SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

TONI PETANI

ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA INTERNETU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2012.

1

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA INTERNETU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Internet u poslovanju Mentor: dr.sc. Zvonko Čapko Student: Toni Petani

Studijski smjer: Informatičko poslovanje JMBAG: 0081101066

RIJEKA, prosinac 2012.

2

SADRŽAJ 1. UVOD............................................................................................................................. 4

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA .......................................... 4 1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA..................................................................... 4 1.3. RADNA HIPOTEZA............................................................................................... 5 1.4. METODE ISTRAŽIVANJA ................................................................................... 5 1.5. STRUKTURA RADA ............................................................................................. 6

2. INTERNET ..................................................................................................................... 7 2.1. POJAM INTERNETA............................................................................................. 7 2.2. RAZVOJ INTERNETA........................................................................................... 8 2.3. OSNOVNE ZNAČAJKE INTERNETA ............................................................... 10 2.4. INTERNET DANAS ............................................................................................. 14

3. AUTORSKO PRAVO .................................................................................................. 17 3.1. RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA U HRVATSKOJ............................................ 17 3.2. USTAVNE ODREDBE O AUTORSKIM PRAVIMA......................................... 19 3.3. ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA............................ 21

3.3.1. POJAM AUTORSKOG DJELA..................................................................... 21 3.3.2. POJAM AUTORA.......................................................................................... 23 3.3.3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA............................................................... 25 3.3.4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU ....................................... 28 3.3.5. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ............................................................. 29

3.4. AUTORSKOPRAVNI ASPEKTI WEB STRANICA........................................... 29 3.5. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT INTERNET ADRESA ..................................... 31 3.6. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT RAČUNALNIH PROGRAMA........................ 32 3.7. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT VIDEO IGARA................................................ 33

4. METODE I TEHNIKE ZAŠTITE PRAVA NA INTERNETU ................................... 34 4.1. FIZIČKI SUSTAV ZAŠTITE................................................................................ 35 4.2. PROVJERA PRISTUPA ....................................................................................... 35 4.3. KRIPTOGRAFIJA................................................................................................. 35 4.4. DIGITALNI CERTIFIKAT................................................................................... 36 4.5. DIGITALNI POTPIS............................................................................................. 36 4.6. DIGITALNI VREMENSKI BILJEG .................................................................... 37 4.7. STEGANOGRAFIJA ............................................................................................ 37 4.8. VATRENI ZID ...................................................................................................... 37 4.9. SIGURNOSNE KOPIJE........................................................................................ 37 4.10. KERBEROS......................................................................................................... 38

5. PRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA INTERNETU................................ 38 5.1. KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA ................................... 38 5.2. PREKRŠAJNOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA ............................. 42 5.3. GRAðANSKOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA I PROBLEMI S DOKAZIVANJEM....................................................................................................... 45 5.4. KOMPARATIVNI PRIKAZ ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA ......................... 46

5.4.1. SAD................................................................................................................. 46 5.4.2. VELIKA BRITANIJA .................................................................................... 47 5.4.3. NJEMAČKA................................................................................................... 47

3

5.4.4. EUROPSKA UNIJA....................................................................................... 48 5.4.5. MEðUNARODNA AUTORSKOPRAVNA ZAŠTITA................................ 49

6. YOUTUBE ................................................................................................................... 51 6.1. TEMELJNE ZNAČAJKE YOUTUBE-a .............................................................. 52 6.2. PRAVNI PROBLEMI YOUTUBEA .................................................................... 53 6.3. UKLANJANJE VIDEO ZAPISA......................................................................... 53 6.4. TEHNIČKE METODE ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA NA YOUTUBEU .... 55

7. ZAKLJUČAK............................................................................................................... 56 POPIS LITERATURE ...................................................................................................... 58 POPIS PRILOGA ............................................................................................................. 60 IZJAVA............................................................................................................................. 61

4

1. UVOD

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja ovog rada je sljedeći: Tehnološki razvoj kroz stoljeća ljudske

povijesti omogućio je razvoj suvremenih sredstava objavljivanja i korištenja zaštićenih

djela koji su dostigli svjetske razmjere. Prema tome, razvoj autorskog prava uvelike je

determiniran razvojem tehnologije koja se koristi za stvaranje, priopćavanje i distribuciju

autorskih djela. Iako su uloženi veliki napori u to da pravna regulativa prati razvoj

tehnologije, ona još uvijek nažalost pomalo zaostaje.

Iz navedenog i obrazloženog problema istraživanja proizlazi njegov predmet:

Istražiti koje su temeljne značajke Interneta i autorskog prava, te prikazati na koji način

su autorska prava na internetu zaštićena, odnosno prikazati metode i tehnike zaštite

podataka na internetu, kako u teoriji, tako i u praksi i to na jednom od najvećih Internet

servisa koji služi za postavljanje, reproduciranje i ocjenu video zapisa.

Problem istraživanja ima dva objekta istraživanja, a to su internet i zaštita

autorskih prava.

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istraživanja su istražiti Internet, na način da se utvrde njegova

konkretna pojmovna odreñenja, povijesni razvoj, najvažnije značajke i ulogu u

priopćavanju i korištenju autorskih djela danas. Nakon toga potrebno je istražiti autorska

prava, u smislu pojmovnog odreñenja, osnovnih značajki, načina na koji su regulirana u

Ustavu i zakonima i načina na koji su regulirana u Europskoj Uniji. Na kraju se treba

utvrditi kako je provedena zaštita podataka na Internetu, odnosno najvažnije metode i

tehnika zaštite podataka na Internetu, u teoriji, ali i u praksi.

5

Ovaj rad bi trebao dati odgovore na sljedeća pitanja:

1) Što je Internet?

2) Koje su njegove osnovne značajke?

3) Koja je njegova važnost u smislu objavljivanja i korištenja autorskih djela?

4) Kako su autorska prava regulirana u hrvatskom pravnom sustavu?

5) Na koji je način provedena zaštita podataka na Internetu?

6) Na koji način je provedena zaštita autorskih prava na YouTubeu?

1.3. RADNA HIPOTEZA

Radna hipoteza ovog rada jest: Razvojem tehnologije povećava se zaštita autorskih prava

na Internetu.

1.4. METODE ISTRAŽIVANJA

U izradi rada korišteno je cjelokupno istraživanje vezano uz problem i predmet

istraživanja, odnosno uz Internet i načine zaštite autorskih prava na Internetu. Svi podaci

koji su izneseni u radu dobiveni su iz sekundarnih izvora. Korištena literatura potječe iz

područja informatičkih i pravnih znanosti. Sva saznanja dobivena istraživanjem ove teme

prikazana su u radu, na čijem se kraju iznose zaključci.

Prilikom izrade rada korištene su sljedeće metode: povijesna metoda, metoda

klasifikacije, komparativna metoda, metoda analize i sinteze, induktivna i deduktivna

metoda, metoda kompilacije te metoda deskripcije. Prilikom obrade literature korištene

su sljedeće metode: metoda klasifikacije, povijesna metoda, metoda komparacije, metoda

analize i sinteze, te induktivna i deduktivna metoda.

6

1.5. STRUKTURA RADA

Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu rada naslova Internet obrañene su teme:

pojmovno odreñenje Interneta, povijesni razvoj Interneta, temeljne značajke Intereneta i

Internet danas odnosno uloga Interneta u priopćavanju i distribuciji autorskih djela na

Internetu.

U trećem dijelu naslova Autorsko pravo obrañene su teme vezane uz pojam

autorskog prava, temeljnih pojmova koji su vezani uz autorsko pravo, ustavnog i

zakonskog ureñenja tog prava.

U četvrtom dijelu naslova Zaštita podataka na Internetu obrañene su najvažnije metode i

tehnike zaštite podataka na Internetu, odnosno autorskih prava na Internetu.

Peti dio čine pravni aspekti zaštite prava na internetu i to kaznenopravni, prekršajnopravi

i grañanskopravni aspekti zaštite autorskih prava s prikazom problematizacije

dokazivanja eventualnih kršenja i kratak komparativni prikaz zaštite autorskih prava

stranim državama s posebnim naglaskom na Europsku Uniju.

Šesti dio prikazuje zaštitu autorskih prava u praksi, točnije kako se provodi zaštita

autorskih prava na YouTube-u.

Na kraju rada stoji zaključak koji predstavlja sintezu rezultata kojima se

dokazivala radna hipoteza.

7

2. INTERNET

Kako bi se značenje Interneta predočilo na što kvalitetniji način u nastavku ovoga

poglavlja obrañene su slijedeće tematske jedinice: 1) pojmovno odreñenje Interneta, 2)

povijesni razvoj Interneta, 3) osnovne značajke internet usluga, i 4) Internet danas.

2.1. POJAM INTERNETA

Postoji čitavo mnoštvo pojmovnih odreñenja Interneta. “Internet je globalni

informacijsko-komunikacijski sustav koji povezuje i spaja kompjutorske mreže

pojedninih zemalja i organizacija, te tako omogućava posjednicima kompjutora diljem

svijeta da putem svojih lokalnih mreža i telefonskih veza meñusobno komuniciraju,

izmjenjuju informacije i koriste brojne druge usluge. U fizičkom smislu, to je niz

meñusobno povezanih kompjutorskih mreža, organiziranih na jedinstven način, sa

zajedničkim kominikacijskim protokolima i mrežnim uslugama.”1 Internet je

informacijska superprometnica koja povezuje pojedinačne lokalne računalne mreže.2

Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje

računala i računalne mreže korištenjem internet protokola.3 Internet je „supermreža ili

mreža svih mreža ili mreža nad mrežama“.4

Iako različiti autori imaju različite definicije svi se slažu u jednom, a to je Internet

predstavlja jednu od najvažnijih suvremenih globalnih dostignuća za obrazovanje, razvoj

gospodarstva, širenje informacija, razvoj poslovanja u poduzećima itd.

1 Dragičević D., Komjutorski kriminalitet i informacijski sustavi, Informator, Zagreb, 2004., str. 28-29 2 http://edu-udzbenik.carnet.hr 3 www.wikipedija.hr 4 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 34

8

2.2. RAZVOJ INTERNETA

Već sedamdesetih godina 20-og stoljeća, kada svijet dostiže vrhunac

industrijalizacijom i elektrifikacijom, odnosno kada se takvom vrstom razvoja postiglo

sve što se postići da, i kada svijet lagano zapada u krizu industrijskog društva, počinju

ideje o rañanju informatičkog i telekomunikacijskog doba kakvog poznajemo danas.

Osnovne pretpostavka razvoja Interneta je informacija, koja predstavlja osnovu razvoja i

napretka društva.5

Idejnim začetnikom Interneta smatra se Amerikanac J. C. R. Licklider koji je

1962. godine postavio koncept tzv. Galaktičke mreže preko koje su svakoj osobi

dostupni kompjutorski podaci i programi. On je, izmeñu ostalih, bio sudionik

istraživačkog programa agencije Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je

radila pri američkom Ministarstvu obrane i čija je zadaća bila zadžati prevlast u

tehnologiji i znanosti pred Sovjetskim Savezom koji je godinu dana prije njena nastanka

lansirao prvi satelit Sputnik.6 ARPA je 1969. godine napravila projekt pod nazivom

ARPANET. U toj početnoj fazi mreža se naziva još i “mješovita civilno-vojna mreža”,

kada su najprije bila spojena dva računala (jedan na UCLA-u i jedan na Berkleyju), a

kasnije njih četiri. Osnovni cilj je bio stvoriti mrežu koja će moći neometano raditi čak i

ako je jedan njen dio napadnut, a bila je namijenjena prvenstveno za vojne i znanstvene

svrhe. Kasnije se taj projekt oblikovao u Internet i to priključenjem ARPANET-u mreže

koja se razvijala usporedno s njim, a to je NSFNET ili mreža Nacionalne fundacije za

znanost. 7

MILNET (Military Network) se 1984. godine izdvaja iz ARPANET-a zbog

sigurnosnih razloga i postaje mreža sama za sebe, te se po prvi put uvode Internet

domene i Internet adrese koje olakšavaju primjenu ARPANET-a i olakšavaju

komunikaciju. 1989. ARPANET i službeno postaje Internet te time postaje otvoren za

sve korisnike, a ne samo za vladu. Nakon što 1992. godine Internet broji više od milijun

5 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 27 6 Čerić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004., str. 285 7 Panian Ž., Poslovna informatika za ekonomiste, Masmedia, Zagreb, 2005., str. 250

9

korisnika, počinje se stvarati svijest da o njemu treba voditi računa i nekako ga pravno

uokviriti. Time dolazi do osnivanja Društva za internet (eng. Internet Society).8

1992. Tim Barners-Lee, američki znanstvenik, u laboratoriju European Particle

Physics Laboratory razvija WWW (World Wide Web) koji dodatno pridonosi masovnosti

uporabe Interneta tj. njegovoj komercijalizaciji, kao i novi protokol HTTP (Hypertext

Transfer Protocol) i novi format dokumenta HTML (Hypertext Mark-up Language).9

Internet postaje najveće moguće tržište; rada, robe, usluga, kapitala i informacija i time

ga je opravdano zvati novim gospodarskim prostorom. Osim toga razvija se

multikulturalizam koji omogućava ravnopravan suživot ljudi različitih kultura, religija,

nacionalnosti i sl. što dodatno pridonosi daljnjem razvoju globalizacije.10

Vrlo važne godine za razvoj Interneta jesu 1969. godina kada nastaje prvi host

kompjuter na sveučilištu UCLA, 1970. razvija se Network Control Protocol (NCP), prvi

službeni protokol za komunikaciju, 1973. godine uspostavlja se meñukontinentalna veza

s host kompjuterima u Enleskoj i Norveškoj, a 1982. se razvija TCP/IP odnosno Transfer

Control Protocol/Internet Protocol koji omogućava komunikaciju različitih vrsta mreža i

zamjenjuje dosadašnji NCP. 1984. godine uvodi se sustav domena i Internet adresa koje

omogućavaju korištenje razumljivih simboličkih naziva umjesto brojčanih adresa koje se

teško pamte i nisu praktične.

1996. godine Internet ima 10 milijuna povezanih komjutora, 2000. godine više od

100 milijuna, a 2003. godine taj se broj čak udvostručio. Smatra se da se procjene

korisnika Interneta danas kreći izmeñu 600 i 800 milijuna korisnika s tendencijom sve

većeg porasta.

8 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 251 9 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 30-33 10 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 251

10

Eksponencijalni rast korisnika Interneta po kontinentima pokazuje sljedeća tablica.

Eksponencijalni rast korisnika Interneta

Svjetske regije Broj stanovnika Broj Internet

korisnika 2000.

Broj Internet

korisnika 2004.

Rast u

postocima

Afrika 893 197 200 4 514 400 12 937 100 186.6

Azija 3 607 499 800 114 303 000 257 898 314 125.6

Europa 730 894 078 103 096 093 230 886 424 124.0

Srednji Istok 258 993 600 5 284 800 17 325 900 227.8

Sjeverna

Amerika

325 246 100 108 096 800 222 165 659 105.5

Južna Amerika 541 775 800 18 068 919 55 930 974 209.5

Australija 32 540 909 7 619 500 15 787 221 107.2

UKUPNO 6 390 147 487 360 983 512 812 931 592 125.2

Izvor: Dragičević D., Kompjutorski kriminalitet i informacijski sustavi, Informator, Zagreb, 2004.

2.3. OSNOVNE ZNAČAJKE INTERNETA

Računalne mreže omogućavaju gotovo trenutnu komunikaciju bilo koja dva

subjekta, praćenu razmjenom različitih informacija u različitim formatima. Takoñer, ona

omogućavaju pristup s udaljenih računala, tako da svaki korisnik može doći do podataka

na drugim računalima, ukoliko su ta računala umrežena.

Postoji nekoliko područja uporabe računalnih mreža. Prvenstveno, one se danas

koriste u različite poslovne i privatne svrhe. Poslovno korištenje počelo se razvijati kako

bi umrežena računala imala pristup zajedničkoj bazi, radi razmjene informacija, voñenja

financija, trgovanja, prodaje i kupovine i sl. Uz to, postoje i mobilni korisnici, koji imaju

mogućnost pristupa podacima na onim lokacijama na kojima za to ne postoji odreñena

fizička infrastruktura. Meñu ove usluge kod poslovnih korisnika najčešće spadaju

11

mogućnost čitanja poruka elektroničke pošte, plaćanja preko mreže, mogućnost spajanja

na razne društvne mreže i sl.

Kako bi se omogućilo korištenje Interneta, već u ranoj fazi njegova razvoja

razvijeni su temeljni principi njegova funkcioniranja i oblikovanja. Tako se u Internet

mogu uklopiti različita hardverska i softverska rješenja čime se potiče i konkurencija

proizvoñača računalne opreme, za sva računala koriste se jedinstvene internetske adrese,

upravljanje mrežom je disperzirano na više strana, tijekom putovanja poruke nema

mogućnosti da se provjerava njen sadržaj tijekom tog puta nego tek na njenom kraju i

tehnologija Interneta i tehnologija računala su različite te samim time i ne ovise jedna o

drugoj.

Princip rada Interneta

Upit

Informacija

Zahtjev

Usluga

Izvor: izradio autor prema: Panian Ž.., Informatika u poslovanju, Element, Zagreb, 2007., str. 49

Uz navedeno postoje i sljedeća svojstva: skalabilnost, robusnost i pouzdanost,

kvaliteta usluge i standardi. Skalabilnost znači da se Internet razvija enormnom brzinom i

ima sve veći broj korisnika, te se tako samim time i razvija potreba stvaranja sve većih

brojeva adresa kako bi se svi ti korisnici mogli služiti njime. Takoñer, korisnici da bi se

uopće mogli koristiti Internetom moraju koristiti i propisane standarde. Sukladno

njegovoj veličini potrebno je veću pozornost obratiti na sigurnost korištenja Interneta,

KLIJENT POSLUŽITELJ

BAZA PODATAKA

12

odnosno postići to da Internet bude što otporniji na moguće napade. Osim sigurnosti,

potrebno je omogućiti pružanje usluga korisnicima, ali i odreñenu kvalitetu usluga.11

Kako bi korisnici mogli doći do željenih informacija na Internetu, zajedno sa

poslužiteljem mora koristiti isti komunikacijski protokol. Komunikacijski protokol čini

skup pravila koja ureñuju razmjenu podataka meñu računalima. TCP/IP je protokol kojeg

koristi Internet. TCP protokol se brine za transport poruka preko mreže, a IP protokol se

brine za dodjelu adresa tim porukama.

Prema veličini računalne mreže možemo podijeliti na LAN, MAN i WAN mreže.

LAN (Local Area Network) su mreže u privatnom vlasništvu unutar jedne ili nekoliko

zgrada čija udaljenost nije veća od nekoliko kilometara. MAN (Metropolitan Area

Network) je veća verzija LAN koja koristi sličnu tehnologiju i povezuje npr. više

poduzeća ili grad te može biti privatna ili javna. WAN (Wide Area Network) mreže

povezuju područja veličine države ili kontinenta.12

Internet ima svoje najvažnije servise, a to su: a) daljinski prijenos podataka,

b) elektronička pošta,

c) World Wide Web,

d) dostavne liste

e) diskusijske skupine

f) čavrljanje

g) internetska/videotelefonija i

h) tele/videokonferencije.

Ad a) Za daljinski prijenos datoteka koristi se protokol FTP (File Transfer Protocol), a

mjesta s kojih se preuzimaju datoteke na Internetu nazivaju se FTP mjestima, tj. FTP

poslužiteljima. Ovaj Internet servis se koristi u različite svrhe kao što su prijenos

računalnih programa, prijenos tekstualnih datoteka, prijenos multimedijskih datoteka i sl.

11 Čerić V., supra bilj. 6, str. 287 12 www.pmfst.hr ~lada/rm/rm-uvod.pdf, str.3

13

Ad b) Američki inženjer Ray Tomlison je 1971. godine stvorio internetski servis,

elektroničku poštu. Elektronička pošta omogućava jednostavnu, svakodnevnu

komunikaciju poslovnimm, privatnim i mobilnim korisnicima, što su jedne od najvažnijih

njezinih prednosti.

Ad c) World Wide Web predstavlja globalnu informacijusku strukturu koja omogućuje

stvaranje, prijenos i pregledavanje multimedijskih dokumenata i ta struktura je danas

najznačajnija tehnologija za komunikaciju, objavljivanje informacija i elektroničko

poslovanje.13

Ad d) Dostavna lista predstavlja posebnu adresu u internetskoj elektroničkoj pošti. Radi

na principu da posluživatelj dostavnih lista prosljeñuje sadržaj dostavnog lista svim

pretplatnicima na taj dostavni list, čime se ostvaruje grupna ili masovna komunikacija.14

Ad e) Diskusijske skupine imaju velike sličnosti sa dostavnim listama, jedino se razlikuju

u tome što mjesto okupljanja ne čine adrese elektroničke pošte već web stranice. Poanta

je diskusijskih skupina da se njeni članovi prepoznaju temeljem zajedničkih interesa, koji

mogu sezati od sasvim beznačajnih pa sve do onih sasvim ozbiljnih, i komuniciraju o tim

temama bez posredstva “treće osobe”.15

Ad f) Čavrljanje omogućava trenutačnu i neposrednu komunikaciju izmeñu korisnika, uz

posredovanje poslužitelja, koja može sadržavati, izmeñu ostalog, i razmjenu govornih

poruka, fotografija, video zapisa i sl.16

Ad g) Internetska telefonija ili videotelefonija je servis jako sličan čavrljanju, ali se

razlikuje u tome što se veza izmeñu korisnika uspostavlja izravno, putem internetskih

adresa, a ne posredovanjem poslužitelja. Najveća prednost internetske telefonije je

13 Panian Ž., Informatika u poslovanju, Element, Zagreb, 2007., str. 50-52 14 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 261 15 Panian Ž., supra bilj. 13, str. 54 16 Panian Ž., supra bilj. 13, str. 54

14

upravo niska cijena komunikacije, pogotovo ako se radi o korisnicima koji se nalaze na

velikoj geografskoj udaljenosti.17

Ad h) Telekonferencije, odnosno videokonferencije su servisi koji omogućavaju

komunikaciju korisnika u realnom vremenu koristeći se tzv. multimedijskom

tehnologijom. To znači da se korisnici, osim što se mogu meñusobno čuti, mogu i vidjeti.

2.4. INTERNET DANAS

Internet je danas rasprostranjen na svim kontinentima svijate i broji više od 30

milijuna kompjutora koji su meñusobno povezani u čak 195 zemalja. Korisnici mogu

pristupiti Internetu bez obzira na državne, regionalne ili bilo koje druge teritorijalne

granice, bez obzira na doba dana i vrijeme, jedino su potrebni kompjutor, modem i

telefonska veza.

Postojanje Interneta nesumnjivo utječe na povećanje znanja, koje je temelj

poboljšanja kvalitete odlučivanja i upravljanja, zbog velike dostupnosti informacija koju

pruža. Razmjena informacija i komunikacija izmeñu ljudi nikada nije bila lakša i

dostupnija, zahvaljujući Internetu.

Danas postoji nekoliko najvažnijih funkcija Interneta, koje su se razvile,

zahvaljujući njegovom razvoju. Neke od njih su prikupljanje, pohranjivanje i korištenje

informacija svih vrsta, te brza i jednostavna razmjena podataka i programa, postojanje

velikog prostora oglašavanja na kojima se mogu razmjenjivati iskustva i znanja o

različitim temama, od politike, ekonomije, obrazovanja, tehnologije itd. Vrlo veliku

ulogu ima i već spomenuta elektronička pošta koja zajedno sa servisima poput čavrljanja,

tele/videokonferencija i sl. omogućavaju jednostavnu, jeftinu i neposrednu komunikaciju.

17 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 271

15

I zadnja, ali ne i manje važna funkcija Interneta jest elektroničko poslovanje. Ova

funkcija je iznimno važna za poduzeća jer pomaže unapreñenju poslovanja uz najniže

moguće troškove.

“Elektroničko poslovanje je elektronička isporuka informacija, proizvoda i usluga, te

elektroničko plaćanje korištenjem računalnih i drugih komunikacijskih mreža.”18

Ovisno o sudionicima poslovanja, elektroničko poslovanje možemo podijeliti u nekoliko

skupina:

a) poslovanje tvrtke s tvrtkom (engl. Business to Business – B2B)

b) poslovanje tvrtke s potrošačem (engl. Business to Customer – B2C)

c) poslovanje potrošača s tvrtkom (engl. Customer to Business – C2B)

d) poslovanje potrošača s potrošačem (engl. Customer to Customer – C2C)

e) poslovanje države s tvrtkom (engl. Government to Business – G2B)

f) poslovanje države s potrošačem (engl. Government to Customer – G2C)

g) poslovanje države s drugom državom (engl. Government to Government – G2G)

h) poslovanje unutar javne administracije (engl. Government to Employee – G2E).

18Bosilj Vukšić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004., str.57

Elektroničko poslovanje

B2B

B2C

C2B

C2C

G2B

G2C

G2G

G2E

16

Izvor: izradio autor prema: Bosilj Vukšić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element,

Zagreb, 2004., str.57 i 66

Najvažniji razlozi uporabe elektroničkog poslovanja jesu:

a) Bolje iskorištavanje svih raspoloživih poslovnih sredstava

b) Ostvarivanje što bolje tržišne konkurentske pozicije na tržištu

c) Ostvarivanje boljih poslovnih učinaka

d) Veći komfor u radu radnika19

e) Smanjenje troškova poslovanja (smanjenje troškova sastoji se u smanjenju

papirologije, smanjivanju zaliha gotovih proizvoda, smanjenju troškova marketinga itd. )

f) Poboljšanje komunikacije s kupcima (omogućava se posjetiteljima postavljanje

pitanja o proizvodima i uslugama, kupovanje proizvoda te učenje o tome kako se

proizvodi koriste) itd.

Elektroničko poslovanje nosi sa sobom i mnoge prednosti za kupce. Na internetu kupac

ovdje može pronaći željene proizvode ili usluge, može ih kupiti u bilo koje doba dana ili

noći, izbjegava gubitak vremena utrošenog na prijevoz, čekanje u redovima, i to sve

sjedeći za računalom kod kuće, na poslu, u hotelu ili na putu. Elektroničko poslovanje je

pozitivno i iz sigurnosnih razloga te iz razloga nižih cijena jer prodavatelji ne moraju

trpjeti trošak prostora i skupih komunalija. Elektroničkim poslovanje profitira i društvo u

cijelost i to na način da se omogućava kupovina iz vlastitog doma što utječe na manji

promet i zagañenost.

Posredstvom web kataloga osigurava stalno ažurne informacije. Ovakav se katalog može

pretraživati neovisno o mjestu u kojemu se kupac nalazi ili vremenu, može napraviti

narudžbu i izvršiti plaćanje.

Kupac može koristiti bilo koju elektroničku prodavaonicu. Vlasnici ovakvih

prodavaonica moraju uložiti mnogo truda, znanja i kreativnosti da bi kupcima ponudili

neku robu bolje, jeftinije ili kvalitetnije od konkurencije. Elektroničke maloprodajne

prodavaonice moraju odlučiti koje će proizvode prodavati i na koji način, kakav će model

19 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 282

17

i tehniku plaćanja upotrijebiti, u kojem će vremenskom razdoblju izvršiti isporuku, kakav

će biti prikaz virtualne prodavaonice i sl.

Osim navedenih koristi za pojedince i organizacije,

Odreñeni proizvodi dostupni su po nižim cijenama, što ih čini dostupnima onima s

manjim prihodima.

Ljudima koji žive u udaljenim krajevima omogućeno je virtualno učenje i sl. Ipak, povrh

navedenih prednosti, suvremeno elektroničko poslovanje za sobom nosi i odreñene rizike

koji još uvijek odreñenoj skupini kupaca predstavljaju veliku prepreku u prihvaćanju

ovog oblika poslovanje. Neki od problema su problemi sigurnosti na Internetu,

mogućnost zlouporabe, loša softverska podrška, privatnost, nedostatak povjerenja u

virtualnoj kupnji, neureñeni zakoni i propisi o elektroničkom poslovanju i sl.

3. AUTORSKO PRAVO

Radi boljeg razumijevanja same zaštite valja podrobnije objasniti autorsko pravo, njegov nastanak, razvoj i ulogu u današnjem svijetu. Stoga su u ovom poglavlju obrañene sljedeće tematske jedinice: 1) razvoj autorskog prava u Hrvatskoj, 2) ustevne odredbe o autorskom pravu, 3) Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, te autorskopravni aspekti 4) web stranica, 5) Internet adresa, 6) računalnih programa i 7) video igara. .

3.1. RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA U HRVATSKOJ

Ureñenje autorskog prava u Hrvatsko je od samostalnosti do danas prošlo kroz

čitav niz promjena, koje su bile rezultat potrebe prilagodbe novonastalim društvenim

odnosima.

Autorsko pravo je u Hrvatskoj bilo regulirano Zakonom o autorskom pravu iz 1991.

godine koji je uvelike preuzeo rješenja Zakona o autorskom pravu koji je vrijedio na

području bivše SFRJ. Taj zako nje više puta bivao izmjenjivan i dopunjavan. Najveći

pomak je bio kada se uskladio sa zahtjevima Ugovora o trgovinskim aspektima prava

intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinske organizacije (WTO) – Sporazum TRIPs i

usklañen s odredbama Meñunarodne konvencije za zaštitu umjetnika izvoñača,

18

proizvoñača fonograma i organizacija za radiodifuziju te s odredbama Konvencije o

distribuciji signala za prijenos programa preko satelita.

Razvoj tehnologije je znatno utjecao na ureñenje autorskog prava više nego na

bilo koje drugo ureñenje, te ga je stoga trebalo prilagoditi zahtjevima novog,

informatičkog i modernog svijeta. Stoga je 2003. godine donesen novi Zakon o

autorskom pravu i srodnim pravima kojim Hrvatska ispunjava obveze koje je preuzela iz

tzv. Internet ugovora Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo: WIPO Ugovora o

autorskom pravu, WIPO Ugovora o izvedbama i fonogramima kao i obveze preuzete

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s EU po kojem treba uskladiti autorskopravni

sustav s pravnom stečevinom Europske unije, te zajamčiti razinu zaštite intelektualnog

vlasništva sličnu razini koja postoji u Europskoj uniji.

Za razliku od prijašnjeg Zakona o autorskom pravu, Zakon o autorskom pravu i

srodnim pravima smatra kako je autorsko pravo jedinstveno pravo koje se sastoji od

ovlaštenja različitih po svojoj naravi. Ovim zakonom detaljnije se ureñuje područje

kolektivnog ostvarivanja prava, odnosi korisnika predmeta zaštite i udruga za kolektivno

ostvarivanje prava po uzoru na druge države članice EU. Zakon takoñer ureñuje

kolektivno ostvarivanje prava kao specijaliziranu djelatnost udruge za kolektivno

ostvarivanje prava koja takvu djelatnost može obavljati samo na temelju posebnog

odobrenja nadležnog Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, uz udovoljavanje

traženim zahtjevima. Zakon je prihvatio model kolektivnog ostvarivanja prava prema

kojem samo jedna udruga može ostvarivati prava koja se odnose na pojedinu vrstu

nositelja autorskog prava, odnosno srodnih prava. Takvo rješenje prihvaćeno je u većini

država svijeta, pa tako i državama članicama EU i kandidatima za članstvo u EU.

Zakon nadalje ureñuje odreñivanje naknada za korištenje predmeta zaštite

autorskog prava, odnosno srodnih prava. Predviña se takoñer i inspekcijski nadzor

Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo nad radom udruga za kolektivno

ostvarivanje prava. Zakon podrobno ureñuje i područje zaštite autorskog prava i srodnih

prava u slučaju povrede, usklañeno s kaznenopravnim i prekršajnopravnim sustavom

19

Republike Hrvatske. Zakonom se, takoñer, posebnom glavom ureñuje i područje

primjene Zakona obzirom na meñunarodnopravni karakter autorskog prava i srodnih

prava. Prijelaznim i završnim odredbama utvrñuju se pravila o primjeni ovog Zakona

koja su takoñer usklañena s meñunarodnim ugovorima i pravnom stečevinom EU-a.

Novelama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Republika Hrvatska

uskladila je svoj autorskopravni poredak sa pravnom stečevinom Europske Unije i time

ispunila obveze koje su pred nju stavljene Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.

Ipak, pred Hrvatskom je vrlo zahtjevno razdoblje dosljedne primjene implementiranih

odredbi, osobito glede kolektivnog ostvarivanja prava, te efikasnog ostvarivanja zaštite

autorskopravnih ovlaštenja sudskim i izvansudskim putem.20

3.2. USTAVNE ODREDBE O AUTORSKIM PRAVIMA

Iako se donedavno autorskom pravu nije davao preveliki značaj, danas se ono

smatra jednim od najvažnijih i najznačajnijih grana pravnog sustava u Hrvatskoj, ali i

šire.

Ustav Republike Hrvatske je hijerarhijski najviši pravni akt i u 68. članku navodi

kako: “Jamči se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.

Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.

Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne

vrednote.

Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga,

kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.”21

20 Jug Duraković M., Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene uvjetovane usklañivanjem s pravnom stečevinom EU, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split, 3/2009, str. 613-614 i 627 21 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, čl.68

20

Kako bi se što bolje shvatila suština Ustava i njegova cilja da stvori odreñeni

pravni poredak, a time i zaštiti autorsko pravo kao takvo, Ustav se treba promatrati malo

šire od same odredbe iz članka 68. Osim ustavnih jamstava i ustavnopravne zaštite

sloboda i prava grañana, Ustav ima i svojevrsnu funkciju poticaja.22 Osim što u članku

49. stavku 4. navodi kako država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje

grañana, on takoñer u već spomenutom članku 68. navodi kako država potiče i pomaže

razvitak znanosti, kulture i umjetnosti te potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

Takvi se poticaji mogu smatrati najvrjednijim normama Ustava, ali nikako ne

smijemo zanemariti i ustavna jamstva bez kojih poticajne norme ne bi bile toliko

učinkovite. Kao neka od najvažnijih jamstava jesu jamstvo prava vlasništva, prava

nasljeñivanja, jamstvo poduzetničke i tržišne slobode itd.

Uz sve navedno, važno je naglasiti i vezu temelja autorskog prava sa jamstvima

štovanja i pravne zaštite dostojanstva, ugleda i časti, slobode mišljenja i izražavanja misli

i prava na slobodno izražavanje.

Kako bi se omogućila što bolja zaštita autorskih prava, kako grañanskopravna i

upravnopravna, tako i kaznenopravna, važno je poštivati i pravo na pravičnog suca koje

je propisano člankom 29. Ustava.

Osim navedenih načina zaštite postoji i zaštita prava putem ustavne tužbe.

Ustavnu tužbu može podnijeti svaka fizička i pravna osoba ako smatra da su joj odlukom

sudbene, upravne vlasti ili nekih drugih tijela povrijeñena Ustavom utvrñena prava ili

slobode. Važno je naglasiti kako se tužba može podnijeti samo onda kada su iscrpljeni svi

drugi dopušteni pravni putevi. Kako je Zakonom o parničnom postupku odreñeno da je u

sporovima iz autorskog prava uvijek dopuštena revizija23, to znači da se ustavna tužba

može podnijeti tek nakon što su donesene odluke u prvostupanjskom postupku, postupku

22 Crnić J., Ustavne odredbe o autorskom pravu, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 1/2000, str.17-18 23 Zakon o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, čl.382 st.4 toč.3

21

povodom žalbe i postupku povodom revizije. Iznimno, može se podnijeti ustavna tužba i

prije nego što su iscrpljeni drugi pravni putevi ako je potpuno očito da se pobijanim

aktom ili nedonošenjem akta grubo vrijeñaju ustavna prava ili slobode i da bi se

nepokretanjem postupka za tužitelja mogle dogoditi teške i nepopravljive posljedice.24

Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana primitka odluke kojom se čini povreda

nekog ustavnog prava ili slobode.

Iz svega navedenog proizlazi kako tužbu nije moguće podnijeti u slučaju zadiranja u

autorsko pravo od strane drugih subjekata privatnog prava, već u okviru redovitog

sudovanja.

3.3. ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA

3.3.1. POJAM AUTORSKOG DJELA

Predmet zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ureñuje sljedeće stavke:

a) autorsko pravo – pravo autora na njihovim djelima iz književnoga, znanstvenog i

umjetničkog područja,

b) srodna prava:

c) ostvarivanje (individualno i kolektivno) autorskog prava i srodnih prava,

d) zaštitu autorskog prava i srodnih prava u slučaju povrede i

e) područje primjene Zakona.

Sustavom pravnih pravila daje se zaštita djelu ljudskog intelekta, uglavnom s

područja književnosti, znanosti ili umjetnosti. U članku 5. Zakon govori: „Autorsko djelo

je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja

koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost

ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije odreñeno.

24 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine 49/02, čl. 59

22

U istom članku navode se primjeri autorskih djela, tzv. otvorena lista djela25:

a) jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi),

b) glazbena djela, s riječima ili bez riječi,

c) dramska i dramsko-glazbena djela,

d) koreografska i pantomimska djela,

e) djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na

materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti,

f) djela arhitekture,

g) djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,

h) fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,

i) audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan

kinematografskom stvaranju),

j) kartografska djela,

k) prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.“

„Autorsko djelo mora biti izvorno s aspekta svog tvorca i mora imati individualni

karakter koji će ga razlikovati od svih sličnih djela i činiti ga naročitim u smislu osobnosti

i duhovnosti autora. Dakle, ono što je bitno jesu originalnost i individualni karakter djela,

bez obzira na način i oblik izražavanja te vrstu ili namjenu djela, ili njegovu praktičnu

vrijednost.“26

Ukratko, za autorsko djelo bitna su četiri elementa:

a) treba se raditi o originalnoj intelektualnoj tvorevini,

b) tvorevina mora biti s književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja,

c) tvorevina treba imati individualni karakter i

d) tvorevina treba biti izražena.

Autrsko djelo može biti ili dovršeno, ili nedovršeno, naslov te dijelovi autorskog djela

koji sadrže bitne, već navedene elemente. Naslov autorskog djela koji ne sadrži te

elemente, a koji je korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste

25 Tomić T., Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Suvremeno poduzetništvo, Zagreb, 12/2003, str. 146 26 Mintas Hodak Lj., Pravno okruženje poslovanja, MATE d.o.o., Zagreb, 2010., str. 184

23

ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.27

Člankom 6. odreñeno je kako su i prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i druge

prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog

karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela. Prijevodi službenih tekstova iz

područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi

službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.

Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge grañe kao što su enciklopedije,

zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih

elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve.28

Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički

koncepti kao takvi.

Nisu predmetom autorskog prava:

a) otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni,

uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke, standardi i sl.) i druga službena djela,

kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti,

b) dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih

informacija.

Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog

prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti

zaštićenih autorskih djela, koja je prihod državnog proračuna i koristi se za unaprjeñenje

odgovarajućeg stvaralaštva s odgovarajućeg područja.29

3.3.2. POJAM AUTORA

Autor djela je fizička osoba koja je stvorila autorsko djelo. Njemu pripada autorsko

pravo na njegovom autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.30 Ako više

27 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 5 st. 4 i 5 28 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl.7 29 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl.8 30 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 9

24

autora stvori jedno djelo radi se o koautorstvu, a ako dva ili više autora sastavi svoja već

stvorena autorska djela radi njihova zajedničkog korištenja, radi se o autorima

sastavljenih djela.

Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako

da svakome pripada dio toga autorskog prava računski odreñen razmjerno prema cijelom

autorskom pravu (koautorski dio). U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su

jednaki. Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihovoga djela potreban je pristanak

svih koautora. Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je

protivan načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano

šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora. Ako se ne postigne

suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihovoga djela odluku o

tome će donijeti sud na zahtjev bilo kojeg od koautora.31

Meñusobni odnosi autora sastavljenih djela ureñuju se ugovorom. Ako ugovorom

ili zakonom nije drukčije odreñeno smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju pravo

na jednaki udio u naknadi za korištenje toga sastavljenog djela.32

Autorom se takoñer smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na

uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela,

dok se ne dokaže suprotno. Ako autor nije poznat, niti se može odrediti na gore naveden

način, smatra se da je autorsko pravo ovlašten ostvarivati:

a) za izdano djelo – nakladnik koji je autorsko djelo zakonito izdao,

b) za objavljeno, ali neizdano djelo – osoba koja je autorsko djelo zakonito objavila.33

Važno je naglasiti kako pravna osoba nikako ne može biti autorom autorskog djela,

već ga može samo iskorištavati i to pod precizno definiranim uvjetima koji mogu biti

definirani ugovorom ili odreñeni zakonom.

31 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 11 32 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 10 33 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 12

25

Autorom se smatra osoba koja je na djelu naznačena kao autor, te bi radi

izbjegavanja nesporazuma trebalo djelo potpisati ili označiti znakom © uz navoñenje

nositelja autorskih prava i godine prvog izdanja djela.

Kako bi se evidentiralo vrijeme kad je autorsko djelo nastalo, bilo bi korisno djelo

pohraniti kod za to predviñene agencije (Hrvatska autorska agencija), ili kod javnog

bilježnika, odvjetnika, ili da autor sam sebi pošalje djelo preporučenom pošiljkom.34

3.3.3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA

Autorska prava sadrže moralna prava autora kojima se štite osobne veze autora i njegova

djela. Ta prava jesu:

a) pravo prve objave (članak 14.),

b) pravo na priznanje autorstva (članak 15.),

c) pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora (članak 16.) i

d) pravo pokajanja (članak 17.).

Autor jedini ima isključivo pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim

uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno, a do objave autorskoga djela

autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela.

Takoñer, ukoliko djelo koriste druge osobe, one su dužne pri svakom korištenju

naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako

način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navoñenje autora.

Ukoliko korištenje autorskog djela ugrožava autorovu čast ili ugled, on ima pravo

usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te

uništenju kao i svakom korištenju, te takoñer ima pravo opozvati pravo na iskorištavanje

svog autorskog djela, i njegovo daljnje korištenje, uz popravljanje štete korisniku toga

prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. To pravo imaju i autorovi

34 Mintas Hodak LJ. i dr., supra bilj. 26, str. 185

26

nasljednici ako je to autor odredio oporukom, ili dokažu da je autor za života ovlašteno

pokušao ostvariti to pravo ali je bio spriječen.

Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što

ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije odreñeno.

Imovinska prava su razna prava iskorištavanja djela, a obuhvaćaju:

a) pravo reproduciranja (pravo umnožavanja),

b) pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),

c) pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i

d) pravo prerade.

Pravo reproduciranja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više

primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo

kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim

se pojmom označava utvrñivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću

podlogu.35

Pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka

autorskog djela prodajom ili na koji drugi način te njihova nuñenja javnosti u tu svrhu. S

prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima

autorskog djela na području Republike Hrvatske, od strane nositelja prava ili uz njegov

pristanak, iscrpljuje se pravo distribucije u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka

autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribucije ne

prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili

uvoz izvornika ili primjeraka djela u odreñenu državu, kao i pravo na naknadu za javnu

posudbu djela. U pogledu zbirki iscrpljenje prava distribucije se odnosi samo na daljnju

prodaju.36

Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti. To pravo obuhvaća,

35 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 19 36 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 20

27

osobito:

a) pravo javnog izvoñenja,

b) pravo javnog prikazivanja scenskih djela,

c) pravo javnog prenošenja,

d) pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela,

e) pravo javnog prikazivanja,

f) pravo radiodifuzijskog emitiranja,

g) pravo radiodifuzijskog reemitiranja,

h) pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja,

i) pravo stavljanja na raspolaganje javnosti.37

Pravo prerade isključivo je pravo na prevoñenje, prilagoñavanje, glazbenu obradu ili koju

drugu preinaku autorskog djela.38

Zakon spominje i ostala prava koja pripadaju autoru. Ta prava su:

a) pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo javno

korištenje,

b) pravo na naknadu za javnu posudbu,

c) pravo slijeñenja,

d) pravo pristupa autorskom djelu i

e) pravo zabrane javnog izlaganja autorskog djela

Kad se autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja, autor djela za koja

se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti

reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno

ili drugo vlastito korištenje, ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje tehničkih

ureñaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.39

Autor ima pravo na primjerenu naknadu, i onda kada se izvornik ili primjerci njegova

37 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 21 38 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 31 39 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 32

28

djela u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posuñuju posredovanjem javnih

knjižnica40 i to bez obzira ostvaruje li se posuñivanjem neka materijalna korist ili ne.41

U slučaju kada se izvornik likovnog djela preprodaje, autor ima pravo na

odgovarajući udio od prodajne cijene ostvarene svakom preprodajom toga izvornika koja

uslijedi nakon njegova prvog otuñenja od strane autora.42

Autor ima pravo zahtijevati od vlasnika ili neposrednog posjednika izvornika ili

primjerka autorskog djela da mu omogući pristup njegovom djelu, ako je to neophodno

radi izrade primjeraka autorskog djela ili prerade autorskog i ne protivi se bilo kojem

zakonitom interesu vlasnika, odnosno posjednika.43

Autor neobjavljenog djela likovnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i

industrijskog dizajna te neobjavljenog fotografskog djela ima pravo, prilikom otuñenja

izvornika ili primjeraka toga djela, pod odreñenim okolnostima zabraniti vlasniku

njegovo izlaganje javnosti.44

3.3.4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU

Isto kao i svako drugo imovinsko pravo i autorsko pravo može sudjelovati u

pravnom prometu. Prema tome, ono može biti predmetom nasljeñivanja ili predmetom

prava iskorištavanja.

Pravo iskorištavanja osniva se sklapanjem ugovora, čiji su bitni dijelovi

a) predmet ugovora

b) način korištenja

c) korisnik

d) pravo na naknadu i 40 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 33 41 Mintas Hodak Lj. supra bilj. 26, str. 189 42 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 34 43 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 39 44 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 40

29

e) mogućnost izmjene ugovora.

3.3.5. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA

Prema općoj odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko pravo

traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je

autorsko djelo zakonito objavljeno. Ako su koautori nositelji zajedničkoga autorskog

prava na stvorenom autorskom djelu, taj se rok računa od smrti koautora koji je najduže

živio.

Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu ili na autorskom djelu objavljenom

pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako se trajanje

autorskog prava računa od zakonite objave autorskog djela, a to djelo se objavljuje u

svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili epizodama, taj se rok za svaki takav dio

računa zasebno.

Ako se trajanje autorskog prava ne računa ni od smrti autora, niti je autorsko djelo

bilo zakonito objavljeno, autorsko pravo prestaje protekom sedamdeset godina od kada je

autorsko djelo nastalo.

Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno

koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda

autora.

3.4. AUTORSKOPRAVNI ASPEKTI WEB STRANICA

Web stranice su u suvremenom poslovanju postale snažno sredstvo promicanja

poslovanja poduzeća, širenja trgovine i razvoja marketinga. One su izvor cjelovitih i lako

dostupnik informacija o poduzetniku i njegovoj ponudi.

30

Kod autorskog prava na web stranicama potrebno je postaviti strogu granicu izmeñu

autorskog prava koje postoji na tekstovima, fotografijama, grafikama i sličnim sadržajima

koji su na web stranici i izmeñu autorskog prava na sadržajima koji su djelo web

dizajnera.

Dakle, autorsko pravo na sadržajima koji se nalaze na web stranici, kao što su tekst,

fotografije, grafike i sl. pripadaju stvarnim autorima tih sadržaja, jer svaki od tih

segmenata predstavlja zasebno autorsko djelo koje ima svoj pravni život i status, a

dizajner web stranice ima autorsko pravo nad kreacijom web stranice.

Ako vlasnik web stranice svoje materijale na kojima ima autorsko pravo daje dizajneru

koji po njegovoj narudžbi kreira web stranicu, taj vlasnik ima se smatrati nositeljem

autorskih prava na tim materijalima. Ako odluči na svoju web stranicu staviti neki

materijal na kojem nema autorska prava, mora zatražiti pismeni pristanak nositelja.

Ukoliko se ugovorom ne uredi drugačije, web dizajner zadržava svoja autorska prava nad

kreacijom postavljenim na web stranici.

Posebam slučaj je kada zaposlenik u sklopu svog radnog mjesta i temeljem svog ugovora

o radu kreira web stranicu jer onda u tom slučaju autorsko pravo pripada njegovom

poslodavcu, a ako web stranicu stvara osoba s kojom naručitelj nije u radnom odnosu,

onda autorsko pravo pripada stvarnom stvaratelju web stranice.

Da bi se izbjegli odreñeni nesporazumi, vrlo je važno ugovorom precizno utvrditi prava i

obveze stranaka ugovora.

Do povrede autorskog prava može doći neovlaštenim reproduciranjem ili korištenjem

web stranice u nedopuštene svrhe ili bez odobrenja nositelja autorskog prava,

postavljanjem linkova bez dopuštenja autora itd.45

45 Zlatović D., Položaj autorskog prava u informacijskom društvu, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 3/2009, str. 40-41

31

3.5. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT INTERNET ADRESA

Općepoznata je činjenica da jedini način kako bi se očuvala vlastita nazočnost na

Internetu jest putem Internet adresa. Dio Internet adrese koju osoba koristi kao oznaku

svog identiteta jest tzv. Domain Name i on se upisuje iza oznake @. Top Level Domain

je jedinstveni pokazatelj mreže koji ukazuje na komercijalnu mrežu (.com), vojnu mrežu

(.mil) ili udrugu grañana (.org).

Internet adrese su postale ekvivalent za tvrtke i njihove proizvode i usluge, te je

postala sve naglašenija konkurencija za odreñeni broj adresa koje su slične tvrtki, ili

njihovim proizvodima i uslugama. Samim time su sporovi u vezi Internet adresa postali

sve učestaliji.

Na početku se registracija adresa obavljala preko Internet Network Inforation

Center-a u kojem se radilo po načelu “first come, first served” i pritom se nije vodilo

računa o mogućoj zlouporabi žiga već samo je li neki naziv Internet adrese zauzet ili ne.

kasnije je regulaciju preuzeo Network Solution, Inc. koji je pružao zaštitu autorskih prava

i prava intelektualnog vlasništva općenito, na način da je nositelj prava bio ovlašten

podnijeti mu zahtjev za prijenos ili gašenje adrese, zajedno za zahtjevom za naknadom

štete. 46

Osim što bi se korištenjem tuñe Internet adrese povrijedilo subjektivno pravo

njenog nositelja, nepostojanje pavnog sustava koji bi regulirao korištenje Internet adresa

mogao bi uzrokovati mnogo veće probleme kao što su: nelojalnu tržišnu utakmicu,

neosnovano bogaćenje, korištenje ugleda konkurenta i mnoge druge.47

46 Radin D., Zaštita Internet adresa, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2/2001, str. 87-89 47 Radin D., supra bilj. 46, str. 111

32

3.6. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT RAČUNALNIH PROGRAMA

Niti Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima niti Direktiva o zaštiti računalnih

programa ne daju definiciju računalnih programa. Opravdanje za to se nalazi u činjenici

da bilo koja definicija koja će se dati u nekom odreñenom trenutku, nakon nekog

vremena će postati zastarjela. Prema WIPO-u računalni programi jesu “skup instrukcija

koje su sposobne, kad su inkorporirane na neki strojno čitljivi nosač, djelovati na ureñaj

sa sposobnošću procesiranja informacija tako da on izrazi, izvede ili postigne odreñenu

funkciju ili zadatak ili rezultat”.48

Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima računalni program je zaštićen

kao jezično djelo ako je izvoran u smislu da predstavlja vlastitu intelektualnu tvorevinu

svog autora. Pojam računalni program obuhvaća izražaj računalnog programa u bilo

kojem obliku uključujući i pripremni dizajnerski materijal. Ideje i načela na kojima se

zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i ona na kojima se zasnivaju

njegova sučelja, nisu zaštićena autorskim pravom.49

Autor računalnog programa ima isključivo pravo izvršiti ili odobriti:

a) trajno ili privremeno reproduciranje računalnog programa bilo kojim

sredstvom i u bilo kojem obliku, djelomično ili u cijelosti, to uključuje i učitavanje,

prikazivanje, izvoñenje, prenošenje ili pohranu računalnog programa za koje je potrebno

takvo reproduciranje,

b) prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu izmjenu računalnog programa

te reproduciranje rezultata tih izmjena, s time da prava osobe koja je izmijenila program

ostaju nedirnuta,

c) distribucije izvornika ili primjeraka računalnog programa, u bilo kojem obliku,

kao i njihovo iznajmljivanje.50

Za prve dvije navedene stavke nije potrebno odobrenje nositelja prava, ako su te

48 Puškarić M., Autorskopravna zaštita računalnih programa, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 3/2006, str. 67 49 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 107 50 Zlatović D., supra bilj. 45, str. 34

33

radnje zakonitom stjecatelju neophodne za korištenje računalnog programa u skladu s

njegovom namjeravanom svrhom, uključujući i za ispravljanje pogrešaka.51

Osobi koja ima pravo koristiti računalni program ugovorom se ne može zabraniti

izrada sigurnosnog primjerka, ako je to potrebno za to korištenje programa52, dok osoba

koja ima pravo koristiti kopiju računalnog programa, ovlaštena je bez odobrenja nositelja

prava, promatrati, proučavati ili ispitivati rad programa radi utvrñivanja ideje i načela na

kojima se zasniva bilo koji element programa, ako to čini prilikom izvoñenja bilo koje od

radnji učitavanja, prikazivanja, izvoñenja, prenošenja ili pohranjivanja računalnog

programa, koju je ovlaštena poduzimati.53

U članku 12. Zakona navode se moguće povrede autorskog prava na računalnom

programu. To se sljedeće:

a) bilo kojom radnjom distribucije primjerka računalnog programa za koji se zna

ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeñeno tuñe pravo,

b) posjedovanjem, u komercijalne svrhe, primjerka računalnog programa za koji

se zna ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeñeno tuñe pravo,

c) bilo kojom radnjom distribucije ili posjedovanjem u komercijalne svrhe bilo

kojeg sredstva čija je jedina namjena olakšati neovlašteno uklanjanje tehničkog ureñaja

koji služi za zaštitu računalnog programa ili osujetiti rad toga ureñaja.

3.7. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT VIDEO IGARA

Postoje odreñene specifičnosti vezane uz autorskopravni status video igara, posebno

zbog toga što se pojam računalnog programa ponekad pokušava protegnuti i na pokretne

slike na video zaslonu generirane programom.

51 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 110 st.1 52 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 110 st. 2 53 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 110 st. 3

34

Važno je naglasiti kako se video igre sastoje, u pravilu, od dva elementa od kojih

je svaki za sebe autorskopravno zaštitljiv. Jedan od tih elemenata je računalni program u

konzoli igre i animirani audiovizualni prikaz koji računalni program projicira na video

zaslon kad se on aktivira. Pokretne slike na video zaslonu mogu uživati, i kad

udovoljavaju pretpostavci originalnosti uživaju autorskopravnu zaštitu kao audiovizualna

djela.

Autorskopravni status računalnih program nije identičan autorskopravnom statusu

audiovizualnih djela jer prava na računalnom programu mogu biti povrijeñena bez

istodobne povrede prava na audiovizualnom prikazu, a isto tako, moguća je i povreda

prava na audiovizualnom prikazu, bez povrede prava na računalnom programu.54

4. METODE I TEHNIKE ZAŠTITE PRAVA NA

INTERNETU

U ovom poglavlju opisuju se najvažnije metode i tehnike zaštite prava vezanih za

Internet, a ta su: 1) fizički sustav zaštite, 2) provjera pristupa, 3) kriptografija, 4)

digitalni certifikat, 5) digitalni potpis, 6) digitalni vremenski biljeg, 7) steganografija,

8) vatreni zid, 9) sigurnosne kopije i 10) kerberos.

Kako bi se spriječila zlouporaba informacijskih sustava potrebno je osmisliti

odgovarajući sustav njihove zaštite. Takav sustav mora pružati tri oblika zaštite:

1) zaštitu informacijskog sustava od neovlaštenog pristupa

2) antivirusna zaštita i

3) zaštita tajnosti podataka.

Važno je naglasiti kako je potrebno uspostaviti sve oblike zaštite, a ne samo neke i zo na

najvišim razinama.

54 Puškarić M., supra bilj. 48, str. 68

35

4.1. FIZIČKI SUSTAV ZAŠTITE

Fizički sustav zaštite podrazumijeva one tehnike i metode zaštite materijalne

osnovice informacijskog sustava od neovlaštenog fizičkog pristupasamom sustavu i

korištenju njegovih resursa. Fizička zaštita može se sastojati od neposredne fizičke zaštite

od strane službe osiguranja, adekvatnog alarmnog sustava, sustava nadzora prostorija i

okoline. Takve metode su vrlo pouzdane, ali i nepraktične jer su jako skupe i mogu

ometeti uobičajeni rad informacijskog sustava.55

4.2. PROVJERA PRISTUPA

Provjera pristupa je jedna od najčešćih logičkih metoda zaštite informacijskih

sustava. Provjera pristupa može se podijeliti na dva postupka: 1) postupak identifikacije

2) postupak autorizacije.

Identifikacijom se provjerava ima li korisnik pravo pristupa, a autorizacijom se

utvrñuju njegova prava i ovlaštenja nakon pristupa. Tako korisnik najčešće mora upisati

šifru (password) i korisničko ime (user name), dok postoje i moderniji sustavi koji

omogućavaju identifikaciju uz pomoć ureñaja kojima se identitet provjerava preko

megnetskih kartica, analizom otisaka prsta, analizom zjenice oka, analizom glasa i sl. Za

pravilno postavljanje lozinki potreban je njen pravilan odabir, često mijenjanje i zaštita

datoteka s lozinkama. Poželjno je da ima minimalno 7 znakova, kombinacija nasumičnih

slova i brojki, koje se ne koriste u svakodnevnom govoru.56

4.3. KRIPTOGRAFIJA

Kriptografija se koristi još od antičkih vremena i još i danas predstavlja

nazamjenjivo sredstvo zaštite pdataka. Koristi se za kodiranje podataka uz algoritme za

enkripciju, koji koriste ključeve u obliku binarnih brojeva, s namjerom da se sigurno

prenesu do svog primatelja. Djelotvornost kriptografije ovisi o algoritmu i dužini ključa.

55 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 321 56 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 81-83

36

Kriptografske sustave dijelimo: 1) prema matematičkim operacijama koje se koriste, koje

možemo podijeliti na sustave transpozicije, supstitucije i mješovite i 2) ovosno o tome

koriste li se pošiljatelj i primatelj istim ključem, i dijelimo ih na simetrične i asimetrične

kripto-sustave.57

4.4. DIGITALNI CERTIFIKAT

“Digitalni certifikat je instrument koji služi za provjeru činjenice da odreñeni

javni ključ pripada onome tko bi ga trebao posjedovati.”58 Provjeru izvodi nezavisna

institucija koja posjeduje tzv. certifikacijski autoritet. Njena je uloga provjeravati identitet

fizičke ili pravne osobe koja traži izdavanje digitalnog certifikata i jedino sa tada odoba

osobe moraju fizički pojaviti i predočiti svoje identifikacijske dokumente. Digitalni

certifikat je zapravo digitalni dokument kojim se potvrñuje identitet neke osobe.59

4.5. DIGITALNI POTPIS

Digitalni potpis je tehnika provjere vjerodostojnosti poruka primljenih u

komunikaciji koja se odvija izmeñu udaljenik kompjutora. Sastoji se od dvije funkcije:

omogućava identitet pošiljatelja i provjerava integritet poruke koja se šalje. Radi na

principu da se zbraja sažetak poruke pomoću algoritma, nakon kojeg se taj sažetak

kriptira i šalje primatelju zajedno s porukom. Nakon što primatelj dobije poruku i potpis

može dekriptirati potpis i vidjeti je li se sadržaj poruke mijenjao.60

57 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 83-87 58 Čerić V., supra bilj. 6, str. 305 59 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 87 60 Čerić V., supra bilj. 6, str. 305

37

4.6. DIGITALNI VREMENSKI BILJEG

Digitalni vremenski biljeg se koristi za provjeru kada je neki dokument kreiran,

odnosno kada je zadnji put mijenjan. Slično kao i digitalni potpis, koristi se algoritam za

enkripciju i stvaranje koda koji se potom šalje primatelju.61

4.7. STEGANOGRAFIJA

Steganografija je tehnika koja se koristi stoljećima, a sastoji se od metoda

skrivenog pisanja. Skriveno pisanje se sastoji od ubacivanja važnih poruka u naizgled

bezazlen tekst. Kako bi to sve bilo moguće, koriste se razni komunikacijski programi i

protokoli.62

4.8. VATRENI ZID

“Vatreni zid predstavlja barijeru koja kontrolira promet izmeñu privatne i javne

mreže.” Znači, svrha mu je spriječiti neovlašten pristup podacima i programima. Vatreni

zid i nije “najsretnije” rješenje jer predstavlja preveliko ograničenje korisnicima kod

pristupa i korištenja Interneta.63

4.9. SIGURNOSNE KOPIJE

Sigurnosne kopije predstavljaju svojevrsni backup u slučaju da doñe do

namjernog ili slučajnog brisanja ili mijenjanja podataka. Iako se ne može reći da se radi o

neposrednoj zaštiti, ali ipak predstavlja sredstvo koje prodonosi brzom “liječenju”.

61 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 88 62 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 89 63 Čerić V., supra bilj. 6, str. 306

38

4.10. KERBEROS

Kerberos je mrežni identifikacijski protokol koji omogućava visok stupanj

provjere identiteta osobe koja sudjeluje u mrežnom komuniciranju, korištenjem metode

tajnog kriptografskog ključa.64

5. PRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA

INTERNETU

U nastavku ovog poglavlja obrañene različite vrste pravne zaštite autorskih prava: 1)

kaznenopravna zaštita, 2) prekršajnopravna zaštita i grañanskopravna zaštita s

posebnim osvrtom na probleme dokazivanja

5.1. KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA

Kaznenopravna zaštita autorskih prava ostvaruje se primjenom Kaznenog zakona

i Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima jer se u oba zakona pojavljuju odredbe

kojima se autorska prava štite od postupaka koji predstavljaju neovlašteno iskorištavanje

autorskih djela. Kaznena djela povrede autorskih prava se nalaze u glavi XVII. Kaznenog

zakona, odnosno u glavi u kojoj su opisana kaznena djela protiv imovine.

Članak 229. Kaznenog zakona nosi naziv “Povreda prava autora ili umjetnika

izvoñača” i govori kako će se onaj tko pod svojim imenom ili pod imenom drugoga

objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način priopći javnosti tuñe djelo koje se po

zakonu smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to učini, kazniti novčanom kaznom ili

kaznom zatvora do tri godine, odnosno istom kaznom kaznit će se onaj tko bez navoñenja

imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način priopći

javnosti tuñe djelo na kojemu je označeno ime ili pseudonim autora ili na nedozvoljen

64 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 89

39

način unese dijelove tuñeg djela u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to učini ili onaj

tko bez navoñenja imena ili pseudonima umjetnika izvoñača, osim ako umjetnik izvoñač

želi ostati anoniman, objavi, prikaže, prenese ili na drugi način priopći javnosti njegovu

izvedbu.65 Kaznena zaštita ovog članka se odnosi na integritet imena odnosno

preudonima autora i njegova djela.66

Posebnu zaštitu uživaju zaštićena kulturna dobra za čiju je povredu propisana

kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine. Zakonodavac, takoñer, strože kažnjava one

koji unište, izobliče, nagrade ili na drugi način bez odobrenja autora, izmijene tuñe djelo

ili unište, izobliče, nagrde, sakate ili na drugi način, bez odobrenja umjetnika izvoñača,

izmijene snimljenu izvedbu umjetnika izvoñača.67

Ako se počinjenjem ovog kaznenog djela pribavi znatna imovinska korist ili se

prouzroči znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske

koristi ili prouzročenja takve štete, to se smatra kvalifikatornom okolnosti i zbog toga se

počinitelj kažnjava kaznom zatvora od šest mjeseci do čak pet godina.68

Članak 230. nosi naziv: “Nedozvoljena uporaba autorskog djela ili izvedbe

umjetnika izvoñača” i njime se štite autorska imovinska prava od neovlaštenog

reproduciranja, umnožavanja, prikazivanja, stavljanja u promet itd. Novčanom kaznom ili

kaznom zatvora do tri godine kaznit će se onaj tko bez odobrenja autora ili drugog

nositelja autorskog prava, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje, kada je

odobrenje prema odredbama zakona potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, utvrdi na

materijalnu podlogu, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko

granične crte, prikaže, izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti, prevede,

prilagodi, obradi, preradi ili na drugi način uporabi autorsko djelo ili tko bez odobrenja

65 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 229 st. 1, 2 i 5 66 Derenčinović D., Kaznenopravna zaštita autorskih djela znanstvenog sadržaja s posebnim osvrtom na zaštitu od neovlaštene reprodukcije, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2/2001, str. 687 67 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 229 st. 3, 4, 6 68 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 229 st. 7

40

umjetnika izvoñača, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje, kada je odobrenje

prema odredbama zakona potrebno ili protivno njihovoj zabrani, snimi, reproducira,

umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko granične crte, prikaže, izvede,

odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti ili na drugi način uporabi izvedbu umjetnika

izvoñača, odnosno onaj tko u namjeri da omogući neovlaštenu uporabu autorskog djela ili

izvedbe umjetnika izvoñača proizvede, uveze, prenese preko granične crte, stavi u

promet, iznajmi, omogući drugome uporabu ili korištenje bilo koje vrste opreme ili

sredstava kojoj je osnovna ili pretežna namjena omogućiti neovlašteno otklanjanje ili

osujećivanje kojeg tehničkog sredstva ili računalnog programa namijenjenog zaštiti prava

autora ili umjetnika izvoñača od neovlaštene uporabe.69

Takoñer, kaznit će se i osoba kod koje se zateknu predmeti koji su bili

namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje ili su nastali počinjenjem kaznenog djela, a ona

je to znala, mogla ili bila dužna znati, te će se ti predmeti koji su bili namjenjeni ili

uporabljeni za počinjenje kaznenog djela oduzeti, a predmeti koji su nastali samim

počinjenjem kaznenog djela će se uništiti.70

Jednako kao i u prethodnom članku, ukoliko je počinjenjem kaznenog djela

pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je

postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete, to će

se smatrati kvalifikatornom okolnosti i samim time će se počinitelj teže kazniti i to

kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.71

Člankom 231. propisuje se povreda prava proizvoditelja zvučne ili slikovne

snimke i prava u svezi s radiodifuzijskim emisijama. Onaj tko bez odobrenja

proizvoditelja zvučne ili slikovne snimke, kada je odobrenje prema odredbama zakona

potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, emitira, umnoži izravno ili neizravno njihovu

69 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 230 st. 1, 2, 3 70 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 230 st. 4, 6 71 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 230 st. 5

41

zvučnu ili slikovnu snimku, zvučnu ili slikovnu snimku neovlašteno stavi u promet,

iznajmi, uveze, prenese preko granične crte ili učini dostupnim javnosti, ili onaj tkobez

odobrenja nositelja prava u svezi s radiodifuzijskim emisijama, kada je prema zakonu

takvo odobrenje potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, reemitira emisiju, ili snimi,

umnoži ili stavi u promet snimku njezine emisije kaznit će se novčanom kaznom ili

kaznom zatvora do jedne godine, a predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za

počinjenje kaznenog djela će se oduzet, a oni koji su nastali počinjenjem kaznenog djela

oduzet će se i uništiti.72

Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela, jednako kao i u prethodna dva članka,

predstavlja kazneneno djelo koje je počinjeno uz pribavljenu znatnu imovinsku korist ili

je prouzročenu znatnu štetu, s tim da je počinitelj postupao s ciljem pribavljanja takve

imovinske koristi ili prouzročenja takve štete.73

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u glavi VI. sadrži kaznene odredbe,

točnije jedan članak (čl.188) koji se odnosi na povredu prava distributera enkriptiranog

satelitskog signala. članak govori kako će se onaj tko bez odobrenja ovlaštenoga

distributera enkriptiranoga satelitskoga signala proizvodi, uvozi, distribuira, iznajmljuje

ili na drugi način stavlja na raspolaganje javnosti, odnosno pruža usluge postavljanja

materijalnog ili nematerijalnog ureñaja ili sustava za dekodiranje takva signala, ako zna

ili je morao znati da taj ureñaj ili sustav poglavito služi za dekodiranje enkriptiranoga

satelitskoga signala kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Kaznit će

se i onaj tko prima enkriptirani satelitski signal koji je dekodiran bez odobrenja njegova

ovlaštenoga distributera ili obavlja daljnju distribuciju takva signala, ako zna ili je morao

znati da je takav signal neovlašteno dekodiran, predmeti koji su bili namijenjeni ili

korišteni za počinjenje kaznenoga djela ili su nastali počinjenjem kaznenoga djela oduzet

će se i uništiti.74

72 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 231 st. 1, 2, 4 73 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 231 st. 3 74 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 188 st. 1, 3, 5

42

U oba slučaja radit će se o kvalificiranom kaznenom djelu ako je počinjenjem

kaznenog djela pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a

počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve

štete i počinitelji će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina ili kaznom

zatvora do tri godine.75

Valja naglasiti kako se statistički podaci pokazali kako se počiniteljima ovih

kaznenih djela često izriču neprimjerene kazne s obzirom na njihov stupanj krivnje,

pravne posljedice kaznenog djela itd. Time se negativno utječe na politiku kažnjavanja i

slabi se generalnopreventivni učinak kaznenih sankcija. Može se reći i kako se

potencijalnim počiniteljima šalje poruka kako su koristi od počinjenja znatno veće od

štetnih posljedica, te kako se kazneno djelo isplati. Važno je naglasiti i kako je za

učinkovitiju zaštitu autora i njihovih prava potrebno njihovo udruživanje, jer su se akcije

pojedinaca u praksi pokazale neučinkovitima.76

5.2. PREKRŠAJNOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima sadrži, izmeñu ostalog, i prekršajne

odredbe vezane za autorsko pravo. Radi se zapravo o materijalnopravnim odredbama

koje se nalaze u glavi VI. i to u člancima od 189. do 193. U članku 189. odreñuje se da će

se kazniti onaj počinitelj koji:

1. bez odobrenja autora prvi put objavi ili prije objave otkrije javnosti sadržaj ili opis

autorskog djela, ili se bez naznačivanja autora, osim ako je autor u pisanom obliku izjavio

da ne želi biti naveden ili ako način javnog korištenja onemogućava navoñenje autora,

koristi autorskim djelom, ili bez odobrenja autora deformira, sakati ili na bilo koji drugi

način izmijeni autorsko djelo, ili se njime koristi na način koji bi ugrožava ili bi mogao

ugroziti čast ili ugled autora,

75 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 188 st. 2, 4 76 Derenčinović D., supra bilj. 66, str. 699

43

2. bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno

ostvarivanje autorskog prava reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje

radi distribucije, ili na bilo koji način priopći javnosti ili preradi autorsko djelo, ili se

njime koristi bez plaćanja naknade, ili se na drugi način protupravno koristi autorskim

djelom,

3. distribuira ili posjeduje u komercijalne svrhe primjerak računalnog programa za

koji zna ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeñeno tuñe pravo,

distribuira ili posjeduje u komercijalne svrhe bilo koje sredstvo čija je jedina namjena

olakšati neovlašteno uklanjanje tehničkog ureñaja koji služi za zaštitu računalnog

programa ili osujetiti rad toga ureñaja,

4. bez navoñenja imena, pseudonima ili neke druge oznake umjetnika izvoñača, osim

ako je umjetnik izvoñač u pisanom obliku izjavio da ne želi biti naveden, ili ako način

javnog korištenja onemogućava navoñenje umjetnika izvoñača, javno se koristi njegovom

izvedbom, ili bez odobrenja umjetnika izvoñača deformira, sakati ili na drugi način

izmijeni izvedbu ili se koristi izvedbom na način koji ugrožava ili bi mogao ugroziti čast

ili ugled umjetnika izvoñača,

5. bez odobrenja umjetnika izvoñača ili udruge za kolektivno ostvarivanje prava

umjetnika izvoñača fiksira njegove nefiksirane izvedbe, reproducira, distribuira, skladišti

ili poduzima druge radnje radi distribucije, iznajmi, javno prenese nefiksirane izvedbe,

javno priopći s fonograma ili filma, javno prikaže, radiodifuzijski emitira ili reemitira

njegove nefiksirane ili fiksirane izvedbe, stavi na raspolaganje javnosti, ili se na drugi

način protupravno koristi njegovom izvedbom,

6. bez odobrenja proizvoñača fonograma ili udruge za kolektivno ostvarivanje prava

proizvoñača fonograma reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi

distribucije, iznajmi, stavi na raspolaganje javnosti ili se na drugi način protupravno

koristi njegovim fonogramom,

44

7. bez odobrenja filmskog producenta ili ovlaštenog distributera na kojeg je filmski

producent prenio svoje pravo reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje

radi distribucije, iznajmi, javno prikaže, stavi na raspolaganje javnosti ili se na drugi

način protupravno koristi izvornikom filma ili njegovim umnoženim primjercima,

8. bez odobrenja organizacije za radiodifuziju reemitira njezina emitiranja bežično i

putem žice, reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije,

javno priopći radiodifuzijskim emitiranjem uz plaćanje ulaznice, stavi na raspolaganje

javnosti ili se na drugi način protupravno koristi fiksacijama njezinih emitiranja,

9. bez odobrenja ovlaštenoga distributera enkriptiranoga satelitskog signala,

proizvede, stavi u promet, distribuira, iznajmi, učini dostupnim javnosti, montira ili

prilagodi ureñaj ili sustav za dekodiranje enkriptiranoga satelitskog signala, ili prima

enkriptirani satelitski program koji je neovlašteno dekodiran ili se na drugi način

protupravno koristi enkriptiranim satelitskim signalom,

10. bez odobrenja nakladnika i bez plaćanja naknade nakladniku fotokopira za

privatno ili drugo vlastito korištenje njegova pisana izdanja,

11. bez odobrenja proizvoñača baze podataka reproducira, distribuira, iznajmi, stavi

na raspolaganje javnosti, priopći javnosti ili se na drugi način protupravno koristi

njegovim bazama podataka,

12. osujećuje tehničke mjere za zaštitu autorskog prava i srodnih prava ili

13. uklanja ili preinačuje podatke o upravljanju autorskim pravom i srodnim pravima

u elektroničkom obliku.

Takoñer, u drugim člancima opisane su sankcije za prekršaje koji nastanu ako

počinitelj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava zakona ne dostavi potpune podatke o

korištenju prava koje ta udruga kolektivno ostvaruje, u roku od 15 dana od dana

45

korištenja prava, osim ako pravnim poslom nije drukčije ugovoreno ili ako počinitelj

djelatnost kolektivnog ostvarivanja prava iz ovoga Zakona obavlja bez odobrenja

nadležnog tijela ili protivno tom odobrenju.

Prekršaj će se smatrati kvalificiranim ako se počini radi stjecanja imovinske koristi, te

će se samim time i strože sankcionirati.

Za procesne odredbe valja primjeniti one nacedene u Zakonu o prekršajima.

Zbog ogromnog porasta prekršajnih postupaka zbog prekršaja protiv autorskog prava

pokazuje kako rješenja koja nude Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima i Zakon o

prekršajima ne daju dovoljno dobra rješenja. Statistički podaci im sigurno ne idu u prilog,

što dovodi do zaključka kako bi se trebale donijeti mjere koje će poboljšati generalnu i

specijalnu prevenciju ili se bolje pridržavati već postojećih mjera.77

5.3. GRAðANSKOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA I

PROBLEMI S DOKAZIVANJEM

Dokazivanje je intelektualni proces u sudskom postupku u kojem se postavljanjem i

utvrñivanjem odreñenih činjenica, njihovom analizom i ocjenom dolazi do zaključka o

postojanju neke činjenice, pojave ili prava. Smatra se najvažnijim i najosjetljivijim

dijelom sudskog postupka, jer bez kvalitetnog suñenje nema ni konkretne odluke o

tužbenom zahtjevu. Ukratko, u sudskom postupku stranke su dužne iznijeti sve činjenice

o slučaju i predočiti dokaze kojima se dokazuju postojanje tih činjenica, s tim da je na

tužitelju teret dokaza za osnovanost tužbenog zahtjeva, a na tuženiku je teret dokaza da

tužbeni zahtjev nije osnovan.

U Hrvatskoj osobe mogu tražiti grañanskopravnuzaštitu svojih autorskih prava pred

trgovačkim sudovima i može postaviti sljedeće tužbene zahtjeve:

77 Josipović I., Prekršaji protiv autorskog prava: Realitet i perspektive u svjetlu novog prekršajnog zakonodavstva, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, 2/2002, str. 526

46

1. prestanak radnje koja to pravo vrijeña ili propuštanje takvih ili sličnih radnji u

budućnosti

2. popravljanje nanesene štete

3. plaćanje naknade za neovlašteno korištenje

4. plaćanje zakonom odreñenog penala

5. vraćanje ili naknañivanje svih koristi koje je bez osnove stekla

6. utvrñenje učinjene povrede

7. objavu pravomoćne presude kojom je sud udovoljio zahtjevu za zaštitom

autorskog prava.78

Postoji nekoliko problema u vezi s dokazivenjam koji mogući u parničnom postupku.

Jedan od najzanimljivijih problema, a posebno je važan za ovu temu je, problem

dokazivanja da je druga osoba osujetila učinkovite tehničke mjere za zaštitu ovih prava.

U parničnim postupcima, radi zaštite od osujećivanja tehničkih mjera potrebna su

specijalistička znanja vještaka kako bi sud mogao utvrditi postojanje mjerodavnih

činjenica za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. 79

5.4. KOMPARATIVNI PRIKAZ ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA

U ovom dijelu opisat će se zaštita autorskih prava u stranima zemljama 1) Sjedinjenim

Američkim Državama, 2) Velikoj Britaniji, 3) Njemačkoj, 4) Europskoj Uniji te isto

tako i meñunarodnopravna zaštita s posebnim osvrtom na 4) Bernsku konvenciju.

5.4.1. SAD

Proučavajući kaznenopravnu zaštitu autorskog prava u angloameričkom pravnom krugu

prevladava zaštita samog autorskog djela odnosno objekta autorskog prava, po čemu se

78 Kos J., Problemi u vezi s teretom dokazivanja u sporovima za zaštitu autorskih i srodnih prava, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006, str. 188, 191, 193 79 Kos J., supra bilj. 78, str.195

47

razlikuje od hrvatskog autorskog prava, zaštite istoga u slučaju povrede, kao i općenito

kontinentalnog pravnog kruga, gdje prevladava naglasak na zaštiti samog autora.

Predviñene su znatno oštrije kazne za prekršitelje odredaba autorskog prava, a osobito za

slučajeve povratnika, gdje su propisane kazne upravo izrazito rigorozne.

Zaštita autorskog prava u Sjedinjenim Američkim Državama ureñena je Zakonom

o autorskom prava SAD (engl. Copyright Law of the United States of America), koji

izravno upućuje na Glavu XVIII. United States Code. U spomenutoj glavi, pod naslovom

Kaznena djela i kazneni postupak, u dijelu I. - Kaznena djela, Poglavlje 113. - Kaznena

djela protiv imovine, propisuje nekoliko kaznenih djela koja reguliraju kaznenopravnu

zaštitu autorskog prava u SAD. Najzanimljiviji su “Trafficking in counterfeit labels, illicit

labels, or counterfeit documentation or packaging” (Stavljanje u promet krivotvorenih

znakova, nedopuštenih znakova ili krivotvorene dokumentacije ili ambalaže i “Criminal

infringement of a copyright” (Nedozvoljena uporaba autorskog djela).80

5.4.2. VELIKA BRITANIJA

U Velikoj Britaniji za zaštitu autorskih prava primjenjuje se Copyright, Designs and

Patents Act (Zakon o autorskom, dizajnerskom i petentnom pravu) iz 1998. godine koji

ograničavaju kaznenopravnu zaštitu samo na one počinitelje koji vrše reprodukciju

programa radi stjecanja nezakonite imovinske koristi, ali ne i na one koji ih kopiraju za

osobne potrebe.81

5.4.3. NJEMAČKA

U Njemačkoj se zaštita autorskih prava pruža Zakonom o autorskim pravima iz

1991. godine koji predviña kaznenopravnu odgovornost za svakog tko namjerno i bez

odobrenja nositelja autorskog prava reproducira, distribuira ili javno objavi autorsko

djelo. Njemačka se može pohvaliti statusom zemlje koja je u najvećoj mjeri prihvatila

80 Moslavac B., Kaznenopravne odrednice autorskog prava, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 10/2008, str. 82-84 81 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 158

48

prijedloge Vijeća Europe da unesu kaznena djela sa “minimalne liste”, koja je Vijeće

preporučilo,u svoja kaznena zakonodavstva u Preporuci R(89)9.82

5.4.4. EUROPSKA UNIJA

U Europskoj Uniji autorsko pravo nije bilo jedinstveno ureñeno za sve države

članice. Naravno, postojali su odreñeni elementi koji čine autorskopravni sustav

Europske Unije, ali nikako se ne može reći da postoji potpuno jedinstven sustav. Zato se

zakonodavna djelatnost usmjerila na harmoniziranje pojedinih dijelova autorskopravnih

poredaka država članica, a sve s ciljem postavljanja jedinstvenog poretka.

Europska Unija djeluje na harmonizaciju putem Smjernica ili Direktiva. One se ne

primjenjuju neposredno nego samo odreñuju ciljeve i željene rezultate koji se žele postići

i u tom smislu obvezuju države članice, dok se načini i sredstva za postizanje tih ciljeva i

rezultata ostavljaju na izbor državama članicama.

Tako je na području autorskog prava doneseno čak sedam Smjernica i to usmjerenih na

zaštitu odreñenih subjekata, odreñeno ureñivanje odreñenik oblika korištenja objekata,

odreñivanje trajanja zaštite i odreñivanja minimalnog sadržaja priznatih prava. Radi se o

sljedećim Smjernicama:

a) Smjernica 91/250/EEC o pravnoj zaštiti kompjuterskih programa,

b) Smjernica 92/100/EEC o pravu najma i pravu posudbe i o odreñenim pravima

srodnim autorskom u polju intelektualnog vlasništva,

c) Smjernica 93/83/EEC o koordniniranju odreñenih pravila o autorskom i srodnim

mu pravima koja se primjenjuju u satelitskoj radiodifuziji i kabelskoj retransmisiji,

d) Smjernica 93/98/EEC o harmonizaciji trajanja zaštite autorskog prava i odreñenih

srodnih prava,

e) Smjernica 96/9/EC o pravnoj zaštiti baza podataka,

82 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 174

49

f) Smjernica 2001/29/EC o harmonizaciji odreñenih aspekata autorskog prava i

srodnih prava u informatičkom društvu,

g) Smjernica 2001/84/EC o pravu slijeñenja u korist autora originalnih umjetničkih

djela.83

I Hrvatska se u težnjama pristupanja Europskoj Uniji odlučila na usklañivanje svog

prava s pravom Europske Unije, pa je tako i autorsko pravo imalo svoju ulogu u svemu

tome. Prikaz ujednačavanja autorskog prava s pravom Europske Unije će biti usmjeren na

autorsko pravo u informacijskom društvu.

Članovi radne skupine iz Hrvatske su naglasili kako je Hrvatska članica oba

WIPO ugovora, i onog o autorskom pravu i onog o izvedbama i fonogramima. Ukazali su

na probleme kao što su iscrpljene prava distribucije od strane države koje će nakon

stupanja u Europsku Unije biti zamijenjeno iscrpljivanjem od strane same Unije.

Takoñer, ukazali su i na nedostatak odredaba kada su autorska prava zaštićena primjenom

tehnološkij mjera, a odredbe o ograničenjima dopuštaju odreñeno korištenje djela i na

nedostatak odgovarajućih pojmova za odreñene izraze koji su primjenjivani u

Smjernicama.

Pri procjeni usklañenosti autorskopravnog zakonodavstva s onim Europske Unije

pokazalo se da su odredbe relevantnog hrvatskog zakona vrlo bliske odredbama

Smjernice o pravnoj zaštiti računalnih programa.84

5.4.5. MEðUNARODNA AUTORSKOPRAVNA ZAŠTITA

Bernskom konvencijom ustanovljena je Unija za zaštitu prava autora na njihovim

književnim i umjetničkim djelima koju čine sve države na koje se Konvencija

primjenjuje. Republika Hrvatska postala je strankom Bernske konvencije, Pariškog akta

83 Gliha I., Razvoj autorskog prava u Europskoj zajednici, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2/2001, str. 185-186 84 Gliha I., Pregovori Republike Hrvatske i Europske Unije iz područja autorskog prava, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006, str. 27

50

iz 1971. godine, na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991. godine.

Konvencija je sklopljena s ciljem, “osiguranja visoke razine zaštite prava autora na

njihovim književnim i umjetničkim djelima te uvoñenja, u mjeri u kojoj je to moguće,

istog režima za sve koji uživaju takvu zaštitu”.

Temeljno načelo Bernske konvencije, načelo nacionalnog tretmana, nalazi se u

članku 5. stavku 1. i glasi: “U vezi s djelima za koja su zaštićeni prema ovoj Konvenciji,

autori uživaju u državama iz Unije, osim u državi iz koje djelo potječe, prava koja zakoni

tih država sada priznaju ili će kasnije priznavati svojim državljanima, a i prava

specijalno priznata ovom Konvencijom”. To znači da je svaka država članica Bernske

unije dužna stranim autorima, u pogledu djela koja uživaju konvencijsku zaštitu, priznati

sva prava koja svojim nacionalnim zakonom, sadašnjim ili budućim, priznaje svojim

državljanima. Na taj je način u odnosima izmeñu država članica Bernske unije uklonjena

mogućnost diskriminacije stranaca.

Ova temeljna načela na kojima počiva Konvencija dopunjavaju i dva osnovna

pravila o uživanju konvencijske zaštite. Jedno od tih pravila je pravilo o neformalnosti

zaštite, prema kojem zaštita ureñena ovom Konvencijom nastaje samim stvaranjem djela

na koje se ona odnosi, što znači da zaštićenom stranom autoru prava priznata ovom

Konvencijom pripadaju bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti upravnopravne prirode,

kao što su pohrana primjeraka djela, registracija djela i sl., i to bez obzira uživa li on ta

prava primjenom načela nacionalnog tretmana odnosno nacionalnog zakona odreñene

države članice Bernske konvencije.

Prema drugom pravilu, tzv. pravilu o nezavisnosti zaštite Konvencije, postojanje

autorskopravne zaštite u bilo kojoj državi članici Bernske unije nezavisno je od

postojanja takve zaštite u državi podrijetla djela, pa stoga činjenica da autor u pogledu

odreñenog djela u državi podrijetla djela ne uživa zaštitu, ili ne uživa odreñeno autorsko

pravo, nema nikakvog utjecaja na nastanak i uživanje te zaštite odnosno toga prava u

drugim državama članicama.85

85 Puškarić M., Meñunarodna autorskopravna zaštita, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 9/2006, str. 87

51

Prethodno navedena temeljna načela i pravila sustava meñunarodne

autorskopravne zaštite, kao i osnovne odredbe o uživanju konvencijske odnosno

meñunarodne autorskopravne zaštite, izričito su potvrñena i usvajanjem WTO Sporazuma

TRIPs te odredbama WIPO Ugovora o autorskom pravu (koji se kolokvijalno ponekad

naziva i “Internet” ugovorom), s obzirom da su države stranke tih Ugovora dužne

pridržavati se svih odredaba Bernske konvencije.

Ni Bernska konvencija ni WIPO Ugovor o autorskom pravu ne daju jasne i

precizne odgovore na sva pitanja koja se u nedostatku jednog jedinstvenog

autorskopravnog statuta pojavljuju u svezi s meñunarodnom autorskopravnom zaštitom,

posebno u dijelu koji se odnosi na odreñivanja mjerodavnog prava za autorskopravne

odnose s meñunarodnim obilježjem.

Pojavom digitalnih mreža globalnoga karaktera dostupnih za korištenje zaštićenih

djela, pojavilo se i pitanje primjenjivosti konvencijskih rješenja. Ovo se posebno odnosi

na pretpostavke meñunarodne autorskopravne zaštite i primarnu konvencijsku poveznicu

- prvo izdanje djela (s tim u svezi, postavlja se pitanje što je to “izdavanje” preko

digitalnih mreža), kao i na mogućnost odreñivanja države podrijetla djela u digitalnom

svijetu. Pitanje od posebnog značaja je svakako i pitanje koja je država dužna pružiti

zaštitu, s obzirom da Internet omogućava simultano korištenje i povredu zaštićenog djela

u više država.86

6. YOUTUBE

U ovom poglavlju, kako bi se vidjela i zaštita autorskih prava u praksi, obrañene su

sljedeće tematske cjeline: 1) temeljne značajke YouTubea, 2) pravni problemi

YouTubea, te zaštita autorskih prava s dva gledišta, s gledišta 4) uklanjanja video

zapisa i 5) tehničkih metoda zaštite autorskih prava na YouTubeu.

86 Puškarić M., supra bilj. 85, str. 93

52

6.1. TEMELJNE ZNAČAJKE YOUTUBE-a

YouTube je popularna internetska baza podataka koja služi za razmjenu video

sadržaja gdje korisnici mogu postavljati, pregledavati, komentirati i ocjenjivati video

isječke. Prema općim pravilima korištenja, korisnici mogu postavljati vlastite originalne

uratke i uratke za koje imaju dopuštenje vlasnika autorskih prava, a zabranjeno je

postavljanje pornografskog sadržaja, nasilja, sadržaja koji podržava kriminalne radnje,

sadržaja s ciljem osramoćenja i klevete i reklama, pri čemu YouTube zadržava pravo na

korištenje, preinaku i brisanje postavljenog materijala.87

Utemeljitelji YouTubea su Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, bivši

zaposlenici tvrtke PayPal. Domena „YouTube.com“ aktivirana je 15. veljače 2005.

godine kao „garažna“ tvrtka koja je tijekom narednih mjeseci stranica razvijana. U

svibnju 2005. godine stranica je predstavljena javnosti, a šest mjeseci kasnije službeno je

počela s radom. YouTube je pokrenut privatnim sredstvima, a investitorska tvrtka

Sequoia Capital u studenom 2005. ulaže 3,5 milijuna, a u travnju 2006. godine još 8

milijuna dolara. U srpnju 2006. godine izvještavano je kako je broj gledanosti video

zapisa dnevno na YouTubeu dosegao čak 100 milijuna. 9. listopada Ugovor je zaključen

13. studenog, a u njemu stoji da YouTube zadržava svojih 67 zaposlenika te da nastavlja

raditi nezavisno od Googlea.88

Googleova akvizicija YouTubea bila je ključna za njegov razvoj. Googleovi

prihodi su 2006. godine iznosili čak 10 milijardi USD, dok je godišnji rast prihoda

iznosio od 70 do 90%.

YouTube funkcionira na način da kada korisnik postavi video zapis na YouTube, on ga

kodira u Flash Video format. Veličina okvira video zapisa je reducirana, a audio zapis je

reduciran na mono-kanalni zvuk. Audio-vizualni ulazni signal je niske vjerodostojnosti

87 www.youtube.com 88 www.wikipedia.com

53

dok je stopa protočnosti video podataka oko 0,2 megabita u sekundi pri kontinuiranom

prijenosu podataka, što je vrlo nisko.89 Iako su ti videozapisi relativno niske kvalitete,

YouTube je doživio megauspjeh uptavo zbog toga što daje razumno učinkovit video

pristup vrlo velikom broju korisnika različitih preferencija.

Sadržaj postavljen na YouTubeu je javan i bilo tko ga može pregledati i kopirati,

ali ga postavljati mogu samo registrirani korisnici. Jedini uvjet jest taj da se prijave putem

e-mail adrese i to potpuno besplatno. Korisnici nemaju ograničenja glede broja video

zapisa koje mogu pogledati ili postaviti, isto tako nemaju nikakvo vremensko

ograničenje.

6.2. PRAVNI PROBLEMI YOUTUBEA

Svojim razvojem, YouTube je privukao pozornost šire mase, medija, pa čak i

politike. Njegovim razvojem, širila se njegova upotreba, povećavao se broj korisnika, ali i

pravnih problema. Javila se dilema: kako okarakterizirati usluge YouTubea? Trebaju li se

autori video zapisa boriti protiv ovog fenomena jer se njime krše njihova autorska prava

ili ga prigrliti jer im on pruža basplatnu promociju?

6.3. UKLANJANJE VIDEO ZAPISA

Kao što je već navedeno, korisnici sami odlučuju koje će video zapise stavljati na

YouTube i u tome YouTube nema neku uredničku ulogu. Ipak postoje neke cenzorske

kontrole koji su navedeni u općim uvjetima poslovanja, a to su zabrana postavljanja

pornografskog sadržaja, nasilja, sadržaja koji podržava kriminalne radnje ili sadržaja

kojima je jedini cilj javno sramoćenje i rušenje ugleda ili časti. Veliku pozornost pridaje

se zabranama postavljanja video zapisa kojima se vrijeñaju autorska prava.

YouTube se pravno uvelike oslanja na američki Zakon o autorskom pravu

(Copyright Act) koji „isključuje davanje pravnih sredstava auorskog prava protiv 89 Brennan D. J., YouTube i radiodifuzijske organizacije, Nov-um, Zagreb, 1/2009, str. 104

54

dobavljača usluga koji sprema materijal, na zahtjev korisnika, u sustav kojim operira ili

koji kontrolira dobavljač usluga“ i na Zakon o autorskom pravu u digitalnom tisućljeću

(Digital Millenium Copyright Act)90.

Prema čl. 512 (c) zadnjespomenutog zakona YouTube može uživati zaštitu koja ta

odredba pruža, odnosno neće odgovarati, ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

a) nije znao niti je trebao znati za povrjeñujuću aktivnost

b) ne stječe izravnu financijsku korist tom povrjeñujućom aktivnošću

c) promptno odgovara na upozorenja o uklanjanju sadržaja od strane vlasnika

autorskog prava.

Pritom, valja imati na umu kako se upozorenja o uklanjanju sadržaja uzimaju u obzir

samo ako su ona učinjena u dobroj vjeri. To znači da korisnik koji je postavio video zapis

može tražiti odštetu od davatelja upozorenja, ako je on svjesno i namjerno pogrešno

predstavio materijal za koji je tvrdio da je povrijeñen. Korisnik takoñer može koristiti i

protuupozorenje kako njegov materijal zapravo nije povreñujući. Dakle, ukoliko je

materijal povrjeñujući, odmah će se ukloniti.

Prema čl. 512 (i) ukoliko doñe do opetovanog kršenja autorskih prava može doći do

blokade korisnika. YouTube je konkretizirao ovu odredbu na dva upozorenja ili na dva

uklanjanja materijala s Interneta.

Uz navedeno, najekstremnija močućnost zaštite je otkrivanje korisnika putem e-mail ili

IP adrese i provoñenje sudskog postupka.

90 Brennan D. J., supra bilj. 89, str. 108

55

6.4. TEHNIČKE METODE ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA NA

YOUTUBEU

Digitalnim vodenim žigom utiskuje se jedinstveni identifikator i druge informacije

upravljanja autorskim pravima. Izmeñu ostalog, on treba omogućiti autorima da utvrde

što je od njegova sadržaja dostupno na Internetu.

Osim digitalnog vodenog žiga postoji i nešto što se zove akustički „otisak prsta“. Kako bi

se otkrilo sadrži li neki uradak odreñeno glazbeno djelo, ispituje se mali dio sadržaja

dokumenta, ekstrahiranjem „otisaka prsta“. Taj „otisak prsta“ se usporeñuje s onim

glazbenog djela koje bi se trebalo zaštititi.

Pretraživanjem po ključnoj riječi otkriva se kako je korisnik koji je postavio sadržaj,

opisao materijal te tako može otkriti materijal koji nije na repertoaru nositelja prava.

Iako postoje brojne metode zaštite autorskih prava na YouTubeu, one i dalje nisu

dovoljne kako bi se njihovo kršenje u potpunosti iskorjenilo. Učinkovitost ovih mjera je

relativna jer se u velikoj mjeri ona svoji samo na puka upozorenja ili uklanjanje sadržaja,

bez konkretnih sankcija. To i nema nekog utjecaja na generalnu prevenciju i stvaranje

svijesti korisnika kako će kršenje autorskih prava za sobom povući ozbiljne posljedice i

kako se, samim time, kršenje uopće „ne isplati“.

56

7. ZAKLJUČAK

Svakom jedinicom vremena dolazi do razvoja. Razvijaju se ljudi, razvija se

znanost, razvoja se tehnologija. Razvoj tehnologije dosegao je neviñene razmjere te se

tako ona proširila u svaki segment čovjekova života. Danas je nezamislivo živjeti bez

modernih čuda zabave, komunikacije i poslovanja. Tome uvelike pridonosi i Internet.

Kao što je već navedeno, Internet nam pruža mnoge usluge koje čine život lakšim i

jednostavnijim. Novi oblici organizacije informacija i znanja, te komunikacije, nastali

kombinacijom i spajanjem sustava komunikacija, emitiranja, izdavaštva i računalne

industrije, posljedica su trenda razvoja tehnologije. Nove informacijske tehnologije

omogućile su nove načine primjene i komunikacije informacija, a digitalizacija je

omogućila lako i brzo spremanje, reprodukciju, distribuciju i korištenje različitih vrsta

informacija.

Razvojem tehnologije, ali i Interneta povećava se mogućnost zlouporabe ljudskih

prava. Kako bi se ljudska prava štitila potrebno je s velikom mogućnosti kršenja prava

uskladiti kako tehničke mjere njihove zaštite, tako i pravnu regulativu. Dakle, može se

reći kako zaštita prava, kako tehnološka, tako i pravna, uvelike ovisi o razvoju

tehnologije uopće.

Kako su se, izmeñu ostalog, razvili i suvremeni modaliteti obavještavanja i

korištenja zaštićenih djela, pa tako i autorskih djela u svjetskim razmjerima, otvaraju se

bojna pitanja zaštite autorskih i srodnih prava na Internetu.

Ovim radom se ukazuje na činjenicu da se razvojem tehnologije povećava zaštita

autorskih prava (ali i drugih prava) na Internetu. Prilikom zaštite autorskih prava valja

obratiti pozornost na dvije oprečne struje. Na struju koja želi slobodan i cjelovit pristup

informacijama i struju koja želi takav pristup ograničiti zato da ne bi došlo do kršenja

njihovih autorskih prava. Tu se zakonodavac nalazi u poprilično nezavidnoj situaciji. S

jedne strane je očuvanje javne domene u kojoj grañani imaju slobodan pristup

57

informacijama i dobrima koji spadaju u nju, koja je bitna za izgradnju slobodnog i

demokratskog informacijskog društva i s druge strane pravna regulacija priopćavanja i

korištenja autorskih prava na Internetu, o kojoj uvelike ovisi hoće li se ostvariti potencijal

što ga ima primjena informacijskih tehnologija u gradnji društva znanja. Čak i ako

zanemarimo navedene dvojbe, možemo reći kako iako se zaštita autorskih prava raste

razvojem tehnologije, ona ju još uvijek nije stigla.

Na primjeru YouTubea, jednog od najvećih internetskih servisa koji služi za

razmjenu video zapisa, možemo vidjeti kako je zaštita uvelike uznapredovala kako se

tvrtka širila i kako se tehnologija razvijala, prvenstveno u tehničkom smislu. Takoñer,

mogu se jasno vidjeti razlike u pravnim rješenjima u odnosu na hrvatske propise. To se

može objasniti činjenicom da se autorskopravna zaštita relativno mlada grana prava u

Hrvatskoj i da se pritom više ide ka represiji u smislu sankcija.

Dakle, iako nam Internet pruža nebrojene mogućnosti i iako ima veliki broj

pozitivnih strana, ne smijemo dozvoliti da iskorištavanjem mogućnosti naudimo drugima

i njihovim pravima. Uvijek se treba držati onoga da naše pravo prestaje ondje gdje

počinje pravo drugoga.

58

POPIS LITERATURE

Knjige

1. Bosilj Vukšić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004.

2. Mintas Hodak Lj., Pravno okruženje poslovanja, MATE d.o.o., Zagreb, 2010.

3. Dragičević D., Komjutorski kriminalitet i informacijski sustavi, Informator,

Zagreb, 2004.

4. Čerić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004.

5. Panian Ž., Informatika u poslovanju, Element, Zagreb, 2007.

6. Panian Ž., Poslovna informatika za ekonomiste, Masmedia, Zagreb, 2005.

Članci

1. Brennan D. J., YouTube i radiodifuzijske organizacije, Nov-um, Zagreb, 1/2009

2. Crnić J., Ustavne odredbe o autorskom pravu, Zbornik Hrvatskog društva za

autorsko pravo, Zagreb, 1/2000

3. Derenčinović D., Kaznenopravna zaštita autorskih djela znanstvenog sadržaja s

posebnim osvrtom na zaštitu od neovlaštene reprodukcije, Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2/2001

4. Gliha I., Pregovori Republike Hrvatske i Europske Unije iz područja autorskog

prava, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006

5. Gliha I., Razvoj autorskog prava u Europskoj zajednici, Zbornik hrvatskog

društva za autorsko pravo, Zagreb, 2/2001

6. Josipović I., Prekršaji protiv autorskog prava: Realitet i perspektive u svjetlu

novog prekršajnog zakonodavstva, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,

Zagreb, 2/2002

7. Jug Duraković M., Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s

naglaskom na promjene uvjetovane usklañivanjem s pravnom stečevinom EU,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split, 3/2009

8. Kos J., Problemi u vezi s teretom dokazivanja u sporovima za zaštitu autorskih i

srodnih prava, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006

59

9. Moslavac B., Kaznenopravne odrednice autorskog prava, Hrvatska pravna revija,

Zagreb, 10/2008

10. Puškarić M., Autorskopravna zaštita računalnih programa, Hrvatska pravna revija,

Zagreb, 3/2006

11. Puškarić M., Meñunarodna autorskopravna zaštita, Hrvatska pravna revija,

Zagreb, 9/2006

12. Radin D., Zaštita Internet adresa, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo,

Zagreb, 2/2001

13. Tomić T., Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Suvremeno

poduzetništvo, Zagreb, 12/2003

14. Zlatović D., Položaj autorskog prava u informacijskom društvu, Hrvatska pravna

revija, Zagreb, 3/2009

Pravni izvori

1. Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03,

190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11

2. Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00,

28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10

3. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine 49/02

4. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07,

80/11

5. Zakon o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,

117/03., 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08

Internet izvori

1. http://edu-udzbenik.carnet.hr

2. www.pmfst.hr ~lada/rm/rm-uvod.pdf

3. www.youtube.com

4. www.wikipedija.hr

60

POPIS PRILOGA

Popis shema:

Redni

broj Naslov sheme Stranica

1 Princip rada Interneta 12

2 Elektroničko poslovanje 16

Popis tablica:

Redni

broj Naslov tablice Stranica

1 Eksponencijalni rast korisnika Interneta 11

61

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA

NA INTERNETU izradio samostalno pod voditeljstvom dr.sc. Zvonko Čapko. U radu

sam primjenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. Tuñe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Student

Toni Petani