SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Andrea Gerechtshammer

RAČUNOVODSTVO NEPROFITNIH ORGANIZACIJA S PRIMJEROM AIESEC-A

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

RAČUNOVODSTVO NEPROFITNIH ORGANIZACIJA S PRIMJEROM AIESEC-A

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Računovodstvo proračuna i neprofitnih organizacija

Mentor: dr.sc. Vašiček Davor

Student: Andrea Gerechtshammer

Financije i bankarstvo

0081111956

Rijeka, rujan 2013.

Sadržaj

1. UVOD ........................................................................................................................ 1

2. NEPROFITNI SEKTOR (CIVILNO DRUŠTVO) ...................................................... 3

2.1. Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj .................................................................... 5

2.2. Udruge u Republici Hrvatskoj ............................................................................ 10

3. RAČUNOVODSTVO NEPROFITNIH ORGANIZACIJA ....................................... 14

3.1. Razvoj sustava računovodstva ............................................................................ 14

3.2. Instrumenti računovodstva ................................................................................. 17

3.2.1.Računski plan .............................................................................................. 18

3.2.2.Poslovne knjige ........................................................................................... 24

3.3. Financijski izvještaji .......................................................................................... 27

3.4. Računovodstveni informacijski sustavi .............................................................. 30

4. AIESEC HRVATSKE – MEĐUNARODNA UDRUGA STUDENATA .................. 32

4.1. Lokalni odbor AIESEC Rijeka ........................................................................... 36

4.2. Računovodstvo organizacije AIESEC, s primjenom na lokalni odbor Rijeka ...... 38

4.3. Računovodstvo poslovnih aktivnosti .................................................................. 39

4.3.1.Primjeri evidentiranja poslovnih događaja ................................................... 40

4.3.2.Informatička računovodstvena rješenja (ilustracija) ..................................... 48

4.4. Financijski izvještaji .......................................................................................... 50

5. ZAKLJUČAK .......................................................................................................... 51

LITERATURA ................................................................................................................ 52

PRILOZI ......................................................................................................................... 54

SLIKE:

1. Dijamant civilnog društva ........................................................................................... 8

2. Temeljnica u Synesis-u ............................................................................................. 49

3. Izvod u Synesis-u ..................................................................................................... 49

DIJAGRAMI:

1. Struktura AIESEC Hrvatske ..................................................................................... 35

2. Struktura lokalnog odbora AIESEC Rijeka ............................................................... 36

1

1. UVOD

Neprofitne organizacije dio su trećeg sektora odnosno civilnog društva. Njihovo temeljno

obilježje je neprofitnost, koja se očituje u odsustvu profita. Neprofitne organizacije djeluju

kako bi ostvarile ciljeve koji su povezani s općim interesom i prema tome se ne organiziraju

na tržišnoj osnovi. Udruge su vrsta neprofitne organizacije u kojoj se fizičke osobe slobodno

udružuju kako bi promicale kulturne, humanitarne, socijalne, prosvjetne, zdravstvene i slične

vrijednosti od javnog interesa. Udruge su okrenute modernizaciji i razvoju civilnog društva,

zalažu se za promicanje ljudskih prava i sloboda i njihovo djelovanje odvojeno je od

političkih ciljeva. Međunarodne udruge studenata okupljaju studente različitih nacionalnosti,

usmjerenja, načina razmišljanja i djelovanja s ciljem razvijanja društva kroz razvijanje samog

pojedinca. Udruga studenata djeluje kao i svaka druga udruga s obvezom računovodstvenog

praćenja rada udruge. Fokus ovog diplomskog rada biti će na organizaciji i primjeni

računovodstvenog sustava unutar međunarodne udruge studenata.

Problem istraživanja ovog diplomskog rada je važnost računovodstvenog praćenja rada

udruge za održivi razvoj i postojanje same udruge.

Predmet istraživanja je istražiti i prikazati teorijske spoznaje o strukturi računovodstva i

računovodstvenom procesu, organiziranju i djelovanju neprofitnih organizacija, prikazati

računovodstveni proces jedne udruge i ukazati na povezanost, odnosno odstupanja u primjeni

računovodstvenih procedura.

Problem i predmet istraživanja odnose se na objekt istraživanja: organizacija i primjena

računovodstvenog sustava u neprofitnoj organizaciji.

Prema problemu, predmetu i objektu istraživanja definirani su svrha i cilj istraživanja.

Svrha istraživanja je ukazati na sve veću ulogu neprofitnih organizacija u razvoju civilnog

društva, te važnost primjene računovodstva radi mogućnosti praćenja rada istih organizacija.

Cilj istraživanja je, na temelju praktičnog primjera primjene računovodstvenog sustava unutar

jedne neprofitne organizacije dokazati navedenu svrhu rada.

Znanstvene metode korištene prilikom prikazivanja informacija i činjenica su:

2

Metoda analize i sinteze

Povijesna metoda

Deskriptivna metoda

Induktivno-deduktivna metoda

Metoda kompilacije

Prethodnim prikupljanjem podataka iz literature, njihovim istraživanjem i korištenjem

navedenih znanstvenih metoda ostvarena je svrha i cilj istraživanja.

Rad je podijeljen u pet međusobno povezanih dijelova.

U Uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i cilj istraživanja,

znanstvene metode, te je obrazložena struktura rada.

U drugom poglavlju, Neprofitni sektor (civilno društvo), objašnjen je pojam i razvoj

neprofitnog sektora, posebice udruga, u svijetu i posebno u Republici Hrvatskoj, te njegov

značaj za razvoj društva uopće.

Treće poglavlje pod naslovom Računovodstvo neprofitnih organizaija, objašnjava pojam

neprofitnosti i računovodstvenog procesa neprofitnih organizacija, te se prikazuje zakonski i

institucionalni okvir primjene neprofitnog računovodstva.

U četvrtom poglavlju, AIESEC Hrvatske-međunarodna udruga studenata, predstavlja se

primjer neprofitne organizacije, objašnjava način i ciljeve njena djelovanja, te se prikazuje

primjena računovodstvenog sustava u navedenoj organizaciji.

Peto poglavlje predstavlja Zaključak cjelokupnog rada. U njemu se sintetički prikazuju sva

prethodna poglavlja te se ujedno dokazuje postavljena svrha i cilj rada.

Na kraju rada nalazi se popis korištene literature i prilozi.

3

2. NEPROFITNI SEKTOR (CIVILNO DRUŠTVO)

Pod pojmom cilivno društvo stari Grci i Rimljani mislili su nešto poput političkog društva s

aktivnim građanima koji su oblikovali njegove institucije i politiku te gdje je zakon bio

izrazom javnih vrlina, a upravljači su više bili rukovođeni javnim nego privatnim interesom.

Uspostavljanjem nacionalnih država ono se jasno profilira kao društvo utemeljeno na pravu u

kojem su vladari i oni kojima se vlada podložni zakonu utemeljenom na društvenom ugovoru.

Od sredine 18. do sredine 19. Stoljeća Adam Ferguson , Thomas Paine, G. W. F. Hegel i

Alexis de Tocqueville pojam civilnog društva stavljaju u kontekst društvenih promjena.

Upozorava se na društvene činjenice koje je moguće racionalizirati kako bi pomogle u

izgradnji okvira za istraživanje stanja i razvoja civilnog društva. Adam Ferguson civilnom

društvu daje značenje uljuđenog i kultiviranog ponašanja. On korijene čovjekove društvenosti

definira mogućnošču da se netko stavi na mjesto drugog, pa da onda svijet vidi drugačijim

očima. Osjećaj prema bližnjemu dopušta pojedincu da sudjeluje u životu drugih i prosudi na

moralnoj osnovi mogućnosti pomirenja individualnosti s civilnim društvom ustanovljenim na

zajedničkim etičkim odnosima (Bežovan, 2005:14). Alexis de Tocqueville naglašava važnost

slobode udruživanja, udruga kao posredničkih organizacija i volonterstva kojeg prakticiraju

građani. Antonio Gramsci smatra da je civilno društvo područje socijalnih interakcija, prije

svih institucija i organizacija u sferi kulture, između države i tržišta. Civilno društvo počelo se

razvijati u zapadnim državama i osnovna pretpostavka mu je bila stvaranje građanskog

društva. Suvremena istraživanja civilnog društva potaknuta su političkim raspravama kojima

bi se poredak na razini lokalne zajednice i društva trebao temeljiti na sudjelovanju građana i

njihovih organizacija u rješavanju važnih problema. Civilno društvo predstavlja okvir

samoorganizacije, slobode udruživanja i samoregulacije, te je ključno za dobru vladavinu i

smanjenje rasta siromaštva. Civilno je društvo prostor između obitelji, države i tržišta gdje se

građani udružuju radi promicanja zajedničkih interesa. Civilno društvo je društvo građana,

njihovih inicijativa, skupina i organizacija koje imaju svoj ustroj, vlastitu upravu, neprofitni

status, u svoje aktivnosti uključuju volontere, građani ulaze u njihovo članstvo na

dobrovoljnoj osnovi, a kao takvima različiti im dionici daju materijalne potpore. Civilno

društvo je mjesto ostvarivanja zajedništva, okvir potvrđivanja slobode, prostor traganja za

smislom, nepresušni izvor inovacija, titravi poticaj za društvenom obnovom (Bežovan,

2008:392). Civilno društvo uključuje različite organizacije koje se nazivaju dobrovoljačkim,

4

neovisnim, neprofitnim, nevladinim i trećim sektorom. Njihova je zajednička osnova sloboda

udruživanja i djelovanje u kojem se prepoznaje opće dobro. Neprofitni sektor podrazumijeva

da ove organizacije primarno ne postoje radi ostvarivanja profita i da djeluju u području kojeg

nije moguće organizirati uvijek na komercijalnoj osnovi. Neprofitnost je povezana s

povoljnim poreznim statusom glede djelovanja i mogućnosti primanja donacija kao porezno

priznatih rashoda. Dobrotvornost se odnosi na pomoć koje organizacije dobivaju od privatnih

osoba kao dobrotvorne donacije u humanitarne svrhe. Dobrovoljnost naglašava da se radi o

dobrovoljnom, volonterskom radu u ovim organizacijama. Nevladine organizacije su

organizacije odvojene od vlade i vlading utjecaja, te nisu zainteresirane za osvajanje vlasti,

kao političke stranke. Treći sektor znači da osim države i privatnog sektora postoji i treći

sektor koji utječe na razvoj društva. Da bi se imalo prosperitetno društvo, treba pronaći

ravnotežu između ta tri sektora, gdje niti jedan ne smije dominirati nad ostalima. Salamon i

Anheier (1996.) ističu pet bitnih karakteristika organizacija neprofitnog sektora (Bežovan,

2005:18):

1. One imaju organizacijsku strukturu i na neki su način institucionalizirane. Pripadaju

određenom tipu pravnih osoba.

2. One su privatne, institucionalno odvojene od vlade i njenih organizacija. Privatni

status upućuje na njihovu poduzetnost i mogućnost korištenja sredstava iz više izvora.

3. One ne raspodjeljuju dobit svojim članovima ili direktorima. Ako se u poslovanju

pojavi dobit, ona se treba vratiti kako bi se ispunila osnovna misija organizacije.

Transparentnost u poslovanju jedna je od pretpostavki njihova legitimiteta.

4. Te organizacije imaju vlastitu upravu te mogućnost da kontroliraju svoje osnovne

aktivnosti kroz internu proceduru upravljanja.

5. Karakteristično je za te organizacije da se dio aktivnosti se obavlja na volonterskoj

osnovi.

Civilni sektor mora biti transparentan i prihvatiti rizike u modernom društvu kako bi zadobio

veće povjerenje. Civilne organizacije, osim o financijskom kapitalu ovise i o količini

socijalnog kapitala u društvu. Socijalni kapital je obilježje organizacije društva kojeg čine

norme i vrednote, te društvene mreže koje, olakšavajući koordinirane akcije, mogu povećati

učinkovitost u društvu (Bežovan 2005:36). Tu se javlja pojam socijalno poduzetništvo koje

zapravo znači korištenje socijalnog kapitala kao da je financijski kapital.

5

Neprofitne organizacije djeluju na tržištu u konkurenciji s drugim organizacijama, kao i

organizacije iz privatnog biznisa. Prostor za djelovanje organizacije civilnog društva nalazi se

između države i državnih agencija, tržišta i tržišnih agencija te obitelji. Područje civilnog

društva usko je povezano s demokratski vođenom politikom osnovanom na vladavini prava, s

tržišnim gospodarstvom i mrežom organizacija, te s inicijativama izvan kruga obitelji i

relativno neovisnih u vladi. Danas tradicionalne organizacije civilnog društva postaju manje

važne. Osnivaju se profesionalizirane udruge za samopomoć, koje su bliže problemima koji

zaokupljaju građane u njihovoj svakodnevnici. Pripadnici srednjih slojeva članovi su različitih

vrsta udruga kojima daju svoje vrijeme i novac za programe od opće koristi. Oni se počinju

nametati vlastima kao partneri i traže aktivno uključivanje biznisa u važne društvene

probleme. Kombinirana socijalna politika (welfare mix) javlja se kao sustav u kojem vlada,

lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, trgovačka društva (profitni sektor), obitelj

(neformalni sektor) te drugi dionici djeluju umjesto ranijeg monopolskog položaja države.

Vlasti ugovaraju pružanje socijalnih usluga s neprofitnim organizacijama te im plaćaju dio

troškova po korisniku, dio troškova plaćaju sami korisnici, a neprofitne organizacije mogu

pribavljati donacije te uključivati volontere u obavljanje svoje djelatnosti. U takvom sustavu

vlast prepoznaje organizacije civilnog društva i druge dionike te s njima surađuje u procesu

pripreme i donošenja odluka te provedbe socijalnih programa (Bežovan, 2008:393).

Danas treći sektor djeluje, ne samo lokalno i nacionalno, već i na globalnoj razini. Za razliku

od globalizacije odozgo, kao globalizacije visokog biznisa i financijskog kapitala, razvoj

civilnog društva povezan je s globalizacijom odozdo, odnosno globalizacijom organizacija i

inicijativa civilnog društva. Organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u razvijanju

globalne kulture društvene odgovornosti kompanija. Civilno društvo smatra se važnim

dionikom modernizacije društva.

2.1. Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj

Prvi oblici civilnog društva u Hrvatskoj javljaju se 1870-ih godina u obliku profesionalnih

udruga u kojima su se okupljali stručnjaci radi ostvarivanja profesionalnih interesa i utjecaja u

javnom životu. Za takve udruge smatralo se da koriste slobodu udruživanja u svrhu

ostvarivanja nacionalnih političkih ciljeva. Utjecaj na razvoj civilnog društva pokušala je

ostvariti i Katolička crkva početkom 20. stoljeća. Crkva je kroz Hrvatski katolički pokret

radila na unošenju katoličkih vrijednosti u javni i privatni život, te poticala rasprave i o

6

brojnim svjetovnim temama. Pokušaji Katoličke crkve nisu imali značajniji utjecaj na tada

gospodarski i socijalno zaostalu Hrvatsku. Poslije drugog Svjetskog rata došlo je do

pogoršanja situacije u Hrvatskoj. Humanitarne aktivnosti Caritasa i pružanje nekih socijalnih

usluga prešutno su bili dopušteni dijelu crkvenih organizacija. Tijekom 1980-ih rasprave o

civilnom društvu počinju kao okvir modernizacije i kao zahtjevi za političkom

demokratizacijom. Civilno se društvo tada promatra kao (Bežovan, 2005:102):

Suprotnost militarističkom (uniformnom) društvu, odnosno militarizaciji države

Civilizirano društvo koje njeguje toleranciju prema onima koji drugačije misle, prema

različitim stilovima života, kao i pravni poredak i jednakost pred zakonom

Sekularizirano društvo kao suprotnost klerikalnom, ideološkom ili paternalističkom

društvu

Nositelj legitimnosti i sankcijski objekt političke vlasti (Mastnak, 1988.)

Problemi slobode udruživanja i pluralizma u Hrvatskoj se svode na pitanje višestranačkog

sustava. Određene civilne inicijative postavljaju pitanja zaštite okoliša, ljudskih prava, te su

aktivne ženske organizacije. Te inicijative prepoznaju se kao alternativa dominantnim

vrijednosnim i kulturnim modelima. Rasprave o važnosti i mogućoj ulozi civilnog društva sve

su slabije krajem 1980-ih, a zamjenjuju ih rasprave o uspostavi nacionalnih država. Početkom

1990-ih u Hrvatskoj civilno društvo se ne prepoznaje kao dionik političkog i socijalnog

razvoja, te hrvatski autori koriste pojam građansko društvo. Civilno društvo u Hrvatskoj

počinje se značajnije razvijati u doba Domovinskog rata, uz pomoć inozemnih organizacija i

donatora. Udruge su preuzele ulogu zbrinjavanja ratnih stradalnika, te pomogle u

prevladavanju prognaničke i izbjegličke krize. Strane organizacije potaknule su osnivanje

udruga u Hrvatskoj, pružale tehničku pomoć, te su organizirane brojne radionice i programi

obučavanja. Kako je jačala gospodarska kriza sredinom 1990-ih godina, građani su se više

okretali vlastitim problemima, a država nije prepoznala značaj navedenih inicijativa te ih je

čak smatrala neprijateljima, zbog čega su brojne udruge i prestale postojati. Stav države

okrenuo je i građane protiv nevladinih organizacija. Razlog više za ne razvijanje civilnog

društva je i nepostojanje zadovoljavajućeg zakonskog okvira za osnivanje i djelovanje udruga.

Do početka 2001. godine u Hrvatskoj se, osim za sport i kulturu, nisu mogle dati neoporezive

donacije u općekorisne svrhe jer se u vladi smatralo da je to pranje novca i da je tu država

koja će prikupiti sve poreze i dati onima koji su potrebiti. Kao najveći problemi razvoja

civilnog društva javljaju se nepovjerenje države u građane, nedostatak financijskih sredstava i

7

održivost razvoja, neprofesionalnost u radu, netransparentnost organizacija, slaba umreženost

i suradnja među organizacijama, nedostatak vodstva, nedostatak tradicije, nepoticajni porezni

propisi, te slaba suradnja s medijima. Također, netočne informacije o zakonskom i poreznom

okviru djelovanja sektora odbijale su inozemne partnere, te stavljale hrvatske istraživačke u

nekonkurentan položaj. Godine 2000. s novom vladom dolazi do prilika za razvoj civilnog

društva. Donesen je Zakon o udrugama, izmijenjeni su porezni propisi, usvojen je „Program

suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj“,

te je osnovan Ured za udruge.

Danas hrvatski pravni sustav prepoznaje nekoliko vrsta organizacija civilnoga društva, od

kojih je svaka uređena posebnim propisima koji određuju način njezina osnivanja, djelovanja i

prestanka. Udruge su najbrojnije organizacije civilnoga društva u Hrvatskoj, te su postale

važan čimbenik društvenoga života. Pravni okvir uglavnom je usklađen sa standardima

razvijenih demokracija, osim Zakona o zakladama i fundacijama koji očekuje skoru izmjenu.

U Hrvatskoj je 2008.-2010. godine provedeno treće istraživanje CERANEO – Centra za

razvoj neprofitnih organizacija (Bežovan i Matančević, 2011). Međunarodni koordinator

istraživanja je CIVICUS – Svjetski savez za građansku participaciju. Cilj istraživanja je

primjena znanja u kreiranju strategija za jačanje učinkovite uloge civilnog društva. Indeks

civilnog društva (ICD)je akcijski usmjeren i međunarodni komparativni istraživački projekt,

kojim se procjenjuje stanje civilnog društva širom svijeta (Bežovan, Matančević, 2011).

Istraživanje aktivno uključuje organizacije civilnog društva, nacionalnu i lokalne vlasti,

medije, donatore, akademsku zajednicu te širu javnost. Procjenjuju se tri aspekta: procjena

civilnog društva, kolektivna refleksija i zajednička akcija – izrada akcijske agende za jačanje

civilnog društva. Osnovne dimenzije koje se mjere su građanska participacija, razina

organizacija, vrednote, percipirani utjecaj i vanjska okolina, čime je dobiven dijamant

civilnog društva u Hrvatskoj.

8

Slika 1. ICD 2008.-2010. Dijamant civilnog društva u Hrvatskoj

Izvor: Bežovan i Matančić, 2011

Prema rezultatima istraživanja u Hrvatskoj je tek oko 17% građana članom neke organizacije

civilnog društva. Još je niža razina volontiranja, tek 7% građana. Izražena je značajna

odgovornost za pomoć bližnjima u okviru primarnih društvenih skupina te podrška

humanitarnim akcijama. U Hrvatskoj dominira povezujući socijalni kapital koji sadrži visoke

standarde normi i vrijednosti aktivne pomoći primarnim društvenim skupinama. Bitan

preduvjet razvoja civilnih organizacija su stabilni ljudski, financijski i tehnički resursi, dobro

unutarnje upravljanje, infrastruktura i sektorska komunikacija. Organizacije civilnog društva u

Hrvatskoj financirane su iz različitih izvora, kao što su gradovi, ministarstva, programi

financiranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Ministarstva zdravstva i socijalne

skrbi, te strani donatori. Zadaća civilnih organizacija je promicanje civilnih vrijednosti, i to

mira i nenasilja, tolerancije, zaštite ljudskih prava, solidarnosti, prava manjina, prava ranjivih

skupina, borbe protiv korupcije, te zaštite okoliša. Problem hrvatskih civilnih organizacija je

neinformiranost građana, koja dovodi do loše reputacije organizacija i relativno niske razine

društvenog utjecaja i utjecaja na javne politike, stoga je nužna proaktivnija prezentacija i

dijalog organizacija s drugim dionicima. Civilno društvo ima tek ograničen utjecaj na jačanje

socijalnog kapitala u društvu. Najveću vrijednost dimenzija ostvaruju socio-ekonomska,

politička i kulturna okolina. Pretpostavlja se da će siromašenje srednjih slojeva i rast

nezaposlenosti među mladima, osobito onim visokoobrazovanim, te trenutna ekonomska kriza

negativno utjecati na razvoj civilnosti i civilnog društva. Kao jakosti navode se (Beževan i

Matančević, 2011:11):

jačanje mreže volonterskih centara u većim gradovima, kao institucionalne potpore

građanima sa interesom za volontiranjem,

9

dugoročni programi financiranja doprinose održivom razvoju organizacija civilnog

društva,

Europski programi potpore hrvatskom civilnom društvu daju šansu dijelu organizacija

da se učvrste kao regionalni lideri,

lokalne vlasti prihvaćaju suradnju s civilnim organizacijama,

bolje stojeći gospodarski subjekti razvijaju praksu društvene odgovornosti.

Slabosti su (Beževan i Matančević, 2011:11):

gospodarska kriza utječe na pasiviziranje građana i na opadanje povjerenja

u javnosti i dalje postoji određeno nepovjerenje prema organizacijama civilnog

društva

mali broj udruga koje u javnosti promoviraju neke važne društvene vrijednosti

mediji ne razumiju poslanje civilnog društva i nisu partnerima u njegovom razvoju

niska razina članstva u organizacijama civilnog društva

relativno mali broj građana volontira, obavlja dobrovoljni neplaćeni rad u različitim

organizacija

civilno društvo i civilna kultura nedovoljno su ukorijenjeni u lokalnim zajednicama

organizacije civilnog društva teško ostvaruju utjecaj, a država im ne honorira dobre

prakse u različitim područjima razvoja.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva je vodeća javna institucija za suradnju,

povezivanje i financiranje organizacija civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Osnovana je

od strane Hrvatskog sabora kao javna zaklada s osnovnom svrhom promicanja i razvoja

hrvatskog civilnog društva.

Vlada Republike Hrvatske donosi „Nacionalnu strategiju stvaranja poticajnog okruženja za

razvoj civilnog društva“ za četverogodišnje razdoblje. Njome se pristupa stvaranju pravnog i

institucionalnog sustava za potporu i razvoj civilnoga društva. Cilj je Strategije da se stvore

uvjeti za razvoj zajednice u kojoj građani i organizacije civilnoga društva u sinergiji s drugim

sektorima, aktivno, ravnopravno i odgovorno, u skladu s načelima održivog razvoja i

djelovanja za opće dobro, sudjeluju u ostvarivanju društva blagostanja i jednakih mogućnosti

za sve (Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od

2012. do 2016. godine). Područja djelovanja nacionalne strategije su: institucionalni okvir za

potporu razvoju civilnog društva, civilno društvo i sudionička demokracija, osnaživanje uloge

10

organizacije civilnog društva za društveno-ekonomski razvoj i djelovanje i daljnji razvoj

civilnoga društva u međunarodnom kontekstu.

2.2. Udruge u Republici Hrvatskoj

Udruga je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih

osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i

sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna,

prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga

uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i

djelovanje toga oblika udruživanja (Zakon o udrugama, čl.2,NN 88/01, 11/02). Zakonom o

udrugama (NN 88/01, 11/02) uređuje se osnivanje, registracija, pravni položaj i prestanak

postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe, te registracija i prestanak djelovanja stranih

udruga u Republici Hrvatskoj.

Svojstvo pravne osobe udruga stječe upisom u registar udruga. Djelatnosti koje obavlja

udruga obavljaju se u cilju ostvarivanja ciljeva utvrđenih Statutom udruge, te sukladno

zakonskim propisima. Ako udruga obavlja djelatnost kojom ostvaruje dobit, ona se mora

sukladno statutu koristiti isključivo za obavljanje i unapređenje djelatnosti udruge, kojim se

ostvaruju njeni ciljevi.

Članovi upravljaju udrugom neposredno ili putem svojih izabranih predstavnika u tijelima

udruge, a unutarnji ustroj udruge mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupanja i

demokratskog očitovanja volje članova. Udrugu mogu osnovati najmanje tri osnivača.

Osnivač udruge može biti poslovno sposobna fizička osoba te pravna osoba. Statut je temeljni

opći akt udruge koji donosi skupština udruge. Ostali opći akti, ako ih udruga donosi, moraju

biti u skladu sa statutom.

Statut udruge sadrži odredbe o (Zakon o udrugama, čl. 11. NN 88/01, 11/02):

– nazivu i sjedištu,

– zastupanju,

– ciljevima,

– djelatnostima kojima se ostvaruju ciljevi,

– članstvu te pravima i obvezama članova,

– tijelima udruge, njihovom sastavu, izboru, opozivu, ovlastima, načinu odlučivanja i trajanju

mandata,

11

– prestanku postojanja udruge.

Statut udruge može sadržavati odredbe o:

– području na kojem udruga djeluje,

– imovini, načinu stjecanja imovine i korištenju ostvarene dobiti,

– rješavanju sporova i sukoba interesa unutar udruge,

– stegovnoj odgovornosti članova,

– postupku s imovinom u slučaju prestanka udruge,

– znaku udruge i njegovom izgledu,

– drugim pitanjima od značaja za udrugu.

Udruge se dobrovoljno upisuju u Registar udruga Republike Hrvatske. Registar udruga vodi

se u elektroničkom obliku jedinstveno za sve udruge u Republici Hrvatskoj, te je u potpunosti

javan.

Zahtjevu za upis u registar udruga prilažu se (Zakon o udrugama, čl. 15., NN 88/01, 11/02):

– zapisnik o radu i odlukama osnivačke skupštine,

– odluka o pokretanju postupka za upis u registar udruga,

– statut,

– popis osnivača,

– osobna imena osoba ovlaštenih za zastupanje,

– izvod iz sudskog ili drugog registra za pravnu osobu – osnivača udruge,

– suglasnost ili odobrenje nadležnog tijela državne uprave za obavljanje određene djelatnosti,

kada je to propisano posebnim zakonom kao uvjet za upis udruge,

– preslika osobne iskaznice osnivača i osoba ovlaštenih za zastupanje.

Zahtjev za upis u registar udruga može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana donošenja

odluke o pokretanju postupka za upis udruge u registar. Zahtjev za upis u registar, kao i

zahtjev za promjene, u ime osnivača, podnosi osoba ovlaštena za zastupanje udruge. Zahtjev

za upis u registar udruga odbit će se ako su statutom utvrđeni ciljevi i djelatnosti udruge u

suprotnosti s Ustavom ili zakonom.

Imovinu udruge čine novčana sredstva koja je udruga stekla uplatom članarina, dobrovoljnim

prilozima i darovima, obavljanjem njenih djelatnosti, dotacijama iz državnog proračuna i

proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te fondova, kao i druga

novčana sredstva stečena u skladu sa zakonom, njene nepokretne i pokretne stvari, kao i druga

12

imovinska prava. Za svoje obveze udruga odgovara svojom cjelokupnom imovinom, te se nad

udrugom može provesti stečaj.

Udruge su dužne voditi poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća prema propisima

kojima se uređuje način vođenja računovodstva neprofitnih organizacija. Članovi udruge

nadziru rad udruge. Ako član udruge utvrdi nepravilnosti u provedbi statuta, ovlašten je na to

upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno

nadležno tijelo. Upravni nadzor nad udrugom provodi ministarstvo nadležno za poslove opće

uprave. Inspekcijski nadzor nad radom udruge obavlja ured državne uprave.

Razlozi za prestanak postojanja udruge su (Zakon o udrugama, čl. 28., 88/01, 11/02):

1. odluka nadležnog tijela udruge o prestanku postojanja udruge,

2. prestanak djelovanja udruge,

3. pravomoćna odluka suda kojom je zabranjeno djelovanje udruge,

4. stečaj.

Odlukom nadležnog tijela udruge o prestanku postojanja udruge određuje se (Zakon o

udrugama, čl. 29., 88/01, 11/02):

– način provođenja likvidacijskog postupka,

– osoba ovlaštena za provedbu postupka likvidacije (likvidator),

– visina naknade za likvidatora,

– način izvješćivanja nadležnog tijela udruge o provođenju postupka likvidacije.

Nakon raspodjele preostale imovine nakon likvidacije ured državne uprave nadležan po

mjestu sjedišta udruge donosi rješenje o prestanku udruge i briše je iz registra udruga. Ured

državne uprave brisat će udrugu iz registra na temelju pravomoćnog rješenja o zaključenju

stečajnog postupka. Brisanjem iz registra udruga prestaje postojati.

Djelovanje udruge zabranit će se (Zakon o udrugama, čl. 35., 88/01, 11/02):

1. ako udruga svojim djelovanjem nasilno ugrožava demokratski ustavni poredak, te

neovisnost, jedinstvenost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske,

2. ako je usmjereno na druge aktivnosti koje su zabranjene Ustavom ili zakonom,

3. ako udruga obavlja djelatnosti koje nisu u skladu s ciljevima utvrđenim statutom,

4. ako je to potrebno radi zaštite sloboda i prava drugih osoba,

5. ako je to potrebno radi zaštite zdravlja i javnog morala.

13

Uredbom o Uredu za udruge, osnovan je Ured za udruge 1998. godine radi obavljanja

stručnih poslova iz djelokruga Vlade Republike Hrvatske u vezi sa stvaranjem uvjeta za

suradnju i partnerstvo s nevladinim, neprofitnim sektorom, s udrugama u Republici Hrvatskoj.

Ured djeluje u područjima suradnje na kreiranju i predlaganju novih zakonskih okvira za

djelovanje nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj, praćenja provedbe

Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva i mjera

Operativnog plana provedbe Strategije, do izrade programa, standarda i preporuka za

financiranje djelovanja organizacija civilnoga društva iz državnoga proračuna i drugih javnih

izvora, kao i iz pretpristupnih i strukturnih fondova Europske unije.

Ured ima zadaću koordinacije rada ministarstava, središnjih državnih ureda, ureda Vlade

Republike Hrvatske i državnih upravnih organizacija, te tijela uprave na lokalnoj razini, u vezi

s praćenjem i unaprjeđenjem suradnje s nevladinim, neprofitnim sektorom u Republici

Hrvatskoj, te provodi projekte za potporu razvoju civilnog društva.

Ured za udruge, zajedno sa Savjetom za razvoj civilnog društva, radi na poboljšanju standarda

za financiranje programa udruga iz državnog proračuna u skladu s Kodeksom pozitivne

prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima

udruga.

Savjet za razvoj civilnoga društva je savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje

djeluje na razvoju suradnje Vlade Republike Hrvatske i organizacija civilnoga društva u

Republici Hrvatskoj na provođenju Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za

razvoj civilnoga društva, razvoj filantropije, socijalnog kapitala, partnerskih odnosa i

međusektorske suradnje.

14

3. RAČUNOVODSTVO NEPROFITNIH ORGANIZACIJA

Neprofitnost znači da organizacija obavlja djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi utvrđeni

statutom te djelatnosti kojima se stječe prihod, ali ne radi stjecanja dobiti već isključivo za

obavljanje i unapređenje vlastitih djelatnosti.

Računovodstvo neprofitnih organizacija temelji se na opće prihvaćenim računovodstvenim

načelima točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju pozicija (Uredba o

računovodstvu neprofitnih organizacija, NN 10/08).

Neprofitne organizacije obvezne su evidentirati poslovne događaje, voditi poslovne knjige i

sastavljati financijske izvještaje prema temeljnim načelima urednog knjigovodstva.

Temelj knjigovodstvenog evidentiranja neprofitnih organizacija je načelo dvojnog

knjigovodstva, prema rasporedu računa iz računskog plana za neprofitne organizacije.

Osnovna karakteristika dvojnog knjigovodstva jest dvostruko promatranje ekonomskih

kategorija. Svaki poslovni događaj izaziva promjene na barem dva računa, smanjenjem

jednog te povećanjem drugog računa, pa se tako treba i zapisati.

3.1. Razvoj sustava računovodstva

Prvi računovodstveni dokumenti pronađeni su na prostoru stare babilonske civilizacije. Osim

njih, spominju se egipatska i grčka civilizacija kao predvodnici razvoja državnog

računovodstva, te rimska civilizacija kao utemeljitelj instituta poreznog računovodstva i

poreznog računovođe. U srednjem vijeku razvoj računovodstva obilježilo je uvođenje

arapskih brojeva kao i pronalazak tiskarskog stroja, kada su računovođe bili pripadnici

bogatih slojeva veleposjednika i klera. Razvoj računovodstva temeljio se na prijenosu vještine

i tradicije u vođenju poslovnih knjiga. Kao važan čimbenik razvoja ističe se razvoj dvojnog

knjigovodstva o kojem prvi piše hrvatski ekonomist Benedikt Kotruljević 1475. godine u

svojoj knjizi „O umijeću trgovanja“. Metodu dvojnog knjigovodstva sistematizirao je i

popularizirao talijanski franjevac Luca Pacioli. Prvi godišnji obračun rezultata napravio je

nizozemac Simon Stevin 1605. godine, a francuz Jacques Savary je 1673. Godine propisao

izradu bilance i izvještaja o dobiti svake druge godine. Industrijska revolucija i potrebe

međunarodnog tržišta krajem 17. i početkom 18. stoljeća ističu potrebu ujednačavanja

zakonskih propisa na području računovodstva i razvoj računovodstvene profesije. Tek od

kraja 19. stoljeća razvijaju se profesionalne udruge računovođa, te se računovodstvo uvodi na

15

sveučilišta, koje puni razvoj ostvaruju u 20. stoljeću. Razvoj računovodstvene regulative na

međunarodnoj razini može se promatrati kroz tri faze (Gulin i suradnici, 2006:6.):

1. faza Napoleonovih zakona iz 1807. godine (Code de Commerce),

2. faza direktiva iz 1978. (IV. I VII. direktiva-smjernica),

3. faza računovodstvenih standarda (US GAAP i MRS/MSFI iz 1995.).

Napoleonovim trgovačkim zakonom započela je međunarodna računovodstvena

harmonizacija kada je propisana obveza sastavljanja bilance i izvještaja o dobiti. U drugoj fazi

1957. godine formira se zajedničko tržište koje zahtijeva razvoj zajedničkih institucija i

ujednačavanje nacionalnih regulativa. Usvajanjem direktiva tadašnje Europske zajednice

dogovoreni su pravni instrumenti harmonizacije. Treća faza uslijedila je kao posljedica

nedostataka usvojenih direktiva, globalizacija i razvoj informatičke tehnologije zahtijevali su

ujednačavanje računovodstvene regulative i prakse izvještavanja pa su krajem 20. i početkom

21. stoljeća razvijeni nacionalni računovodstveni standardi, Američki računovodstveni

standardi i Međunarodni standardi financijskog izvještavanja.

Računovodstvena regulativa u Republici Hrvatskoj do 1992. godine temeljila se na

singularnom sustavu izvještavanja prema kojem su se financijski izvještaji, prema Zakonu o

računovodstvu iz 1989., predavali u državnu instituciju Službu društvenog knjigovodstva.

Osnovna obilježja tog računovodstvenog sustava su (Gulin i suradnici, 2006:8):

knjigovodstvena evidencija temelji se na sustavu dvojnog knjigovodstva,

jednoobrazno računovodstvo realizira se jedinstveno propisanim kontnim planom za

sva društvena poduzeća,

jednoobraznim računovodstvom osigurava se unifikacija financijskih izvještaja

(bilance stanja i bilance uspjeha),

kategorija uspjeha društvenih poduzeća do 1989. bio je dohodak kao razlika između

ukupnog prihoda i utrošenih sredstava. Utrošena sredstva ne sadrže plaće (osobne

dohotke) koji su element raspodjele dohotka.

dobit ili gubitak jest kategorija uspjeha koja se zahtijeva od društvenih poduzeća prvi

put prema Zakonu o računovodstvu iz 1989. Dobit (prije poreza) jest razlika između

ukupnog prihoda i ukupnih rashoda u kojima su sadržani i troškovi plaća.

Svi poslovni subjekti bili su u društvenom, odnosno državnom vlasništvu.

Krajem 1992. godine usvojen je novi Zakon o računovodstvu, prilagođen novoj vlasničkoj

strukturi poduzeća, dioničkim društvima, i privatiziranim pravnim subjektima. Zakon je

stupio na snagu 1. siječnja 1993. godine, a karakterizirao ga je dualni sustav financijskog

16

izvještavanja. Prema dualnom sustavu jedan set financijskih izvještaja sastavljao se za vanjske

korisnike, kao što su dioničari, vjerovnici i sl., drugi set izvještaja sastavlja se za državne

institucije, porezne uprave, prema poreznim zakonima. Obilježja Zakona o računovodstvu iz

1992. godine su (Gulin i suradnici,2006:9):

Zakonom se ne propisuje kontni plan, već razradu kontnog plana čini svaki subjekt

prema svojim specifičnim potrebama, pri čemu mora osigurati pozicije bilance i

računa dobiti i gubitka koje su propisane Zakonom.

Propisan je okvirni sadržaj temeljnih financijskih izvještaja (bilance i računa dobiti i

gubitka) na temelju IV. direktive EU.

Propisana su osnovna načela procjenjivanja po uzoru na IV. direktivu EU.

Zakon poziva sve subjekte (koji se listaju i ne listaju) na izravnu primjenu MRS-a.

Ovim zakonom osnovan je Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene

standarde (HORRS). Zadatak HORRS-a je praćenje, usklađivanje i objašnjavanje

primjene MRS-a.

Propisana je konsolidacija financijskih izvještaja subjekata koji su matica (imaju

kontrolu ili više od 50% udjela u podružnicama).

Propisana je revizija financijskih izvještaja jednom godišnje svih velikih i srednjih

subjekata koji su dionička društva (listaju se ili bi se mogli listati na financijskim

tržištima). Za male subjekte (dionička društva) propisana je revizija svake treće

godine.

Godine 2006. na snagu je stupio novi Zakon o računovodstvu kojim se u Hrvatskoj

implementiraju MSFI, obvezno za sve velike subjekte (aktiva preko 208 mil. kuna, prihod

preko 216 mil. kuna i preko 250 zaposlenih) i subjekte čiji vrijednosni papiri kotiraju na

burzama.

Već slijedeće, 2007. godine donesen je novi Zakon o računovodstvu kojim se računovodstvo

dodatno usklađuje s regulativom Europske unije. Odbor za standarde financijskog

izvještavanja uvodi Hrvatske standarde financijskog izvještavanja. Oni se temelje na domaćoj

računovodstvenoj teoriji i praksi, odrednicama MSFI kao i na IV. i VII. Direktivi Europske

unije.

Koncept strukture računovodstva mijenjao se od tradicionalnog do suvremenog. Tradicionalni

koncept razlikuje četiri funkcije, odnosno organizacijskih dijelova računovodstva (Gulin i

suradnici, 2006:15): funkcija procesiranja podataka u prošlosti, funkcija procesiranja podataka

u budućnosti, funkcija analiziranja podataka i funkcija nadziranja procesiranja podataka. U

17

Hrvatskoj je uz korekcije prihvaćen tradicionalni koncept kao sastav računovodstvenog

planiranja, knjigovodstva, računovodstvene kontrole, računovodstvene analize i

računovodstvenog informiranja. Predmet računovodstvenog planiranja su oni podaci koji će

biti predmet knjigovodstvene evidencije. Planiranje je okrenuto budućnosti, a rezultati su

predračuni, planske kalkulacije ili izvještaji, planovi (proračuni) i sl. Knjigovodstvo je

najvažniji dio računovodstva koji u poslovne knjige bilježi sve nastale poslovne promjene po

načelu dvojnog knjigovodstva, te se sastavljaju i objavljuju financijski izvještaji.

Računovodstvena kontrola dio je računovodstva koji provjerava ispravnost i kvalitetu

dokumentacije te kontrolira računovodstvene procedure. Računovodstvena analiza utvrđuje

odstupanja između projiciranih ciljeva i ostvarenih rezultata, te uzroke takvih odstupanja.

Računovodstveno informiranje prezentira korisnicima rezultate procesa planiranja,

knjigovodstva, kontrole i analize.

Suvremena funkcionalna struktura računovodstva dominira od početka 1960-ih godina, a

nastaje pod utjecajem globalizacije i brzog razvoja informatičke tehnologije. Suvremeni

koncept za razliku od tradicionalnog polazi od potreba korisnika informacija, te se sastoji od

financijskog računovodstva, upravljačkog računovodstva i računovodstva troškova.

Financijsko računovodstvo primarno je okrenuto vanjskim korisnicima, vode se poslovne

knjige i sastavljaju financijski izvještaji. Ono pruža povijesne podatke važne za vanjske i

unutarnje korisnike. Upravljačko računovodstvo primarno je orijentirano na unutarnje

korisnike, kao što je menadžment. Najvažnije aktivnosti jesu planiranje i kontrola, a njihovi

rezultati su planovi i proračuni. Za razliku od financijskog, informacije upravljačkog

računovodstva okrenute su budućnosti. Računovodstvo troškova sadrži upravljačko i jedan

dio financijskog računovodstva. Najvažnije područje su troškovi, te sadrži aktivnosti

planiranja i kontrole troškova. Računovodstvo troškova sadrži povijesne informacije o

troškovima, i informacije okrenute budućnosti, što omogućava menadžmentu donošenje

poslovnih odluka.

3.2. Instrumenti računovodstva

Neprofitne organizacije obvezne su u svom knjigovodstvu osigurati podatke pojedinačno po

vrstama prihoda i rashoda te o stanju imovine, obveza i vlastitih izvora. Instrumenti kojima se

koriste neprofitne organizacije su računski plan i poslovne knjige.

18

3.2.1. Računski plan

Računskim planom za neprofitne organizacije utvrđene su brojčane oznake i nazivi pojedinih

računa po kojima su neprofitne organizacije obvezne knjigovodstveno iskazivati imovinu,

obveze i izvore vlasništva te prihode i rashode (Uredba o računovodstvu neprofitnih

organizacija, čl. 21., NN 10/08). Računi su razvrstani na: razrede, skupine, podskupine i

odjeljke. Odjeljci iz računskog plana mogu se raščlanjivati, prema potrebama, na analitičke i

podanalitičke račune, ali ih neprofitne organizacije ne smiju samostalno mijenjati. Promjene

odjeljaka se vrše isključivo izmjenama i dopunama Uredbe od strane Ministarstva financija.

Računski plan sadrži 7 razreda, i to (Novo računovodstvo neproftinih organizacija, 2009.):

0 – Nefinancijska imovina,

1 – Financijska imovina,

2 – Obveze,

3 – Prihodi,

4 – Rashodi,

5 – Vlastiti izvori i

6 – Izvanbilančni zapisi.

Imovina

Imovina su resursi koje neprofitna organizacija kontrolira kao rezultat prošlih događaja i od

kojih se očekuju buduće koristi u obavljanju djelatnosti (Baica i suradnici, 2009). Imovinu se

klasificira po vrsti, trajnosti i funkciji u obavljanju djelatnosti. Imovina se dijeli na

nefinancijsku i financijsku imovinu. Dugotrajna imovina je financijska i nefinancijska

imovina čiji je vijek uporabe duži od jedne godine i koja duže od jedne godine zadržava isti

pojavni oblik. Kratkotrajna nefinancijska imovina je imovina namijenjena obavljanju

djelatnosti ili daljnjoj prodaji u roku kraćem od godinu dana. Dugotrajnu nefinancijsku

imovinu čine stvari i prava čiji je vijek uporabe duži od jedne godine, te se ona zadržava u

istom obliku duže od jedne godine. Predmeti dugotrajne imovine čija je pojedinačna nabavna

vrijednost niža od 2000,00 kn mogu se klasificirati kao sitan inventar za koji se primjenjuju

drukčija knjigovodstvena i bilančna pravila (Jakir Bajo i suradnici,2009:43.). Dugotrajna

19

nefinancijska imovina se početno priznaje i iskazuje po trošku nabave (nabavnoj vrijednosti)

odnosno procijenjenoj vrijednosti. Trošak nabave (nabavnu vrijednost) nefinancijske imovine

čini kupovna cijena uvećana za carine, nepovratne poreze, troškove prijevoza i sve druge

troškove koji se mogu izravno dodati troškovima nabave i osposobljavanja za početak

uporabe. Trošak nabave dugotrajne imovine iskazuje se kao rashod tijekom korisnog vijeka

uporabe imovine, odnosno amortizacija na odjeljku 4311- Amortizacija. Vrijednost

dugotrajne imovine se ispravlja, tj. smanjuje, i po toj osnovi iskazuje se rashod amortizacije.

Amortizacija se počinje obračunavati od predaje sredstva u uporabu, odnosno od prvog idućeg

mjeseca nakon mjeseca u kojem je imovina predana u uporabu. Osnovica za obračun

amortizacije je nabavna ili procijenjena vrijednost. Uredbom su propisani nazivi

amortizacijskih skupina za imovinu koja se amortizira, vijek uporabe za sredstva svake

amortizacijske skupine i godišnje stope amortizacije za svaku amortizacijsku skupinu. Prihodi

od prodaje dugotrajne imovine evidentiraju se u okviru razreda 3- Prihodi. Ispravak

vrijednosti dugotrajne imovine obavlja se jednom godišnje u pravilu na kraju godine i ne treba

ga obavljati češće. Imovina se rashoduje kada je ona zbog svojih funkcionalnih svojstava

neupotrebljiva. Rashodovanje se obavlja u razdoblju u kojem se više ne očekuje korist od

njezine uporabe, a neamortizirana vrijednost tereti rashode u razdoblju u kojem je izvršeno

rashodovanje.

Nefinancijska imovina obuhvaća:

- 01 Neproizvedenu dugotrajnu imovinu,

- 02 Proizvedenu dugotrajnu imovinu,

- 03 Plemenite metale i ostale pohranjene vrijednosti,

- 04 Sitni inventar,

- 05 Nefinancijsku imovinu u pripremi i

- 06 Proizvedenu kratkotrajnu imovinu.

Financijska imovina obuhvaća:

- 11 Novac u banci i blagajni,

- 12 Depozite, jamčevne pologe i potraživanja od zaposlenih te za više plaćene poreze i

ostalo,

- 13 Zajmove,

- 14 Vrijednosne papire,

20

- 15 Dionice i udjele u glavnici, i

- 16 Potraživanja za prihode poslovanja,

- 19 Rashodi budućih razdoblja i nedospjela naplata prihoda.

Neprofitna organizacija je dužna novčana sredstva voditi na računima kod banaka i sva

plaćanja obavljati preko tih računa. Prema Zakonu o platnom prometu ( NN 117/01, 132/06.)

neprofitna organizacija može imati otvorene račune kod više banaka s time da kod jedne

banke može imat otvoren samo jedan račun za redovno poslovanje i po jedan račun za svaki

organizacijski dio, te račun za posebne namjene. Oni se otvaraju kao dio redovnog računa

kojeg neprofitna organizacija mora imati otvorenog u banci. Neprofitna organizacija može

imati i devizni račun za strana sredstva plaćanja, a platni promet s inozemstvom obavlja se

preko banaka. Izvršavanje plaćanja ili primanje naplate u poslovima s nerezidentima može biti

u gotovini u kunama, stranoj gotovini ili čekovima, pod uvjetima i na način kako to propisuje

Hrvatska narodna banka, te sukladno Zakonu o deviznom poslovanju (NN br. 96/03, 140/05,

132/06 i 150/08.). Plaćanja između sudionika u platnom prometu obavljaju se

bezgotovinskim, gotovinskim i obračunskim putem. Najčešći oblik prijenosa sredstava je

bezgotovinsko plaćanje. Odlukom HNB-a propisano je što se može plaćati gotovim novcem i

od kojeg iznosa. Prema toj Odluci neprofitna organizacija može plaćati gotovim novcem

drugom poslovnom subjektu:

-za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 5000,00 kuna po jednom računu,

-za potrebe opskrbe ovlaštenih mjenjača gotovim novcem,

-za namjene na temelju posebne odluke guvernera Hrvatske narodne banke.

Neprofitna organizacija može plaćati gotovim novcem građanima, osim za namjene koje se

prema propisima koji uređuju porez na dohodak, obvezno plaćaju preko računa građanina.

Dani depoziti i jamčevine te ostvareni povrati ne evidentiraju se preko računa prihoda i

rashoda već utječu samo na promjene u bilančnim računima. Zajmove neprofitna organizacija

može dati građanima i kućanstvima, pravnim osobama koje obavljaju poduzetničku djelatnost

i ostalim subjektima. Vrijednosni papir predstavlja dokument kojim se dokazuje vlasništvo,

odnosno određeno pravo u gospodarskom odnosu. Potraživanja za prihode poslovanja sadrži

potraživanja: od kupaca, za članarine i članske doprinose, za prihode po posebnim propisima,

za prihode od imovine te ostala nespomenuta potraživanja. Sva potraživanja po osnovi

prodaje, za naknade po posebnim propisima ili ugovorima ili pravilima neprofitne

21

organizacije evidentiraju se u skupini računa 16-Potraživanja za prihode. Rashodi budućih

razdoblja i nedospjela naplata prihoda sadrži:

-unaprijed plaćene rashode koji se ne odnose na izvještajno razdoblje i

-prihode koji pripadaju određenom obračunskom razdoblju, ali u tom razdoblju nije dospjela

njihova naplata ili nisu mogli biti izdani računi. Sukladno prijelaznim i završnim odredbama

Uredbe, razgraničene neplaćene obveze iz ranijih godina mogu se knjižiti najkasnije do 20

dana nakon isteka tekuće poslovne godine.

Obveze

Obveze jesu neizmirena dugovanja proizašla iz prošlih događaja, za čiju namiru se očekuje

odljev resursa (Jakir Bajo i suradnici, 2009:76). Obveze se klasificiraju prema namjeni i

ročnosti, a iskazuju se po računovodstvenom načelu nastanka događaja; osim obveza za

prikupljena sredstva pomoći koje se iskazuju u trenutku novčanog tijeka.

Obveze se sastoje od:

- 24 Obveza za rashode,

- 25 Obveza za vrijednosne papire i

- 26 Obveza za kredite i zajmove,

- te skupina računa 29- Odgođeno plaćanje rashoda i prihodi budućeg razdoblja (pasivna

vremenska razgraničenja).

Skupina računa 24 Obveze za rashode sadrži obveze koje se u trenutku nastanka priznaju kao

rashod na računima razreda 4 Rashodi, a to su obveze za: radnike, materijalne rashode,

financijske rashode, prikupljena sredstva pomoći, kazne i naknade šteta te ostale tekuće

obveze. Iznimka su obveze za prikupljena sredstva pomoći koje neprofitne organizacije

prikupljaju za posebne namjene te ih prosljeđuju krajnjim korisnicima i priznaju kao rashod

za danu donaciju i prihod od donacija.

Obveze za vrijednosne papire obuhvaćaju obveze za izdane čekove i mjenice . Ček kao

vrijednosni papir isključivo je instrument plaćanja, odnosno novčani ekvivalent sa svim

osobinama surogata novca. Izdavanje i primanje bianco čeka je kažnjivo. Mjenica se može

koristiti kao instrument plaćanja, te kao instrument osiguranja plaćanja kada se evidentira

samo u izvanbilančnoj evidenciji.

22

Obveze za kredite i zajmove primarno se prate po namjeni, te je naglasak na vjerovniku. Ako

se kao vjerovnik pojavljuje banka, štedionica ili štedno-kreditna zadruga tada je riječ o

kreditu. U suprotnom riječ je o zajmu.

Obveze za kamate po izdanim vrijednosnim papirima i po primljenim kreditima i zajmovima

evidentiraju se na računima obveza za rashode poslovanja u skupini 24.

Skupina računa 29- Odgođeno plaćanje rashoda i prihodi budućih razdoblja sadrži rashode

koji nisu fakturirani, a terete tekuće razdoblje te prihode koji su naplaćeni ili obračunani u

tekućem razdoblju, a odnose se na iduće obračunsko razdoblje.

Prihodi

Prihod je povećanje ekonomskih koristi ili uslužnog potencijala tijekom izvještajnog

razdoblja u obliku pritjecanja imovine bez istodobnog povećanja obveza ili smanjenja obveza

bez istodobnog odlijeva imovine (Jakir Bajo i suradnici, 2009:106). Prema Uredbi o

računovodstvu neprofitnih organizacija prihodi se priznaju po računovodstvenom načelu

nastanka događaja. Recipročni prihodi (prihodi na temelju isporučenih dobara i usluga)

priznaju se u izvještajnom razdoblju na koje se odnose pod uvjetom da se mogu izmjeriti

neovisno o naplati. Nerecipročni prihodi (donacije, članarine, pomoći, doprinosi i ostali slični

prihodi) priznaju se u izvještajnom razdoblju na koje se odnose pod uvjetom da su raspoloživi

(naplaćeni) najkasnije do trenutka predočavanja financijskih izvještaja za isto razdoblje.

Prihodi se klasificiraju na sljedeće skupine računa:

- 31 – Prihodi od prodaje roba i pružanja usluga,

- 32 – Prihodi od članarina i članskih doprinosa,

- 33 – Prihodi po posebnim propisima,

- 34 – Prihodi od imovine,

- 35 – Prihodi od donacija i

- 36 – Ostali prihodi.

Prihodi od članarina i članskih doprinosa su prihodi koji se ostvaruju od obveznih

kontinuiranih uplata članova neprofitne organizacije. Prihodi po posebnim propisima su

prihodi koje neprofitne organizacije ostvaruju u skladu sa zakonima i propisima iz proračuna i

ostalih izvora. Prihodi od donacija su novac i druga imovina koju bez obveze vraćanja

neprofitne organizacije dobiju iz državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, od inozemnih vlada i međunarodnih institucija, od trgovačkih

društava i drugih pravnih osoba te od građana i kućanstava. Uredbom za donacije se propisuje

23

sučeljavanje prihoda s rashodima, odnosno priznavanje prihoda u trenutku nastanka rashoda

za čiji nastanak je donacija primljena. Donacije povezane s izvršenjem ugovorenih programa

(projekata i aktivnosti) priznaju se u bilanci kao odgođeni prihod uz priznavanje u prihode

izvještajnog razdoblja razmjerno troškovima provedbe ugovorenih programa (projekata i

aktivnosti). Donacije povezane s nefinancijskom imovinom koja se amortizira priznaju se u

bilanci kao odgođeni prihod uz priznavanje u prihode izvještajnog razdoblja na sustavnoj

osnovi razmjerno troškovima uporabe nefinancijske imovine u razdoblju korištenja.

Skupina računa 39- Raspored prihoda sadrži račune za raspodjelu rezultata koji služe za

zaključivanje razreda 3 na kraju izvještajnog razdoblja.

Rashodi

Rashod je umanjenje ekonomskih koristi ili uslužnog potencijala u obliku smanjenja imovine

ili povećanja obveza bez istodobnog povećanja financijske imovine (Jakir Bajo i suradnici,

2009:82). Rashodi se kao i prihodi priznaju uz primjenu načela nastanka događaja. Rashodi se

priznaju u izvještajnom razdoblju na koje se odnose neovisno o plaćanju. Rashodi za utrošak

kratkotrajne nefinancijske imovine priznaju se u trenutku stvarnog utroška odnosno prodaje.

Troškovi nabave dugotrajne imovine se kapitaliziraju, a u rashode priznaju tijekom korisnog

vijeka uporabe.

Rashodi se klasificiraju na sljedeće skupine računa:

- 41 - Rashodi za zaposlene,

- 42 – Materijalni rashodi,

- 43 – Rashodi amortizacije,

- 44 – Financijski rashodi,

- 45 – Donacije i

- 46 – Ostali rashodi.

Skupina računa 49- Raspored rashoda sadrži račune za raspored rezultata koji služe za

zaključivanje razreda 4 na kraju izvještajnog razdoblja.

Vlastiti izvori

Vlastiti izvori jesu ostatak vrijednosti imovine nakon odbitka svih obveza, a u knjigovodstvu i

bilanci neprofitne organizacije uz obveze čine pasivu. Vlastiti izvori sadrže skupine računa:

- 51 – Vlastiti izvori i

- 52 – Rezultat poslovanja.

24

U okviru skupine računa 51- Vlastiti izvori prate se vlastiti izvori i revalorizacijska rezerva.

Na polugodištu i kraju poslovne godine utvrđuje se rezultat poslovanja na računima skupine

52- Rezultat poslovanja, ali samo se na kraju godine obavljaju zaključna knjiženja

međusobnim zatvaranjem računa rashoda i prihoda. 3 su faze utvrđivanja rezultata (Jakir Bajo

i suradnici, 2009:115):

a) utvrđivanje i iskazivanje prihoda i rashoda obračunskog razdoblja;

b) usporedba ostvarenih prihoda i rashoda (obračun prihoda i rashoda);

c) prijenos utvrđene razlike prihoda i rashoda na višak/manjak.

Izvanbilančni zapisi

Razred 6 – Izvanbilančni zapisi, sadrži stavke koje su vezane, ali nisu uključene u bilančne

kategorije, i to:

– tuđa materijalna imovina,

– prava i

– vrijednosni papiri.

Knjiženje poslovnih događaja obuhvaćenih izvanbilančnim zapisima provodi se istodobnim

knjiženjem na paru korespondirajućih računa, i to jednog računa u izvanbilančnoj aktivi i

jednog korespondirajućeg računa u izvanbilančnoj pasivi.

3.2.2. Poslovne knjige

Neprofitne organizacije dužne su unijeti podatke u poslovne knjige odmah po nastanku

poslovnog događaja, a najkasnije u roku primjerenom za sastavljanje financijskih izvještaja.

Poslovne knjige kojima se koriste neprofitne organizacije su: dnevnik, glavna knjiga i

pomoćne knjige.

Dnevnik je osnovna poslovna knjiga u koju se kronološkim redoslijedom evidentiraju svi

knjigovodstveni poslovni događaji, to jest onim redoslijedom kako su i nastali (Žager,

2006:142). Glavna uloga dnevnika je kontrolna uloga. Ako je metoda dvojnog knjigovodstva

korektno primijenjena, ukupni dugovni promet jednak je ukupnom potražnom prometu.

Konačne vrijednosti iz dnevnika moraju biti jednake vrijednostima iz glavne knjige.

Glavna knjiga je osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno, sveobuhvatno i kronološki

upisuju poslovni događaji na imovini, obvezama, kapitalu, prihodima i rashodima

(Žager,2006:144). Ona nastaje raščlanjivanjem bilance na sastavne dijelove, ona je skup

25

sintetičkih konta. Podaci se u glavnu knjigu unose prema unaprijed pripremljenom računskom

planu.

Pomoćne knjige su analitičke knjigovodstvene evidencije poslovnih događaja koji su u

glavnoj knjizi iskazani sintetički i druge pomoćne evidencije o stanju i promjenama imovine i

obveza za potrebe nadzora i praćenja poslovanja (Uredba o računovodstvu neprofitnih

organizacija, čl. 6, NN 10/08).

Neprofitne organizacije obvezno vode sljedeće pomoćne knjige (Uredba o računovodstvu

neprofitnih organizacija, čl. 6, NN 10/08):

1. knjiga dugotrajne nefinancijske imovine – po vrsti, količini i vrijednosti (nabavna i

otpisana) te s drugim potrebnim podacima,

2. knjiga kratkotrajne nefinancijske imovine (zaliha materijala, proizvoda i robe) – po vrsti,

količini i vrijednosti,

3. knjiga financijske imovine i obveza, i to: potraživanja i obveza (po subjektima, računima,

pojedinačnim iznosima, rokovima dospjelosti, zateznim kamatama i dr.), knjiga primljenih i

izdanih vrijednosnih papira i drugih financijskih instrumenata (po vrstama, subjektima,

pojedinačnim vrijednostima, dospjelosti, stanjima), knjiga potraživanja i obveza po osnovi

primljenih i danih zajmova i kredita (po vrstama, subjektima, pojedinačnim vrijednostima,

dospjelosti, obračunatim kamatama).

Osim pomoćnih knjiga, ukoliko je potrebno, neprofitne organizacije vode i (Uredba o

računovodstvu neprofitnih organizacija, čl. 6, NN 10/08):

– knjigu (dnevnik) blagajni (kunska, devizna, porto i druge),

– evidenciju danih i primljenih jamstava i garancija,

– evidenciju putnih naloga i korištenja službenih vozila,

– knjigu izlaznih računa,

– knjigu ulaznih računa te

–ostale pomoćne evidencije prema posebnim propisima i svojim potrebama.

Poslovne knjige vode se za poslovnu godinu, odnosno jednu kalendarsku godinu. Otvaranje

poslovnih knjiga počinje danom osnivanja ili na početku poslovne godine, kada se upisuju

početna stanja koja moraju biti jednaka zaključnim stanjima na kraju prethodne poslovne

godine. Na kraju poslovne godine, nakon knjiženja svih poslovnih promjena za tekuću

poslovnu godinu, usklađivanja knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem i saldiranja, poslovne

26

knjige se zaključuju. Poslovne knjige čuvaju se u za to propisanim rokovima koji su usklađeni

sa Zakonom o računovodstvu.

Rokovi za čuvanje poslovnih knjiga su:

1.dnevnik i glavna knjiga – najmanje jedanaest godina,

2. pomoćne knjige – najmanje sedam godina.

Rok čuvanja poslovnih knjiga počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se iste

odnose.

Ako se poslovne knjige vode kao elektronički zapis, glavna knjiga se mora nakon

zaključivanja na kraju poslovne godine zaštititi od izmjena, mora se potpisati elektroničkim

potpisom sukladno propisu koji uređuje elektronički potpis, te da je istu moguće u svakom

trenutku otisnuti na papir. U suprotnom se poslovne knjige ispisuju i uvezuju u roku od 120

dana od isteka poslovne godine na koju se odnose, te ih osoba ovlaštena za zastupanje

neprofitne organizacije mora potpisati.

Knjigovodstvena isprava jest dokaz o nastanku poslovnog događaja i ujedno podloga (temelj)

za unos podataka u poslovne knjige (Žager, 2006:118). Može biti u pisanom ili memoriranom

elektroničkom obliku, a ispostavlja se na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja.

Knjigovodstvene isprave trebaju biti vjerodostojne, istinite i uredne, odnosno kada se iz njih

može nedvosmisleno utvrditi mjesto i vrijeme sastavljanja i materijalni sadržaj.

Knjigovodstvena isprava je vjerodostojna ako potpuno i istinito odražava nastali poslovni

događaj.

Zakonski predstavnik ili osoba koju on ovlasti potpisom na ispravi ili memoriranom šifrom

ovlaštenja za transakciju jamči da je isprava istinita i da realno prikazuje poslovnu promjenu

odnosno transakciju.

Knjigovodstvene isprave čuvaju se kao izvorne isprave, ili na nositelju elektroničkog zapisa

ili nositelju mikrografske obrade. Knjigovodstvene isprave čuvaju se u sljedećim rokovima,

ako drugim propisima nije određen drugi rok (Uredba o računovodstvu neprofitnih

organizacija, čl. 9, NN 10/08):

1. trajno se čuvaju isplatne liste ili analitička evidencija plaća,

2. najmanje jedanaest godina čuvaju se isprave na temelju kojih su uneseni podaci u dnevnik i

glavnu knjigu,

27

3. najmanje sedam godina čuvaju se isprave na temelju kojih su uneseni podaci u pomoćne

knjige.

Rokovi čuvanja poslovnih knjiga i knjigovodstvenih isprava za neprofitne organizacije

usklađeni su s rokovima iz Zakona o računovodstvu (NN 109/2009).

Neprofitne organizacije mogu vođenje knjigovodstva povjeriti drugoj stručnoj pravnoj ili

fizičkoj osobi, ali se odgovornost za vođenje računovodstva ne može prenijeti na izvršitelja.

3.3. Financijski izvještaji

Financijski izvještaji nositelji su računovodstvenih informacija i primarno su namijenjeni

vanjskim korisnicima, te za donošnje poslovnih odluka i upravljanje. Svrha financijskih

izvještaja je pružiti objektivnu i realnu sliku financijskog položaja i poslovanja neprofitne

organizacije. Oni moraju biti pouzdani, neutralni i poštovati najvažnija računovodstvena

načela. Financijske izvještaje neprofitne organizacije sastavljaju i predaju na razini pravne

osobe, te u njih uključuju podatke o poslovanju svojih organizacijskih dijelova. Obveznici

izrade i predaje financijskih izvještaja su (Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija,

čl. 2., 10/08): udruge i njihovi savezi, strane udruge, zaklade, fondacije, ustanove, političke

stranke, komore, sindikati, vjerske i druge zajednice i sve druge pravne osobe kojima temeljni

cilj osnivanja i djelovanja nije stjecanje dobiti/profita, za koje iz posebnih propisa proizlazi da

su neprofitne organizacije i koje su upisane u Registru neprofitnih organizacija.

Financijski izvještaji koje su neprofitne organizacije dužne koristiti su: bilanca, račun prihoda

i rashoda, skraćeni račun prihoda i rashoda i bilješke uz financijske izvještaje.

Bilanca je sustavni pregled imovine, obveza i vlastitih izvora na određeni datum (Uredba o

računovodstvu neprofitnih organizacija, čl. 65., 10/08).

Račun prihoda i rashoda je sustavni pregled prihoda i rashoda, te financijskog rezultata za

razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja i od 1. siječnja do 31. prosinca (Uredba o računovodstvu

neprofitnih organizacija, čl. 65., 10/08).

Skraćeni račun prihoda i rashoda je sustavni pregled prihoda i rashoda za razdoblje od 1.

siječnja do 31. ožujka i od 1. siječnja do 30. rujna (Uredba o računovodstvu neprofitnih

organizacija, čl. 65., 10/08).

Bilješke uz financijske izvještaje služe za prezentiranje, objašnjenje i razradu podataka iz

navedenih financijskih izvještaja. Bilješke korisnicima pružaju dodatne informacije potrebne

28

za pravilno razumijevanje financijskih izvještaja. One mogu biti opisne, brojčane ili

kombinirane.

Prilikom sastavljanja financijskih izvještaja svi subjekti primjenjuju općeprihvaćene koncepte.

Oni su (Jakir Bajo i suradnici 2009:24):

Koncept subjekta

Koncept neograničenog vremena poslovanja

Koncept periodičnosti

Koncept novčanog mjerenja.

Koncept subjekta odnosi se na vođenje računovodstva subjekta (izvještajne jedinice), kao i

zasebnih organizacijskih jedinica koje se smatraju zasebnim računovodstvenim jedinicama, te

se za njih sastavljaju odvojeni izvještaji. Konceptom neograničenog vremena poslovanja

pretpostavlja se da će izvještajna jedinica poslovati iz godine u godinu. Na njega se veže i

koncept periodičnosti, odnosno izvješćivanje u određenim vremenskim intervalima. Koncept

novčanog mjerenja nalaže da činjenice koje se prikazuju imaju novčani izraz vrijednosti, da se

kupovna moć novčane jedinice ne mijenja kako bi podaci bili usporedivi.

Svi financijski izvještaji sastavljaju se za jednu poslovnu godinu. Bilanca, račun prihoda i

rashoda i bilješke uz financijske izvještaje sastavljaju se za poslovnu godinu koja je

izjednačena s kalendarskom godinom, te se trajno čuvaju u izvornom obliku. Račun prihoda i

rashoda koji se sastavlja za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja, te skraćeni račun prihoda i

rashoda čuvaju se do dana predaje financijskih izvještaja za isto razdoblje slijedeće godine.

Financijski izvještaji sastavljaju se (Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija, čl. 67.,

10/08):

Bilanca na Obrascu: BIL-NPF,

Izvještaj o prihodima i rashodima na Obrascu: PR-RAS-NPF,

Skraćeni račun prihoda i rashoda na Obrascu: S-PR-RAS-NPF.

Obvezne Bilješke uz Bilancu jesu (Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija, čl. 67.,

10/08):

pregled ostalih ugovornih odnosa i slično koji, uz ispunjenje određenih uvjeta, mogu

postati obveza ili imovina (dana kreditna pisma, hipoteke, sporovi na sudu koji su u

tijeku…);

29

pregled stanja i rokova dospijeća dugoročnih i kratkoročnih kredita i zajmova te

posebno robnih kredita i financijskih najmova (leasing).

Financijski izvještaji sastavljeni za poslovnu godinu predaju se u elektronskom i papirnatom

obliku Državnom uredu za reviziju i instituciji ovlaštenoj za obradu podataka (danas je to

Financijska agencija – FINA) za potrebe Ministarstva financija i Državnog zavoda za

statistiku, u roku od 60 dana od isteka izvještajnog razdoblja (Baica i suradnici, 2009:169).

Račun prihoda i rashoda sastavljen za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja predaje se

Financijskoj agenciji za potrebe Ministarstva financija i Državnog zavoda za statistiku u roku

od 30 dana od isteka izvještajnog razdoblja. Skraćeni račun prihoda i rashoda, sastavljen za

razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka i od 1. siječnja do 30. rujna, također se predaje

Financijskoj agenciji za potrebe Ministarstva financija i Državnog zavoda za statistiku, ali u

roku od 20 dana od isteka izvještajnog razdoblja. Bilješke uz financijske izvještaje ne predaju

se Financijskoj agenciji, već samo Držanom uredu za reviziju.

Neprofitna organizacija vodi najmanje Knjigu blagajne i Knjigu prihoda i rashoda primjenom

jednostavnog knjigovodstva i novčanog načela ako je vrijednost imovine uzastopno u

prethodne tri godine manja od 100.000,00 kuna na razini godine i godišnji prihod uzastopno u

prethodne tri godine manji od 100.000,00 kuna na razini godine, te nema obvezu predaje

financijskih izvještaja. U Knjigu blagajne se kronološkim redom unose podaci o izvršenim

gotovinskim uplatama i isplatama. U slučaju da organizacija vodi jednostavno knjigovodstvo,

a u godini ostvari prihod ili imovinu veću od 100.000,00 kuna, slijedeće tri godine mora

voditi dvojno knjigovodstvo i predavati financijske izvještaje.

Statusne promjene kod kojih su neprofitne organizacije dužne sastavljati i predati financijske

izvještaje jesu (Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija, čl. 72., 10/08):

spajanje dvije ili više neprofitnih organizacija u novu jedinicu,

pripajanje jedne ili više neprofitnih organizacija postojećoj jedinici i

podjela neprofitne organizacije u dvije ili više novih jedinica.

Za razdoblje prije statusnih promjena, financijske izvještaje potpisuje osoba koja je bila

odgovorna za poslovanje neprofitne organizacije u razdoblju na koji se izvještaji odnose.

Od siječnja 2009. godine Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija propisan je

obvezan upis neprofitnih organizacija u registar neprofitnih organizacija. Registar se uvodi

30

radi potrebe za praćenjem financijskih podataka na razini sektora kao cjeline. Obveznici upisa

u Registar su sve neprofitne organizacije na koje se odnosi Uredba o računovodstvu

neprofitnih organizacija, kao i organizacije koje vode jednostavno knjigovodstvo i nemaju

obvezu predaje financijskih izvještaja.

Registar neprofitnih organizacija sadrži slijedeće podatke o neprofitnim organizacijama

(Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija, čl. 72.a, 10/08):

opće podatke: naziv neprofitne organizacije, matični broj, osobni identifikacijski broj,

registarski broj upisa u matični Registar, račun, adresa sjedišta, statistička oznaka

grada/općine i županije, šifra djelatnosti, osoba za kontakt, telefon/faks, e-mail,

internetska stranica

podatke o osobi/osobama ovlaštenim za zastupanje,

podatke relevantne za bazu financijskih izvještaja.

Neprofitne organizacije upisuju se u Registar neprofitnih organizacija na temelju podataka iz

Obrasca Registar neprofitnih organizacija (Obrazac: RNO, prilog 1, str. 54). Novoosnovane

neprofitne organizacije obvezne su Ministarstvu financija dostaviti Obrazac: RNO najkasnije

30 dana od upisa u matični registar. Neprofitne organizacije osnovane prije uvođenja registra

obvezne su bile dostaviti Obrazac RNO do 30. lipnja 2009. godine. Podaci iz Registra

neprofitnih organizacija javni su i dostupni sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup

informacijama, NN 25/13.

Neprofitna organizacija dužna je izvijestiti Ministarstvo financija o promjeni podataka

unesenih u Registar neprofitnih organizacija, u roku od dva radna dana od upisa promjene u

matični registar, a ako se promjena ne upisuje u matični registar u roku od dva radna dana od

nastanka promjene, na Obrascu Promjene u registru neprofitnih organizacija (Obrazac: RNO-

P, prilog 2, str. 55). Brisanjem iz matičnog registra neprofitne organizacije brišu se iz Registra

neprofitnih organizacija.

3.4. Računovodstveno informacijski sustavi

Informacijski sustav sveukupnost je ljudi, opreme, tehnologije i postupaka te njihovog

međuodnosa koji omogućuje prikupljanje, pohranu, analizu, obradu, i distribuciju podataka i

informacija korisnicima, odnosno donositeljima poslovnih odluka (Zenzerović, 2007:18). U

proizvodnji informacija za poslovno odlučivanje informacijski sustavi provode prikupljanje

podataka, obradu podataka, distribuciju podataka i vrednovanje i korekciju ulaznih veličina.

31

Osnovna funkcija računovodstvenog informacijskog sustava je proizvodnja informacija na

temelju obrade podataka koji su rezultat poslovnih promjena. Računovodstveni informacijski

sustav može se definirati kao sveukupnost ljudi, opreme, računalnih programa, pohranjenih

podataka, načina i metoda njihove organizacije, komunikacijskih i mrežnih veza te

organizacijskih postupaka koji omogućuju prikupljanje, razvrstavanje, evidentiranje,

sumiranje, pohranjivanje podataka i informacija te sastavljanje i predočavanje

računovodstvenih informacija zainteresiranim korisnicima (Zenzerović, 2007:33).

Računovodstveni programi sadrže temeljna načela i standarde knjigovodstva prema kojima se

poslovni događaji bilježe, obrađuju, pretražuju, izrađuju izvješća i obavlja pohrana podataka i

i rezultata obrade. (Crnković i suradnici, 2006)

32

4. AIESEC HRVATSKE – MEĐUNARODNA UDRUGA STUDENATA

AIESEC je međunarodna udruga studenata koja djeluje na području 113 država diljem svijeta,

a broji preko 86 tisuća članova. Članovi AIESEC-a su studenti koji su pored znanja s fakulteta

zainteresirani i za praktična znanja i iskustva. Kroz AIESEC studenti razvijaju svoju

kreativnost i organizacijske sposobnosti. Navedeno studenti ostvaruju kroz međunarodni

program stručne prakse kao osnovnu djelatnost AIESEC-a kao i kroz organizaciju različitih

društveno korisnih i priznatih projekata, programa i aktivnosti.

AIESEC u Hrvatskoj osnovan je 1953. godine i funkcionira kao mreža od 5 lokalnih odbora:

Osijek, Rijeka, Split, Varaždin i Zagreb. Ciljevi AIESEC-a Hrvatske su kroz razvijanje

znanja, vještina i stavova kod pojedinaca sa naglaskom na međukulturalno razumijevanje i

internacionalizam doprinijeti razvoju i modernizaciji društva. Udruga ostvaruje ciljeve

primarno međunarodnom stručnom razmjenom studenata po recipročnom modelu (broj

studenata iz Hrvatske poslanih na praksu i broj stranih studenata primljenih na praksu je

približno jednak). Prakse se obavljaju u poduzećima, nevladinim i vladinim organizacijama,

institucijama i slično. Svaki student prije odlaska na stručnu praksu mora proći kroz

edukacijski proces čija je svrha priprema studenta na kulturu zemlje u koju odlazi na praksu te

osposobljavanje znanjima, stavovima i vještinama koje se traže. Također, za vrijeme trajanja

prakse, student je u vezi sa AIESEC udrugom koja ga je poslala na praksu kako bi se

osigurala čim kvalitetnija integracija u okolinu u kojoj obavlja praksu. Osim studentskih

razmjena, AIESEC Hrvatske se bavi i organiziranjem skupova i projekata edukacijskog

karaktera te ostalim aktivnostima kojima se ostvaruju ciljevi udruge. U srpnju 2013. godine

AIESEC Hrvatske broji 393 člana.

Osnivačka Skupština AIESEC-a Hrvatske – međunarodna udruga studenata u prosincu 1999.

godine donijela je Statut udruge (Prilog 3, str. 56.), na temelju članka 11., Zakona o udrugama

(Narodne novine, broj 70/97 i 106/97). Osim statuta, rad AIESEC Hrvatske uređen je

dokumentom National Compendium, na engleskom jeziku. Udruga ima svojstvo pravne osobe

i kao udruga registrirana je pri nadležnom tijelu državne uprave. AIESEC Hrvatske je

neprofitna pravna osoba, te pravno djeluje na području Republike Hrvatske. AIESEC

Hrvatske je članica Association Internationale des Etudiants Sciences Economiques et

Comerciales (AIESEC International). Sjedište udruge je u Zagrebu pri Ekonomskom

33

fakultetu. AIESEC Hrvatske zastupa predsjednik AIESEC-a Hrvatske, ili u njegovoj

odsutnosti osoba koju za to ovlasti. Članovi AIESEC-a Hrvatske mogu biti AIESEC udruge –

članice registrirane pri županijskim uredima odnosno Gradu Zagrebu. Članice AIESEC-a

Hrvatske plaćaju udruzi godišnju članarinu čiju visinu određuje Nacionalni izvršni odbor

mandatnom odlukom. Pojedinci postaju članovi AIESEC-a Hrvatske posredstvom članstva u

svojoj matičnoj udruzi – članici.

Članice AIESEC-a Hrvatske imaju pravo, dužnost i odgovornost (Statut AIESEC Hrvatske,

čl. 6, 1999.):

sudjelovati u radu AIESEC-a Hrvatske te predlagati mjere i aktivnosti radi što

uspješnijeg ostvarivanja ciljeva;

biti obaviješteni i informirani o svim akcijama koje provodi udruga ili pojedini njeni

članovi;

provoditi odluke i zaključke tijela AIESEC-a Hrvatske i biti odgovorni za njihovo

ostvarenje;

izvršavati preuzete i dogovorene obveze u okviru AIESEC-a Hrvatske;

redovito i na vrijeme plaćati novčane obveze;

svojim djelovanjem i postupcima ne smiju narušiti ugled AIESEC-a Hrvatske;

pridržavati se zakona, Statuta i drugih akata AIESEC-a Hrvatske.

Članstvo članica u AIESEC-u Hrvatske prestaje (Statut AIESEC Hrvatske, čl. 8, 1999.):

prestankom djelovanja udruge;

isključenjem, ako članica svojim djelovanjem nanese težu štetu interesima i ugledu

AIESEC-a Hrvatske;

isključenjem, ako članica ne zadovoljava kriterije za članstvo koji su dani

Poslovnikom AIESEC-a Hrvatske.

Odgovorna tijela AIESEC-a Hrvatske čine Skupština, Nacionalni izvršni odbor, Lokalni

odbori, i Predsjednik. Skupština je najviše tijelo upravljanja AIESEC-a Hrvatske, te ju čine

predsjednici i po još jedan predstavnik kojeg odredi članica. Poslovi Skupštine su da (Statut

AIESEC Hrvatske, čl. 14., 1999.):

potvrđuje godišnji plan rada i godišnji proračun;

bira i razrješava Predsjednika udruge i dopredsjednike, odnosno Nacionalni izvršni

odbor;

34

donosi odluku o članstvu u drugim udrugama;

donosi odluku o prestanku postojanja i rada AIESEC-a Hrvatske dvotrećinskom

većinom ukupnog broja članova Skupštine;

donosi, mijenja i dopunjuje Statut AIESEC Hrvatske;

donosi, mijenja i dopunjuje poslovnik i pravilnike;

usvaja financijski plan i završni račun;

obavlja druge poslove.

Nacionalni izvršni odbor čine predsjednik i najmanje tri dopredsjednika. Članovi Nacionalnog

izvršnog odbora mogu biti hrvatski državljani ili stranci. Dopredsjednici AIESEC-a Hrvatske

su ujedno i članovi Nacionalnog izvršnog odbora. Nacionalni izvršni odbor središnji je odbor

AIESEC Hrvatske, odgovoran za legalnost i poslovanje, očuvanje imidža i prezentaciju

udruge AIESEC Hrvatske. Svi lokalni odbori djeluju prema pravilima i odgovaraju za svoj

rad središnjem odboru. Zadaća Nacionalnog izvršnog odbora je lokalnim odborima omogućiti

rad prema AIESEC običajima i osigurati održivi razvoj zemlje. Odbor ima ulogu

upravljačkog, administrativnog i glavnog strateškog tijela, te je zadužen za nadzor nad

implementacijom nacionalnih inicijativa. Nacionalni izvršni odbor odgovoran je za vođenje

nacionalnih funkcijskih timova i pružanje funkcijske potpore njihovom radu. Nacionalni

izvršni odbor AIESEC-a Hrvatske obavlja ove poslove (Statut AIESEC Hrvatske, čl. 17,

1999.):

koordinira rad AIESEC-a Hrvatske u skladu sa planom rada;

provodi i izvršava odluke Skupštine;

predlaže plan rada i proračun;

predlaže Statut, poslovnik, pravilnike te njihove izmjene i dopune;

imenuje koordinatore i članove odbora te drugih radnih tijela;

informira i obavješćuje članove o svim akcijama koje provodi udruga;

kontrolira da li svi lokalni odbori ispunjavaju kriterije za članstvo u AIESEC-u

Hrvatske i u skladu s tim predlaže mjere;

obavlja i druge poslove i zadaće na temelju odluka Skupštine.

Članovi Nacionalnog izvršnog odbora zajednički odgovaraju Skupštini, a pojedinačno za svoj

rad, prema ovlastima i dužnostima koje su im povjerene, Skupštini i Nacionalnom izvršnom

odboru.

35

Predsjednik AIESEC-a Hrvatske je ujedno i predsjednik Nacionalnog izvršnog odbora

AIESEC-a Hrvatske. Predsjednik AIESEC-a Hrvatske (Statut AIESEC Hrvatske, čl. 20,

1999.):

predstavlja i zastupa AIESEC Hrvatske;

rukovodi radom Skupštine i Nacionalnog izvršnog odbora;

odgovoran je za provođenje i izvršavanje odluka Skupštine.

Predsjednik udruge podnosi izvješće o svom radu Skupštini udruge.

Nacionalni funkcijski tim sastoji se od dopredsjednika nacionalnog izvršnog odbora i

dopredsjednika lokalnih odbora iste funkcije. To je tijelo koje implementira strategije

donesene od strane Nacionalnog izvršnog odbora i podnosi Generalnoj skupštini izvješće o

funkcijskim područjima.

Nacionalni podržavajući tim ima ulogu pružiti potporu u razvoju nacionalnih strategija,

osigurati njihovu implementaciju i realizaciju prioriteta u područjima odgovornosti zajedno sa

Nacionalnim izvršnim odborom. Ovaj tim nema pravnu moć, ali radi kao tijelo unutar

Nacionalnog izvršnog odbora.

AIESEC Hrvatske prestaje radom (Statut AIESEC Hrvatske, čl. 28, 1999.):

odlukom Skupštine AIESEC-a Hrvatske, dvotrećinskom većinom;

u slučajevima uvjetovanim zakonom;

odlukom ovlaštenog tijela o zabrani rada, koja je u skladu sa zakonom.

Strukturu organizacije AIESEC Hrvatske možemo prikazati ovako:

Dijagram 1. Struktura AIESEC Hrvatske

Izvor: Izrada studenta

36

4.1. Lokalni odbor AIESEC Rijeka

Lokalni odbor lokalna je jedinica AIESEC Hrvatske, a njegova je uloga osigurati najveći

mogući broj kvalitetnih i potpunih AIESEC iskustava. Sjedište lokalnog odbora Rijeka je u

Rijeci, na Ekonomskom fakultetu. Lokalni odbor sastoji se od generalne skupštine,

presjednika i izvršnog odbora. Izvršni odbor se sastoji od fizičkih osoba; presjednika lokalnog

odbora i dopresjednika po funkcijama lokalnog odbora. Izvršni odbor odgovoran je za

menadžment i administraciju organizacije na lokalnoj razini, prema pravilima organizacije.

Mandat izvršnog odbora traje jednu godinu, od 1. lipnja do 31. svibnja slijedeće godine.

Strukturu lokalnog odbora možemo prikazati na slijedeći način:

Dijagram 2.Struktura lokalnog odbora AIESEC Rijeka

Izvor: izrada studenta

Lokalni odbor Rijeka organiziran je kroz šest funkcijskih područja, a to su: odlazna razmjena,

dolazna razmjena, odnosi s javnošću i marketing, financije, ljudski resursi i vanjski

(korporativni) odnosi.

Funkcija vanjskih odnosa zadužena je za kontakt, rad i sklapanje ugovora s tvrtkama,

organizacijama i proračunskim subjektima. Ona generira prihod kroz prikupljanje donacija i

sponzorstava. Računovodstveni problem koji se javlja je način naplate sredstava, koji mora

biti ugovorom točno definiran. Troškovi koje stvara ova funkcija su trošak prijevoza, ispis

ponuda i visoki troškovi telefona.

37

Funkcije odlazne i dolazne razmjene također su generator prihoda, kroz naplatu studentskih

praksi. Studenti prilikom odlaska na praksu plaćaju proviziju ovisno radi li se o razvojnoj ili

stručnoj praksi. Također tvrtke ili organizacije koje zapošljavaju praktikante plaćaju određenu

naknadu lokalnom odboru. Ovisno o količini razmjena svaki lokalni odbor plaća naknadu

nacionalnom izvršnom odboru za članstvo u organizaciji. Troškovi funkcija razmjene su

subvencija prakse, trošak promocija, trošak pozivnih pisama i organizacija pripremnih

seminara. Problem ovih funkcija javlja se u naplati naknada, potrebno je odmah naplatiti sve

naknade prilikom potpisivanja ugovora.

Funkcija odnosa s javnošću i marketinga ima najmanji direktni utjecaj na financije. Ona

generira troškove ispisa plakata i letaka, promocije, newslettera, slanja pozivnica tvrtkama,

pošte i web hostinga.

Funkcija ljudskih resursa ne donosi prihode, ali stvara troškove. Direktni troškovi ove

funkcije su troškovi nagrada i priznanja, posteri u uredu, organizacija lokalnih inicijalnih

seminara i regrutacije novih članova, te participacija nacionalnih i internacionalnih

konferencija. Indirektni troškovi odnose se na povećanje broja članova koji utječe na

povećanje naknada za članstvo koje se plaćaju AIESEC International. Funkcija ljudskih

resursa snažno je povezana s funkcijom financija jer utječe na politiku investiranja.

Predsjednik lokalnog odbora ne generira prihode, a u komunikaciji sa dopredsjednikom

financija kontrolira rad Izvršnog odbora. Troškovi predsjednika su preregistracija, legislativni

sastanci, ovjera dokumenata, te putni troškovi.

Funkcija financija odgovorna je za stanje i praćenje financija i računovodstva u lokalnom

odboru. Prihode generira od natječaja koje prijavljuje, a ostvaruje samo troškove

administracije. Funkcija financija upravlja rezervama, investicijama, sastavlja i predaje

financijske izvještaje, prati novčani tijek odbora, zajedno sa ostalim funkcijama kreira budžet,

te je u potpunosti zadužena za sve računovodstvene aspekte lokalnog odbora.

Za kontrolu troškova, projekciju troškova za projekte ili aktivnosti koje lokalni odbor

namjerava provesti, mjerenje uspjeha, ocjenjivanje kvalitete rada samih timova u lokalnom

odboru i kao samo sredstvo odlučivanja lokalni odbor kreira nekoliko vrsta budžeta. To su:

Mjesečni, kvartalni i godišnji

Budžet projekta ili konferencije

Budžet funkcionalnog tima

Dugoročni budžet

38

Mjesečni, kvartalni i godišnji budžet odnosi se na ukupan rad i poslovanje organizacije kroz

godinu. Njime se prati rad u jednom mandatu te se uspoređuje s ranijim mandatima, u svrhu

optimiziranja rezultata poslovanja. Primjer godišnjeg budžeta (Prilog 4, str. 66.).

Budžet projekta ili konferencije. Sastavlja se po potrebi za određeni projekt ili konferenciju.

Primjer budžeta projekta (Prilog 5, str. 67.).

Budžet funkcionalnog tima sastavlja svaki tim na početku mandata kako bi predvidio troškove

i prihode, te u skladu s njima planirao rad kako bi se ostvarili ciljevi organizacije i ostvario

planirani godišnji budžet lokalnog odbora.

Dugoročni budžet sastavlja se za više godina kako bi se predvidio rad i planovi u budućnosti.

Lokalni odbor obično ne sastavlja takav budžet zbog promjene vodstva iz godine u godinu, te

se vodi planovima Nacionalnog izvršnog odbora.

Planiranje budžeta bazira se na usporedbi s prošlogodišnjim budžetom. Budžet mora biti

prikazan na jednostavan i razumljiv način. Izvori prihoda i način trošenja novca točno moraju

biti definirani u samom budžetu. Prema planiranim troškovima planiraju se potrebni

diverzificirani prihodi kako bi se pokrili svi troškovi, osigurao nesmetan novčani tijek te

stvorila mogućnost stvaranja rezervi. Prema utjecaju funkcija lokalnog odbora na budžet

najmanji utjecaj na prihode imaju ljudski resursi i funkcija odnosa s javnošću i marketinga,

funkcija financija donosi najveće prihode od natječaja, a dosta značajnu ulogu u generiranju

prihoda imaju i funkcije dolazne i odlazne razmjene i funkcija vanjskih odnosa. Budžet se

predstavlja generalnoj skupštini koja mora prihvatiti planirani budžet prije početka njegove

realizacije. Budžet se po potrebi korigira u dogovoru s predsjednikom lokalnog odbora.

Novčani tijek lokalnog odbora predstavlja količina novca koja se uprihodi i potroši u

određenom periodu, a služi za reflektiranje financijskog stanja udruge, te kao pokazatelj

likvidnosti i solventnosti.

4.2. Računovodstvo organizacije AIESEC, s primjenom na Lokalni odbor Rijeka

Međunarodna udruga studenata AIESEC neprofitna je organizacija, te svoje računovodstvo

vodi prema Uredbi o računovodstvu neprofitnih organizacija, NN 10/08, i Uredbi o

izmjenama i dopunama Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija, NN 7/09. Lokalni

39

odbor AIESEC Rijeka računovodstvo vodi po sustavu dvojnog knjigovodstva, te prema

računskom planu za neprofitne organizacije.

4.3. Računovodstvo poslovnih aktivnosti

Prema propisima koji uređuju platni promet u zemlji, AIESEC Rijeka kao pravna osoba dužna

je svoja plaćanja i naplatu, cjelokupno poslovanje obavljati preko žiro-računa otvorenog u

poslovnoj banci u Republici Hrvatskoj. AIESEC Rijeka svoje poslovanje vodi preko žiro-

računa otvorenog u Erste&Steiermärkische banci d.d. Rijeka.

Imovina udruge za postizanje ciljeva postojanja i djelovanja pribavlja se (Statut AIESEC

Hrvatske, čl. 24, 1999.):

od sponzorstava,

od donacija,

od prihoda od vlastite djelatnosti,

od ostalih izvora u skladu sa zakonom.

Pribavljeni novac i druga sredstva mogu se koristiti isključivo za obavljanje i unapređenje

djelatnosti udruge, kojima se ostvaruju njeni ciljevi. U slučaju prestanka rada AIESEC-a

Hrvatske, imovina udruge će pripasti članicama u jednakim dijelovima.

Držanje novca i sve transakcije novca se obavljaju preko tri vrste računa:

Račun u banci

Devizni račun

Blagajna

Pri svakom korištenju novca dogoditi će se promjena na jednom od navedenih računa. S

obzirom na to, konta Računa u banci i Blagajne su najčešće korištena konta u računovodstvu

organizacije. Promjene koje se događaju samo između navedena tri računa nisu povezane sa

primicima i izdacima, nego sa prijenosom novca sa Računa u banci u Blagajnu i uplate novca

iz Blagajne na Račun u banci. Takvi prijenosi se događaju kada god je određeni prihod

uplaćen u Blagajnu. Svaka neprofitna organizacija je dužna donijeti odluku o svom

blagajničkom maksimu. Prema propisima koji uređuju poslovanje neprofitnih organizacija,

prihod uplaćen u Blagajnu mora biti prenesen na Račun u banci u roku od jednog dana nakon

uplate u blagajnu.

40

4.3.1. Primjeri evidentiranja poslovnih događaja

Prijenos novca knjiži se na sljedeći način:

1. Prijenos sa računa u blagajnu:

Novac na 1111 Računu u banci prenosi se na prijelazni račun, s kojeg se novac knjiži na račun

1131 Glavne blagajne. Ova promjena upisuje se u izvod i temeljnicu računovodstvenog

sustava Synesis, na temelju izvoda i virmana iz banke, te uplatnice kao dokaz o položenom

novcu u blagajnu.

2. Prijenos iz blagajne na račun u banci

Novac uplaćen u blagajnu isplaćuje se s računa 1131 Glavna blagajna na prijelazni račun, te

se potom uplaćuje na žiro-račun u banci na račun 1111. Dokumenti koji potvrđuju ovu

promjenu su isplatnica, virman i izvod iz banke. Promjena se također upisuje u izvod i

temeljnicu računovodstvenog sustava Synesis.

Osim prijenosa sredstava između navedenih računa, sve druge promjene su povezane sa

aktivnostima koje se obavljaju, odnosno sa troškovima i prihodima.

Prihodi lokalnog odbora AIESEC Rijeka priznaju se uz primjenu računovodstvenog načela

nastanka događaja, što znači da se:

recipročni prihodi (prihodi na temelju isporučenih dobara i usluga) priznaju u

izvještajnom razdoblju na koje se odnose pod uvjetom da se mogu izmjeriti neovisno o

naplati,

nerecipročni prihodi (donacije, članarine, pomoći, doprinosi i ostali slični prihodi)

priznaju u izvještajnom razdoblju na koje se odnose pod uvjetom da su raspoloživi

(naplaćeni) najkasnije do trenutka predočavanja financijskih izvještaja za isto

razdoblje.

41

AIESEC kao neprofitna organizacija najčešće ima sljedeće vrste prihoda:

EP fee (naknada praktikanta za odlazak na praksu) – GIP (stručna praksa) 1200 kn i

GCDP (razvojna praksa) 650 kn

TN fee (naknada tvrtke ili organizacije za zapošljavanje praktikanta)- GIP (stručna

praksa) 2900 kn i GCDP (razvojna praksa) 900 kn

Sponzorstva i partnerstva

Donacije

Prihodi od natječaja

Prihodi od kamata

Ostali prihodi

Prihodi se knjiže na različite datume, ovisno o vrsti prihoda. Knjiženja prihoda su:

1. Knjiženje recipročnih prihoda (kada je izdan račun)

a. primjer: EP fee

Praktikantu se izdaje račun koji se knjiži na račun 31122 Prihod od EP fee i na računu 1611

Potraživanja od kupaca. Kada je praktikant uplatio iznos na račun zatvara se račun 1611

Potraživanja od kupaca i iznos prelazi na dugovnu stranu računa 1111 Novac na računu.

Promjena se upisuje u izvod i temeljnicu računovodstvenog sustava Synesis te u knjigu

izlaznih računa. Potrebni dokumenti su ugovor, izlazni račun i izvadak iz banke. To je primjer

knjiženja prihoda kada je izdan račun i potpisan ugovor sa nekim subjektom. Na isti način

knjiže se i slijedeći prihodi:

b. Primjer: TN fee

42

Ova promjena knjiži se kada je potpisan ugovor i izdan račun za TN fee (1) i tvrtka ga je

nakon određenog vremena platila (2). Promjena (2) knjiži se tek kad su novci na računu u

banci.

c. Primjer: Partnerstvo ili sponzorstvo

Ova poslovna promjena knjiži se kada je potpisan ugovor za partnerstvo ili sponzorstvo (1) i

tvrtka je nakon određenog vremena platila dogovoreno partnerstvo/sponzorstvo (2).

2. Knjiženje recipročnih prihoda koji su uplaćeni prvo u blagajnu

a. primjer: EP fee

Prihodi uplaćeni u blagajnu moraju biti prebačeni na račun isti dan kada su primljeni ili

maksimalno jedan dan nakon primitka.

Praktikant se uvodi u sustav i potpisuje ugovor s lokalnim odborom. Pri potpisivanju ugovora

uplaćuje novce u blagajnu. Dopredsjednik financija uplaćuje sredstva iz blagajne na žiro-

račun.

Promjena se knjiži kao izlaz sa računa 31122 Prihod od EP fee i ulaz na račun 1131 Glavne

blagajne, te se onda preko 1113 prijelaznog računa prenosi na 1111 žiro-račun u banci.

Promjena se evidentira u izvodu i temeljnici računovodstvenog sustava Synesis, a potrebni

dokumenti su ugovor, uplatnica, isplatnica, virman za uplatu u banku i izvod. Ovdje je

prikazan primjer knjiženja prihoda kada je svota novca prvo uplaćena u blagajnu i zatim je

napravljen prijenos prihoda na račun u banci. Na isti način knjiže se poslovne promjene:

b. Uplata članova za nacionalnu konferenciju (delegate fee) i

c. Uplata članova za lokalne seminare i konferencije (delegate fee)

43

3. Knjiženje nerecipročnih prihoda, kada nije izdan račun

a. Primjer: donacija

Lokalni odbor AIESEC Rijeka poslao je zahtjev za donacijom tvrtci, te je tvrtka uplatila

novac na žiro-račun. Potrebni dokumenti su Zahtjev/Zamolba za donacijom i Izvod.

Na isti način se knjiže i sredstva dobivena od natječaja, članarine i drugi prihodi za koje se ne

radi protučinidba. Bitno je reći da se za ove prihode ne iskazuju potraživanja, odnosno nikada

se ne knjiže na konto 16xxx. Neprofitna organizacija može primati donacije u novcu,

stvarima, uslugama i drugim oblicima materijalne imovine koja imaju tržišnu vrijednost, a na

primljene donacije ne plaća porez. Kad se donacija daje u novcu, dovoljno je da ovlašteno

tijelo o tome donese odluku (uprava trgovačkog društva, poduzetnik ili pojedinac) i da se

novčana sredstva uplate sa žiro-računa darovatelja na žiro-račun udruge kojoj je donacija

namijenjena. Ako se donacija daje u dobrima ili uslugama, potrebno je da i davatelj i primatelj

donacije o tome imaju vjerodostojne isprave (npr. zapisnik o preuzimanju robe, otpremnica i

sl.). AIESEC kao neprofitna organizacija nije obveznik poreza na dodanu vrijednost (PDV),

niti ima pravo odbiti pretporez s ulaznih računa za kupljene nabavke. Primitak novca bez

izravne protučinidbe, ne podliježe oporezivanju PDV-om. To znači da se na primljene

donacije, odnosno potpore za koje se ne obavlja protuusluga ne zaračunava porez na dodanu

vrijednost, pa se one i ne uključuju u kriterij za određivanje oporezivog prometa.

Rashodi se također priznaju uz primjenu računovodstvenog načela nastanka događaja što

znači da se:

rashodi priznaju u izvještajnom razdoblju na koje se odnose neovisno o plaćanju,

rashodi za utrošak kratkotrajne nefinancijske imovine priznaju se u trenutku stvarnog

utroška odnosno prodaje i

troškovi nabave dugotrajne imovine kapitaliziraju, a u rashode priznaju tijekom

korisnog vijeka uporabe.

Rashodi se mogu plaćati putem računa u banci ili kroz blagajnu, odnosno direktno na ruke.

44

1. Troškovi se plaćaju putem računa

a. Primjer: plaćanje računa za telefon

AIESEC Rijeka zaprima ulazni račun poduzeća i knjiži obvezu prema dobavljačima na račun

2425 i rashod za troškove telefona na račun 4251. U slijedećoj promjeni zatvara se račun 2425

i račun plaća se putem žiro-računa u banci. Poslovna promjena upisuje se u izvod i temeljnicu

u Synesis, te u knjigu ulaznih računa. Na isti način se knjiže i svi ostali rashodi: delegate fee

za konferencije (kada je zaprimljen ulazni račun), članarine, račun za internet, telefon, web

zakup i dr.

2. Troškovi se plaćaju direktno na ruke, odnosno putem R1 računa

a. Primjer: usluge pošte

U slučaju kada se koristi R1 račun, trošak se knjiži kroz Temeljnicu na konta 4xxx, ovisno o

trošku koji se događa, i 2xxx ovisno o dobavljaču. Proces plaćanja računa i knjiženja je

sljedeći:

Na isti način se knjiže sve isplate iz blagajne, samo pod drugim kontnim brojem i trošak može

biti razložen na više vrsta.

b. Primjer: Troškovi režija za projekt

Kada se režije za projekt plaćaju u banci. Uz iznos režija plaća se i naknada banci. Knjiži se

dugovno na račune 42631 za troškove energije i 4431 za bankarske usluge i na 1131 Glavnu

blagajnu.

c. Primjer: Trošak puta

Trošak puta je još jedan učestali trošak u AIESEC-u. Ukoliko ne putuje grupa članova ili

delegacija, za svaki put je potrebno ispuniti poseban putni nalog i evidentirati ga u evidenciju

45

putnih naloga te priložiti putne karte ili račun za gorivo. Primjer ispunjavanja putnog naloga

vidljiv je u Prilogu 6 (str. 68). Ukoliko putuje grupa članova ili delegacija, dovoljno je ispuniti

formular prikazan u Prilogu 7 (str. 69.). i evidentirati ga kao jedan obrazac putnog naloga u

evidenciji putnih naloga.

3. Posebne situacije

a. Odobren je zajam nekom od entiteta

Odobravanje zajma drugom entitetu (1) i naplata zajma (2). Obavezni dokumenti su Ugovor o

zajmu i Izvod, a unosi se u Izvod Synesis programa.

b. Uzimanje zajma od drugog lokalnog odbora

Uzimanje zajma otvaranjem obveza za zajam na računu 2621 i zatvaranjem istog računa uz

plaćanje sa žiro-računa 1111. Potrebni dokumenti su Ugovor o zajmu i Izvod.

c. Prikupljanje novca za humanitarne svrhe

AIESEC Rijeka je prikupio novac za humanitarne svrhe i želi ga donirati. AIESEC Rijeka

prebacuje novac na račun fizičke/pravne osobe. Potrebni dokumenti su Izvod i Odluka o

doniranju.

d. Knjiženje troška facilitatora na nacionalnim konferencijama

Prilikom organiziranja konferencija lokalni odbor koji organizira konferenciju plaća trošak

46

facilitatora. Nakon toga isti lokalni odbor šalje drugim lokalnim odborima ili nacionalnom

odboru kalkulaciju troškova i sumu koju je potrebno platiti, nakon čega lokalni odbori plaćaju

trošak facilitatora. Svi lokalni odbori plaćaju dio troška lokalnom odboru organizatoru. Jedan

lokalni odbor plaća trošak smještaja facilitatora te radi kalkulaciju i šalje zahtjeve ostalim

lokalnim odborima. Potrebni dokumenti su R1 ili ulazni račun i Izvod i izlazni račun. Sa

strane lokalnih odbora koji plaćaju facilitator fee, trošak se knjiži kao i u svakom drugom

slučaju kada zaprime URA.

e. Prijeboj između lokalnih odbora

Neprofitna organizacija može svoja plaćanja obveza i naplatu potraživanja u zemlji i u

inozemstvu, osim izravnim novčanim namirenjem, obavljati i kompenzacijom, cesijom,

asignacijom ili upućivanjem duga. Naplatu i plaćanja provedene obračunskim načinima

plaćanja, samo na temelju vjerodostojnih isprava (izjava, ugovor i dr.) evidentiraju u svojim

poslovnim knjigama.

Uz pretpostavku da lokalni odbor LC1 ima potraživanje od lokalnog odbora LC2 u iznosu od

1.000,00 kn, dok lokalni odbor LC2 ima potraživanje od lokalnog odbora LC1 u iznosu od

2.000,00 kn. U tom slučaju se prilikom izdavanja računa i sa jedne i sa druge strane knjiži

jednako kao i za sve druge izlazne i ulazne račune. Kada lokalni odbori odluče napraviti

prijeboj/kompenzaciju, obavezni su sastaviti prijedlog kompenzacije, koji je prikazan u

Prilogu 8. (str. 70.), potpisati ga s obje strane i ovjeriti. Nakon toga je potrebno proknjižiti

navedenu promjenu u temeljnicu na način da se zatvore potraživanja od LC1 i obaveze prema

LC1 u istom iznosu (2425/1611).

f. Kompenzacija sa poduzećem

AIESEC Rijeka je ispostavio račun poduzeću za određenu uslugu, nakon čega je poduzeće

AIESEC Rijeci isporučilo proizvod i priložilo Otpremnicu. Navedena promjena se knjiži na

sljedeći način:

g. Povrat sredstava

47

Praktikant je uplatio EP fee u blagajnu (1) te mu je nakon toga AIESEC zbog opravdanih

razloga odlučio napraviti povrat novca (2). Potrebni dokumenti su Uplatnica i Ugovor s

praktikantom, te Isplatnica i Odluka o povratu.

h. Zatezne kamate, Primjer: Trošak telekomunikacija

Ukoliko dobavljačima nisu plaćene njihove usluge, dobavljači imaju pravo zaračunati zatezne

kamate, čiji iznos je vidljiv u opomenama ili na sljedećem računu (ukoliko je suradnja sa

poduzećem redovita). Primljen je račun za telekomunikacijske usluge na datum 31.03. u

iznosu od 1.000,00 kn. Ta promjenu knjiži se kao i svaki drugi ulazni račun (4xxx/2xxx).

Nakon dva mjeseca neplaćanja, poduzeće isporučitelj usluge šalje opomenu gdje je obaveza

AIESEC Rijeka prema njima 1.050,00 kn zbog zateznih kamata.

Knjiži se dugovanje na strani rashoda na računu 4433 za zatezne kamate i povećava se obveza

prema dobavljačima na računu 2425.

Uz svaku promjenu nužno je priložiti knjigovodstvenu ispravu. Popis knjigovodstvenih

isprava nalazi se u Prilogu 9 (str. 71.).

Svaka navedena promjena mora imati knjigovodstvenu ispravu kao dokaz o nastanku

poslovnog događaja.

Na svakom izdanom računu obvezno je upisati sljedeću izjavu: “Porez na dodanu vrijednost

nije zaračunan na temelju čl. 22. Zakona o PDV-u”.

Usklađeno sa propisima, AIESEC kao neprofitna organizacija, dužan je voditi sljedeće knjige:

1. Dnevnik

2. Glavnu knjigu

3. Pomoćne knjige:

a. dugotrajne nefinancijske imovine – po vrsti, količini i vrijednosti (nabavna i

otpisana) te s drugim potrebnim podacima,

b. financijske imovine i obveza: potraživanja i obveza (po subjektima, računima,

pojedinačnim iznosima, rokovima dospjelosti, zateznim kamatama i dr.)

c. knjigu (dnevnik) blagajni (kunska, devizna, porto i druge),

d. evidenciju putnih naloga i korištenja službenih vozila,

e. knjigu izlaznih i ulaznih računa

48

Knjiga blagajne se treba zaključivati svaki mjesec. Na kraju godine knjige se moraju isprintati

i potpisati. Poslovne knjige i njihove povezane knjigovodstvene isprave čuvaju se prema

propisima iz Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija, NN 10/08. Rok čuvanja

poslovnih knjiga počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se iste odnose.

Prema Zakonu o porezu na dobit, neprofitne organizacije nisu obveznici poreza na dobit.

Zakonom o porezu na dobit, u čl. 2. st. 6. propisuje da državne ustanove, ustanove jedinica

područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi,

vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge građana, umjetničke udruge,

zaklade i fondacije, sportski klubovi, sportska društva i savezi, nisu obveznici poreza na dobit.

Međutim, Porezna uprava može rješenjem utvrditi da je određena organizacija obveznik

poreza na dobit, zbog obavljanja neke gospodarske djelatnosti kojom je ostvaren promet veći

od 230.000,00 kn. Ako neprofitna organizacija uz gospodarsku djelatnost ima i prihode od

članarina, dotacija i poklona, za taj dio prihoda i pozitivne razlike između prihoda i rashoda,

nije obveznik poreza na dobit. Članarine koje su naplaćene od članova neprofitne organizacije

sukladno statutu i drugim aktima, određene po istom kriteriju za sve članove ne ulaze u

kriterij oporezivog prometa za više od 230.000 kn godišnje.

4.3.2. Informatička računovodstvena rješenja (ilustracija)

Za knjiženje i vođenje računovodstva koriste se dva alata:

Izvod

Temeljnica

U izvodima se knjiže samo promjene na računu koje kao podlogu imaju zaprimljen izvadak iz

banke, dok se Temeljnica koristi za sve druge svrhe kao što su: knjiženje promjena u blagajni,

knjiženje ulaznih i izlaznih računa. Temeljnica i Izvod u Synesisu su smješteni u poglavlju

Financijskog računovodstva.

49

a. Primjer knjiženja na Temeljnici: plaćanje telefonskog računa

Slika 2. Temeljnica

Izvod: Izrada članova za potrebe edukacije

b. Primjer knjiženja na Izvodu, prijenos novca u blagajnu

Slika 3. Izvod

Izvor: Izrada članova za potrebe edukacije

50

4.4. Financijski izvještaji

Prema propisima Ministarstva financija, lokalni i nacionalni odbori dužni su predati

financijske izvještaje FINA-i i Uredu za reviziju. Financijski izvještaji za organizaciju

AIESEC jesu: bilanca, izvještaj o prihodima i rashodima, skraćeni izvještaj o prihodima i

rashodima i bilješke uz financijske izvještaje.

Financijski izvještaji sastavljaju se na sljedećim obrascima:

Bilanca na Obrascu: BIL-NPF,

Izvještaj o prihodima i rashodima na Obrascu: PR-RAS-NPF,

Skraćeni izvještaj o prihodima i rashodima na Obrascu: S-PR-RAS-NPF

Bilanca lokalnog odbora AIESEC Rijeka sastoji se od imovine, te obveza i vlastitih izvora.

Imovinu udruge čine novčana sredstva i pokretne stvari. Obveze su najčešće obveze prema

dobavljačima, obveze za kamate i obveze za zajmove. Bilanca je u tijeku 2012. godine

uvećana u odnosu na prethodnu godinu, što dokazuje veći obujam poslovanja lokalnog

odbora.

Izvještaj o prihodima i rashodima prikazuje ostvarenu dobit u iznosu 20.690,00kn, što je

gotovo dvostruko veći iznos od ostvarene dobiti prethodne godine.

Bilanca i izvještaj o prihodima i rashodima lokalnog odbora Rijeka nalaze se u Prilogu 10.,

(str. 72)

Skraćeni izvještaj o prihodima i rashodima (Prilog 11, str. 73) odnosi se na razdoblje od 1.

siječnja do 31. ožujka 2013. godine. U tekućoj godini ostvareni su veći rashodi od prihoda za

navedeno razdoblje, te također veći i prihodi i rashodi u odnosu na isto razdoblje prethodne

godine.

Lokalni odbor AIESEC Rijeka upisan je u Registar udruga Republike Hrvatske 3. prosinca

1998. godine, pod registarskim brojem 08001089. Izvadak iz Registra udruga Republike

Hrvatske u prilogu 12 (str. 74.).

51

5. ZAKLJUČAK

Na temelju predočenih teorijskih spoznaja o neprofitnom sektoru, neprofitnom

računovodstvu, udrugama i računovodstvenom sustavu možemo zaključiti da je AIESEC

Hrvatske neprofitna organizacija koja djeluje sa svrhom ostvarenja ciljeva od općeg interesa,

a u skladu sa zakonima i propisima Republike Hrvatske. Računovodstvo udruge temelji se na

imovini koju čine novčana sredstva, te na prihodima i rashodima kojima udruga održava

vlastito djelovanje. Udruga vodi sustav dvojnog knjigovodstva, nije obveznik plaćanja PDV-

a, niti obveznik Poreza na dobit. Kroz financijske izvještaje vidljivo je da udruga ostvaruje

kroz godine pozitivan rezultat i povećava obujam poslovanja, te na vrijeme ispunjava svoje

obveze. AIESEC Rijeka kontinuirano računovodstveno prati svoje djelovanje upotrebom

računovodstvenog informacijskog sustava, te sastavlja i predaje financijske izvještaje u

propisanim rokovima.

52

LITERATURA:

Knjige:

1. Baica, N., Paić Ćirić, M., Lukač, D., Milić, A., Vranar, K., 2009., Novo računovodstvo

neprofitnih organizacija, Tehnološko - ekonomski biro, Zagreb

2. Barberić, H., Brkanić, V., Dremel, N., Glavota, M., Jakir Bajo, I., Javor, Lj., Kasum, V.,

Kir, M., Knežević, N., Kuk, E., Magdić Hanžek, M., Maletić, I., Marečić, D., Masnjak, B.,

Milić, A., Rogošić, N., Šoštarić, B., Vidović, A., Turković-Jarža, L., 2011.,

Računovodstvo neprofitnih organizacija s analitičkim računskim planom, primjerima

knjiženja i propisima, RRIFPlus, Zagreb

3. Bežovan, G., 2005., Civilno društvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb

4. Brkanić, V., Dremel, N., Javor, Lj., Parač, G., Turković-Jarža, L., 2007., Računovodstvo

neprofitnih organizacija s analitičkim računskim planom, RRIFPlus, Zagreb

5. Crnković, L., Mesarić, J., Martinović, J., 2006., Organizacija i primjena računovodstva,

Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek

6. Gulin, D., Spajić, F., Spremić, I., Tadijančević, S., Vašiček, V., Žager, K., Žager, L.,

Zagreb, Računovodstvo, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

7. Jakir Bajo, I., Maletić, I., Sirovica, K., Vašiček, D., Vašićek, V., 2009., Računovodstvo

neprofitnih organizacija s primjenom kontnog plana i poreznih propisa, Hrvatska

zajednica računovođa i financijskh djelatnika, Zagreb

8. Puljiz, V., Bežovan, G., Matković, T., Šućur, Z., Zrinšćak, S., 2008., Socijalna politika

Hrvatske, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb

9. Zenzerović, R., 2007., Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u

Puli, Odjel za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“, Pula

Web izvori:

1. Ministarstvo financija, www.mfin.hr

2. Porezna uprava, www.porezna-uprava.hr

3. Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od

2012. do 2016. godine,

http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/Nacionalna%20strategija%20FINAL.pdf, preuzeto u

srpnju 2013.

53

4. Bežovan, G., Matančević, J., siječanj 2011., CIVICUS-ov indeks civilnog društva u

Hrvatskoj, akcijske preporuke za jačanje djelotvorne uloge civilnog društva,

http://civilnodrustvo.hr/upload/File/hr/izdavastvo/digitalna_zbirka/civicus_indeks_cd.pdf,

preuzeto u srpnju 2013.

5. Ured za udruge vlade Republike Hrvatske, http://www.uzuvrh.hr

6. Uputa o primjeni članka 71. uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija,

Ministarstvo financija,

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Uputa%20o%20primjeni%20clanka%2071.%20%20

Uredbe%20o%20racunovodstvu%20neprofitnih%20organizacija.pdf, preuzeto u srpnju

2013.

7. AIESEC web platforma, www.myaiesec.net

Ostali izvori:

1. Zakon o udrugama, Narodne novine br. 88/01, 11/02

2. Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija, Narodne novine br. 10/08

3. Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija,

Narodne novine, br. 7/09

4. Zakon o porezu na dobit, Narodne novine br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12

5. Zakon o računovodstvu, Narodne novine, br. 109/07, 54/13

54

PRILOZI

1. Obrazac RNO

55

2. Obrazac RNO-P

56

3. Statut AIESEC Hrvatske

AIESEC HRVATSKE - međunarodna udruga studenata

STATUT

Zagreb, prosinac 1999.

Na temelju članka 11., Zakona o udrugama (Narodne novine, broj 70/97 i 106/97) osnivačka

Skupština AIESEC-a Hrvatske – međunarodna udruga studenata donijela je sljedeći

S T A T U T

I. Opće odredbe

Članak 1.Naziv

Udruga se zove: AIESEC Hrvatske - međunarodna udruga studenata. Skraćeni naziv je:

AIESEC Hrvatske.

Sjedište

Sjedište udruge je u Zagrebu pri Ekonomskom fakultetu, Trg J. F. Kennedyja 6.

Znak i pečat

AIESEC Hrvatske je preuzeo znak od AIESEC-a International.

Znak je četvrtastog oblika, bilo kojih dimenzija uz poštivanje načela da je dužina znaka

najmanje osam puta veća od visine. Znak sadrži natpis AIESEC te siluete ljudi koji izlaze na

desnu stranu. Znak se može produžiti na lijevu stranu u proizvoljnoj dužini.

AIESEC Hrvatske ima pečat u oblika četverokuta dimenzija 18 × 47 mm koji sadrži: znak

AIESEC-a te tekst: AIESEC CROATIA, EKONOMSKI FAKULTET, 10000 Zagreb,Trg J. F.

Kennedya 6, HRVATSKA.

Članak 2. Područje djelovanja

Udruga pravno djeluje na području Republike Hrvatske.

57

Udruga ima svojstvo pravne osobe i kao udruga registrirana je pri nadležnom tijelu državne

uprave. AIESEC Hrvatske je neprofitna pravna osoba.

Predstavljanje i zastupanje

Predsjednik AIESEC-a Hrvatske zastupa AIESEC Hrvatske prema trećim osobama u

domaćim i međunarodnim odnosima, a u njegovoj odsutnosti osoba koju za to ovlasti

Predsjednik.

II. Ciljevi i djelatnost

Članak 3.Ciljevi

Ciljevi AIESEC - a Hrvatske su doprinijeti razvoju našega društva kroz razvijanje znanja,

vještina i stavova kod pojedinaca sa naglaskom na međukulturalno razumijevanje i

internacionalizam.

Članak 4.Djelatnost

Svoje ciljeve AIESEC Hrvatske ostvaruje u prvom redu međunarodnom stručnom razmjenom

studenata po recipročnom modelu (broj studenata iz Hrvatske poslanih na praksu i broj stranih

studenata primljenih na praksu je približno jednak). Prakse se obavljaju u poduzećima,

nevladinim i vladinim organizacijama, institucijama i sl.

Svaki student prije odlaska na stručnu praksu mora proći kroz edukacijski proces čija je svrha

da pripremi studenta na kulturu zemlje u koju odlazi na praksu te ga osposobi znanjima,

stavovima i vještinama koje se traže.

Također, za vrijeme trajanja prakse, student je u vezi sa AIESEC udrugom koja ga je poslala

na praksu kako bi se osigurala čim kvalitetnija integracija u okolinu u kojoj obavlja praksu.

Kao nadopuna procesu razmjene, AIESEC Hrvatske se bavi i organiziranjem skupova i

projekata edukacijskog karaktera te ostalim aktivnostima kojima se ostvaruju ciljevi udruge.

III. Članstvo

Članak 5. Članstvo u drugim udrugama

AIESEC Hrvatske je članica Association Internationale des Etudiants Sciences Economiques

et Comerciales (u daljnjem tekstu: AIESEC International)

58

Članovi udruge

Članovi AIESEC-a Hrvatske mogu biti AIESEC udruge – članice registrirane pri županijskim

uredima odnosno Gradu Zagrebu.

Članovi AIESEC-a Hrvatske su pravne osobe – članice. Članice su zastupane po Predsjedniku

članica.

AIESEC Hrvatske može svojom odlukom isključiti bilo koju članicu iz svog članstva.

Pojedinci postaju članovi AIESEC-a Hrvatske posredstvom članstva u svojoj matičnoj udruzi

– članici.

Članak 6.Prava, dužnosti i odgovornosti članica

Članice AIESEC-a Hrvatske imaju pravo, dužnost i odgovornost:

- sudjelovati u radu AIESEC-a Hrvatske te predlagati mjere i aktivnosti radi što uspješnijeg

ostvarivanja ciljeva;

- biti obaviješteni i informirani o svim akcijama koje provodi udruga ili pojedini njeni

članovi;

- provoditi odluke i zaključke tijela AIESEC-a Hrvatske i biti odgovorni za njihovo

ostvarenje;

- izvršavati preuzete i dogovorene obveze u okviru AIESEC-a Hrvatske;

- redovito i na vrijeme plaćati novčane obveze;

- svojim djelovanjem i postupcima ne smiju narušiti ugled AIESEC-a Hrvatske;

- pridržavati se zakona, Statuta i drugih akata AIESEC-a Hrvatske;

Članak 7.

AIESEC Hrvatske može u svoje članstvo primiti nove članice ili iz svoga članstva isključiti

postojeće.

59

Odluku o primanju i isključenju donosi Skupština dvotrećinskom većinom.

Članak 8.Prestanak članstva članica

Članstvo članica u AIESEC-u Hrvatske prestaje:

- prestankom djelovanja udruge;

- isključenjem, ako članica svojim djelovanjem nanese težu štetu interesima i ugledu

AIESEC-a Hrvatske.

- isključenjem, ako članica ne zadovoljava kriterije za članstvo koji su dani Poslovnikom

AIESEC-a Hrvatske

Javnost rada udruge

Rad AIESEC-a Hrvatske je javan.

Javnost se obavješćuje putem periodičnih tiskanih publikacija, izvješćima u medijima i sl.

IV. Tijela i izbori

Članak 9.Tijela udruge

Tijela AIESEC-a Hrvatske jesu:

- Skupština;

- Nacionalni izvršni odbor;

- Predsjednik.

Članak 10. Skupština

Skupština je najviše tijelo upravljanja AIESEC-a Hrvatske. Skupštinu AIESEC-a Hrvatske

čine predsjednici i po još jedan predstavnik kojeg odredi članica.

Mandat Skupštine traje jednu godinu s mogućnošću još jednog ponavljanja mandata.

60

Članak 11. Rad i sazivanje skupštine

Skupština Može biti: redovna, izborna i izvanredna.

Skupština redovito zasjeda najmanje jednom u tijeku godine, izborna sjednica Skupšt ine

održava se jednom godišnje.

Sjednice Skupštine saziva Nacionalni izvršni odbor udruge na vlastitu inicijativu. U odluci o

sazivanju Nacionalni izvršni odbor utvrđuje dnevni red sjednice, te dan i mjesto održavanja

sjednice.

Nacionalni izvršni odbor je dužan sazvati sjednicu Skupštine kada to zatraži najmanje 1/3

članica udruge. U svom zahtjevu za sazivanje Skupštine predlagatelji su obvezni predložiti

dnevni red sjednice. Ako Nacionalni izvršni odbor ne sazove sjednicu Skupštine u roku od 15

dana od dana zahtjeva, sazvat će je predlagatelj (odluka treba sadržavati prijedlog dnevnog

reda, te mjesto i dan održavanja sjednice).

Članak 12.

Skupštini predsjedava Predsjednik udruge ili osoba koju on ovlasti. U slučaju odsutnosti

Predsjednika i osobe koju on ovlasti, Skupština će na početku sjednice javnim glasovanjem

odrediti osobu koja će predsjedavati sjednicom.

Članak 13.

Skupština odlučuje pravovaljano ako je nazočna natpolovična većina svih članova skupštine,

a odluke donosi većinom glasova nazočnih ako Statutom nije određena posebna većina.

Članak 14. Poslovi skupštine

Skupština AIESEC-a Hrvatske obavlja ove poslove:

- potvrđuje godišnji plan rada i godišnji proračun;

- bira i razrješava Predsjednika udruge i dopredsjednike, odnosno Nacionalni izvršni odbor

- donosi odluku o članstvu u drugim udrugama;

61

- donosi odluku o prestanku postojanja i rada AIESEC-a Hrvatske dvotrećinskom većinom

ukupnog broja članova Skupštine;

- donosi, mijenja i dopunjuje Statut;

- donosi, mijenja i dopunjuje poslovnik i pravilnike;

- usvaja financijski plan i završni račun;

- obavlja druge poslove;

Članak 15.Nacionalni izvršni odbor

Nacionalni izvršni odbor čine predsjednik i najmanje tri dopredsjednika. Članovi Nacionalnog

izvršnog odbora mogu biti hrvatski državljani ili stranci.

Vrijeme na koje su izabrani članovi Nacionalnog izvršnog odbora (mandat) je godinu dana s

mogućnošću najviše jednog ponovnog izbora.

Članak 16.

Rad Nacionalnog izvršnog odbora

Sjednice Nacionalnog izvršnog odbora saziva predsjednik ili osoba koju on za to ovlasti.

Nacionalni izvršni odbor donosi pravovaljane izvršne odluke ako je sjednici nazočno

najmanje polovina članova, a odluke Nacionalnog izvršnog odbora donose se natpolovičnom

većinom članova nazočnih na sjednici.

Sjednice Nacionalnog izvršnog odbora održavaju se prema potrebi o čemu odlučuje

predsjednik, a sjednica se mora održati najmanje jednom u mjesec dana.

Članak 17.

Poslovi Nacionalnog izvršnog odbora

Nacionalni izvršni odbor AIESEC-a Hrvatske obavlja ove poslove:

- koordinira rad AIESEC-a Hrvatske u skladu sa planom rada;

- provodi i izvršava odluke Skupštine;

62

- predlaže plan rada i proračun;

- predlaže Statut, poslovnik, pravilnike te njihove izmjene i dopune;

- imenuje koordinatore i članove odbora te drugih radnih tijela;

- informira i obavješćuje članove o svim akcijama koje provodi udruga;

- kontrolira da li svi lokalni odbori ispunjavaju kriterije za članstvo u AIESEC-u Hrvatske i

u skladu s tim predlaže mjere;

- obavlja i druge poslove i zadaće na temelju odluka Skupštine.

Članak 18.Odgovornost i opoziv članova Nacionalnog izvršnog odbora

Članovi Nacionalnog izvršnog odbora zajednički odgovaraju za njegov rad Skupštini, a

pojedinačno za svoj rad, u granicama ovlasti i dužnosti koje su im povjerene, Skupštini i

Nacionalnom izvršnom odboru.

Članak 19.

Nacionalni izvršni odbor i svaki njegov član mogu podnijeti ostavku ili biti opozvani prije

isteka vremena na koje su birani i to u slučaju: njegova opoziva; podnošenja ostavke;

nastupanju takvih okolnosti zbog kojih član ne bi više mogao obnašati dužnost; ako član

Nacionalnog izvršnog odbora postupa protivno ovome Statutu i odlukama Skupštine; te zbog

neaktivnosti u radu na svojoj dužnosti u Nacionalnom izvršnom odboru.

Opoziv provodi skupština na prijedlog predsjednika, ili 1/3 članova, a predsjednik može

predložiti Skupštini novog člana. Mandat naknadno izabranog člana traje do isteka mandata

Nacionalnog izvršnog odbora.

U slučaju opoziva ili ostavke predsjednika, ili više od dva člana Nacionalnog izvršnog odbora,

preostali članovi Nacionalnog izvršnog odbora sazivaju Izvanrednu sjednicu Skupštine.

Članak 20.Predsjednik AIESEC-a Hrvatske

Predsjednik AIESEC-a Hrvatske je ujedno i predsjednik Nacionalnog izvršnog odbora

AIESEC-a Hrvatske.

63

Predsjednik AIESEC-a Hrvatske:

- predstavlja i zastupa AIESEC Hrvatske;

- rukovodi radom Skupštine i Nacionalnog izvršnog odbora;

- odgovoran je za provođenje i izvršavanje odluka Skupštine; Predsjednik udruge podnosi

izvješće o svom radu Skupštini udruge.

U slučaju spriječenosti ili odsutnosti, Predsjednik imenuje jednog od članova Nacionalnog

izvršnog odbora svojim zamjenikom.

Dopredsjednici AIESEC-a Hrvatske

Dopredsjednici AIESEC-a Hrvatske su ujedno i članovi Nacionalnog izvršnog odbora

AIESEC-a Hrvatske. Dopredsjednika AIESEC-a Hrvatske treba biti najmanje troje.

Članak 21.Rješavanje sporova

U slučaju nastanka spornih i konfliktnih situacija, Skupština odlučuje na prijedlog

Nacionalnog izvršnog odbora o komisiji koja je mjerodavna presuditi i razriješiti situaciju.

Dotična komisija mora uključivati najmanje troje neutralnih predstavnika iz članica ko je nisu

sukobljene strane, te jednu iz Nacionalnog izvršnog odbora ili osobu izvan AIESEC-a

Hrvatske.

Članak 22.Druga radna tijela udruge

Za rad u pojedinim područjima djelovanja Nacionalni izvršni odbor udruge može osnovati

stalne i povremene komisije ili druga radna tijela.

Odlukom o osnivanju komisije ili radnih tijela utvrđuje se njihov sastav, zadaća, vrijeme za

koje se osnivaju i odgovornost za obavljanje poslova.

Članak 23.Izbori

Nacionalni izvršni odbor udruge saziva Izbornu sjednicu Skupštine na kojoj se vrše izbori za

Predsjednika udruge i Nacionalni izvršni odbor. Skupština AIESEC-a Hrvatske na prijedlog

64

Predsjednika imenuje Izbornu komisiju. Način rada i ovlasti izborne komisije definirani su

Poslovnikom AIESEC-a Hrvatske.

V. Imovina udruge i način stjecanja imovine

Članak 24.Imovina udruge

Imovinu udruge čine:

-novčana sredstva;

-pokretne stvari;

- prava i obveze udruge.

Članak 25. Stjecanje imovine.

Za postizanje ciljeva postojanja i djelovanja, AIESEC Hrvatske pribavlja imovinu:

-od sponzorstava;

-od donacija;

-od prihoda od vlastite djelatnosti;

-od ostalih izvora u skladu sa zakonom.

Pribavljeni novac i druga sredstva mogu se koristiti isključivo za obavljanje i unapređenje

djelatnosti udruge, kojima se ostvaruju njeni ciljevi utvrđeni Statutom. U slučaju prestanka

rada AIESEC-a Hrvatske, imovina udruge će pripasti članicama u jednakim dijelovima.

Članak 26.

Financijsko i materijalno poslovanje AIESEC-a Hrvatske obavlja se u skladu sa zakonskim

propisima i ovim Statutom.

Članak 27.

Članice AIESEC-a Hrvatske plaćaju udruzi godišnju članarinu čiju visinu određuje

Nacionalni izvršni odbor mandatnom odlukom. U slučaju neplaćanja financijskih obaveza

članica AIESEC-u Hrvatske, zaračunavaju im se zakonom predviđene kamate.

65

VI. Prestanak rada

Članak 28.Prestanak postojanja i rada AIESEC-a Hrvatske

AIESEC Hrvatske prestaje radom:

-odlukom Skupštine AIESEC-a Hrvatske, dvotrećinskom većinom;

-u slučajevima uvjetovanim zakonom;

- odlukom ovlaštenog tijela o zabrani rada, koja je u skladu sa zakonom.

VII. Prijelazne i zaključne odredbe

Članak 29.

Tumačenje Statuta

Pravo tumačenja ovog statuta ima Nacionalni izvršni odbor AIESEC-a Hrvatske, a tekstove

tumačenja priprema predsjednik udruge.

Inicijativu za izmjene Statuta AIESEC-a Hrvatske može pokrenuti Nacionalni izvršni odbor,

kao i 1/3 članova AIESEC-a Hrvatske.

Sva pitanja koja nisu riješena ovim Statutom se reguliraju Poslovnikom AIESEC-a Hrvatske.

Članak 30.

Prijelazne odredbe

Ovaj Statut stupa na snagu danom donošenja na osnivačkoj sjednici skupštine AIESEC-a

Hrvatske, a primjenjuje se od dana upisa u registar udruga pri nadležnom tijelu državne

uprave.

Predsjednik AIESEC-a Hrvatske

Oliver Travaš

M.P.(potpis ovlaštene osobe)

66

4. Godišnji budžet

67

5. Budžet projekta Eko-sinergija Rijeka

68

6. Putni nalog i putni račun

69

7. Izvještaj troška

70

8. Prijedlog kompenzacije

71

9. Popis knjigovodstvenih isprava

72

10. Bilanca i Izvještaj o prihodima i rashodima

73

11. Skraćeni izvještaj o prihodima i rashodima

74

12. Izvadak iz Registra udruga Republike Hrvatske

75

76

77

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Računovodstvo neprofitnih

organizacija s primjerom AIESEC-a izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.

Davora Vašičeka. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno istraživačkog rada i

koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove,

zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu

na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama.

Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica:

Andrea Gerechtshammer