali biti upoznati s tematikom EU, jer će za nekoliko godina i oni izaći na referendum, koji je obavezan prije ulaska neke zemlje u

EU. A najbolje i najkvalitetnije s njima mogu raditi upravo nastavnici, govori Bajkuša:

- Za provođenje Građanskog odgoja u Hrvatskoj jednostavno nema educira-noga kadra. Program će se provoditi u dvije županije, Primorsko-goranskoj i Sisačko-moslavačkoj, kroz organizira-ne treninge i radionice za po 25 nastav-nika, dok će u Zagrebu biti oformljena još jedna skupina nezaposlenih stude-nata i nastavnika profesorskih smjero-va. Njima će to biti korisno, jer će poslije naše edukacije dobiti verificira-nu diplomu Agencije za odgoj i obrazo-vanje. Edukacije i sve radionice za škole potpuno su besplatne. Plan je da tijekom tih priprema izradimo priruč-nik nastavnih priprema o temi Europske unije i nastavne materijale te dobijemo mišljenje samih nastavnika je li Građanski odgoj u zasad zamišljenom obliku uopće provediv u školama. Forum će nastavnicima odnosno škola-ma koje izraze želju osigurati kontakte s veleposlanstvima europskih zemalja u Zagrebu, a na raspolaganju nam je i cjelokupni stručni tim delegacije Europske komisije. Ipak, ovo nije zami-šljeno kao reklama Europske unije, već edukacije o EU. Ponudit ćemo nastav-nicima pojmovni okvir, da znaju što je što i tko je tko u EU, ponuditi im izvore, internetske stranice, publikacije, da se sami mogu informirati i donijeti o svemu kritički stav, bio on pozitivan ili negativan. No, krajnje je vrijeme da educiramo nastavnike kako bi sred-njoškolcima mogli prenositi kvalitetna

znanja u Europskoj uniji. Postoji mnogo mitova o EU, poput onog o siru i vrh-nju. Mi nastavnicima želimo ponuditi istinu, odnosno da uz našu edukaciju sami dođu do istine.

Slavonski PRONI - Centar za socijalno podučavanje, s uredima u Osijeku i Vukovaru, projektom Euphoria planira produbiti znanje i podići svijest među mladima o procesu proširenja kroz postavljanje EU info kutaka i promica-nje sudjelovanja mladih u javnim raspra-vama.

javne rasprave o utjecaju Unije na svakidašnji život

Projekt će biti proveden u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj, Zagrebačkoj, Primorsko-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, kazao nam je Goran Jelenić, voditelj odjela rada s mladima:

- Projekt je započeo 1. prosinca 2009., trajat će godinu dana, a provodimo ga u suradnji s partnerskim udrugama Info Zona iz Splita, Udruga mladih Korak ispred iz Rijeke te Zamisli iz Zagreba. Opći je cilj projekta povećati razinu znanja i svjesnosti mladih o procesu proširenja, kroz produbljivanje znanja i prihvaćanje vrijednosti i standarda EU koji utječu na svakidašnji život mladih u spomenutim županijama. Želimo podići svijest među mladima i povećati razinu protoka relevantnih informacija o EU, a

FoNDoVI eUroPSKe UNIje Projekti civilnog društva

Čak 210 tisuća eura za informiranje o EU

Kod srednjoškolaca se primjećuje nešto što je zapravo nacionalni trend - dnevnopolitička pitanja i zbivanja određuju stav prema Europskoj uniji. Konkretno, cijelu su prošlu školsku godinu, zbog napetih odnosa sa Slovenijom, srednjoškolci izražavali negativan stav prema EU. Također, stavovi se razlikuju od regije do regije, pa srednjoškolci iz Slavonije i Dalmacije tradicionalno imaju negativniji stav prema EU nego mladi iz drugih dijelova zemlje

Mario Bajkuša, Forum za slobodu odgoja Sandra Pernar, GONG Goran Jelenić, PRONI

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. 5aktualno

ciljamo na skupine mladih od 15 do 30 godina iz Osijeka, Vukovara, Siska, Zagreba, Rijeke i Splita, zatim studente i učenike fakulteta i škola iz Osijeka, Vukovara i Siska te voditelje i volontere info centara za mlade u RH. Održavat ćemo javne rasprave, kroz udruživanje znanja i iskustava voditelja info centra za mlade i predstavnika obrazovnih institucija u području informiranja mla-dih i provoditi javne promotivne kam-panje.

GONG dovodi Europu u razrede

Nakon uspjeha projekta Prvi put biram, GONG je početkom 2007. zapo-čeo s provođenjem projekta Europa u razredu. Riječ je o nizu interaktivnih radionica namijenjenim maturantima srednjih škola u Republici Hrvatskoj, kojima se na zanimljiv i interaktivan način objašnjavaju konkretni učinci članstva Hrvatske u Europskoj uniji, posebice što ono znači za mlade, njiho-vu mobilnost, obrazovanje i buduće zapošljavanje. Izvršna direktorica GONG-a Sandra Pernar kazala nam je da su tijekom prošlih godina provođe-nja programa Europa u razredu ustano-vili da postoji velika potreba za tim vidom edukacije, budući da učenici uglavnom imaju vrlo malo konkretnog znanja o Europskoj uniji.

- Zato smo se ove godine prijavili na natječaj s proširenim programom, s ukupno 300 radionica tijekom ove škol-ske godine, a provest ćemo i istraživa-nje kojim želimo utvrditi koliko sred-njoškolci nakon završetka srednje škole imaju konkretnih i korisnih spo-znanja u Europskoj uniji. Također bismo htjeli saznati koje su najčešće europske predrasude, što ih najviše zanima, i koje europske vrijednosti učenici sami zastupaju i prihvaćaju. Istraživanje će se provoditi u ožujku u srednjim školama, a rezultati bi trebali biti objavljeni početkom svibnja, tije-kom tradicionalnog Europskog tjedna. Isto tako, planiramo održati nekoliko treninga za same profesore, budući da smo, opet kroz redovite kontakte sa školama, primijetili da i njima nedosta-je konkretnih znanja u EU. Dio njih čak nikad nije bio u prilici ni učiti o Europskoj uniji, pa su te teme većinom smještene na margini, pred kraj škol-ske godine, a ponegdje se ni ne prodis-kutiraju, jer se neki profesori jedno-stavno ne osjećaju dovoljno kompeten-tnima za to. U pripremi radionica i edukacija za nastavnike ove jeseni surađujemo s Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija, tako da će se i njihovi predstavnici uključiti u treninge za profesore.

Svih tristotinjak radionica provodit će deset edukatora u pet timova po cije-loj Hrvatskoj, a bit će obuhvaćeno oko 9000 učenika, odnosno više ako i od lokalnih uprava uspijemo dobiti dodat-na sredstva za edukaciju u školama.

- Ideja je bila mladima pružiti osnov-ne informacije i uputiti ih gdje sami mogu potražiti detaljnije informacije. Naša iskustva pokazuju da se kod sred-njoškolaca primjećuje nešto što je zapravo nacionalni trend - da dnevno-politička pitanja i zbivanja određuju stav prema EU. Konkretno, cijelu su prošlu školsku godinu, zbog napetih odnosa sa Slovenijom, srednjoškolci izražavali negativan stav prema EU. Također, stavovi se razliku od regije do regije i ustaljenih političkih stremljenja u tim dijelovima Hrvatske. Primjerice, srednjoškolci iz Slavonije i Dalmacije tradicionalno imaju negativniji stav prema EU nego mladi iz drugih dijelova zemlje. Srećom, sami su nam učenici priznali da nakon GONG-ovih radioni-ca vide pravu sliku i da su dosad najče-šće imali neutemeljen stav o Europskoj uniji.

Branko NAĐ

Piše Ester Radmilozamjenica pravobraniteljice za djecu

Svjedoci smo posljednjih godina kako je problem nasilja među djecom i mladima kontinuirano prisutan i

kako se pokušavaju pronaći učinkoviti modeli prevencije. Mnogobrojne inici-jative, nacionalni programi i protokoli pokušavaju povezati sve sudionike koji se brinu o djeci i ponuditi najbolja rješenja, što očito zasad nije dovoljno uspješno i ne daje željene rezultate. Najveće teškoće i nesporazume stvara nepostojanje konsen-zusa odraslih o najboljem interesu djeteta, a upravo nas Konvencija o pravima djeteta obvezuje da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, država i sve javne i privatne ustanove moraju dati prednost najboljem interesu djeteta.

Najbolji interes djeteta u školi jest da ga se potiče i usmjerava da stekne najvi-ši stupanj obrazovanja koji može postići u skladu sa svojim sposobnostima, da ga se odgaja u skladu s vrijednostima demo-kratskog društva, poštovanja ljudskih prava, mira i snošljivosti i da ga se pri-premi za odgovorno ponašanje prema sebi i drugima. To znači da i djetetu koje se ponaša neprihvatljivo u školi trebamo pomoći kako bi uspostavilo samokon-trolu i naučilo regulirati vlastito ponaša-nje. U tome najvažniju ulogu imaju djete-tov razrednik i stručno-pedagoška služ-ba škole, ali i ostali nastavnici.

Osvijestiti neprihvatljivo ponašanje

Svako dijete unaprijed treba znati kakve su posljedice društveno nepri-hvatljivog ponašanja i da će snositi odgo-vornost za svoje loše postupke. No, iskustvo i stručna mišljenja upućuju na to da sama kazna izrečena djetetu ne rješava problem, pogotovo ako izostane rad na osvješćivanju neprihvatljivog ponašanja i učenju pozitivnih modela ponašanja. Uviđajući te probleme, Ured pravobraniteljice za djecu je prilikom donošenja novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi predložio dopune odredbi o pedagoškim mjerama kojima škola može, pored pedagoških mjera opomene, ukora, opo-mene pred isključenje, premještaja ili isključenja iz škole, odrediti učeniku jednu ili više posebnih obveza, ako ocije-ni da je to efikasan način utjecanja na učenika i njegovo ponašanje.

Tom prilikom predložili smo da se, uvođenjem posebnih obveza za učenika, otvori mogućnost da on sudjelovanjem u određenim humanitarnim i društveno korisnim aktivnostima u školi ili izvan škole, uz pedagoški nadzor, popravi ili nadoknadi štetu koju je počinio i zbog koje mu je izrečena pedagoška mjera. Predložili smo i obvezu pohađanja radio-nice nenasilnog rješavanja sukoba, odnosno kontrole ljutnje, pri obiteljskim centrima. Preporučili smo da škola pri donošenju odluka o izricanju mjera poštuje učenikovu mentalnu dob i soci-

jalnu zrelost, opće stanje, osjetljivost i druge okolnosti koje utječu na njegov razvoj, kao i da uzme u obzir sve činjeni-ce učenikovog razvoja, obiteljske i druge okolnosti u kojima živi.

Novim Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2008. godine postojeće pedagoške mjere proširene su uvođenjem pedagoške mjere odgojno-obrazovnog tretmana produženog struč-nog postupka, uz obvezu da se posebnim pravilnikom uredi način provedbe.

Preuzeti odgovornostPremda smo očekivali da će prošire-

njem pedagoških mjera, školi kao odgoj-noj ustanovi biti otvorene nove moguć-nosti rada s djecom na osvješćivanju neprihvatljivog ponašanja putem utvrđe-nih posebnih obveza učenika, to se, nažalost, nije dogodilo. Naši prijedlozi usvojeni su tek djelomično. I dalje se o djeci ne razmišlja kao subjektima koji mogu preuzeti odgovornost za svoje ponašanje sukladno svojoj dobi, upravo onoliko koliko ih odrasli budu tome podučavali i primjerom im pokazivali što je odgovorno ponašanje. Odrasli im u procesu preuzimanja odgovornosti i odrastanja moraju biti podrška, a to znači obveze i za obitelj, i za školu, i za zajednicu, uključujući centre za socijal-nu skrb i obiteljske centre.

Pravilnik o pedagoškoj mjeri odgojno obrazovnog tretmana produženog struč-nog postupka je donesen 4. kolovoza 2009., godinu dana nakon stupanja na snagu Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Već na počet-ku primjene izazvao je burne reakcije školskih sindikata. Prema našem mišlje-nju, nezadovoljstvo je dijelom bilo iza-zvano time što je Pravilnik uveo novine u radu škola koje uključuju povećani angažman učitelja i nastavnika, a da se prethodno nije o tome postiglo suglasje sa školskim sindikatima.

Kao problem se također javljaju reak-cije srednjoškolskih nastavnika i ravna-telja koji smatraju da ih se na ovaj način prisiljava na rad s djecom koja bi prema njihovom mišljenju zbog svojeg ponaša-nja već trebala biti isključena iz škole, budući da srednjoškolsko obrazovanje ionako nije obvezno te takvu mjeru drže neopravdanim popuštanjem ”lošim uče-nicima”. Mnogi stručni suradnici pak podržavaju novu pedagošku mjeru pro-cjenjujući kako ona daje mogućnosti za kvalitetniji rad na prevenciju nekih pona-šanja učenika koja su dosad izmicala kontroli. Probleme može stvarati i to što Pravilnik ne diferencira pristup učenici-ma osnovne i srednje škole.

Već sam način prezentiranja Pravilnika i očekivanje mogućih nesporazuma, potaknuli su nas da organiziramo zajed-ničke sastanke s Ministarstvom znano-sti, obrazovanja i športa, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Prvi takav sastanak održali smo potkraj kolovoza 2009. i nakon toga sastali smo se još tri puta. Tom prilikom

je Ured pravobraniteljice za djecu zatra-žio od Ministarstva znanosti obrazovanja i športa da temeljito informira i educira škole o programu izvršenja pedagoške mjere tretmana produženog stručnog postupka za učenike osnovne i srednje škole. Ministarstvu smo tada preporučili da utvrdi procedure u radu škola, uz mogućnost uključivanja centara za soci-jalnu skrb i obiteljskih centara. Naime, sustav socijalne skrbi izrazio je spre-mnost da, na temelju zahtjeva iz sustava obrazovanja, provede edukaciju struč-nih suradnika u školama, prilagođenu potrebama škola. A Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarno-sti ponudilo je suradnju stručnjaka iz svojih 17 obiteljskih centara u županija-ma, ako škole to zatraže.

Škola ne može samaMinistarstvo zdravstva i socijalne skrbi

na našim je sastancima kao manjkavost Pravilnika ocijenilo to što se u njemu navodi da škola sama procjenjuje kada će i u kojim slučajevima obavijestiti nad-ležni centar za socijalnu skrb, te da to treba činiti samo u iznimno teškim slu-čajevima. Iz sustava socijalne skrbi upo-zoravaju da se tako propušta pravovre-meno i adekvatno reagiranje na nepo-željne oblike ponašanja djece i mladih, jer centri za socijalnu skrb imaju znatno veće ovlasti postupanja prema obitelji, intervencija i pružanja pomoći. (Ponekad iz škole kažu ”Nismo zvali centar za soci-jalnu skrb jer obitelj nema socijalnih problema!”, što pokazuje da ne razumiju mehanizme zaštite djece.) Usto, sustav socijalne skrbi ima dugogodišnje isku-stvo u provođenju produženog stručnog postupka u suradnji sa školama.

Osim pravovremenog pružanja pomoći djeci, držimo iznimno važnim da rad s djecom u tretmanu produženog stručnog postupka bude prilagođen njihovoj razvojnoj dobi. Kroz produženi stručni postupak, primjerice, u osnovnoj školi potrebno je djeci pružiti konkretnu pomoć u učenju, organiziranje slobod-nog vremena, obroke, učenje socijalnih vještina, rad s roditeljima i pojačani nad-zor. U nekim se školama to ostvaruje kreiranjem inačica produženog boravka. Tu vidimo prostor za suradnju škola i obiteljskih centara, tamo gdje postoje, ali i afirmiranih udruga koje rade s djecom.

Ako i nakon takve stručne podrške odgojno obrazovnog sustava rezultati izostanu, tada se dijete treba uključiti u zahtjevniji stručni tretman u odgojnoj ili drugoj ustanovi u sustavu socijalne skrbi. Zato je osobito važno da centri socijalne skrbi od samog početka budu uključeni u sve timske odluke, da imaju saznanja o ponašanju učenika i roditelja te da se koriste sve mogućnosti koje proizlaze iz zakona.

Škola, uz obrazovnu, mora osnažiti i svoju odgojnu ulogu, ali u ostvarivanju te uloge ne smije biti prepuštena sama sebi. Uz nove zadaće, mora dobiti i potrebna sredstva, ali i koristiti druge stručne resurse u zajednici.

Ured pravobraniteljice za djecuNaSILje

Čija su briga ”neprilagođeni”?

Svako dijete unaprijed treba znati kakve su posljedice društveno neprihvatljivog ponašanja i da će snositi odgovornost za svoje loše postupke. Iskustvo i stručna mišljenja upućuju na to da sama kazna izrečena djetetu ne rješava problem, pogotovo ako izostane rad na osvješćivanju neprihvatljivog ponašanja i učenju pozitivnih modela ponašanja

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.6 aktualno

LIDraNo Smotra učenika grada Zagreba

Nešto više od šesto učenika i 240 učitelja osnovnih te 270 učenika i 110 profeso-

ra srednjih škola koji stvaraju u jezično-umjetničkom području, onih koji pišu stihove, prozne tekstove i novinarske članke, koji stvaraju dramske igre, reci-tiraju, snimaju radijske i televi-zijske emisije te tiskaju školske listove okupili su se prošloga tjedna zajedno sa svojim vrijed-nim, samozatajnim, skromnim i neumornim učiteljicama i učite-ljima na devetnaestoj smotri LiDraNo grada Zagreba. Uz pokroviteljstvo gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i organi-zatora ovogodišnje smotre Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, domaćini su bili Osnovna škola Antuna Gustava Matoša i Prirodoslovna škola Vladimira Preloga.

Ove godine na Županijskoj smotri LiDraNo 2010. sudjeluje 47 osnovnih škola sa 60 literar-nih radova, 54 osnovne škole u dramskom stvaralaštvu s 29 sku-pnih i 28 pojedinačnih nastupa te pet radioigara. U novinarskom stvaralaštvu sudjeluje 37 osnov-nih škola s 52 samostalna novi-narska rada, 35 školskih listova, 10 osnovnih škola sa šest TV emisija i četiri radijske emisije. U videofilmskom stvaralaštvu sudjeluje 14 osnovnih škola sa 14 videofilmskih uradaka. Kad je riječ o srednjim školama, valja naglasiti da je ove godine na smotru pristiglo 30 literarnih, 13 samostalnih novinarskih radova i 14 školskih listova, po dvije radijske i televizijske emisije, jedan animirani film te 23 poje-dinačna i 15 skupnih scenskih nastupa.

Nakon svečanog otvaranja u Satiričkom kazalištu Kerempuh, kojemu su osim učenika i njiho-vih mentora nazočili Jasenka Đenović, ravnateljica Uprave za predškolski odgoj i osnovno školstvo u MZOŠ-u, Sanja Urek, pomoćnica ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, te Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, koji je i otvorio smotru odajući priznanje ne samo uče-nicima nego i njihovim učitelji-ma koji tako predano rade, koji im poklanjaju ljubav, entuzija-zam i znanje te ih potiču na stvaralaštvo, na vječnu težnju da

riječju, govorom, pisanjem, glu-mom izraze svoje misli i osjećaje - dakle, nakon svečanog otvore-nja uslijedili su i pojedinačni scenski nastupi učenika osnov-nih i srednjih škola.

Skupni scenski nastupi odvija-li su se u Kazalištu Vidra dok su sve ostale prezentacije i okrugli stolovi odrađeni u prostorima dviju škola domaćina. Već tradi-cionalno, izložba školskih listo-va postavljena je i otvorena u Hrvatskom školskom muzeju, koji se tako pretvara i u istinski arhiv novinarskog stvaralaštva učenika grada Zagreba.

Puno su toga u samo četiri dana pokazali osnovci i sred-njoškolci. Svi su na smotru došli oboružani hrvatskom riječju, riječju koja ostaje zapisana u stihovima ili novinskim članci-ma, koja bude izgovorena u dramskoj igri ili recitaciji, riječ-ju koja oslikava život, koja je

znak, umijeće tumačenja svijeta i života, koja stvara i biva stvore-na da bismo komunicirali sa svi-jetom, da bismo ga učinili boljim. Svi su oni pokazali ono najbolje što znaju, ali su smotru iskoristi-li i za upoznavanje svojih vršnja-ka, za sklapanje nezaboravnih

prijateljstava, da nauče nešto, spoznaju što to i kako drugi rade, da svladavaju tajne novi-narskog, literarnog i scenskog zanata. A kvaliteta onoga što su na smotru donijeli i čime su se predstavili nije upitna. Čak naprotiv, mora se reći da iz godi-

ne u godinu stalno raste i da ove godine članovim prosudbenih povjerenstava u svim kategorija-ma nije bilo nimalo lako odlučiti se koje ostvaraje nagraditi epite-tom najbolji te im tako pružiti priliku da uđu u konkurenciju s najboljima iz svih ostalih župani-ja koje će još jednom pregledati, pročitati i ocijeniti članovi držav-nih povjerenstava te ih onda pozvati na završnu smotru LiDraNa, koja će se održati kra-jem ožujka u Šibeniku.

Svim učenicima i njihovim učiteljima mentorima valja odati priznanje, ali istodobno izraziti i žaljenje što na ovogodišnjoj smotri nije bilo još i više učenič-kih radova. Naime, kalendar održavanja LiDraNa - od općin-ske do državne razine - u zadnjih se nekoliko godina neprestano pomiče tako da taj trodijelni ciklus počinje sve ranije. Ove su godine općinski susreti počeli u drugom tjednu drugog polugodi-šta, što je jako rano i izaziva brojne teškoće i učenicima i nji-hovim mentorima. Možda je i to razlog što je na lidranovskoj trpezi ove godine gotovo dvo-struko manje prijavljenih radova u svim kategorijama. Pogotovo se to osjeti kod školskih listova koje zbog ranog početka LiDraNa novinarske družine u školama ne dospijevaju dovršiti i na vrijeme tiskati.

Deficita nema u jednoj u posljednjih nekoliko godina novo-ustanovljenoj kategoriji novinar-skog stvaralaštva - radio igri, krat-koj igranoj formi, eksperimental-nom i animiranom filmu - koja nikako ne spada u novinarstvo i koja polako guši već ionako pre-kapacitirani LiDraNo sustav. Nije još jasno zašto se te kategorije filmskog stvaralaštva uporno uguravaju u LiDraNo kad već više od četrdeset godina postoji speci-jalizirana smotra filmskog i vide-ostvaralaštva mladih kojoj spo-menuti uratci doista i pripadaju. Moglo bi se reći da je to nepotreb-ni paralelizam kojim se optereću-je LiDraNo i smanjuje se moguć-nost sve većem broju učenika, koji iznimno kvalitetno stvaraju u onim temeljnim kategorijama LiDraNa, a to su literarno, dram-sko i novinarsko stvaralaštvo, da dođu na završnu državnu smo-tru.

Marijan Šimeg

Prošlog četvrtka Osnovna škola Pušća bila je domaćin smotre literarnoga, dramsko-scenskog i

novinarskog stvaralaštva učenika osnovnih škola Zagrebačke županije. Škola Pušća sa svojih 346 učenika jedna je od manjih u županiji, no može se pohvaliti novom, nedavno izgrađenom, vrlo lijepom i funkciona-lnom školskom zgradom. Neveliko je selo, kao i cijela istoimena općina s jedva oko tri tisuće duša, a dan županijske smotre Lidrano za njih je bio izniman i jedinstven, prilika da se pokažu i istaknu.

Naravno, nije nedostajalo uzbuđe-

nja: školska zgrada bila je cijeloga dana neuobičajeno prepuna učenika i odraslih koji su sudjelovali u prezen-tacijama i na okruglim stolovima. Dio programa odvijao se u obližnjem općinskom Domu kulture.

Domaćini, na čelu s Arsenom Šarunićem, ravnateljem škole, sjajno su se pripremili za tu prigodu; sve su vrhunski obavili, svih nahranili, svima pokazali sve što ih je zanimalo, svima zaslužnima podijelili priznanja. Na županijsku smotru pristigli su gosti iz 33 osnovne škole, ukupno 183 učeni-ka, s 83 voditelja. Riječima brojki našlo se na jednome mjestu, nakon

održanih općinskih smotri, 28 literar-nih radova, osam novinarskih te 14 školskih listova, jedna radijska emisi-ja te 17 pojedinačnih i 18 zajedničkih scenskih nastupa.

Od toga književno je povjerenstvo (Jadranka Čunčić Bandov, Stijepo Mijović Kočan i Goranka Dimoski) izabralo sedam radova koji će na još jednu prosudbu na državnoj razini. Povjerenstvo za novinarske uratke (Adrijana Piteša,Višnja Goljački i Edita Jurjević) proslijedilo je dalje pet novinarskih radova. Ocjenjivači radijskih i video uradaka (Tomislav Zagoda, Jadranko Lopatić i Jasminka

Tihi Stepa-nić) za državno su natjeca-nje izabrali tri video zapisa i jedan radijski. Stručnjaci za dramsko-scen-sko stvaralaštvo (Marina Petković Liker, Marija Šorša, Draženka Jarec Tomorad te Stephanie Jamnicky, državna izbornica) izdvojili su dva pojedinačna i tri skupna scenska urat-ka. Svi su oni proglašeni najboljima, u svojim kategorijama, na županijskoj razini. Hoće li neki od njih završiti na završnoj državnoj smotri koja će se održati koncem ožujka u Šibeniku, odlučit će državna stručna povjeren-stva.

(smk)

Zagrebačka županija

Veliki dan male škole

Svi su na smotru došli oboružani hrvatskom riječju, riječju koja ostaje zapisana u stihovima ili novinskim člancima, koja bude izgovorena u dramskoj igri ili recitaciji, riječju koja oslikava život, koja je znak, umijeće tumačenja svijeta i života

oŠ PUŠĆa

Praznik učeničkog stvaralaštva

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. 7aktualno

PreD©KoLSKI oDGoj Usvajanje pozitivnih prehrambenih navika

Mali veleposlanici zdrave prehrane

Ekološki vrtić u Srednja-cima zasigurno spada među one koji svojim

radom, pristupom i inovacijama otvaraju nove načine i poglede na predškolski odgoj djece. Već sedam godina, od 2003., u tom se vrtiću provodi program i dječja radionica pravilne preh-rane pod nazivom Partnerstvo roditelja i vrtića u usvajanju pozitivnih prehrambenih navi-ka od najranije dječje dobi. Kako nam je kazala Ljuba Vujić-Šisler, viša medicinska sestra u DV Srednjaci, da bi se postigli određeni rezultati treba raditi na senzibilizaciji odgojitelja, djece i roditelja za nove namir-nice, jela, nove okuse i mirise.

Rad s povrćem djecu veseli

Ona ističe da je prehrana djece u njihovu vrtiću obogaće-na cjelovitim žitaricama i njiho-vim proizvodima, svježim domaćim sezonskim voćem i povrćem, suhim voćem, koje se servira za doručak.

- Cjelovite žitarice nude se djeci kao namaz, prilog jelu, dodatak juhama, varivima, umacima i salatama, kao glav-no jelo i desert. Zadovoljavanje potrebe djece za tekućinom i nadoknada izgubljene tekućine provodi se tijekom cijelog dana. Napitci koji se nude djeci su vodovodna voda, hladni šipkov čaj s limunom, prirodna limu-nada i ponekad cedevita u vrtić-kim skupinama - govori Ljuba Vujić-Šisler i dodaje da u radio-nicama djeca prakticiraju rad sa svježim povrćem, voćem i drugim visoko vrijednim namir-nicama.

- Svježe povrće pripremamo u kombinaciji sa svježim i suhim voćem, integralnim žita-ricama i njihovim proizvodima, svježim kravljim sirom, oraša-stim plodovima, začinima i svježim začinskim biljem. Od svježeg povrća ili kombinacije s navedenim namirnicama radi-li smo sokove, različite salate, sendviče, ražnjiće, pizzu, nama-ze, kolače ili druge slastice, jeli ga kao dodatak ili prilog različi-tim jelima ili kao međuobrok. Rad sa svježim povrćem djecu veseli. Potiče ih na nove kombi-nacije u radu i usvajanju novih pravilnih prehrambenih navika i novih okusa, a aktivnosti traju u pravilu više od jednog sata. Svoje impresije djeca iznose na različite načine, a prenose ih i u roditeljski dom - navodi Vujić-Šisler, ističući kako im je osobi-to drago kada roditelji, a to je sve češće, pitaju za neki recept

i polako te recepte i način zdra-ve prehrane iz vrtića prenose i u svoj dom.

Kako to izgleda u praksi uvjerili smo se u samom vrti-ću, gdje smo vidjeli kako kuhi-nja može funkcionirati pod nadzorom djece, naravno uz pomoć njihovih odgojiteljica i dvoje roditelja. Odgojiteljice Dubravka Barišić i Vesna Šarić u skupini Ružmarin ponovile su da se ručak radi isključivo od zdravih namirnica, a za glavno jelo pripremali su pro-ljetnu salatu od povrća. Napominju da se ovakve aktiv-nosti provode sa svim srednjim i starijim uzrastima.

Uživanje u rezanju mrkve

- Svaki mjesec održavamo radionicu pravilne prehrane, radeći s nešto starijom djecom koja svoju koncentraciju mogu usmjeriti na rad. Iz iskustva

mogu kazati da oni to sjajno prihvaćaju, u što se i sami možete uvjeriti, jer vidite po njihovim licima da je to za njih veliko zadovoljstvo - kaže teta Dubravka.

Jan je zadužen za rezanje mrkve, a s njim u grupi mrkvu i drugo povrće reže i Enzo. Jan kaže da će od toga povrća napraviti sok. “Želimo napraviti puno soka da sva djeca mogu piti“, kaže Enzo.

I dok oni rade sok, u drugoj grupi mama Ljiljana Gagula, kojoj marljivo pomaže kći Laura, kao i kod kuće, radi salatu. Paprika, mladi luk, rajči-ca, krastavci marljivo se obra-đuju noževima, koji su zbog sigurnosti djece prilično tupi pa im rezanje predstavlja mali problem. Mama Ljiljana ističe da često sudjeluje u ovakvim radionicama.

- Kao roditelj uvjerila sam se koliko djeci ovo predstavlja veliki zabavu i užitak. Ništa im

nije teško i sve zadatke obav-ljaju bez pogovora, pa ćemo i ovu salatu završiti u za nas rekordnom roku, za pola sata. No, potkraj posla malo se opu-stimo, ne forsiramo, nego se prilagodimo dječjim željama, s obzirom na to da je to za njim prije svega igra. Naravno, radi-li smo i složenija jela i kolače, u čemu posebno uživaju - navo-di zadovoljna Ljiljana, koja dodaje da neki više vole raditi i igrati se nego jesti, a neki vole i papati slasna jela koja sami pripreme.

Roditelji kao pomagači Tata Robert Petrinović, otac

blizanaca Karla i Lovre, ističe da je jako zadovoljan ovom radionicom, dodavši da im to pomaže i kod kuće, jer su djeca naučila jesti na zdravoj bazi.

- Ovaj vrtić s takvim akcijama provodi sjajnu stvar. Ne samo da se propagira zdrava prehra-na, nego je sve to i edukativno, ekološki. Primjerice, moja djeca kod kuće uvijek gase nepotrebno upaljena svjetla, paze koliko će vode potrošiti, gdje će razvrstati smeće i boce - priča Robert, hvaleći pritom svoju marljivu i savjesnu djecu.

I dok obilazimo grupice od

po troje marljivih kuhara, pola-ko se nazire i gotovo jelo. Lovro stoga dobacuje “Pali pilu!“, što je, kako objašnjava teta Vesna, slogan i motivacijski poklik ove male složne ekipe.

Ističe kako im je posebno drago kada roditelji traže recep-te o kojima im djeca pričaju na svoj slikovit način. Dok marljivi kuhari privode jelo kraju, teta Vesna nam objašnjava što su sve danas radili:

- Imali smo zadatak napraviti dvije salate - proljetnu i salatu s tjesteninom i povrćem - uz razne začine. Također, radili smo sok od mrkve i cikle te za desert čokoladne ježiće, odno-sno bananu umočenu u čokola-du s bademom. Dio ćemo ostaviti za poslijepodne, a osta-lo će pojesti za ručak. U grupa-ma su obično i po dva roditelja. Njihovo gostovanje dogovori-mo ranije kako bi se mogli organizirati i mogu kazati da su svi više nego zadovoljni ovom akcijom. Imamo poučnih sluča-jeva da djeca, primjerice, nisu jela neko povrće, a onda su kroz ovu radionicu i kroz igru to prihvatili i sada redovito konzumiraju sve vrste povrća. Ovdje su vrlo dobro upoznali voće i povrće, a znamo koliko je to važno u prehrani - navodi teta Vesna.

Vrtićki vrt I dok teta Vesna objašnjava

smisao i ciljeve ove radionica, Laura nas nudi velikih tanju-rom svježe proljetne salate, koje se ne bi postidio ni Stevo Karapandža, kako je primijetio tata Robert. Djeca nastavljaju s pripremanjem stola za objedo-vanje, a Ljuba Vujić-Šisler doda-je da su odnedavno uveli i prak-su da i roditelji imaju priliku degustirati umijeće svojih poto-maka, a ujedno dobiju recepte za jela koja su taj dan pripre-mana.

Na kraju našeg posjeta vrtiću na Srednjacima Ljuba Vujić-Šisler nam pokazuje i gredice uz dvorište vrtića, gdje će na proljeće, u sklopu radionica, mali vrijedni ratari zasaditi luk, ciklu, mrkvu i ostale kulture koje će tijekom cijele godine obrađivati i staviti u svoju zimnicu kako bi uvijek imali svoje svježe voće i povrće. I dok je sve manje zelenih povr-šina u gradu, vrijedni odgojitelji i drugi djelatnici djecu uče istinskim vrijednostima očuva-nja prirode i zdravlja.

Na kraju, često bi trebali od svoje djece učiti o štetnostima nekih stvari koje sami zagova-ramo i čiju korisnost vidimo samo kroz materijalne vrijed-nosti. Djeca i djelatnici DV Srednjaci to pokazuju najbolje na način da prehrambene navi-ke i iskustva iz vrtića prenose u roditeljski dom, školu i širu zajednicu i tako postaju mali veleposlanici zdrave prehrane.

I. B.

Rad sa svježim voćem i povrćem djecu veseli, potiče ih na nove kombinacije u radu i usvajanju novih pravilnih prehrambenih na-vika i novih okusa, a iskustva iz vrtića prenose u roditeljski dom, školu i širu zajednicu

Zdravo je jesti zdravo Evo što o zdravoj prehrani misle djeca iz ekološkog vrtića. Za šestogodišnjeg Juraja zdrava preh-

rana znači kada jedeš jako zdravu hranu. “Špinat, paprika, juha s rezancima i banane su zdrava hrana. Dobro je jesti i salatu, a mrkva je dobra za vid“, kaže Juraj. “Za mene su zdravi jogurt, mlijeko, kakao, kruh i bijela kava. Zdravu je hranu dobro jesti da imaš puno energije i da dobro trčiš i treniraš“, kaže sedmogodišnja Ana Marija. “Zdrava prehrana znači da rastemo. Ako ne jedemo zdravu hranu, možemo se smanjiti. Zdravi su varivo, ričet, voće, povrće, špinat…“, govori šestogodišnja Petra, a njezin vršnjak Jakob kaže da je zdravo jesti ribu, blitvu, krušku, jabuku, krumpir i meso, jer smo tada snažni i zdravi. “Zdrava prehrana je kada zdravo jedemo. Zdravi su crni kruh, varivo, cikla, mrkva, a zdravo je i piti vodu. Jedemo zdravu hranu da budemo jači“, kaže sedmogodišnja Sara. “Zdrava preh-rana je kada jedemo puno zdravoga, a ne jedemo slatkiše. Voće, povrće i meso, sve osim slatkiša je zdrava hrana. Dulje živimo, manje smo gladni i pojačava nam hemoglobin u krvi, posebno cikla“, vrlo je upućen šestogodišnji Jerko.

Recepti: Promiješaj, pomiriši, operi... Evo i dječjih recepata, kako se to radi u radionicama zdrave prehrane u DV Srednjaci. Voćna

salata: “Uzme se puno voća - limun, mandarina, jabuka, kruška, naranča i kivi. Opere se, izreže na komadiće, stavi u veliku zdjelu, izmiješa i stavi malo šećera. Doda se i šlag. Jako je fino.“ Ovako spravljaju kompot: “Narežu se i operu u vodi jabuke, kruške, šljive i marelice. Sve se stavi u veliki lonac, dodaju se voda, šećer i limun i stavi se kuhati kod tete kuharice.“ Jabučni se ocat na dječji način radi se po sljedećoj recepturi: “Jabuke operemo, ogulimo, narežemo, stavimo u sokovnik i izmutimo. Kada smo dobili sok, stavimo ga u veliku posudu i čekamo da se napravi ocat. Čekali smo malo duže, pomirišali smo ga i osjetili da se ukiselio i da je smeđ. To je ocat.“

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno8

sedam sveučilišnih projekata vrijednih 90 milijuna kuna

OSIJEK - Osječko sveučilište, u suradnji sa sveučilištima u Pečuhu i Kaposvaru, provest će sedam projekata koji su odobreni na natječaju za IPA pristupni fond EU-a nazvan Hrvatska - Mađarska 2013. Rektorica osječkog sveučilišta Gordana Kralik kazala je da je među prioritetima razvijanje projektne suradnje u prekograničnom prometu. Mađarsko-hrvatski IPA fond spada u novu generaciju prekogranič-nih programa, a važnija područja financiranja su: održivi okoliš, turizam te razvoj gospodarske suradnje i ljudskih kapaciteta. Bilo je prijavljeno 67 projektnih prijedloga, od kojih su izabrana 42. Na te Êe projekte biti raspodijeljeno 12,3 milijuna eura. Od sedam osječkih projekata tri su s Medicinskog fakulteta, dva s Ekonomskog te po jedan s Pravnog i Rektorata. Sklapanje prvih ugovora predviđeno je za travanj ove godine. Kako ističu na Sveučilištu, ovo je još jedan pokazatelj kako se kroz visokoobrazovni su-stav može razviti sveobuhvatna suradnja, ali i dati poticaj za daljnji razvoj odnosa u gospodarskom i svakom drugom obliku.

Projekti za studentsku razmjenu

SPLIT - Na splitskom Ekonomskom fakultetu otvoren je projekt temeljen na studentskoj razmjeni s ciljem da se splitske srednjoškolce upozna s temama o Europskoj uniji i Bolonjskom procesu. U organizaciji međunarodne student-ske organizacije AIESEC, na projektima sudjeluje jedanaest praktikanata iz Malavija, Venezuele, Kine, Perua, Poljske, Čilea i Rusije. Kroz projekt Svijet na dlanu praktikanti će učenicima iz pet splitskih srednjih škola, putem organizi-ranih radionica, ukazati na važnost visokog obrazovanja. Također će se ukazati na prednosti Bolonjskog procesa te će se pokušati dočarati kako to izgleda u Europskoj uniji. Srednjoškolce će biti upoznati i s mogućnošću studiranja na stranim sveučilištima te mogućnostima studentske raz-mjene. Podršku i partnerstvo ovom projektu dali su splitski Ekonomski fakultet, Europski parlament mladih grada Splita i Turistička zajednica grada Splita, koja je glavni sponzor projekta.

Međunarodni dan otvorenih vrata u studentskom domu

VARAŽDIN - Prošlog je tjedna u Studentskom domu u Varaždinu organiziran Dan otvorenih vrata za studente koji ljetne praznike žele provesti radeći i putujući SAD-om. Or-ganizirani su info štandovi, a predstavljeni su i sami progra-mi Work Experience i Camp Counselors. U sklopu prvoga nudi se sezonski rad u nacionalnim i zabavnim parkovima, parkovima prirode, rančevima, na poslovima u restoranima, barovima, trgovinama i drugo, dok drugi program nudi rad s djecom u sportskim kampovima u prirodnom okruženju, gdje će biti i studenti iz drugih pedesetak zemalja svijeta. Otvorene je dane, osim Organizacije za studentski rad u Sjedinjenim Američkim Državama - CCUSA (Camp coun-selors USA), podržalo i dalo svoj doprinos i veleposlanstvo SAD-a. Posredstvom spomenutog ureda, svake godine u SAD na razne studentske programe odlazi tristotinjak stu-denata, koje sponzorira State Department. Treba spomenuti da je interes za ovakve oblike provođenja ljetnih praznika velik, a i svakako je vrlo koristan, osobito kada se zna da samim boravkom studenti imaju mogućnost usavršavanja engleskog jezika.

Diplome za studente Poslovne škole

RIJEKA - Svečanom dodjelom diploma prošlog je tjedna okončan treći ciklus projekta Poslovne škole za studente u organizaciji riječke podružnice Hrvatske udruge poslodava-ca (HUP) i Primorsko-goranske županije. U trećoj su gener-aciji polaznika Poslovne škole bila 32 studenta, koji su stekli dodatna znanja i kvalifikacije za svoje buduće poslove. Kako je naglašeno na promociji, radi se o jedinstvenom projektu suradnje privatnog, javnog i obrazovnog sektora. Ovaj pro-jekt inače zajednički finaciraju Primorsko-goranska županija i HUP, a godišnja je vrijednost oko 240 tisuća kuna. Program je za studente besplatan, a omogućuje i brže zapošljavanje te upoznavanje poslovne prakse kao i brži i jednostavniji kon-takt s kolegama iz vlastite struke, ali i drugih. U tri je godine, koliko traje projekt, poslovnu školu završilo sto studenata riječkog sveučilišta.

I. B.

UKRATKO IZLoŽba

brUXeLLeS

Tehnički muzej, Zagrebu

Konferencija o desetljeću europskih inovacija u obrazovanju odraslih

Od kugle do svemiraIzložba kojom se želi prika-

zati u kolikoj mjeri i gdje su sve zastupljeni plastika i

guma te kako bi izgledao svijet bez njih nazvana je “Od kugle do svemira - plastika i guma u suvremenom svijetu“, a može se razgledati u zagrebačkom Tehničkom muzeju. Zanimljiva ponajprije učenicima struk-ovnih škola i studentima tehničkih fakulteta, izložba je namijenjena i širokom građanstvu, ali i učenicima osnovnih škola, kako bi od malena shvatili kako bez gume i plastike ne bi mogao funk-cionirati svijet kakav pozna-jemo, rekao nam je idejni tvo-rac projekta Igor Čatić, znanst-venik, umirovljeni profesor i član Društva za plastiku i gumu:

- Nažalost, suočeni smo s problemom da osobito u škola-ma postoji utjecaj organizacija koje prenose djelomičnu ili pogrešnu sliku o plastici i gumi, koncentrirajući se na sporedne proizvode poput pla-stičnih vrečica i slično. A ne shvaćaju da suvremenog živo-ta nema bez gume i plastike. O tome svjedoči i školjka osob-nog vozila koju možete vidjeti ovdje; to je hrpa neupotreblji-vog čelika, ako poskidate pla-stične i gumene dijelove.

Proizvodnja plastike rasla je rapidno od 1950. godine. Te je godine svjetska proizvodnja

plastike iznosila 1,5 milijuna tona (od toga u Hrvatskoj oko 3000 tona), da bi rekordne 2007. proizvodnja bila 260 mili-juna tona. Svaki posjetitelj izložbe može se upoznati s osnovnim postupcima proi-zvodnje plastičnih i gumenih dijelova, ali je težište ipak na samim proizvodima. Odnosno da se pokaže primjena plastike i gume, od poljoprivrede, proi-zvodnji odjeće i obuće, primje-ne u elektrotehnici, kućanskim aparatima, medijima za preno-šenje podataka poput CD-a, itd.

Na istoj je izložbi prikazan i značaj kvalitetnog gospodare-nja plastičnim i gumenim otpa-dom, budući da tim materijali-ma nije mjesto u moru ili na livadi, već ih treba pametno i ekološki zbrinuti.

- U ovom trenutku zamjena plastike s drugim materijalima traži 3,7 puta više resursa, oko 50 posto energije više i za čak 50 posto povećava emisiju sta-kleničkih plinova, pa mnogi govore da je plastika najzeleni-ji materijal 21. stoljeća, zaklju-čuje Čatić.

B. Nađ

U organizaciji Europske komisije, Uprave za obrazovanje i kulturu,

Programa za cjeloživotno učenje - Grundtvig (European Commission Directorate for Education and Culture Lifelong Learning Programme Grundtvig) od 26. do 28. sije-čnja 2010. godine u Bruxellesu je održana konferencija pod nazivom: Grundtvig, deset-ljeće europske inovacije u obrazovanju odraslih (Grund-tvig, A decade of European innovation in adult learning). Na konferenciji je sudjelova-lo više od 400 predstavnika različitih institucija s područja cijele Europe. Iz Hrvatske su u radu konferencije sud-jelovale Marina Crnčić Sokol iz Ministarstva znanosti, obra-zovanja i športa i Nives Pokrajčić iz Agencije za obra-zovanje odraslih.

Tijekom konferencije nagla-šeno je da će 2010. godina biti Europska godina za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Iako je područ-je Europske unije jedno od najbogatijih u svijetu, čak 17 posto njezinih stanovnika

nema dovoljno sredstava za najnužnije potrebe.

Nakon uvodnog dijela kon-ferencije, koju je otvorila Marta Ferreira-Lourenco, voditeljica Odjela za obrazo-vanje odraslih; Grundtvig, Opće uprave za obrazovanje i kulturu pri Europskoj komi-siji, održane su tematske radionice na kojima se raspravljalo o širenju pristu-pa i povećanju sudjelovanja, zatim o priznavanju nefor-malnog i informalnog učenja, s posebnim naglaskom na inovativnim promjenama for-malnog obrazovnog sustava te o profesionalnom razvoju andragoških djelatnika.

Drugog dana, 27. siječnja, uvodno izlaganje održala je Doris Pack, predsjednica Vijeća za obrazovanje i kultu-ru Europskog parlamenta, koja je govorila o obrazova-nju odraslih i Grundtvigu. Nakon uvodnih govora, odr-žane su tematske radionice: Temeljne vještine, ključne kompetencije, pismenost i matematička pismenost; Migranti: uloga obrazovanja odraslih; Stariji građani i

obrazovanje odraslih; Pose-bne potrebe; Aktivno građan-stvo i Umjetnost, glazba i kul-tura. Na radionicama su predstavljeni odabrani pro-jekti te se nakon svakog pred-stavljanja vodila rasprava.

Zadnji dan, 28. siječnja, predstavljeni su zaključci sa svih radionica prethodna dva dana. Nakon toga otvorena je panel rasprava o temi: buduć-nost obrazovanja odraslih u Europi, na kojoj je predsjeda-la Marijka Dashorst, pred-stavnica Ministarstva obrazo-vanja, kulture i znanosti iz Nizozemske.

Konferencija je zatvorena zaključcima koje je predsta-vio Odile Quintin, generalni direktor Uprave obrazovanja i kulture pri Europskoj komi-siji.

Izvješće s konferencije, uključujući preporuke i zaključke s radionica biti će dostupni do kraja veljače na stranicama http://ec.europa.eu/educat ion/grundtvig /doc1974_en.htm.

(RI)(Izvor: Agencija za obrazo-

vanje odraslih)

Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. aktualno 9odgojno-obrazovna praksa

Piše mr. sc. Vlado Halusek učitelj savjetnik, Osnovna škola Kloštar Podravski

Ovo je javno izvješće i popratni komentar jednog izvanrednog roditeljskog sastanka

za roditelje učenika prvog raz-reda jedne srednje škole. Sastanak je izvanredno sazvan na zahtjev roditelja zbog toga πto su svi učenici dobili nedo-voljan iz prvog ispita iz matematike. Nakon toga je pisan ponovljeni pismeni, gdje je 11 učenika od njih 29 dobilo pozitivnu ocjenu i to im je tre-nutaËno jedina ocjena, a 10 dana je do kraja polugodišta. Tjedan dana prije kraja polugodišta slijedi drugi ispit za koji nema vremenske mogućnosti da se ponovi ako bude više od 50 posto nedo-voljnih ocjena.

Prva ocjena četiri dana prije kraja polugodišta

Rezultati tog ispita bit će poznati četiri dana prije kraja polugodišta. Dakle, četiri dana prije kraja polugodišta neki će učenici dobiti prve ocjene u imenik, jer jedinice iz prvog ispita navodno nisu upisane.

Tijek sastanka: - uvodna riječ razrednice, pa

potom πkolske psihologinje - riječ roditelja uz kraću dis-

kusiju - govor profesora matemati-

ke koji uglavnom prepričava plan i program matematike koji vjerojatno nitko od rodi-telja ne može shvatiti, jer govori o binomima, trinomi-ma, apsolutnim vrijednosti-ma...

- diskusija u vremenskoj stisci, s kraćim pitanjima ili komentarima roditelja i mnogo dužim odgovorima djelatnika škole.

Tijek sastanka detaljnije je opisan, jer kod djelatnika nije bilo ozbiljnije namjere da saslu-šaju roditelje. Iznimka je razred-nica, koja se dobro pripremila, pregledala učeničke bilježnice, obavila razgovor s učenicima, dogovorila sastanak.

A sada konkretno o tome kako sam ja doživio taj sasta-nak, koji me kao prosvjetnog djelatnika ostavio potpuno zbunjenog i u nevjerici. Kao

djelatnik u osnovnoj školi bio sam nekoliko puta povrijeđen, jer nas se stalno optužuje kako osnovna škola djecu ne pri-prema dobro za srednju školu.

Stoga moram reagirati i uime svojih kolega koji su prozvani da ne rade dobro. Na to su reagirali i drugi roditelji, pita-jući se zar je moguće da nijed-na škola u županiji ne pripre-ma dobro učenike za srednju školu. Uostalom, evo nekih bisera koji su se čuli na rodi-teljskom sastanku.

Ugrožen dignitet osnovne škole

Već pri predstavljanju škol-ske psihologinje rečeno je da ona nije upoznata s tim pro-blemom, tj. da ne zna da je dva mjeseca ranije cijeli razred dobio jedinicu iz jednog pred-meta. Koja je onda njezina uloga u školi, a i na tom sastan-ku?

Nekoliko je puta istaknuto da je glavni problem predzna-nje učenika, odnosno da uče-nici nisu dobro pripremljeni u osnovnoj školi. Zbog toga i javno reagiram, odnosno osje-ćam potrebu da branim digni-tet osnovnog školstva koji je ionako na niskim granama te

javno postavljam pitanje koje nisam uspio postaviti na tom sastanku: kako to da učenici imaju loše predznanje samo iz matematike, iz koje je bilo 19

jedinica na polugodištu, i samo još jedna negativna ocje-na iz zemljopisa? Ako ih osnovna škola stvarno dobro ne priprema za matematiku, onda treba hitno mobilizirati MZOŠ, AZOO i sve prosvjetne inspekcije da uvide gdje je problem. Naravno, najlakše je problem prebaciti na drugo-ga!

Čemu služe praznici? Argumentirajući tvrdnju o

lošem predznanju iz osnovne škole, profesor matematike u dotičnoj srednjoj školi navodi da se u osnovnoj školi radi na brzinu, pri čemu nabraja neke dijelove matematike koji su odavno izbačeni osnovnoškol-skog programa. Rečeno nam je, nadalje, da je prvi ispit na početku školske godine sadr-žavao samo gradivo iz osnov-ne škole, a samo je jedan zada-tak u testu bio iz gradiva koje je obvezatno za osnovnu školu.

Školska je psihologinja rekla da nema nikakvog problema

zbog broja jedinica, što je samo po sebi kontradikcija, jer inače ne bi ni bilo tog sastanka. Nije jasno prema istupanju školske psihologinje i njezina “poznavanja“ ovog problema zastupa li ona uče-nike ili djelatnike. Predlaže da učenici matematičke formule uče napamet te da ih roditelji u tome kontroliraju?! To sva-kako nije način učenja u 21. stoljeću.

Na kraju je predloženo “spa-sonosno“ rješenje da roditelji ne očajavaju, jer slijede zimski praznici pa će učenici imati tri tjedna za učenje matematike. To je stvarno originalna i peda-goška interpretacija školskih praznika?! Valjda se zato i zovu praznici.

Pedagoški, metodički i didaktički “šećer“ ostavljam za kraj: predloženo je, naime, roditeljima da upozore ili bolje reći da primoraju učenike da budu koncentrirani i motivira-ni na satu, jer će tako više naučiti. Koja je onda uloga prosvjetnih djelatnika ako roditelji budu motivirali uče-nike za pažnju na satu? Čemu

metodika i didaktika? Roditelji bi trebali učenike upozoriti da poštuju kućni red, a ostalo je stvar prosvjetnih djelatnika.

U toj su generaciji četiri uče-nika kojima sam ranije preda-vao matematiku i svi su dobili jedinicu na prvom ispitu. Ništa neobično za matematiku, ali sam se ozbiljno upitao gdje je tu moja pogreška ako se zna da su učenici Osnovne škole Kloštar Podravski, u kojoj radim, među najboljima u okolnim gimnazijama. Moji su učenici najuspješniji na držav-nim natjecanjima u proteklih desetak godina u području fizike. Magistrirao sam didak-tiku prirodnih znanosti. Nadalje, dobio sam zvanje uči-telja savjetnika za svoj rad s učenicima i Nagradu Ivana Filipovića za teorijski i prak-tični doprinos u obrazovanju. Imam status višeg predavača matematike na visokoškol-skim ustanovama i sada saznam da ne radim dobro!?

svima jedinica - dakle i profesoru!

Ako je stvarno takav pogled iz srednje škole na osnovnu, onda javno pozivam sve savjet-nike i inspektore da provjere moj rad i argumente da osnov-na škola ne radi dobro. Ovo ne govorim samo radi sebe već zbog zaštite digniteta svojih kolega koji je ozbiljno naru-šen ovakvim izjavama. Pritom ne tvrdim da učenici u toj srednjoj školi nisu zaslužili ocjenu nedovoljan, već samo napominjem da je ocjena odje-ljenja u dobroj mjeri i ocjena predavača.

Na kraju, podsjećam da cije-li razred za ocjenu nedovoljan može “naučiti“ bilo tko. To je ujedno degradacija srednjeg školstva i samih stručnjaka. Ime srednje škole ne navodim u tekstu, jer ju ne želim ocrniti bez njihove mogućnosti obra-ne, a ovo javno iznosim, jer to nije izolirana pojava u današ-njem odnosu osnovne i sred-nje škole.

Kad cijeli razred dobije jedinicu

Brigo moja prijeđi na drugoga!

Na kraju jednoga roditeljskog sastanka predloženo je roditeljima da upozore ili bolje reći da primoraju učenike da budu koncen-trirani i motivirani na satu, jer će tako više naučiti. Koja je onda uloga prosvjetnih djelatnika ako roditelji budu motivirali učenike za pažnju na satu? Čemu metodika i didaktika?

NaStaVa matematIKe

Prosječna ocjena razrednog odjela u dobroj je mjeri i ocjena samoga nastavnika

Kako to da učenici imaju loše predznanje iz osnovne škole samo iz matematike?

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno10 odgojno-obrazovna praksa

Rode iz Čigoča u kurikulumskom procesu

Roditelji i učitelji kao pedagozi (1)KUrIKULUm

Piše Miroslav Bagarić, pedagog, ravnatelj Gimnazije Sisak

Riječ koju izvorno pišemo cur-riculum, prilagođeno kuriku-lum (kako i izgovaramo), a koju određujemo na različite načine,

privlači pažnju i prosvjetne i općekulturne javnosti. Budući da se kurikulum podjednako tiče i učenika, i roditelja, i učitelja, i nastavnika, i ravnatelja, i osnivača škola, i nadležnih općinskih, gradskih, županijskih i državnih tijela, a jednako tako i znanst-venih institucija, i stručnih udruga; budući da se u donošenje kurikuluma upliću svi navedeni čimbenici; budući da naša općekulturna javnost očekuje da uvođenje kurikuluma kao novog ter-

mina bude iscrpno obrazloženo - kuri-kulum je danas pojam koji je preplavio i znanstveno i praktično područje peda-gogije.

Što je kurikukum?Iscrpno obrazloženje daje znanost

odgovarajući na sljedeća pitanja: što je kurikulum; kakav je odnos kurikuluma i nastavnog plana i programa; kakav je odnos didaktike i kurikuluma; koja je filozofija kurikuluma; koja je razlika između usmjerenosti na učenje i usmje-renosti na poučavanje; zašto se pretpo-stavlja i čime se dokazuje da usmjere-nost na učenje neće dovesti do poznatih boljki koje su pratile usmjerenost na poučavanje...

Struka, pak, te odgovore “prevodi“ u primjere koji su potrebni iz jednostav-nog razloga: oni koji će kurikulume pla-nirati i izrađivati (raditi na dokumentu), oni koji će kurikulume izvoditi (proces ostvarenja dokumenta) i oni koji će svoju djecu podvrgnuti tom procesu na razini škole imaju pravo ne samo na teorijsku uputu, nego i na praktičan pri-mjer. U ovom radu zato ćemo nastojati jednostavno i na primjerima približiti pojam kurikuluma ciljnim skupinama koje - u najširem shvaćanju pojma - označujemo pedagozima - roditeljima i učiteljima. Znanje o nečemu prva je pretpostavka na putu prema osposoblje-nosti za što.

Cilj. Zamislite da ste odlučili iz Zagreba poći u Čigoč. Tih devedesetak kilometara nije neka udaljenost, ali što ćete vi tamo? Imate neki razlog, neku obvezu ili možda idete “samo tako“?

Ništa bez primjera iz životaBilo kako bilo, no vi tamo nikad ne

idete bez nekog cilja. Možda vi niste rekli: Cilj mi je..., ali budite uvjereni da i kad idete “samo tako“ taj cilj imate. Pokušajmo ga iskazati rečenicom: Cilj mi je uživati malo u vožnji do Čigoča; Cilj mi je vidjeti rode (Čigoč je prvo europsko selo roda); Cilj mi je otići u ribolov; Cilj mi je susresti se s prijatelji-ma. Zaključimo: ma što čovjek činio, to se (logički) može opravdati određenim ciljem. U svakodnevnom življenju ciljevi se ne deklariraju, ali su prisutni ispred i iza svake ljudske akcije. Oni akciju čine smislenom i svrsishodnom. Jednako tako oni na akciju i potiču. Zato učitelji (mislimo na sve razine) pri pripremanju za nastavu prvo određuju cilj/ciljeve koji/koje tom nastavom žele ostvariti. Općenito, svakoj ljudskoj aktivnosti, a naročito planiranoj, cilj je misao/ideja vodilja.

Zadatci. Kad znate da idete u Čigoč, vjerojatno će vam pasti na pamet da već neko vrijeme niste vidjeli prijateljicu/prijatelja. Mogli biste to učiniti. Malo ćete se okrijepiti i družiti, ali bi bilo šteta da ne fotografirate neko od gnijez-da s rodama. Možda ćete čuti i klepet njihovih kljunova, a to bi u vama moglo probuditi “zov divljine“. Zašto ne biste pošli u polje do jezera iza nasipa malo “blinkati“ (loviti ribu “varalicom“), možda koja štuka pokaže interes pa kući donesete “večeru“? U smiraj dana mogli biste snimiti još pokoju fotograf-sku zabilješku. Na kraju, ne pristoji se zaobići ponude seoskog turizma: etnoz-birku i “kuhinju po domaći“ (iako ponu-da nekad zna biti oskudna). Sada sve ovo pokušajte promatrati kroz prizmu učitelja. Kako bi to izgledalo? Pogledajte: Zadatci koje s učenicima planiram ostvariti su: promatrati rode; uočiti tje-lesnu građu roda; uočiti gdje se rode gnijezde; uočiti kako rode klepeću; nau-čiti zašto rode sele; uočiti veličinu nasi-pa; zaključiti na temelju vidljivih poka-zatelja čime su nasipi građeni; naučiti da u jamama nakon plavljenja Lonje ostaje voda; uočiti...

Planirani kurikulum i neplanirana žaba

Nastavni sadržaji. Promatrajući rode, mogli smo zamijetiti neke njihove karakteristike po kojima se razlikuju od drugih ptica. Razmotrimo: rode su ptice bijelog i dijelom crnog perja (bijela roda), odnosno crnog perja (crna roda); rode imaju veliki kljun i duge noge; noge i kljun su crvene boje; rode se gnijezde na krovovima kuća... Na što to učitelj upućuje, o čemu zbori? Naravno, o nastavnim sadržajima (ono na što ga obvezuje program) koje svojom aktivno-šću pretvara u obrazovne sadržaje (ono što prenosi/posreduje učenicima).

Što je kurikulum; kakav je odnos kurikuluma i nas-tavnog plana i programa; kakav je odnos didaktike i kurikuluma; koja je filo-zofija kurikuluma; koja je razlika između usmjerenosti na učenje i usmjerenosti na poučavanje; zašto se pretpostavlja i čime se dokazuje da usmjerenost na učenje neće dovesti do poznatih boljki koje su pratile usmjerenost na poučavanje?... Na ta i druga pitanja odgovor će pokušati dati naš suradnik, čiji smo prethodni tekst Kurikulum-ska jezična juha objavili u pretprošlom broju Školskih novina

Terenska nastava - idealna prilika za “vježbanje kurikuluma“

Mogu li rode naučiti što je kurikulum? Ne mogu, ali mogu nama pomoći da lakše shvatimo njegovu bit!̌

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. aktualno 11odgojno-obrazovna praksa

Piše Marina GabelicaUčiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Djelovanje djece unutar različi-tih oblika skupina, klubova ili radionica koje se bave filmom

može se odvijati na razini izvanna-stavnih ili izvanškolskih aktivnosti. Ipak, smatramo da organizacija vide-odružine unutar škole (u obliku slo-bodne ili izvannastavne aktivnosti) ima brojne prednosti: mogućnost uključivanja u rad većeg broja učeni-ka, rad videodružine može biti usko vezan uz život i rad škole, afir-macija učenika unutar videodružine može zna-čiti i afirmaciju škole kao ustanove, itd.

Filmski klubovi Dodatno pohađanje

izvanškolskih filmskih klubova, bilo privreme-no (različite radionice) ili redovito (aktivnim djelovanjem) učenici-ma može pružiti šire medijsko obrazovanje i omogućava širenje kontakata među ljubi-teljima filma te se tako-đer preporuča. Ipak, značenje video-družine u školi možemo promatrati kroz nekoliko ključnih momenata:

- videodružina kao izvananstavna aktivnost može nadopuniti skromnu satnicu medijske kulture u redovnoj nastavi;

- videodružine osnivaju učitelji koji imaju medijsku naobrazbu, što je svojevrsna pomoć učiteljima koji nisu dostatno medijski obrazovani;

- videodružinu će pohađati učenici koji svoj izraženi interes za film i filmsku umjetnost ne mogu zadovo-ljiti sadržajima medijske kulture unutar hrvatskoga jezika;

- mogućnost samostalnog stvara-laštva u filmu;

- povoljni obrazovni i odgojni učin-ci: učenici stječu znanja (tehničko, filmološko, literarno, scensko, likov-no i glazbeno), ali i svestraniji odgoj: estetski, etički, društveno-politički, radni, intelektualni...;

- kvalitetno organizirano slobodno vrijeme;

- korelacija s drugim izvannastav-nim aktivnostima i nastavnim pred-metima.

Videodružine u mlađim razredima osnovne škole

Svaki od oblika izvannastavnih ili slobodnih aktivnosti na kojima se učenici susreću s filmom imaju sebi svojstvene ciljeve, zadatke i načine ustroja, no svi pridonose medijskom obrazovanju i odgoju djece. Tako filmske sekcije i družine debatnog tipa omogućuju učenicima gledanje

odabranih filmova, rasprave o filmu, proučavanje osnova filmske teorije, povijesti filma i televizije, uspoređi-vanje filma sa srodnim medijima, čitanje filmske, stručne i popularno-znanstvene literature, pisanje o filmu te su stoga izrazito pogodne za uče-nike starije dobi. S druge strane, videodružine u prvi plan stavljaju filmsko stvaralaštvo.

Pogodnost je ovakvog oblika aktiv-nosti za mlađe učenike u svestrano-

sti odgojnog i obrazovnog pristupa. U školskim se krugovima može poja-viti zabluda da učenici mlađih razre-da osnovne škole nisu spremni za medijsko obrazovanje i stvaranje u filmu. Iskustva iz Europe i svijeta pokazuju da i predškolska djeca mogu snimati film. Možemo s veli-kom sigurnošću očekivati kako s brojem godina raste i mogućnost razumijevanja filma, međutim mnogi autoriteti s ovog područja navode kako je s obrazovanjem potrebno krenuti čim prije. “Važno je istaknuti kako kinokamera može postati vrlo zanimljiva igračka u ruci djeteta koja ga uvodi u svijet filma, ali i osposo-bljava za aktivno komuniciranje ovim audiovizualnim sredstvom. Ne treba previše mašte i novih eksperi-menata da bi se zaključilo kakvi bi se rezultati postigli kontinuiranim i sustavnim radom od predškolske dobi do završetka srednjeg obrazo-vanja“, piše S. Težak u knjizi Metodika nastave filma.

s filmom već od najranije dobi

U praksi se najčešće organiziraju videodružine prema dobi učenika: predškolska, mlađi razredi osnovne škole, stariji razredi osnovne škole, srednja škola, itd. Napomenimo k tome kako i miješanje dobnih skupi-na može uroditi kvalitetnim rezulta-tima, a kao primjer možemo navesti Školu animiranog filma u Čakovcu, koja obuhvaća učenike od sedme do osamnaeste godine.

Naravno, i ovom ćemo prilikom uzeti u obzir psihofizičke značajke učenika koje se razlikuju s obzirom na njihovu dob. Karakteristike dječje recepcije filma, prema Težaku, jesu: parcijalno razumijevanje filma, mije-šanje stvarnosti i fikcije, poistovjeći-vanje s junacima filma, otklon film-skog junaka i filma u cjelini i unoše-nje vlastitih misli i osjećaja u filmske sadržaje.

S obzirom na opći duševni razvoj, razumijevanje filmskog jezika, estetsko vrjednova-nje filma i razumno prila-gođavanje, mlađi učenici mogu sudjelovati u radu videodružine na nekoliko načina: razgovorom o filmu, organizacijom film-skih projekcija u razredu, vođenjem razredne video-teke, upoznavanjem s teh-nikom, pisanjem ili crta-njem scenarija i knjige sni-manja, organizacijom sce-nografije, kostimografije, itd.

S obzirom na dob djece i njihov odnos prema filmu, neki stručnjaci (J. M. L. Peters, v. Metodiku nasta-ve filma S. Težaka) predla-žu sljedeće metode i mogućnosti praktičnog rada.

Metode praktičnoga rada Prvu bi skupinu činili učenici

sedme, osme i devete godine. Djeca te dobi interes okreću prema pred-metnom svijetu (sve što je oko nas), a praznine nadopunjavaju maštom. Pokazuju veliki interes za bajke, životinje, akciju. Razumiju sadrža-jem jednostavnije filmove bez kom-plicirane montaže. Najveću pažnju posvećuju filmskoj priči. S djecom te dobi moguće je nakon odgledanog filma (primjerenog dobi; najčešće bajke, životinjske zgode...) izraziti doživljaje razgovorom, crtanjem, modeliranjem. Određeni se prizori mogu rekonstruirati kroz igru.

Djeca u dobi od deset, jedanaest i dvanaest godina usmjerena su na konkretno. Ovo je vrijeme prve poja-ve logičkog mišljenja. Zbog kombi-nacije razumnog i imaginacije, raz-doblje je iznimno povoljno za razvoj kritičnosti i ukusa. Djeca te dobi mogu razumjeti kretnje kamere te razumiju objektivne kvalitete filma (fotografija i prizora). Moguće je započeti obuku o načinu režiranja filma pa i realizirati kratke filmove. Bitan je trenutak razgovora o tome što je grupa doživjela kao lijepo u filmu. Mogu se voditi razgovori o zapletu u filmu i karakteristikama junaka. Važan je trenutak i razlikova-nja oblika i sadržaja filma. Također, može im se objasniti i tehnička izved-ba filma (scenografija, trikovi, tehni-ka snimanja, zvučna kulisa...).

(Kraj u sljedećem broju)

Značenje videodružine u medijskom obrazovanju učenika (3)NaStaVa

Izvannastavne aktivnosti

Nastavna sredstva i pomagala. Kada ste odlučili poći u Čigoč i znali da želite fotografirati rode i zalazak sunca u Lonjskom polju, svakako ste se pobrinu-li u prtljažnik staviti fotografski aparat. Ako niste, vama će biti oprošteno pod jednim uvjetom: da niste učitelj koji vodi đake na terensku nastavu. Fotografski aparat je, u ovom slučaju, nastavno pomagalo koje će pomoći da se naprave nastavna sredstva: slike za budući rad (kad ne budete vodili đake na teren). Što? Aparat ste ponijeli, ali niste film?! Nemojte samo to otkriti na odredištu! Ciljno usmjereno (učiteljevo) ponašanje ne trpi traljavost. U potki svega je pažljivo i precizno, prvo, pro-jektiranje, drugo, planiranje, treće, pro-gramiranje. Projektiranje znači misaono konstruiranje izvedbe ekskurzije, plani-ranje znači postavljanje vremenskih okvira za izvođenje pojedinih dionica i cijele ekskurzije, programiranje znači određivanje sadržaja kojima će se ispu-niti cilj i zadatci u predviđenim vremen-skim okvirima.

Niste ni svjesni kakvi učitelji moraju biti virtuozi u obavljanju svoga posla. Hodate ulicom, poljem, puteljkom, liva-dom i “škljocate“ fotografskim apara-tom, koncentrirani samo na jedno: sni-miti dobru fotku. Učitelj nije te sreće. Taman je zaustio: “Djeco, pogledajte, roda donosi hranu mladima!“, kad se zaori krik: “Žaba! Žaba mi je skočila preko noge!“ Ono što je trebalo postati pogled iz žablje perspektive (pogled u vis), naglo se okrenulo u ptičju perspek-tivu (pogled dolje). Ta vražja žaba, iako je bila u programu, uskočila je na mjesto koje joj učitelj u ekskurzijskom hodo-gramu i pretvaranju nastavnog u obra-zovni sadržaj nije predvidio.

Rode i žabe kao nastavna metoda

Žaba mu je pokvarila planirane postup-ke: okupiti djecu, uputiti ih da gledaju u vis. Sav u muci naš se učitelj mogao samo zapitati je li mu žaba pokvarila i nastavnu metodu? A odgovor? Možda. Ako je nesnalažljiv, neiskusan, loše pri-premljen, bahat, autoritaran...

Razmotrimo: Koju je metodu želio pri-mijeniti? Očigledno: metodu promatra-nja. Što to znači? Moralo bi biti jasno po sebi: postoje opažač i opaženik odnosno objekt opažanja ako se radi o predmetu ili stvari. Opažač usmjerava pogled i pažnju/pozornost (pažnja = upravljanje svijesti na što; pozornost = svojstvo onoga koji je usredotočen na što i za što održava zainteresiranost) na opaženika (objekt opažanja) i usredotočeno prati što opaženik radi (što se zbiva s objek-tom). Ako je zamisao bila promatrati rodu, zar je daleko od prosječnoga, kamoli učenoga uma shvatiti da roda jede žabe? Zamišljeno nikako nije “Sveto pismo“ da ga ne bismo smjeli preinačiti, opozvati, preslagati, pomjeriti (ranije, kasnije), promijeniti... ako složaj prilika (situacija) to nalaže. Tako ćemo iskori-stiti naglo nastalu zainteresiranost uče-nika i krenuti od hrane, umjesto od hra-njenja. Ona roda gore najprije pribavi hranu, tek potom njome hrani mlade. Umjesto pljuske, hvala. Metoda proma-tranja nije izostala.

stvaranje povoljnog okruženja

Treba imati na umu da je učitelj pra-vom reakcijom na uzvik “Žaba!“ ostvario zahtjev koji se tiče stvaranja povoljnog okruženja za učenje. Povoljno okružje ne odnosi se na sklopove uređenja stvari u nastavnom procesu prije nego na ure-đenje ljudskih odnosa u njemu. Isto tako, školski etos, kultura i ekologija prvo se vezuju za ljudske odnose (prema sebi, prema drugima) a potom i za ljud-ski odnos prema prirodi i stvarima uopće. Zamislite da je učitelj izgrdio učenika koji je tako nesmotreno upao u njegov nastup (ne prepoznajući sponta-nost djeteta u prirodnoj situaciji), a zatim se zapitajte odakle po školskim zidovima onoliki grafiti, a po školama onolika vandalistička šteta.

(Kraj u sljedećem broju)

Iskustva iz Europe i svijeta pokazuju da i predškolska djeca mogu snimati film. Možemo s velikom sigurnošću očekivati kako s brojem godina raste i mogućnost razumijevanja filma, međutim mnogi autoriteti s ovog područja navode da je s obrazovanjem potrebno početi čim prije

Filmska družina iz OŠ I. G. Kovačića u Zagrebu

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.12 odgojno-obrazovna praksa

Piše Milijana Kovačević dipl. psihologinja, stručna suradnica savjetnica

Gospođa Iva ima unuka. Ime mu je Petar. Po njezinu opisu rekla bih da je sjajan momčić.

Mali Petar fizički odlično napreduje, ali je prije dvije godine počeo zamucki-vati, pa se to razvilo u pravo mucanje. Onda je bivao sve živahniji. Zatim se pojavilo kašljucanje. Pa žmirkanje. Sad je prvoškolac i repertoar svojih neuro-tičnih reakcija, kojima beznadno poku-šava skrenuti pozornost roditelja, šaljući im poruke da nešto u odgoju gori te da požar valja ugasiti, proširio je mokrenjem. Povremeno ima proble-ma i sa stolicom. Zapinje i u hranje-nju.

Čokolada nije zdrava, a sladoled je hladan

Razvoj događaja ukazuje na činjeni-cu da se Petar, na način za koji jedino zna, sve više trudi roditeljima otvoriti oči, a oni se sve više prave da u njego-vu ponašanju ništa neuobičajeno ne vide, pa ništa, osim svojih ustaljenih odgojnih postupaka, ne poduzimaju. Onda se on dodatno trudi umnožavaju-ći velikom brzinom broj svojih simpto-ma i usput ih čineći sve složenijima i teže rješivima, ali se i dalje ništa ne mijenja.

Baka Iva nema velike škole, ali je bistra žena. Voli svog unuka i ima širom otvorene oči. Budno prati nje-gov razvoj. Odavno već vidi i zna da ono što se Petru događa nije dobro te da treba potražiti stručnu pomoć. Pokušala je to reći Petrovoj mami, svojoj kćeri, ali se i kći na naljutila zbog toga.

Petrovi su roditelji visokoobrazova-ni i dobro situirani mladi ljudi. Otac je novinar, a majka profesorica jezika. Puno vremena provode s djecom i izvana se doimaju brižno. Baka Iva priča da otac vodi glavnu riječ u odgo-ju. Vrlo je zahtjevan. Svoj odgojni stil temelji na zabranama, kritikama, oma-lovažavanju dječaka, ali i batinama. Petar ne smije jesti čokoladu, jer nije zdrava, sladoled jer je hladan, kikiriki, smoki i sve druge grickalice bezpogo-vorno su zabranjeni, a o pizzi da i ne govorim. Obroci mu moraju biti strogo isplanirani i ništa ne smije biti prepu-šteno slučajnosti. Što, kada i koliko pije također se pomno kontrolira. Baka je dobila vrlo detaljne upute što djeca (Petar ima dvije godine mlađu sestri-cu) smiju jesti i piti kad su kod nje na čuvanju.

Otac siledžija, majka pasivna

I ne samo to. Dječak se ne smije igra-ti kad hoće i što hoće. Ne smije trčati - oznojit će se, ne smije skakati - past će i ozlijediti se. Zabranjeno mu je podizati glas. Ako kojim slučajem, igrajući se, probudi oca dok popodne odmara, dobije teške batine. Petar još mora čuvati svoju sestricu, a ako se ona zbog nečega rasplače – opet on dobije batine. Općenito - dežurni je krivac za sve.

Otac mu često govori da je grozan,

nemoguć, zločest, da od njega nikad ništa neće biti...

Baka je svojim očima vidjela kako mu se Petar jednom pokušao suprot-staviti, vičući iz petnih žila: “Ne mogu te slušati! Ne mogu te slušati!“ Otac je zašutio, ali na kratko, dok se nije pri-brao. Nakon toga je istukao sina.

Majka je pri svemu tome prilično pasivna. Iz nekih razloga uvjerena je da otac to radi za Petrovo dobro!? Želi od njega napraviti čovjeka. Pa, ionako je zločest: nikad nema mira i radi sve

suprotno od onoga što mu se kaže. I djed i baka jasno vide da to nije u

redu, pokušali su nagovoriti kćer da učini nešto, ali bez uspjeha. Znaju da je Petrov otac i sam doživljavao slične stvari tijekom svog odrastanja i da je i njega njegov otac, prema današnjim kriterijima, zlostavljao. Žao im je zbog toga, ali također znaju da to nije i ne može biti opravdanje za njegovo pona-šanje.

Toplo-hladni odgojNačuvši od supruge kako djed i

baka misle da njegove odgojne meto-

de nisu u redu, postao je još agresiv-niji, prijeteći da će on sinu istjerati bube iz glave te da će od njega napra-viti čovjeka.

Petrova sestra intelektualno je vrlo napredna djevojčica. Također nije u očevoj milosti, ali je manje u njegovu fokusu. Osim toga, vrlo je vješta u ophođenju s ocem, pa ga često „razo-ruža“. Zna koristiti i gužvu, pa kad je otac okupiran bratom, ona sebi priu-šti ono što joj je zabranjeno pod oče-vim reflektorima (najčešće je to jede-

nje čokolade ili grickalica). Da zlo bude veće, otac često prakti-

cira toplo-hladni pristup. Neopisivo brzo zna zamijeniti svoje izljeve bije-sa umilnim tepanjem dječaku, drža-njem u krilu i poučavanjem. Kako ipak ne može uteći od sebe, sve mnogo više sliči dociranju, čak ispira-nju mozga, nego poučavanju s ljubav-lju.

I laiku je jasno da ova mlada obitelj ima velikih teškoća koje, ako ih se zanemari, s vremenom prerastaju u ozbiljne probleme. Svatko ponaosob pridonosi obiteljskom kaosu. Ovo je složena situacija i, među ostalim,

zorno ilustrira onu staru izreku da je put do pakla popločan dobrim namje-rama.

Temeljita edukacija

roditeljaVeć i površna analiza ovoga, u naj-

manju ruku uznemirujućega, primjera otkrit će nam mnogo toga. Ponajprije činjenicu da je odgoj složen proces. Zatim istinu da u odgoju svoje djece ne sudjeluju samo roditelji, već i njihovi preci prezentirani kroz roditeljska iskustva, njihove traume, konflikte i komplekse.

Očito je koliko je teško, posebice u složenijim slučajevima, steći uvid da svojim postupcima doista nanosimo bol djetetu i ugrožavamo njegov razvoj. Kao dan je jasno i to da visoka razina obrazovanja roditelja ne znači jamstvo da će ispravno i uspješno, tj. bez nega-tivnih posljedica, unatoč dobrim namjerama, odgajati i odgojiti svoju djecu. Očito je također i koliko je teško izvana intervenirati, ako roditelji ne prihvaćaju mogućnost uvida u teš-koće i potrebu za stručnom pomoći, koja podrazumijeva rad na sebi, kao preduvjet pozitivnih promjena u odgo-ju djece. I tako dalje...

U ovom primjeru roditelji bi trebali stručnu pomoć na osobnoj razini, na razini njihovih partnerskih odnosa i na roditeljskoj razini. To bi pokrilo emoci-onalnu sferu problema. S kognitivnog aspekta, potrebna im je temeljita edu-kacija o karakteristikama dječjeg razvoja (u najsuvremenijem kontek-stu) te o dječjim potrebama i načinima na koje im suvremeni roditelj može pomoći da ih zadovolje.

Jedno je također sigurno - educira-nje roditelja i svih koji sudjeluju u odgoju djece o obiteljskom zlostavlja-nju treba redovito prakticirati, učiniti ga javnim i vrlo dostupnim svim za odgoj odgovornim odraslim osobama.

Tko sve može pomoćiBudući da je u navedenom primjeru

posrijedi fizičko i psihičko zlostavlja-nje, djecu svakako treba zaštititi. Ne prihvate li roditelji sugestije bližnjih ili stručnih djelatnika institucionalizi-ranih oblika odgoja i obrazovanja nji-hove djece (vrtić i škola), glede struč-ne pomoći, svakako bi ih trebalo pri-javiti centru za socijalnu skrb ili poli-ciji. Baka Iva u vrlo je nezahvalnoj poziciji. Ne može i ne smije promatra-ti zlostavljanje kao da se ništa ne događa, a izravna prijava izazvala bi roditeljski gnjev. To bi dodatno ugro-zilo poziciju djece s više aspekata. Ostaje mogućnost anonimne prijave, ali i suradnja s odgojiteljem i stručnim suradnicima u vrtiću te učiteljicom i stručnim suradnicima u školi, uz nastojanja da se njihovim posred-stvom roditelje motivira na uvid i suradnju... Ne treba izgubiti iz vida i vrlo moguću kvalitetnu pomoć zdrav-stvene službe te savjetovališta i udru-ga koje se bave ovom problemati-kom.

U svakom slučaju, bolje je izbjeći dramatične načine rješavanja proble-ma, osim ako se doista drugačije ne bude moglo.

A što biste vi učinili?

Iz dnevnika školskog psihologa ISKUStVa

Ne mogu te slušati!

Vrlo je teško, posebice u složenijim slučajevima, steći uvid u to da svojim postupcima doista nanosimo bol djetetu i ugrožavamo njegov razvoj. Kao dan je jasno i to da visoka razina obrazovanja roditelja ne znači jamstvo da će ispravno i uspješno, unatoč do-brim namjerama, odgajati i pravilno odgojiti svoju djecu

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. 13svijet

Strukovni savjet Republike Slovenije za opće obrazovanje potvrdio je Montessori program za osnovne

škole, koji je pripremio Zavod Antona Martina Slomšeka i Montessori institut. U osnovnoj školi u Ljubljani, koja će prema predviđanju svoja vrata otvoriti ovoga ljeta, u okviru Montessori institu-ta u početku će biti u iznajmljenim pros-torima, a trajno rješenje prostora očekuje se uskoro. Škola će započeti s jednim odjeljenjem učenika, a svake će godine postupno upisivati i pripremati nove učenike.

Zavod Antona Martina Slomšeka iz Maribora već ima pripremljene i educi-rane učitelje, koje će biti lako zaposliti u osnovnoj školi Montessori, ali je trenu-tačni problem što nemaju riješeno pita-nje prostora. O početku djelovanja osnovne škole po posebnoj pedagoškoj metodi Montessori u Zavodu će odlučiti na osnovi broja zainteresiranih rodite-lja. Ocjenjuju da bi prema predviđenom početak mogao biti školske godine 2011./2012.

Montessori metoda prisutna je u svim zapadnim zemljama (EU, SAD) gotovo stotinu godina. Svi Montessori vrtići i škole koriste ista načela koje je postavi-la Maria Montessori. Cilj Montessori metode jest njegovati dječju osobnost, neizravno potičući interes za različita područja, a učenje pretvoriti u igru. Djeca se ne pohvaljuju za dostignute rezultate nego se potiče unutarnje zado-voljstvo postignutim. Poštuje se ritam svakog djeteta u usvajanju znanja, bilo da se radi o natprosječno inteligentnom

djetetu ili djetetu s posebnim potreba-ma. Djeca se navikavaju pomagati mla-đima, uče od starijih učenika te uče poštovati međusobne razlike, bez obzira na njihovo porijeklo. Svoju koncepciju odgoja Maria Montessori zasniva na spoznajama o razvojnim fazama dječje osjetljivosti. Uočila je da djeca neovisno o mjestu rođenja, kulturi, jeziku i naciji imaju jedinstvene karakteristike razvo-ja.

Zadovoljavanje tih razvojnih faza pola-zi od dvije pretpostavke. Prvo, djeca imaju prirođene snage za samorazvoj, i drugo, te se prirođene snage aktiviraju kad su djeca okružena povoljnom sredi-nom. Zadaća je učitelja osigurati odgo-varajuću sredinu i materijale koji će poticati samostalnu aktivnost djece.

Učitelj u Montessori koncepciji jest organizator i usmjerivač. Materijali i prostor za rad i boravak djece vrlo su važni. Prvo učitelj pred djecom prikazu-

je zašto se i kako koriste pojedini mate-rijali, a dalje će djeca sama po osobnom interesu i ritmu raditi s tim materijalima. Materijali su pomno odabrani, uredno su složeni u prostoriji za aktivnost djece, a od svake vrste materijala postoji redo-vito samo jedan komplet. Dok se jedno dijete koristi materijalom, drugo dijete treba pričekati. Time se potiče uljudna međuljudska komunikacija.

Okolinu koja je primjerena potrebama djeteta i nudi sve što djetetu treba za tjelesnu, umnu, duhovnu prilagodbu, Maria Montessori naziva pripremljenom okolinom. Ta je okolina ispunjena

Montessori priborom i uređena je tako da ispunjava žive, trenutne potrebe dje-teta i dopušta razvoj njegove ličnosti. Sav se pribor postavlja tako da vodi dije-te od jedne lakše prema sve težim vjež-bama, od konkretnog pribora prema apstraktnijem, od lakše prema više zahtjevnoj razini, ispunjena je priborom koji je primjeren unutarnjim potrebama djeteta i mami ga na rukovanje.

Osnovno je načelo rada omogućava-nje svakom djetetu da slobodno izabire ono čime će se baviti.

Prema Montessori-institut.si I. B.

Strukovni savjet za opće obrazovanje SLoVeNIja

U Ljubljani i Mariboru prve škole po Montessori programu

Najprestižnija svjetska sveučilišta, među koji-ma je i Cambridge,

otvorena su za studente iz Srbije, a problemi financira-nja studija nisu nepremostivi. Te su ocjene iznesene na raz-govoru o međunarodnoj suradnji u području visokog obrazovanja, koje je održano u Britanskom savjetu. Na raspravi pod nazivom Kako studirati na Cambridgeu: Svjetski modeli visokog obra-zovanja i obrazovne integraci-je Srbije, kojoj su osim stude-nata iz Cambridgea i Beograda nazočili i predstavnici beo-gradskog Sveučilišta te nekih ministarstava, konstatirano je da visoka razina mobilnosti znanstvenih radnika i stude-nata te njihova globalna pove-zanost predstavljaju svjetski razvojni obrazac koji trebaju slijediti i sveučilišta u Srbiji.

“Transferi iskustva i znanja te stalna razmjena studenata s najboljim svjetskim sveučili-štima neodvojivi su dio suvre-menoga koncepta visokog

obrazovanja. Želimo pota-knuti mlade ljude u Srbiji da se usavršavaju, a sveu-čilište u Cambridgu pruža mnogo mogućnosti za to“, istaknuo je Nebojša Radić, profesor na sveučilištu u Cambridgu.

“Stručno znanje i primje-na naprednih tehnologija omogućuju gospodarski razvoj i uspostavljanje odr-živog gospodarstva, pa mi, kao vodeća softverska kuća u regiji, želimo svojim programom podrške obra-zovanju mladih stručnjaka iz Srbije pridonijeti inte-graciji Srbije u svjetske obrazovne programe“, dodala je Jovana Rakić, predstavnica tvrtke Aseco SEE, i najavila osnivanje posebnog fonda za financi-ranje studenata iz Srbije na Cambridgeu, gdje godina dana školovanja stoji oko 3000 funti.

Prema Prosvetnom pregledu

I. B.

U Sloveniji je potvrđen prvi Montessori pro-gram za osnovnu školu. Predviđa se da će škola svoja vrata u Ljubljani otvoriti na jesen, a u Mariboru iduće godine

SrbIjaKako studirati na

Cambridgeu

Sedamdesetak sudionika nastupilo je prošlog tjedna na 7. pokrajinskoj smotri

recitatora na hrvatskom jeziku, koja je održana u Gradskoj knjižnici u Subotici. Kako je kazala ravnateljica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković, na smotri su nastupili učenici iz Vajske, Sonte, Bačkog Brijega, Sombora, Lemeša, Tavankuta, Male Bosne, Đurđina, Starog Žednika i Subotice te recitatori Hrvatske čitaonice, a svaki je od njih dobio po jednu knjigu na hrvatskom jeziku na dar.

Prema ocjeni tročlanog žirija, 26 sudionika dobilo je i pohval-nice, kao i nagradni izlet u Osijek, gdje će 27. veljače posje-titi tamošnji franjevački samo-stan te prisustvovati predstavi Jalta, Jalta u Hrvatskom narod-nom kazalištu. S obzirom na to da je smotra sa 7. studenoga prošle godine odgođena za pro-šlu subotu, Katarina Čeliković o kvaliteti natjecanja je kazala:

“Iznenađena sam kvalitetom srednje skupine, odnosno dje-com viših razreda osnovnih

škola, koje je ove godine bilo najviše. Uspjeli su pokazati posebnu izražajnost i uvjerlji-vost u kazivanju poezije. To znači da ovo odgađanje smotre nije naštetilo natjecanju, čega smo se bojali. Nažalost, epide-mija gripe učinila je svoje, pa srijemske škole i udruge ove godine nisu sudjelovale na natjecanju. Ali, Podunavlje je bilo fantastično i najviše sam zadovoljna kazivanjem poezije na šokačkoj ikavici, što su pokazala djeca iz Sonte, Bačkog Monoštora i Vajske.“

Kada je riječ o kriteriju po kojem su se djeca pripremala za natjecanje, ravnateljica Hrvatske čitaonice kaže:

“Svake je godine prepušteno nastavnicima da pomognu djeci u odabiru, ali smo kao organiza-tori uvijek ukazivali na to da se kazuje poezija hrvatski pjesni-ka. Udruge iz Podunavlja i Srijema često uzimaju zavičajne pjesnike kao najzanimljivije za izvedbu. Mi se u Subotici uglav-nom opredjeljujemo za poznati-je pjesnike iz Hrvatske kako bi

djeca koja uče na hrvatskom nastavnom jeziku upoznala i hrvatsku poeziju. Dakle, cilj koji smo stavili pred sebe, a to je da govore na hrvatskom jeziku i upoznaju hrvatske pjesnike u povijesnom kontinuitetu, ponovno se ostvario. Naravno, veliku pažnju obraćamo i na zavičajne pjesnike, poput Milovana Mikovića, Vojislava Sekelja, Petka Vojnića Purčara, Jasne Melvinger i drugih. Stoga sam vrlo zadovoljna i odazivom i kvalitetom, ali isto tako moram priznati da su nas pomalo razo-čarali učenici subotičke Gimnazije, u kojoj se nastava na hrvatskom održava već tri godi-ne, a ove se godine nisu niti odazvali na smotru.“

Na kraju je Katarina Čeliković kazala kako je sama organizaci-ja protekla uz pomoć Pokrajinskog tajništva za upra-vu, propise i nacionalne manji-ne, dok će put u Osijek biti osi-guran uz potporu Grada Subotice.

Prema Subotici Danas I. B.

Šokačka ikavica odskočila kvalitetom

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno14 svijet

“Hoće li se moje dijete upi-sati na dobar fakultet?“ pita-nje je koje muči roditelje svih srednjoškolaca. Ali u ovo vri-jeme nove globalne ekonomi-je, diploma više nije jamstvo uspjeha. Sada se roditelji tako-đer moraju pitati “koje vješti-ne moje dijete treba imati da bi pronašlo dobar posao nakon studija?“. Zahvaljujući rastućoj konkurenciji u cije-lom svijetu, učenici moraju raditi mnogo više da bi se uopće isticali u gomili.

Dobra je vijest da je netko sastavio popis vještina potreb-nih mladim ljudima prilikom zapošljavanja, a koje ispunja-vaju zahtjeve 21. stoljeća. U svojoj je knjizi Globalni obra-zovni jaz (The Global Achievement - Gap) Tony Wagner intervjuirao poslovne ljude kako bi otkrio sedam ključnih sposobnosti koje moderni poslodavci traže. Loša je vijest da su američke škole zastarjele - u njima se te vještine ne mogu steći. U svi-jetu koji pokreću inovacije i radoznalost, u školama se još podučava za prolazak na stan-dardiziranim testovima. A oni potiču memoriranje i suklad-nost u eri u kojoj su podaci dostupni na svakom koraku, pa sadašnjost tako naglo postaje davna prošlost.

U razgovoru sa srednjoš-kolskim profesorom pokušali smo dobiti savjet na koji način poučavati, koje speci-fične matematičke vještine treba istaknuti. Njegov odgo-vor je iznenadio: “Amerikanci su uvijek bili vođe u mom razredu. Stranci su mogli imati bolje matematičke vje-štine, ali su američki učenici imali prednost zbog svoje kreativnosti i inicijative. Ali, moram reći da oni polako gube tu prednost - postaju manje inovativni i manje zna-tiželjni. Stoga je moj savjet promicanje kritičkog mišlje-nja i domišljatosti.“

Kritičko mišljenje i rješavanje problema

Dakle, ako američki učeni-ci počinju zaostajati, što rodi-telji mogu učiniti kako bi poboljšali obrazovanje svoje djece? Jedan je način lobira-nje za obrazovnu reformu. No, tu su i konkretni koraci koje roditelji mogu sami poduzeti. Ovdje je popis Wagnerovih sedam vještina te savjeti za roditelje kako poboljšati obrazovanje svog djeteta.

Škole su sada pod golemim pritiskom uoči priprema za polaganje ispita s ponuđenim višestrukim rješenjima, koji zahtijeva program No Child Left Behind. Učitelji provode sate pripremajući pitanja, pomažući učenicima zapam-titi činjenice te slažući ispit-

nu strategiju. No, za životne probleme nisu ponuđena višestruka rješenja. Učenici moraju znati što je to slože-nost kako bi sagledali proš-lost, mislili na budućnost te znali ‘povezati točkice’. Što roditelj može učiniti: Neka vam dijete kod kuće pomo-gne riješiti stvarne probleme - pomogne izabrati božićni poklon, popravi potrganu utičnicu, pronađe mjesto za svoj ljetni odmor ili isplanira zabavu. Kada naiđe na pre-preku, nemojte mu ponuditi rješenje. Umjesto toga, pomo-zite mu pronaći način kako da analizira problem i sam pronađe rješenje. Tako će, kada bude rješavao domaću zadaću, također pokušati sam pronaći rješenje, iako će se morati pomučiti, ali će s vremenom razviti povjerenje u sebe.

Timski rad Učenici danas provode

većinu svog vremena učeći sami, ali na poslu se očekuje timski rad i sudjelovanje u raznim zajedničkim projekti-ma. Stoga trebaju naučiti kako dobre ideje predstaviti različitim ljudima. “Djeci uve-

like nedostaju pripreme za stjecanje općih rukovodećih i suradničkih vještina“, tvrdi Mike Summers iz računalne tvrtke Dell Computers. Što roditelj može učiniti: Neka se vaše dijete pridruži timu ili

organizaciji te nauči raditi u skupini. Kada ima problema s učiteljem, trenerom ili prija-teljem, pomozite mu uvježba-ti što treba reći, ali neka to učini samo. Djeca ne mogu naučiti zagovarati vlastite stavove ako su to za njih uvi-jek činili odrasli.

spretnost i prilagodljivost

U školi postoji samo jedan pravilan odgovor. No, u svije-tu oko nas koji se tako brzo mijenja ne postoji savršen odgovor, ili ako postoji vrije-di samo za sekundu. Kako biste preživjeli, kaže Wagner, morate biti fleksibilni, prila-godljivi i biti spremni na cje-loživotno učenje. Što roditelj može učiniti: Kada naiđete na prepreku, nemojte se uzne-miriti. Umjesto toga, okrenite to u svoju korist i osovite dijete na vlastite noge. Na primjer, ako se izgubite, neka ono pomoću karte pokuša pronaći put ili pita za pomoć. Time ćete mu pokazati da svijet ne staje čim ne ide sve po planu, usadite mu stav ‘ja mogu’, koji će mu posebno koristiti na njegovu poslov-nom putu.

Inicijativa i poduzetništvo

Korporacije su se dramatič-no promijenile u proteklih dvadeset godina, kaže Wagner. Šefovi više ne nare-đuju, već se od zaposlenika očekuju da sami pronađu rje-šenje problema. No, u škola-ma se i dalje radi po modelu ‘učitelja-šefa’, pa učenici nisu pripremljeni da misle izvan okvira zadatka koji im je dodijeljen. Što roditelj može učiniti: Neka vaše dijete razvije i slijedi svoje interese.

Oduprite se nagonu da ih tje-rate na aktivnosti po vašem izboru. Djeca mogu podnijeti mnogo, ali postižu najviše kada se bave aktivnošću u kojoj uživaju. Potičite ga da pokazuje inicijativu tako što ćete ga pogurnuti na novu razinu njegove djelatnosti, bit će motiviraniji kada će se baviti nečime što voli.

Učinkovita usmena i pismena konverzacija

Budući da je većina sred-njih škola uvijek u utrci s vremenom, nastavnici kori-ste svoje vrijeme za predava-nje dok učenici šute. Summers kaže: “Iznenađeni smo koliko teškoća neki mladi ljudi imaju u komunikaciji, nedostaju im osnovne vještine - verbalne i prezentacijske. Teško im je izraziti se jasno i precizno.“ Što roditelj može učiniti: Interakcija i komunikacija. Vrijeme provedeno s djete-tom koristite za razgovor i rasprave. Čitajte njihove sastavke i domaće zadaće te pohvalite dijelove koji vam se posebno sviđaju.

Pristup podacima i njihova analiza

Učenici na nastavi dobivaju ograničene podatke - iz udž-benika, zabilješki i možda s interneta. Ali u poslovnom svijetu novosti dolaze kao na tekućoj traci. Računala i tele-foni golem su izvor informa-cija, ali treba naučiti odvojiti prave od lažnih i senzaciona-lističkih. Što roditelj može učiniti: Kada vas dijete nešto pita, nemojte mu samo ponu-diti odgovor. Sjednite za raču-nalo i pokušajte ga zajednički pronaći. Pritom mu objašnja-vajte na kakve sve prepreke može naići - može li vjerovati izvoru; je li pouzdan? Razgovarajte o markerima dobrih informacija.

Znatiželja i mašta Poslodavcima je kod poten-

cijalnih kandidata pri zapo-šljavanju posebno važna spo-sobnost da znaju postaviti prava pitanja. Oni traže znati-željne osobe koje brzo razmi-šljaju i u toku su s događaji-ma u svijetu. No, nastavnici nemaju vremena poticati uče-nike da razmišljaju, postav-ljaju pitanja, pa mnoga neiz-govorena nikada ne dobiju odgovor, unatoč njihovoj zna-tiželji. Što roditelj može uči-niti: Zajednički istražite ideje i projekte koji zanimaju vaše dijete i pustite ga da bude vođa puta. Kada naiđe na nešto što stvarno voli, pota-knite ga da to istraži.

Prema Education.com Priredila Ivana Čavlović

Globalni obrazovni jaz SaD

Životna škola u sedam koraka

Tony Wagner u svojoj knjizi Globalni obrazovni jaz sastavio je popis vještina potrebnih mladim ljudima prilikom zapošljavanja, a koje ispunjavaju zahtjeve 21. stoljeća. Na osnovi razgo-vora s poslovnim ljudima otkrio je sedam ključnih sposobnosti koje moderni poslo-davci traže

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. aktualno 15tema broja

Tema

broja

: Zak

on o

udžb

enici

ma

Putovi i stramputice udžbeničke

politikePriredio Anđelko Jelin

Rasprava o bilo kojem relevantnom pitanju odgojno-obrazovnog sustava obično otvara

niz drugih neriješenih problema u Hrvatskoj; to nas najčešće ponovo upozori ili učvrsti u uvjerenju da nije moguće urediti i unaprijediti samo jedno područje ili segment sustava ako cjelinu nemamo pred sobom. Još gore, ako temelji na kojima taj sustav počiva nisu na dobar način i zadovaljavajuće riješeni pa je valjano usustavljenje novih normi samo jednog segmenta nemoguće. To ovih dana potvrđuju i rasprave o prijed-logu novoga Zakona o udžbe-nicima za osnovnu i srednju školu.

Da je Ministarstvo prije dono-šenja novog Zakona o udžbenici-ma izradilo i prihvatilo nacional-ni kurikulum i predmetne/područne kurikulume, bila bi nesporna potreba donošenja (i uklapanja u širi kontekst) novo-ga udžbeničkog zakona i niza

drugih akata. Međutim, kako Ministarstvo to nije učinilo, ovaj se Zakon čini suvišnim i nepo-trebnim, ništa se bitno i dugo-ročno njime ne rješava. Ovim prijedlogom, zapravo, MZOŠ želi ozakoniti svoje tri političke parole populističke provenijen-cije: prvo - jeftini udžbenici, drugo - lakša torba, treće - četvo-rogodišnja uporaba udžbenika. Kvaliteta udžbenika? To ostaje nepoznanicom.

Kružnica apsurdaUdžbenički zakon trebao bi

biti tek jedan od instrumenata obrazovne politike kojim se podupire učinkovitost i kvaliteta odgojno-obrazovnog rada ute-meljenog na suvremeno osmi-šljenom kurikulumu, onome čega u Hrvatskoj još, dakle, nema. Upravo to smo, prije svega, očekivali od ministra, i starog i novog, jer su nastavni planovi i programi zastarjeli, od 1968. godine samo su kozmetič-ki i za potrebe dnevne politike ”popravljani”.

Vidljivo je da predloženim zakonom MZOŠ izbjegava preu-zti povijesnu odgovornost da riješi kružnicu apsurda hrvat-skog obrazovnog sustava.

Dok se u drugim zemljama, ondje gdje se temeljne kompe-tencije i naobrazba stanovništva doista žele osnažiti, ciljevi obra-zovanja i osposobljavanja rede-finiraju, kurikuli moderniziraju te osmišljavaju i provode struk-turne reforme, u Hrvatskoj je prosvjetna politika zaokupljena parcijalnim, najčešće vatroga-snim mjerama, a sustav se nemi-losrdno urušava.

U svijetu se potiče i razvija partnerstvo, suradnja svih zain-teresiranih i kompetentnih stra-na radi artikuliranja normi koje će biti svrhovite i ostvarive te jamčiti kvalitetno javno dobro; u nas se prosvjetna vlast ponaša prilično autistično, kao da joj nije stalo do vrijednosti na teme-lju kojih se oblikuju i kojima se prožimaju nacionalni ciljevi.

Ako je politika djelatnost koja teži uređenju (nekog društve-nog područja) te sadrži opće usmjerenje, pla-nove i način upravljanja (opet, nekog društve-nog područja), udžbenička poli-tika u Hrvatskoj s razlogom izaziva brojne prigovore. Ako je, pak, politika djelatnost koja teži pridobivanju najšire javnosti (posebice biračke baze, če-sto kratkoročno) za neki program, udžbenička politika u Hrvatskoj takvom se potvrđuje, unatoč nezadovoljstvu stru-ke koja traži njeno podređivanje osmi-šljenim i dugoročnim ciljevima razvitka obrazovanja

Nastavak na 16. stranici

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno16 tema broja

U uređenim i naprednijim zemljama vlade i čelnici u resorima obrazovanja potiču i razvijaju kvalitetu, natjecanje i poduzetništvo, a u nas se ovakvim prijed-logom propisa pokušava ozakoniti anti-poduzetnički duh. Nažalost, ovaj Zakon zaokupljen je upravo onim elementima kojima bi se moglo baviti ministarstvo za socijalna pitanja ili ministarstvo financi-ja.

Sve navedeno uvod je u dramatičnu priču donošenja novoga udžbeničkog zakona. Kao konačan prijedlog, Vlada RH dostavila je taj akt Saboru na raspravu i usvajanje, a prošloga četvrtka saborski Odbor za znanost, obrazovanje i kulturu raspravljao je o tom prijedlogu.

Većina sudionika u toj raspravi ocijeni-la je da je predloženi zakon u mnogim točkama neprihvatljv, dok su nakladnici - u dopisu upućenom Odboru - ocijenili da je zakon po nekim svojim rješenjima ne samo neprihvatljiv nego i protustavan, u prvom redu zbog toga što MZOŠ ne može određivati cijene udžbenika ako ih ne kupuje.

Ministarstvo u prijedlogu novoga zako-na o udžbenicima određuje da će se na odabir udžbenika za sljedeću školsku godinu primjenjivati odredbe koje koje tek treba usvojiti, konkretnije - u Katalog odobrenih udžbenika za sljedeću godinu ne će ući naslovi koji nisu u skladu s Pravilnikom o obveznim udžbenicima i dopunskim nastavnim sredstvima. Da stvar bude gora, taj pravilnik ne postoji nego će, po odredbi predloženog Zakona, bit donesen trideset dana nakon stupanja na snagu Zakona. Tako apsurdne, retro-aktivne mjere predstavljaju ozbiljan stručni i pravni presedan jer Ministarstvo planira (ne zna se na temelju kojih krite-rija) iz Kataloga izbaciti dio udžbenika i dijelova udžbeničkih kompleta. Zbog toga se čini logičnim prijedlog da se primjena novoga Zakona odgodi do školske godo-dine 2011./12., te da se dotad donesu svi dokumenti na kojima bi ovaj Zakon tre-bao počivati. To se svakao odnosi i na nacionalni i predmetne/područne kuriku-lume te na novi udžbenički standard, važne pretpostavke za izradu Pravilnika o obveznim udžbenicima... To bi bio struč-no opravdan i logičan slijed postupaka prije početka primjene zakonskih odre-daba, jedina alternativa mogućoj admini-strativnoj samovolji i prisili.

Novi prijedlog Zakona predviđa odabir udžbenika u školama u dva kruga, što je izazvalo mnošto negodovanja i kritika, među njima i Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola. Prigovara se da je riječ o nepotrebnom kompliciranju i otezanju postupka odabira udžbenika, što bi u pri-mjeni moglo izazvati poremećaje u opskr-bi udžbenicima.

U vezi s odabirom udžbenika, od škol-skih praktičara i predstavnika sindikata čuju se glasni prigovori da uključivanje vijeća roditelja u odlučivanje o izboru udžbenika, a osobito mogućnost da ta vijeća ospore i izmijene odluku učitelja/nastavnika, predstavljaju put prema pod-cjenjivanju nastavničkih kompetencija i ugrožavanju njihove autonomije, što također može donijeti dodatne, dosad neviđene poteškoće.

Probleme bi mogle izazvati i odredbe Zakona po kojima se za potrebe nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina mogu uvoziti udžbenici odobreni prema inozemnim propisima. Zbog toga postaje moguće da učenici iz reda nacionalnih manjina u Hrvatskoj u udžbenicima imaju sadržaje koji nisu u skladu s nastavnim programima u RH (a da o nekim osjetlji-vim pitanjima iz nedavne prošlosti i mogu-ćem drugačijem tumačenju tih događaja, primjerice u udžbenicima povijesti, i ne govorimo). Zar sva obvezna udžbenička građa u RH ne mora biti usklađena s hrvatskim školskim propisima?

Na tragu nastojanja da budu tribinom struke i različitih pogleda, zbog želje da pridonesu artikulaciji kvalitetnih i opti-malnih rješanja glede školskih udžbeni-ka, Školske novine u Temi broja donose niz mišljenja, kritika i prijedloga o udž-beničkom Zakonu koji je u saborskoj proceduri.

Dr. sc. Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i športa

Ovim smo zakonom ispoštovali sve što smo obećali, a to je da će udžbenici vrijediti četiri

godine, čime je, naravno, omogućeno nasljeđivanje udžbenika. Ispoštovali smo i to da više nemamo onakvu stihi-ju koju smo imali do sada da se svaki nastavnik u školi, pa bili oni i u paralel-nim razredima, može koristiti različitim udžbenicima, već smo ovim zakonom regulirali to na način da se udžbenici biraju na razini πkolskog aktiva. Dakle, svi nastavnici u školi sudjeluju i donose konačnu odluku o popisu udžbenika, što znači da Êe se jedan predmet, npr. hrvatski jezik, u paralelnim razredima učiti iz jednog udžbenika koji su odab-rali svi nastavnici u toj školi. Time je potpuno jasno definirano gdje se i

koliko udžbenici koriste. Takoer, ovaj zakon predviđa i dono-

šenje dvaju podzakonskih akata: popis obveznih i neobveznih, pomoćnih nastavnih sredstava, čime će se i ovaj veliki broj različitih knjiga koje su se koristile za isti predmet u istom razre-du svakako značajno reducirati pa će samim time i školske torbe postati znatno lakše. Jednako tako, on predvi-đa i donošenje udžbeničkog standarda, vrlo značajnog dokumenta u kojem će se definirati tehničke krakteristike pojedinih udžbenika, koji će biti uni-formirani, definirat će se kvaliteta papira, kvaliteta tiska, i na osnovi tog udžbeničkog standarda, uzimajući u obzir sve troškove, direktne i indirek-tne, u procesu izdavanja udžbenika, Ministarstvo će donijeti najvišu ili maksimalno dopuštenu cijenu udžbe-nika u pojedinoj kategoriji. Nakon toga, udžbenici koji su prošli vrlo širo-ku procjenu stručne javnosti, dakle glasanje svih nastavnika, profesora i učitelja u školama u RH, i oni koji su dobili podršku ili mišljenje o kvaliteti najmanje deset posto ukupne nastav-ničke javnosti mogu ući u drugi krug. U tom drugom krugu nakladnici mora-ju ponuditi cijenu koja ne može biti iznad maksimalno dopuštene cijene određene za tu kategoriju udžbenika. Praksa je u nekim europskim zemlja-ma pokazala da se na taj način dobiva cijena udžbenika koja je u načelu goto-vo uvijek niža od maksimalno dopušte-ne, dakle izmeu 70 i 80 posto maksi-malne cijene koju je definiralo Ministarstva.

Nadalje, u odlučivanje na razini škole, kada se one opredijele za poje-dine udžbenike, mišljenje o tom pake-tu udžbenika moraju dati i vijeća rodi-telja. Pritom smo se rukovodili princi-pom da nije u redu da netko bira, a drugi to plaća, bez obzira na to jesu li to roditelji ili, kao što je bilo ranije, država i državni proračun. Stoga smo uveli suodlučivanje roditeljskog vije-ća.

(Iz izlaganja ministra obrazovanja na sjednici Vlade RH, 4. veljače 2010.)

Nastavak sa 15. stranice

O gorućoj temi udžbeničke proble-matike razgovaramo s dr. Vlatkom Previšićem, profesorom Filo-

zofskog fakulteta iz Zagreba, predstoj-nikom katedre za didaktiku i jednim od naših vodećih teoretičara kurikuluma. Profesor PreviπiÊ u posljednjih je petna-estak godina vodio nekoliko znanstve-nih projekata iz ovoga područja, sufi-nanciranih među ostalima i od strane UNESCO-a. Sa svojim suradnicima napisao je jedinu našu cjelovitu knjigu o kurikulumu kao svojevrsnoj filozofiji suvremenog odgoja, obrazovanja i škole. Osim toga, profesor Previšić je vanjski (nestranački) član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, a bio je član dviju postava Vijeća za nacionalni kurikulum Ministar-stva znanosti, obrazovanja i športa.

Što prijedlog Zakona o udžbenici-ma za osnovnu i srednju školu znači s gledišta znanosti i struke?

Kuću bez dobra temelja. U mnogoče-mu dokument izvan prostora i vremena. Još jedan pokušaj fragmentarnog rješa-vanja složenog pitanja unutar sustava odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Umjesto da što prije donesemo nacio-nalni kurikulum, kao dokument od temeljne važnosti za našu školu, djecu i mlade, inače vrlo bitan i za naš ulazak u Europu te opću harmonizaciju naše kulture sa svijetom, mi po običaju kasni-

mo. Kurikulum je dio europske didak-tičke misli, bez obzira što nam ga je polovicom dvadesetoga stoljeća ”otkri-la Amerika” u koju smo ga inače, sa starog kontinenta, izvezli nedugo nakon njezina otkrića.

Jer, tek temeljem stručno i znanstve-no postavljenog kurikuluma mogu se, nakon toga, donositi područni i pred-metni kurikulumi kao polazišta za sve ostale pedagoške inovacije u praktič-nom radu i administrativnom uređenju školskoga sustava. U to, dakako, spada-ju i udžbenici. Ali ne da se bavimo i iscrpljujemo tehničkim pitanjima pro-daje, cijena i distribucije udžbenika, nego pitanjem kako osigurati i regulira-ti kvalitetu njegove izrade. To je ključ-no. Pisanje udžbenika je složen i zahtje-van stručni i znanstveni rad, a ne, kako neki misle, samo prepričavanje sadrža-ja, koje bi onda učenici trebali, kako se to kaže, bubati, štrebati, usvajati i prili-kom ocjenjivanja što doslovnije ”prepri-čati i povraćati”. To je prošlost, stara nastava i škola.

Zašto onda donošenje Zakona o udžbenicima prije nego se donese kurikulum?

Ima jedna narodna: Mužnja jarca u rešeto. Ukoliko se ovaj Zakon i donese može se već sada pripremati novi, koje-ga će se nužno morati izvoditi iz kuriku-luma koji bi trebao temeljno protresti naš odgojno-obrazovni sustav prilago-

divši ga novom cilju školovanja; druga-čijim zadatcima odgoja, obrazovanja i učenja; novoj nastavnoj tehnologiji te krajnjim ishodima i kompetencijama. Tu je svakako i potreba za odgovorom na pitanje: Kakvog to doista čovjeka, u današnjem i sutrašnjem svijetu brzih promjena, stvarno želimo, pa koliko onda i udžbenik pridonosi tome?!

Pa mi u Hrvatskoj, molim vas, uopće nemamo značajnijih znanstvenih istra-živanja udžbeničke problematike na osnovi kojih bismo tek mogli, prije svega, štititi integritet učenika, njegove spoznajne mogućnosti i potrebe aktiv-nog, kreativnog i fleksibilnog stjecanja znanja, kao vrhovnog načela moderne nastave. Mogli bismo i trebali, mirne duše, osnovati neku specijaliziranu ustanovu, zašto ne Institut, koja bi se brinula o suvremenom oblikovanju udž-benika u svim njegovim aspektima s gledišta matične struke te pedagogije, didaktike, metodike i psihologije. Tada bi se izbjeglo da se udžbeničku politiku vodi na kadrovsko-politički način, pun osobnih reminiscencija na nekadašnje vlastito obrazovanje od strane osoba koji su zadnji puta udžbenik imali u rukama kada su pohađali srednju školu.

Što za Hrvatsku znači (ne)dono-šenje nacionalnog kurikluluma?

Mislim, ili mi se čini, da se u posljed-njih nekoliko mjeseci još uvijek nešto

Prof. dr. Vlatko Previšić

Ignoriranje znanosti i struke

ŠTO ŽELIMINIsTARsTVO

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. aktualno 17tema broja

Nikica Mihaljević, predsjednik Hrvatske druge ravnatelja osnovnih škola

Uzimajući u obzir odgovornost učitelja i škole u suvremenom društvu, sma-tramo da ravnatelji imaju važnu

ulogu u osiguravanju kvalitetne i poticajne radne atmosfere, a u kreiranju nacrta zako-na i njegovih odredbi imaju nejasnu ulogu.

Nacrtom konačnog prijedloga Zakona (članak 35/2.) propisuje se odabir u dva kruga - prema članku 17. (biranje s Popisa udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava) i članku 22. (biranje iz Kataloga obveznih udžbenika i pripada-jućih dopunskih nastavnih sredstava). Posljedice odabira u dva kruga mogu biti vrlo teške i složene za kolektiv. Prema nacrtu Zakona, u prvome krugu učitelji biraju udžbenike prema svojoj savjesti, načinu rada, uvažavajući mogućnosti svo-jih učenika. U drugome krugu cijeli se aktiv mora složiti oko jednog udžbenika za

jedan razred za jedan predmet. Dakle, cije-li aktiv učitelja razredne nastave mora donijeti zajedničku odluku o korištenju određenog naslova, bez obzira na prvotni odabir. Dogovor oko jednog naslova lako može dovesti do narušavanja međuljud-skih odnosa i napetih situacija, budući da će se učitelji naći u situaciji suprotstavlje-nih stručnih mišljenja. Razdoblje usuglaša-vanja, u kojem se mora voditi računa o zadovoljavanju osnovnoga kriterija - kvali-tetne nastave, protegnut će se na dvadese-tak radnih dana. Drugi krug odabira poklo-pit će se s krajem školske godine. Mišljenja smo da ovakav način odabira s predlože-nim rokovima može dovesti do kašnjenja tiskanja udžbenika, a to bi dovelo do neza-dovoljstva roditelja, učenika i cjelokupne javnosti.

Nadalje, nacrtom konačnog prijedloga zakona (članak 22/3. i 5.) definira se uloga Vijeća roditelja koje treba dati pozitivno mišljenje o prihvatljivosti cijene odabranih nastavnih sredstava. Na taj način roditelji imaju legitimno pravo odlučiti se za jeftini-ji udžbenik, bez obzira na volju učitelja, izostavljajući kriterij kvalitete i mišljenje struke, iako je Zakon već propisao najveću moguću cijenu udžbenika. U praksi se može dogoditi da Vijeće roditelja ravno-pravno raspravlja o uporabi određenog udžbenika u školi, bez obzira na nekompe-tentnost, u isto vrijeme očekujući visoki uspjeh svoje djece.

Ukoliko se ne usuglasi aktiv učitelja i ne dobiju pozitivno mišljenje Vijeća roditelja, u školi će se u iduÊe četiri godine koristiti udžbenik najbolje zastupljen na razini županije. Nametnuti udžbenik ne mora odgovarati stilu poučavanja učitelja u tom aktivu niti mogućnostima učenika, pa će se rezultat osjetiti u nezadovoljstvu svih stra-na bez mogućnosti izmjena.

Rezultat svega navedenoga mogli bi biti narušeni međuljudski odnosi, zanemarena stručnost i kompetencija učiteljskog akti-va, zapostavljen kriterij kvalitete, nezado-voljni roditelji te u konačnici slabi rezultati učenika i učitelja. U situaciji kada se jasno propisuju obvezni materijali u odnosu na pomoćna nastavna sredstva, a očekivanja za uspjeh učenika ostaju nepromijenjena, ovakav način odabira te omalovažavanja mišljenja učitelja neće pridonijeti kvaliteti i konkurentnosti naših učenika.

Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske

Nezavisni sindikat zaposlenih u sred-njim školama ne će podržati konačan prijedlog Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, koji je uklju-čen u dnevni red sjednice Hrvatskog sabora 5. veljače 2010. godine.

Osim vrlo komplicirane i dugotrajne procedure odabira udžbenika, Sindikat ocjenjuje krajnje neprihvatljivim rješe-nje kojim konačnu odluku o izabranom udžbeniku daje Vijeće roditelja. Naime, Zakonom se želi propisati kako, nakon što stručni aktivi na razini škola odabe-ru udžbenike, Vijeće roditelja daje konačnu ocjenu i odabir, i to ne na temelju stručne analize, već isključivo na temelju cijene udžbenika. Sindikat smatra da je to izravno uplitanje u stručne nastavničke kompetencije.

Uz dužno poštovanje roditeljima, većina njih nema stručne kompetencije za odabir udžbenika, pogotovo ne za sve predmete, koji bi se trebali u školi koristiti sljedeće četiri godine. Tu dola-zimo i do nerješivog problema za prve razrede i osnovnih i srednjih škola, u kojim se Vijeće roditelja formira tek u listopadu. Zar će se dotada čekati njiho-va odluka?

Iako smo prethodno upozorili Ministarstvo na besmislenost takvog rješenja, ono je ipak našlo mjesta u konačnom prijedlogu Zakona. Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske traži da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa taj prijedlog povu-če iz procedure u Saboru, a od vas, saborskih zastupnika, tražimo da takav Zakon - ne poduprete!

(Priopćenje NSZSŠH, 10. veljače 2010.)

malo radi na takozvanom Nacio-nalnom okvirnom kurikulumu, ali mogli smo ga, da je bilo volje, hra-brosti pa i odgovornosti već donijeti i krenuti dalje. Uvjeren sam da bi se za donošenje nacionalnog kurikulu-ma danas postigao i svaki potrebni, uključujući i politički, konsenzus. A nakon toga, kada bismo ga napokon donijeli te prevladali neke područne i predmetne egoizme, sigurno bi se pokazalo da nam trebaju i neki drugi, moderni izvori znanja i nastavna sredstava, a što se pritom udžbenika tiče, neki nam neće niti trebati, a još manje u današnjoj formi koji su

fizički teret u torbama naših učeni-ka.

Upravo zbog pomanjkanja takva pri-stupa udžbeniku, kao i uopće uređenju školske problematike, mnogim su uče-nicima, ali ne zaboravimo pritom nastavnike i roditelje, udžbenici ne samo teret nabave, nego i muka u tije-ku školovanja i učenja, budući im je upravo kvaliteta i suvremenost vrlo upitna. To, međutim, može izmijeniti jedino nacionalni kurikulum iz kojeg se oblikuje suvremen udžbenik. Ovako su stvari postavljene naopačke i polaze od starih nastavnih planova i programa u kojima je udžbenik skoro jedini i glavni

izvor znanja u školi, umjesto ”vraćanja prirodi” - no, ne Rousseaovog - jednog suvremenog kurikulumskog tipa.

Biste li malo šire objasnili pojam kvalitete udžbenika?

To zahtjeva širu elaboraciju, ali ukrat-ko mogu reći sljedeće. Tek na kuriku-lumskim polazištima suvremenog strukturiranja nastavnih područja i predmeta te kontrolom kvalitete udž-benika od strane stručnjaka - ne uobi-čajeno stalnih, već poznatih ili naruče-nih recenzenata - tako da se izbjegnu sadržajne netočnosti, čak plagijati i ”osobne jednadžbe” u tumačenju nekih udžbeničkih sadržaja od strane pojedi-nih autora, možemo očekivati dobar ”udžbenički proizvod”. Tada će se i neki autori i izdavači naći pred pozna-tom izrekom: Publish or perish - Publiciraj (kvalitetno) ili nestani! Ne dodvoravajmo se pritom roditeljskim vijećima kao mogućim arbitrima koje predviđa posljednji prijedlog Zakona. I roditeljima ćemo najbolje pomoći uko-liko stručno i znanstveno utemeljeno napišemo udžbenik. Na taj način riješi-mo se već jednom činjenice da je udž-benik postao stresna i dominantna tema naše škole.

Mislim da smo i ovdje zaboravili ključnu riječ svake preuredbe, kojih je u nas tako mnogo, a to je uravnoteže-nost u željama i mogućnostima s gledi-šta slike suvremenog kurikuluma: Što želimo postići? Kako to organizirati? Na koji način to ostvariti?! U svakom slučaju i kod udžbenika treba što je više moguće izbjeći politizaciju znano-sti i struke, umjesto njezina korištenja i uvažavanja u provedbi dobre politike. Pa i udžbeničke!

Nastavak na 18. stranici

ŠTO KAŽU RAVNATELjI

sINDIKALNI POGLED

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno18

Voljeli bismo da su djelatnici Ministarstva i Agencije prilikom donošenja ovog zakonskog pri-

jedloga, a prije puštanja u saborsku proceduru prakticirali “visok stupanj demokratičnosti“ te pozvali sve izrav-no zainteresirane strane da iznesu svoja stajališta i prijedloge, a ne jed-nostrano donosili nešto što je neodrživo već samim time što se temelji na nepostojećim nacionalnom i predmetnim kurikulima te udžbeničkom standardu.

Treba poštivati različitosti u stilovi-ma poučavanja. Nastavnici u istom školskom aktivu, iako rade po istom nastavnom planu i od učenika imaju ista očekivanja, svoju nastavu obliku-ju prema svojim vizijama, osobnim afinitetima i stilu. Tako svaki nastav-nik između odobrenih udžbenika može pronaći neki koji mu najviše odgovara i koji će mu pomoći da najbolje izvodi svoju nastavu i postigne optimalne rezultate. Činjenica da nastavnik više neće samostalno moći birati udžbenik po kojem će raditi, već će se on birati na razini kolektiva, drastično će sma-njiti kvalitetu poučavanja.

Iz prakse znamo da u školskim akti-vima, kao uostalom i u svakoj zajedni-ci, postoje dominantni članovi, kao i oni čiji se glas manje sluša. Iskustvo nam govori da će stoga školski aktivi, u slučaju nesloge oko odabira samo jednog udžbenika, odlučiti po pravilu “tko jači taj kvači“. Upravo kreativni učitelji često posegnu za drugačijim udžbenikom ili čak sami napišu udž-

benik. Treba li dopustiti da ih nadgla-sa (inertnija) većina i gušiti njihovu kreativnost?

Odobreni udžbenici, iako slijede isti nastavni program, međusobno se jako razlikuju, pa nastavniku ne može biti nimalo svejedno hoće li raditi po onom koji mu odgovara ili po nekom dru-gom. Budući da je velika vjerojatnost da većina nastavnika neće moći raditi po onom udžbeniku koji im odgovara, ne vidimo zašto se onda jednostavno ne uvede imperativ da u cijeloj Hrvatskoj po predmetu i generaciji bude odobren i ponuđen samo jedan udžbenik! U oba slučaja nastavnik je prisiljen raditi s udžbenikom kojim nije zadovoljan.

Drastično ograničavanje broja udž-benika, a pogotovo nemogućnost da se u iduće Ëetiri godine promijeni udž-benik, dovest će do stagnacije u pove-ćanju kvalitete udžbenika, koja je prošlih godina osjetno porasla, upra-vo zahvaljujući velikoj konkurenciji među udžbenicima. Nemogućnost promjene udžbenika posebno će nepo-voljno biti za mlade nastavnike koji zbog nedostatka iskustva udžbenik najbolje mogu procijeniti tek kroz pri-mjenu. Ukoliko nakon godinu dana zaključe da im udžbenik ne odgovara, a možda i da ima jako puno propusta, nemogućnost promjene udžbenika rezultirat će nižom kvalitetom nastave idućih godina. Teško da bi i roditelji pristali na takvu smanjenu kvalitetu nastave, kad bi mogli birati.

Ističe se da će se ovim zakonom

odnosno donošenjem udžbeničkog standarda postići lakša školska torba. Međutim, novi udžbenički standard još nije donesen, a također se ne nazi-re na osnovu čega bi on mogao olak-šati torbu. Naši programi su i dalje isti, prema tome gradivo koje trebamo proći je isto. Na osnovi čega bi se materijali pomoću kojih radimo mogli/morali smanjiti? Na osnovi neargu-mentiranih propisa, koji će uzrokovati

rezove na silu i koji će pridonijeti još težem radu u razredu i nekvalitetnijoj nastavi? Ne bi li kurikulum trebao biti polazište svega, pa tako i težine škol-ske torbe?

Stalne izmjene zakona samo čine tržište udžbenika još nestabilnijim. Restrikcije do sada nisu dale pozitivne rezultate, pa neće ni ovaj zakon. Ministarstvo je do sada moglo naći optimalno rješenje, ali sudeći po stal-nim izmjenama i dopunama zakona o udžbenicima, ni oni koji su za to odgo-vorni nisu baš svjesni što treba činiti.

Predlažemo:odgoditi donošenje ovog zakona

nakon donošenja kurikuluma. Naime, ako Zakon donesemo prije donošenja kurikuluma, dogodit će se sljedeće: zbog ovog zakona krenut će se u štam-panje novih udžbenika (zbog promje-ne kriterija odabira udžbenika); nakon donošenja kurikuluma opet će se kre-nuti u štampanje novih udžbenika (zbog promjene programa i usklađiva-nja udžbenika s njim). Dakle, prilikom obje promjene doći će do neprimjenji-vosti lanjskih udžbenika. Ne vidimo razlog da takav kaos uvodimo dva puta. Dakle, Zakon treba donijeti tek nakon uvođenja kurikuluma

prilikom donošenja Zakona (nakon donošenja kurikuluma) organizirati kvalitetnu javnu raspravu, u koju treba uključiti sve zainteresirane subjekte

hitno uvesti red u način distribucije i biranja udžbenika prema već posto-jećem Zakonu.

(www.nastavnici.org)

tema broja

Forum za nastavnike i učiteljeNEKI sTAVOVI I PRIjEDLOZI PRAKTIČARA

Nastavak sa 17. stranice

Prošlogodišnji Memorandum

Predlagači Zakona kao da zaborav-ljaju prošle godine potpisan Memorandum o razumijevanju izme-đu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i nakladnika u kojemu je jasno bila izražena namjera kupnje svih udžbenika za osnovnu i srednju školu. Prema prosudbi pravnih ekspe-rata, takav dokument ima snagu ugo-vora, tj. narudžbe. Nakladnici su prema toj narudžbi tiskali udžbenike, a kako ih Agencija za odgoj i obrazo-vanje, tj. MZOŠ nisu otkupili u naruče-nim količinama, na skladištima nakladnika i knjižara ostalo je nepro-dano 54 posto udžbenika za osnovne i 75 posto udžbenika za srednje škole.

Predlažemo da se, kao izlaz iz te situacije, u prijelazne odredbe Zakona ugradi odgoda primjene ovog zakona do školske godine 2011./2012. te da se u Katalog odobrenih udžbenika za školsku godinu 2010./2011. uvrste svi naslovi iz kataloga za školsku godinu 2009./2010., te svi novoodobreni naslo-vi. U ovoj bi se godini za odbir udžbe-nika trebao primjenjivati postojeći zakon, kako ne bi došlo do bacanja i uništavanja knjiga, ali i da bi se izbje-gle sudske tužbe koje će nakladnici sigurno dobiti, na štetu državnog pro-računa. Dodatno, u ovako teškoj gos-podarskoj situaciji, sačuvala bi se radna mjesta u izdavačkoj industriji i onemogućio brutalni napad na egzi-stenciju hrvatskih nakladnika.

Nadležnost države da izravno utječe na formiranje cijene udžbenika

Prijedlog Zakona predviđa da će maksimalnu cijenu udžbenika određi-

vati Ministarstvo na temelju uprosje-čene cijene svih odobrenih udžbenika. Za sljedeću školsku godinu želi se oza-koniti umanjenje cijena iz prošlogo-dišnjeg Kataloga za 10 posto, što je nakladnicima apsolutno neprihvatlji-vo. Nije jasno kako to Ministarstvo može određivati i umnajivati cijene, a da pritom ne kupuje udžbenike. Što uprosječivanje i određivanje cijene

znači za natjecanje u kvaliteti udžbe-nika? To je širenje antipoduzetničkog duha i adminstrativno negiranje temeljnih načela tržišnog gospodar-stva. Pitamo se što takve mjere znače za Hrvatsku prigodom njenog ulaska u EU? Ministarstvo prijedlogom diktira-nja cijena želi socijalne mjere prebaci-ti isključivo na leđa nakladnika, umje-sto da se, zbog socijalne osjetljivosti,

država obveže na participaciju u naba-vi udžbenika. Ako bi ipak pitanje cije-na trebalo urediti, to ne može biti jed-nostrano, pa bi u povjerenstvu za cijene udžbenika trebala biti dva pred-stavnika Ministarstva te po dva pred-stavnika Uduge nakladnika i knjžara te Hrvatske udruge poslodavaca.

Dvostruki postupak odabira udžbenika

Novi Zakon nameće odbir udžbeni-ka u dva kruga, što je potpuno besmi-sleno; u prvom krugu izjašnjavali bi se svi učitelji, a potom bi se vršio odabir na razini školskih aktiva. To je znatan gubitak vremena i rada za sve učitelje i škole, a nakladnicima nepotrebno otežava poslovanje jer moraju čekati dodatna dva mjeseca kako bi mogli početi tiskati knjige. To bi prouzročilo kašnjenje udžbenika u distribuciju i prodaju te ponovo stvaralo goleme redove pred knjižarama. Stoga predla-žemo da rezultati odabira u jednom krugu budu obvezatni za sve, osim za one nastavnike koji su odbrali udžbe-nike s manje od 10 posto zastupljeno-sti. Samo bi u tom slučaju bilo potreb-no da se učitelji ponovo opredjeljuju

Uloga Vijeća roditeljaPredlažemo da Vijeće roditelja može

biti informirano o odabiru udžbenika za koje su se opredijelili učitelji na temelju svoje stručnosti i kompetenci-ja. Učitelji/nastavnici bi roditeljima trebali obrazložiti vlastiti odabir udž-benika, a taj izbor ne bi smio ovisiti o suglasnosti roditelja. U protivnom, ako roditelji mogu osporiti učiteljski odabir udžbenika, govorimo o ”trećem krugu”odabira udžbenika, što bi prou-zročilo nesagledive posljedice.

GLAVNI sTAVOVI I PRIjEDLOZI NAKLADNIKA

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. aktualno 19savjetnici

Škole su temeljne ustanove za provođenje struč-no pedagoške prakse studenata. Stručno pedagoška praksa u školama jedan je od oblika praktično-obra-zovnog dijela koja ima za cilj da se studenti upoznaju s cjelokupnim odgojno-obrazovnim procesom, odnosno sa svim organizacijskim oblicima rada koje se provode u školama.

U praksi se najčešće susrećemo s dva različita oblika stručno pedagoške prakse koji se razlikuju u opsegu i obvezama studenata, ali i učitelja mentora, koji prak-su provode, a u skladu s programima nastavničkih fa-kluteta koje pohađaju. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama utvrđuje da škole i uče-nički domovi mogu biti vježbaonice za studente koji se pripremaju za odgojno-obrazovni rad s učenicima. Državni pedagoški standard za škole koje ostvaruju uvjete vježbaonica, utvrđuje da je učitelj-mentor struč-

no osposobljena osoba koja je voditelj studena-ta tijekom praktične po-duke studenata visokog učilišta za obrazovanje učitelja/nastavnika i pro-pisuje broj studenata u skupini.

Detaljnije uvjete o tome koja škola može biti vježbaonica defini-ra Pravilnik o vježbao-nicama, koji određuje da je škola vježbaonica škola ili druga organi-zacija u kojoj se ostva-ruje stručno-metodičko, pedagoško-psihološko i defektološko praktično obrazovanje i osposo-bljavanje studenata za odgojno-obrazovnu i re-habilitacijsku djelatnost.

Zadaće stručno pedagoške prakse u

vježbaonicama predviđaju uz uključivanje studenata u različite oblike odgojno-obrazovnog rada i osposo-bljavanje studenata za praktičnu primjenu stručno-me-todičkih, pedagoško-psiholoških i defektoloških znanja u neposrednom odgojno-obrazovnom radu. Studenti u vježbaonicama imaju priliku biti upućeni u praktično ostvarivanje pojedinih faza odgojno-obrazovnog rada od planiranja i programiranja dopripremanja i izvođenja nastavnog procesa, ali također se upoznaju i s praće-njem i vrednovanjem odgojno-obrazovnog rada.

U vježbaonicama se studenti moraju upoznavati i s primjenom inovacija i suvremenih nastavnih tehnologi-ja u odgojno-obrazovnom radu. Upućuju se na razvi-janje specifičnih profesionalnih sposobnosti za rad u izvannastavnim aktivnostima. Neobično je važno i razvi-janje sposobnosti studenata da promatraju, analiziraju i vrednuju vlastiti i tuđi rad.

Neposredni nositelji realizacije programa studenske prakse u vježbaonicama su učitelji mentori čije su zada-će jasno utvrđene Pravilnikom o vježbaonicama. Prije svega mentori su dužni planirati, pripremati i vrednova-ti rad studenata, a pri tome surađivati s nastavnikom metodike s nastavničkih fakulteta i ostalim kolegama mentorima u vježbaonici. Mentori osiguravaju nesmeta-no hospitiranje studenata, pri ćemu trebaju studentima održavati uzorne metodičke sate. Surađivati u pripre-manju, pratiti i analizirati održane individualne i javne na-stavne sate studenata. Po završetku sudjelovati u analizi održanih nastavnih sati studenata.

Učitelji mentori trebaju omogućiti studentima upo-znavanje organizacije rada i razvojno-pedagoške djalat-nosti škole u suradnji sa stručnim suradnicima škole. Za kvalitetno provođenje studentske stručno pedagoš-ke prakse nužna je planska suradnja škola vježbaonice i nastavničih fakulteta s jasno utvrđenim zadacima svih sudionika pripremanja budućih učitelja.

suradnja u ostvarivanju studentske prakse - škole vježbaonice

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Naše emocije kontrolira limbički mozak, smješten između korteksa i moždanog debla. U sredini limbičkog područja, iza naših očiju, dvije su amigdale koje šalju i primaju sve emocionalne poruke. Emo-cionalni mozak promatra sve što nam se događa te uočava je li to što nam se upra-vo dogodilo nalik nečemu što nas je u prošlosti rastužilo ili razbjesnilo. Ako uoči sličnost, amigdala “diže alarm“, objavljuje opasnost i u djeliću sekunde mobilizira nas u akciju. To je razlog zašto mnogi ljudi pobijesne i učine nešto neprimjereno prije nego što stignu promisliti žele li to doista učiniti.

Naše je analitičko mišljenje uvijek pod utjecajem emocija. Svatko se može razbje-sniti, ali ne reagira svatko nasilnički. Djeca koja su često ljuta, tužna, anksiozna neprestano dobivaju ometajuće po-ruke amigdale i zato im je osobito teško koncen-trirati se, odnosno učiti. Negativne emocije sma-njuju kapacitet mozga za razumijevanje, uočavanje značenja, pamćenje i više misaone procese. Istraži-vanja mozga osobito na-glašavaju upravo potrebu eliminiranja prijetnje iz okoline za učenje. Stre-sna i prijeteća razredna klima dramatično ošte-ćuje učenje. Stres koji prati doživljaj prijetnje posebno aktivira limbički sustav te se automatski sužava pažnja učenika i gubi velik dio kapaciteta

za racionalno i kreativno razmišljanje. Učenici mogu osjetiti prijetnju i strah

ako izgube odobravanje, osjete bespo-moćnost, kritiku, neuspjeh. Zaplašeni, zbunjeni učenici ne mogu jasno razmišlja-ti. Možemo li si onda postaviti sljedeća pitanja: Kad ispitujem učenike, tražim li ono što ne znaju ili postavljam pitanja da bih saznala što znaju? Boje li me se uče-nici kad ih ispitujem? Ako se boje, čega se zapravo boje? Pitaju li me moji učenici kad im nešto na satu nije jasno? Koja je najčešća povratna informacija koju šaljem učenicima: pohvala ili pokuda? Vjeruju li mi učenici? Ako ne, zašto? Znaju li moji učenici uvijek što želim da naprave i kako da se ponašaju?

Učenje nije samo mentalna funkcija, nego na njega snažno utječu emocije. Dobri osjećaji stvaraju ugodno uzbuđenje i čine uče-nje privlačnim. Emocije određuju zašto učimo i imamo li samopouzda-nja i sigurnosti u rezultat učenja. Naš mozak daje prioritet svim emotivno vođenim informacijama.

Neke studije pokazuju da jačina vezivanja dje-teta uz one koji se brinu o njemu može poveća-ti njegovu sposobnost učenja i suočavanja sa stresom. Druge pokazu-ju da zlostavljanje i za-nemarivanje djece može za cijeli život “napuniti“ mozak neprikladnom agresijom i rastresenom

pažnjom. To objašnjava model razvoja mozga koji smatra da “primitivna“, filoge-netski najstarija područja mozga sazrije-vaju prva. Naime, u prve tri godine života ona područja u kori velikog mozga koja upravljaju našim osjetilnim i motoričkim vještinama doživljavaju najdramatičniji preustroj i ti perceptivni centri zajedno s nagonskim centrima, kakav je limbič-ki sustav, bit će pod snažnim utjecajem iskustva u ranom djetinjstvu. Nasuprot tome, noviji, frontalni dijelovi korteksa, koji upravljaju planiranjem i donošenjem odluka, nisu “umreženi“ do pete, odnosno sedme godine života.

Drugo veliko restrukturiranje mozga zbi-va se između devete i jedanaeste godine. Usporedba EEG-a adolescenta i odraslih pokazuje da se od rođenja do smrti po-jedinca svake dvije godine događa izvje-sna moždana reorganizacija. Pretpostav-lja se da su te reorganizacije posljedica dvogodišnjeg ciklusa, razvojnih promjena moždanih hemisfera. Strah najčešće nije dobar suputnik. Napetost, grč, preplaše-nost, neugoda i nelagoda često čovjeka toliko blokiraju da se ne uspije izraziti i po-kazati što zapravo zna i koliko može.

Ljudi se obično boje neuspjeha, boje se kazne zbog neuspjeha, boje se vla-stitih slabosti. Psiholozi kažu da su dva načina na koje ostvarujemo kompeten-cije: nastojimo se potvrditi u onome u čemu vjerujemo da se možemo potvrditi, a izbjegavamo ono u čemu se bojimo da ćemo biti neuspješni. Učenik koji ne vjeru-je da može biti uspješan na satu prestaje se truditi i odustaje od učenja i rada. U želji da zaštiti svoje samopouzdanje i sa-mopoštovanje, izbjegava učenje i ometa nastavu. To mu daje otprilike ovakav alibi: Nemam iz tog predmeta jedinicu zato što sam glup, nego zato što me taj predmet uopće ne zanima i ne pada mi na pamet da ga učim.

Dana 1. siječnja 2010. godine stupio je na snagu novi Zakon o općem upravnom postupku koji je objavljen u Narodnim novi-nama br. 47/09 od 16. travnja 2009. ”Sta-ri” Zakon o općem upravnom postupku uz određene izmjene primjenjivao se više od 50 godina. Novi Zakon o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP) podijeljen je u 11 dijelova, a sadržava 171 članak.

Prvi dio ZUP-a: glava I. propisuje Opće odredbe, a definiran je i novi pojam - uprav-na stvar. Načela upravnog postupka uglav-nom su ostala ista, uz određene termino-loške promjene, a uvedena su dva nova načela: pristupa podacima i zaštita poda-taka, vezano uz obvezu zaštite osobnih podataka i načelo zaštite stečenih prava stranaka. Glava II. propisuje nadležnost: stvarna i mjesna i novi pravni institut: jedin-stveno upravno mjesto. Glava III. propisuje pojam službene osobe, izuzeće te rješava-nje kolegijalnog tijela, glava IV. propisuje pravnu pomoć u upravnim stvarima, a gla-va V. sudjelovanje stranke u postupku.

Drugi dio ZUP-a: glava I. regulira po-kretanje upravnog postupka, glava II. Po-stupak rješavanja upravne stvari, glava III. Dokazivanje, glava IV. Radnje u postupku kao što su podnesci: podnošenje, roko-vi, uklanjanje nedostataka te elektronička

komunikacija koja je novost u odnosu na ”stari” ZUP, kao i obnavljanje (rekonstruk-cija) spisa. Rokove propisuje glava V., bez promjena u odnosu na ”stari” ZUP, a gla-va VI. propisuje Obavješćivanje u kojoj su odredbe o dostavi, načinima i vrstama, a novo je obavješćivanje i elektroničkim pu-tem. Treći dio bavi se rješavanjem uprav-ne stvari što podrazumijeva pojam, oblik i sadržaj rješenja, vrste rješenja, rokove donošenja, što je uglavnom bez značajnih promjena.

Četvrti dio bavi se Pravnim lijekovima, pa je tako u glavi I. žalba (redovni pravni lijek): izjavljivanje, odricanje od prava na žalbu i odustanak od žalbe s izmjenom prema kojoj se stranka može odreći prava na žalbu u pisanom obliku ili usmeno na za-pisnik, od dana primitka prvostupanjskog rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe. Prema ”starom” ZUP-u nije postoja-la mogućnost odricanja od žalbe. Sadržaj i predaja žalbe, odgodni učinak žalbe, po-stupanje prvostupanjskog i drugostupanj-skog tijela po žalbi ne sadrže promjene, no rok za izjavljivanje žalbe novim je ZUP-om propisan na način da je minimalni rok za izjavljivanje žalbe 15 dana zbog članka 109. prema kojemu se žalba izjavljuje u roku 15 dana od dana dostave rješenja,

ako nije propisan dulji rok. Prema ”starom” ZUP-u rok za izjavljivanje žalbe bio je 15 dana, ako zakonom nije bio propisan kraći rok. Glava II. propisuje prigovor (redovni pravni lijek); izjavljivanje i postupanje po prigovoru.

Izvanredni pravni lijekovi smanjeni su sa sedam prema ”starom” ZUP-u na tri, i to su: Obnova postupka glava III., Oglašava-nje rješenja ništavim - glava IV., Poništava-nje i ukidanje rješenja - glava V. Peti dio je Izvršenje, koje je novim ZUP-om jasnije i preciznije propisano. Šesti dio propisuje Upravni ugovor koji je novi pravni insti-tut. Sedmi dio glava I. propisuje zaštitu od postupanja javnopravnih tijela, a glava II. zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga, koja kao novost obvezuje i škole kao javne ustanove. Korisnik javnih usluga može podnijeti prigovor ako smatra da su postupanjem pružatelja javnih usluga po-vrijeđena njegova prava ili pravni interesi te radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa.

Osmi dio je Izdavanje potvrda, deveti dio Troškovi postupka, a deseti dio Pro-vedba Zakona s odredbama o tijelima koja provode nadzor nad provedbom ovog Za-kona. Jedanaesti dio su Prijelazne i završ-ne odredbe.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

Mozak i emocije

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Novi zakon o općem upravnom postupku

U vježbaonicama se studenti moraju upoznavati i s primjenom ino-vacija i suvremenih nastavnih teh-nologija u odgojno-obrazovnom radu.Neobično je važno razvijanje sposob-nosti studenata da promatraju, ana-liziraju i vrednuju vlastiti i tuđi rad

Zaplašeni, zbunje-ni učenici ne mogu jasno razmišljati. Možemo li si onda postaviti sljedeća pitanja: Kad is-pitujem učenike, tražim li ono što ne znaju ili po-stavljam pitanja da bih saznala što znaju?

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.20

Osnovna škola Miro-slava Krleže specifična je zbog toga što se nalazi u Kaptolu, dakle

samome središtu grada, a s ponosom ističu da već niz godi-na rade u jednoj smjeni. Impresivna brojka od 399 đaka ovu školu čini vrlo živom i razi-granom u kojem god trenutku uđete u prekrasnu staru zgradu na zagrebačkom Kaptolu. O svim odgojno-obrazovnim aktivnostima brine četrdesetak učitelja, pedagoginja Marta Azinović, logopedinja Mirta Kapetanović, školska liječnica dr. Ivanka Koder Krištof te v.d. ravnatelja Silvana Galinović, koja je ujedno defektologinja:

- Naša je škola bila uključena u eksperimentalno provođenje HNOS-a, a potom je postala i centrom obuke za druge škole koje su u svoj rad trebale imple-mentirati HNOS. Otvoreni smo te njegujemo stalnu suradnju s Nacionalnim centrom za vanj-sko vrjednovanje, Ministar-stvom znanosti, obrazovanja i športa, Agencijom za odgoj i obrazovanje, govori Galinović i dodaje da se trude učenicima pružiti najvišu moguću razinu znanja, ali i odgoja, te vjeruje da u tome uspijevaju. - Stručno smo stopostotno pokriveni. Zadnjih se pet godina oprema-mo vrlo dobro, redovito nabav-ljamo didaktički materijal, iako bi trebalo možda bolje renovi-rati ovaj stari objekt.

Uspješni na natjecanjima u znanju

Trudimo se osuvremeniti nastavu, pa je u tijeku nabavka LCD projektora i računala za sve razrede, kako bi djeca i

sama mogla raditi razne power-point prezentacije i na taj način sudjelovati u nastavi.

Kroz redovite kontakte sa zagrebačkim gimnazijama dobi-vaju vrlo zadovoljavajuće povratne informacije, što je potvrda da se bivši učenici OŠ Miroslava Krleže dobro snalaze

u srednjoj školi, odnosno da im je ova škola vrlo dobar temelj za daljne školovanje.

Neupitnu posebnost škole predstavlja i činjenica da učeni-ci od petog do osmog razreda uče klasične jezike, uz standar-dni njemački i engleski jezik. Peti i šesti uče latinski, a u sed-mom i osmom dobivaju još i tri sata grčkog tjedno, najprije kao mogućnosti izbornog predmeta, a ukoliko odluče on im postaje dio redovitoga nastavnog pro-grama.

- Veliko je to opterećenje za učenike, međutim vidimo da djeca koja odaberu ove pred-mete zaista vole jezike i postižu

značajne rezultate u tom polju, govori Galinović.

Što se tiče znanja, učenici ove škole kotiraju vrlo dobro. Rezultati ispitivanja Nacional-nog centra za vanjsko vrjedno-vanje školu Miroslava Krleže smjestili su u gornji dio nacio-nalne kvalitativne ljestvice. Uz to, brojni su uspjesi na regional-nim i državnim natjecanjima iz znanja pokazatelj da nastavnič-ki kadar ove školi odlično i predano obavlja svoj posao. Zbog novouređene i obnovljene školske dvorane među učenici-ma vlada i veliki interes za sport, vole tjelesnu i zdravstve-nu kulturu, što je zasluga

nastavnika Marka Lalića koji ih motivira, pa organizira i pješa-čenja na Sljeme, kako bi zavo-ljeli i taj vid rekreacije na friš-kom zraku. Uz redovite sport-ske nastavne aktivnosti, škola sudjeluje i u gradskom projektu Vikendom u sportske dvorane, dok se u večernjim satima u dvorani trenira džudo te košar-ka.

Učenici imaju i mnogo izva-nnastavnih aktivnosti. Kreativ-nost mališana nekako najviše do izražaja dolazi u keramičkoj grupi, za koju se trenutačno skuplja novac kako bi se kupila nova peć za keramiku. Rukoto-vorine malih keramičara ukra-šavaju gotovo sve školske pro-storije, a vrlo kvalitetno radi i likovna grupa. Učenici kao čla-novi džudaškoga kluba Zagreb postižu zapažene nastupe, a u školi djeluje folklor, ritmika, dramska sekcija, školske novi-ne, lutkari, povjesničari, eko-loška grupa, prva pomoć, mali zbor, ali i grupa Crkva u Hrvata.

Povezanost s crkvomNaime, budući da se škola

nalazi na Kaptolu, zapravo sre-dištu hrvatske katoličke crkve,

tijesna je veza školskih i vjer-skih aktivnosti. Tako u školi vjeronauk predaje pater Marin Grbešić iz crkve Svetog Franje, kao i vjeroučiteljica Vesna Palijan, koja je laik. Gotovo sva djeca u školi zapravo pohađaju vjeronauk te sudjeluju u škol-skim projektima vezanima uz vjeru. Primjerice, uoči Božića učenici viših razreda pripremili su božićnu priredbu o 800. obljetnici franjevačkog reda. Budući da većina tih đaka uči i dobro vlada antičkim jezicima, sami su učenici molitvom na latinskom jeziku uveli goste u dvosatnu priredbu. Cijelo su se polugodište pripremali za ovu priredbu, tijekom koje su kroz igrokaze, prezentacije i pjesmu prikazali život sv. Franje.

U školskim priredbama, odnosno njihovoj pripremi i organizaciji nerijetko sudjeluju i roditelji.

- Suradnja s njima je odlična, budući da roditelji ove djece puno drže do ulaganja u znanje, i shvatili su da je to najbolji mogući put za njihove mališa-ne. I zaista im nije teško sudje-lovati u školskim projektima, svojim znanjem i iskustvom pomagati školi, a samim time pomažu i svojoj djeci. Pomažu i donacijama, pa je za skoru pro-slavu 180. godišnjice škole već skupljena određena svota koju su donirale tvrtke u kojima rade ili su vlasnici roditelji uče-nika. Također na inicijativu i uz pomoć jednog roditelja u dogledno vrijeme bit će izrađe-ni i ormarići za svakog učenika, kako bi im se pomoglo i olakša-lo oko odlaganja garderobe, stvari i knjiga koje ne trebaju u nastavi taj dan, objašnjava Galinović. Trenutačna v.d. rav-natelja i sama je 23 godine radi-la u nastavi (na ovoj školi pro-teklih 17 godina), kao učiteljica razredne nastave, ali i defekto-loginja, što je po struci, i govori nam da je primjetna velika pro-mjena na samoj djeci. Ponajprije

rePortaÆa

crtice iz povijestiDanašnju OŠ Miroslava Krleže daleke 1830.

godine osnovao je stanoviti Marko Grošl, kao privatnu trorazrednu pučku dječačku učionu na Kaptolu. Sama zgrada u kojoj je bila smješte-na nalazila se na Dolcu na kućnom broju 2, u susjedstvu nekadašnjeg samostana cisterita. Nastavu je provodila učiteljica Amalija Langer za djevojčice, a sam Grošl za dječake. Nakon što je srušena zgrada na Dolcu, gradski su oci 1876. godine sagradili školsku zgradu za puč-ko školstvo na Kaptolu, na današnjoj adresi, a

1882. godine uz školu je otvoreno i zabavište, danas dječji vrtić.

Budući da je u to vrijeme, pod pritiskom Ma-đara, u nekoliko škola uveden mađarski kao službeni nastavni jezik, može se reći da je osnu-tak ove škole i djelić borbe za hrvatski jezik i njegovu potpunu afirmaciju.

OŠ Miroslava Krleže prva je pučka škola u gradu Zagrebu i predstavlja temelj iz kojeg su proizašle sve preostale zagrebačke pučke, da-nas osnovne škole. Ujedno, ovo je jedna od najstarijih škola u Hrvatskoj koja je osnovana s hrvatskim nastavnim jezikom.(bn)

Roditelji redovito sudjeluju u školskim projektima, svojim znanjem i iskustvom pomažu nastavnom procesu, dakle svojoj djeci. Pomažu i donacijama, pa je za skoru proslavu 180. godišnjice škole već skuplje-na određena svota koju su donirale tvrtke u kojima rade ili su vlasnici roditelji učenika. Također, na inicijativu i uz pomoć jednog roditelja u dogledno vrijeme bit će izrađeni i ormarići za svakog učenika

Najstarija pučka škola u metropoli

V.d. ravnateljica Silvana Galinović Pokazna vježba iz prve pomoći

Nada Povrženić učiteljica je razredne nastave

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. 21

zato što su današnje generacije mnogo informiranije i mnogo više znaju nego prije.

- Današnjim je klincima zapravo sve dostupno, od medja, televizije i interneta, do igračaka kakve naše generaci-je nisu mogle ni zamisliti. Našu, pak, školu pohađa i mnogo stranaca, djeca rodite-lja koji poslovno često mije-njaju životnu sredinu, pa pone-kad proputuju i čitav svijet. Ta djeca govore strane jezike, paralelno dva, čak i tri jezika, pa se onda i učitelji na pose-ban način moraju nositi s

takvom suvremenom i pamet-nom djecom.

Gust promet u školskoj knjižnici

Djeca su po ponašanju vrlo živa, govori nam ravnateljica, budući da su to pretežno djeca iz središta grada, koja nemaju velikih prostora za igru u svojoj četvrti, pa onda taj višak enegi-je donose u školu, koja im, osim obrazovnog poligona, postaje i poligon za igru. Međutim, kvalitetna i uhodana

stručna služba, u koju po profe-siji spada i sama v.d. ravnatelja Silvana Galinović, rješava sve probleme promptno i kvalitet-no:

- Kod nas srećom nema vrš-njačkog nasilja, vjerojatno smo uspjeli te stvari spriječiti edu-kacijom učenika i kvalitetnom prevencijom, ali jasno je da ponekad dolazi do nepodopšti-na, tinejdžerskih svađa, kao uostalom i u svim školama. Ipak, sve držimo pod kontro-lom, objašnjava Galinović.

Brojne školske aktivnosti kao vid prevencije upotpunjuje i

školska knjižnica, u kojoj je svakog dana gust promet. Knjižničarka Sanja Karol pohva-lila nam se da učenici gutaju knjige, školske lektire znaju pročitati u dan-dva, a među

omiljenim su autorima Mato Lovrak, Sanja Pilić i Miro Gavran. Zbog teške financijske situacije teško se nabavljaju neki drugi popularni naslovi izvan lektirnoga gradiva, ali se namjerava uskoro nabaviti Tolkienova trilogija Gospodar prstenova te popularni Harry Potter.

Nada Povrženić učiteljica je razredne nastave, koja je prije dvije godine sa svojim učenici-ma osvojila prvo mjesto na državnom natjecanju časopisa National Geographic Junior, što

im je donijelo nagradni boravak u Washingtonu, a iz kojeg su natrag u školu donijeli bogata iskustva i nova znanja. Kazala nam je da je tome pripomoglo što današnju djecu zaista sve zanima, brzo upijaju nova zna-nja i vještine, a ako učitelj smo-gne snage i kreativnost da i on s njima ostane dijete, onda uspje-si neće izostati.

Čak dva školska lista Ante Ljubičić predaje fiziku i

pokušava djeci fizičke zakoni-tosti prikazati kroz događaje u prirodi i svijetu koji nas okružu-je. Potom prelaze na zadatke, ponekad i pokuse, iako priznaje da im za češće praktične rado-ve nedostaje materijala i opre-me. Problem su i veliki razredi, pa je teško raditi pokuse s tri-deset i više učenika.

- Bilo bi mnogo kvalitetnije i svrsishodnije da možemo raditi po grupama, a opet, ponekad, pribora i materijala imamo samo za jednu zajedničku pre-zentaciju. Krpamo se, ali djeca ipak nauče voljeti fiziku, zaklju-čuje Ljubičić.

Školski list s učenicima stva-ra Elvira Bačurin, također uči-teljica razredne nastave, koja mališane motivira da što više pišu, i poeziju i sastavke, da bilježe svijet oko sebe, svoje emocije i doživljaje. Na ovogo-dišnji gradski Lidrano tako su poslali čak dva školska lista - Božićnu zvijezdu i Krležići - koji, iako u skromnom grafič-kom izdanju, prezentiraju gole-mu volju za pisanjem i kreativ-nost učenika ove škole.

Naposljetku, da bi imali snage za sve te aktivnosti, učenici se tijekom jednosmjenske nastave moraju dobro i zdravo hraniti. Školska kuhinja dnevno nudi dva obroka, užinu i kuhani obrok, trenutačno za dvjestoti-njak učenika, iako je veliki inte-res roditelja da bi se i više djece hranilo u školi. Nažalost, ne postoje prostorni kapaciteti da bi se kuhalo za sve mališane. Razlog velikom interesu su i kuharice Mirjana Savano-vić, Renata Poljak i Đurđa Antolić Soban, koje s puno ljubavi i vještine spremaju odlična i uku-sna jela. Renata Poljak otkrila nam je da djeca vole jesti apso-lutno sve, od mliječnih užina do kuhanih juha, špageta bolonjez, ričeta i drugih variva, budući da se koriste svježe i zdrave namir-nice, koje zasigurno pridonose kvaliteti i ukusu jela.

Sve viđeno ostavilo nas je u uvjerenju da roditelji koji upi-suju svoje mališane u OŠ Miroslava Krleže zaista imaju izvanserijsku sreću, a učenici iz ove škole nakon završetka osmog razreda odlično potko-vani odlaze u nadolazeće škol-ske godine, potom i ususret životnim izazovima.

Branko Nađ

180 godina OŠ Miroslava Krleže, Zagreb

Najstarija pučka škola u metropoli

Nastavnik tjelesnog Marko Lalić učenike često vodi na Sljeme

Kuharice Mirjana Savanović, Renata Poljak i Đurđa Antolić Soban Projekt o životu sv. Franje

Knjižničarka Sanja Karol pohvalila se da djeca “gutaju” lektiru

O važnosti fizike i njenih zakonitosti

djecu uči Ante Ljubičić

Elvira Bačurin s mališanima izrađuje čak dva školska lista

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.22 suradnici javljaju

TRIBALJ Uređen park Tribalj, malo mje-sto udaljeno šest kilometara od Crikvenice, dobio je lijep park smje-šten ispred zgrade Osnovne škole Jurja Klovića i Dječjeg vrtića Cvrčak i mrav. Na velikoj površini zasađeno je novo drveće, ukrasno grmlje i raslinje, postavljeni su stolovi i oko njih klupe te uređene staze nasute šljunkom. U središtu parka postavljene su betonske ploče tako da će ga, osim odra-slih, moći koristiti i učenici i mališani, ondje slikati i održavati na otvorenom nastavu likovne kulture. Kad uslijede topli sunčani dani, park će biti dostupan i za dječju igru i razonodu. Radovi su stručno i dobro obav-ljeni, a uklanjanjem većine visokih stabala školi i vrtiću otvorili su vidik i time dobili ljepši i dopadljiv izgled. (Ivan Šamanić)

NAŠICE Stop nasilju i drogi U Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama veliku pozornost posvećuju ostvarivanju školskoga preventivnoga pro-grama i o toj temi održana su svojedobno na inicijativu škole i Vijeća za prevenciju grada dva predavanja pod naslovom Stop nasilju i drogi. Predavanje je bilo upri-ličeno za roditelje učenika sedmoga i osmoga razreda obiju gradskih osnovnih te odvojeno za učenike prva dva razreda Srednje škole Isidora Kršnjavog. Sve nazočne pozdravio je ravnatelj SŠ Isidora Kršnjavog Željko Filjak. Uz gosta predstojnika vladina Ureda za droge mr. Dubravka Klarića, predavanje i iznošenje statističkih podataka o konzumiranju sredstava ovi-snosti na gradskom području iznio je i načelnik Policijske postaje Našica Ivica Bukvić. Nazočne su bile i ravnateljice osnovnih škola Blaženka Kapetanović i Slavica Zrilić. Nakon predavanja roditelji su postavljali brojna pitanja vezana za kasnonoćne izlaske malodob-ne djece i pojavu nasilja među djecom. Učenicima su najzanimljiviji bili primjeri iz prakse o konzumaciji i štetnim posljedicama korištenja droge koje je navodio Dubravko Klarić. - Sve su droge jednako štetne, a svoje slobodno vrijeme provodite u korisnom i poticajnom okruženju bez nasilja i sredstava ovisnosti, posebice droga - poručio je na kraju učenicima te im podijelio brošure i plakate o borbi protiv droge. U svojoj knjizi Znanje daje sigurnost Dubravko Klarić je napisao: Djecu se ne može izolirati od vanjskog svijeta i njego-vih štetnih utjecaja, zato ih od najranije dobi treba “naoružati“ znanjima, stavovima te kognitivnim vješti-nama i vještinama ponašanja, kako bi mogli prepozna-ti rizike i opasnosti, i biti u stanju oduprijeti im se te osigurati siguran, bezbrižan i zdrav život. (Đurđica Zailac)

GRABERJE IVANIĆKO Lidrano Osnovna škola Josipa Badalića u Graberju Ivanićkom bila je domaćin gradskoga susreta učenika osnovnih i srednjih škola Lidrano 2010. Sudjelovale su osnovne škole Stjepana Basaričeka, Đure Deželića, Milke Trnine, Posavski Bregi i škola domaćina te Srednja škola Ivana Šveara. Ravnateljica Božica Cvetko srdačno je pozdravi-la natjecatelje, a domaćini su pripremili veseli program za svoje goste, zaželjev-ši im ugodan boravak. Uslijedio je natjecatelj-ski dio nakon kojeg je povjerenstvo donijelo odluku koji će učenici predstavljati ivanićko područje na županij-skom Lidranu u OŠ Pušća. Za županijski je Lidrano iz škole doma-ćina predložena dram-sko-scenska igra Agencija za prve spoje-ve. Nakon proglašenja najuspješnijih, podije-ljene su pohvalnice učenicima i zahvalnice njihovim mentorima. (Danijela Juren)

UKRATKOU maloj sredini u kojoj žive i rade vrtić je po-stao mjesto zapaženih događanja

U Dječjem vrtiću Rožica u Velikom Trgovišću obi-lježili su kraj prve vrlo

intenzivne, zahtjevne i uspješne godine postojanja. U maloj sre-dini u kojoj žive i rade, vrtić je postao mjesto zapaženih doga-đanja, interesa i suradnje s lokalnom sredinom. Mali tim suradnika koji radi u vrtiću zadovoljan je postignućima u odgoju djece, proširenju pro-grama te počecima stvaranja suvremene predškolske ustano-ve koja poštuje tradicionalne vrijednosti. Sve se to ostvarilo ponajviše zbog dobre međusob-ne suradnje i povezanosti, što znatno prodonosi rješavanju svih situacija koje se svakod-nevno javljaju u radu ustanove.

Na svečanosti za prvi rođen-dan djecu, brojne roditelje i suradnike pozdravili su ravna-teljica Gordana Pavlinić, općin-ski načelnik Zdravko Vutmej te načelnica odjela za predškolski odjel u resornom ministarstvu Marija Ivanković. Veseli su mališani vrlo hrabro, prvi put javno, nastupili, a dvoranom se

orila vrtićka himna Rožica, rožica, najdraža meni si hižica. Uz kratki glazbeno scenski pro-gram, koji su s djecom pripre-mile odgojiteljice, priređena je i izložba fotografija i kratka retrospektiva pisanih zapisa o brojnim događanjima u vrtiću u prvih godinu dana postojanja. Obilazeći izložbeni prostor, svi su bili jednodušni u zaključku da je vrtić ne samo prohodao, već da je izgradio i čvrste teme-lje te male suvremene predš-kolske ustanove.

Načelnica za predškolski odgoj Marija Ivanković uspore-dila je taj mali vrtić s najljepšim

mjestom u Velikom Trgovišću u kojem se svi ugodno osjećaju i koje okuplja mještane u mno-gim događanjima. Načelnik općine Zdravko Vutmej najavio je i dovršetak potkrovlja na objektu te postavljanje klimati-zacijskih uređaja i mogućnost prijama još tridesetak mališana. Na maloj svečanosti predstavlje-na je i izrada internetske strani-ce vrtića, a druženje djece, rodi-telja, gostiju i djelatnika vrtića nastavilo se uz razgledavanje izložbe i ugodan razgovor. Svi na svečanosti poželjeli su Rožici da i dalje cvjeta, raste i razvija se.

G. P.

Svečanost za prvi rođendan

VeLIKo trGoVIŠĆe Dječji vrtić Rožica

Radost djece i odraslih

U moslavačkom selu Potoku u općini Popo-vači u sklopu skupa

Budućnost na rubu močvare posvećenog životu uz Lonjsko polje obilježena je i 120. obljet-nica školstva u tom mjestu. Na početke nastave iz 1890. u ime organizatora skupa Ogranka Matice hrvatske iz Kutine podsjetio je njegov predsjednik Dragutin Pasarić, autor dan prije toga predstav-ljene monografije Potok - selo moslavačke tradicije. U njoj su u znatnoj mjeri korišteni i zapi-si iz školske spomenice.

Djeca su godinama pohađala nastavu u Osekovu, gdje su počeci školstva zabilježeni još 1790. Ravnajući učitelj Fran Šolta između 162 učenika iz Osekova poveo je 31. ožujka 1890. u Potok 59 učenika. U svom razvoju škola je bila i osmogodišnja s dvjesto učeni-ka. U četiri razreda područnog odjeljenja sada su 33 učenika, kojima je matična Osnovna škola Popovača.

Sudionike proslave pozdra-vio je ravnatelj Stanislav Kos. Poseban dojam ostavio je nastup učenika. Glazbeni nastup učenika pripremio je Dražen Mlakar, a dramski s temom škole kroz tri stoljeća

Marija Bilić Brcić. Bilo je zani-mljivo vidjeti prednosti i mane, osobito odgojne - od pločice s kredom do računala. Na ljepote krajolika u Moslavini svojim su radovima podsjetili učenici Ana i Davor. Doprinos su dali i uče-nici uključeni u mlađi sastav KUD-a Potočanka iz Potoka

pod vodstvom Liljane Masnjak.

Posebno je naglašena uloga učiteljice Zorke Sever, rođe-ne Getz. Ona je u školi služ-bovala od 1915. do 1919. godine, a kao likovna umjet-nica bilježila je i pojedinosti iz života svojih učenika. Dragocjen doprinos ostavila je i promidžbom vrijednosti moslavačke narodne nošnje sve do Barcelone, Bruxellesa

i Kopenhagena. Uz rad Zorke Sever prikazan je i filmski zapis HTV-a. Programu su prisustvo-vale i njezine kćeri Ruža i Višnja.

Na život škole sredinom proš-log stoljeća podsjetio je tadaš-nji učitelj Josip Prevendar, danas umirovljeni kutinski srednjoškolski profesor. Sudionici, među kojima su bili i potpredsjednik Matice hrvat-ske Stjepan Sučić, predstavnik Ministarstva kulture Eugen Draganović i općinski načelnik Josip Mišković, razgledali su prigodnu izložbu. Radoznalost za događaje u Potoku pokazale su i mlade novinarke Dječjega kutka Radijske postaje Novska. Javnosti su na tu temu prenije-le razgovor s nositeljicom pro-grama Marijom Bilić Prcić.

Jasna Popović Poje

PotoK Područna škola

Sto dvadeset godina školstva

U svom razvoju škola je bila i osmogodišnja s dvjesto učenika, a sada su u četiri razreda područnog odjeljenja 33 učenika

Naklonost djece i učitelja za tradiciju i folklor

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. 23suradnici javljaju

Bal je bal

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Uglavnom sve što zovemo modernim načinom života dolazilo nam je najprije iz Europe, a onda preko filmova i ostalih suvremenih

medija iz Amerike, dok u ovoj eri globalizacije, kupimo svašta iz cijeloga bijeloga svijeta. Ne bi se moglo reći da nije dobro čuti i vidjeti svašta, mnogo ljudi mnogo zna, više očiju više vide. Međutim, izgleda da smo malo pretjerali u svim tim običajima i manifestacijama, postali smo kao one žabe koje su gledale kako se konji potkivaju. Toliko toga smo prihvatili i prisvojili da se sad više ne zna tko je tko i što je što. Zašli smo u neke mutne i duboke vode i teško se izvlačimo van. Najteže je ipak u takvim prilikama podizati i odgajati djecu, jer su se izgubili neki čvrsti temelji, a nove još nismo našli.

Kad je društvo u velikim brigama i problemima, najbolje je malko pustiti brigu na veselje. Poklade su baš zgodna prilika da se svi skupa zakrabuljimo, maskiramo i opustimo barem jedan dan i napravi-mo bal za svoj račun. Ako su toliki naši napori i nastojanja da nešto učinimo za bolju i ljep-šu budućnost naše djece postali upitni, onda nam preostaje jedino da privijemo ljuti lijek na ljutu ranu.

Ako je bal, nek bude bal, makar maskenbal. Zašto da ne budu i u školi, kada su već svuda oko nas strašne i surove maske, krabulje koje nam se svakod-nevno cere i keze sve s novim i strašnijim n e p o d o p š t i n a m a ? ! Tome kao da i više nema kraja. Milijarde su se ulupale i otišle u tko zna kakve i čije crne rupe, a mi smo kao gola sirotinja koja više nema ni kune da kupi knjige za lektiru, da popravi prozori, da odvedu djeca na natjecanje, a kamoli da organizira nešto djeci za dušu.

Igrali su se naši odabranici dečki i poneke cure s milijardama kao sa špekulama, a škole su tako osta-le puste i prazne. Napravili su dečki dvorane, napu-nili su džepove kojekakvim poduzetnicima, sad su te dvorane prazne, jer ih nemamo čime zimi zagrija-ti, a ljeti rashladiti, a još ih treba dobro i debelo otplaćivati poduzetnicima koji su sebi dosta pouzi-mali, a nama ostavili recesiju. Ali plakati ne vrijedi, bolje je nasmijati se makar kroz suze.

Lijepo nam sada svima mogu stajati maske kloša-ra ili kako bismo to naški rekli, mi smo bokci, pak se kak bogci možemo još jedino bogečki ponašati. Davno još prije više od pola stoljeća učiteljice su djecu učile da nije sramota biti siromašan, ali odije-lo treba biti pokrpano i oprano. Došlo je vrijeme da se odrežu nogavice i pokrpi tur, jer gola noga nije sramota, ali neki dijelovi se ipak moraju pokriti. Budući da su naši dečki trošili novac u egzotičnim krajevima, i mi možemo barem na balu glumiti čistu egzotiku. Možemo si lijepo od šaša, slame, kukuru-znih komušina i sličnih materijala isplesti ekskul-zivne tropske kostime i plesati do mile volje neki ratnički ples da otjeramo zle duhove.

A možemo ići i u drugu krajnost i maskirati se kao Eskimi, navući na sebe debelu kožu i kao svi debe-lokošci vikati da ništa nismo znali, da nismo uopće pojma imali kamo odlaze milijarde. Onda ćemo se zavući u kućerke od snijega i uz lojanice spavati zimski san pa čekati dok nam svane. Lijepo će nam stajati i da zapjevamo neke poznate meksičke pje-sme, naročito one kukurikuku, kuku!

Uz malo truda, možemo se maskirati u spiderma-na, čovjeka pauka. Zna se da pauci jedu vrlo malo pa će nam od plaće još preostati da otplatimo naše dugove i one kojima su nas drugi zadužili. Vrapci, šojke, vrane, svrake i ostala leteća i repata stvore-nja isto bi bile korisne maske, jer bismo najlakše tako mogli naći i kljucati ono žito iz silosa koje je tragom nestalo, a nitko živ ne zna kuda ni kamo.

Ipak, bojim se da neće biti ni izdaleka toliko maski koliko je bilo lopova. Ali, kad je već bal, pod maskom tužnoga pajaca vi se ipak možete smijati, za vas nema više mjesta u Remetincu, a to je, stvar-no, dobro.

Kad bolje pogledamo, sve ima i svoju dobru stra-nu. Bal je bal za svakoga.

Poklade su baš zgodna prilika da se svi skupa zakrabuljimo, maskiramo i opustimo barem jedan dan i napra-vimo bal za svoj račun

UČeNIČKI raDoVI Osnovna škola Ivana Gundulića u Zagrebu

Lidrano u našoj školi U prostorijama naše

Osnovne škole Ivana Gundulića u Zagrebu

održani su 19. siječnja okrugli stolovi za mentore i učenike za literarni i novinarski izričaj. Kao i prošle godine, bili smo domaćini smotre dramsko-scenskog stvaralaštva. Mnogo učenika došlo je bodriti naše lutkare koji su se marljivo pripremali cijelo prvo polugodište. Kroz cijeli pro-gram vodili su nas naši učenici osmoga razreda Valentina i Borna. Lidrano smo započeli glazbom. Naši zboraši pod vod-stvom profesorice Ivanke Ugrin izveli su skladbu La musica di note. Zatim je naša ravnateljica Višnja Reljić održala kratki govor dobrošlice.

Članovi žirija bili su Zoran Mužić, Željko Duvnjak i Vlasta Sabljak. Vidjeli smo i prekra-sne plesove pod vodstvom uči-teljicâ Hajnalke Draganić, Sanele Škevin i Anite Letica. Zatim je započeo natjecateljski dio programa. Najprije je nastupila dramska skupina učenika četvrtoga razreda Osnovne škole Jabukovac s dramsko-scenskom igrom Zmaj Škakljaj, pod vodstvom učiteljice Sonje Vučić. Ova predstava govori o prijatelj-stvu i o tome kako nikome nije lijepo samom, govori o zmaju kojeg su se sve životinje boja-le, ali kada su zapazile njegovu dobrotu i lijepotu, odlučile su prihvatiti novoga prijatelja.

Dramska skupina učenika petoga razreda OŠ Miroslava Krleže izvela je dramsko-scen-sku igru Franjo Asiški, uz vodi-teljstvo Antonije Kovačević. Predstava govori o ljepoti svi-jeta kojeg je Bog stvorio te o dobroti Franje Asiškoga. Učenici trećega i četvrtoga razreda OŠ K. Š. Gjalskoga nastupili su s dramsko-scen-skom igrom Maštoplov, pod vodstvom Irene Vitaljić. Ova dojmljiva predstava govori o svemoćnoj mašti koja nam omogućuje da odemo gdje god poželimo pa je tako naša vese-la družina odjurila u zemlju sladoleda, čarolije, smijeha, duhova, snova i mašte.

Učenici trećega razreda OŠ Jabukovac izveči su lutkarski igrokaz Panj i cvijet pod vod-stvom učiteljice Nene Radusin. To je priča o prelijepoj prirodi u kojoj svatko ima prijatelja, i biljke i životinje, no ipak jedan panj živi sam. I on ima prijate-lje, no oni brzo dođu i brzo odu, a njemu treba netko sta-lan. Životinje su čule o čarob-nom cvijetu u dalekoj šumi i otišle po njega, kad su ga našle presadile su ga pokraj panja, cijet je narastao i postao naj-bolji panjev prijatelj.

Dramska skupina šestoga, sedmoga i osmoga razreda OŠ J. J. Strossmayera izvela je dramsko-scensku igru Grički top pod vodstvom Dunje Jelčić. U predstavi građani odgovara-ju na pitanja o gričkom topu.

Upravo ti ispitanici čine pred-stavu zanimljivom, različitih su narječja, dobi i mišljenja. Predstava se osvrće i na povi-jest gričkoga topa i njegov postanak. Učenica sedmoga razreda Centra za odgoj i obra-zovanje Goljak Anamarija Miškulin izvela je monolog Iskreno. Uložila je u recitaciju mnogo truda, a uvježbala ju je Đurđa Zrinščak.

Učenik sedmoga razreda OŠ Jabukovac Antun Modrušan zapaženo je recitirao pjesmu I. G. Kovačića Mali pot, pod vod-stvom Senije Badić. Učenica trećega razreda OŠ K. Š. Gjalskoga Julija Schwaiberger lijepo je recitirala pjesmu Dragutina Domjanića Kesni sneg, a uvježbala ju je Helga Mihaljević-Jurić. M. Lukač, L. Anadolac i N. Tihy iz OŠ S. S. Kranjčevića, polaznici Češke dopunske škole lijepo su reci-tirali pjesmu na češkom jeziku

Povidala žaba žabe, pod vod-stvom Martine Marinković.

Lutkarska družina učenika sedmoga razreda OŠ Ivana Gundulića nastupila je s pred-stavom Postojani kositreni vojnik, pod vodstvom profeso-ra Zorana Čorkala. Naša se predstava temelji na istoime-noj bajci Hansa Christiana Andersena i govori o pustolo-vinama maloga kositrenoga vojnika i njegovoj velikoj lju-bavi, koju je neuspješno poku-šavao spriječiti zločesti klaun. Dramska skupina trećega razreda OŠ K. Š. Gjalskog izve-la je dramsko-scensku igru Brže, brže u nebesku školu, pod vodstvom Snježane Đurinski. To je priča o nebe-skoj školi, prijateljstvu, svađa-ma, letenju i povijesti Zemlje.

Učenici sedmoga razreda OŠ Petra Zrinskog predstavili su se gledateljima dramsko-scen-skom igrom U mjeri pod vod-stvom Vere Piščević. Predstava govori o suvremnom načinu života, različitim zanimanjima, građevinarima, školstvu, liječ-nicima, prodavačima, nijhovim plaćama i o drugim pojavama i poslovima. Dramsko-scensku igru Ikarov let, pod vodstvom Dunje Jelčić, izvela je dramska grupa učenika sedmoga i osmoga razreda OŠ J. J. Strossmayera. Riječ je o pozna-tom mitu o Dedalu i Ikaru, odnosno o ocu i sinu koji su godinama u zatočeništvu i ne znaju kako pobjeći. Ikar slu-čajno spomene ptičje perje, što Dedala potakne na izvrsnu zamisao o bijegu.

Vrlo je zanimljiva i dojmljiva bila dramsko-scenska igra uče-nika osmoga razreda OŠ K. Š. Gjalskog Dežurni krivac, pod vodstvom učiteljice Biljane Šalić. To je aktualna priča o nasilju u školi i u obitelji. Nasilnik Marko i štreber Luka često se sukobljavaju i potuku, ali nakon mnogo nesporazuma postaju nerazdvojni prijatelji.

Svi su nastupi bili dobri, no županijsko su natjecanje u pojedinačnim nastupima izbo-rili Anamarija Miškulin iz Centra Goljak, Antun Modrušan iz OŠ Jabukovac i Julija Schwaiberger iz OŠ K. Š. Gjalskog. Od skupnih nastupa prošli su Dežurni krivac iz OŠ K. Š. Gjalskog, U mjeri iz OŠ Petra Zrinskog i Grički top iz J. J. Strossmayera. Iako ove godi-ne, nažalost, nismo prošli bez obzira na sav trud, moramo priznati da je konkurencija bila velika, a mišljenja su različita. Ovo nećemo shvatiti kao poraz, već kao motivaciju za još više marljivosti i truda, tako da slje-deće godine budemo još bolji. Kao i svake godine, bilo je jako zanimljivo i zabavno, iščekuje-mo novu predstavu naših lut-kara i ne preostaje nam ništa drugo nego poželjeti puno sreće onima koji idu dalje!

Dorotea Šušak, 7.a, OŠ Ivana Gundulića

Snimio Ante Zubac, 8.a

Iako ove godine nismo prošli, to nećemo shva-titi kao poraz, već kao motivaciju za još više marljivosti i truda, da bismo sljedeće godine bili bolji

Postojani kositreni vojnik na sceni

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno24 suradnici javljaju

Već treća generacija učenika Srednje škole Mate Balote iz Poreča pokazala je solidno znanje u poznavanju njemačkoga jezika i stekla Njemačka jezična diplomu (DSD), koja omogu-

ćuje učeniku da studira u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj bez polaganja njemačkoga jezika. Trud i rad doveli su ih do prvog dije-la ispita kada su pisali esej, a mjesec dana nakon toga uspješno su odradili usmeni dio ispit. Ispiti su na njemačkoj državnoj razini, a ispitivači iz Njemačke.

- Učenici su se trudili i postigli dobre rezultate pa sam ponosna na njih i drago mi je da su bili tako zapaženi - rekla je skromno profesorica Marlena Vitasović, koja je bila velika potpora i pomoć svim učenicima DSD diplomantima.

Učenica Marija Šnajder ostvarila je maksimalna 24 boda, a Stefani Reljić i Ivana Kovačević bod manje i sve su zaslužile velike čestitke! Svoje znanje usavršavali su svi učenici na pripremama u jednom od zadarskih stu-dijskih hostela. To isku-stvo sve veseli i ostat će im zauvijek u sjećanju, kao i stečena prijatelj-stva.

- München je moj grad - kaže Stefani Reljić i dodaje da oduvijek želi ondje studirati, iako je i pomalo skeptična, jer je svjesna da je to vrlo zahtjevan studij u koji će morati uložiti mnogo truda. No pritom se optimistički smješka odlučna stalno i smjelo koračati naprijed. Ivana Kovačević također želi studirati u Njemačkoj, a diploma će joj sigurno pomoći pri zapošljavanju, jer planira i neko-liko godina raditi u Njemačkoj bude li joj studij prezahtjevan.

Ivana je predahnula jer sada više ne mora utorkom ostajati duže na nastavi, već se opustiti i posvetiti drugim obvezama, ali i razo-nodama. Stefani se pak pripremala sama, ali joj je dragocjena bilka i pomoć profesorice.

- Filip Miljak i Filip Blažević imali su strašnu tremu tijekom izla-ganja i odgovaranja na trik pitanja, ali su ipak ostvarili vrlo dobre rezultate na usmenom i pokazali odličnu snalažljivost i baratanje njemačkim jezikom - zadovoljno je rekla profesorica Marlena Vitasović.

Očito, porečkim se dsd-ovcima isplatio trud i sada je na redu sljedeća generacija koja ostaje utorkom duže na nastavi da bi ostvarila planirani cilj. Svi znaju da je upis u inozemstvu težak i zahtjeva trud, ali su i svjesni narodne mudrosti: - Čovjek koji zna dva jezika, vrijedi dva života!

Andrea Ibrić

Njemačka jezična diploma

Kako bi obilježili Dan svetog Valentina, učenici Osnovne škole kralja

Tomislava iz Našica napravili su ispred škole velikoga snjegovića Valentina. Iskoristili su za to sat razrednog odjela i svi su se kao ptičice sjatili da naprave velikoga snjegovića. Glavni koordinator i graditelj uz učenike bio je učitelj tjele-sne i zdravstvene kulture Marko Žigić.

- Nije bilo lako sagraditi snješka višeg od tri metra. Stvarno smo se svi zaista

potrudili. Penjale smo se po ljestvama i vlažile rahli snijeg vodom kako bi se čestice sni-jega bolje povezale. Trebalo nam je dva sata za tu našu

rukotvorinu. Zajedno s učite-ljem, radile smo i kada su svi drugi otišli na nastavu. Bilo je zaista uspješno! Jako lijepo izgleda i svi su na to ponosni! - pohvalile su se učenice osmo-ga razreda Mirna Bereš i Petra Đurinski, koje su se posebno istakle u radu.

Snješko Valentin sa svojim crvenim šalom šalje poruku ljubavi svim učenicima, djelat-nicima škole, ali i svim ljudi-ma dobre volje.

Đurđica Zailac

U Rijeci je 6. i 7. veljače održano Međužupa-nijsko natjecanje u

debati. Nastupile su 23 ekipe srednjih škola Istarske i Primorsko-goranske županije i odradile su po šest debatnih kola na tezu: RH treba dosljed-nije provoditi ustavno načelo sekularnosti (odvajanje crkve od države). Debatiralo se po KPP formatu u kojem afirma-cijska ekipa mora iznijeti plan kojim bi se dosljednije provo-dilo ustavno načelo sekular-nosti. Svaka je ekipa po triput bila afirmacija i negacijska.

Porečki debatni klub Srednje škole Mate Balote, kojeg su predstavljale tri ekipe, bio je najuspješniji na ntom natjeca-nju. Ekipa Poreč 2 u sastavu Ines i Jelena Pašalić te Marko Cvijić ostvarili je svaki put prvo mjesto i sa šest pobjeda imala najbolji rezultat na tom natjecanju, a Ines Pašalić pro-glašena je najboljom pojedi-načnom govornicom.

Članice druge porečke ekipe Vjera Šestan, Rebekah Pribetić i Marija Jakovčić ostvarile su sedmo mjesto s četiri pobjede, što će im vjerojatno biti dovolj-no za nastup na državnom natjecanju u Zagrebu 30. i 31. ožujka na tezu: Opravdano je pojedincima zabraniti istica-nje religijskih simbola.

Mija Matasović, Simona Tomić i David Hrvatin, članovi treće porečke ekipe, također su ostvarili zapažen rezultat i s trima pobjedama zauzeli su u

ukupnom poretku deveto mje-sto i uz malo više sportske sreće i oni bi stekli pravo nastupa na završnom natjeca-nju u Zagrebu. Članica te ekipe Simona Tomić ostvarila je pojedinačno deveto mjesto od ukupno 69 govornika, što je izniman rezultat s obzirom da je to njoj i ostalim članovima ekipe bio prvi nastup na debat-nom natjecanju.

Debatno natjecanje u Rijeci još je jednom pokazalo izni-mno umijeće govora mladih srednjoškolaca iz Istarske i Primorsko-goranske županije, koji su vrhunskim izlaganjima potvrdili da mladi još imaju puno toga reći i pokazati te da im je mjesto i na najzahtjevni-jim natjecanjima kao što je primjer Državno natjecanje u Zagrebu, na kojem će se defi-nitivno vidjeti tko je najbolja debatna ekipa u Hrvatskoj.

David Hrvatin

Na©ICePoreČ

rIjeKa

Osnovna škola kralja Tomislava

Srednja škola Mate Balote

Međužupanijsko debatno natjecanje

Valentinove poruke ljubavi

Veliki uspjeh PorečanaBili su najbolji sa svih šest pobjeda, a njihova članica Ines Pašalić bila je prva i pojedinačno

U zadnjih dvanaest godina nestalo je u županiji oko tristo razrednih odjela ili gotovo šest tisuća učenika

U Splitsko-dalmatinskoj županiji u zadnjih dvanaest godina nestalo je oko tristo razrednih odjela ili gotovo šest tisuća učenika. Naime, u školskoj godini 1996./1997. na tom je

području bilo 47.766 osnovnoškolaca, a sada ih je samo 41.829. I u Splitu je znatno manje učenika. Prije deset godina bilo ih je oko 19.200, a danas nešto više od 15.500 učenika. Najviše zabrinjava manjak od oko 500 osnovaca na otoku Braču te 381 učenik manje na širem području Makarske.

Dobri su primjeri Osnovna škola u Solinu, u kojoj ima tristo uče-nika više, te područje Podstrane sa 130 prvašića, koji trenutačno pohađaju nastavu u Osnovnoj školi u Strožancu. Upravo porast broja osnovnoškolaca motiviralo je novoizabrano čelništvo općine da u svoj četverogodišnji program, kao prioritet, unesu izgradnju prve osnovne škole.

U županiji je najveća Osnovna škola Stjepana Radića u Imotskome s više od 1200 učenika pa će u novoj školskoj mreži škola biti podi-jeljena na dvije ustanove. Promjene će se dogoditi i u školi u Kostanjama, tako što će se škola 1. listopada 1942. Čišla podijeliti na dvije, pa će se zbog velikog broja učenika osnovati i osnovna škola u Kostanju, koja je do sada bila područna. Zanimljivo je da je ta 110-godišnja škola svijetli primjer, u kojoj se stalno povećava broj upisanih učenika.

Velimir Karabuva

SPLIt Statistički pokazatelji

Sve manje učenika

Zadovoljni učenici i njihova profesorica

Treća generacija odabranih porečkih srednjoškolaca stekla je pravo izravnoga upisa na studij u inozem-stvu u njemačkom govornom području

Učenici su iskoristili sat razrednog odjela da zajednički s učite-ljem naprave veliko-ga snjegovića

Nasmijani i raspoloženi govornici

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. aktualno 25mediji

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

Hrt Program za djecu i mladež

N a j a v l j u j e m o . . .

U»IteLjI PISCI

Ivan Barić

Molitva za majkuKoracimapo Gornjem gradumolio sam se da ozdraviš.Tri Očenaša za Mariju...a noge, obložene mjesecom,koje nisu znale preskočiti lokvu.U trbuhu sam nosio jesen i listopadai prosinca i studenog. Crkve su se množile.A nisam tamo koraknuo tek molitvom,koracima koji su bili isponavljani krugovima...Tvoje riječi su bile teže od snage ruku, a pozdraviisuviše slabi. Cestom su brodila plovilapreko svoje jeseni.Molio sam da se ne utopim.4. studenog 1993.

Da te imam, oče ... Još samo komada kruha,psovke visokog glasa,još magle,gusaka;usamljenih jata,oborina oraha, neoborena,zvona tvoga glasa dvorištemkoji ne zadovoljava moje potrebeza tobom,za umorom, pjesmom, za zimamanašim i za suhom sjenokošom,za žeđui neimaštinom...Poljima hodam i nudim sebe,ali samo da te imam.Samo da te imam.

Prepoznavanje vrbaStare godove u Gunji, ako sam nekada i prepoznavao,sada više ne bih.Ovo sam zapisao u dnevnik, i odložio ga.Znao sam da je u Slavoniji ljetosparno i nepokretno,samo mnogo tiše i dublje od visokih trava.

Ivan Barić je rođen u Gunji 1968. godine. Po zanimanju je defektolog socijalni pedagog, a trenutno je up-oslen na radnom mjestu defektologa - stručnog suradnika u osnovnim školama u Drenovcima i u Posavskim Podgajcima.Pjesme je počeo pisati još u osnovnoj školi, a nastavio u srednjoj i tijekom studija. Objavljivao je pjesme u časopisima Quorum (Zagreb), Tena (Osijek) i Lom (Županja), a u protekle dvije godine i u časopisu Riječ (Brčko).Godine 2006. tiskana mu je zbirka pjesama Zidanje blatom.

Hr Radioigra za djecu

NADA MIHELČIĆ: Arno i zlatna ribica

Nedjelja, 21. veljače 2010. 13,15 - 13,55

Urednica: nives Madunić barišić Režija: stephanie jamnicky

Zlatna ribica iz ove radioigre ne ispunjava tri želje, ne ispunjava ništa, ali poklanja moć razumije-vanja životinjskog govora. Ta moć, nažalost ili na sreću, traje samo jedan jedini dan. To je dan koji će promijeniti život i shvaćanja o prijateljstvu koja ima dječak Arno. Arno i zlatna ribica je radioigra nami-jenjena najmlađem slušateljskom naraštaju. Režiju potpisuje Stephanie Jamnicky, a dojmljive uloge ostvarili su Alma Prica, Monika Babić, Ivana Boban, Ozren Grabarić, Dražen Bratulić i drugi.

Navrh jezika: Koliko koštaju književnici

subota, 20. veljače u 10.20, repriza 27. veljače na Drugom programu

Što obuhvaća pojam jezični identitet i što taj identitet znači za kulturni identitet; koji su sve hrvatski govori ušli u popis na UNESCO-ovu Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita? U emisiji se istra-žuje kako su u svoje vrijeme bili plaćena eminentna djela iz svjetske kulturne baštine, ona iz pera najvećih svjetskih književnika - Tolstoja, Dostojevskog, Eliota i Joycea.

U posljednjoj epizodi serijala Pismo glazbe jezični crtić priča priču u kojoj se objašnjava zašto u umjetničkoj glaz-bi zapadnoeuropske civilizacije većina pojmova potječe iz talijanskog jezika.

Novi serijal emisije Poezija i glazba bavi se analizom tekstova popularnih hrvatskih pjevača i grupa. Tekstove interpretiraju književni kritičari. Tekst grupe Vatra anali-zira pjesnik Tomica Bajsić.

Jezični crtić Ili donosi priču o tomu zašto se hrvatski jezik ne može zvati: ili. Ne može jer se ni jedan jezik na svijetu ne zove ili i jer se ništa ne zove ili. Trava je trava. Krava je krava. Ne može biti trava ili krava.

Urednica i scenaristica: Ljubica benovićRedatelj: Zvonimir rumboldtProducent: robert Flojhar

Radio igra za djecu vam daruje kutić poezije

Drago Ivanišević „Konjić“, „Krajolik“, „Čudo“, „jutro“

Emisija Navrh jezika pokušat će, među ostalim, dati odgovor na pitanje koliko su u svoje vrijeme zarađivali najveći pisci svjetske književnosti. Na slici A. P. Čehov i L. N. Tolstoj

Mladenački svjetovi Drage JanËiÊa

Godine 1980. u Muzeju Brdovec održana je izlož-ba umjetničkih radova sli-kara Drage Jančića. Njegov rad godinama je pratio Vladimir Maleković i tom prilikom izjavio: „Ovo je slikarstvo nastalo u samozataji; malo je onih koji su znali za stotine skica, studija i krokija koje je Drago Jančić radio sva-kodnevno.“ Na toj izložbi

gledali smo akvarele rodnoga mu krajolika. To je priča o prigor-skim krajolicima u koje ovaj umjetnik unosi dušu čovjeka koji tamo æivi. Sve to što je u ono vrijeme rečeno o umjetnosti Drage Jančića našlo je potvrdu i u najnovijoj izloæbi koja je bila prireena u Muzeju „Matija Skurjeni“ u Zaprešiću potkraj proπle godine. Pratio sam umjetnikov rad cijelo proteklo razdoblje, ali u isto vrijeme i njegov rad s učenicima u školi. Likovne radioni-ce slikanja i posebno keramike ostavile su neizbrisive tragove u školama u kojima je radio. Škole u Mariji Gorici i Prigorju, zatim knjižnica u Zaprešiću, spomenici, izložbe i dječji radovi u časopisima ponajbolje govore o ljubavi Drage Jančića prema umjetnosti i djeci, svojim učenicima.

Drago Jančić rođen je 1937. godine u Prigoreju Brdovečkom. Diplomirao je likovnu umjetnost na Pedagoškopj akademiji u Zagrebu. Surađivao je u Obrazovnom programu HRT-a. Od 1995. radio je u Studiju Tanay kao stručni suradnik u radu s djecom. Uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti. Samostalno je izlagao na dvadesetak izložbi te na oko sto pede-set skupnih.

Koliko je Drago JanËiÊ privræen ne samo svom slikarstvu nego i onima koje je cijeloga radnoga vijeka pouËavao slikar-stvu najbolje svjedoËi slikarev zapis u katalogu izloæbe u Muzeju Matija Skurjeni - Ovu izložbu posvećujem svojim učenicima.

„Novi ciklus slika kojim se danas, ovdje, u Muzeju ‘Matija Skurjeni’ predstavlja i umjetnik Drago Jančić plod su dugogo-dišnjeg iskustva i emocija nataloženih i ispisanih njegovim razigranim rukopisom na ovim akrilikom ispunjena kartonskim podlogama“, zapisao je u predgovoru kataloga Mario Lenković, osvrÊuÊi se na Jančićev umjetnički rad. I Stanko Špoljarić, tako-

đer kao pisac predgovora, piše: „Drago Jančić u svom je dugogodišnjem peda-goškom radu mnogima likovni odgoj učinio naj-dražim predmetom.“

Ova je izložba ukazala u prvom radu na slikarske mogućnosti autora, ali u isto vrijeme ona je odraz svega lijepoga što je svo-jim kistom i srcem Drago Jančić poklonio mladima i svom rodnom kraju i koja Dragu Jančića svrstavaju među istaknute hrvatske umjetnike.

Branko Pilaš

IZLoÆba Muzej “Matija Skurjeni”, ZapreπiÊ

Učitelj i slikar Drago JanËiÊ

Kip iz Bosne, 2008, akrolik na kartonu, 32 x 42 cm

Počeo je dan, akrilik na kartonu, 32 x 96 cm (detalj)

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno26 mediji

Zagrebački LiDraNo na internetu

Noć s pjesnikom klavira

Web

http://lidrano.osagm.hr/

Osnovna škola Antuna Gustava Matoša u Zagrebu, kao organiza-tor ovogodišnje Županijske smotre osnovnih škola Grada Zagreba ‡ Li-DraNo, toj je smotri ustupila dio svoje web stranice.

Dobro odabrane, pregledno raspo-ređene i korektno oblikovane, ondje su obavijesti koje prate pripremu, organizaciju i tijek održavanja dijela smotre, onog u kojem su sudjelova-li učenici osnovnih škola. Posjetitelj može vidjeti što su sve učinili organi-zatori da bi predstavili učeničko lite-rarno, novinarsko i dramsko-scensko stvaralaštvo, te tko su osobe koje su,

kao članovi povjerenstava, pridonijele uspješnom održavanju te smotre.

Uz popis svih prijavljenih radova zagrebačkih osnovnoškolaca (s ime-nima njihovih autora, škola iz kojih su učenici te njihovih voditelja/voditelji-ca), objavljeni su i rezultati ‡ pojedi-načni i skupni radovi iz sedam kate-gorija koji su predloženi za Državnu smotru LiDraNo 2010.

Iako je sadržaj navedene adresa prigodan pa time ima aktualnost koja je vremenski ograničena, riječ je o gotovo oglednom primjeru kako se može pratiti i predstaviti školska smo-tra ili natjecanje, bez obzira na kojoj razini. Očito, u zagrebačkoj OŠ A. G. Matoša to znaju dobro učiniti! (A. J.)

Svijet slavi 200. godišnjicu rođenja Frédérica Chopina, a jubilej proslavlja i Zagreb. U nedjelju, 21. veljače, Muzička akademija, Društvo Chopina i Hrvatski glazbeni zavod

priređuju Večer poljskog majstora klavira. Chopinove skladbe izvode poznati pijanisti Bartolomej Stanković, Tamara Gal, Petra Klasan, Una Smrekar, Krešimir Starčević, Karlo Ivančić i Aljoša Jurinić. U koncertu komorne glazbe iz ciklusa Virtuoso sudjeluju studenti Odsjeka za klavir, čembalo i orgulje Muzičke akademije. Zatim bivši studenti i profesori Akademije izvode Chopinove popijevke i djela za violončelo. Slijedi ponoćna integralna izvedba Chopinovih nokturna. Na kraju se reproduciraju snimke Chopinove glazbe sve do jutra. Bogati program jamči i kvalitetu muziciranja. Projekt se nastavlja u ponedjeljak, 22. veljače, od 8 do 18 sati, kada će djeca osnovnih i srednjih škola dolaziti svaki puni sat na

kratki film o Chopinu, a učenici glazbenih škola svi-rat će im njegova djela. Istoga dana odr-žava se i popodnev-na smotra Akademije, na kojoj će studenti i profesori klavira izvoditi dva Chopinova koncerta za klavir i orkestar (e-mol, op. 11 i f-mol op. 21), sa solistima Muzičke aka-demije, pod ravnanjem mae-stra Zorana Juranića. Ulaz je slobodan, osim koncerta u 20 sati.

Chopinova glazba poziva sve noćne i danje ptice na svoje slavlje. Za sve nepo-pravljive ro-mantike Projekt 24 sata Chopina u HGZ-u jedinstvena je prilika da zoru dočekaju uz glazbu jedinstve-nog pjesnika klavira, Frédérica Chopi-na.

(mj)

Muzička akademija u Zagrebu i Hrvatski glazbeni zavod priredili su u nedjelju, 31. siječnja, u velikoj dvorani HGZ-a

glazbeno scensku večer Odabrani trenutak posvećenu uspomeni na prof. Mladena Raukara na kojoj razgovor s njegovim prija-teljima i suradnicima vodio Vojo Šiljak. Jagoda Martičević prisjetila se njihovog dosta dugog zajedničkog rada na jednoj radijskoj, glazbenoj emisiji, dok nije iznena-

da, bez objašnjenja, zbog jednog politički “nepoćudnog“ gosta, ukinuta. Ivanka Boljkovac zna Raukara još dok joj je bio pro-fesor na Odsjeku za pjevanje Muzičke akade-mije, a otada su i prijatelji. Karajanova milje-nica Ruža Pospiš-Baldani, hrvatska primado-na, koja je s najvećim dirigentom 20. stoljeća ostvarila niz opernih uloga, bila je i Raukarova miljenica. Bio joj je korepetitor i pratio ju kao pijanist na brojnim koncertima te je aktivno sudjelovao u pripremi većine njezi-nih rola. Tonski i videozapis te suradnje nalazi se, primjerice, na tv-filmu Ljubav i život žene u kojem je Mladen bio autor, reda-telj i pijanist.

Mladen Raukar imao je enciklopedijsko znanje. Bio je simultani prevoditelj za četiri strana jezika (engleski, njemački, francuski i talijanski), a najviše je volio zagrebačku kaj-kavštinu. Nakon što je diplomirao klavir u razredu Dore Gušić, usavršavao se kod Svetislava Stančića, te učio dirigiranje kod Friedricha Zauna. Nastupao je kao solist i komorni glazbenik. Na Radio Sljemenu, godi-nama je uređivao i vodio emisiju „Glazbeni Zagreb“. Već od početka zanimao se i za tv-medij, ostvarivši, zajedno sa radijskim, više od 3000 emisija. Dugo se, kako je Raukar volio reći, „ponižavao“, dok se nije izborio za emitiranje ciklusa glazbenih emisija Odabrani trenutak, u kojem su u najgledanijem televi-zijskom terminu, odmah poslije dnevnika, emitirane skladbe u izvedbama istaknutih glazbenika.

U glazbenom programu sudjelovao je novi naraštaj mladih pjevača studenata pjevanje Muzičke akademije, kao i današnjih Raukarovih nasljednika u ulozi njihovih korepetitora za klavirom (sada - umjetničkih suradnika), a izvodili su isključivo Lied, glaz-benu formu, koju je Mladen Raukar izvan-redno volio i poznavao.

Milica Jović

Odabrani trenutak za voljenog profesora

GLaZba Večer posvećena uspomeni na prof. Mladena Raukara

Fjodor Mihajlovič dostojevski, bjesovi, u prilagodbi Gorana Ferčeca i redateljstvu janusza kice te prijevodu Ivana kušana, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 2010.

Dostojevski (1821. - 1881.) svoj roman Bjesovi napisao je 1871. potaknut svjetonazorima anarhista i socijalista

(Nečajeva i Bakunjina: Katekizam revolucio-nara), a recentno zagrebačko uprizorenje akceptira i prilagodbu Alberta Camusa iz 1959. te Andrzeja Wajde iz 1971. Prijevod je Gorana Ferčeca, koji je koristio obje verzije i dodatno ih nadopunjavao dijelovima iz romana. Hibrid uistinu! Nakana mu je reći zamalo pa sve o svemu, zato je epski narati-van.

Motiv zloduha i čovjekove opsjednutosti (“...zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svi-nje...“) Dostojevski uzima iz Evanđelja po Luki (8,32-35). Gledamo nekoliko ljudskih drama, međusobno isprepletenih, a na svr-šetku oni najbolji, pametni i humani - ubijaju se (prema uvjerenju da smrću stječu slobo-du), dok politički manipulanti, ljudske svinje i zločinci trijumfiraju. Nihil novi sub sole.

Redatelj suvereno vlada pozorničnim “materijalom“, inteligentno koristeći pokret-nu pozornicu, uvodeći kolektivnu pjesmu ili govor, stanovitu inačicu antičkoga kora. Sve je u bezličnu sivilu “grada od čelika“ ili pred tamnom pozadinom, likovno iznimno kom-paktno, a kazališno vrlo domišljeno (Marko

Japelj). Glazba je dramatična i odlično plasi-rana (Stanko Juzbašić). Svjetlo u dojmljivu “zumiranju“ (Olivije Marečić) više se usredo-točuje na prostor nego na protagoniste, suvremeno odjevene (Diana Kosec-Bourek).

Glumci, predvođeni dojmljivim Milanom Pleštinom (Stavrogin), tko bolji tko lošiji (ah, to ćućorenje!), njih čak dvadeset i troje, potvrđuju visokosortan šusteraj; logično - ipak je to predstava ideja više nego li sudbi-na! Ipak - pljesak na otvorenoj sceni dobio je Ljubomir Kerekeš u komičnoj ulozi pijanca (Lebjatkin), ali i Zvonimir Zoričić (Vjerhovenski).

U sažetku: ako ovo idu pogledati viši razre-di srednjoškolaca, onda je to umjesto druge nastave toga dana, a iz predstave će učiti povijest, likovnost, estetiku, filozofiju i knji-ževnost (nažalost ne i hrvatski jezik!).

Stijepo Mijović Kočan

Kazališna epika KaZaLI©te

Prof. Mladen Raukar (10. 1. 1924. - 4. 3. 1999.)

obLjetNICe 200. godišnjica rođenja Frederika Chopina

Jedina fotografija Frédérica Chopina (Żelazowa Wola, 1. ožujka 1810. - Pariz, 17. listopada 1849.)

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. aktualno 27mediji

Koliko smo se puta zatekli u situaciji da pri susretu s nekim

uočimo neki izraz lica, neki pokret, negu gestu za koje ne znamo što znače. Kakve to osjećaje i raspolo-ženja iskazujemo izrazom lica i tje-lesnim pokretima čak i onda kada to ne želimo, čitatelj će saznati iz članka Diane Miletić I tvoje tijelo govori, u novome broju Modre laste. U Zagrebu je opet silno porastao interes za hokej na ledu zahvaljujući uspješnim nastupima Medveščaka u austrijskoj hokejaš-koj ligi. Sve o Medveščaku, ali i o ovoj vrlo dinamičnoj igri, čitatelj će također naći na stranicama novoga broja Modre laste. Razglednicu s Antarktike piše Dubravka Kolano-vić koja se našla u carstvu pingvi-na, ali nije riječ samo o njima nego o svemu što najviše karakterizira “ničiju zemlju na kraju svijeta“. Go-sti urednici u ovome broju dolaze iz zadarske Osnovne škole Petra Preradovića koji će nas upoznati sa zadarskim Muzejom antičkog stakla, jedinim takvim muzejom u svijetu. Mladen Kopjar piše već 16. nastavak svoje priče u nastavcima Nikolin književni laboratorij. U rubri-ci Jezik filma i televizije predstvljeni su neki slavni parovi iz svijeta filma, a u rubrici posvećenoj kratkim pričama posebno valja izdvojiti igrokaz Jedinica, čiji je autor Vanja Ivanić, učenik 6. razreda i koji je nagrađen na prošlogodišnjem natječaju Modre laste za kratki igrokaz i đačkog života.

Andragoški glasnik, koji pred čitatelje dolazi s novom međuna-rodnom uredničkom ekipom, u najnovijem broju donosi po običaju niz zanimljivih članaka posvećenih obrazovanju, ali i odgoju odra-slih. Tako već prvi članak, autora Nikole Pastuovića, nosi upravo takav naslov - Odgoj odraslih.

U radu se problematizira feno-men odgoja odraslih u kontekstu socijalizacije. Odrasle je teško preodgajati, zaključuje autor nakon razmatranja različitih oblika učenja i analize razloga zbog kojih škola više obrazuje nego što odgaja, no odrasli, ističe dalje autor, vrijedno-sti, stavove i navike uče efikasno izvanodgojnom socijalizacijom, čiji učinci mogu poništiti rezultate ranijega odgoja.

Edukacija edukatora, trening trenera ili usavršavanje nastavnika? - naslov je članka troje autora, Jasne Martinko, Jelene Matković i Mile Živčića u kojemu se prika-zuje cjelokupni proces stručnog usavršavanja nastavnika, što ga provodi Agencija za obrazovanje odraslih. Nadežda Hrapkova u svome se članku bavi studiranjem kao prevencijom socijalne izolacije starijih osoba, Milan Matijević i Diana Radovanović pišu blok satu i blok nastavi u obrazovanju odraslih, Višnja Rajić i Goran Lapat prikazuju stavove budućih učitelja primarnog obrazovanja o cjeloživot-nom učenju i obrazovanju, Sonja Vrban piše o upravljanju i razvoju ljudskih resursa u obzovanju, a Jasna Čurin bavi se specifičnosti-ma poučavanja osoba treće životne dobi. Na kraju dat je portret Jakova Bevande, odgovornog urednika ča-sopisa, dobitnika godišnje nagrade “Ivan Filipović“.

Modra lasta

smib

Poučno-zabavni časopis za učenike osnovne školebroj 6., Školska knjiga, Zagreb, 2009./2010.

Smilje i bosilje, poučno-zabavni list za djecu,broj 6., Školska knjiga, Zagreb, veljača 2010.

Kako se glasaju ptice - tema je prvoga prilog u ovome broju

Smiba. Pa kako s glasaju? Recimo da Kokoš kokodače, da pijetao kukuriče, a pile pijuče. A pura? E to neka mali čitatelji sami odgonet-nu uz pomoć autora priloga Brune Kumana. Ekologičnu ljubavnu priču za vrtićku djecu piše Marica Milčec. Mirjana Mrkla autorica je priče o visibabi, a slikopriču Veliki prasak daruju čitateljima književnica Željka Horvat-Vukelja i ilustratorica Sanja Pribić. Rubrika Priča o broj-kama donosi priču Igora Rajkija o šestici, a Borna Lulić i Ivana Andrić Penava uz svjetski dan bolesnika, 11. veljače, poučavaju najmlađe o tome kako se odnositi prema bolesnicima. Rubrika Eko svijet priča nam o čaroliji šume, koja je naša “najranija učiteljica“. Tu su još i literarni prilozi Jasne Popović-Po-je, Gordane Glibo, Marine Vujčić, Zorana Katića, Aljoše Vukovića i drugih, a po običaju bogat je i prilog s dječjim literarnim i likovnim uradcima. Kao poseban prilog u ovome broju Smiba tiskan je poster na kojemu su prikazani “vjesnici proljeća“, s kratkim opisom odabra-nih proljetnica, a priložen je i CD s tri originalne smiboigrice i crtić, sve posvećeno pticama, koji sun osmislili i priredili Ivana Guljašević, Nevio Smajić i Snježana Marić.

Priredio I. Rodić

ČaSoPISIKNjIGe

Andragoški glasnikGlasilo Hrvatskoga andragoškog društva, broj 1(24), Vol. 14., Zagreb, 2010.

Đurđica Asić KlobučarGoranski medvjediDar uslugeZagreb, 2009.

Škola života

Stihovana priča o životu medvjedi-ce, o goranskim šumama i stanov-nicima tih šuma, zapravo je priča o ljudskom životu

Tko želi bolje upoznati Gorski kotar, floru i faunu ovoga kraja, njegove ljude i

njihovu duπu, potražit će knjige Đurđice Asić Klobučar. U teksto-vima ove goranske književnice posebno Êe uæivati najmlađi čitatelji. I još nešto πto nikako ne smijemo zaboraviti: –uriva AsiÊ KlobuËar Ëesto se sluæi zavičajnim kajkavskim govorom koji se, nažalost, sve više gubi.

Ova roena Goranka (Kupjak, 1929) zavrπila je Učiteljsku školu u Rijeci, a kasnije je diplomirala i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i cijli je æivot radila kao uËiteljica ii je bila na drugi naËin vezana uz prosvjetu. Rad i život s djecom te vezanost uz rodni kraj bitno su odredili i njezino knji-ževno stvaralaštvo, o čemu govo-re i naslovi do sada objavljenih knjiga: Kupjačka deca, Ris na Risnjaku, Zelene brige, Ono vri-jeme, Sve moje ljubavi, Ranjeni zrikavac, Čarobna slova, Pauše, Podvig pučkoškolca...

Najnovija njezina knjiga Goranski medvjedi stihovana je priËa o goranskim medvjedima, njihovu odrastanju, učenju i upo-znavanju okoline, iz koje Êe, kako istiËe u predgovoru Mirjana Pleše, “dijete učiti, a odrastao čitatelj osjetiti radost i vezu s djetinjstvom”. Istinitost tih riječi na svoj način osnažuje i u naslov-

nica knjige koju je maštovito oslikala djevojčica Dora Marković, učenica prvoga razre-da Osnovne škole Lokve.

Stihovana priča o životu med-vjedice priča je o goranskim šumama i stanovnicima tih šuma. Upoznat ćemo medvjedicu Gosu i njezina mezimca medvjedića Mazu na njihovu mukotrpnom putu kroz život, na kojemu će medvjedica i njezino mladunče doživjeti i radosti, i veselja, ali i brige svakodnevnog života. Kroz priču o ovo dvoje simpatičnih stanovnika goranskih šuma i o njihovim susretima s različitim stanovnicima šume - od opasnog vuka, do simpatičnog zeca - da bi se na kraju susreli i s čovjekom, autorica ispisuje priču zapravo ljudskom životu.

Radost čitanja darovat će dje-tetu i nova saznanja. Kad se poja-vi prvi snijeg, medvjedica Gosa i njezin sinčić zatvaraju se u svoj brlog. U tom brlogu dočekat će i prve proljetne dane. A kad pro-ljeće ponovno grane i donese novi život u goranske šume, ta će šuma opet pozdraviti sve svoje stanovnike novim životom. Do tih novih proljetnih dana možda će književnica Đurđica Asić Klobučar obradovati djecu još nekom svojom novom zanimlji-vom knjigom.

Branko Pilaš

Irena Plejić Premec / Jasna Kohnert StavenhagenTajni život bojaZagrebački holding - podružnica AGM i Hrvatska radiotelevizija - Hrvatski radioZagreb, 2009.

Otkriće bojaTajna umjetnosti mnogima

ostaje tajnom, ma koliko pokušavali proniknuti u nju

i shvatiti način kako funkcionira neko umjetničko djelo, bez obzira na to radi li se o likovnom, glaz-benom, književnom ili bilo kojem drugom djelu bilo koje vrste umjetnosti. To pitanje postaje posebno osjetljivo kad su posrije-di djeca. Dijete se s umjetničkim djelom susreće već u vrtiću, pa i prije vrtića, i to najprije s vlasti-tom “umjetnošću “, a to se događa onoga trenutka kad uzima u ruke olovku i pokušava povući svoje prve šare po bijelom papiru. Polaskom u školu dijete će tu svoju vlastitu “umjetničku“ vješti-nu sve više razvijati, kroz nastavu likovnog odgoja, a onda će polako ulaziti u svijet ozbiljne umjetnosti i pitat će se po čemu je neko lik-ovno djelo umjetničko djelo i što je zapravo umjetnost.

U traganju za odgovorima na ta i slična pitanja djetetu će pokušati pomoći Izdavačko poduzeće AGM iz Zagreba, koje je u suradnji s Hrvatskim radijom pokrenulo pro-jekt Umjetnost za djecu, seriju popularno pisanih priručnika u kojima se na djeci primjeren način raspravlja o naoko vrlo komplici-ranim temama iz područja umjet-nosti. Prvi naslov iz novopokrenu-te biblioteke bavi se bojama. Knjižicu Tajni život boja napisale su Irena Plejić Premec i Jasna Kohnert Stavenhagen, a ilustrirao Danijel Srdarev.

“Svako umjetničko djelo ima svoju priču. Pa ipak, ima ljudi koji umjetnost ne smatraju uzbudlji-vom. Koja šteta! Dokazat ćemo vam to na stranicama koje slije-de.“ Tako autori u uvodnom tek-

stu objašnjavaju svoje namjere da zajedno s djecom traže priče i otkrivaju tajne iz svijeta lijepih umjetnosti.

Pokušavajući objasniti neke od važnijih tema iz povijesti umjetno-sti, autori u ovoj knjižici mlade čitatelje vode na put oko svijeta u potragu za najstarijim, najljepšim i najdragocjenijim bojama, od Australije, preko Afganistana pa sve do Amerike i drugih krajeva svijeta i pri tom nam otkrivaju mnoge tajne, primjerice tajnu zabranjenoga kineskog porculana. Od grumena zemlje do boje u tubi naslov je prvoga poglavlja u koje-mu je početak priče o bojama, svojevrsna prapovijest boja, a potom slijedi kratka priča o revo-lucionarnom otkriću, a to su vode-ne boje, pa zatim priče o pojedi-nim bojama, a na kraju se nalazi kratki pojmovnik u kojemu ćemo naći objašnjenja što je antika, impresionizam, renesansa..., pa za one koji žele znati više nekoliko riječi o svjetskog velikanima sli-karstva - Janu van Eycku, Leonardu da Vinciju, Janu Vermeeru van Delftu i drugima, i sve to na 62 stranice. Ono što je možda najvažnije u ovoj knjižici jest djeci prilagođena i na simpati-čan način ispričana priča o boja-ma, svedena na najnužniji broj informacija, te ilustracije rađene u maniri dječjeg crteža.

Iako je knjiga namijenjena uče-nicima osnovne škole, da ih prati na njihovim prvim koracima u svijet likovne umjetnosti, zanimlji-va će biti i odraslom čitatelju, jer, ruku na srce, tko od nas zna kojim su bojama naslikane životinje u špilji Altamira.

Ivan Rodić

Ova priča o bo-jama uvodi mlade čitatelje u svi-jet umjetnosti i otkriva im tajnu nastanka boja

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.28 iz proπlosti

Učitelji se moraju obrazovati “Što sam neimaš, drugomu dati nemožeš“, kaže naša

poslovica, koja osobito pri učitelju svoju podpunu vri-ednost imade, jer kako bi mogao učitelj druge obrazova-ti i gojiti, ako sam izobražen nije? Najsvetija dužnost svakoga učitelja jest i biti mora, da se sam u svih pred-metih, što su mu ne samo kao učitelju nego ikao izobra-ženomu čovjeku neobhodno potrebni, tako uvježba, da može o svem, što je oko njega pametno govoriti. Žalibože! da nisu svi naši učitelji još tako izobraženi, kao što bi biti imali. Imade njih, koji jedva nješto čitati, pisati i pomalo računati znadu. A mogu li takvi ljudi odgojivati mladež našu za prave ljude t. j. za prave člane obitelji, domovine, crkve, države i čovječanstva?

-------Kao što smo već kazali, prvo i glavno sriedstvo, što

možemo za izobraživanje upotriebiti jesu učiteljske knjižnice. One mogu to činiti, što pojedinac učiniti nemože. U nje se mogu nabaviti sve knjige, koje zasižu u pedagogičku struku; u nju imadu doći izvrstniji peda-gogički časopisi i knjige iz drugih znanstvenih strukah. Učiteljske knjižnice neka nam budu vrielom, iz kojeg možemo crpiti sav napredak sadanjeg vieka, koji se gorostasnimi koraci razvija. One nam mogu pružiti shodnu priliku, da se možemo svestrano u našoj struci uvježbati.Narodna knjiga: koledar za prestupnu godinu 1860.

Što pišu svjetski pedagoški listovi?

The Educational Times (nov. 1909.) piše, da u Engleskoj bude od godine do godine sve više učiteljica nego učitelja. U Škotskoj bilo je g. 1908.-9. učitelja 5114, a učiteljica 13.961 t. j. 1 : 3; među ovima bilo je novoime-novanih 240 učitelja i 1318 učiteljica (1 : 5). U učitelj-skim školama bilo je 658 pripravnika naprama 2562 pripravnice; svjedodžbu zrelosti dobiše 56 učenika i 548 učenica (1 : 10). Ravnateljska mjesta imadu obično uči-telji, ali imade i učiteljica ravnateljica.

-----U “Reforme sociale“ 1. XII: 1909. piše gđa A. Moll-

Weiss, da srednje škole djevojačke (naše “više djev.“) sve moguće čine, da učenice udalje od sela i zemlje. Mladim “seljankama“, koje su prošle licej (žensku gimnaziju), neugodno je , kad se povrate kući. Traži, da se svakoj licejki dopita malen vrtić, da goje kokoši i piliće, da muzu i krave, pa da zato licej treba da ima svoju farmu; taku farmu da ima već licej u Guéretu, pa je za svoje verhnje dobio na nekoj izložbi prvu nagradu (a to je zlo, jer škola je obukovni, a ne produktivni zavod; tko od škole traži neposrednu korist, neka prouči školske vrtove; učenik, koji se uči, pokvari mnogo mate-rijala; novac, uložen u školu, ukamaćuje se tek iza više godina. U. Pr.)

PreporodBr. 2 / veljača 1910.

Jednostrano nadareni učenici

Ako učenik nema dara za koji predmet, nemojmo ga daviti, nego mu pomažimo ondje, gdje mu je najteže. Ja sam se za takve uvijek zauzimao i borio. Neke od svojih bivših učenica, jednostrano nadarene, ja sam “izvukao“, i one su danas vrlo savjesne, marljive i dobre učiteljice; a narod i mladež vrlo ih vole i štuju. Tako su učile neke predmete, pa znadu, što su djeca, te svojom osobitom marljivošću i požrtvovnošću hoće da jednostrano nada-renima nadoknade ono, što im je priroda premalo dala. No što priroda na jednoj strani premalo daje, to obično daje više na drugoj strani. (D. Trstenjak)

NapredakBr. 2 / veljača 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Odgoj pozitivnim primjeromUspješan hrvatski uči-

telj s kraja 19. stoljeća radio je u nekoj grad-

skoj pučkoj školi s perspekti-vom ravnajućeg učitelja, surađivao je u pedagoškim i dječjim časopisima te bio urednikom jednog od njih, bavio se dobrotvornim radom i bio lojalan član druš-tva. Ovom bi opisu svakako odgovarao Franjo Bartuš. Rođen je 8. veljače 1860. godine u Krapini.

U Zagrebu je završio pučku školu, nižu realku i 1880. tro-godišnju preparandiju. Ostavši rano bez oca, još je u đačkoj dobi, davao instrukci-je mlađoj djeci. Jedan od nje-govih učenika bio je i Stjepan pl. Miletić, kasniji intendant Hrvatskoga narodnoga kaza-lišta, koji mu je posvetio svoju dramu Grof Paližna. Kao đak učiteljske škole osnovao je, zajedno s Julijem Varžičkom i nekolicinom kolega, knjižnicu koja se kasnije razvila u obrazovno društvo zagrebačkih učitelj-skih pripravnika Napredak.

Početak učiteljskoga bio je i početak njegova literarnoga rada. Najprije je objavljivao u dječjem časopisu Smilje, zatim u Bršljanu, Malom dobrotvoru, Liljanu i Vjernom drugu. Stručne pedagoške članke pisao je za Napredak i Školu te objavljivao u Izvje-štajima pučkih škola grada Zagreba. Prevodio je s nje-mačkog i češkog jezika. Naj-poznatije su njegove prerade na hrvatski jezik djela tada popularnih njemačkih dječ-jih pisaca Christopha Schmi-da i Franza Hoffmanna.

Kao dvadesetšestogodiš-nji učitelj postao je 1886. godine tajnikom humanitar-nog društva Dobrotvora, osnovanoga 1877. godine na

Kao tajnik humanitar-nog društva Dobrotvor, Bartuš je pokrenuo i izdavao dječji časopis Mali dobrotvor

poticaj Đure Stjepana Deželića. Tu su dužnost gotovo u pravilu obavljali učitelji. Prije Bartuša bili su to Đuro Kuten i Andrija Hajdinjak, a nakon njega od 1906. do svoje smrti 1926. godine bio je to Stjepan Širola. Bartuš je kao tajnik Dobrotvora pokrenuo niz korisnih akcija. U studeno-me 1895. godine na sjednici Upravnog odbora predložio je izdavanje dječjeg časopi-sa koji bi imao dvostruku svrhu: ponajprije da u mla-deži pobudi i uzgoji milokrv-nost spram svoga bližnjega, a zatim, da se čistim dohot-kom poveća glavnica “Dobrotvora“.

Tom je prigodom iznio i program časopisa. U njem će biti pjesmica, životopisa, priča, pripovijedaka, basana, igara, pošalica i zagonetaka, a na koncu društvenih vije-sti. Svaki će broj biti ilustri-ran s tri slike. Na prvom će se mjestu donašati slike hrvatskih odličnika i zname-nitih ličnosti, a napose onih, koji će biti za društvo osobi-to zaslužni.

Prvi broj Malog dobrotvo-ra izašao je 1. prosinca 1895. godine u nakladi od 5000 primjeraka. Urednik mu je bio Franjo Bartuš. Već slje-

deće godine pokrenuo je Omladinsku knjižnicu, nakladničku cjelinu u kojoj su, među ostalim naslovima, u vrlo “ukusnom“ izdanju objavljene izabrane pjesme Šenoe i Preradovića.

Mali dobrotvor izlazi devet godina redovitim ritmom mjesečnika, a od 1905. do 1912. godine povremeno u obliku zbirki pjesama, pripo-vijesti i pouke, veoma pogod-nih za nagradne knjige učeni-cima na kraju školske godi-ne. Tako su objavljene slje-deće knjige: Srčike (1905.), Snježanke (1905.), Tratinčice (1906.), Dobroslavke (1906.), Dragoljupke (1906.), Neven-ke (1907.), Sa sijela i prela (1907.), Jesenčice (1907.), Božićnice (1907.), Ruže i lije-rovi (1908.), Bršljanke (1908.), Ivančice (1909.), Domoljupke (1910.), Dobrašinke (1911.) i Milovanke (1912.).

Nakon Malog dobrotvora, u kojem redovito piše pod pseudonimom Dobrašin, Bartuš uređuje šest godišta Vjernog druga, časopisa namijenjenog mladeži trgo-vačkih i obrtnih škola. O njegovu književnom radu Ivan Tomašić je u časopisu Škola 1897. godine napisao: U svim svojim spisima izbje-gava uvijek i svagdje ružne primjere iz života djece i ljudi. On drži suvišnim crtati zlo, kad ga i onako u svijetu ima dosta. Najmilije mu je s toga crtati samo takove slike, kojima se djeca pobuđuju samo na lijepe i plemenite misli.

Učiteljsku je mirovinu Bartuš dočekao 1923. godine na mjestu ravnatelja pučke škole u zagrebačkoj Lašćini. Umro je u Zagrebu, 6. travnja 1934. godine.

Franjo Bartuš (1860.-1934.)

Priredila ©tefka BatiniÊ

Učenje stranog jezika u igri U gradu Torontu u Kanadi počeli su primjenjivati

“novu“ metodu za učenje francuskog jezika u školama, koje pohađaju djeca engleskog materinskog jezika. Učenici od 11-12 godina ne upotrebljavaju pri učenju francuskog jezika nikakve udžbenike ni knjige, a njihovi nastavnici francuskoga jezika ne izgovore nikada ni jednu riječ na engleskom jeziku, već se služe zidnim sli-kama pojedinih predmeta i odnosa, da pokažu značenje. Za vrijeme sati učenici se igraju dućana, banke, velike trgovine, pa su oni izmjenično prodavači i kupci, činov-nici banke ili pošte i stranka, trgovački putnici mušteri-je. Sav se razgovor između njih vrši na francuskom jezi-ku, a nastavnici su samo organizatori i pomagači.

Školske novineBr. 7 / 12. veljače 1960.

370 milijuna za školePredviđeno je da se ove godine na području grada i

kotara Splita investira u gradnju školskih objekata više od 370 milijuna dinara, to jest tri puta više nego prošle godine. Najviše sredstava dat će kotarski fond za kadro-ve, a očekuje se da će 50 milijuna dinara dobiti iz save-znog i republičkog fonda za kadrove, a s uloga za šted-nju namjerava se dići zajam od 120 milijuna dinara.

Tim sredstvima u Splitu bi se gradio đački dom i zgra-

da za ekonomski tehnikum. Ukoliko se odobri otvaranje fakulteta, adaptirat će se Dom kulture. Dogradit će se i tehnička i industrijska škola brodogradilišta, gdje se formira pomorski školski centar.

Privredni razvitak Omiša prije svega industrije, koja se podiže na području te općine iziskuje da se gradi škola učenika u privredi. U Kaštel Sućurcu će se dovrši-ti zgrada industrijske škole kemijskog smjera, a računa se da će se završiti i radovi na đačkom domu te škole.

U Trogiru je predviđeno, da se dogradi industrijska škola, a pomišlja se i na otvaranje tehničke škole, kako bi se rasteretila tehnička škola u Splitu. I u Kaštel Stafiliću, gdje se stvara poljoprivredni centar, dogradit će se zgrada škole.

Školske novineBr. 8 / 19. veljače 1960.

Tečaj obiteljskog odgojaPotkraj tjedna počet će novi četrnaesti tečaj Centralne

škole za odgoj u porodici, koja radi pri Glavnom odboru Saveza društava “Naša djeca“ Hrvatske. Škola, koja radi tri mjeseca, treba da roditeljima pruži potrebno znanje o odgoju djece.

Polaznici tečaja upoznat će se s porodičnim i društve-nim odgojem djece, dječjom psihologijom, mentalnom higijenom i preventivnom medicinom u porodici. Posebno će se raspravljati o braku i bračnim odnosima, kao i o socijalnoj i pravnoj zaštiti porodice.

Školske novineBr. 8 / 19. veljače 1960.

PrIje 50 GODINA

Franjo Bartuš (1860.-1934.)

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010. 29πkolski æivot nekoÊ

Draga Žana!Hvala ti iskrena na ljubavi prama

meni, a još veća na ljubavi prama narodnoj stvari, za koju sam barem ja sve svoje, pače malone isti život žrtvo-vao. Najprije mogu s ponosom kazati, da sam rieč svoju podpuno održao, jer sam čekao do zadnjega časa, tako da se dalje nije moglo čekati, jer bi bilo skopčano s mojom sramotom, a prije bih isti život dao. Kad začuješ moje razloge, isto ćeš mi tako pravo i ti dati, kano što ovdje svi naši odobravaju, što sam učinio, ne rekavši nikomu ništa. Ravnateljstvo gimnazijsko po ovom sustavu smatrao sam ja za tolik teret, da ga nisam hotio nikad primiti, premda mi ga je Premru često nuđao.

Ja sam dakle učinio neizmjernu žrtvu, primiv ga u Zagrebu, da spasimo mladež, koja se je bila

posve razpustila. Što sam učinio namah prve godine, to vi svi znate; ali se morda ne domišljaš tomu, da sam ja od hrvatskoga kancelara očekivao, da će pregledati svoju vojsku, pak se, videći, da su u njoj njeki, kao što sam poimence ja bio, radi svoje domorodne radnje jako zazorni onim, za koje smo mi svi slutili da će skoro doći na kormilo, pobrinuti za njihov namještaj, dok ima u rukuh neograničenu vlast, kano što su Magjari mnogo mudrije učinili sa svojimi ljudi. Namjestničko vieće predloži me namah prve godine za imenovanje, a hrvatski kancelar, koji znade razsuditi zasluge i sposob-nosti, vraća taj predlog, što je pod-punoj formi predloga nješto falilo. To začuju poznata trojica učiteljah, koje sam radi nesposobnosti morao u red tjerati, ter se dogovore, da me lažmi podkopaju najprije kod mladeži. Kano švarc-gelberu polupa mladež prozore, a visoki crkveni dostojanstvenik kaže očito, da je dobro učinila. Sada izleti laž za lažju: ne služim mise, ne dolazim na prodike, popustljiv sam prama mladeži i nelojalan zato, što sam proti Friganu u privatnom družtvu progovo-rio dvie tri nepolitičke rieči, a eo ipso

pomagač sam i glavni pisac Pozorov.U toj nevolji tužim se kancelariji, da

mi je položaj nesnosan, neka se smilu-je. Poslije tri godine smilova se napo-kon kancelarija, kad bi se i njemačko ministarstvo bilo mnogo prije smilo-valo, ter podupre predlog, sada već u službi namjestničkoga vieća. Ali je li hrvatski kancelar, koji je znao, kako slabo stojim i kod kardinala i kod bana, nastojao, da jih za me iskreno predobije, on, koji je njim za volju mnogo i premnogo popustio? Kandidat je njegov, kojemu da niema u zemlji para, propao, a što je on učinio, da tu sebi jur nanesenu sramotu opere? Je li pokušao dokazati moju nevinost? Ni jednom rieči! Jer kad sam došao iz

Graefenberga, nađem bana studena poput leda, a kardinal vjeruje denunci-aciji njekoga od mojih kolegah i pripo-vieda ju javno kod stola, da sam Miškatovića samo zato često suplirao, da uzmogne tim više pisati proti kardi-nalu. Perem se kod njega, ali on navali na me sa još većim ukorom, da su moja politička načela razvratna. Ja dakle za žrtve, kojimi se narodu za volju ubijam, postajem neznabožac, razuzdanik, buntovnik!

Pa ipak zadržim još to pretežko i predosadno mjesto, opet milomu nar-odu za volju. Ali videći, da se ne mogu održati, ako se ne prikupim i kardinalu i banu odem k prvomu, pak mu među ostalim kažem, da sam pripravan izpu-niti njihove želje, ter ga zamolim, neka to doglasi banu, što mi on i obeća učiniti; ali ban sve jednako studen. Da se njemu prikupim, učinim, čega ne bih inače nikad učinio: sam od svih naših stupim u Dvoranu.

Sad se pojavi ban s lijepom poh-valnicom, ali se pojave i naši najprije s čudom, onda s gov-

orom, da sam se poput mnogih Hrvatah službi za volju odrekao naroda, odrekao poštenja, ter me naš sviet poprieko gleda. Tim se je uzdrmala ona moć, kojom sam ja jedinom ravnao mladež; prvi se put pobuni ona proti meni, kad je mislila, da sam izdao narod; sada ga opet izdajem, ona čeka prvu priliku, da me osramoti; eto mene ravnatelja bez ljubećih, dakle bez nikakovih učenikah. Sve to trpim, jer u Zagrebu boravi kancelar, koji će mi izliečiti rane.

On me prima hladnokrvno, pače o mojem poslu niti se ne razgovara sa mnom; napokon ga zamolim, neka gleda privatnim putem saznati od kar-dinala i bana, kako su mi skloni, pak ako nisu, da ću se naprosto odreći, jer ovako da se ne da živjeti. Obeća mi, ali napokon me utješi posve hladnom izjavom: „Ne miešajte se u politiku, pak ćemo još jedared ponoviti pred-log, možda će ići.“ Tom neizvjestnošću absolviran odem k banu, da mu se zahvalim na pohvalnici, pak ga zamo-lim, neka me oslobodi moga mučeničtva. „Bit će“, odgovori mi posve prisiljeno; „ali ne može sada“. ‡ Još se ne dam uzdrmati, jer mi još uviek narod lebdi pred očima, ali ban

donese iz Beča viest: bit će sabor! Sad stanem osbiljno razmišljati; ako pođeš na sabor, morat ćeš biti za rajhsrat, inače ne možeš postati ravnateljem; ako ne pođeš, pravo će reći ljudi, sad se iznevjeruje narodu, jer mu treba ravnateljske časti. Nebo visoko, zeml-ja tvrda, nigdje nikoga, koji bi te zaštitio, jer oni, koji bi htjeli, sad već ne mogu; zato reknem Račkomu odlučno, da ću se odreći, jer neću da se osramotim.

On me obustavi, pa stane forsi-rati nov predlog za moj namještaj: najprije pošalje

Melinčevića, pak pođe sam k banu službeno, da gimnazija svakako treba ravnatelja, neka se učini predlog budi za mene, budi za koga drugoga. Ban, zlovoljan, odgovori, da neće, da me je on predložio, a da je kancelarija pok-varila posao, neka ona radi, kako znade. Tim se odgovorom rieši moja sudbina: privatno me hvali, da me steče, a za imenovanje neće ni da znade; što čeka? Čeka, pomislim, da budem prisiljen učiniti nješto, po čemu neima više nazadka k našim, jer očevidno krivo kori kancelariju; tu dakle nije čist posao. Franjo dragi, sutra vam pišem rezignaciju; ako možeš izposlovati kod namjestničkoga vieća, da se ona ne primi, ostat ću, jer ću pred narodom spasiti poštenje, da se nisam sbog časti odrekao političkoga djelovanja; ako li ne prodreš, za mene neima druge, van spasiv poštenje, dakle i život, drugim načinom služiti narodu. To su ti, brate dragi, moji razlozi, a ništa drugo, uvaži jih, postavi

se u moj položaj, pa se baci kamenom, ako možeš. Vođa dakle ovaj ne ostav-lja vojske, već ne dolazeć mu pomoć, odakle ju punim pravom očekuje, neće da zameće bitke, jer bi ludo propao.

Za utjehu mi veliš, da kancelarija dobro misli o meni. Pa zar je to šta osobita? Za to joj nisam zahvalan, ona to mora! Moja su dosadanja djela takova, da hrvatski kancelar mora o meni dobro misliti, ali da li će učiniti, što bi mu na čast bilo, da li će se htjeti odvažiti, da me gdje preporuči, osobi-to da sada ne primi moje rezignacije? Hoće, ako je ne primi namjestničko vieće; al inače smije li on samo pomi-sliti drugčije? Barem ti kažeš, da se to u sadanjih okolnostih ne može. Dakle

vi se i ondje obazirete na okolnosti, gdje biste što po svojem uredovnom pravu posve lahko mogli učiniti. Od mene se traži, da opozovem, da se opet sramotim, a kancelarija neima srdca vršiti svoja prava. Tko tu više pazi na svoju osobu: ja, ili kancelarija! Opozvati! Pa zašto nisi naznačio, kako to biva, s kojim li uspjehom?

Može li se tim ublažiti ban, a može li kancelarija i pomisliti što drugo, nego li što on misli,

osobito u ovih okolnostih? Ako hrvat-ska kancelarija, videći u mojem ravna-teljskom službovanju spas gimnazije, ne smije naprosto ne primiti moje rezignacije, onda pišite kući. Beamter, ako se i kompromitira, može dobro i mirno obavljati svoju službu, al u Zagrebu može samo neporočnost rav-nateljevati, inače ne možeš prepriečiti izgredah, a onda se veli: Ni on ne može ništa, čemu da ga trpimo i držimo? Pak onda odstupaj s dvostrukom sra-motom; jer kad je kardinal još lani smio pisati hrvatskomu kancelaru, da mu je zagrebačka gimnazija razuzdana i neznalica, kakove bih ja sile morao napeti, da sve to savladam, osobito kad evo kancelar ni na takovu imper-tinenciju ne smije ništa. Smiješno, stotina neznalicah širi se u debelih službah, od svih službah, od svih uči-teljah trojedne kraljevine jedini se Babukić odlikuje, jer tako ban hoće; a čovjek, kojemu neima prigovora, ne može se pomaknuti, jer toga ban neće. Ban dakle ravna našom domovinom, njemu treba da se prilaskaš, a to ne možeš inače, nego... ‡ Kancelar će učiniti predlog, kad se razvedri: to jest, kad mu namjestničko vieće pod-nese i toplo preporuči Vebera za rav-natelja, a to će biti kad Austrijanci potuku Dance itd.

Svjetuj ti, ako možeš, kancelara, neka se prene, na svoje noge osovi, jer će inače gorko odgov-

arati za ovakve čine, kakvi se s menom sbivaju. Ja dakle opozvati ne mogu, jer ne znam kako, jer se ne nadam uspjehu, jer ne želim, da pod mojim ravnanjem propadne sav napredak na gimnaziji, koji će sigurno pasti, ako kancelarija ne bude smjela hrvatskoga jezika iztrgnuti iz rukuh onoga, koji je svaki dan... ‡ Ako vam je stalo do hvale naroda, da ste uzdržali čovjeka, koga on nješto cieni, ne primite moje rezignacije, pak ću onda čekati, dok vam se bude sviđalo; ako toga ne smi-jete učiniti, onda je gotov naš posao, samo me uvrstite kamo spada, u red učiteljah zagrebačke gimnazije.

Ovo ti, dragi prijatelju, pišem, ne zato, što bih se nadao kakovu uspje-hu, već zato, da barem ti znadeš pravi razlog moga čina, ter te molim, saču-vaj ovaj list, da poslije moje smrti uzmogneš protumačiti svietu. Tvoga lista nisam nikomu čitao, osim Mesiću, s kojim sve komuniciram, ali kod njega je stvar sigurna. Ljubim te u pošteno, vedro čelo, uviek tvoj

Adolfo

U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mje-stu, mogla bi to biti pozamašna i vrijed-na antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Adolfo Veber (Weber) Tkalčević (1825. - 1889.), hrvatski književnik i filolog, jedan od predstavnika Zagrebačke filološke škole (s V. Babukićem i A. Mažuranićem) te začetnik hrvatske novelistike, bio je gimnazijski profesor te rav-natelj i autor/priređivač niza školskih udžbenika sredinom 19. stoljeća.U Životopis uz sabrana vlastita djela (1885.), autor je uvrstio i pismo što ga je uputio prijatelju Janku Jurkoviću. U tom pismu zanimljiv je opis okolnosti i splet-ki koje su uvjetovale otezanje potvrde imenovanja A. Vebera Tkalčevića za rav-natelja zagrebačke gimnazije te razlozi zbog kojih se on s mjesta ravnatelja želio povući šezdesetih godina 19. stoljeća.

Pismo prijatelju[Ulomci]

Adolfo Veber TkalËeviÊ

Adolfo Veber TkalËeviÊ

Ivan Mažuranić, hrvatski kancelar (1861. - 1865.)

Juraj Haulik, kardinal i nadbiskup zagrebački (od 1850.)

Josip Šokčević, hrvatski ban (1860. - 1867.)

Janko Jurković, perovođa Hrvatske dvorske kancelarije (1862. - 1865.)

Franjo Rački, školski savjetnik i nadzornik (1863. - 1867.)

broj 7 • Zagreb • 16. veljaËe 2010.aktualno30 pisma

DOGAđANJA

Festival stvaralaštva mladih svrha je vrjednovanja istaknuti kvali-tativne pomake za pojedino razdo-blje, područje ili regiju te uporabne, estetske, umjetničke i ekološke vrijednosti proizvoda

Osim usmenog i pismenog izvješća, učeničke zadruge posjeduju različitu dokumentaciju koja potkrjepljuje njihov rad i rezultate. Posebno bismo istaknuli ljetopise koji prate život i rad zadruge od osnutka do današnjih dana, zatim fotoalbume, vi-deo ili elektroniËke zapise, gdje su veoma dobro prikazani praktičan rad i proces proizvodnje te drugi događaji koji prate zadrugarstvo. Na taj je način znatno olakšan rad komisijama koje vrjednu-ju rad zadrugara.

Državna smotra nema natjecateljsko obilježje. To je susret najboljih. Svrha je vrjednovanja na držav-noj razini isticanje kvalitativnih pomaka za pojedino razdoblje, područje ili regiju, u pojedinim elemen-tima, uporabne, estetske, umjetničke i ekološke vrijednosti proizvoda, izvrsnosti u vještinama, mar-ketinškim rezultatima, organizaciji rada, ostvarenoj dobiti i tržišnoj orijentaciji, posebnim odgojnim postignućima i sličnim vrijednostima, kvalitativnim pomacima u pojedinim programskim skupinama i drugim vrijednim i korisnim rezultatima.

Vrjednovanje rada i postignuća učeničkih zadru-ga na državnoj smotri u Puli pratilo je povjeren-stvo u kojem su bili Nada Baksa, Dragica Benčik, Marica Berdik, Sabrina Blajda, dr. Mate Bobanac, Vladimira Brezak, Blanka Dragojević, Snježana Hranić, Jelka Grđan, Mirjana Jakčin Ivančić, Ingrid Jurela Jarak, Mirjana Jerčić, Gizela Kovačić Ulle, Stjepan Krupa, Marija Levanić, Silvana Šebalj Mačkić, Amarila Mekinda, Milan Munjiza, Božica Pandurić, Katica Radić, Sanja Sertić, Vesna Stan-čin, đurđa Štajcar, dr. Miroslav Tratnik, Brankica Zbanatski, Vesna Marović i Matija Bučar.

Na izložbenom prostoru učeničkih zadruga u hotelu Brioni predstavljena je Hrvatska u malom. Zadruge su se predstavile radovima u koje je ut-kano bogatstvo, ljepota i tradicija kraja iz kojeg dolaze. To je posebno došlo do izražaja pri obliko-vanju motiva na uporabnim i ukrasnim predmetima te u izradi replika i suvenira. Mnogo je učeničkih zadruga predstavilo gradski, odnosno županijski suvenir.

Danas je neophodno poznavati vlastitu životnu okolicu, odnosno zavičaj, budući da je svijet glo-balnih medija nametnuo nove zajedničke vrijedno-sti. Zbog toga je jedna od zadaća u nastavnom planu i programu za osnovnu školu promicati lju-bav prema zavičaju i domovini, a ogleda se u vri-jednostima kao što su: znatiželja i oduševljenje pri-rodom i prirodnim pojavama, želja za očuvanjem i zaštitom prirodne i kulturne baštine, ekološka svi-jest i zaštita biljnoga i životinjskoga svijeta, osjećaj za lijepo i duhovnu stranu života, ponos zavičajem i domovinom.

Istraživački radovi imaju veliko značenje u uče-ničkom zadrugarstvu. Osim što uvode učenike u metode i postupke istraživanja, oni pridonose unaprjeđivanju pojedinih dijelova zadrugarstva. Sudjelujući u izradi istraživačkog rada, učenici se uvode u sustavno promatranje i bilježenje promje-na u prirodi, u laboratoriju, na parceli, u voćnjaku te u radionici pri izradi nakita, suvenira i tehničkih dostignuća. Postepeno se uvode i u mjerenje, ek-sperimentiranje, uspoređivanje, zaključivanje na osnovi pokusa, izrađivanje skica, nacrta i tehničke dokumentacije koja je osnova u gotovo svakoj ljud-skoj djelatnosti. Simuliranje istraživačkih metoda i postupaka, ponavljanje malih otkrića, primjena po-znatih otkrića u drugačijim uvjetima i okolnostima, sve su to vrlo korisne aktivnost mladih zadrugara, budućih proizvođača, inovatora i kreatora pojedi-nih segmenata u vlastitoj proizvodnji.

Od 14 istraživačkih radova koji su odabrani za državnu smotru u Puli prosudbeno je povjerenstvo nagradilo sljedeće radove učenika osnovne škole: Povijest oslikavanja tikvica u županjskom kraju, UZ Pčelica, OŠ Mate Lovraka, Županja; Drvena škrinja - zaboravljeno blago ivanečke baštine, UZ Ivančica, OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Iva-nec; Stare sorte jabuka školskog područja Kurša-nec, UZ Kušlec, OŠ Kuršanec; Doprinos seljenja pčelinjih zajednica na količinu prikupljenog nekta-ra, UZ Zlatno klasje, OŠ Ivana Mažuranića, Sibinj; Lončarski proizvodi u viničkom domaćinstvu sre-dinom 20. stoljeća, UZ Vrčeki, OŠ Vinica.

Nagrađeni su i radovi srednjoškolaca: Utjecaj gnojidbe kompostom na koncentraciju šećera u plodovima stare sorte rajčice, UZ Tkanica, SŠ Matije Antuna Reljkovića, Slavnonski Brod; Utje-caj taphrine deformans na ozelenjavanje vinogra-darske breskve, UZ Rode, Prirodoslovna škola, Karlovac; te Jabuka iz školskog voćnjaka kao nastavno sredstvo i pomagalo u poljoprivrednim i obrtničkim zanimanjima, UZ Obrtničke škole An-tuna Horvata iz đakova.

Matija Bučar, SisakBlanka Dragojević, Zagreb

PREDAVANJA

Kako ne sagorjeti na poslu učitelji su se odlučili da tema stručnoga usavršavanja bude posvećena stresu u odgoju i obra-zovanju

U Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Ogulinu održan je 28. siječnja 2010. stručni skup za učitelje razredne nastave. Budući da su do sada najčešće slušali o raznim temama iz struke, učitelji razredne nastave i ja kao njihova voditeljica županijskoga stručnog vijeća odlučili smo se ovog puta za temu iz psihologije i nazvali je Stres u odgoju i obrazovanju - kako ne sagor-jeti na poslu. Veoma je zanimljivo i atraktivno pre-davala logopedica i ravnateljica OŠ Frana Krste Frankopana iz Zagreba Jadranka Bjelica.

Stres je stanje poremećene psihofizičke rav-noteže pojedinca nastalo zbog tjelesne, psihičke ili socijalne ugroženosti pojedinca ili njemu bli-ske osobe. Pritom se postavlja pitanje možemo li se prilagoditi promjenama i na koji način biramo prilagodbe? Postoje različite vrste stresa. Fizio-loški je stres reakcija na ugroženost organizma, a psihološki reakcija na ugroženost osobnosti ili, jednostavnije rečeno, to je emocionalni stres.

Prema intenzitetu postoji bazični stres, koji se javlja svakodnevno u vidu napetosti, frustracija, ljutnje i iritiranosti. Kumulativni stres traje dugo, jakog je intenziteta, narušava prosuđivanje i ta-kva osoba treba stručnu pomoć. Traumatski stres obilježen je iznenadnim, neočekivanim pa čak i nasilnim događajem, a nakon toga osoba često treba izravnu i trajniju pomoć. Prema tra-janju postoji akutni stres, koji naglo dolazi i traje kratko, i kronični stres, koji ne prestaje.

U svakodnevnici, stres se odražava u neis-punjenim očekivanjima našega partnera, lošoj komunikaciji među kolegama na poslu, zatim vjenčanjima koja izazivaju stres i napetost, a trebala bi zapravo biti nešto najljepše, te bolesti člana obitelji. U današnje je vrijeme najveći izvor stresa, naravno, nedostatak novca, a posebno kreditne kartice, bankovni računi i slične pojave. U odgoju i obrazovanju stres je sve veći te se svakodnevno akumulira kod učenika i učitelja. Najčešće je izvor profesionalnog stresa u ra-zlikama između očekivanih i stvarnih odnosa u organizacijskom sustavu te između očekivanih i stvarnih profesionalnih postignuća - sve veća odgovornost, a ovlasti nikakve.

Predavačica Jadranka Bjelica istaknula je da stres nije događaj koji se dogodio, već način kako ćemo mi taj događaj primiti u našoj glavi. U našim je školama u današnje vrijeme učiteljski posao vrlo stresno zanimanje. Počevši od djece koja dolaze iz vrtića u školu gdje su sve slobod-nija pa koristimo često izraz hiperaktivnost, koji zapravo nema veze s hiperaktivnošću, već s od-gojem djeteta, osim, naravno, u one djece koja uistinu imaju teškoća. Kod učenika starije dobi javlja se poremećaj prkosnoga suprotstavljanja između učenika i učitelja. Ponašanje učenika svakim danom sve više iscrpljuje učitelje koji mogu biti ljuti na takvu situaciju i često su zbog nastale situacije nemoćni. Možemo tada imati pet minuta za ljutnju, pa čak i bijes, ali nakon tih pet minuta mi moramo biti profesionalci.

Što treba učiniti kako bismo se bolje znali nositi sa stresnim situacijama? Serotonin je hor-mon sreće koji nastaje u smijehu. Stoga, trebali bismo se više smijati jer se svi tada bolje osjeća-mo. Važno je piti dovoljno vode, ići spavati prije ponoći, umjereno piti kavu, slušati svoju omiljenu glazbu i činiti stvari koje nas opuštaju. Potrebno je odrediti prioritete svaki dan, ponekad reći NE te njegovati duh i tijelo.

Jadranka Bjelica otkrila nam je i nekoliko tibe-tanskih vježbi koje pojačavaju tjelesnu i duhovnu pokretljivost, stabiliziraju psihičko stanje organiz-

ma, pročišćavaju um i tjeraju loše raspoloženje. Na kraju smo ovo veoma zanimljivo predavanje s radionicom začinili pjesmom te je svih šezdese-tak prisutnih učitelja zapjevalo pjesmu Sinoć kad sam ti proša.

Raspoloženi učitelji otišli su kućama ispunjeni što su barem na trenutak razveselili dušu i um, tjerajući stres kako ne bi sagorjeli na poslu.

Anđelka Salopek, Ogulin

ZAMJEDBE

Lako je drugima krojiti zakone Za sve prijašnje pedagoške mjere nisu trebala posebna objašnjenja, a sada je nastala bura negodovanja

Već sam naslov dovoljno govori o čemu že-lim reći nekoliko riječi. Ne bih se trudio oko toga previše da svakodnevno u razgovoru s kolegama u zbornici ne slušam s kojom se gorčinom govori o toj temi. Reakcije su najprije bile burne tipa nonsens, besmislica, glupost do onih pa neka to pokuša provesti u djelo onaj tko je donio takav pravilnik.

Za sve prijašnje pedagoške mjere nisu tre-bala posebna objašnjenja, znalo se koje i kakvo ponašanje to zaslužuje, a sada je oko ovoga najnovijeg odgojno-obrazovnog tretmana pro-duženoga stručnoga postupka nastala čitava bura negodovanja. Roditelji, a i neki upućeniji, izjednačuju to čak s produženim boravkom. Ali krenimo redom.

Mjera je donesena bez podrške prosvjetnih djelatnika koji se očito nisu stigli uključiti u javnu raspravu, ili je rok bio kratak, ili je nažalost zavla-dalo mišljenje tko nas uvažava pa zašto bismo se uključivali u to. Sindikati su razjedinjeni, nemaju zajedničke stavove i kao da se natječu tko će biti glavni, a ne da među njima zavlada sklad i zajed-nički interes. Pojedini čak organiziraju i peticije protiv ove pedagoške mjere.

Čl. 1. propisuje način provođenja pedagoške mjere te prava i dužnosti osoba uključenih u pro-vođenje navedene mjere.

Ovdje između redaka zaključujem da onaj tko bude provodio te mjere nema nikakva prava, ali dužnosti napretek. Osjeća se kao kažnjena oso-ba.

Čl. 2. Mjera se provodi radi utvrđivanja razlo-ga neprihvatljivog ponašanja.

Koje su ovlasti razrednika, pedagoga ili bilo koga u školi uzimati anamneze učenika, osobito ako roditelji odbijaju suradnju, što je često?

Čl. 3. Ukoliko je učeniku izrečena pedagoška mjera, ravnatelj imenuje stručno povjerenstvo koje razmatra opravdanost izricanja pedagoške mjere.

Valjda je logičnije da stručni suradnici uz po-moć razrednoga vijeća prvo ocijene je li takva mjera potrebna.

Članak 4. ponavlja sve to što je rečeno u čl. 2. uz manje dodatke.

Nelogičan je članak 5., a govori da su članovi povjerenstva dužni preispitati potrebu za izrica-njem mjere, jer se imenuju tek kad je mjera već izrečena.

Jako je dirljiva briga za učenikovo emocional-no stanje, dok za razrednika i ostale članove po-vjerenstva nema nikakvih posebnih uputa. Ako i ima u dosta slučajeva nije svaki razrednik dora-stao takvoj ulozi, makar mu pomagalo i stotinu stručnjaka. Često je i samom razredniku potreb-na pomoć da izađe na kraj s vlastitim razredom, a nekmoli da se još bavi učenicima od kojih su mnogi u praksi digli ruke.

Nadalje, nije razvidno kako bi izgledao novi ugovor o radu tog učitelja razrednika i još jednog učitelja te stručnoga suradnika. A još je veselije da pozovemo i vanjske suradnike. Iz 32-godiš-njeg iskustva znam da što se više mjera izriče, to se više gubi ono osnovno i ljudsko, a to je bolja suradnja roditelja i škole te što manje utvrđivanja i klasifikacija prava i obveza. Ove potonje se ne pamte, ali ne daj Bože dirnuti u neko pravo. I evo te taj čas u novinama, evo ti za vratom i agencije, i inspekcije, i pravobraniteljice, i svih ostalih...

Zdrav razum i ljudskost trebali bi biti temelji društva, a tako i odgoja kao njegova najvitalni-jega dijela. Jao nama kad nam i djeca i učitelji za svaku mjeru počnu s pitanjem zašto. Nadalje, članak 12. pisan je isključivo za urbanu sredinu. Dok neki učitelj u udaljenom selu ili otoku zatraži pomoć stručnjaka iz čl. 12. i dobije ju, siguran sam da će zavšriti nastavna godina.

Ne bih ovo pisao da nemam stalno pred očima raspoloženje učitelja u vlastitoj zbornici. Mislim da je za našu prosvjetu, kao uostalom za svako zanimanje, važno emocionalno stanje sudionika u tom procesu. Razljućen, ojađen, frustriran i oma-

lovažen čovjek sva svoja emocionalna stanja širi i dalje kao atmosferu jada, beznađa i besmisla. Teško je imati osmijeh na licu koji nema pokriće. A od svakog odgojitelja i učitelja očekuje se da bude ogledalo optimizma i nade.

M. M.Uredništvu je poznat identitet autora

PRIJEDLOZI

Zimske radosti uživajte s djecom na snijegu kada god vam se pruži prilika i znajte da će vam djeca biti zahvalna za svaki trenutak radosti i veselja

Konačno je palo mnogo snijega, a najviše ga ima u Gorskom kotaru i Lici. Iako snježne pahulje i velike količine snijega donose odraslima mnogo problema u prometu i čišćenju ulica, snijegu se najviše vesele najmlađi. Tako su prošloga tjedna učenici 1.a razreda Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić iz Ogulina iskoristili snijeg i lijep sun-čan dan za boravak na svježem zraku.

Tijekom školovanja, učitelji trebaju voditi brigu o zimovanjima i aktivnom boravku učenika u pri-rodi. Takve aktivnosti u osnovnoj školi podrazu-mijevaju učiteljevu slobodu kreiranja odgojnoga i obrazovnoga rada, a istodobno i učenje u prirodi, u neposrednoj životnoj stvarnosti. Inače, učenje i rad izvan škole utječe na stvaranje kvalitetnih odnosa unutar odgojno-obrazovne skupine te potiče intelektualna i emocionalna čuvstva.

Uz moju pomoć, njihove učiteljice i Kristine Su-šanj, studentice treće godine Učiteljskog fakulte-ta u Puli, koja je u njihovu razredu provodila stu-dentsku praksu, organizirana je nastava tjelesne i zdravstvene kulture na snijegu. Postoji mnogo aktivnosti na snijegu koje će zabaviti učenike, a jedna je od najveselijih i najčešćih aktivnosti na snijegu pravljenje snjegovića i grudanje.

Dan prije, učiteljica je poslala roditeljima oba-vijest o nastavi tjelesne i zdravstvene kulture koja će se održati sljedećeg dana na snijegu. Potreb-no je samo dobro se obući. Roditelji su zamo-ljeni da pripreme djeci tople jakne i hlače, kape, rukavice, šal i tople čizme za boravak na snijegu te rezervnu odjeću u koju će se moći preodjenuti kada se vrate sa snijega u razred. Posebno je bitno da djeca na snijegu nisu pretjerano obu-čena. No, obavezna je višeslojna, topla odjeća, koja omogućava kretanje te ne izaziva pretjerano znojenje.

Učenici su s nestrpljenjem dočekali zajednič-ki izlazak na snijeg. Nakon što su se razgibali, učenici su hodali i trčali po snijegu uz promjenu smjera kretanja te su vježbali bacanje grude udalj lijevom i desnom rukom. Nakon toga uslijedila je najveselija aktivnost na snijegu - izrada snjego-vića. Djeca su kotrljala grude koje su postajale sve veće i veće. Učiteljica i studentica pomogle su učenicima od velikih gruda načiniti tijelo snje-govića. Uskoro je snjegović na glavi imao lonac, nos od mrkve i šal oko vrata. Za kraj je uslijedilo grudanje uz veselje i smijeh.

Djeca obožavaju snijeg. Svjež planinski zrak jača dječji imunitet te godi i djeci i odraslima. Nema razloga da se zajedno, učitelj i djeca do-bro ne zabave. Stoga, uživajte s djecom na sni-jegu kada god vam se pruži prilika i znajte da će vam djeca biti zahvalna za svaki trenutak radosti i veselja.

Anđelka Salopek, Ogulin

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMA

Poštovani pretplatnici,Zbog propusta službi koje adresiranju i distribuiraju Škol-ske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogr-ješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjedni-ka, da ga ne dobijete navrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dosta-vom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01 48 55 824).

Redakcija Školskih novina