Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
Maja Matanić
AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA S NAGLASKOM NA KONTROLU KONCENTRACIJE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA S NAGLASKOM NA KONTROLU KONCENTRACIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Napredna mikroekonomija
Mentor: izv.prof.dr.sc. Ljerka Cerović
Student: Maja Matanić
Smjer: Gospodarstvo EU
JMBAG: 0081109288
Rijeka, srpanj 2014.
SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 1
2.TEMELJNE ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ...... 4
2.1. OSNOVNI POJMOVI TRŽIŠNOG NATJECANJA ....................................................................... 4
2.2. TEORIJE TRŽIŠNOG NATJECANJA ....................................................................................... 5
2.3. IZVORI TRŽIŠNOG NATJECANJA ......................................................................................... 6
3. PRAVO TRŽIŠNOG NATJECANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................ 11
3.1. RAZVOJ PRAVA TRŽIŠNOG NATJECANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................. 11
3.2. SPORAZUMI KOJI OGRANIČAVAJU TRŽIŠNO NATJECANJE ................................................. 13
3.3. ZLOUPORABA VLADAJUĆEG POLOŽAJA ........................................................................... 16
3.4. KONCENTRACIJE PODUZETNIKA ...................................................................................... 17
4. AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA ................................................... 27
4.1. NADLEŽNOST, ULOGA I USTROJSTVO AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA ...... 27
4.2. PRIMJENA PROPISA O ZAŠTITI TRŽIŠNOG NATJECANJA ..................................................... 30
5. KONTROLA KONCENTRACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................... 32
5.1. RELEVANTNE ODREDBE PROPISA O KONTROLI KONCENTRACIJA U REPUBLICI
HRVATSKOJ .................................................................................................................... 32
5.2. PRIJAVLJENE KONCENTRACIJE AGENCIJI ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA
U 2011. I 2012. GODINI................................................................................................... 36
6. OCJENA DOPUŠTENOSTI KONCENTRACIJE – Studij slučaja: Adris grupa
d.d., Rovinj i Croatia osiguranje d.d., Zagreb ...................................................................... 41
7. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 51
LITERATURA: ........................................................................................................................ 53
POPIS ILUSTRACIJA ............................................................................................................. 57
1
1. UVOD
Zaštita tržišnog natjecanja važan je zadatak u uspostavi pravednog i nadasve
učinkovitog odnosa ponude i potražnje. Kako osigurati optimalno zadovoljstvo kupaca, realno
postavljenu cijenu, a koja će opet ostvariti profit poduzećima, cilj je svakog tržišnog aktera.
Tržište u kojem postoji velik broj proizvođača odnosno ponuđača proizvoda i usluga
osigurava veću konkuretnost, što posljedično znači nižu cijenu i bolju kvalitetu proizvoda i
usluga. Ponekad se poduzeća s ciljem ostvarivanja što većeg profita, ali i u želji opskrbe što
većeg broja potrošača, udružuju se u takozvane koncentracije. Koncentracije mogu nastati
pridruživanjem, spajanjem ili pak preuzimanjem vlasništva jednog poduzeća spram drugog.
Po svojim karakteristikama mogu biti horizontalne ili vertikalne. Vertikalne su takve da
poduzeća različite veličine, značaja i djelatnosti stupaju u koncentraciju, dok horizontalne
znače spajanje više proizvođača na istoj proizvodnoj liniji. Upravo u želji osiguravanja
monopolske prednosti, poduzeća najčešće nastupaju zajednički. No, ukoliko imaju za cilj
narušavanje tržišne utakmice, postati lider koji će sam postavljati cijene i pravila, radi se o
nelojalnoj konkurenciji. Bitno je samo napomenuti da postoje i “pozitivne” koncentracije,
ukoliko se radi o poboljšavanju ili usavršavanju djelatnosti pojedinih poduzeća, a na dobrobit
krajnih korisnika, potrošača. Sve oblike pridruživanja, spajanja i preuzimanja nadgleda
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja ispituje opravdanost pojedine koncentracije. Ona
može donijeti odluku o zabrani bilo kakvog “sporazuma”. Ulaskom u Europsku Uniju,
Agencija je preuzela nadzor i nad bankarskim sektorom. Našoj zemlji je vrlo bitno
uspostaviti djelotvorno tržišno natjecanje koje će poticati dugoročni rast i stvarati uvjete za
razvoj malog i srednjeg poduzetništva, otvarati tržišta ili pak onemogućavati zatvaranje tržišta
u korist pojedinih poduzetnika. Odnosno “sustav” koji će osigurati potrošačima maksimalne
koristi u vidu kvalitete proizvoda, nižih cijena, ali i dodatnih usluga (reklamacije, popravci)
koji će potaknuti zadovoljstvo korisnika. S obzirom da u takvim “savršenim uvjetima”
potrošači zahtjevaju mnogo, proizvođači će biti primorani na usavršavanje, inovacije ali i
ulaganja, što zapravo znači novi rast i zapošljavanje. Što se tiče Hrvatske, potrebno je osnažiti
zakone i propise na području zaštite tržišnog natjecanja, a u slučajevima kršenja istih,
odgovarajuće kazniti za nelojalno ponašanje.
U nastavku rada prezentiraju se problem, predmet i objekt istraživanja; radna hipoteza i
pomoćne hipoteze; svrha i ciljevi istraživanja; znanstvene metode; te struktura rada.
2
Kao problem istraživanja može se istaknuti sljedeće: Zbog neiskustva hrvatske tržišne
ekonomije i antimonopolske regulative koja je daleko od vodećih svjetskih primjera, te sve
veće izloženosti globalnom tržištu, potrebno je bolje razlučiti probleme zlouporabe
monopolske moći i reakcije na nju. Nadalje kao predmet istraživanja podrazumijeva se
utvrditi što bi to bilo tržišno natjecanje i koja su područja zaštite tržišnog natjecanja,
djelovanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kroz kontrolu koncentracija, formulirati
rezultate istraživanja o teorijskim značajkama tržišnog natjecanja, odrediti i objasniti njegovu
svrhu i ulogu. Objekt istraživanja diplomskog rada je pravo i politika tržišnog natjecanja.
Proučiti način, ustrojstvo te principe djelovanja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Posebni naglasak je na kontroli koncentracije, tj. koji oblici koncentracija su dopušteni a koji
narušavaju tržišnu utakmicu te kako postaviti adekvatne sankcije.
Kao radna hipoteza navodi se ova: sustavnim izučavanjem i dobivenim spoznajama o
tržišnom natjecanju moguće je ostvariti bolje poznavanje načina na koji poduzeća krše
pošteno tržišno natjecanje te omogućiti kvalitetniju i efikasniju antimonopolsku regulativu i
bolji rad regulatornih organa.
Tako postavljena radna hipoteza može se konkretizirati s tri pomoćne hipoteze:
P.H. 1. Konzistentnim saznanjima o pojmovima tržišnog natjecanja, prava, politike i zaštite
tržišnog natjecanja moguće je ukazati na njihove najvažnije značajke.
P.H. 2. Temeljnim spoznajama o odnosima između poduzetnika na tržištu, te zaštiti državnih
interesa mogu se urediti sva relevantna pitanja o njihovim poslovnim odnosima.
P.H. 3. Novim spoznajama o mjerama za uređenje odnosa između tržišnih subjekata iz
Zakona za zaštitu tržišnog natjecanja mogu se naći relevantna rješenja za bolje poslovanje,
bolju komunikaciju i obostrano zadovoljstvo između poduzetnika i tržišta.
Cilj i svrha istraživanja je analizirati na koji način poduzeća posluju na tržištu, koji su
dopušteni "okviri" tržišnog natjecanja, i način poslovanja Agencije, odnosno koje su
koncentracije "odobrene", a koje narušavaju tržišno natjecanje.
Struktura rada: Rezultati istraživanja predočeni su u sedam međusobno povezanih dijelova.
3
Uvod je prvi dio u kojem su definirani problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena je
radna hipoteza i pomoćne hipoteze, određena je svrha i ciljevi istraživanja, navedene su
znanstvene metode koje su korištene pri istraživanju te je obrazložena struktura rada.
U drugom dijelu pod naslovom Temeljne značajke tržišnog natjecanja u Republici
Hrvatskoj obrađeni su osnovni pojmovi kao što su pojam tržišnog natjecanja, savršenog i
nesavršenog tržišta, opisane su karakteristike monopola te izvori tržišnog natjecanja.
Naslov trećeg dijela je Pravo tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj. U njemu su
predočeni sporazumi koji ograničavaju tržišno natjecanje, zlouporaba vladajućeg položaja te
kontrola koncentracija. Također, opisan je i razvoj pravnog okvira.
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je naslov četvrtog dijela u okviru kojeg je
objašnjena uloga Agencije i njezine kazne za protutržišno ponašanje.
U petom dijelu, s naslovom Kontrola koncentracija u Republici Hrvatskoj predočene su
odredbe o kontroli koncentracija te prijavljene koncentracije u Hrvatskoj u razdoblju 2011. i
2012. godine.
U šestom dijelu, Ocjena dopuštenosti koncentracije, kao primjer studije slučaja uzete su
Adris grupe d.d., Rovinj i Croatia osiguranja d.d., Zagreb.
U posljednjem dijelu, Zaključku, formulirana je i predstavljena sinteza rezultata istraživanja
kojom je dokazana radna hipoteza.
Podaci prezentirani u ovom diplomskom radu obrađeni su pomoću odgovarajućih različitih
metoda znanstvenog istraživanja kao što su: metoda analize i sinteze, metoda kompilacije,
metoda klasifikacije, povijesna metoda, metoda deskripcije, metoda indukcije i metoda
dedukcije i komparativna metoda.
4
2.TEMELJNE ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Tržišno natjecanje među poduzetnicima obilježje je gospodarskog ustroja u kojem se
alokacija resursa obavlja polazeći od ponude i potražnje na tržištu. Podrazumijeva stalnu
„bitku“ između većeg ili manjeg broja konkurenata u ponudi određenih proizvoda i usluga za
što veći broj kupaca tih proizvoda i usluga, a radi ostvarivanja poslovnih ciljeva u obliku
dobiti i većeg tržišnog udjela.
2.1. OSNOVNI POJMOVI TRŽIŠNOG NATJECANJA
Pravo tržišnog natjecanja čine pravila kojima je cilj osigurati jednake uvjete poslovanja
za sve poduzetnike, postavljanje jasnih pravila za natjecanje poduzetnika na tržištu, ali time i
granice slobode njihova djelovanja i određivanje granica dopuštenih sredstava i mjera kojima
se poduzetnici mogu služiti kako bi imali bolji položaj na tržištu (Butorac Malnar i suradnici,
2013).
U navedenoj definiciji prava tržišnog natjecanja mogu se uočiti osnovni pojmovi bitni za
njegovo razumijevanje kao što su tržište i poduzetnici. Budući da naziv „tržišno natjecanje“
obuhvaća pojmove tržišta na kojima djeluju pojedini poduzetnici, bitno je odrediti granice
tržišta na kojima djeluju poduzetnici pri međusobnom natjecanju. Stoga je za analizu tržišnog
natjecanja nužno odrediti i pojmove poput mjerodavnog tržišta i proizvoda kao objekta putem
kojeg se poduzetnici međusobno natječu, te ostalih pojmova koji su nužni za adekvatno
razumijevanje materije prava tržišnog natjecanja.
Kako dio prava koji se bavi „tržišnim natjecanjem“ u sebi sadrži riječ (tržišno) koja se
imanentno vezuje uz osnovne pojmove ekonomske teorije, a pogotovo je ono značajno u
tržišno uređenim gospodarskim sustavima, za razumijevanje prava tržišnog natjecanja bitne su
također i osnovne teorije pri razjašnjenju pojedinih stanja tržišta s obzirom na raspodjelu moći
između sudionika tih tržišta te odnosa koji posljedično rezultiraju s obzirom na različite
varijante raspodjele moći.
5
2.2. TEORIJE TRŽIŠNOG NATJECANJA
Tržište, kao mjesto susreta ponude i potražnje roba i usluga koje nude i potražuju
subjekti, u početku je potrebno, za slučaj definiranja pojma tržišnog natjecanja, promatrati
kroz različita stanja koja ga mogu karakterizirati tijekom vremena na određenom prostoru.
Naime, stanja na pojedinom tržištu mogu varirati između monopola, s jedne strane te
savršenog tržišnog natjecanja, s druge strane. Monopol, koji se može opisati kao stanje na
tržištu na kojem postoji samo jedan poduzetnik na strani ponude s pripadajućom velikom
ekonomskom snagom te s ostalim sudionicima na tržištu kao njegovi kupci (na strani
potražnje), jest najnepoželjnija situacija glede tržišnog natjecanja. Duopol je ukratko
vladavina dvojice, tj. u ovom slučaju bi to značilo kako postoje dva poduzetnika koja čine
ukupnu ponudu na određenom tržištu te kojima kupce čini ostatak sudionika tržišta na
potražnoj strani koji su pak približno jednako raspoređeni među dva poduzetnika koji dijele
podjednaku ekonomsku snagu među sobom. Nešto umjereniju verziju raspodjele moći među
poduzetnicima na tržištu bi činio oligopol koji je vladavina nekolicine najsnažnijih
poduzetnika te kojima je ostatak sudionika na tržištu na strani potražnje približno jednako
raspoređen među glavnim konkurentima na stani ponude. Situacija koja se može susresti u
dobro uređenim gospodarskim sustavima pojedinog tržišta jest situacija monopolističkog
tržišnog natjecanja gdje strukturu tržišta na strani ponude obilježava popriličan broj tržišnih
takmaca u kojem kupci imaju razumno velik izbor pri onome što čini njihovu potražnju.
Tržišno orijentirano gospodarstvo u nekom društveno uređenom sustavu podrazumijeva način
raspodjele oskudnih dobara putem mehanizama tržišta na najefikasniji način. Za promatranje
funkcioniranja tržišnog natjecanja potrebno je podrazumijevati pojam efikasnosti kroz tri
dimenzije: alokacijska, proizvodna i dinamička. Naime, prethodno opisane teorije stanja
pojedinog tržišta također se mogu nadopuniti pojmovima efikasnosti koje su zastupljene u
različitim omjerima ovisno o stanju na pojedinom tržištu.
Alokacija se smatra efikasnom ukoliko su postojeći resursi u gospodarstvu (kao što su
čimbenici proizvodnje ili raspoloživa dobra) alocirani na najefikasniji način. Na taj način, niti
jedan pojedinac nema koristi od realokacije, tj. od modifikacije u primjeni resursa. U
ekonomskoj teoriji navedeni koncept se naziva Pareto efikasnost (Schwalbe, Zimmer, 2009:
78).
6
Proizvodna efikasnost podrazumijeva proizvodnju određenog dobra ukoliko je svaki pojedini
proizvod proizveden s najmanjom mogućom količinom inputa, odnosno ako su dani inputi
upotrijebljeni na takav način da se maksimizira output.
Dinamička efikasnost podrazumijeva efikasni razvoj pojedinog gospodarstva kroz određeno
vremensko razdoblje, tj. ako se taj razvoj odvija po društveno optimalnoj stopi. Optimalna
stopa se ostvaruje kada su troškovi investiranja dodatne jedinice u istraživanje i razvoj jednaki
dodatnim prihodima koji se očekuju da će se ostvariti od te jedinice (Schwalbe, Zimmer,
2009).
2.3. IZVORI TRŽIŠNOG NATJECANJA
Navedene efikasnosti na određenom tržištu ostvaruju poduzetnici, koji su u sprezi sa
svojom vječnom protutežom, kupcima. Budući da je cilj zaštite tržišnog natjecanja u krajnjoj
liniji povećanje društvenog blagostanja (u nekim jurisdikcijama se blagostanje može
ograničiti i na blagostanje potrošača), normativni propisi koji uređuju tržišno natjecanje u
prvom su redu adresirani na poduzetnike. Stoga je za razumijevanje stanja i dinamike na
određenom tržištu bitno utvrditi što se prema propisima o zaštiti konkurencije smatra
poduzetnikom.
Prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja poduzetnicima se smatraju trgovačka društva,
trgovci pojedinci, obrtnici i druge pravne i fizičke osobe koje obavljajući gospodarsku
djelatnost sudjeluju u proizvodnji i/ili prometu robe, odnosno pružanju usluga, državna tijela i
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kada izravno ili neizravno djeluju na
tržištu, kao i sve druge pravne ili fizičke osobe (udruge, sportske organizacije, ustanove,
vlasnici autorskih i sličnih prava i ostali) koje djeluju na tržištu. Nadalje, pravni oblik, način
financiranja i namjera ili činjenica ostvarivanja dobiti, sjedište ili prebivalište u Republici
Hrvatskoj ili inozemstvu, kao i činjenica obavlja li se djelatnost na tržištu izravno ili
neizravno, trajno, povremeno ili jednokratno, nije od utjecaja na određivanje pojma
poduzetnika (Narodne novine 79/09 i 80/13, dalje: ZZTN).
ZZTN se primjenjuje i na poduzetnike kojima je na temelju posebnih propisa povjereno
obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa, poduzetnike koji su po svojoj prirodi
monopoli koji ostvaruju prihod ili kojima je, na temelju dodijeljenih posebnih ili isključivih
prava, povjereno obavljanje određene djelatnosti, i to samo u slučajevima ako primjena
7
ZZTN-a ne bi sprječavala, pravno i činjenično, obavljanje zadaća koje su im posebnim
propisima i mjerama utvrđene i zbog kojih su te osobe osnovane. Dakle, zakonodavac je na
prikazani način obuhvatio sve tipove poduzetnika, od poduzetnika pojedinca do velikih
korporacija i grupa poduzetnika s naznakom da pritom ne pravi razliku u odnosu na ustroj i
vlasništvo pojedinog poduzetnika te njegovo trajanje.
Poduzetnikom pod kontrolom drugog poduzetnika smatra se poduzetnik u kojem drugi
poduzetnik izravno ili neizravno ima više od polovine udjela ili dionica ili može ostvarivati
više od polovine glasačkih prava ili ima pravo na postavljanje više od polovine članova
uprave, ili nadzornog odbora ili odgovarajućeg tijela za upravljanje te vođenje poslova ili na
drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika. Na opisane načine
poduzetnik, koji ostvaruje kontrolu nad drugim poduzetnicima, ima odlučujući utjecaj na
ekonomsko ponašanje ovisnog poduzetnika te se stoga poduzetnik koji ostvaruje kontrolu nad
nekim drugim poduzetnikom zajedno s tim ovisnim poduzetnikom smatra jednim
gospodarskim subjektom.
Objekt koji čini ponudu pojedinog poduzetnika u njegovom tržišnom nastupu jest proizvod,
odnosno proizvod je instrument kojim se ostvaruje međusobno nadmetanje poduzetnika na
tržištu.
ZZTN-om se proizvod definira kao pravno-tehnički izraz za robe i/ili usluge koji su predmet
obavljanja djelatnosti poduzetnika. Navedena formulacija pojednostavljuje i uopćava izraz
„proizvod“ koji pod tim sadržajem uključuje ustaljene ekonomske termine kao što su robe i
usluge, dakle time se generalizira ono što čini ponudu pojedinog poduzetnika tj. potražnju
kupca.
Kako su pojedini poduzetnici prisutni na različitim područjima na kojima obavljaju svoje
gospodarske djelatnosti, za utvrđivanje pravila o zaštiti tržišnog natjecanja potrebno je svesti
pojedina područja na proizvodnu i zemljopisnu dimenziju kako bi se na ispravan način
utvrdilo što je mjerodavan proizvod u pojedinom predmetu kojim se pojedini poduzetnici
međusobno natječu.
Stoga se ZZTN-om mjerodavno tržište određuje kao tržište određene robe i/ili usluga,
odnosno mjerodavnog proizvoda, koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na
određenom zemljopisnom području.
Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve robe i/ili usluge za koje potrošači
smatraju da su međusobno zamjenjive (supstitutabilne) s obzirom na njihove bitne značajke,
8
cijenu ili način uporabe dok u zemljopisnom smislu ono obuhvaća zemljopisno područje na
kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi robe i/ili usluga.
Pri navedenoj proizvodnoj dimenziji bitno je primijetiti pojam zamjenjivosti
(supstitutabilnosti) što je jedan od ključnih pojmova pri definiranju opsega mjerodavnog
tržišta jer je upravo supstitutabilnost jedan od kriterija koji se primjenjuju kod definiranja
mjerodavnog proizvoda te proizvoda koji mogu biti njegovi supstituti u većoj ili manjoj mjeri.
Pri primjeni propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, mjerodavno tržište je uređeno Uredbom o
načinu i kriterijima mjerodavnog tržišta gdje se detaljno navode pojedini kriteriji bitni kod
definiranja mjerodavnog tržišta. Tako se u svakom pojedinom slučaju polazi od kriterija
zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodom, odnosno o zamjenjivosti ponude za
određenim proizvodom, a po potrebi i od kriterija postojanja potencijalnih konkurenata,
odnosno zapreka pristupa tržištu. Zamjenjivost potražnje za određenim proizvodom
razumijeva utvrđivanje vrsta ili asortimana proizvoda koje potrošači smatraju međusobno
zamjenjivima ili supstitutima. Nasuprot tome, zamjenjivost ponude za određenim proizvodom
obuhvaća sposobnost proizvođača i/ili dobavljača da, u slučaju povećanja cijene mjerodavnog
proizvoda u relativno kratkom vremenu i bez većih troškova, započne s proizvodnjom i/ili
distribucijom zamjenskog proizvoda, odnosno supstituta.
Ostali kriteriji bitni za utvrđivanje mjerodavnog tržišta uključuju i potencijalne konkurente
(koji mogu u određenom trenutku ući na mjerodavno tržište) te zapreke pristupa tržištu
(postoje li okolnosti koje potencijalnim konkurentima stoje na putu ulaska na tržište, a osobito
one koje, svojim ponašanjem i djelovanjem, postavljaju već prisutni poduzetnici
ograničavajući ili sprječavajući time ulazak drugih poduzetnika na to tržište).
Pri određivanju ekonomske snage poduzetnika te utvrđivanja strukture mjerodavnog tržišta,
prema Uredbi o mjerodavnom tržištu, primjenjuju se tržišni udjeli kao brojčana mjera koja
može poslužiti kao početni pokazatelj odnosa stanja na tržištu. Tako se, sukladno Uredbi o
mjerodavnom tržištu, tržišni udjel svakog od poduzetnika koji djeluju na nekom
mjerodavnom tržištu izračunava na temelju njihovih tržišnih udjela u proizvodnji i/ili prodaji
mjerodavnog proizvoda na mjerodavnom tržištu u određenom razdoblju koji se izračunava na
temelju vrijednosti proizvodnje i/ili prodaje (izražene u kunama) ili na temelju obujma
(količina) proizvodnje i/ili prodaje (izražene u broju komada ili drugim mjernim jedinicama).
Tako definirani pojmovi neophodni su za početak bilo kakve analize ili istraživanja koje
provode tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Ovisno o dodijeljenim ovlastima i djelokrugu
9
rada pojedinih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, u različitim državama ista problematika je
uređena na različite načine.
U slučaju Republike Hrvatske, propisi koji se primjenjuju mogu se grupirati u dva velika
korpusa: europski i hrvatski izvori prava. Budući da je Republika Hrvatska završila svoj
pretpristupni put priključivanja Europskoj uniji, koji je uključivao preuzimanje i
implementaciju pravne stečevine Europske unije (fr. acquis communautaire) kroz
pretpristupne pregovore, u sadašnjoj su primjeni Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, pored
osnovnog, hrvatskog prava također zastupljeni i izvori europskog prava.
Osnovni izvor hrvatskog prava predstavlja Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja te mnoge
uredbe kao podzakonski akti koje detaljnije uređuju pojedina područja predviđena samim
Zakonom. U domeni kontrole koncentracija, pored Zakona, neizostavni podzakonski akti su
Uredba o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta te Uredba o načinu prijave i
kriterijima za ocjenu koncentracije poduzetnika (Pecotić Kaufman, 2010.). Kao punopravna
članica Europske unije, Republika Hrvatska, osim svojih pravnih izvora, na odgovarajuće
načine koristi također primarne i sekundarne izvore europskog prava. U primarne izvore
spada Ugovor o funkcioniranju Europske unije (poznat i pod nazivom „Lisabonski ugovor“)
dok sekundarne izvore čine brojne uredbe od kojih je za kontrolu koncentracija najbitnija
Uredba Vijeća Europske zajednice broj 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli
koncentracija između poduzetnika (Uredba Vijeća o koncentracijama).
Kako je jedna od osnovnih ideja na kojima se temelji funkcioniranje Europske unije uspostava
učinkovitog zajedničkog tržišta, očekivana je jednolika i sadržajno slična primjena ujednačene
legislative između država članica Europske unije na nacionalnoj razini i institucija Europske
unije na nadnacionalnoj razini po pitanju zaštite tržišnog natjecanja (Jones, 2009: 48). Stoga
su i hrvatski izvori prava tržišnog natjecanja usklađeni s europskim pravom tržišnog
natjecanja. Navedeno se izrekom navodi u dopunjenoj inačici ZZTN-a pod člankom 74. gdje
se u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju propisa, u skladu s
člankom 1. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji („Narodne novine –
Međunarodni ugovori“ br. 2/12.), primjenjuju na odgovarajući način kriteriji koji proizlaze iz
primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji.
Primjenom propisa o zaštiti tržišnog natjecanja štite se konkurencija poduzetnika čiji postupci
mogu spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišna natjecanja, potrošači kao korisnici krajnjih
proizvoda te tržišno natjecanje u interesu najšire javnosti. Budući da je situacija savršenog
tržišnog natjecanja u praksi gotovo nemoguća, potrebno je kroz primjenu prava tržišnog
10
natjecanja primijeniti mjere koje bi dovele do takvog stanja. Najbitnija obilježja, odnosno
dobrobiti koje se mogu ostvariti savršenim tržišnim natjecanjem, kako to navodi Whish, su
niže cijene, bolji proizvodi, veći izbor i veća efikasnost od one koja bi se postigla u uvjetima
monopola. Prema neoklasičnoj ekonomskoj teoriji, društveno blagostanje se maksimizira u
uvjetima savršenog tržišnog natjecanja (Whish, 2003: 36).
11
3. PRAVO TRŽIŠNOG NATJECANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Pravo tržišnog natjecanja je pravna disciplina, odnosno dio zakonodavstva koja se bavi
sprečavanjem različitih oblika protutržišnih djelovanja odnosno ponašanja poduzetnika.
Temelj prava tržišnog natjecanja većine suvremenih zemalja čini zabrana narušavanja
tržišnog natjecanja između poduzetnika u obliku ograničavanja i sprečavanja poduzetničkih
sloboda u prometu roba i usluga na tržištu (Cerovac, 2010: 272). Pravo tržišnog natjecanja se
bavi prvenstveno tržištem i uređenje pitanja odnosa koji postoje između sudionika na tržištu
(Šoljan, 2004: 75).
3.1. RAZVOJ PRAVA TRŽIŠNOG NATJECANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Kao država članica Republika Hrvatska je dužna u praksi osigurati primjenu pravne
stečevine EU-a s područja zaštite tržišnog natjecanja sukladno obvezama iz UFEU-a i
pratećih propisa u slučaju kada je riječ o mogućem narušavanju trgovine EU-a, a istodobno
osigurati primjenu nacionalnih zakona i propisa u slučaju kada je riječ o narušavanju tržišnog
natjecanja na nacionalnom teritoriju, koje nema učinka na trgovinu u EU-u (Butorac Malnar i
suradnici, 2013).
Prvi zakon koji je uređivao na sustavan način zaštitu tržišnog natjecanja potječe iz 1995.
godine. Time se prvi put u modernoj povijesti Republike Hrvatske, s opredjeljenjem
hrvatskog naroda za konkurentno uređenje nacionalnog gospodarstva, uvode pojmovi bitni za
razumijevanje sustava zaštite tržišnog natjecanja kao što su zabranjeni sporazumi,
monopolsko djelovanje poduzetnika te koncentracije poduzetnika (ili kako se to
eksplanatorno navodi u preambuli tog zakona kao „povezivanje, pripajanje i spajanje
poduzetnika kojima se stvara novi i jača postojeći monopolski i vladajući položaj“).
Također, navedenim zakonom je definirana uloga Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kao
institucije koja obavlja stručne i upravne poslove u svezi sa zaštitom tržišnog natjecanja koja
je osnovana od strane Sabora Republike Hrvatske kao neovisno pravno tijelo sa javnim
ovlastima s odgovarajućim ustrojem.
Značajnija izmjena ZZTN-a uslijedila je 2003. godine kada je Sabor Republike Hrvatske, u
okolnostima započinjanja pregovora o pridruženom članstvu s Europskom unijom, donio novi
Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja. Tim zakonom u većoj su se mjeri uskladile odredbe
12
hrvatskog zakona s odgovarajućim pravnim rješenjima Europske unije. Materija zaštite
tržišnog natjecanja imala je veći obuhvat od ZZTN-a iz 1995., a također je načinjen i
organizacijski preustroj Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja iz 2009., koji je stupio na snagu 1. listopada 2010., uređuje
pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, oblike sprječavanja, ograničavanja ili
narušavanja tržišnog natjecanja, upravno kaznene mjere za povrede odredaba Zakona, sudsku
zaštitu i objavu odluka, te ovlasti, zadaće i ustroj Agencije kao tijela nadležnog za njegovu
provedbu.
Tim je zakonom, zajedno s podzakonskim aktima čije se donošenje njime predviđa,
Republika Hrvatska u svoj zakonodavni okvir prenijela većinu propisa i normi iz pravne
stečevine EZ u dijelu zaštite tržišnog natjecanja.
Premda je važeći Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja u svojoj glavnini usklađen s pravnom
stečevinom EZ, tijekom njegove provedbe pokazalo se da postoji niz problema u primjeni koji
hrvatski sustav zaštite tržišnog natjecanja čine neučinkovitim. To se prije svega odnosi na
neučinkovito kažnjavanje poduzetnika koji krše propise o tržišnom natjecanju. Takvo se
kršenje tretiralo kao prekršaj, te je shodno tome izricanje novčanih kazni povjereno
prekršajnim sudovima.
Takvo zakonsko rješenje ne postoji niti u jednoj od država članica EU, gdje takve povrede
predstavljaju ili kaznena djela ili djela sui generis. Takvo je rješenje sada uneseno u ZZTN
2009. Naime, za kršenje propisa o tržišnom natjecanju predviđeno je izricanje upravno
kaznene mjere. Upravno kaznene mjere izriče izravno Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.
Time je stvorena i mogućnost uvođenja instituta oslobođenja ili umanjenja visine upravno
kaznene mjere za poduzetnika koji kao član kartela Agenciji dostavi informacije i dokaze o
postojanju i sudionicima toga zabranjenog sporazuma.
Proširenje ovlasti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja na izricanje upravno kaznenih mjera
ima još jednu posljedicu. Naime, Agencija sada donosi jedinstveno rješenje kojim se utvrđuje
i kršenje propisa o konkurenciji i upravno kaznena mjera. Stoga je za kontrolu zakonitosti
njezinih odluka, kako u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje kršenja Zakona o zaštiti tržišnog
natjecanja, tako i u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje upravno kaznene mjere i njezine
visine, nadležan isključivo Upravni sud Republike Hrvatske. Pritom se predmeti iz područja
tržišnog natjecanja smatraju žurnima.
Donošenje novoga Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja prati i donošenje cijelog seta potpuno
novih podzakonskih propisa, koji će k tome biti proširen u odnosu na sadašnje stanje.
13
Sve navedeno imat će za posljedicu stvaranje učinkovitog sustava tržišnog natjecanja i
njegove zaštite, te jačanje pravne sigurnosti poduzetnika kao adresata propisa o tržišnom
natjecanju (Cerovac, 2009: 19-20).
Datumom postajanja punopravne države članice Europske unije, Republika Hrvatska je
ponovno, putem Sabora kao zakonodavne vlasti, modernizirala i uskladila propise predviđene
ZZTN-om iz 2009 s propisima koji čine primarno i sekundarno pravo Europske unije, a
odnose se na zaštitu tržišnog natjecanja. To se u prvom redu odnosi na izravnu primjenu
pravne stečevine Europske unije, točnije članaka 101. i 102. UFEU-a te propisa predviđenih
Uredbom 139/2004 kao sekundarnog prava Europske unije usko povezanog s kontrolom
koncentracija poduzetnika.
Nastavno na navedeno, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao subjekt provedbe propisa o
zaštiti tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj, sukladno pojedinim izmjenama i
moderniziranju propisa iz svojeg djelokruga tijekom svoje povijesti stalno je djelovala u
skladu s najboljim europskim praksama. Navedeno potvrđuje posljednje priopćenje Komisije
Europskom parlamentu i Vijeću (Izvješće o praćenju pripremljenosti Hrvatske za članstvo u
EU) u kojem se potvrđuje kako je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnom stečevinom
Europske unije, kako su administrativne sposobnosti dostatne za provedbu propisa o zaštiti
tržišnog natjecanja, a evidencija rezultata provedbe (track record) zadovoljavajuća. Spominje
se kako je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u potpuno operativnom stanju i neovisna u
svom radu (Vlada Republike Hrvatske, Priopćenje Komisije…).
3.2. SPORAZUMI KOJI OGRANIČAVAJU TRŽIŠNO NATJECANJE
Pravo tržišnog natjecanja uređuje tri oblika djelovanja poduzetnika koji jesu ili mogu
biti štetni za tržišno natjecanje: zabranjene sporazume, zlouporabu vladajućeg položaja i
koncentracije.
Pod pojmom zabranjeni sporazumi (poduzetnika) u pravu tržišnog natjecanja općenito se
podrazumijevaju sporazumi poduzetnika koji sadrže odredbe čiji je mogući učinak
narušavanje, ograničavanje ili sprječavanje tržišnog natjecanja. Takve odredbe nazivaju se
black clauses. Najtežim se povredama tržišnog natjecanja smatraju odredbe koje sadrže tzv.
apsolutno zabranjena (hard-core) ograničenja tržišnog natjecanja. To su najčešće sporazumi o
cijenama (tzv. price fixing) i sporazumi o podjeli tržišta. Takve se odredbe smatraju
14
zabranjenima per se i toliko su teška da se sporazumi koji ih sadrže smatraju zabranjenima,
čak i kada je riječ sporazumima male vrijednosti. Posljedica unošenja takvih odredaba u
sporazum je ništavost. Ona se može odnositi samo na pojedine odredbe (tzv. djelomična
ništavost; engl. severability) ili na sporazum u cjelini. U pravilu se smatra da je sporazum koji
sadrži koje od apsolutno zabranjenih ograničenja ništav u cjelini (Cerovac, 2009: 197).
Sporazumi između poduzetnika regulirani su ZZTN-om člancima 8. do 11.
Člankom 8. zabranjeni sporazumi su definirani kao sporazumi između dva ili više neovisnih
poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu
imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se
(Narodne novine 79/09 i 80/13).
1. izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti,
2. ograničava ili nadzire proizvodnja, tržište, tehnološki razvoj ili ulaganje,
3. dijele tržišta ili izvori nabave,
4. primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se
dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju,
5. uvjetuje sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih strana dodatnih obveza, koje
po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora.
Dakle, predmet zabranjenog sporazuma se može odnositi na utvrđivanje svih oblika
dogovaranja cijena, podjele tržišta i izvora nabave između poduzetnika te diskriminatornih
uvjeta prema konkurenciji i nametanje nepravednih poslovnih uvjeta drugim ugovornim
stranama.
Sporazumima koji su prethodno definirani kao neprihvatljivi sa stajališta zaštite tržišnog
natjecanja se smatraju osobito ugovori, pojedine odredbe ugovora, usmeni ili pisani dogovori
među poduzetnicima te usklađena praksa koja je posljedica takvih dogovora, odluke
poduzetnika ili udruženja poduzetnika, opći uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji
jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično, neovisno o tome jesu li takvi sporazumi
sklopljeni između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije
(horizontalni sporazumi) ili između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje,
odnosno distribucije (vertikalni sporazumi).
Međutim, postoje situacije kada se navedeni oblici zabranjenih sporazuma mogu izuzeti od
opće zabrane propisane ZZTN-om. Navedeni instrument se koristi ukoliko se kumulativno, za
vrijeme njihova trajanja, zadovolje neki uvjeti (Narodne novine 79/09 i 80/13):
15
1. predmetni sporazumi pridonose unapređenju proizvodnje ili distribucije robe i/ili usluga ili
promicanju tehnološkog ili gospodarskog razvoja,
2. pružaju potrošačima razmjernu korist,
3. poduzetnicima ne nameću ograničenja koja nisu neophodna za postizanje navedenih ciljeva
i
4. poduzetnicima ne omogućuju isključivanje znatnog dijela konkurencije s tržišta, za robe
i/ili usluge koje su predmetom sporazuma.
Teret dokaza o postojanju uvjeta snose poduzetnici sudionici sporazuma.
Logika ovakvog zakonskog izričaja jest da poneki sporazumi mogu u sebi sadržavati neke
odredbe koje mogu u određenoj mjeri štetiti konkurenciji, no ukoliko je pozitivan učinak
određenih sporazuma veći od određenih restriktivnih odredbi tih sporazuma, oni se mogu
izuzeti kao dopušteni. U tom smislu, zakonodavac je donio uredbe o skupnim izuzećima
pojedinih vertikalnih i horizontalnih sporazuma između poduzetnika ukoliko se ispune uvjeti
koje sporazumi moraju sadržavati te ograničenja ili uvjeti koje takvi sporazumi ne smiju
sadržavati. Spomenute uredbe obuhvaćaju vertikalne sporazume (sporazumi između
poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije), horizontalne
sporazume (sporazumi između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno
distribucije), sporazume o prijenosu tehnologije, sporazume o distribuciji i servisiranju
motornih vozila, sporazume o osiguranju, te sporazume u sektoru prometa.
Posljednjom izmjenom i dopunom aktualnog ZZTN-a skupnim izuzećima obuhvatit će se i
sporazumi s učinkom na trgovinu između Republike Hrvatske i država članica Europske unije
koji ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. UFEU i odgovarajućih uredbi Komisije (EU)
ili Vijeća (EU) o skupnom izuzeću određene kategorije sporazuma od opće zabrane
sporazuma iz članka 101. stavka 1. UFEU. Navedena odredba je bitna za održavanje
učinkovitog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu Europske unije, koje je u bitnome
određeno i trgovinom između država članica Europske unije.
Zakonom je također predviđena mogućnost izuzeća sporazuma male vrijednosti u kojem je
zajednički tržišni udio sudionika sporazuma i poduzetnika pod njihovom kontrolom neznatan,
pod uvjetom da ne sadrži odredbe koje se smatraju teškim ograničenjima tržišnog natjecanja,
a koje unatoč neznatnom tržišnom udjelu sudionika sporazuma dovode do narušavanja
tržišnog natjecanja.
16
3.3. ZLOUPORABA VLADAJUĆEG POLOŽAJA
Zlouporaba vladajućeg položaja (poduzetnika) na tržištu označava protutržišno
ponašanje odnosno djelovanje kojim poduzetnik u vladajućem položaju na tržištu nastoji taj
svoj položaj zadržati ili ojačati primjenom nedopuštenih sredstava u odnosu na tržišne
takmace. Zlouporaba vladajućeg položaja se može pojaviti u velikom broju oblika od kojih su
najznačajniji utvrđivanje pretjerano visokih cijena (engl. excessive pricing), predatorske
cijene, diskriminacija u cijenama, odbijanje poslovanja/odbijanje prodaje, vezana prodaja,
pre-empting of facilities, itd. (Cerovac, 2009: 202).
Vladajući položaj i ograničavajuća djelovanja poduzetnika regulirani su ZZTN-om člancima
12. do 14.
Člankom 12. ZZTN-a pretpostavlja se da je poduzetnik u vladajućem položaju ako se zbog
svoje tržišne snage može ponašati na mjerodavnom tržištu u značajnoj mjeri neovisno o
svojim stvarnim ili mogućim konkurentima, potrošačima, kupcima ili dobavljačima, a osobito
ako:
1. nema značajnih konkurenata na mjerodavnom tržištu, i/ili
2. ima značajnu tržišnu snagu na mjerodavnom tržištu u odnosu na stvarne ili moguće
konkurente, a osobito s obzirom na:
– tržišni udjel i položaj te vrijeme kroz koje ga ostvaruje, i/ili
– financijsku snagu, i/ili
– prednosti u pristupu izvorima nabave ili tržištu, i/ili
– povezanost s drugim poduzetnicima, i/ili
– pravne ili činjenične zapreke pristupa drugih poduzetnika tržištu, i/ili
– sposobnost nametanja tržišnih uvjeta s obzirom na njegovu ponudu ili potražnju, i/ili
– sposobnost isključivanja konkurenata s tržišta usmjeravanjem na druge poduzetnike.
Pri utvrđivanju relativne tržišne snage koja može ukazivati na postojanje vladajućeg položaja
poduzetnika u odnosu na njegovu konkurenciju na mjerodavnom tržištu, zakonodavac navodi
kako pojedini poduzetnik može biti u vladajućem položaju ako mu tržišni udjel na
mjerodavnom tržištu iznosi više od 40%.
Pri tome se vladajući položaj ne mora nužno ograničiti samo na jednog poduzetnika, već
mogu dva ili više pravno neovisna poduzetnika mogu biti u zajedničkom vladajućem položaju
ako u odnosu na svoje konkurente i/ili dobavljače i/ili potrošače, na određenom tržištu
nastupaju ili djeluju zajednički.
17
Bitno je napomenuti kako vladajući položaj nije zabranjen per se, već je isti zabranjen ukoliko
se pozicija vladajućeg položaja koristi na način koji može dovesti do sprječavanja,
ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja.
Stoga se detaljno navode oblici zabranjenog postupanja jednog ili više poduzetnika koji se
nalaze u vladajućem položaju na mjerodavnom tržištu (Narodne novine 79/09 i 80/13;
ZZTN):
1. izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih
nepravednih trgovinskih uvjeta,
2. ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača,
3. primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime ih se dovodi
u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju,
4. uvjetovanje sklapanja ugovora pristankom drugih ugovornih strana na dodatne obveze, koje
po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u izravnoj vezi s predmetom tih ugovora.
Dakle, mogu se primijetiti određene sličnosti s odredbama o zabranjenom sporazumu.
3.4. KONCENTRACIJE PODUZETNIKA
Koncentracija poduzetnika označava termin prava tržišnog natjecanja Europske
zajednice. Tim se pojmom, krajnje pojednostavljeno, označavaju različiti načini
objedinjavanja dvaju ili više poduzetnika jedinstvenim upravljanjem i vođenjem poslovanja,
odnosno jedinstvenom kontrolom. Stoga taj pojam obuhvaća oba pojma američkog prava
tržišnog natjecanja, odnosno pojmove merger i acquisition. Koncentracija poduzetnika može
nastati spajanjem dvaju ili više do tog trenutka pravno samostalnih poduzetnika na način da
poduzetnici nastave poslovati pod tvrtkom jednoga od njih ili na način da osnuju novo društvo
(Akšamović, 2008). Koncentracija može nastati i stjecanjem kontrole, odnosno
prevladavajućeg utjecaja na način da jedan poduzetnik stekne većinski udjel u temeljnom
kapitalu ili većinsko pravo glasa u drugom/drugim poduzetnicima. To može biti stjecanje
kontrole jednog poduzetnika nad drugim poduzetnikom (engl. sole control) ili stjecanje
kontrole nad nekim poduzetnikom od strane više poduzetnika koji djeluju zajednički (engl.
joint control). Koncentracije poduzetnika mogu se pojaviti u više različitih oblika.
Horizontalne koncentracije su one koje nastaju između poduzetnika koji prodaju iste ili
18
zamjenske proizvode ili pružaju iste usluge na istom tržištu (u zemljopisnom smislu). To su,
dakle, koncentracije između tržišnih takmaca.
Vertikalne koncentracije nastaju između poduzetnika koji djeluju na različitim stupnjevima
istog proizvodno-prodajnog lanca. Horizontalne i vertikalne koncentracije se često pojmovno
izjednačavaju s vertikalnim i horizontalnim integracijama, iako se ti pojmovi sadržajno samo
djelomično poklapaju.
Dijagonalne koncentracije nastaju između poduzetnika koji djeluju na različitim, ali na neki
način ipak povezanim tržištima. Primjer za to su mediji, odnosno situacija kad se pod istom
upravom nalaze npr. nakladnik dnevnih novina i privatna televizija i/ili radijski program.
Konglomeratne koncentracije nastaju između poduzetnika koji djeluju na različitim,
međusobno potpuno nepovezanim tržištima. Koncentracije poduzetnika treba razlikovati od
pojma tržišnih koncentracija koje se odnose na područje ekonomike industrijske organizacije
(Cerovac, 2009: 75-76).
Koncentracije poduzetnika regulirane su ZZTN-om člancima 15. do 24.
Člankom 15. definiran je nastanak koncentracije poduzetnika promjenom kontrole nad
poduzetnikom na trajnoj osnovi koja se stječe:
1. pripajanjem ili spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika ili dijelova tih poduzetnika,
2. stjecanjem izravne ili neizravne kontrole ili prevladavajućeg utjecaja jednog, odnosno više
poduzetnika nad drugim, odnosno više drugih poduzetnika ili dijelom, odnosno dijelovima
drugih poduzetnika i to:
– stjecanjem većine dionica ili udjela, ili
– stjecanjem većine prava glasa, ili
– na drugi način u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i drugim propisima.
Stjecanje kontrole ostvaruje se prijenosom prava, ugovora ili drugih sredstava kojima jedan ili
više poduzetnika, bilo pojedinačno, bilo zajednički, uzimajući u obzir sve pravne i činjenične
okolnosti, stječe mogućnost ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja nad jednim ili više
poduzetnika na trajnijoj osnovi.
Koncentracijom poduzetnika smatra se i stvaranje zajedničkog pothvata (joint venture) od
strane dva ili više neovisnih poduzetnika, koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan
gospodarski subjekt, dakle ukoliko može samostalno vršiti konkurentski pritisak na ostale
tržišne takmace na određenom mjerodavnom tržištu.
Budući da je pitanje koncentracije poduzetnika kompleksno te je potrebno detaljno urediti
način prijave i kriterije za ocjenu koncentracije poduzetnika, Vlada Republike Hrvatske je na
19
prijedlog Agencije utvrdila način prijave i kriterije za ocjenu koncentracije u vidu Uredbe o
načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracije poduzetnika.
Zakonom je također propisani i što se ne smatra koncentracijom poduzetnika.
Nasuprot tome i sukladno ZZTN-u, zabranjena je koncentracija poduzetnika koja može
značajno narušiti tržišno natjecanje, a osobito ako je takvo narušavanje tržišnog natjecanja
posljedica jačanja postojećeg ili stvaranja novog vladajućeg položaja sudionika koncentracije.
Kako bi poduzetnici proveli svoje poslovne planove te tako osnažili svoj položaj u tržišnom
nastupu koriste razne strategije za rast i razvoj svog poslovanja. Jedan od takvih jest i ono što
je u poslovnom jeziku poznato kao Mergers & Acquisitions. Budući da je pojedine projekte
spajanja i preuzimanja pojedinih poduzetnika stjecatelj dužan prijaviti na ocjenu Agenciji,
prvenstveno zbog učinka kojeg bi potencijalna koncentracija imala na tržišno natjecanje, u
smislu ZZTN-a, sudionici koncentracije obvezni su Agenciji prijaviti svaku namjeru provedbe
koncentracije ako su kumulativno ostvareni sljedeći uvjeti (Narodne novine 9/11):
1. ukupan godišnji konsolidirani prihod svih poduzetnika sudionika koncentracije ostvaren
prodajom robe i/ili usluga (u daljnjem tekstu: ukupan prihod) na svjetskom tržištu, iznosi
najmanje jednu milijardu kuna sukladno financijskim izvješćima za financijsku godinu koja je
prethodila koncentraciji, ako najmanje jedan sudionik koncentracije ima sjedište i/ili
podružnicu u Republici Hrvatskoj, i
2. ukupan prihod svakog od najmanje dva sudionika koncentracije, u Republici Hrvatskoj,
sukladno financijskim izvještajima iznosi najmanje 100.000.000 kuna, u financijskoj godini
koja je prethodila koncentraciji.
Ako do podnošenja prijave koncentracije sudionici koncentracije nemaju zaključena godišnja
financijska izvješća za financijsku godinu koja je prethodila koncentraciji, kao mjerodavna
godina u postupku ocjene koncentracije smatrat će se posljednja godina za koju sudionici
koncentracije imaju zaključena godišnja financijska izvješća. Navedeni stavak je bitan kod
situacija kada Agencija zaprimi prijavu namjere provedbe koncentracije u prvim mjesecima
nove godine kada još nisu dostupna konsolidirana financijska izvješća poduzetnika sudionika
koncentracije, stoga se za utvrđivanje ukupnih ostvarenih prihoda koriste iznosi od
posljednjih zaključenih godišnjih financijskih izvještaja.
U izračun ukupnog godišnjeg prihoda koji služi kao svojevrsni „okidač“ za obvezu prijave
namjere provedbe koncentracije poduzetnika uzima se u obzir prihod poduzetnika sudionika
koncentracije te svih ostalih povezanih poduzetnika (poduzetnici u kojima sudionik
koncentracije izravno ili neizravno ima više od polovine udjela ili dionica ili poslovne
20
imovine, ili može ostvarivati više od polovine glasačkih prava, ili ima pravo na postavljanje
više od polovine članova uprave, ili nadzornog odbora ili odgovarajućeg tijela za upravljanje
te vođenje poslova ili na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika –
ukratko navedeno obuhvaća sve poduzetnike nad kojima sudionici koncentracije ostvaruju
kontrolu). U izračun ukupnog prihoda se također uzima i prihod poduzetnika koji u
poduzetniku sudioniku koncentracije (stjecatelju) imaju prethodno navedena prava ili ovlasti
– obuhvaća sve poduzetnike koji ostvaruju kontrolu nad sudionicima koncentracije te
poduzetnika koji u poduzetnicima koji ostvaruju kontrolu nad sudionicima koncentracije
ostvaruju kontrolu.
U izračun relevantnog iznosa ukupnog prihoda poduzetnika sudionika koncentracije ne uzima
se prihod ostvaren prodajom robe odnosno pružanjem usluga između društava unutar
koncerna (prihod unutar grupe).
U slučaju kad se koncentracija odnosi na pripajanje ili spajanje dijela ili dijelova jednog ili
više poduzetnika, neovisno o njihovom pravnom statusu, pri izračunu relevantnog iznosa
ukupnog prihoda, obračunava se samo prihod onih dijelova poduzetnika koji su predmet
koncentracije. Također, dvije ili više transakcija koje su provedene u razdoblju od dvije
godine, smatrat će se jednom koncentracijom, provedenom na dan posljednje transakcije.
U odnosu na kreditne i druge financijske institucije, uključujući i društva za osiguranje i
društva za reosiguranje kao sudionike koncentracije, ukupni prihod se utvrđuje za te
poduzetnike prema ukupnom prihodu iz njihovoga redovnog poslovanja u financijskoj godini
koja prethodi koncentraciji te se utvrđuje po odbitku neizravnih poreza vezanih uz te usluge,
uzimajući u obzir zbroj prihoda od kamata i drugih sličnih prihoda, prihoda od vrijednosnih
papira, potraživanja na temelju provizija, neto dobiti od financijskih operacija i drugih
poslovnih prihoda.
Za društva za osiguranje i društva za reosiguranje, ukupan prihod sudionika koncentracije
utvrđuje se od vrijednosti bruto premija koja uključuje iznose plaćene i primljene u svezi s
ugovorima o osiguranju sklopljenim od ili u ime i za račun društva za osiguranje uključujući i
premije za reosiguranje, po odbitku poreza i parafiskalnih doprinosa obračunatih na iznos
pojedinačnih premija ili vezanih za ukupan iznos premija.
Kada se ispune uvjeti ukupnih prihoda iz članka 17. stavka 1. ZZTN-a i nastane obveza
prijave namjere provedbe koncentracije za sudionike koncentracije u slučaju kada jedan
poduzetnik stječe kontrolu ili prevladavajući utjecaj nad cijelim ili dijelom drugog
poduzetnika, prijavu namjere koncentracije podnosi poduzetnik koji stječe kontrolu. U svim
21
drugim slučajevima svi sudionici koncentracije kao obveznici podnošenja prijave podnose
jednu prijavu, sukladno njihovom zajedničkom dogovoru.
Prijava namjere koncentracije podnosi se Agenciji na ocjenu nakon zaključenja ugovora
kojim se stječe kontrola ili prevladavajući utjecaj nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika,
odnosno nakon objave javne ponude, a prije provedbe koncentracije. Navedeno se smatra
pravnim temeljem za ocjenu dopuštenosti provedbe koncentracije.
ZZTN nudi i dodatni oblik prijave namjere provedbe koncentracije gdje sudionici
koncentracije mogu i prije zaključenja ugovora, odnosno objave javne ponude podnijeti
prethodnu prijavu namjere provedbe koncentracije, ako u dobroj vjeri dokažu stvarnu namjeru
zaključenja ugovora ili javno oglase namjeru objave javne ponude.
Provedba prijavljene koncentracije dopuštena je tek po isteku roka iz članka 22. stavka 1.
ovoga Zakona, odnosno danom dostave rješenja Agencije kojim se koncentracija ocjenjuje
dopuštenom ili uvjetno dopuštenom u smislu članka 22. stavka 7. točke 1. i 2. ovoga Zakona.
Kao iznimno odstupanje od uobičajene procedure prijave namjere provedbe koncentracije
Agencija može, na zahtjev sudionika koncentracije u opravdanim slučajevima, dopustiti
provedbu određenih radnji provedbe prijavljene koncentracije i prije isteka roka, odnosno
dostave odgovarajućeg rješenja Agencije. Pri ocjeni opravdanosti takvog zahtjeva, Agencija
uzima u obzir sve okolnosti slučaja, a osobito prirodu i težinu štete koja bi mogla nastupiti
sudionicima koncentracije ili trećim stranama, te učinke na tržišno natjecanje koji bi mogli
nastati provedbom koncentracije. Dakle, na navedeni način Agencija olakšava upravni
postupak koji vodi sukladno posebnostima pojedinih slučajeva. Tako opisano postupanje je u
skladu s načelima ekonomičnosti i učinkovitosti upravnog postupka.
Izmjenama i dopunama aktualnog Zakona predviđeno je i odgovarajuće postupanje Agencije
u pojedinim slučajevima ocjene dopuštenosti koncentracije u slučaju da Europska komisija u
smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči da neće ocjenjivati koncentraciju s učinkom
na trgovinu između država članica Europske unije, a koja ujedno ispunjava i uvjete iz članka
17. ovoga Zakona. U skladu s propisanim postupanjem, sudionici te koncentracije obvezni su
podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije Agenciji u roku od 30 dana od dana
zaprimanja takve odluke Europske komisije. Spomenuta odredba je bitna za učinkovitu
provedbu europskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja te usklađenih nacionalnih propisa o
zaštiti tržišnog natjecanja s pravnom stečevinom Europske unije kako bi na što učinkovitiji
način odvijao razvoj zajedničkog tržišta Europske unije.
22
U slučajevima upravnog postupka koji se vodi pri Agenciji, uz prijavu namjere provedbe
koncentracije, podnositelj prijave obvezan je dostaviti pravni temelj namjeravane provedbe
koncentracije (izvornik ili ovjereni prijepis izvornika dokumenta iz kojeg je vidljiv pravni
temelj koncentracije, odnosno ovjereni prijevod na hrvatski jezik ako dokument nije napisan
na hrvatskom jeziku), zatim godišnja financijska izvješća sudionika koncentracije za
financijsku godinu koja je prethodila koncentraciji te ostale dokumente i podatke uređene
Uredbom o koncentracijama. Također, u pojedinim opravdanim slučajevima Agencija može,
na zahtjev sudionika koncentracije, odlučiti da ne postoji obveza dostave određenih
dokumenata i podataka iz Uredbe o koncentracijama, ako utvrdi da za ocjenu koncentracije
navedeni dokumenti i podaci nisu neophodni.
Prilikom prijave namjere provedbe koncentracije, podnositelj prijave obvezan je u prijavi
navesti ima li obvezu podnijeti zahtjev za ocjenu koncentracije nekom drugom tijelu
ovlaštenom za ocjenu koncentracije izvan teritorija Republike Hrvatske, ili je već takav
zahtjev podnio te dostaviti odluku toga tijela, ako je ona već donesena. Navedena odredba
služi za utvrđivanje opsega učinaka koje će izazvati provedba prijavljene namjere provedbe
koncentracije na pojedina nacionalna tržišta te kao praktični instrument u postupanju Agencije
pri provedbi ocjene dopuštenosti koncentracije.
Uobičajeno se prijava namjere provedbe koncentracije dostavljena Agenciji na njezinu ocjenu
provodi ispunjavanjem obrasca prijave koncentracije koji je sadržan kao privitak Uredbe o
koncentracijama i čini njezin sastavni dio. Iznimno, podnositelj prijave Agenciji, u slučaju
kada se u skraćenom postupku ocjenjuje prijava namjere provedbe koncentracije, obveznik
prijave dostavlja Agenciji Kratki obrazac prijave koncentracije. Skraćeni postupak ocjene
namjere provedbe koncentracije vodi se osobito u pet Zakonom predviđena slučaja (Narodne
novine 79/09 i 80/13):
-kada niti jedan od sudionika koncentracije ne djeluje na istom mjerodavnom tržištu u
proizvodnom i zemljopisnom smislu te među njima nema horizontalnog preklapanja,
-kada niti jedan sudionik ne djeluju na tržištu koje je uzlazno ili silazno u odnosu na tržište na
kojem djeluje drugi sudionik koncentracije pa među njima nema vertikalne povezanosti,
-kada dva ili više sudionika koncentracije djeluju na istom mjerodavnom tržištu u
proizvodnom i zemljopisnom smislu, ali njihov zajednički tržišni udjel iznosi manje od 15%,
i/ili kad jedan ili više sudionika koncentracije djeluju na mjerodavnom tržištu u proizvodnom
smislu koje je uzlazno ili silazno u odnosu na mjerodavno tržište na kojem djeluje bilo koji
23
sudionik koncentracije, ali njihov pojedinačni ili zajednički tržišni udjel niti na jednom tržištu
ne iznosi 25% ili više,
-kada sudionik koncentracije stječe samostalno kontrolu nad poduzetnikom nad kojim već ima
zajedničku kontrolu, ili
-u slučajevima kada dva ili više poduzetnika stječu kontrolu nad zajedničkim pothvatom (joint
venture), koji nema značajnijih aktivnosti u Republici Hrvatskoj, ili kada se takve značajnije
aktivnosti ne predviđaju u razumno vrijeme.
Kao izuzetak od navedenih slučajeva, kada se ocjena koncentracije provodi u skraćenom
postupku, Agencija može od podnositelja prijave namjere provedbe koncentracije zatražiti
potpunu prijavu koncentracije predviđenu Obrascom prijave koncentracije, ako ocijeni da
postoje dostatne indicije o negativnim učincima te koncentracije na tržišno natjecanje, i u tom
slučaju neće voditi skraćeni postupak njezine ocjene (AZTN, Tržišno natjecanje).
Kada Agencija zaprimi potpunu prijavu koncentraciju (dan kada je Agencija primila sve
propisane dokumente i podatke), Agencija daje podnositelju prijave potvrdu o potpunosti
prijave namjere provedbe koncentracije te je time okončano prikupljane svih relevantnih
podataka i dokumentacije nužnih za ocjenu koncentracije koju provodi Agencija. Nakon faze
koja završava izdavanjem potvrde o potpunosti prijave namjere provedbe koncentracije,
slijedi postupak ocjene dopuštenosti pojedine koncentracije.
Agencija pokreće postupak ocjene dopuštenosti koncentracije po zaprimanju potpune prijave
te će prilikom ocjene dopuštenosti koncentracije, Agencija utvrditi njezine učinke na tržišno
natjecanje i moguće zapreke pristupu tržištu, a osobito u slučajevima kada se koncentracijom
stvara novi ili jača postojeći vladajući položaj sudionika koncentracije.
Ukoliko u tijeku postupka ocjene koncentracije Agencija zaprimi jednu ili više novih prijava
namjere provedbe koncentracije u kojoj isti poduzetnik stječe kontrolu ili prevladavajući
utjecaj, Agencija može sve prijave smatrati jednom koncentracijom, o tome voditi jedan
postupak i donijeti jedno rješenje ako to smatra svrsishodnim i ekonomičnim.
U postupku ocjene dopuštenosti koncentracije, pri ocjeni učinaka koncentracije Agencija
utvrđuje osobito (Narodne novine 79/09 i 80/13):
-strukturu mjerodavnog tržišta (postojeće i moguće buduće konkurente na mjerodavnom
tržištu na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan njega, strukturu i izbor ponude i potražnje na
tržištu te njihove trendove, cijene, rizike, ekonomske, pravne i ostale zapreke pristupu ili
izlasku s tržišta),
24
-položaj, tržišne udjele te ekonomsku i financijsku snagu poduzetnika na mjerodavnom
tržištu, stupanj konkurentnosti sudionika koncentracije, moguće promjene u poslovanju
sudionika koncentracije i alternativne izvore nabave za kupce koji nastaju kao posljedica
koncentracije, te
-učinke koncentracije na druge poduzetnike ili na potrošače (kraći putevi distribucije, sniženje
troškova transporta ili distribucije, specijalizacija u proizvodnji, tehnološke inovacije,
sniženje cijena proizvoda i/ili usluga, kao i druge prednosti koje izravno proizlaze iz provedbe
koncentracije).
Osim propisanih podataka i dokumentacije, Agencija je ovlaštena od podnositelja prijave
zatražiti svu dokumentaciju koju smatra bitnom za utvrđivanje činjenica, a podnositelj prijave,
odnosno sudionici koncentracije mogu Agenciji dostaviti i drugu dokumentaciju i podatke
koje smatraju bitnim za ocjenu koncentracije, jer je teret dokaza o postojanju pozitivnih
učinaka koncentracije na sudionicima koncentracije.
Nakon zaprimanja potpune prijave namjere provedbe koncentracije, Agencija objavljuje, na
svojoj mrežnoj stranici, javni poziv svim zainteresiranim osobama, za dostavljanje pisanih
primjedaba i mišljenja o koncentraciji, kako bi tako prikupljeni podatci pridonijeli
pojašnjenju, odnosno boljem razumijevanju odnosa i stanja na mjerodavnim tržištima.
Navedeni postupak odgovara tzv. market testu kojeg provodi Komisija u svojim postupcima,
stoga je i u tom dijelu postupanje Agencije usklađeno s najboljim europskim praksama.
Nakon što Agencija na temelju dokumenata i podataka dostavljenih uz prijavu namjere
provedbe koncentracije, odnosno na temelju drugih raspoloživih podataka i saznanja kojima
raspolaže ocijeni da se može razumno pretpostaviti da nije riječ o zabranjenoj koncentraciji, te
ako u roku od 30 dana od dana zaprimanja potpune prijave koncentracije ne donese zaključak
o pokretanju postupka ocjene koncentracije na tzv. drugoj razini, smatrat će se da je
koncentracija dopuštena na tzv. prvoj razini njezine ocjene.
U slučaju dopuštenosti koncentracije na prvoj razini, Agencija bez odgađanja dostavlja
podnositelju prijave namjere provedbe koncentracije potvrdu (obavijest) da je koncentracija
dopuštena, a potvrda se i objavljuje na mrežnim stranicama Agencije. Navedenim
postupanjem postiže se transparentnost u radu Agencije, ali se može uočiti i ujednačenost
prakse Agencije u pojedinim predmetima čime se postiže pravna sigurnost u mogućim
budućim odnosima poduzetnika i Agencije.
U drugim slučajevima, dakle kada pojedinu ocjenu dopuštenosti koncentracije nije moguće
okončati na prvoj razini, Agencija, radi utvrđivanja cjelokupnih pravnih i ekonomskih
25
činjenica vezanih uz pojedinu ocjenu dopuštenosti kompleksnijih koncentracija, te ukoliko na
temelju dokaza dostavljenih uz prijavu namjere koncentracije i na temelju drugih raspoloživih
podataka i saznanja Agencija ocijeni da bi provedba koncentracije mogla imati značajan
učinak na tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu, a osobito ako se tom koncentracijom
stvara novi ili jača postojeći vladajući položaj sudionika koncentracije, donijet će zaključak o
pokretanju postupka ocjene dopuštenosti koncentracije na drugoj razini.
Ukoliko tijekom postupka ocjene koncentracije na navedenoj drugoj razini Agencija utvrdi da
se koncentracija može dopustiti samo uz ispunjavanje određenih mjera i uvjeta, o tome će bez
odgode, dostaviti obavijest podnositelju prijave, koji je obvezan, u roku ne duljem od mjesec
dana od dana primitka obavijesti, predložiti odgovarajuće mjere praćenja poslovanja i/ili
strukturne mjere, i uvjete kojima bi se trebali otkloniti negativni učinci predmetne
koncentracije. Navedene mjere i uvjete podnositelj prijave može predložiti i ranije, pa i u
samoj prijavi namjere koncentracije.
U naprijed opisanim slučajevima, Agencija može u cijelosti ili djelomično prihvatiti mjere,
uvjete i rokove predložene od sudionika koncentracije, ako utvrdi da su iste dostatne za
otklanjanje negativnih učinaka te koncentracije na tržišno natjecanje. Ukoliko Agencija ne
prihvati ili samo djelomično prihvati mjere, uvjete i rokove predložene od sudionika
koncentracije, ovlaštena je sama odrediti i druge mjere praćenja poslovanja i/ili strukturne
mjere te uvjete i rokove za njihovo ispunjenje. Navedenim postupanjem upravni postupak pri
Agenciji rezultira donošenjem Agencije o uvjetno dopuštenoj koncentraciji.
U roku od 3 mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka za ocjenu
dopuštenosti koncentracije na drugoj razini, Agencija će donijeti rješenje kojim se
koncentracija ocjenjuje dopuštenom, ako se ispune određene mjere i uvjeti u rokovima koje
odredi Agencija ili kojim se koncentracija ocjenjuje zabranjenom.
U slučaju donošenja rješenja o uvjetno dopuštenoj koncentraciji, sudionici koncentracije
mogu poduzimati radnje radi provedbe koncentracije počevši od dana dostave rješenja
Agencije o uvjetno dopuštenoj koncentraciji. Ukoliko sudionici koncentracije ne ispune mjere
i uvjete u rokovima određenim rješenjem, Agencija će ovisno o utvrđenju razloga
neispunjenja, ukinuti ili izmijeniti rješenje o uvjetno dopuštenoj koncentraciji.
Agencija može po službenoj dužnosti ili na zahtjev sudionika koncentracije ukinuti rješenje
kojim se određena koncentracija ocjenjuje dopuštenom ili uvjetno dopuštenom, u slučajevima
ako je rješenje bilo doneseno na temelju netočnih ili neistinitih podataka koji su bili od
odlučujućeg utjecaja za njegovo donošenje, i/ili ako bilo koji od sudionika koncentracije nije
26
ispunio mjere i uvjete u rokovima određenim rješenjem Agencije. U rješenju o ukidanju
rješenja o dopuštenoj ili uvjetno dopuštenoj koncentraciji, Agencija će uz odluku o ukidanju
rješenja koncentraciju ocijeniti zabranjenom, a sudionicima koncentracije odrediti mjere,
uvjete i rokove za ponovnu uspostavu učinkovitog tržišnog natjecanja, te izreći upravno-
kaznenu mjeru sukladno odredbama ovoga Zakona.
Osim navedenog, Agencija može po službenoj dužnosti ili na zahtjev sudionika koncentracije
rješenjem djelomično ukinuti rješenje o dopuštenoj ili uvjetno dopuštenoj koncentraciji kada
stranke ne mogu ispuniti neki od uvjeta ili ih ne mogu ispuniti u određenim rokovima, zbog
okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti niti izbjeći i ne ovise o volji stranke, te u rješenju
odrediti nove mjere, uvjete i rokove za ponovnu uspostavu učinkovitog tržišnog natjecanja.
Agencija po službenoj dužnosti posebnim rješenjem određuje neophodne mjere praćenja
poslovanja ili strukturne mjere potrebne za ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja na
mjerodavnom tržištu, te određuje rokove za njihovo izvršenje u slučajevima kada je
predmetna koncentracija provedena protivno rješenju Agencije kojim se ona ocjenjuje
zabranjenom, ili koncentracija provedena bez podnošenja obvezne prijave namjere
koncentracije.
Navedenim rješenjem Agencija osobito može naložiti prodaju ili prijenos stečenih dionica ili
poslovnih udjela te zabraniti ili ograničiti ostvarivanje prava glasa vezanog uz dionice ili
udjele u poduzetnicima – sudionicima koncentracije i narediti prestanak zajedničkog pothvata
(joint venture) ili drugih oblika stjecanja kontrole koji su doveli do nedopuštene
koncentracije. U rješenju kojim se utvrđuje da je određena koncentracija provedena na
nedopušteni način, Agencija izriče i upravno-kaznenu mjeru sukladno odredbama ZZTN-a.
Pojam, vrste, kriteriji te uvjeti za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere sadržani
su od 60. do 65. članka ZZTN-a. Ovisno o pojedinoj povredi propisa o zaštiti tržišnog
natjecanja (zabranjeni sporazum, zlouporaba vladajućeg položaja, povreda propisa o kontroli
koncentracija), Agencija aktualnim zakonskim ovlastima ima mogućnost pokretanja postupka
utvrđivanja uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere zbog povrede odredbi ovoga ZZTN-a.
27
4. AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja neovisno je i samostalno tijelo čija se zadaća
odnosi na primjenu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja i propisa o odobravanju i nadzoru
provedbe. U okviru svojih nadležnosti, Agencija poduzima mjere u cilju razvitka okruženja
kojem je krajnji cilj osigurati bolje funkcioniranje tržišta za poduzetnike, potrošače i
gospodarstvo u cjelini. Cilj Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja je osigurati moderan
pristup provedbi sustava mjera zaštite tržišnog natjecanja koji je usredotočen na preventivno
djelovanje i prekide praksi koje narušavaju tržišno natjecanje i nanose štetu potrošačima.
4.1. NADLEŽNOST, ULOGA I USTROJSTVO AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: Agencija) je osnovana odlukom
Hrvatskog sabora 1995. godine, a započela je s radom 1997. godine kao pravna osoba s
javnim ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i
nadležnosti određenih Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja i Zakonom o državnim
potporama, za što odgovara Hrvatskom saboru. Sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga
Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Agencija ostvaruje nadležnost nad zaštitom područja tržišnog natjecanja, i to naročito nad
(AZTN, Program rada...):
· utvrđivanjem zabranjenih sporazuma između poduzetnika te određivanje mjera, uvjeta i
rokova za otklanjanje štetnih učinaka zabranjenih sporazuma,
· utvrđivanjem zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika i zabrana svakog daljnjeg
postupanja koje dovodi do zlouporabe te određivanje mjera, uvjeta i rokova za
otklanjanje štetnih učinaka takvog postupanja, kao i
· ocjenom dopuštenosti koncentracija poduzetnika.
Navedena područja zaštite tržišnog natjecanja predstavljaju tržišno natjecanje u užem smislu,
ono dakle ne uključuje pitanja kontrole državnih potpora i čija će nadležnost, sukladno novom
Zakonu o državnim potporama, prijeći u djelokrug rada Ministarstva financija Republike
Hrvatske.
Ukoliko u tijeku postupka koji se vodi pred Agencijom, Vijeće utvrdi, na osnovu provedenog
upravnog postupka kojim na operativnoj razini upravlja stručna služba, povredu propisa o
28
zaštiti tržišnog natjecanja (kao što je utvrđenje zabranjenog sporazuma poduzetnika,
zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika ili zabranjene koncentracije poduzetnika),
Agencija, sukladno trenutnim zakonskim ovlastima, poduzetnicima koji su povrijedili ZZTN
utvrđuje i izriče upravno-kaznene mjere propisane zakonom i Uredbom o kriterijima za
izricanje upravno-kaznene mjere.
Drugi značajni dio djelovanja Agencije predstavljaju stručna mišljenja o sukladnosti sa
Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja i to nacrti prijedloga zakona i drugih propisa, važećih
zakona i drugih propisa, te o ostalim pitanjima od značaja za tržišno natjecanje.
Nakon pristupanja Republike Hrvatske EU od 1. srpnja 2013., Agencija je postala nadležna i
za zaštitu tržišnog natjecanja u bankarskom sektoru. Bitno je napomenuti kako je nadležnost
nad područjem kreditnih i ostalih financijskih institucija Agencija već ostvarivala, međutim,
tokom desetogodišnjeg perioda istu vrstu supervizije je obavljala Hrvatska narodna banka.
Nadalje, u poslovima tzv. antitrusta (ocjena sporazuma između poduzetnika i zlouporabe
vladajućeg položaja poduzetnika) Agencija je dobila nove ovlasti, jer se u postupcima u
njezinoj nadležnosti izravno primjenjuje pravo EU, članci 101. i 102. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije, kao i nacionalno zakonodavstvo. Tu je i obveza suradnje s
ostalim nacionalnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica i Europskom
komisijom. Drugim riječima, sustav ECN-a (European Competition Network) obvezuje
članice ne samo u odlučivanju i suradnji u pojedinim predmetima, nego i u stvaranju
zajedničke politike tržišnog natjecanja i približavanju praksi pojedinih nacionalnih tijela u
primjeni i provedbi prava tržišnog natjecanja u svim njezinim članicama, dok Europska
komisija, u pravilu, odlučuje samo u slučajevima tzv. značajnih negativnih utjecaja na tržišno
natjecanje s prekograničnim učincima, odnosno isključivo u predmetima u kojima je negativni
učinak na tržišno natjecanje izvjestan u tri ili više država članica EU (predmeti takozvane
„europske dimenzije“).
Radom Agencije upravlja Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (cf. sheme 1) koje se sastoji od
5 članova od kojih je jedan predsjednik Vijeća. Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i
razrješuje dužnosti Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Predsjednik i
članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, te mogu biti ponovno imenovani.
Kolektiv koji je zadužen za obavljanje upravnih i stručnih poslova zaštite tržišnog natjecanja
prema nalogu Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja predstavljaju stručnu službu Agencije.
29
Shema 1. Organizacijska struktura Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja
Izvor: AZTN, Program rada agencije za zaštitu tržišnog natjecanja za 2012. i 2013. godinu, 2012., preuzeto:
13. veljače 2014., dostupno na: http://www.aztn.hr/uploads/documents/o_nama/programi_rada/Program
_rada_AZTN_2012_2013_2.pdf
Iz prikazanog shematskog ustroja Agencije vidljiva je hijerarhijska organizacija ustroja rada u
procesu donošenja pojedinih odluka i raspodjele odgovornosti kao i organizacija ustroja
pojedinih odjela na razini stručne službe koji su obilježeni funkcionalnim dizajnom budući da
su trenutno postojeći odjeli koji obavljaju „core“ djelatnost u nadležnosti Agencije (Odjel za
suzbijanje kartela, Odjel za sprječavanje zlouporaba vladajućeg položaja i ocjenu sporazuma
te Odjel za ocjenu koncentracije poduzetnika). Osim navedenih odjela, stručnu službu čine i
Odjeli za politiku i promicanje tržišnog natjecanja (tzv. advocacy) te Odjel za međunarodnu
suradnju. Unutar stručne službe postoje i dva specifična odjela – ureda i to ured glavnog
pravnika te glavnog ekonomiste Agencije koji sudjeluju u radu svih odjela i to pri
najsloženijim predmetima gdje je potreban i njihov doprinos u rješavanju pojedinih predmeta.
Osim svih navedenih odjela, koji čine uže područje tržišnog natjecanja, Agenciju čini i sektor
za državne potpore (AZTN, Zaštita tržišnog natjecanja…).
30
4.2. PRIMJENA PROPISA O ZAŠTITI TRŽIŠNOG NATJECANJA
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u svom djelokrugu, s ciljem očuvanja
učinkovitog tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj primjenjuje u svom djelokrugu rada
osnovni propis – Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja iz 2009. godine, koji je stupio na snagu 1.
listopada 2010. te koji je dobio svoj trenutni oblik Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona
o zaštiti tržišnog natjecanja, koji je u primjeni od trenutka pristupanja Republike Hrvatske
Europskoj uniji, dakle od 1. srpnja 2013. Navedenom izmjenom i dopunom Zakona, Agenciji
su dodijeljene ovlasti da uz odredbe ZZTN-a izravno primjenjuje odredbe Ugovora o
funkcioniranju Europske unije i to naročito članaka 101. (koji se odnosi na zabranjene
sporazume između poduzetnika) i 102. (koji se odnosi na zlouporabu vladajućeg položaja
poduzetnika) kada postupanja poduzetnika imaju utjecaja na trgovinu između država članica
Europske unije. Osim temeljnog izvora prava iz pravne stečevine glede zaštite tržišnog
natjecanja, na sličan su način u izmjeni i dopuni ZZTN-a uvedene i odredbe Uredbe Vijeća
(EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju utvrđenim
člancima 81. i 82. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, a koji članci su postali članci
101. i 102. Ugovorom o funkcioniranju Europske unije. Odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br.
1/2003 odnose se prvenstveno na ostvarivanje paralelne nadležnosti Europske komisije, tijela
za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU, nadležnih europskih sudova (Suda EU i
Općeg suda) i nacionalnih sudova u državama članicama EU u izravnoj primjeni pravne
stečevine EU iz područja prava zaštite tržišnog natjecanja, kao i suradnja s Europskom
komisijom i nadležnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU u okviru
Europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja (ECN) (Mlikotin i suradnici, 2006: 97).
Također, vezano uz primjenu pravne stečevine Europske unije vezano uz kontrolu
koncentracija, izmjenom i dopunom ZZTN-a inkorporirane su u hrvatsko zakonodavstvo i
odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika
(Uredba EZ o koncentracijama) vezane uz ocjene koncentracija koje imaju učinak na trgovinu
između država članica Europske unije i to u slučajevima kada određenu ocjenu dopuštenosti
koncentracije koja se vodi pri Europskoj komisiji navedeno tijelo ustupi Agenciji za zaštitu
tržišnog natjecanja.
Osim hrvatskih i europskih primarnih izvora prava zaštite tržišnog natjecanja (ZZTN, Ugovor
o funkcioniranju Europske unije) te sekundarnih europskih izvora prava tržišnog natjecanja
(Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003, Uredba Vijeća EZ o koncentracijama) vezano uz primjenu
31
prava u postupcima zabranjenih sporazuma između poduzetnika, zlouporabe vladajućeg
položaja poduzetnika te sekundarnog izvora europskog prava koji se odnosi na kontrolu
koncentracije Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u svom radu primjenjuje i hrvatske
sekundarne izvore prava o zaštiti tržišnog natjecanja koje su kodificirane u obliku različitih
uredbi. Tako je trenutno u primjeni 11 različitih uredbi koje reguliraju zasebna područja prava
tržišnog natjecanja na detaljniji način nego je to navedeno ZZTN-om dok se jedna uredba
odnosi na naplatu upravnih pristojbi za postupke koji se vodi pri Agenciji za zaštitu tržišnog
natjecanja kao upravnom tijelu Republike Hrvatske.
32
5. KONTROLA KONCENTRACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Pod pojmom koncentracije poduzetnika podrazumijeva se svako spajanje kojim jedan ili
više do toga trenutka pravno i ekonomski samostalnih poduzetnika objedinjuju upravljanje
nad svim poduzetnicima u skupini. Riječ je, dakle, u osnovi o spajanju poduzetnika kao
pravno dopuštenom obliku okrupnjavanja poduzetnika (Cerovac, 2010: 293).
5.1. RELEVANTNE ODREDBE PROPISA O KONTROLI KONCENTRACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Koncentracija poduzetnika, u pravu tržišnog natjecanja, nastaje promjenom kontrole
nad poduzetnikom na trajnoj osnovi koja se stječe pripajanjem ili spajanjem dvaju ili više
neovisnih poduzetnika, stjecanjem, na trajnoj osnovi, izravne ili neizravne kontrole ili
prevladavajućeg utjecaja jednog odnosno više poduzetnika nad drugim, odnosno više drugih
poduzetnika ili dijelom odnosno dijelovima drugih poduzetnika, na način da jedan odnosno
više poduzetnika stekne većinski udjel u temeljenom kapitalu ili većinsko pravo glasa u
drugom odnosno drugim poduzetnicima ili steknu kontrolu na drugi način sukladno Zakonu o
trgovačkim društvima i drugim propisima.
Također, koncentracijom će se smatrati i stvaranje zajedničkog pothvata (eng. joint venture)
od strane dva ili više neovisnih poduzetnika, koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan
gospodarski subjekt. Međutim, stvaranje zajedničkog pothvata kojem je cilj ili učinak
značajno ograničavanje tržišnog natjecanja putem usklađenih postupanja na tržištu između
navedenih, međusobno neovisnih poduzetnika, neće se smatrati koncentracijom već
zabranjenim sporazumom u smislu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.
Prijavu namjere koncentracije potrebno je prijaviti Agenciji koja će je ocijeniti prije provedbe,
a kako bi se izbjegli i spriječili negativni učinci na tržišno natjecanje na predmetnom tržištu
(primjerice, jačanje postojećeg vladajućeg položaja poduzetnika ili stvaranje novog) (AZTN,
Godišnje izvješće…, 2012).
Predmetnom uredbom određuju se način prijave i kriteriji za ocjenu dopuštenosti
koncentracija poduzetnika u postupcima u nadležnosti Agencije, u skladu s novim ZZTN-om
iz 2009. godine. Novina uredbe je u tome da se uvodi i mogućnost skraćenog postupka ocjene
koncentracije sukladno kojem je obveznik prijave koncentracije dužan dostaviti samo Kratki
obrazac prijave koncentracije. Time se, s jedne strane, pojednostavljuje prijava za sudionike
33
koncentracije i olakšava im se poslovanje bez nepotrebnog dodatnog administriranja, a s
druge strane olakšava se i ubrzava se postupak u nadležnosti Agencije u slučajevima kada se
sa dostatnom sigurnošću može pretpostaviti da je riječ o koncentraciji koja nema značajni
učinak na mjerodavnom tržištu.
Tako se skraćeni postupak ocjene koncentracije vodi u pravilu kada niti jedan od sudionika
koncentracije ne djeluje na istom mjerodavnom tržištu u proizvodnom i zemljopisnom smislu
pa između njih nema horizontalnog preklapanja, ili pak kad niti jedan od sudionika
koncentracije ne djeluju na uzlaznom ili silaznom tržištu u odnosu na tržište na kojem djeluje
drugi sudionik koncentracije, pa među njima nema niti vertikalne povezanosti. Isto tako,
skraćeni postupak vodi se i u slučaju kada iz dostavljenih podataka uz prijavu koncentracije
proizlazi kako zajednički tržišni udio sudionika koncentracije, kada oni djeluju na istom
zemljopisnom i proizvodnom tržištu, ne prelazi 15%, ili kada se radi o koncentraciji s
poduzetnicima koji djeluju na tržištu koje je uzlazno ili silazno u odnosu na tržište na kojem
djeluje bilo koji drugi sudionik koncentracije, a njihov pojedinačni ili zajednički tržišni udjel
niti na jednom tržištu ne prelazi 25%. Također, skraćeni postupak ocjene koncentracije
provodi se i u slučajevima kada sudionik koncentracije stječe samostalnu kontrolu nad
poduzetnikom koji se već nalazi pod njegovom zajedničkom kontrolom koju dijeli s drugim
poduzetnikom ili u slučajevima kada dva ili više poduzetnika stječu kontrolu nad zajedničkim
pothvatom (eng. joint venture), koji nema značajnijih aktivnosti u Republici Hrvatskoj ili se
one ne predviđaju u dogledno vrijeme.
Uredba sadrži ukupno 4 privitka koji čine njezin sastavni dio i to: Obrazac prijave
koncentracije, Kratki obrazac prijave koncentracije, Obrazac obavijesti o stjecanju ili držanju
dionica ili udjela s namjerom daljnje prodaje, te Obrazac prijave mjera praćenja poslovanja
i/ili strukturnih mjera i uvjeta kojima se otklanjaju negativni učinci koncentracije. Uredba o
načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija poduzetnika objavljena je u „Narodnim
novinama“, broj 38/2011, a stupila je na snagu 9. travnja 2011. godine (AZTN, Godišnje
izvješće…, 2012).
U suvremenom, globalnom okruženju koje obilježava velika konkurencija među
poduzetnicima i stalna borba za povećanje konkurentnosti i efikasnosti poslovanja,
poduzetnici svoj rast ostvaruju na dva temeljna načina, i to: prvo, organskim rastom, ili drugo,
pripajanjima ili spajanjima, odnosno preuzimanjem kontrole nad drugim poduzetnicima. U
drugom navedenom slučaju riječ je o koncentracijama poduzetnika koje su uređene propisima
o zaštiti tržišnog natjecanja. Pozitivni učinci koncentracija očituju se kao jačanje tržišnog
34
natjecanja, povećanje konkurentnosti, jačanje ekonomije obujma i time prijenos
koncentracijom nastale uštede u troškovima na potrošače, jer u pravilu, donose niže cijene,
kvalitetu i raznovrsniju ponudu. No, ponekad koncentracije mogu imati i negativne učinke na
tržišno natjecanje i potrošače: mogu smanjiti broj konkurenata na tržištu i odražavati u tako
značajnoj snazi poduzetnika da se on može ponašati na tržištu na način da poveća cijene,
ograniči proizvodnju, smanji kvalitetu proizvoda, i sl. Zbog toga je spajanja ili pripajanja u
koje je uključena promjena kontrole poduzetnika na trajnoj osnovi (koncentracije), prije
njihove provedbe, u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, potrebno prijaviti Agenciji na
ocjenu.
Agencija, opet sukladno propisima, ne ocjenjuje sve poslovne transakcije koje imaju učinak
na tržište Republike Hrvatske i koje imaju obilježja koncentracije, već samo one značajne
ekonomske snage koja se očituje kroz ukupne prihode poduzetnika sudionika koncentracije.
Pritom, Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, kao opći propis, ni veličinu tržišnog udjela
sudionika koncentracije, niti tržišni udio nastao nakon provedbe koncentracije ne predviđa
kao preduvjet obveze prijave koncentracije na ocjenu Agenciji. Jedini objektivni i mjerljivi
kriterij za postojanje te obveze je visina ukupnog godišnjeg prihoda poduzetnika-sudionika
koncentracije, koja i njima daje pravnu sigurnost pri utvrđivanju zakonske obveze prijave
njihove koncentracije Agenciji.
Poduzetnik je dakle obvezan prijaviti svaku namjeru provedbe koncentracije ako su, sukladno
članku 17. stavku 1. ZZTN-a, kumulativno ispunjena dva uvjeta: prvi, da ukupan godišnji
konsolidirani prihod svih sudionika koncentracije na svjetskom tržištu iznosi najmanje jednu
milijardu kuna u financijskoj godini koja je prethodila koncentraciji, ako najmanje jedan
sudionik koncentracije ima sjedište i/ili podružnicu u Republici Hrvatskoj; i drugi, da ukupan
prihod svakog od najmanje dva sudionika koncentracije, u Republici Hrvatskoj, iznosi
najmanje 100.000.000 kuna, u financijskoj godini koja je prethodila koncentraciji.
Propuštanje obvezne prijave namjere koncentracije, Agencija može sankcionirati upravno-
kaznenom mjerom. O kriterijima ocjene pojedinačne koncentracije odlučuje Agencija
uzimajući u obzir učinke koncentracije na mjerodavnom tržištu ili tržištima. Ti se kriteriji
prije svega odnose na strukturu mjerodavnog tržišta, postojeće i moguće buduće konkurente
na mjerodavnom tržištu, strukturu i izbor ponude i potražnje na tržištu te njihove trendove,
cijene, rizike, ekonomske, pravne i ostale zapreke pristupu ili izlasku s tržišta. Nadalje, tu su
položaj, tržišni udjeli i ekonomska i financijska snaga poduzetnika na mjerodavnom tržištu,
stupanj konkurentnosti (AZTN, Godišnje izvješće…, 2012) sudionika koncentracije, moguće
35
promjene u poslovanju sudionika koncentracije i alternativni izvori nabave za kupce koji
nastaju kao posljedica koncentracije.
Također, Agencija tijekom ocjene procjenjuje i učinke koncentracije na druge poduzetnike-
konkurente ili na potrošače, kao što su primjerice kraći putovi distribucije, sniženje troškova
transporta ili distribucije, specijalizacija u proizvodnji, tehnološke inovacije, sniženje cijena
robe ili usluga, i druge prednosti koje izravno proizlaze iz provedbe koncentracije i stvaraju
dobrobit za potrošače.
Postupak ocjene koncentracije pokreće se u pravilu temeljem prijave njezinih sudionika. Ako
Agencija na temelju potpune prijave namjere koncentracije ocijeni da se može razumno
pretpostaviti kako nije riječ o zabranjenoj koncentraciji odnosno da takva koncentracija nema
značajan negativan učinak na mjerodavnom tržištu, uzimajući pritom u obzir prethodno
navedene kriterije koje smatra dostatnim za takvu ocjenu, ne donosi zaključak o pokretanju
postupka jer se takva koncentracija smatra dopuštenom na I. razini istekom roka od 30 dana
od dana primanja potpune prijave namjere koncentracije. U tom slučaju, Agencija će bez
odgode obavijestiti javnost o dopuštenosti koncentracije na I. razini na svojoj mrežnoj
stranici, te će podnositelju prijave koncentracije ili bilo kojem sudioniku koncentracije dati
potvrdu o dopuštenosti koncentracije.
U protivnom, ako Agencija ocijeni da bi provedba koncentracije mogla imati značajan učinak
na tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu, a osobito ako se tom koncentracijom stvara
novi ili jača postojeći vladajući položaj sudionika koncentracije, donijet će zaključak o
pokretanju postupka ocjene dopuštenosti koncentracije. Donošenjem zaključka o pokretanju
postupka ocjene dopuštenosti koncentracije, započinje ocjena koncentracije na II. razini.
Ako tijekom postupka ocjene koncentracije Agencija utvrdi da se koncentracija može
dopustiti samo uz ispunjavanje određenih mjera i uvjeta, o tome će bez odgode dostaviti
obavijest podnositelju prijave, koji je obvezan, u roku ne duljem od mjesec dana od dana
primitka obavijesti, predložiti odgovarajuće mjere praćenja poslovanja i/ili strukturne mjere, i
uvjete kojima bi se trebali otkloniti negativni učinci predmetne koncentracije.
S obzirom na činjenicu da je obveza prijave povezana s objektivnim kriterijima, Agencija
nema nikakav utjecaj na broj podnesenih prijava. Broj prijava namjere provedbe koncentracija
poduzetnika u pravilu je odraz općeg stanja gospodarstva, ali i uvjeta globalne financijske i
gospodarske krize koji utječu na značajno smanjenje broja koncentracija. Samo iznimno,
Agencija može pokrenuti postupak ocjene koncentracija po službenoj dužnosti i to ako
36
sudionici ne prijave koncentraciju ili u slučaju ukidanja ili izmjene rješenja o koncentraciji,
odnosno u slučaju određivanja mjera nakon provedbe nedopuštene koncentracije.
Iz gore je navedenog razvidno da je na poduzetnicima prvenstveno da usvoje pravila
ponašanja o prijavi koncentracije u koju ulaze u skladu sa svojim ostvarenim prihodom i
promjenom u kontroli, a na Agenciji je da ih ocijeni, prikupljajući podatke u tijeku postupka
te (AZTN, Godišnje izvješće…, 2012) objavom javnog poziva na koji se mogu očitovati svi
zainteresirani poduzetnici, strukovne udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu
potrošača, koji na taj način upućuju na moguće značajne učinke koncentracije na njihovo
poslovanje ili na tržišno natjecanje na tržištima na kojima određena koncentracija može imati
učinka. Valja imati na umu da Agencija nije bila nadležna, sve do ulaska Republike Hrvatske
u EU, za ocjenu koncentracija poduzetnika na tržištu bankarskih usluga, već je za to bila
nadležna Hrvatska narodna banka. Međutim, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju,
Agencija je ponovno dobila nadležnost nad bankarskim sektorom.
Vezano uz koncentracije u području medija primjenjuju se posebni propisi. Naime, nakladnici
sudionici koncentracija obvezni su podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije neovisno
o visini prihoda sudionika koncentracije, a Agencija koncentraciju ocjenjuje isključivo
sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. U 2011. Agencija je ocijenila dopuštenima
10 koncentracija. Od toga broja, 9 na I. razini, a jednu na II. razini. Zabranjenih koncentracija
nije bilo. Temeljem zahtjeva Hrvatske narodne banke, Agencija je dala tri mišljenja o
dopuštenosti koncentracija iz područja financijskog (bankarskog) sektora, a za te
koncentracije je sve do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju bila nadležna Hrvatska
narodna banka.
5.2. PRIJAVLJENE KONCENTRACIJE AGENCIJI ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA U 2011. I
2012. GODINI
U analizi prijavljenih koncentracija koje je zaprimila Agencija, okosnicu su činile
Godišnja izvješća o radu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja za 2011. i 2012. godinu koje
čine adekvatan prikaz svih aktivnosti iz dodijeljenog djelokruga Agencije po pojedinim
kalendarskim godinama. Budući da je ovdje naglasak na prijavljenim koncentracijama kao
dijelu područja tržišnog natjecanja („antitrust“) Agencije, u daljnjem prikazu i popratnoj
analizi, pozornost će se u bitnome usmjeriti na kontrolu koncentracija koju je izvršila
Agencija tijekom posljednje tri godine.
37
Prema Godišnjem izvješću o radu Agencije za 2011. godinu, otvoreno je ukupno 419
predmeta iz područja tržišnog natjecanja i državnih potpora, od čega je riješeno 390 predmeta
(294 iz područja tržišnog natjecanja i 96 predmeta iz područja državnih potpora) (AZTN,
Godišnje izvješće…, 2012).
Tablica 1. Broj dopuštenih koncentracija u razdoblju od 2008. do 2011. godine
Izvor: AZTN, Tržišno natjecanje, 2010., preuzeto: 18. veljače 2014., dostupno na: http://www.aztn.hr/trzisno-
natjecanje/
Od ukupnog broja ocijenjenih koncentracija u 2011. godini, 8 koncentracija odnosilo se na
stjecanje kontrole, a 2 na stvaranje zajedničkog pothvata. U mišljenjima na zahtjev HNB-a u
svim slučajevima, njih 3, bila je riječ o stjecanju kontrole.
U 2 slučaja prijave namjere provedbe koncentracije poduzetnika su zaključkom odbačene jer
nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje postupka ocjene dopuštenosti
koncentracije poduzetnika, dok je u 1 slučaju predmet dostavljen na nadležno postupanje
Agenciji za elektroničke medije jer je bila riječ o promjeni vlasničke strukture koja nije
rezultirala koncentracijom (AZTN, Godišnje izvješće…, 2012).
Analizirajući prethodno prikazanu tablicu s prikazom ocijenjenih koncentracija poduzetnika,
razvidno je kako je kroz četverogodišnje razdoblje vidljiv opadajući trend broja prijavljenih
odnosno ocijenjenih koncentracija. Prema navodima iz Godišnjeg izvješća Agencije za 2011.
godinu, jedan od razloga tomu je da Agencija više ne ocjenjuje svaku promjenu vlasničke
strukture na području medija (tzv. "medijske koncentracije"), već je to od 29. prosinca 2009.
38
isključivo u nadležnosti Agencije za elektroničke medije, koja provodi zaštitu pluralizma i
raznovrsnosti elektroničkih medija, temeljem odredbe članka 57. Zakona o elektroničkim
medijima. Stoga se ne tretiraju sve prijave namjere provedbe koncentracije poduzetnika kao
koncentracije per se, već se iste smatraju takvima ako je u pojedinom slučaju došlo do
promjene u kontroli nad određenim poduzetnikom što se ne mora dogoditi svaki put kada se
promijeni vlasnička struktura u pojedinom poduzetniku koji se bavi djelatnošću elektroničkog
medija.
Osim navedene okolnosti po pitanju institucionalne nadležnosti između Agencije za zaštitu
tržišnog natjecanja i Agencije za elektroničke medije, potrebno je u objašnjenje pada broja
prijavljenih koncentracija uzeti u obzir i širi gospodarski kontekst koji se nalazi u dugotrajnoj
sistemskoj krizi. Ipak, za očekivati je kako će se dogoditi i kretanja u suprotnom smjeru kad
su, po ustaljenoj ekonomskoj teoriji, upravo koncentracije među poduzetnicima najčešće u
uvjetima krize, a sve u cilju konsolidacije broja poduzetnika na pojedinim tržištima (AZTN,
Godišnje izvješće…, 2012).
Drugi bitan aspekt koji bi mogao pospješiti broj prijavljenih koncentracije jest i pretpostavka
kako su se ulaskom Republike Hrvatske u punopravno članstvo u EU, povećali interesi stranih
ulagača u određene djelatnosti s potencijalom razvitka, prije svega u turizmu, sektoru trgovine
te u nekim dijelovima prehrambene industrije.
Područje ocjene dopuštenosti koncentracija poduzetnika u 2012. godini obilježio je daljnji pad
ukupnog broja prijava koncentracija u realnom sektoru (AZTN, Godišnje izvješće…, 2013).
U doba snažne konkurencije i nastojanja poduzetnika da povećaju konkurentnost i efikasnost
poslovanja, dolazi do spajanja i pripajanja, odnosno preuzimanja kontrole nad drugim
poduzetnicima – koncentracija poduzetnika.
Koncentracije poduzetnika mogu imati pozitivne učinke na tržištu, kao što su jačanje tržišnog
natjecanja, povećanje konkurentnosti, jačanje ekonomije obujma i prijenos koncentracijom
nastale uštede u troškovima na potrošače, u obliku nižih cijena, veće kvalitete i raznovrsnije
ponude. No, koncentracije mogu imati i negativne učinke na tržišno natjecanje i potrošače:
mogu smanjiti broj konkurenata na tržištu i održavati takvu značajnu snagu određenog
poduzetnika tako da on nekontrolirano može povećati cijene, ograničiti proizvodnju, smanjiti
kvalitetu proizvoda i sl. Zbog toga je navedena spajanja ili pripajanja u koje je uključena
promjena kontrole poduzetnika na trajnoj osnovi (koncentracije), potrebno prije njihove
provedbe, u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, prijaviti Agenciji na ocjenu.
39
Kako bi se problematika ocjene koncentracija poduzetnika za koju je nadležna Agencija u
potpunosti i bez dvojbi približila javnosti, u Godišnjem izvješću o radu Agencija za zaštitu
tržišnog natjecanja za 2012. godinu, navedeno je kako je Agencija na svojim mrežnim
stranicama pod naslovom: „Prijava koncentracija“ objavila sve važnije upute s poveznicama
na propise i materijale koji se odnose na obvezu prijave. Ovo je utemeljeno na potrebi da se
javnost upozna s propisima, odnosno jasno odgovori na pitanje u kojim slučajevima za
poduzetnike nastaje obveza prijave koncentracije na ocjenu Agenciji i koji se propisi u takvim
slučajevima primjenjuju. Pri tome je prvenstveno na samim poduzetnicima da usvoje pravila o
obvezi prijave koncentracije, polazeći od ostvarenog prihoda sudionika koncentracije i
promjene u kontroli, a na Agenciji je da koncentracije, za koje je nadležna, ocijeni,
prikupljajući podatke o tržišnim učincima određene koncentracije od sudionika koncentracije,
njihovih tržišnih takmaca, nadležnih državnih tijela itd. Pritom, Agencija objavljuje na svojoj
mrežnoj stranici javni poziv za dostavu očitovanja vezanih uz namjeru provedbe
koncentracije, pa se na taj javni poziv mogu očitovati svi zainteresirani poduzetnici, strukovne
udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu potrošača, koji na taj način upućuju na moguće
značajne učinke koncentracije na njihovo poslovanje ili na tržišno natjecanje na navedenim
tržištima.
S obzirom na činjenicu da je prijava koncentracije povezana s aktivnostima poduzetnika na
tržištu, Agencija nema nikakav utjecaj na broj podnesenih prijava koji je u pravilu odraz
općeg stanja gospodarstva, zainteresiranosti domaćih i inozemnih poduzetnika za poslovanje
na hrvatskom tržištu, uvjeta poslovanja u Republici Hrvatskoj, itd.
Na poduzetnicima je dakle da usvoje pravila ponašanja o prijavi koncentracije u koju ulaze u
skladu sa svojim ostvarenim prihodom i promjenom u kontroli, a na Agenciji da ih ocijeni,
prikupljajući podatke i objavom javnog poziva na koji se mogu očitovati svi zainteresirani
poduzetnici, strukovne udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu potrošača, koji na taj
način upućuju na moguće značajne učinke koncentracije na njihovo poslovanje ili na tržišno
natjecanje na navedenim tržištima.
U odnosu na koncentracije u području medija, primjenjuju se posebni propisi. Nakladnici
sudionici koncentracija obvezni su podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije neovisno
o visini prihoda sudionika koncentracije. Naime, Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim
medijima utvrđuju da obveza podnošenja prijave koncentracije poduzetnika koji djeluju na
tržištu naklade medija nastaje neovisno o tome jesu li ispunjeni uvjeti ukupnoga prihoda
njihovih sudionika. U slučaju trajne promjene kontrole nad poduzetnikom u smislu propisa o
40
zaštiti tržišnog natjecanja, neovisno o visini prihoda sudionika koncentracije, nakladnici
medija moraju podnijeti prijavu Agenciji, koja onda takvu koncentraciju ocjenjuje isključivo
sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.
Propuštanje podnošenja prijave koncentracije u zakonskom roku predstavlja povredu ZZTN-a
temeljem koje Agencija (AZTN, Godišnje izvješće…, 2013) poduzetnicima može izreći
upravno-kaznenu mjeru do najviše 1% ukupnoga prihoda poduzetnika.
Vezano uz broj zaprimljenih i ocijenjenih prijava namjere provedbe koncentracije
poduzetnika, 2012. godinu obilježio je trend daljnjeg pada ukupnog broja prijava
koncentracija u realnom sektoru. U stvarnim brojkama, u odnosu na 2011. godinu to znači da
se u 2012. godini prepolovio broj prijavljenih koncentracija Agenciji, što je, znajući da
Agencija ocjenjuje samo one koncentracije koje ispunjavaju pragove zadane ekonomske
veličine njezinih sudionika, jedan od izravnih pokazatelja dubine gospodarske krize u realnom
sektoru.
U 2012. godini Agencija je ocijenila dopuštenima pet koncentracija od čega se četiri odnose
na ocjenu koncentracije na I. razini (od navedenih su tri ocijenjene temeljem prijave
koncentracije, a jedna je ocijenjena po službenoj dužnosti u svezi koje je u tijeku postupak za
utvrđivanje uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere zbog propuštanja prijave koncentracije
na ocjenu Agenciji). Na II. razini ocijenjena je jedna koncentracija, dok zabranjenom nije
ocijenjena niti jedna koncentracija (AZTN, Godišnje izvješće…, 2013).
41
6. OCJENA DOPUŠTENOSTI KONCENTRACIJE – Studij slučaja: Adris grupa d.d., Rovinj i Croatia osiguranje d.d., Zagreb
U obradi studije slučaja koja se odnosi na predmet stjecanja kontrole Adris grupe d.d.,
Rovinj nad poduzetnikom Croatia osiguranje d.d., Zagreb, korišteni su javno dostupni podaci
te je sukladno tome i izrađena analiza navedenog slučaja. Također, stavovi i komentari
izneseni u predmetnoj analizi predstavljaju stavove i komentare autorice ove obrade studija
slučaja.
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja zaprimila je 16. siječnja 2014. potpunu prethodnu
prijavu koncentracije namjere provedbe koncentracije poduzetnika (dalje: potpuna prethodna
prijava koncentracije) koja bi nastala stjecanjem kontrole na trajnoj osnovi od strane
poduzetnika Adris grupe dioničkog društva za upravljanje i ulaganje sa sjedištem u Rovinju,
Vladimira Nazora 1 (dalje: Adris grupa) nad poduzetnikom Croatia osiguranje d.d. sa
sjedištem u Zagrebu, Miramarska 22 (dalje: Croatia osiguranje), i to stjecanjem većine udjela
u temeljnom kapitalu Croatia osiguranja.
Prethodnu prijavu koncentracije dostavila je Agenciji na ocjenu Adris grupa te je ista
podnesena sukladno odredbama Uredbe o načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija
poduzetnika.
Naime, Vlada Republike Hrvatske je na 104. sjednici održanoj 18. srpnja 2013. donijela
Odluku o posebnom načinu raspolaganja dionicama Croatia osiguranja iz portfelja Republike
Hrvatske kojom je utvrđeno da će se prodaja dijela postojećeg vlasničkog udjela Republike
Hrvatske u Croatia osiguranju i kapitalno osnaženje tog poduzetnika provesti modelom
strukturiranog javnog prikupljanja ponuda na način da nakon dovršetka procesa prodaje
Republika Hrvatska ostane u vlasništvu najviše 30% dionica, odnosno najmanje 25% + 1
dionica kapitalno osnaženog društva (Vlada Republike Hrvatske, Odluke Vlade RH…).
Kako je navedeno u dokumentu s predmetne sjednice Vlade, konačan broj postojećih dionica
Društva u vlasništvu Republike Hrvatske koje će se prodati utvrdit će se nakon pribavljanja
neobvezujućih ponuda potencijalnih investitora, dok će savjetnik za privatizaciju i
dokapitalizaciju Društva pripremiti sve dokumente i provesti sve aktivnosti potrebne za
prodaju dionica i dokapitalizaciju Društva te će prema uputama i po nalogu Ministarstva
financija (AZTN, Naputak…):
42
- pripremiti dokumentaciju za Vladu Republike Hrvatske, uključujući Izvještaj o
potrebama Društva za kapitalom, Izvještaj o planu privatizacije te dokumentaciju za
potrebe investitora (procesna pisma, Informacijski memorandum i sl.),
- predložiti kriterije i mjerila za izbor investitora,
- objaviti poziv za prikupljanje neobvezujućih ponuda za kupnju dionica i
dokapitalizaciju Društva,
- izvršiti analizu pristiglih neobvezujućih ponuda i predložiti potencijalne kupce koji će
sudjelovati u daljnjem postupku prodaje Društva.
Ministarstvo financija će po primitku navedene analize izvijestiti Vladu Republike Hrvatske o
izvršenoj analizi i ocjeni pristiglih neobvezujućih ponuda te predložiti Vladi Republike
Hrvatske donošenje Odluke o odabiru potencijalnih investitora koji će sudjelovati u daljnjem
postupku prodaje Društva.
Nakon donošenja navedene Odluke Vlade Republike Hrvatske, savjetnik će po nalogu
Ministarstva financija zatražiti dostavu obvezujućih ponuda za kupnju dionica Društva te
izvršiti analizu pristiglih obvezujućih ponuda.
Ministarstvo financija će po primitku navedene analize izvršiti sve potrebne radnje u cilju
ocjene prihvatljivosti pristiglih obvezujućih ponuda i utvrđivanje uvjeta prodaje dionica
Društva.
Prema obavijesti Croatia osiguranja od 7. kolovoza 2013., objavljenoj na Zagrebačkoj burzi,
navedeno je kako je 7. kolovoza 2013., na Internet stranicama Ministarstva financija
(www.mfin.hr) i na Internet stranicama Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom
(www.duudi.hr) objavljen Poziv za iskazivanje interesa i prikupljanje neobvezujućih ponuda
za stjecanje dionica društva Croatia osiguranja d.d. (CO, Obavijest).
Prema priopćenju Adris grupe, navedeno je kako je Vlada na 119. sjednici Vlade Republike
Hrvatske, temeljem analize pristiglih neobvezujućih ponuda za kupnju i dokapitalizaciju
društva Croatia osiguranje d.d., donijela odluku o odabiru potencijalnih investitora koji će biti
pozvani sudjelovati u daljnjem postupku (Adris grupa, Obavijest). Za sudjelovanje u sljedećoj
fazi postupka bili su odabrani Adris grupa d.d. i PZU kojima će se dopustiti provođenje
dubinskog snimanja Croatia osiguranja d.d., nakon čega će navedeni poduzetnici imati
mogućnost davanja obvezujućih ponuda za kupnju i dokapitalizaciju društva Croatia
osiguranje.
43
U roku od 30 dana od dana zaprimanja analize pristiglih obvezujućih ponuda, Ministarstvo
financija je moralo izvijestiti Vladu Republike Hrvatske o izvršenoj analizi i ocjeni pristiglih
obvezujućih ponuda te predložiti Vladi Republike Hrvatske odabir najpovoljnijeg investitora.
Konačna odluka o izboru najpovoljnijeg investitora, početnoj cijeni i uvjetima prodaje
donijela je Vlada Republike Hrvatske na temelju prijedloga Ministarstva financija uz
pribavljenu suglasnost Ministarstva gospodarstva i Državnog ureda za upravljanje državnom
imovinom na taj prijedlog.
Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 10. listopada 2013. donijela Odluku o
odabiru potencijalnih investitora koji će sudjelovati u postupku prodaje dijela vlasničkog
udjela Republike Hrvatske u društvu Croatia osiguranje d.d. i dokapitalizacije društva (Vlada
Republike Hrvatske, Odluka…).
Sukladno navedenoj Odluci Vlade u daljnjem postupku sudjelovali su:
1. Adris grupa d.d. (“Adris”)
2. Powszechny Zaklad Ubezpieczen S.A. (“PZU”)
Navedeni investitori su proveli dubinsko snimanje Croatia osiguranja d.d., na temelju čega su
bili pozvani da dostave obvezujuću ponudu za kupnju dionica i dokapitalizaciju Croatia
osiguranja d.d.
Savjetnik za privatizaciju je odabranim investitorima dostavio Procesno pismo u kojem su bili
navedeni elementi koje mora sadržavati obvezujuća ponuda, a naknadno i kriterije na temelju
kojih će se obvezujuća ponuda ocjenjivati.
Rok za dostavu obvezujućih ponuda bio je 16. prosinca 2013. u 12 sati, do kada je
Ministarstvo financija zaprimilo dvije obvezujuće ponude i to od Adrisa i PZU-a. Savjetnik je
izvršio analizu zaprimljenih obvezujućih ponuda, dok je ocjenjivanje (tj. izračun bodova)
izvršeno od strane članova Savjeta za praćenje provedbe privatizacije Croatia osiguranja d.d.,
na temelju unaprijed utvrđenih elemenata i kriterija.
Analiza obvezujućih ponuda je provedena na osnovi minimalnih sadržajnih elemenata koje
obvezujuća ponuda mora sadržavati, obaveznih uvjeta koje mora prihvatiti svaki ponuđač,
kvalitativnih i kvantitativnih kriterija, koji zajedno čine ekonomski najpovoljniju ponudu.
Pored navedenog, obvezni uvjeti bili su zadržavanje korporativnog identiteta (tvrtka i
sjedište), zadržavanje uvrštenja dionica na Zagrebačkoj burzi 2 godine nakon transakcije,
širenje osiguravajućeg poslovanja u regiji jugoistočne Europe (uključujući osnaživanje
pozicije na teritoriju Hrvatske, kao i na teritoriju zemalja u regiji, kao što su: BiH, Srbija,
44
Slovenija, Makedonija, Kosovo, Albanija, Mađarska, Rumunjska, Bugarska) putem Društva
kao nositelja novostečenih udjela u kapitalu i poslovne aktivnosti.
S obzirom na kvantitativne kriterije (ponuđena cijena po dionici društva u eurima) ponuđači
su ponudili sljedeće cijene po dionici: Adris grupa d.d. je ponudila 970,45 eura po dionici za
39,05% redovnih dionica Društva, odnosno ukupno 905 milijuna kuna za proračun Republike
Hrvatske, dok je PZU ponudio 800 eura po dionici za 44,27% redovnih dionica Društva,
odnosno ukupno 832 milijuna kuna za proračun Republike Hrvatske.
Vezano uz dokapitalizaciju, ponuđači su ponudili sljedeće iznose za Društvo: Adris grupa d.d.
110 milijuna eura, a poduzetnik PZU 51 milijuna eura.
Ministarstvo financija podnijelo je na temelju navedenih činjenica Vladi Republike Hrvatske
Izvješće o izvršenoj analizi i ocjeni pristiglih obvezujućih ponuda te je analizom obvezujućih
ponuda ustanovljeno je da je ponuda Adris grupe d.d. financijski i ekonomski sveukupno
najpovoljnija ponuda.
Adris grupa d.d. je, naime, u svojoj obvezujućoj ponudi ponudila 23% veću cijenu nego u
neobvezujućoj ponudi, što je za 21,3% više od obvezujuće ponude koju je predao PZU. Time
Adris grupa d.d. vrednuje Croatia osiguranje na više od 307 milijuna eura, ili 2,34 milijardi
kuna, naspram 253 milijuna eura (1,93 milijardi kuna) PZU-a.
Na osnovi gore navedene ekonomski najpovoljnije ponude, Ministarstvo financija očekuje
priljev u proračun od privatizacije Croatia osiguranja d.d. u iznosu od gotovo 905 milijuna
kuna (prema ponudi).
Sukladno navedenome, Ministarstvo financija predlaže da se odabere Adris grupa d.d. kao
najpovoljniji investitor te se zadužuje Ministarstvo financija da započne pregovore sa
odabranim investitorom s ciljem potpisa Ugovora o kupoprodaji dionica u trgovačkom
društvu Croatia osiguranje d.d. i Dioničarskog ugovora koji se odnosi na trgovačko društvo
Croatia osiguranje d.d..
Nastavno na navedeno, u predmetnoj ocjeni dopuštenosti koncentracije utvrđeno je kako su
sudionici koncentracije u ovom slučaju poduzetnik Adris grupa d.d., kao stjecatelj, te
poduzetnik Croatia osiguranje d.d., kao cilj stjecanja predmetne koncentracije.
Poduzetnici – sudionici koncentracije
Adris grupu čini Adris grupa Rovinj (Grupa) sastoji se od Matice Adris grupa d.d., Rovinj
(Društvo) i znatan broj povezanih poduzetnika, koji djeluju na različitim tržištima te u
različitim zemljama regije, SR Njemačke, Bugarske i IR Irana. Matica je registrirana u
45
Rovinju, Obala Vladimira Nazora 1, Hrvatska i bavi se upravljanjem ulaganjima u povezana
društva i ostalim ulaganjima. Grupa se preko nekoliko podružnica bavi proizvodnjom i
preradom duhana i trgovinom duhanskim proizvodima, turizmom, trgovinom te
marikulturom. Na dan 31. prosinca 2012. i 2011. godine dionice Adris grupe d.d., Maistra d.d.
i Tvornice duhana Zagreb d.d. kotiraju na tržištu javnih dioničkih društava na Zagrebačkoj
burzi (Adris grupa, Godišnje izvješće..., 2013).
Croatia osiguranje d.d. utemeljena je 1884. godine, a od svog osnutka pa do danas zauzima
vodeću poziciju na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj, što ju čini najuspješnijom
osiguravajućom kućom u zemlji. Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Miramarska
22, upisana je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta:
080051022. Djelatnost društva čine sve vrste životnih i neživotnih osiguranja, kao i druge s
njima usko povezane djelatnosti (Croatia osiguranje, Godišnje financijsko izvješće…, 2012).
Croatia osiguranje d.d. ima većinski udio u 7 društava osiguravateljne djelatnosti: Croatia
Lloyd d.d., Zagreb, Croatia zdravstveno osiguranje d.d., Zagreb, Croatia osiguranje d.d.,
Ljubuški, Milenijum osiguranje a.d., Beograd, Croatia sigurimi sh.a., Priština, Croatia
osiguranje d.d. – društvo za osiguranje života, Skopje i Croatia osiguranje d.d. – društvo za
neživotno osiguranje Skopje.
Također, Croatia osiguranje d.d. ima većinski udio u 5 društava neosiguravateljne djelatnosti:
Croatia osiguranje mirovinsko društvo za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom
d.o.o., Zagreb, Croatia Leasing d.o.o., Zagreb, Croatia – Tehnički pregledi d.o.o., Zagreb,
Slavonijatrans – Tehnički pregledi d.o.o., Slavonski Brod i Herz d.d., Požega.
U društvu PBZ Croatia osiguranje d.d. za upravljanje obveznim mirovinskim fondom, Zagreb,
Croatia osiguranje d.d. ima 50% dionica (CO, Godišnje financijsko izvješće…, 2012).
Prije prethodne prijave koncentracije Republika Hrvatska je imala udio od 82,48% u
temeljnom kapitalu Croatia osiguranja.
Budući da su u predmetnom slučaju oba poduzetnika sudionika koncentracije ostvarivala više
od 100.000.000,00 kuna ukupnog prihoda na teritoriju Republike Hrvatske u godini koja
prethodi godini u kojoj je potpisan pravni temelj koncentracije, te budući da kumulativni
iznos ukupnog prihoda sudionika ostvaren na svjetskom tržištu iznosi više od milijardu kuna
u istoj godini, nastala je obveza prijave predmetne koncentracije na ocjenu dopuštenosti
Agenciji.
Nadalje, prema članku 18. stavku 3. ZZTN-a, za društva za osiguranje i društva za
reosiguranje, ukupan prihod utvrđuje se od vrijednosti bruto premija koja uključuje iznose
46
plaćene i primljene u svezi s ugovorima o osiguranju sklopljenim od ili u ime i za račun
društva za osiguranje, uključujući i premije za reosiguranje, po odbitku poreza i parafiskalnih
doprinosa obračunatih na iznos pojedinačnih premija ili vezanih za ukupan iznos premija.
Budući da je rok za dostavu obvezujućih ponuda bio 16. prosinca 2013., mjerodavna godina
za izračunavanje ukupnog prihoda sudionika koncentracije vezano uz njihovu obvezu prijave
predmetne koncentracije Agenciji je 2012. godina.
Za utvrđivanje relevantnih pragova ostvarenih prihoda koji uvjetuju nastanak obveze prijave
namjere provedbe predmetne koncentracije na svjetskoj razini te na razini Republike Hrvatske
korišteni su javno dostupni podaci u vidu godišnjih izvješća sudionika koncentracije za 2012.
godinu koji su raspoloživi u Registru godišnjih financijskih izvješća Financijske agencije
Republike Hrvatske.
Tablica 2. Prihod sudionika koncentracije ostvaren na svjetskom tržištu u 2012. godini
Prihod (u kn) Svjetsko tržište
Adris grupa 2.969.781.000,00
Croatia osiguranje* 3.159.511.379,00
Izvor: FINA, Javno dostupna godišnja financijska izvješća: RGFI javna objava, preuzeto: 16. ožujka 2014.,
dostupno na: http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web/prijava.do
Napomena: * iznos ukupno zaračunate bruto premije osiguranja
Prihod ostvaren na svjetskom tržištu dvostruko premašuje razinu prihoda od koncentracije
koju je Adris grupa ostvarila na tržištu Republike Hrvatske, dok je prihod Croatia osiguranja
viši, no ne u tolikoj mjeri. Slijedom utvrđenog ispunjen je prvi uvjet iz članka 17. stavka 1.
ZZTN-a.
47
Tablica 3. Prihod sudionika koncentracije ostvaren na tržištu Republike Hrvatske u 2012.
godini
Prihod (u kn) Republika Hrvatska
Adris grupa* 1.254.659.000,00
Croatia osiguranje** 2.707.693.805,00
Izvor: FINA, Javno dostupna godišnja financijska izvješća: RGFI javna objava, preuzeto: 16. ožujka 2014.,
dostupno na: http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web/prijava.do
Napomena: * iznos prodaje ostvaren na teritoriju Republike Hrvatske, sukladno godišnjim financijskih
izvješćima Adris grupe za 2012. godinu
** iznos ukupno zaračunate bruto premije ostvarene u 2012. godini, sukladno godišnjim
financijskim izvješćima Croatia osiguranja za 2012. godinu
Pregledom ostvarenih prihoda sudionika predmetne koncentracije, može se zaključiti kako su
u predmetnom slučaju ispunjeni svi kumulativni uvjeti za nastanak obveze prijave namjere
provedbe koncentracije poduzetnika, sukladno članku 17. stavku 1. ZZTN-a.
Mjerodavno tržište
Sukladno ZZTN-u, mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje
su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području.
Navedenim izričajem mogu se uvidjeti dva bitna aspekta definicije mjerodavnog tržišta, i to u
smislu proizvodne i zemljopisne dimenzije.
U proizvodnom smislu, mjerodavno tržište obuhvaća sve robe i/ili usluge za koje potrošači
smatraju da su međusobno zamjenjive s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način
uporabe, dakle koje potrošači smatraju supstitutima svim robama i/ili uslugama koje
promatrani poduzetnik nudi u obavljanju svoje djelatnosti.
U zemljopisnom smislu, mjerodavno tržište obuhvaća zemljopisno područje na kojem
poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi robe i/ili usluga, tj. na onom području na kojem su
svi bitni aspekti (uvjeti pristupa tržištu, a osobito troškovi prijevoza, mogućnosti pristupa
kanalima distribucije i s tim povezanim troškovima, prisutnosti i utjecaju zakonskih prepreka
pristupa tržištu, navikama i običajima potrošača, kao i ostale činjenice od značaja za
utvrđivanja stupnja tržišne integracije na međunarodnoj razini) dovoljno ujednačeni čime se
postiže jednakost u uvjetima u kojima djeluju poduzetnici – konkurenti koji konkuriraju
48
sudionicima koncentracije u obavljanju djelatnosti putem svojih roba i/ili usluga s kojima se
međusobno tržišno natječu.
Kako je u predmetnoj koncentraciji riječ o poduzetnicima koji se bave različitim
djelatnostima, očigledno je kako nema preklapanja između roba i/ili usluga koje su predmet
obavljanja djelatnosti poduzetnika sudionika koncentracije na teritoriju Republike Hrvatske.
Budući da stjecatelj u predmetnoj koncentraciji, Adris grupa, stjecanjem kontrole nad
poduzetnikom Croatia osiguranje, ulazi na tržište osiguravajuće djelatnosti na kojoj ranije nije
bio prisutan, može se objasniti definicija mjerodavnog tržišta koju je Agencija odredila u
proizvodnom smislu u predmetnom slučaju kao tržišta životnog, neživotnog osiguranja te
reosiguranja (Novi list, Adris grupa…).
Na navedenim mjerodavnim tržištima, poduzetnik Croatia osiguranje samostalno i
neposredno (na tržištima životnog i neživotnog osiguranja) ili posredno putem svojih
povezanih poduzetnika (na tržištu reosiguranja – Croatia lloyd) ostvaruje najveći dio
relevantnih prihoda te ostvaruje značajne tržišne udjele.
Tablica 4. Tržišni udjel Croatia osiguranja i prvih 5 najvećih konkurenata na tržištu životnog
osiguranja u 2012. godine na teritoriju Republike Hrvatske prema zaračunatoj bruto premiji
po pojedinom poduzetniku
Životno osiguranje u RH (u kn) 2012. godina Udio (u %)
Allianz Zagreb 410.014.652,00 16,7
Vienna Insurance Group* 401.495.740,00 16,3
Croatia osiguranje** 363.819.427,00 14,8
Merkur osiguranje 254.797.065,00 10,4
Grawe Hrvatska 250.732.765,00 10,2
Ostali 780.294.297,00 31,7
UKUPNO 2.461.153.946,00 100,0
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, Tržište osiguranja u RH 2012., 2013., preuzeto: 13 veljače 2014., dostupno
na: www.huo.hr
Napomena: * Kvarner VIG + Helios VIG + Erste VIG
** Croatia osiguranje d.d. + Croatia zdravstveno osiguranje d.d.
49
Najveći udio na tržištu životnog osiguranja u 2012. godini na teritoriju Hrvatske zauzima
Allianz Zagreb i Vienna Insurance Group (koji uključuje Kvarner VIG + Helios VIG + Erste
VIG), dok najmanji udio, sa svega 10,2% ima Grawe Hrvatska.
Tablica 5. Tržišni udjel Croatia osiguranja i prvih 5 najvećih konkurenata na tržištu
neživotnog osiguranja u 2012. godine na teritoriju Republike Hrvatske prema zaračunatoj
bruto premiji po pojedinom poduzetniku
Neživotno osiguranje u RH (u kn) 2012. Udio (u %)
Croatia osiguranje* 2.442.626.562,00 37,1
Euroherc osiguranje 976.512.057,00 14,8
Allianz Zagreb 679.338.883,00 10,3
Jadransko osiguranje 627.318.864,00 9,5
Vienna Insurance Group** 306.191.508,00 4,7
Ostali 1.545.333.442,00 23,5
UKUPNO 6.577.321.316,00 100
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, Tržište osiguranja u RH 2012., 2013., preuzeto: 13 veljače 2014., dostupno
na: www.huo.hr
Napomena: * Croatia osiguranje d.d. + Croatia zdravstveno osiguranje d.d.
** Kvarner VIG + Helios VIG + Erste VIG
Agencija je utvrdila kako će provedba predmetne koncentracije poduzetnika rezultirati
učincima prvenstveno na mjerodavnim tržištima životnog osiguranja, neživotnog osiguranja
te tržištu reosiguranja na teritoriju Republike Hrvatske.
Kako je navedeno u objavljenoj potvrdi o dopuštenosti predmetne koncentracije, na
navedenim tržištima djeluje Croatia osiguranje, dok Adris grupa po prvi put ulazi na navedena
tržišta. Stoga na navedenim tržištima nema preklapanja u djelatnostima Adris grupe i Croatia
osiguranja, te provedbom koncentracije neće doći do promjene u strukturi mjerodavnih tržišta.
Navedeni oblik stjecanja izravne kontrole poduzetnika-stjecatelja nad poduzetnikom-metom
poznat je pod nazivom „stupanje u čizme“. Isto podrazumijeva da se u konkretnom slučaju ne
događaju bitne promjene u strukturi mjerodavnog tržišta (dakle ne dolazi do promjene u
tržišnim udjelima ili broju konkurenata), već se promjena odvija samo na vlasničkoj razini.
50
Agencija je po zaprimanju potpune prethodne prijave koncentracije, na službenim mrežnim
stranicama Agencije (http://www.aztn.hr) 16. siječnja 2014. objavila Javni poziv svim
zainteresiranim osobama, za dostavljanje pisanih primjedaba i mišljenja o koncentraciji, kako
bi prikupljeni podaci pridonijeli pojašnjenju, odnosno boljem razumijevanju odnosa i stanja
na mjerodavnom tržištu.
U navedenom Javnom pozivu utvrđen je rok za dostavu primjedbi i mišljenja Agenciji do 27.
siječnja 2014.godine.
Agencija, vezano uz navedeni Javni poziv, nije zaprimila niti jednu primjedbu i/ili mišljenje.
Navedeno je razumljivo s obzirom da praktički ne dolazi do promjene u odnosima između
konkurenata na mjerodavnom tržištu ili na ostalim tržištima na kojima koncentracija može
imati učinka, već se mijenja imatelj kontrole nad poduzetnikom-metom. Predmetna
koncentracija ima sve značajke konglomeratske koncentracije budući da će Adris grupa
provedbom iste ući na različita tržišta te će tako diversificirati svoj ulagački portfelj, što je u
skladu i sa samom strategijom poslovanja Adris grupe.
51
7. ZAKLJUČAK
Tržišno natjecanje između poduzetnika pokretačka je snaga tržišnog gospodarstva. Ono
ima za posljedicu brojne pogodnosti - niže cijene, bolje proizvode, veću mogućnost izbora za
potrošače, inovacije i učinkovitije poduzetnike. Ovo se ne odnosi samo na Hrvatsku, već i na
svaki dio svijeta u današnjem globalnom gospodarskom okruženju. Kako bi se osiguralo
održavanje uvjeta tržišnog natjecanja, moraju postojati i određeni mehanizmi koji temeljem
propisa uređuju njegovu zaštitu. Stoga Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja predstavlja pravni
temelj kojim se utvrđuju pravila zaštite tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj i čija
provedba osigurava da se uvjeti tržišnog natjecanja ne narušavaju.
U Hrvatskoj je potrebno ojačati aktivnosti na provedbi zakona i propisa s područja zaštite
tržišnog natjecanja, kako bi se osnažilo tržišno natjecanje u Hrvatskoj, a hrvatske poduzetnike
odvratilo od kršenja tih propisa, a u slučajevima kada se radi o teškim povredama propisa,
odgovarajuće kaznilo za protutržišno ponašanje. Ne manje važno bit će, kao i do sada,
podnošenje inicijativa i poticanje reformi kojima je cilj uvođenje "više tržišta" i poduzetničkih
sloboda u onim djelatnostima koje su još uvijek, silom zakona, drugih propisa ili prakse,
zatvorena za konkurenciju ili ona postoji samo "na papiru".
Tijelo nadležno za provedbu i nadzor nad pridržavanjem tih pravila u Hrvatskoj je Agencija
za zaštitu tržišnog natjecanja, čija je zadaća da u okviru pokrenutih postupaka ispituje
ponašanja na tržištu koja imaju ili mogu imati negativne učinke na tržišno natjecanje.
Pravo i pravila tržišnog natjecanja odnose se na sve poduzetnike bez izuzetka. Zato ih niti
jedan poduzetnik ne smije zanemariti ili podcijeniti, u suprotnom postaje žrtva vlastitog
ponašanja i djeluje protivno zakonu.
Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja ograničava ponašanje poduzetnika i kapitala te sprječava
udruživanja s ciljem postizanja monopola, da se održi tržišno gospodarstvo te tok roba i
usluga. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja onemogućuje podjele tržišta, nezakonita stjecanja i
preuzimanja. Cilj prava tržišnog natjecanja je održavanje uvjeta za slobodno tržišno
natjecanja što doprinosi ostvarivanju gospodarskog prosperiteta i blagostanja potrošača.
U eri globalizacije, globalni "igrači" ne smiju biti u stanju raditi što žele samo zato jer mogu
izbjeći bilo koju kontrolu neke pojedinačne vlade ili iskoristiti manjkove u zakonodavstvu o
tržišnome natjecanju u nekim zemljama. Zato je vrlo važna antimonopolska politika koja
podrazumijeva širok skup mjera koje imaju utjecaja na tržišno natjecanje.
52
Zbog toga, pojavljujući se na tržištu, subjekti moraju istupati u društveno dopuštenim
okvirima utakmice, u skladu sa zakonom i dobrim poslovnim običajima, odnosno moraju
održati zdravu, konstruktivnu i lojalnu utakmicu. U protivnom, ukoliko subjekti zanemare
opći interes ili istupe na način koji ugrožava druge subjekte koji obavljaju gospodarsku ili
trgovinsku djelatnost, pa i kupce robe ili korisnike usluga, potrošače, odnosno društvenu
zajednicu u cjelini, slobodna tržišna utakmica postaje nelojalna.
Dužnost je tijela za zaštitu tržišnog natjecanja pratiti ovakva tržišta i reagirati kada se utvrde
neki od oblika protutržišnih radnji.
Što se tiče studije slučaja, u radu je prikazan standardni postupak pri ocjeni dopuštenosti
koncentracije poduzetnika te je analiziran učinak provedbe navedene koncentracije na tržišno
natjecanje na teritoriju Republike Hrvatske. Budući da je provedbom utvrđeno da nije riječ o
koncentraciji koja može značajno narušiti tržišno natjecanje, a osobito ako je takvo natjecanje
posljedica jačanja postojećeg ili stvaranja novog vladajućeg položaja sudionika koncentracije,
ona se smatra dopuštenom.
53
LITERATURA:
1.) KNJIGE
1.) Butorac Malnar, V., Pecotić Kaufman, J., Petrović, S., 2013, Pravo tržišnog natjecanja,
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
2.) Jones, A., Sufrin, B., 2009., EU Competition Law: Text, Cases & Materials, Oxford
University Press, Oxford
3.) Mlikotin Tomić, D., Horak, H., Šoljan, V., Pecotić-Kaufman, J. 2006, Europsko tržišno
pravo, Školska knjiga, Zagreb
4.) Schwalbe, U., Zimmer D., 2009, Law and Economics in European Merger Control,
Oxford
5.) Šoljan,V., 2004, Vladajući položaj na tržištu i njegova zlouporaba u pravu tržišnog
natjecanja Europske zajednice, Ibis grafika, Zagreb
6.) Whish, R., 2003, Competition Law, LexisNexis Butterworths, London
2.) ČLANCI
7.) Akšamović, D. 2008, Pravni režim za koncentracije poduzetnika u pravu tržišnog
natjecanja EU i Hrvatske s posebnim osvrtom na mjere restrukturiranja koncentracija i
mjere praćenja ponašanja sudionika koncentracije, Zbornik radova Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, preuzeto: 5. ožujka 2014., dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/file/63798
8.) Cerovac, M. 2009, Novi zakon o zaštiti tržišnog natjecanja: značajne novine, Agencija za
zaštitu tržišnog natjecanja, preuzeto: 5. ožujka 2014., dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/o_nama/strucni_clanci/mladen_cerovac/1_mc.pdf
54
3.) OSTALI IZVORI
9.) Adris grupa d.d., Godišnje izvješće za 2012. godinu, preuzeto: 25. veljače 2014.,
dostupno na: http://www.adris.hr/godisnje-izvjesce-2012/
10.) Adris grupa d.d., Obavijest, preuzeto: 8. ožujka 2014., dostupno na:
http://zse.hr/userdocsimages/novosti/9W3MO8uT1ANPQvvnKfYxAw==.pdf
11.) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Godišnje izvješće o radu Agencije za zaštitu
tržišnog natjecanja za 2011. godinu, preuzeto: 25. veljače 2014., dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/tn/godisnja_izvjesca/godisnje_izvjesce_AZTN_za
_2011.pdf
12.) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Godišnje izvješće o radu Agencije za zaštitu
tržišnog natjecanja za 2012. godinu, preuzeto: 25. veljače 2014., dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/tn/godisnja_izvjesca/godisnje_izvjesce_AZTN_za
_2012.pdf
13.) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Naputak u svezi s postupkom ocjene
dopuštenosti koncentracija poduzetnika, preuzeto: 26. veljače 2014., dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/tn/zakonodavni_okvir/Naputak_1.pdf
14.) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Program rada agencije za zaštitu tržišnog
natjecanja za 2012. i 2013. godinu, preuzeto: 13. veljače 2014., dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/o_nama/programi_rada/Program_rada_AZTN_20
12_2013_2.pdf
15.) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Tržišno natjecanje, preuzeto: 18. veljače 2014.,
dostupno na: http://www.aztn.hr/trzisno-natjecanje/
16.) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Zaštita tržišnog natjecanja i državne potpore:
Minivodič za poslovnu zajednicu 2009, preuzeto: 13. veljače 2014., dostupno na:
http://www.iusinfo.hr/Appendix/DDOKU_HR/DDHR20100325N24_26_1.pdf
17.) Cerovac, M. 2010, Rječnik pojmova prava i politike tržišnog natjecanja i srodnih
područja, preuzeto: 13. veljače 2014., dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/rjenik.pdf
18.) Croatia osiguranje d.d., Godišnje financijsko izvješće za 2012. godinu, preuzeto: 26.
svibnja 2014., dostupno na:
55
http://www.crosig.hr/media/o_nama/investitori/godisnja_izvjesca/godisnje_izvjesce_20
12.pdf
19.) Croatia osiguranje d.d., Obavijest, preuzeto: 8. ožujka 2014., dostupno na:
http://www.zse.hr/userdocsimages/novosti/2at1oMS45gWG6X6PXu0dPg==.pdf
20.) Hrvatski ured za osiguranje, Tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj 2012., preuzeto:
13. veljače 2014, dostupno na: http://www.huo.hr/hrv/pocetna/1/hrvatski-ured-za-
osiguranje-izdao-novu-publikaciju-8211-trziste-osiguranja-u-rh-u-2012-
godini/333/detalji/
21.) Narodne novine, br. 9/11, Uredba o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog
tržišta, preuzeto: 8. ožujka 2014., dostupno na: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_01_9_197.html
22.) Narodne novine, broj 38/11, Uredba o načinu prijave i kriterijima za ocjenu
koncentracija poduzetnika, preuzeto: 8. ožujka 2014., dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/odluke/TN/UPI-034-032013-02013.pdf
23.) Narodne novine, br. 79/09 i 80/13, Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, preuzeto: 25.
veljače 2014., dostupno na: http://www.propisi.hr/print.php?id=9391
24.) Novi list, 13. prosinca 2004., Adris grupa ulazi u veliku igru za EU-tržište, preuzeto: 13.
veljače 2014., dostupno na: http://www.adris.hr/Adris_grupa/onama.asp
25.) Pecotić Kaufman, J., Slijepčević, S., 2010, Koncentracije poduzetnika i mjerodavno
tržište: pravni i ekonomski aspekti, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, preuzeto: 21.
svibnja 2014., dostupno na:
http://web.efzg.hr/dok/PRA/jpecotic/v_final_3%203%202010_jpk%20i%20ss%20ZA%2
0WEB.pdf
26.) Vlada Republike Hrvatske, Odluka o odabiru najpovoljnijeg investitora za kupnju
dijela vlasničkog udjela Republike Hrvatske i dokapitalizaciju društva Croatia osiguranje
d.d., preuzeto: 8. ožujka 2014., dostupno na:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&cad=rja&uact=
8&ved=0CDMQFjAC&url=http%3A%2F%2Fwww.vlada.hr%2Fhr%2Fcontent%2Fdow
nload%2F281882%2F4156184%2Ffile%2F132.%2520-
%25207.b.pdf&ei=cyaPU8uNLoOcyQPRq4H4Bg&usg=AFQjCNEewJIB6SSNbDUu9V
oH_kYVM-uhUA
27.) Vlada Republike Hrvatske, Odluke Vlade RH, 104. sjednica Vlade Republike Hrvatske,
preuzeto: 8. ožujka 2014., dostupno na:
56
http://www.vlada.hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2013/104_sjednica_vlade_re
publike_hrvatske
28.) Vlada Republike Hrvatske, Priopćenje Komisije Europskom parlamentu i Vijeću,
preuzeto: 13. veljače 2014., dostupno na:
www.vlada.hr/hr/content/.../file/MR%20Izvješće_RD_HRV%20.pdf
57
POPIS ILUSTRACIJA
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1. Broj dopuštenih koncentracije u razdoblju od 2009 do 2011.godine 37
2. Prihod sudionika koncentracije ostvaren na svjetskom tržištu u 2012.godini 46
3. Prihod sudionika koncentracije ostvaren na tržištu Republike Hrvatske u 2012.godini 47
4. Tržišni udjel Croatia osiguranja i prvih pet najvećih konkurenata na tržištu životnog
osiguranja u 2012.godini na teritorju Republike Hrvatske prema zaračunatoj bruto premiji po
pojedinom poduzetniku 48
5. Tržišni udjel Croatia osiguranja i prvih pet najvećih konkurenata na tržištu neživotnog
osiguranja u 2012.godini na teritorju Republike Hrvatske prema zaračunatoj bruto premiji po
pojedinom poduzetniku 49
POPIS SHEMA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1. Organizacijska struktura Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja 29
58
59
