SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Sandra Maričić

MONETARNI SUVERENITET I OSVRT NA MONETARNI SUVERENITET

REPUBLIKE HRVATSKE U ODNOSU NA EUROPSKU UNIJU

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MONETARNI SUVERENITET I OSVRT NA MONETARNI SUVERENITET

REPUBLIKE HRVATSKE U ODNOSU NA EUROPSKU UNIJU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Mentor: Prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov

Student: Sandra Maričić

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081087664

Rijeka, rujan 2015.

1. UVOD ...................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ..................................................................................................... 1

1.2. Radne i pomoćne hipoteze ............................................................................................................ 2

1.3. Svrha i cilj istraživanja .................................................................................................................. 2

1.4. Znanstvene metode ....................................................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ................................................................................................................................ 3

2. MONETARNI SUVERENITET ............................................................................................. 4

2.1. Suverenitet .................................................................................................................................... 4

2.2. Monetarni suverenitet ................................................................................................................... 5

2.3. Monetarna unija ............................................................................................................................ 6

3. HRVATSKI MONETARNI SUSTAV ................................................................................... 9

3.1. Hrvatski monetarni sustav u drugoj polovici 20. stoljeća ............................................................. 9

3.1.1. Monetarni sustav prije stvaranja samostalne Republike Hrvatske ........................................ 9

3.1.2. Razvoj i odrednice monetarnog sustava RH ....................................................................... 10

3.2. Moderni monetarni sustav Republike Hrvatske .......................................................................... 12

3.2.1. Monetarna vlast i politika RH ............................................................................................. 13

3.2.2. Hrvatska narodna banka kao institucija monetarne vlasti u RH ......................................... 14

4. EUROPSKI MONETARNI SUSTAV .................................................................................. 18

4.1. EU općenito ................................................................................................................................ 18

4.2. Europski monetarni sustav .......................................................................................................... 20

4.3. Ekonomska monetarna unija ....................................................................................................... 22

4.3.1. Općenito o Ekonomskoj monetarnoj uniji .......................................................................... 22

4.3.2. Nastanak Ekonomske monetarne unije ............................................................................... 23

4.4. Europska središnja banka ............................................................................................................ 29

4.5. Uvođenje eura i eurozona ........................................................................................................... 31

5. MONETARNI SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE U ODNOSU NA EUROPSKU

UNIJU ........................................................................................................................................... 35

5.1. Zamjena kune eurom ................................................................................................................... 35

5.2. Monetarni suverenitet RH u odnosu na EU ................................................................................ 37

5.3. Ugroženost monetarnog sustava i suvereniteta RH i monetarna integracija u EU ..................... 39

5.4. Iskustvo Slovenije s eurom i implikacije na Hrvatsku ................................................................ 49

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 51

POPIS LITERATURE .................................................................................................................. 53

POPIS TABLICA: ........................................................................................................................ 55

POPIS GRAFIKONA ................................................................................................................... 56

POPIS SLIKA ............................................................................................................................... 56

1

1. UVOD

Svaka osoba slobodu smatra jednom od svojih temeljnih vrijednosti. Slijedom toga, državna

sloboda i suverenost, a zatim i monetarna igraju jednaku ulogu znajući da je država ljudska

tvorevina. Monetarni suverenitet države jedna je od odrednica njene jakosti i položaja u

međunarodnoj zajednici. Pojedine države odabiru ulazak u razne međunarodne integracije

odričući se vlastitog monetarnog suvereniteta u korist pripadnosti većem i stabilnijem

monetarnom sustavu.

Kako je ulaskom u Europsku uniju, pod okriljem koje egzistira velika monetarna unija, ona

Europska, Republika Hrvatska na prijelazu između održavanja vlastitog, relativno kasno i

nedavno stečenog, monetarnog suvereniteta i ulaska u sustav i pod okrilje monetarne unije koju

čini većina zemalja EU, ova tema učinila mi se vrlo zanimljivom ne samo radi struke kojoj

pripadam, već i činjenice što monetarni suverenitet, u ovom slučaju naše države, ima veliki

utjecaj na svakodnevni život svih građanki i građana Republike Hrvatske.

Proučavajući razne članke, znanstvene radove i knjige uglavnom domaćih teoretičara,

znanstvenika i ekonomista nastojala sam upoznati čitatelja s pojmom suvereniteta, a onda i

monetarnog suvereniteta općenito, povijesnom pozadinom stjecanja i uspostave kako hrvatskog

monetarnog suvereniteta i sustava, tako i monetarnog suvereniteta i sustava EU te ući dublje u

samu temu iz naslova ovog rada, odnosno monetarni suverenitet RH u odnosu na EU.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja jest približiti potencijalne situacije koje proizlaze iz nastojanja Republike

Hrvatske da postane članica Europske monetarne unije ograničavajući pritom ili čak odričući se

vlastitog monetarnog suvereniteta. Istražujući taj problem, kao predmet javlja se potreba

prethodnog upoznavanja s pojmovima relevantnim za ovaj rad, Europskom monetarnom unijom

te monetarnim suverenitetom Republike Hrvatske, odnosno njegovim razvojem i današnjim

položajem.

2

1.2. Radne i pomoćne hipoteze

Osvrćući se na problem istraživanja, proizlazi radna hipoteza iz koje se može pretpostaviti da

pristupanjem zemlje članice EMU ona gubi svoj moenatrni suverenitet. Ulaskom Republike

Hrvatske u Europsku monetarnu uniju, Hrvatska se odriče samostalnosti u vođenju i upravljanju

vlastitim monetarnim sustavom i politikom, te gubi monetarnu suverenost u potpunosti.

Razmatranjem pozitivnih i negativnih posljedica „perifernih“ zemalja (Slovenija) europskog

centra uočeno je da prevladavaju negativne posljedice na sva područja gospodarstva zemalja koje

su pristupile europskoj monetarnoj uniji, te bi takvo iskustvo pristupanjem monetarnoj zajednici

imala i Republika Hrvatska.

Pomoćne hipoteze koje proizlaze iz radne, odnosno članstva RH u Europskoj monetarnoj uniji

jest stabilnost hrvatske valute – kune - najmanje dvije godine te, dosljedno tome, uvođenje eura

kao preduvjet članstva. Nastavno tome analizira se snaga Republike Hrvatske , kao i aspekti

njene budućnosti i budućeg razvoja monetarne politike. Kad se govori o analizi snage i

stabilnosti onda se mora obratiti pozornost i istražiti sama struktura monetarne politike i

strategije koje primjenjuje za zadovoljavanje kriterija iz Maastrichta.

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha jest upoznati pojmove suvereniteta i monetarnog suvereniteta te, osvrćući se na noviju

povijest Hrvatske i EU vezane uz ovu temu, otkriti odnos između monetarnog suvereniteta

Hrvatske kao članice EU s ciljem pokušaja predviđanja stanja hrvatskog monetarnog

suvereniteta nakon potpune integracije i zamjene vlastite valute – kune- eurom.

1.4. Znanstvene metode

Prilikom izrade rada proučavala sam srodnu literaturu te sam koristila sljedeće metode:

metoda analize i sinteze,

metoda komparacije,

metoda dokazivanja,

3

deskriptivna metoda te

metoda klasifikacije.

1.5. Struktura rada

U Uvodu se nastoji objasniti motivacija autora za istraživanje ove teme te se, u maniri izrade

znanstvenog rada, navodi problem i predmet istraživanja, radna i pomoćne hipoteze, svrha i

ciljevi istraživanja, znanstvene metode te se ukratko opisuje struktura rada.

Drugi dio donosi upoznavanje s najrelevantnijim pojmovima za bavljenje ovom

problematikom – suverenitetom, monetarnim suverenitetom te monetarnom unijom.

Treći dio, naslovljen Hrvatski monetarni sustav, iznosi tijek nastanka i razvoja istog te nam

približava nastanak i djelovanje najvažnije hrvatske financijske institucije.

U četvrtom djelu osvrće se na europski monetarni sustav, njegov nastanak, odrednice, glavnu

valutu sustava te Europsku monetarnu uniju kao krucijalnu financijsku instituciju EU.

Peti dio donosi izravno bavljenje naslovnom temom rada, tj. odnosom monetarnog

suvereniteta RH u odnosu na EU.

Zaključak nastoji autoričinim riječima sublimirati analizu i istraživanje znanstvene literature

nastojeći dati prognozu buduće situacije u kojoj će se RH naći težeći ulasku i integraciji u

Europsku monetarnu uniju.

4

2. MONETARNI SUVERENITET

Riječ “suverenitet” bitna je od antičkog doba odnosno pojave države u oblicima poznatim danas.

Predstavlja pojam toliko važan da su se kroz povijest radi njega vodili brojni ratovi. No što on

zapravo označava?

2.1. Suverenitet

"Pod pojmom suvereniteta podrazumijeva se svojstvo države kao subjekta međunarodnog prava

na temelju kojeg ona ima vrhovnu vlast na državnom području, koje je definirano u odnosu na

druge države. Država na svom državnom teritoriju, nezavisno od drugih međunarodnih

subjekata, provodi zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, ona je u odnosu na druge međunarodne

subjekte slobodna i ravnopravna." (Brekalo, 2011: 15).

Pojam suvereniteta između ostalog sadrži dva aspekta, povijesni i suvremeni. Gledano sa strane

povijesnog aspekta suverenitet proizlazi od osobe vladara i njegove apsolutne vlasti na nekom

teritoriju. Kako je društvo zajedno sa svojim uređenjem evoluiralo, propadanjem monarhija

suverenitet se prenio na državu, odnosno narod.

"U temeljna obilježja koja karakteriziraju svaku suverenost ubrajaju se: prostor (teritorij) koji je

određen granicama, grb, zastava, himna, novčana jedinica, fiskus, izvršna, zakonodavna te

sudska vlast. Osnovna zakonodavna načela definirana su i temeljena na osnivačkom aktu države

– ustavu." (Matić, 2012:1)

Današnja praksa i teorija dijeli suverenitet na ograničen, fragmentiran ili delegiran, te može biti

podijeljen između više nacionalnih subjekata. Također, suverenitet je i dijelom prenosiv. Državni

suverenitet obilježava dvojnost njegovog karaktera: unutrašnji i vanjski. Kao unutrašnji

suverenitet definira se isključiva moć države da stvara pravne norme koje vrijede na njezinom

teritoriju. Vanjskim suverenitetom smatra se ravnopravnost i neovisnost države prema ostalim

državama. Monetarni suverenitet osobito je važan dio unutrašnjeg i vanjskog suvereniteta.

5

2.2. Monetarni suverenitet

Objašnjenjem značenja samog pojma suvereniteta, dolazi se na dio suvereniteta tematiziran ovim

radom – monetarni.

"Monetarni suverenitet je dio ukupnog državnog suvereniteta, na temelju kojeg država kao

subjekt međunarodnog prava autonomno uređuje svoj monetarni sustav. Prema tome, glavna

obilježja monetarnog suvereniteta su:

· autonomno donošenje monetarnih propisa

· ustanovljenje nacionalne novčane jedinice

· određivanje vrijednosti novčane jedinice i održavanje te vrijednosti

· određenje oblika novčanica i kovanica kao platežnog i prometnog sredstva

· ustroj monetarnih tijela koja će voditi monetarnu politiku i određenje njihovih ovlaštenja

· denominacija

· proglašenje prisilnog tečaja novca

· povlačenje iz optjecaja pojedinih novčanica i kovanog novca

· reguliranje platnog prometa uključujući i razna ograničenja plaćanja u tuzemstvu i

inozemstvu" (Brekalo, 2011:61)

"Pod pojmom monetarni suverenitet podrazumijeva se zakonsko pravo vladara / države na

kreiranje i definiranje vlastitog monetarnog sustava, vlastitog novca (naziva novčane jedinice,

ranije kovničke stope, kasnije standarda vrijednosti i dr.) te vođenje samostalne monetarne

politike." (Matić, 2012:1)

Temeljno obilježje svakog monetarnog suvereniteta neke države ili monetarne unije je novac.

Novac je kroz povijest igrao važnu ulogu pokazatelja stanja i razvijenosti države i društva. Često

je prelazio granice država i kontinenata te bio prihvaćen i na područjima gdje država koja ga je

izdala nije imala vlasti. Povijesnim razvojem društva čimbenici novca su se mijenjali i širili.

Danas novac predstavlja platežno sredstvo, mjerilo vrijednosti i faktor bogaćenja. Zbog svih tih

specifičnosti novac je postao međunarodna, a kasnije i internacionalna kategorija. U modernim

društvima središnje banke izražavaju novi oblik javnog autoriteta nad novcem - provode

6

monetarni suverenitet.

Uvjet uspostave monetarnog suvereniteta je državni suverenitet budući da je bez postojanja

suverene i neovisne države gotovo nemoguće imati i održati vlastitu stabilnu valutu, a činjenica

da novac emitira monetarna vlast izravno upućuje na suverenitet te vlasti. Monetarni suverenitet

omogućuje vođenje nacionalne i devizne politike ovisno o nacionalnim interesima, te obuhvaća

emisiju nacionalnog novca i postojanje središnje banke sa svim ingerencijama ove monetarne

institucije.

Gotovo svaka valutna jedinica ima svoj teritorij na kojem služi kao zakonito sredstvo plaćanja.

Takav teritorij naziva se valutno područje novčane jedinice (npr. valutno područje hrvatske kune

je Republika Hrvatska). Kreirajući vlastiti monetarni suverenitet bitno je naglasiti kako država ne

može snositi nikakvu odgovornost za bilo pozitivne ili negativne posljedice koje uspostavom

njenog suvereniteta utječu na druge države i državljane istih.

EMU je rezultat postupne gospodarske integracije i stoga nije samome sebi svrha. Upravljanje

EMU-om osmišljeno je tako da se njime pruža potpora održivom gospodarskom rastu i visokom

zapošljavanju odgovarajućim oblikovanjem ekonomske i monetarne politike. Time su

obuhvaćene tri glavne ekonomske aktivnosti: (i) provođenje monetarne politike s ciljem

ostvarivanja stabilnosti cijena; (ii) usklađivanje ekonomskih politika država članica;

(iii) jamčenje urednog funkcioniranja jedinstvenog tržišta. (www.europarl.europa.eu,

20.09.2015.)

2.3. Monetarna unija

Novac kao simbol državnosti i suvereniteta na području EU na kraju 20. stoljeća zamijenjen je

jedinstvenom zajedničkom valutom - eurom. Uzimajući u obzir kako teorija Europsku uniju

smatra oblikom federacije ili konfederacije, uvođenjem eura države čija je službena valuta

postao mogu se smatrati svojevrsnom valutnom unijom. Valutna unija još se naziva monetarnom

unijom ili zajedničkim valutnim područjem. Karakterizira je prihvaćanje zajedničke valute od

strane svih članica koje se povezuju glede liberalnijeg ujednačavanja kontrole deviznih tečajeva,

7

pritom se odričući vlastitog monetarnog suvereniteta u cijelosti ili djelomično, a zadržavajući

istu kontrolu prema ostalim članicama.

Već šezdesetih godina prošlog stoljeća Robert Mundell postavlja pitanje: „Trebaju li zemlje koje

sudjeluju u zajedničkom tržištu i planiraju jednog dana ekonomsku uniju, imati vlastite

nacionalne valute koje međusobno fluktuiraju ili je bolje uvesti zajedničku valutu“? udarajući

tako temelje teoriji optimalnog valutnog područja čiji je zadatak naći prihvatljivi valutni režim

birajući između čistog fluktuirajućeg i fiksnog deviznog tečaja.

Tako se danas, između ostalih, monetarna unija smatra jednim od najvećih stupnjeva ekonomske

integracije. Liberalizacijom kapitalnih tokova i kretanja, eliminacijom fluktuacija u kretanju

tečajeva neopozivim fiksiranjem istih te integracijom financijskih i bankarskih tržišta zemalja

članica, stvoreno je područje stvarno fiksiranih tečajeva, bez ograničenja plaćanja uz zadržavanje

elastičnog fluktuiranja prema nečlanicama.

Dva su pojavna oblika unije, neformalna tj. unilateralna, odnosno bez sporazuma među

državama (npr. Austrija, Nizozemska i Njemačka) te "unija utemeljena na sporazumu među

državama - formalna koja se može oblikovati" (www.hrcak.srce.hr, 20.09.2015.) ili uvođenjem

jedinstvene zajedničke valute ili uvođenjem zajedničke uz očuvanje nacionalne valute. Europska

monetarna unija primjer je unije sa zajedničkom valutom.

Uz monetarnu uniju prilikom ekonomske integracije u svrhu ostvarenja svojih ciljeva monetarnu

suradnju između zemalja članica u integraciji odvija se i kroz međunarodne monetarne

institucije, zajedničke organizacije monetarnih sustava, monetarne unije ili područja, te

monetarnih sporazuma. Međunarodne monetarne organizacije, kao subjekti međunarodnog

prava, djeluju kao organizacije s primarnim ciljem poticanja, iznalaženja i primjene

"suvremenih monetarnih politika i olakšica kojima uspostavljaju stabilnost svjetskog monetarnog

poretka." (www.hrcak.srce.hr, 20.09.2015.)

Zajednička organizacija "monetarnih sustava nema nikakav učinak na monetarnu politiku država

članica" (www.hrcak.srce.hr, 20.09.2015.) pa nema potencijalnog osporavanja monetarne

8

suverenosti. Cilj joj je kroz usklađenost ili harmonizaciju monetarnih politika promicati i

ostvariti neke zajedničke ciljeve.

"Monetarni sporazumi su ugovori i drugi pravni akti koji uređuju jedino monetarnu materiju, bez

potrebe stvaranja posebne institucije u tu svrhu, a imaju primarno političko, odnosno tehničko

obilježje. Sporazumi političkog karaktera većinom se temelje na stabilizaciji politike deviznih

tečajeva i sanaciji ekonomskih šteta izazvanih njihovom fluktuacijom." (www.hrcak.srce.hr,

20.09.2015.) Težnjom ka homogenizaciji financijskog tržišta promicanjem izražavanja

"financijskih transakcija i financijskih tokova i glavnim svjetskim valutama države danas svjesno

ograničavaju vlastitu monetarnu suverenost. " (www.hrcak.srce.hr, 20.09.2015.)

"Ekonomska i monetarna unija (EMU) rezultat je postupne gospodarske integracije u EU-u. Ona

je proširenje jedinstvenog tržišta EU-a koje je obilježeno zajedničkim odredbama o proizvodima

i slobodnim kretanjem robe, kapitala, radne snage i usluga. Zajednička valuta euro uvedena je u

europodručju koje trenutačno čini 19 država članica EU-a. Svih 28 država članica, uz iznimku

Ujedinjene Kraljevine i Danske, mora preuzeti euro nakon najmanje dvije godine sudjelovanja u

europskom tečajnom mehanizmu II (ERM II) i ispunjavanja konvergencijskih kriterija.

Jedinstvenu monetarnu politiku utvrđuje Europska središnja banka (ESB), a ona se dopunjuje

usklađenim fiskalnim i ekonomskim politikama. U EMU-u ne postoji samo jedna institucija koja

je odgovorna za ekonomsku politiku. Umjesto toga odgovornost se dijeli između država članica i

raznih institucija EU-a." (www.europarl.europa.eu, 20.09.2015.)

9

3. HRVATSKI MONETARNI SUSTAV

Monetarni sustav predstavlja jednu od najbitnijih komponenti koja regulira funkciju novca u

državi te iz koje proizlazi monetarna politika.

3.1.Hrvatski monetarni sustav u drugoj polovici 20. stoljeća

Iako Hrvati prema teoriji ova područja naseljavaju od početka 7. stoljeća, do osamostaljenja

1990. godine ne postoje dokazi o postojanju razvijenog monetarnog sustava. Može se

pretpostaviti postojanje nekog oblika srednjovjekovne inačice istog u razdoblju Hrvatske

kneževine odnosno kraljevstva, međutim bitnije se detaljnije osvrnuti na modernija vremena.

3.1.1. Monetarni sustav prije stvaranja samostalne Republike Hrvatske

Prema Matiću Hrvatska monetarna povijest obuhvaća slijedeća razdoblja:

· stvaranje hrvatske države (prva polovica 7. stoljeća do prve polovice 9. stoljeća) te ranije

spomenute Hrvatske kneževine i Hrvatsko Kraljevstvo (prva polovica 9. stoljeća do 1102.

godine)

· Bijela i Velika Hrvatska (10. stoljeće)

· Hrvatsko kraljevstvo u zajednici s Ugarskim kraljevstvom (1102. - 1918.)

· Dubrovačka Republika (1294. - 1803.)

· Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (1848. - 1849.)

· Hrvatska u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. - 1929.)

· Nezavisna Država Hrvatska (1941. - 1945.); Demokratska Federalna Hrvatska (1943. -

1945.)

· Hrvatska u Demokratskoj Jugoslaviji; Hrvatska u Demokratskoj Federalnoj Jugoslaviji;

Hrvatska u Federalnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (1945. - 1963.)

· Republika Hrvatska (1990. / 1991 – do danas)

10

· i prenošenja (ustupanja) prava kovanja, odnosno izdavanja novca (9) (Matić, 2012)

Nakon završetka 2. svjetskog rata i uspostave tzv. druge Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza

Tita, hrvatski monetarni sustav razvijao se u sklopu sustava administrativno - planskog

reguliranja.

Navedeni sustav temeljio se na načelima koja su sprječavala autonomne postupke formiranja i

upotrebe akumulacije koji se baziraju na tržišnim načelima. Monetarnu politiku bivše države

karakteriziralo je administrativno odlučivanje s primjenom centralizacije i distribucije sredstava.

Kao temelj za razvoj monetarnog sustava Republike Hrvatske nalazi se dakle nerazvijena i kruta

struktura financijskih institucija s monopolističkom funkcijom banaka.

3.1.2. Razvoj i odrednice monetarnog sustava RH

Stjecanjem državne suverenosti, provodi se i stjecanje monetarne uspostavom novčanog sustava

RH. Do toga dolazi odlukom o uvođenju hrvatskog dinara bez podjele na stote dijelove kao

privremenog sredstva plaćanja na teritoriju RH iako je prvi naziv novčane jedinice RH odabrana

hrvatska kruna i njen stoti dio banica. Time se stvaraju pravni okviri monetarnom suverenitetu.

Uz to, Ustavom RH, čl. 53. (NN 56/90) i Uredbom Vlade RH o Narodnoj banci Hrvatske (NN

71/91) ova institucija, koja je dotad bila dio sustava središnjih banaka SFRJ, postaje središnja

banka RH sa svim ingerencijama središnje banke (utvrđivanje i provođenje monetarne politike,

primarne emisija novca, supervizija banaka i dr.) bivajući isključena iz monetarnog sustava

SFRJ.

U članku Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH autori navode kako je: "Od samih

početaka procesa tranzicije hrvatske ekonomije do danas, ekonomski put Hrvatske je jako

zanimljiv i predstavlja plodno tlo za ekonomska istraživanja, osobito u pogledu odnosa

monetarne i fiskalne politike u maloj otvorenoj ekonomiji." (Gregurek, Vidaković, 2009.)

"Proces tranzicije popraćen je nedorečenim makroekonomskim mjerama i neravnotežom

izazvanom ratom, a osnovni uzroci nestabilnosti koja se pojavila u novoj hrvatskoj državi

11

kulminiraju hiperinflacijom krajem 1993. godine. U listopadu 1993. uvodi se program

ekonomske stabilizacije. U suštini se radilo o antiinflacijskom programu koji se nije usredotočio

samo na otklanjanje inflacije, već i na uspostavljanje nezavisnih novčarskih institucija te

odgovarajućih mehanizama ekonomske kontrole sukladne tržišnom okruženju. Program

stabilizacije stavio je težište na mjere monetarne i fiskalne politike. Monetarna politika

odlikovana je mjerama kontrole stabilnosti tečaja Hrvatske narodne banke, a fiskalna politikom

tvrdog budžeta, uz liberalizaciju cijena i otvorenosti za međunarodnu konkurenciju, uz nastojanja

da se minimiziraju intervencije vlade." (Gregurek, Vidaković, 2009.)

"Provođenje stabilizacijskog programa je relativno uspješno, iako provedba nije bila u skladu s

rokovima. Relativno, jer je u 1993. godini najvažniji dio programa kroz smanjenje inflacije

ostvaren. Neispunjena otvorena pitanja daljnjeg razvoja su: politika privatizacije, restrukturiranja

i otklanjanja monopola, politika zapošljavanja, socijalna politika, ali i politika sanacije banka i

razvitka financijskog tržišta, koja je djelomično riješena." (Gregurek, Vidaković, 2009.)

“Proces transformacije iz planske ekonomije u ekonomiju slobodnoga tržišta predstavlja

ekonomsku pojavu koja se teško može naći u razvijenim stabilnim ekonomijama. (...)

Ekonomske stope rasta su od prestanka rata 1995. godine do 2008. godine (izuzev jedne

navedene) bile pozitivne. U periodu nakon 2003. godine zaposlenost se postupno povećavala,

iako je populacija ostala relativno nepromijenjena, što je dobro za ekonomiju jer se udio

zaposlenih u populaciji povećao.

Međutim, sredinom 2008. i kroz 2009. godinu postaje jasno da je ekonomska kriza u Hrvatskoj

neminovna, iako je bankarski sustav stabilan pa financijska kriza neće pogoditi Hrvatsku. Prvi

put u svojoj ekonomskoj povijesti hrvatska ekonomija susreće se s klasičnim poslovnim

ciklusom koji nakon ekonomskog rasta i razvoja donosi ekonomski zastoj. Hrvatska počinje

pokazivati sve klasične znakove ekonomije u recesiji: stopa zaposlenosti pada, ekonomski rast je

zaustavljen i postaje negativan, tržište kapitala je naglo palo, banke su postale restriktivne u

kreditiranju, količina loših plasmana u bilanci se povećala. Ekonomija je u recesiji.(...)Po prvi

put u hrvatskoj ekonomskoj povijesti, fiskalna i monetarna politika trebale bi djelovati u

uvjetima ekonomskog pada.” (Gregurek, Vidaković, 2009:3 - 5)

12

Međutim, RH od svog osamostaljenja svojevrsni spas, opravdano ili ne, vidi u europskim

integracijama. Tako je već 1998. godine započela svoj put pristupu Europskoj uniji. Najvažniji

koraci na tom putu bili su:

· formiranje Ministarstva europskih integracija 4. ožujka 1998. godine

· potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma u

Luxembourgu 20. listopada 2001. godine

· predaja službenog zahtjeva za članstvo u EU 21. veljače 2003. godine

· dobivanje službenog statusa zemlje kandidatkinje 18. lipnja 2004. godine

· utvrđivanje 17. ožujka 2005. godine kao datuma za početak pregovora od strane

Europskog vijeća 17. prosinca 2004. godine

· početak službenih pregovora 3. listopada 2005. godine

· potpisivanje pristupnog ugovora 9. prosinca 2011. godine te

· ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine

Monetarni suverenitet kao važan dio državnog suvereniteta predstavlja mogućnost biranja

monetarne politike na nacionalnoj razini. Nestajanje nacionalnih financijskih tržišta dovodi u

pitanje monetarni suverenitet. Postoji li ulaskom u EU potencijalna opasnost od gubitka

monetarne suverenosti RH te kakve bi to posljedice moglo imati?

3.2.Moderni monetarni sustav Republike Hrvatske

U ovom dijelu razmatraju se temeljne karakteristike modernog monetarnog sustava u Republici

Hrvatskoj. Na samom početku prezentirane su teorijske odrednice monetarne politike i vlasti, a u

daljnjem dijelu elaborira se sadašnji način funkcioniranja monetarnog sustavava Republike

Hrvatske.

13

3.2.1. Monetarna vlast i politika RH

Nakon stjecanja državnosti i razvijanja monetarnog sustava Hrvatska se, više ili manje uspješno,

kreće u smjeru pokušaja stabilizacije valute kako bi ojačala i nju i vlastitu centralnu banku

usmjeravajući monetarnu politiku ka tome.

"Monetarna politika može se definirati kao skup instrumenata među kojima su najvažniji politika

obvezne rezerve i politika otvorenog tržišta, koji se koriste u svrhu reguliranja količine novca u

optjecaju, reguliranja opće likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu, izdavanja novčanica i

kovanog novca, kontrole banaka i drugih financijskih organizacija, propisivanja, organiziranja i

usklađivanja informacijskog sustava potrebnog za obavljanje njenih funkcija i obavljanja

određenih poslova za državu." (Peršin, 2002:158,160)

"Sve centralne banke provode monetarnu politiku tako da kupuju i prodaju neki instrument kako

bi mijenjale količinu novca u ekonomiji. U velikim ekonomijama kao što je SAD, centralna

banka kupuje i prodaje državne obveznice, dok u malim ekonomijama kao što je Hrvatska,

centralna banka kupuje i prodaje stranu valutu.

Neovisnost centralne banke očituje se u tome da centralna banka odlučuje kada će kupiti, a kada

će prodati državne obveznice. Provođenje monetarne politike samo po sebi mora biti neovisno od

svih ostalih aktera u ekonomiji." (Gregurek, Vidaković, 2009:11)

"Osnovna karakteristika monetarne politike u Hrvatskoj inzistiranje je na stabilnosti tečaja.

Temeljni razlog ovakvoj politici u službenim objašnjenjima potreba je za smanjenjem valutnog

rizika i nemogućnost promjene tečajne politike zbog visoke euroiziranosti ekonomije."

(Gregurić, Vidaković, 2009:8)

"Iako je politika centralne banke - stabilnost tečaja - jasno naznačena od antiinflacijskog

programa iz 1994. godine, ne može se zanemariti činjenica da je tečaj potpuno stabilan tek od

2003. godine. Do tada je tečaj imao oscilacije, ali se amplituda oscilacija smanjivala kroz

vrijeme." (Gregurek, Vidaković, 2009.)

14

3.2.2. Hrvatska narodna banka kao institucija monetarne vlasti u RH

U današnjem svijetu ne postoji monetarni sustav bez središnje banke čija jačina uvelike označava

i jačinu samog sustava. Neovisnost iste je bitan preduvjet jačine jer banka koja ovisi o

čimbenicima kao što je politika nije u službi monetarnog sustava i države, nego interesa

pojedinih skupina na štetu monetarnog sustava države.

"Glavno načelo monetarnog koncepta središnjeg bankarstva je neovisnost središnje banke. To

načelo odvaja, unutar nacionalne države, središnju banku od izvršne vlasti i daje joj autonomni

autoritet u isključivom području kvalitete novca." (Radošević, 2004:844)

"Ipak, to odvajanje ostaje pod kontrolom priznate suverenosti, koja monetarnu vlast podčinjava

svome autoritetu, kao što pokazuju institucionalni aranžmani koji snažno ograničuju djelovanje

središnje banke. Neovisnost je uvijek samo djelomična, a tu neovisnost je na središnju banku

prenijela zakonodavna vlast (nacionalni parlament), pred kojom središnja banka ostaje

odgovornom i mora opravdati izvršenje zadaće. Neovisnost je, dakle, obuhvaćena demokratskim

suverenitetom." (Radošević, 2004:844)

Monetarna stabilnost usko je povezana s financijskom stabilnošću budući da predstavlja

nesmetano funkcioniranje platnog prometa. Monetarnu stabilnost Hrvatska narodna banka

održava operativnim provođenjem monetarne politike i obavljanjem uloge banke svih banaka.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske počinje i funkcionalnost središnje banke koja se tada zvala

Narodna banka Hrvatske, a osnovana je Uredbom Vlade od 23. prosinca 1991. godine te od tog

trenutka može se govoriti o prvim monetarnim učincima samostalne Republike Hrvatske.

Narodna banka Hrvatske postojala je i prilikom egzistencije Hrvatske kao jedne od socijalističkih

federativnih republika SFRJ, no nije posjedovala samostalnost već je prema Ustavu SRH činila

dio monetarnog sustava SFRJ. Čl. 53. Ustava Republike Hrvatske Narodnu banku Hrvatske

proglasio je središnjom bankom države, utvrđujući njezine odgovornosti.

Nakon nekog vremena Narodna banka Hrvatske mijenja ime u Hrvatska narodna banka (HNB).

Osnovna značajka HNB-a kao središnje banke RH jest da ona predstavlja glavni subjekt

15

monetarnog sustava naše zemlje te su gospodarska i novčana kretanja u zemlji pod njenim

snažnim utjecajem. "Odgovorna je za stabilnost valute i opću likvidnost plaćanja u zemlji i

inozemstvu podržavajući ciljeve ekonomske politike RH bez ugrožavanja navedene stabilnosti i

likvidnosti." (www.100megsfree.com, 20.09.2015.)

Funkcije HNB-a su: kontroliranje banaka i drugih financijskih organizacija, utvrđivanje količine

novca u optjecaju, kratkoročno kreditiranje države i obavljanje drugih određenih poslova za

državu, utvrđivanje opće likvidnosti banaka, održavanje "likvidnosti u plaćanjima prema

inozemstvu te izdavanje novčanica i kovanog novca." (www.ffri.hr, 20.09.2015.) Također,

zadaća HNB-a je i podržavanje ciljeva ekonomske politike zemlje kao i održavanje stabilnosti

nacionalne valute sa svrhom likvidnosti plaćanja. Zakonska obveza HNB-a je podnošenje

izvješća i godišnjeg obračuna, koji obuhvaća cijelo njeno poslovanje, Hrvatskom saboru.

Razvoj HNB-a danas se nastavlja usporedno s nastojanjima i pripremama Republike Hrvatske za

ulazak u Europsku monetarnu uniju, prilikom čega prelazi put od potpunog nacionalnog

monetarnog suvereniteta do europskog ekonomskog i monetarnog integriranja, u kojem

nepovratno prenosi "dio svog nacionalnog suvereniteta na novoostvarenu i nadnacionalno

ekonomski integriranu zajednicu." (www.hrcak.srce.hr, 20.09.2015.)

Prethodno ulasku u EMU, Hrvatska narodna banka morala se uskladiti sa financijskim

institucijama Europske unije. Iako su pregovori o ekonomskoj i monetarnoj politici zatvoreni još

krajem 2008. godine, institucije EU smatraju problematičnim povezanost HNB-a sa tijelima

zakonodavne i izvršne vlasti. Posebno problematičnim smatra se uplitanje Hrvatskog sabora u

odredbe Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci:

· čl. 3. st. 1. i 2. koji govori kako je pogrešno da se sekundarni cilj HNB-a odnosi na

ekonomsku politiku dok je osnovni postizanje i održavanje stabilnosti cijena, institucije

EU-a smatraju kako bi se sekundarni cilj trebao odnositi na ekonomsku politiku zajednice

što bi trebalo imati prednost pred ekonomskim ciljevima države

· čl. 5. st. 1. potrebno je ukinuti jer neizravno upućuje na katkad ovisnički odnos HNB-a,

Vlade i ostalih državnih tijela

· čl. 42 st. 1. uskladiti sa čl. 14. st. 2. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i

16

Europske središnje banke u odnosu na razrješenje dužnosti članova savjeta HNB-a od

strane Hrvatskog sabora,

· čl. 58. st. 1. i čl. 59. st. 2. toč. b u suprotnosti odredbama Ugovora o funkcioniranju

Europske unije kojim se želi smanjiti utjecaj parlamenta države članice na nacionalnu

financijsku instituciju

Hrvatska narodna banka prema Ustavu RH i Zakonu o HNB-u posjeduje tek djelomičnu

neovisnost pošto je i nekim drugim zakonima dopušteno da Vlada poništi ili ukine odluku HNB-

a što je u suprotnosti s pravnom stečevinom Unije i načelima Europske središnje banke.

Nije samo Zakon o HNB-u taj kojeg je potrebno uskladiti, i ostali zakoni i podzakonski akti

Republike Hrvatske sadrže odredbe dijametralno suprotne zabrani direktnog financiranja javnog

sektora od strane središnje banke i povlaštenijem pristupu javnih tijela financijskim institucijama

unutar Europske unije. Neke od tih odredaba su:

· Zakon o štedno - kreditnim zadrugama, čl. 10. o isključivom ulaganju slobodnih

sredstava u vrijednosne papire koji su u državnom vlasništvu

· Zakon o osiguranju, čl. 123. o obvezi ulaganja najmanje 50% pričuvnih sredstava

osiguravajućeg društva u vrijednosne papire izdane od strane Vlade RH, HNB-a ili Banke

za obnovu i razvitak

· Zakon o osiguranju depozita, čl. 17. o ulaganju sredstava Fonda za osiguranje depozita u

dugoročne i kratkoročne vrijednosne papire izdane od strane RH te kratkoročne

vrijednosne papire izdane od strane HNB-a

· Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, čl. 71. koji obvezuje da se

najmanje 50% imovine ulaže u dugoročne dužničke vrijednosne papire izdane od strane

Vlade RH i HNB-a te

· Zakon o fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je

sadržavao odredbe koje su naočigled isticale povlašteni položaj državnih tijela međutim

nakon ozbiljne primjedbe pregovaračkog tima Europske unije Zakonom o izmjenama i

dopunama navedenog zakona te odredbe su brisane

Svrha neovisnosti je izolirati središnju banku države od političkih pritisaka prilikom donošenja

17

odluka o monetarnoj politici u najvećoj mogućoj mjeri. Iako je vrlo vjerojatno da pritisci dolaze

od vlade to nije pravilo jer ona ne mora biti njihov jedini izvor, to mogu biti i razni ekonomski

lobiji ili financijske zajednice, te političke stranke koje trenutno ne obnašaju vlast pa čak i

vjerske zajednice. Iz tog razloga je neovisnost središnje banke ne samo od nacionalnog već i

međunarodnog interesa.

Ako Hrvatska nastoji ući u EMU, neovisnost i legitimitet HNB-a moraju biti stvarne, a ne samo

mrtvo slovo na papiru, dakle moraju de facto postojati. Za sada je činjenica da u Hrvatskoj

središnja banka je "službenica" vlasti te u potpunosti podčinjena njenom autoritetu. Stoga je od

presudne važnosti da Hrvatska, kao i ostala moderna društva, odvoji financijske institucije od

vlasti u nastojanju da se neovisno razvijaju ka boljitku svih, a ne samo pojedinaca s većom

koncentracijom moći u svojim rukama.

18

4. EUROPSKI MONETARNI SUSTAV

U ovom dijelu objašnjen je značaj i osnovna obilježja europskog monetarnog sustava. Europski

monetarni sustav kao cjelina objedinjuje posebne karakteristke te je iz tih razloga esencijalna za

istraživanje.

4.1.EU općenito

Integracija u Europsku uniju težnja je Republike Hrvatske gotovo od osamostaljenja. Nakon

završetka rata može se reći da je većina poteza hrvatskih vlasti vodila k tome. Dugotrajnim

pregovorima i prilagodbom hrvatske legislative koja je donijela brojne promjene 1. srpnja 2013.

godine RH uspijeva postati članicom EU. No kako je nastala sama zajednica?

Europska unija nastala je "kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951.

godine između šest zapadnoeuropskih zemalja: Belgije, Francuske, Zapadne Njemačke, Italije,

Luksemburga i Nizozemske." (www.poslovniforum.hr, 20.09.2015.) Nakon šest desetljeća

zajedničke povijesti i sedam procesa proširenja članstva, Europska unija 2015. godine broji 28

država članica s oko 500 milijuna stanovnika.

"Stvaranje Unije omogućilo je realiziranje brojnih zajedničkih ciljeva, poput jedinstvenog /

Unutarnjeg europskog tržišta, slobodnog kretanja radnika, studenata i ostalih građana Unije,

stvaranje ekonomske i monetarne unije kao i uvođenje jedinstvene valute – eura, 2002. godine

itd. Europska unija rezultat je integracijskog procesa koji traje više od pola stoljeća, a koji je

započet u okvirima Europskih zajednica 1950-ih godina. Njezino članstvo i područja djelovanja

povećavaju se zbog toga što Unija uglavnom uspješno ostvaruje zadane ciljeve integracije, a pri

tome poštuje zasebne identitete svojih zemalja članica. Glavni moto EU-a je upravo: Ujedinjeni

u različitosti." (Kandžija, Cvečić, 2010:6)

S glavnim motom: “Ujedinjeni u različitosti.”, stvaranje Unije omogućilo je realiziranje brojnih

zajedničkih ciljeva, poput Jedinstvenog / Unutarnjeg europskog tržišta, slobodnog kretanja

radnika, studenata i ostalih građana Unije, stvaranje ekonomske i monetarne unije kao i uvođenje

19

jedinstvene valute – eura, 2002. godine itd. EU rezultat je više od pola stoljeća dugog

integracijskog procesa započetog u okvirima Europskih zajednica 1950-ih godina. Uspješnim

ostvarenjem zadanih ciljeva integracije, pri tome poštujući zasebne identitete svojih zemalja

članica, njezino se članstvo i područja djelovanja povećava, a težnje europskih zemalja nečlanica

za članstvom rastu.

Ideja o stvaranju Europske unije rodila se nakon što je veći dio Europe bio devastiran Drugim

svjetskim ratom te se smatralo da će slobodnije kretanje osoba, robe i kapitala, smanjenje

barijera te integracija na europskoj razini stvaranjem zajedničke vojske, jurisdikcije i tržišta

dovesti do sprječavanja budućih globalnih ratnih sukoba. Idejnim tvorcima Europske unije

smatraju se francuski političar Jean Monnet i talijanski federalist Altiero Spinelli.

Prvi korak ka osnivanju jedinstvene europske zajednice bilo potpisivanje Rimskog ugovora 25.

ožujka 1957. godine čime je osnovana Europska ekonomska zajednica i Zajednica za atomsku

energiju, a čije su potpisnice bile Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i

Njemačka čime su postavljeni temelji zajedničkom europskom tržištu. U kolovozu 1961. godine

zahtjev za punopravnim članstvom u EEZ podnose Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska.

Nakon toga, točnije nakon godinu dana, zahtjev podnosi i Norveška, a nedugo zatim i Austrija,

Švedska, Švicarska, Malta, Portugal i Španjolska.

Međutim, političke razmirice između europskih država odgodile su proširenje EEZ pa su

Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo te Irska članice postale tek 1973. godine. 1981. godine u

članstvo je primljena i Grčka, a 1986. godine Španjolska i Portugal. Tek nakon ugovora iz

Maastrichta 1992. godine kao pravnog temelja međunarodne organizacije pod nazivom Europska

unija 1995. godine dolazi do novog proširenja kada članice postaju Austrija, Finska i Švedska.

Devet godina kasnije u EU primljene su redom: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska,

Poljska, Slovačka, Slovenija te Malta, a tri godine kasnije Rumunjska i Bugarska dok je zadnjim

proširenjem 2013. godine punopravna članica Europske unije postala Republika Hrvatska čineći

tako 28. članicu.

"Europska unija ima vrlo velik broj institucija, najvažnije su sljedeće:

20

· Europska komisija

· Europski parlament

· Vijeće Europske unije ili Vijeće ministara Europske unije,

· Europsko vijeće

· Europski sud

· Europski revizorski sud

· Europski ombudsman

· Europska središnja banka

· Europska investicijska banka

· Gospodarski i socijalni odbor

· Odbor regija

· Ured za službene publikacije Europskih zajednica i

· Ured zajednice za odabir osoblja" (Gueguen, 2006:25,95)

Postavši članicom EU, za RH idući je korak prilagodba europskom monetarnom sustavu te

ulazak u Europsku monetarnu uniju.

4.2. Europski monetarni sustav

Osnovan 13. ožujka 1979. godine s ciljem osiguranja stabilnosti tečaja i konvergencije

monetarnih politika u Europi, odnosno daljnjeg razvoja integracije i kvalitetnijih međunarodnih

monetarnih odnosa počinje proces dublje monetarne integracije uvođenjem eura kao zajedničke

valute 19 država članica EU 1999. godine Europski monetarni sustav (EMS). Oslanjajući se na

tri temeljna pravila započeo je uvođenjem obvezne simetrije fiksnog, ali prilagodljivog tečaja

između svih valuta sustava:

· pravilo konvertibilnosti valute u odnosu na drugu valutu, što je dovodilo do reguliranja

investicijskog salda kompenzacijama

· pravilo stabilnosti između valuta koje je obvezalo središnje banke na intenziviranje na

deviznom tržištu u slučaju potrebe te

· pravilo solidarnosti zemalja članica, koje je dovodilo do uzajamnog kreditiranja prema

21

potrebama i mogućnostima

Osnovnim zadacima EMS-a smatraju se:

(1) ulazak nacionalnih valuta u europsku monetarnu košaru omogućavajući pri tom

izračunavanje vrijednosti obračunske jedinice – ECU;

(2) uključivanje određene zemlje u mehanizam europskog tečaja tj. prihvaćanje granica

monetarne fluktuacije od +/- 2.25% u odnosu na zajedničku obračunsku jedinicu (odnosno +/-

15% od 2. kolovoza 1993. godine).

Kako su europska monetarna košara (ukupnost europskih valuta) i mehanizam europskog tečaja

(pravila koja preciziraju odnose između tih valuta) dva elementa koja su definirala položaj

određene zemlje članice EU-a u okviru EMS-a, zemlja se nije mogla uključiti u mehanizam

tečajeva ako njezina valuta nije bila uključena u košaru valuta, dok se valuta mogla uključiti u

košaru europskih valuta bez da je zemlja uključena u mehanizam deviznog tečaja (npr. Velika

Britanija).

Mehanizam EMS-a sačinjavali su:

· Europska obračunska jedinica (European Currency Unit)

· mehanizam tečajeva i tržišnih intervencija – ERM

· kreditni aranžmani središnjih banaka

· Europski fond za monetarnu suradnju

Stari EMS egzistirao je s ciljem osiguranja stabilnosti europskih valuta kroz osiguranje

stabilnosti međuvalutnih cijena te prema zajedničkoj mjernoj novčanoj jedinici koja predstavlja

ponderirani prosjek valuta zemalja članica sustava – ECU-u. ECU nije predstavljao tipičnu

valutu već košaru valuta smrznutu 1. listopada 1993. godine Ugovorom iz Maastricha otvarajući

tako put ideji nove jedinstvene valute uvođenju koje danas teži i RH.

22

4.3. Ekonomska monetarna unija

"Euro je sada dio svakodnevnog života u 19 država članica Europske unije. Druge države članice

preuzet će ga u dogledno vrijeme. Jedinstvena valuta ima neosporne prednosti: smanjuje

troškove financijskih transakcija, pojednostavnjuje putovanje, jača ulogu Europe na

međunarodnoj razini itd." (www.europarl.europa.eu, 20.09.2015.)

4.3.1. Općenito o Ekonomskoj monetarnoj uniji

Jedinstvena valuta koristila se na tlu Europe već u Rimskom i Franačkom carstvu. Da su procesi

monetarnog ujedinjavanja spori i iscrpljujući pokazuje slučaj SAD-a kojem je trebalo oko 150

godina da postale optimalno valutno područje. Formiranje Ekonomske i monetarne unije u

Europi također je rezultat dugogodišnjih težnji, napora i više ili manje uspješnih ili neuspješnih

pokušaja monetarnog okrupnjavanja sa ciljem postizanja općeg blagostanja.

"Valutno područje unutar kojega ne postoje nikakva ograničenja u plaćanjima, a međusobni

tečajevi valuta zemalja članica su neopozivo fiksirani, čini monetarnu uniju. Potpuna monetarna

unija ili zajedničko valutno područje je slučaj u kojem zemlje članice svoje nacionalne valute

zamjenjuju jednom zajedničkom, jedinstvenom valutom za sve članice. Članice monetarne unije

gube kontrolu nad tečajem, kamatnim stopama i ponudom novca, tj. gube monetarni

suverenitet." (Kandžija, 2010:972)

Ekonomska i monetarna unija (EMU) je napredniji stupanj ekonomske integracije koji obuhvaća

zajedničku monetarnu politiku i usko koordinirane ekonomske politike zemalja članica.

Zasnovan na zajedničkom tržištu proizvoda i usluga, nužnom za njegovo dobro funkcioniranje te

tržištu rada i kapitala, izazivaju poremećaje tržišta radne snage i sprječavaju zajedničko

industrijsko tržište u postupnom objedinjenju Unutarnjeg tržišta.

Europsku monetarnu uniju moguće je sagledati s pravnog i ekonomskog aspekta. Pravna znanost

analizira monetarne unije koje svojim sustavom uređenja podsjećaju na federativno ustavno-

23

političko uređenje društvenih zajednica." "Ekonomska znanost utvrđuje koristi i troškove

monetarnog ujedinjenja procjenjujući u svakom pojedinom slučaju stupanj izvedivosti te

prednosti priključenja pojedine ekonomije ovom monetarnom aranžmanu.

Ekonomska i monetarna unija "predstavlja postupan, rigorozan i nepovratan sporazum zemalja

članica o uvođenju jedinstvene valute kojom će upravljati jedinstvena centralna banka, a to će

pridonijeti monetarnoj stabilnosti Unije i svijeta." (www.marijanamladenovic.com, 20.09.2015.)

Glavni ciljevi monetarne i jedinstvene devizne politike jesu održavanje stabilnosti cijena,

podupiranje opće ekonomske politike u Zajednici sukladno s principima ekonomije otvorenog

tržišta, gdje je konkurencija slobodna.

Danas, nakon američkog dolara, najutjecajnija i najvažnija valuta o kojoj ovise kako brojne

zemlje s političkim i gospodarskim vezama s EU, tako i cjelokupno gospodarstvo EMU-a čije

geografskom području od preko 2.5 milijuna km2 nastanjuje 2/3 stanovništva EU, odnosno oko

325 milijuna ljudi - euro - krucijalan je element Eurozone. Jakost i stabilnost eura ključna je za

normalno funkcioniranje međunarodnog trgovinskog i financijskog sustava predstavljajući oko

70% BDP-a EMU-a utječući i na svakodnevni život velike većine građana RH.

4.3.2. Nastanak Ekonomske monetarne unije

Ekonomska i monetarna unija (EMU) bila je cilj koju je EU proglasio još 1960-ih, ali koja nije

provedena s puno snage i uspjeha sve do kasnih 1980-ih, kada je u Jedinstveni europski akt

dodano poglavlje u ugovorima i formalno postavljano EU na putu prema EMU. Ne samo da je

EMU logičan ekonomski pandan SEM, već i jedan od glavnih političkih prekretnica na putu ka

integraciji u EU: valute (i, u manjoj mjeri, ponašanje ekonomske politike) kao središnji simboli

nacionalnog suvereniteta.

Želja za stabilnosti valute u Europi ima duboke korijene. Vratimo se u 19. stoljeće – latinskoj

monetarnoj uniji, njemačkoj monetarnoj uniji, zlatni standard. Nestabilnost valuta u 1920 i 1930

ojačala je tu želju. Ipak, kada je zajedničko tržište osnovano krajem 1950-ih, monetarna unija

24

nije bila izričito na dnevnom redu, iako su se kamatne stope identificirale kao pitanja od

zajedničkog interesa. U to vrijeme sustav Bretton Woodsa fiksnih valutnih tečajeva činio se u

dobroj formi. Svejedno, od 1962. godine Europska komisija predlaže jedinstvenu valutu. Do

kraja tog desetljeća, Bretton Woodsa je umro; Predsjednik Nixon je napustio poziciju, a 1971.

veza između zlata i dolara je postala konačan čavao u lijes.

U međuvremenu, revalorizacija njemačke marke protiv francuskog franka 1969. izazvala je

toliko tjeskobe širom Europe da je Willy Brandt, kancelar Njemačke u to vrijeme, oživio planove

za europsku monetarnu uniju. Werner je u svom izvješću opisao Brandtov plan za jednu valutu

1980. godine. Izvješće je odobreno od strane europskih šefova država 1971. godine, ali je odmah

srušeno zbog kolapsa Bretton Woodsa. Proces EMU započeo je s nekoliko neuspješnih pokušaja

da koordinira tečajeve. Prvi sustav tečaja je bio poznat kao 'zmija', a bio je postavljen 1972.

godine. Ne obazirući se, Europa uskoro uvodi sustav vezanih valuta na njemačku marku, poznat

kao "zmija u tunelu"1. Međutim, zmijama je suđeno da vode grčevit i nezadovoljavajući život:

Britanija pridružila u svibnju 1972. godine, da bi ju napustila šest tjedana kasnije, te Francuska i

Italija koje su se pridružile i napustile ju dva puta.

Godine 1978, bez znakova općeg povratka fiksnom tečaju, potraga za europsku stabilnost rodila

je Europski monetarni sustav. Njezini osnivači bili su njemac Helmut Schmidt i francuz Valéry

Giscard d'Estaing, te Roy Jenkins, tadašnji predsjednik Komisije. U ožujku 1979. godine, sve

zemlje članice osim Velike Britanije pridružile su se mehanizmu sustava deviznog tečaja (ERM),

što ograničava fluktuacije do 2 4/1% s obje strane središnje stope (6% za one sa širokim

pojasevima). Ali ERM, također, se pokazao nezadovoljavajuć. Francuska i Italija su više puta

podcijenjene, i Francuska, pod novim predsjednikom - socijalistom, François Mitterrand, u 1982-

83 se poigravala napuštanja. Na kraju je odlučeno ostati, zahvaljujući ne samo Mitterrandu, već i

ministru financija, Jacques Delorsu. Kada je nekoliko godina kasnije, g Delors stigao u Bruxelles

kao predsjednik povjerenstva, još je jednom osvijestio ideju jedinstvene valute.

1 mehanizma za regulirano dopuštanje fluktuiranja tečaja nacionalnih valuta („zmija”) u okviru uskih raspona

fluktuacije prema dolaru („tunel”)

25

Rezultat je Izvješće Delors, objavljeno u lipnju 1988. godine, a koje predstavlja potez prema

monetarnoj uniji. To je bio temelj za Ugovor iz Maastrichta, potpisan početkom 1992. Ubrzo

nakon toga, međutim, ugovor je odbijen od strane danskih birača na referendumu; neizvjesnost je

naknadno dovela do napada špekulanata na ERM da je u rujnu 1992. godine potaknulto

odlaskom lire i pridruživanja sterlinga, a godinu dana kasnije širenju raspona deviznog tečaja za

sve valute do 15% sa svake strane središnje stope. Dvije ERM krize proizvele su izuzetno

različite reakcije u različitim zemljama članicama. U Britaniji su ojačali sumnju u poželjnost, pa

čak i izvedivost, jedinstvene valute. U Italij se samo ojačala odlučnost zemlje da se kvalificira za

euro. Većina ostalih europskih zemalja je također zaključilo da, u svijetu novodostupnih kretanja

kapitala, jedinstvena valuta je bila jedini način da se postigne stabilnost valute.

Međutim, uspjeh EMU je spriječen radi slabosti instrumenata raspoloživih za provedbu njegove

politike, neslaganja u pogledu ekonomskih i financijskih prioriteta, nedostatak konvergencije

između gospodarstava zemalja članica i različitim stupnjevima entuzijazma za projekt.

EMU je napredovala kroz tri faze od 1990. godine, do danas, gdje je 18 država članica imaju

zajedničku monetarnu politiku koju vodi Europska središnja banka i koristi euro kao svoju

valutu.

1. Faza 1 je započela 1990. godine - EU se obvezuje na uklanjanje svih zapreka slobodnom

tržištu kapitala

2. Faza 2 je započla u 1994. Kroz ovu tranzicijsku fazu članice rade na ekonomskoj

konvergenciji u smislu stabilnosti cijena, dugoročnih kamatnih stopa i valutnih tečajeva.

Također, države članice su se obvezale da čuvaju razine javnog duga ispod 60% BDP-a i

osiguraju svoje proračunske deficite ispod tri posto BDP-a. Tijekom faze 2, Europski monetarni

institut je bio postavljen za jačanje gospodarske suradnje, kao preteča Europskog sustava

središnjih banaka, tj. sama preteča Europske središnje banke.

26

3. Faza 3 započela je 1999. godine, kada je jedinstvena valuta (preimenovana 'euro' iz ECU

1995.) stupila na snagu. Velika Britanija, Danska, Švedska i Grčka nisu prešle na Fazu 3 – prve

tri jer nisu htjele sudjelovati, Grčka, jer nije zadovoljila kriterije konvergencije U njoj su

nepovratno fiksirani tečajevi i uvedena je jedinstvena valuta na devizna tržišta i u elektronička

plaćanja, koja prate uvođenje novčanica i kovanica eura od 1. siječnja 2002. U treću fazu u EMU

1999. godine je ušlo 11 država članica, 2001. pridružila im se i Grčka, 2007. godine Slovenija,

2008. godine Cipar i Malta, 2009. godine Slovačka, 2011. godine Estonija. Stare članice Velika

Britanija i Danska nisu uvele euro i koriste opt-out klauzulu2. Uvjeti izuzeća iscrpno su utvrđeni

protokolima u vezi s tim dvjema državama koji su priloženi osnivačkim ugovorima EU-a.

Švedska, također stara članica Europske unije, 2003. godine je odbila uvođenje eura. Nove

članice imaju status država s odstupanjem dok ne ispune kriterije konvergencije. Trenutačno je

stanje takvo da je 18 od 28 država članica pristupilo trećoj fazi EMU-a i ima euro kao

jedinstvenu valutu.

Nacionalne valute nakon uvođenja novčanica i kovanica eura 1. siječnja 2002. postupno su

zamijenjene, te euro predstavlja jedinstvenu valutu za (tada) 329 milijuna građana. Prve dvije

faze EMU-a dovršene su. Treća faza još uvijek se provodi. U načelu sve države članice EU-a

moraju se pridružiti ovoj zadnjoj fazi i stoga preuzeti euro (članak 119. UFEU-a). Međutim, neke

države članice još nisu ispunile konvergencijske kriterije. Za te države članice stoga vrijedi

privremeno izuzeće dok ne budu spremne pristupiti trećoj fazi EMU-a.

Kriteriji nominalne konvergencije (kriteriji iz Maastricha) su:

1. fiskalni kriterij:

· proračunski deficit konsolidirane opće države treba biti manji od 3% BDP-a

· javni dug države treba biti manji od 60% BDP-a (ili treba imati izraženu tendenciju

smanjenja prema toj referentnoj vrijednosti)

2. inflacijski kriterij

· inflacija ne smije biti viša od 1.5% iznad prosjeka triju zemalja EU-a s najnižom inflacijom

(bez obzira jesu li uključene u eurozonu ili ne)

3. kamatni kriterij

2 Klauzula o izuzimanju

27

· prosječna dugoročna nominalna kamatna stopa ne smije biti viša od 2% iznad prosječne

stope triju zemalja koje imaju najnižu inflaciju u EU

4. tečajni kriterij

· vezan je za dokazivanje monetarne stabilnosti valute zemlje koja želi prijeći na euro, a

sastoji se iz dva posebna financijska uvjeta:

granica odobrene monetarne fluktuacije europskog tečajnog mehanizma treba biti poštivana

najmanje dvije godine prije uvođenja eura (Komisija je 25. ožujka 1998. godine zbog procjene

monetarne stabilnosti zemalja kandidata za euro odobrila referentnu fluktuacijsku granicu od +/-

2.25%, koja je kasnije opet proširena na +/- 15%)

· osiguranje monetarne konvertibilnosti i neovisnosti nacionalne središnje banke. (Kandžija,

2010:964)

28

Tablica 1: Tijek nastanka EMU

PRVA ETAPA

1.7.1990.

DRUGA ETAPA

1.1.1994.

TREĆA ETAPA

1.1.1999.

- potpuna sloboda tijeka

kapitala (1990.)

- osnivanje EMI-a (preteča

ECB-a)

- nepovratno fiksiranje stopa

konverzije

- povećana suradnja središnji

banaka i slobodna uporaba

ECU-a

- zabrana financiranja

proračunskog deficita iz

monetarnih izvora

- primjena jedinstvene

monetarne politike ESCB-a

- pojačano usklađivanje

gospodarske, monetarne i

fiskalne politike u EU

- povećana koordinacija

monetarnih politika - uvođenje ERM II unutar EU

- ratifikacija Ugovora o EU i

dovršenje jedinstvenog tržišta

- jačanje gospodarske

konvergencije - uvođenje eura

- proces osamostaljivanja

nacionalnih središnjih banaka,

zaključno do osnivanja ESCB-a

- pokretanje Pakta o

stabilnosti i rastu

- pripreme za III. etapu

Širenje EMU-a je izvjesno jer su se zemlje članice EU-a obvezale na uvođenje jedinstvene

valute, premda točan datum i raspored širenja EMU-a nije poznat ni siguran. Ipak, s obzirom na

nacionalne planove, članstvo u tečajnom mehanizmu te na ispunjavanje kriterija, može se

pretpostaviti približan scenarij za većinu zemalja. Upitan ostaje status Velike Britanije i Danske,

koje nisu obvezne pristupiti EMU, te Švedske, koja za sada izbjegava ulazak u eurozonu.

Republika Hrvatska svakako teži ući u EMU no za to će biti potrebno izvjesno vrijeme.

29

Tablica 2: Širenje EMU

Ipak, s obzirom na nacionalne planove, članstvo u tečajnom mehanizmu te na ispunjavanje

kriterija, može se pretpostaviti približan scenarij za većinu zemalja. Upitan ostaje status Velike

Britanije i Danske, koje nisu obvezne pristupiti EMU, te Švedske, koja za sada izbjegava ulazak

u eurozonu. Republika Hrvatska svakako teži ući u EMU, no za to će biti potrebno izvjesno

vrijeme.

4.4. Europska središnja banka

U lipnju 1998. godine, kao ključnom trenutku za monetarnu politiku EU, Europski sustav

središnjih banaka počeo je s okupljanjem Europske središnje banke (ECB) i središnjih banaka

Godine Broj članica Države članice

1999. 11

Austrija, Belgija, Finska,

Francuska, Irska, Italija,

Luksemburg, Nizozemska,

Njemačka, Portugal,

Španjolska

2001. 12 Grčka

2007. 13 Slovenija

2008. 15 Cipar i Malta

2009. 16 Slovačka

2011. 17 Estonija

2014. i 2015. 18 i 19 Latvija i Litva

nakon 2015. potvrđeno 26

Bugarska, Češka Republika,

Poljska, Rumunjska,

Mađarska, Hrvatska

Očekivano 28 Danska i Velika Britanija

30

ostalih zemalja članica, kako onih s eurom kao službenom valutom, tako i središnjih banaka

država članica koje nisu uvele euro te stoga ne sudjeluju u donošenju i provođenju monetarne

politike za eurozonu.

ECB svečano je osnovana 30. lipnja 1998. godine na temeljima Europskog monetarnog instituta

(EMI), a odgovornost za provedbu europske monetarne politike preuzela je 1. siječnja 1999.

godine sa sjedištem u Frankfurtu na Majni povezujući pomoću Eurosustava ("Eurosystem") sebe

s nacionalnim središnjim bankama u kojima se koristi euro te izvršavanjem zadataka unutar

eurozone.

Kao glavni cilj ECB-a i ESCB-a navodi se održavanje stabilnosti cijena. Ono bi trebalo

doprinijeti povoljnom gospodarskom rastu i visokoj zaposlenosti pa tako Eurosustav podupire

opće ekonomske politike koje pridonose ostvarenju tih ciljeva putem definiranja i provođenja

zajedničke monetarne politike, vođenja operacija deviznog tečaja, držanja i upravljanja

službenim deviznim pričuvama, brige o funkcioniranju platnog sustava te provođenja politika

nadležnih tijela za nadzor kreditnih institucija i stabilnosti financijskog sustava. Ovlast izdavanja

novčanica eura isključivo je rukama ECB-a. Eurosustav u izvršavanju svojih zadataka djeluje

institucionalno, operativno, osobno i financijski neovisno što znači da ECB, nacionalne središnje

banke i njihovi djelatnici ne smiju djelovati prema uputama i pod pritiskom ostalih europskih ili

nacionalnih institucija i tijela.

Organi ECB-a su:

· Upravno vijeće (Vijeće guvernera) koje donosi odluke potrebne za izvođenje zadataka

postavljenih Eurosustavu te formuliranje monetarne politike na području Europske monetarne

unije i uspostavljanje smjernica za implementaciju

· Izvršni odbor s odgovornošću implementacije monetarne politike u skladu sa smjernicama i

odlukama Upravnog vijeća i davanje potrebnih instrukcija nacionalnim centralnim bankama,

obavljanje tekućih poslova Europske centralne banke i izvršavanje zadataka koji su mu

delegirani od strane Upravnog vijeća te

privremeno Opće vijeće s ciljem koordinacije Europske središnje banke i nacionalnih centralnih

banaka, savjetovanje, skupljanje statističkih informacija i izrada godišnjeg izvješća, priprema

31

zemalja članica koje još nisu prihvatile euro za fiksiranje tečajeva, donošenje odluka i propisa o

zapošljavanju u Europskoj središnjoj banci. Europska središnja banka supranacionalna je

zajednica osobno, operativno, financijski i institucionalno neovisna o drugim financijskim

institucijama i državama.

Cilj stabilnosti cijena podupire gospodarski rast, zaposlenost, ekonomsku i socijalnu koheziju

itd., odnosno ostale ciljeve ekonomske politike Unije. Takva vrsta hijerarhije davanja prioriteta

stabilnosti cijena razlikuje ECB od američkih Federalnih rezervi, koje uzimaju u obzir ciljeve

rasta i stvaranje zaposlenosti. Ono što poduzećima i potrošačima omogućuje bolje odlučivanje o

potrošnji i investicijama jest upravo olakšavanje percepcije promjena u relativnim cijenama

pomoću stabilizacije samih cijena. Rezultat toga učinkovita je alokacija resursa i veći proizvodni

potencijali. Umanjuju se negativni učinci poreznog i socijalnog sustava te se smanjuju rizici i

potreba za osiguranjem postižući da na takav način stabilna razina cijena potiče socijalnu

koheziju i političku stabilnost.

Nezavisnost središnje banke (institucionalna, operativna, osobna i financijska) nužan je uvjet

stabilnosti cijena. ECB tako raspolaže svim institucionalnim i statutarnim sredstvima koja joj

jamče autonomiju djelovanja, tj. neovisnost prema svim nacionalnim i nadnacionalnim

instancama, zabranu odobravanja kredita javnoj administraciji, dok su njeni djelatnici pod

zaštitom od svih političkih pritisaka, a nezavisnost cijelog Europskog sustava središnjih banki u

okviru EMU-a osigurana je slobodnom cirkulacijom kretanja kapitala te samom federalnom

strukturom. Empirijska istraživanja pokazuju niže inflacijske trendove u zemljama s

nezavisnijim središnjim bankama.

4.5. Uvođenje eura i eurozona

Pretvorbom fiksnih tečajeva nacionalnih valuta u euro, 1. siječnja 1999. godine on u knjižnom

obliku ulazi u gospodarstvo i bankarski sustav zemalja članica Europske monetarne unije dok od

1. siječnja ulazi u opticaj kao službeni novac 12 članica EU-a. Do danas 19 članica Europske

unije zamijenilo je svoje nacionalne valute eurom prema idućem redoslijedu:

1. austrijski šiling (ATS) 2002. godine,

32

2. belgijski franak (BEF) 2002. godine,

3. nizozemski gulden (NLG) 2002. godine,

4. finska marka (FIM) 2002. godine,

5. francuski franak (FRF) 2002. godine,

6. njemačka marka (DEM) 2002. godine,

7. irska funta (IEP) 2002. godine,

8. talijanska lira (ITL) 2002. godine,

9. luksemburški franak (LUF) 2002. godine,

10. portugalski eskudo (PTE) 2002. godine,

11. španjolska pezeta (ESP) 2002. godine,

12. grčka drahma (GRD) 2002. godine,

13. slovenski tolar (SIT) 2007. godine,

14. ciparska funta (CYP) 2008. godine,

15. malteška lira (MTL) 2008. godine.

16. slovačka kruna (SKK) 2009. godine,

17. estonska kruna (EEK) 2011. godine,

18. latvijski lat (LVL) 2014. godine,

19. litvanska lita (LTL) 2015. godine.

33

Osiguranjem veće stabilnosti od očekivane, uvođenjem eura kao zajedničke valute ECB je dobila

mogućnost smanjenja kamatnih stopa u cijeloj eurozoni, što je veliki korak naprijed jer je

prethodno "svaka država određivala vlastitu stopu, pa banke diljem EU-a sada imaju iste uvjete

za međusobne posudbe." (www.europa.eu, 20.09.2015.) Na Slici 1. obilježeno je 19 članica

Europske unije koje su zamijenile svoje nacionalne valute eurom.

Slika 1. Zemlje ekonomske i monetarne unije (EMU)

Izvor: Europska Komisija, 18.05.2015.,

http://ec.europa.eu/economy_finance/euro/adoption/euro_area/index_en.htm

Da bi ušla u eurozonu, država mora ispuniti uvjete u vezi sa:

· stabilnošću tečaja minimalno dvije godine

· kamatnim stopama

· razinom državnog duga

· stopom inflacije te

· deficitom proračuna

Svjesni problema koji mogu nastati nedovoljno pripremljenim uvođenjem monetarne unije, ECB

i Europska komisija zajedno nastoje stvoriti Područje jedinstvenoga platnog prometa (SEPA)

kako bi proširili pogodnosti učinkovitijeg i povoljnijeg plaćanja jer zadatak ECB-a nije samo

· "zemlje označene plavom bojom punopravne su

članice EMU-a (tzv. eurozona)

· zemlje označene narančastom bojom sadašnje su

članice tečajnog mehanizma – ERM II, svojevrsnog

prijelaznog režima prije uvođenja eura

· zemlje označene crvenom bojom članice su EU-a

koje nisu uvele euro, niti su članice ERM II

· zemlje označene ljubičastom bojom nemaju vlastitu,

nego koriste

· euro kao službenu valutu (Kosovo, Crna Gora i male

državice, kao, primjerice, Andora i Monako)."

34

održavanje stabilnih cijena, već i osiguravanje što povoljnijih transakcija u eurima za banke i

njihove klijente. (www.europa.eu, 20.09.2015.)

Naposljetku će se sva plaćanja obavljati u eurima, bez obzira na način plaćanja – bankovnim

nalogom, izravnim terećenjem ili karticom – tretirati jednako. Neće biti važno obavlja li se

plaćanje unutar države ili je ono prekogranično.

Iako je jedan od ciljeva uvođenja eura bilo njegovo konkuriranje američkom dolaru kao

svjetskom monetarnom vladaru, generalna slabost europskog gospodarstva predstavlja kamen

spoticanja konkurentnosti eura. Teoretičari smatraju da će budućnost eura u velikoj mjeri ovisiti

o tome gdje će se povući linija između valuta koje će fluktuirati prema euru i valuta koje će

vezati svoju vrijednost uz euro ili čak cirkulirati usporedno s eurom izvan Europske unije.

Smatra se da je rješenje tome simultano: što euro bude stabilniji u odnosu na druge slobodne

valute, to će broj valuta vezanih u euro biti veći.

35

5. MONETARNI SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE U ODNOSU NA

EUROPSKU UNIJU

U narednom dijelu uspoređuju se monetarni sustav Republike Hrvatske i Europske unije gdje je

poseban fokus stavljen na monetarni suverenitet.

5.1. Zamjena kune eurom

Ulazak u EU otvara dva bitna pitanja u pogledu monetarne odnosno tečajne politike u Hrvatskoj:

Kada kunu zamijeniti eurom? Slijedom navedenog postavlja se i drugo pitanje. Što raditi do

zamjene kune eurom? Čak i u "teoretski najbržoj varijanti zamjene kune eurom (2016.), čija je

vjerojatnost minimalna, pred nama stoji dugo razdoblje s vlastitom valutom. U njemu možemo

birati između četiri moguća tečajna režima:

1. postojećeg ( prljavi upravljani tečaj koji blago fluktuira unutar neobjavljenog intervala)

2. upravljani tečaj unutar objavljenog fiksnog intervala

3. fiksni tečaj ili valutni odbor, sa ili bez devalvacije prije fiksiranja i

4. tečajni režim koji bi omogućio šire fluktuacije tečaja, osobito u smjeru deprecijacije, sa

ili bez unaprijed objavljenog intervala" (http://www.fes.hr, 20.09.2015.)

"Iz teksta Europskoga ugovora jasno proizlazi da se od članica EU očekuje da zamijene

nacionalnu valutu eurom. Rokovi zamjene nisu propisani. Propisani su samo kriteriji koje država

mora ispuniti da bi prihvatila euro kao nacionalnu valutu. To su kriteriji iz Maastrichta koji su

dio Europskoga ugovora:

1. Deficit opće države ne smije prijeći 3% BDP-a.

2. Javni dug opće države ne smije prijeći 60% BDP-a.

3. Godišnja stopa inflacije ne smije prijeći 1,5 postotna boda iznad prosjeka tri zemlje s

najnižom stopom inflacije.

4. Prinos na dugoročne državne obveznice ne smije prijeći 2 postotna boda iznad prosjeka

tri zemlje s najnižim prinosima.

5. Nominalni tečaj ne smije iskakati izvan intervala određenog rasponom +/- 15% oko

središnjeg pariteta nacionalne valute prema euru u razdoblju od najmanje dvije godine,

što znači da država mora najmanje toliko biti članica Europskog tečajnog mehanizma

36

(tzv. ERM II)." (http://www.fes.hr, 20.09.2015.) Euro se dakle ne prihvaća

automatizmom.

Također, kako navodi Branko Matić, nužna aktivnost u svezi s uvođenjem eura će biti potrebno

izvršiti odabir motiva novčanica i kovanica koji bi zadovoljili više kriterija kao što su:

1. prepoznatljivost

2. raznolikost u odnosu na dosadašnje tokove drugih zemalja

3. originalnost

4. očuvanje nacionalnih obilježja i osobitosti

5. prihvaćenost ne samo od nacionalnih korisnika već i šire i

6. umjetnički doživljaj i inovacija. (Matić, 2012:86)

Izvješćem o konvergenciji za 2014. godinu, objavljenom od strane Europske komisije sredinom

iste godine, utvrđeno je kako Hrvatska zadovoljava dva od pet kriterija potrebnih za ulazak u

eurozonu. Zadovoljeni su kriteriji po inflaciji i dugoročnim kamatama te, također, kriterij

zakonodavne usklađenosti s EMU-om.

"Kako Hrvatska stvara godišnje oko 5 % deficita proračuna, a ovisno o stopi inflacije, treba nam

minimalno 3 % realnog rasta BDP-a na godinu samo za otplatu kamata, prema mišljenju

analitičara Željka Lovrinčević, uvođenje eura, zbog neispunjenih uvjeta, neće biti moguće još

barem petnaestak godina. Isto tako smatra da će pritisak na središnju banku za njenim

sudjelovanjem u reprogramu javnog duga sve više rasti u idućem razdoblju unatoč tome što je

samo mjesec dana kasnije u ranije spomenutom Izvješću o konvergenciji zaključak Europske

komisije bio kako hrvatski zakoni ne osiguravaju dovoljnu neovisnost HNB-a kao središnje

banke te kako je potrebna daljnja zakonodavna prilagodba da bi HNB mogla biti integrirana u

sustav ostalih središnjih banaka. Navodi kako je moguće da, ako kapital ne dođe prema

Hrvatskoj, hrvatski ljudi sve više odlaze prema kapitalu što potencijalno vodi prema negativnom

scenariju gospodarske i društvene eutanazije Hrvatske." (www.znet.hr, 20.09.2015.)

No, slijedom svega navedenog, kada, bilo za petnaestak godina, bilo prije ili kasnije, konačno

dođe do zamjene kune, odnosno uvođenja eura kao nacionalne valute, ostaje pitanje kakav će to

utjecaj imati na RH i njen monetarni suverenitet?

37

5.2. Monetarni suverenitet RH u odnosu na EU

Republika Hrvatska uspostavila je svoj odnos s Europskom unijom 15. siječnja 1992. godine.

Svoj odnos s EU regulirala je 29. listopada 2001. kada je potpisala Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju, tzv. SSP. Status države kandidatkinje za članstvo u EU Hrvatska je dobila 2004.

godine, pregovori su otvoreni godinu dana kasnije a punopravnom članicom postala je 1. srpnja

2013. godine.

"U skladu s Odlukom o uspostavljanju strukture za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji,

Hrvatska narodna banka bila je nositelj dvaju poglavlja pregovora – Sloboda kretanja kapitala

(poglavlje 4) te Ekonomska i monetarna politika (poglavlje 17), a još je bila sunositelj dvaju

poglavlja – Financijske usluge (poglavlje 9) te Financijski nadzor (poglavlje 32). Tadašnji

zamjenik i današnji guverner, dr. sc. Boris Vujčić, bio je zamjenik glavnog pregovarača i član

pregovaračke skupine zadužen za tri poglavlja pregovora – Sloboda kretanja kapitala,

Financijske usluge te Ekonomska i monetarna politika, a voditelji radnih skupina za pripremu

pregovora za ta tri poglavlja, kao i velik broj članova skupina, također su bili predstavnici HNB-

a." (http://www.hnb.hr, 1.04.2015.) "Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji Hrvatska

narodna banka postala je dijelom Europskog sustava središnjih banaka. HNB – kao i druge

središnje banke – provodi aktivnosti u ispunjavanju zadataka ESSB-a, u skladu s pravilima,

uputama i smjernicama ESB-a. Guverner HNB-a punopravni je član Općeg vijeća ESB-a, a

određeni broj stručnjaka HNB-a sudjeluje u radu odbora, pododbora i radnih skupina u tijelima

EU." (Alma Mater Europaea)

Samim ulaskom u Europsku uniju Hrvatska nije ispunila uvjete za uvođenje eura, no očekivano

uvođenje očekuje se nakon zadovoljavanja svih mastrihtških kriterija, tj. kriterija konvergencije.

"Prva faza je ona u kojoj Hrvatska koristi vlastiti monetarni suverenitet za bolju prilagodbu

privrede vanjskim šokovima. Druga faza bi trebala biti faza makroekonomske stabilnosti i

ekonomskog razvitka. U trećoj fazi Hrvatska ulazi u EMU, euro postaje nacionalna valuta u

Hrvatskoj, a HNB dio sustava europskih centralnih banaka, te se napušta monetarni suverenitet,

što se predviđa 2020. godine." (Radošević, 2010:750)

"Svake dvije godine, odnosno na zahtjev države članice Unije koja još nije uvela euro"

38

(http://www.hnb.hr, 1.04.2015.), Europska komisija i Europska središnja banka pripremaju

izvještaje o konvergenciji. Zatim na temelju navedenih izvještaja Vijeće Europske unije odlučuje

ispunjava li država uvjete koji su potrebni da bi uvela euro.

"Nejasno je koliko se dugo zemlja mora dokazivati poštivanjem mastrihtških i drugih kriterija da

bi ušla u ERM II. Izuzev općih odredbi iz članka 140. Europskoga ugovora, ne postoji dokument

koji precizno regulira ova pitanja. Odluka o ulasku neke zemlje u ERM II u velikoj mjeri leži u

diskrecijskoj domeni Europskoga vijeća, uz veliki upliv tehničke pripreme odluke od strane

Europske komisije. Ta je činjenica osobito kontroverzna s obzirom na to da većinu u Europskom

vijeću čine predsjednici država ili vlada od kojih većina zastupa države koje koriste euro, ali

trenutno ne poštuju kriterije iz Maastrichta." (www.fes.hr, 20.09.2015.) "Danom uvođenja eura

kao novčane jedinice Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka prenijeti će svoje ovlasti za

vođenje monetarne politike i deviznih operacija, upravljanje dijelom međunarodnih pričuva i

funkcioniranje platnog sustava na Europsku središnju banku. U isto će vrijeme, kao dio

Eurosustava sudjelovati u vođenju zajedničke monetarne i devizne politike. Guverner Hrvatske

narodne banke postati će član Upravnog vijeća Europske središnje banke." (http://www.hnb.hr,

1.04.2015.)

Kao krajnji cilj Hrvatska vidi ulazak u EMU pri čemu će pod povećalom biti HNB odnosno

čitava monetarna politika pa tako su pod naglaskom sljedeća ograničenja:

· posebno pravila o neovisnosti središnje banke države članice koja sadrži monetarna

politika te države

· zabrana središnjoj banci da direktno financira javni sektor

· stroga odijeljenost javnog sektora i financijskih ustanova

· pridržavanje kriterija iz Maastrichta, odnosno zadovoljenje kriterija konvergencije što

znači da su nakon pristupanja pravovremeno u stanju usvojiti euro

· članice koje trenutno ne zadovoljavaju kriterije propisane za uvođenje eura imaju obvezu

postupanja s vlastitim tečajevima kao pitanjem relevantnim za cijelu zajednicu

Ostaje vidjeti koliko će vremena biti potrebno Hrvatskoj za usklađivanje svih navedenih stavki

uzevši u obzir hrvatski mentalitet nevoljkosti i otpornosti javnog sektora bilo kakvim oblicima

39

promjena.

5.3. Ugroženost monetarnog sustava i suvereniteta RH i monetarna integracija u EU

"U zadnje vrijeme, u globalnoj financijskoj krizi, moć EU, EMU i eura u značajnoj je mjeri pala.

2012. godine Euro i EMU postaju elementi krize i glavne zabrinutosti globalnih financijskih

tržišta i svjetskih ekonomskih sila (G20). Nakon što ju je kontaminirala kriza drugorazrednih

zajmova (sub-prime kriza3) koja je započela u SAD i proširila se širom svijeta uz pomoć

inovativnih financijskih izvedenica, naivna je Europa njome bila zahvaćena u još većoj mjeri

nego SAD. Eurozona se trese; zemlje PIIGS-a su na putu izlaska iz eura ili čak same integracije."

(www. e-lib.efst.hr, 20.09.2015.)

"Jedino financijsko rješenje za Euroland i širu EU daljnja je integracija s monetarnom i

fiskalnom unijom u ekonomskom smislu, što u stvari znači (kon)federaciju u političkom smislu.

Postavlja se pitanje jesu li zemlje Eurozone / EU u ovoj fazi otvorene daljnjoj integraciji i

odricanju od gospodarskog i političkog suvereniteta? U odmjeravanju argumenata za ili protiv

takvog razvoja ključne će biti subjektivne političke prosudbe, dok će znanost (ekonomska,

društvena) u davanju odgovora moći jako malo napraviti. Ipak, kao članica Europske unije, sa

prilično slabom ekonomskom situacijom, djeluje kao da je težnja ulasku Hrvatske u EMU

legitiman cilj kojeg bi trebalo ostvariti, no uz izvjesnu dozu opreza, političke mudrosti i

najvažnije; ekonomske stručnosti." (www. e-lib.efst.hr, 20.09.2015.)

Tijekom promatranog razdoblja od svibnja 2013. do travnja 2014., 12-mjesečna prosječna stopa

HICP inflacija u Hrvatskoj iznosila je 1,1%, odnosno ispod referentne vrijednost od 1,7% za

kriterij o cijeni stabilnost (vidi Tablicu 3). Na temelju najnovijih podataka, 12-mjesečna

prosječna stopa HICP inflacija očekuje se smanjenje u narednim mjesecima.

Tablica 3: Razvoj cijena; HICP ( usklađeni indeks potrošačkih cijena) inflacija

3 kriza na američkom tržištu hipotekarnih kredita

40

2014. Svibanj 2013.

do Travanj 2014. Siječanj Veljača Ožujak Travanj

HICP inflacija 0.4 -0.2 -0.1 -0.1 1.0

Referentna vrijednost 1.7

Eurozona 0.8 0.7 0.5 0.7 1.0

Izvor: Europska Komisija (Eurostat), Izvještaj Europske središnje banke o konvergenciji, 2015.

"S kojom bi razinom tečaja, međutim, valjalo ući u sustav eura ostaje otvoreno pitanje. To je

iznimno važno za konkurentnost na stranim tržištima, kada zemlja jednom izgubi mogućnost

upravljanja vlastitim tečajem. Npr., pripremajući se za ulazak u monetarnu uniju, Italija, a nešto

poslije i Španjolska, devedesetih izvršile su na početku snažne deprecijacije (Italija za više od

20%, a Španjolska oko 10%) da bi ojačale svoju konkurentnost na tržištu EU." (Nikić,

2001:1413)

"Što zapravo znači gubitak monetarnog suvereniteta do kojeg bi došlo kada bismo zamijenili

kunu eurom? Mnogo toga, iako svaka pojedina stvar nema jednaku težinu. Izjednačuje se vanjski

i unutarnji dug, pa zemlja mora imati visok stupanj konkurentnosti na svjetskom tržištu da bi

mogla uredno servisirati svoje obveze. Zemlja se odriče i seignioragea, osim, ako sebi u okviru

monetarne unije, ugovorom ne osigura participaciju u njegovoj raspodjeli." (Nikić, 2001:1413)

Osvrnuvši se na duže razdoblje, inflacije potrošačkih cijena u Hrvatskoj osciliraju između

godišnjih prosjeka 1,1% i 5,8% tijekom posljednjih deset godina. Nakon što je lebdila oko 2-3%

u razdoblju 2004-07, inflacija je premašila 5% u 2008., prije povratka na umjerenije razine (vidi

Grafikon 1).

41

Grafikon 1: Razvoj cijena (prosječne godišnje promjene u postocima)

Izvor: Europska Komisija (Eurostat), Izvještaj Europske središnje banke o konvergenciji, 2015.

Ulazak u Europsku monetarnu uniju podrazumijeva i gubitak instrumenta ekonomske politike

uravnoteženja - politike deviznog tečaja. Hrvatska dakle mora biti spremna na gubitak

seignioragea4, "gubitak središnje banke kao vrhovne monetarne vlasti i gubitak nezavisne

monetarne politike." (www.hrcak.srce.hr, 20.09.2015.) Republika Hrvatska odluku o prelasku na

valutu Europske unije ne smije donijeti bez pomne analize uspješnosti takve odluke.

"Zamjena domaće valute drugom valutom definitivno podrazumijeva vrlo ozbiljne posljedice: od

prestanka mogućnosti vođenja samostalne monetarne i tečajne (dakle razvojne) politike, do

gubitka seignioragea, odnosno viška prihoda nad rashodima središnje banke kao dijela prihoda

proračuna." (University of Rijeka, Student Paper) Međutim, nitko dosad još nije ponudio

iscrpniju analizu mogućih posljedica koje bi gubitak mogućnosti vođenja vlastite ekonomske

politike mogao donijeti Hrvatskoj, dok je Hrvatska još uvijek opterećena velikim tranzicijskim

problemima - od visoke nezaposlenosti, stagnantnog izvoza, visokog proračunskog deficita,

relativno niskih investicija itd.

Ostaje pitanje bi li zamjena valute olakšala te probleme ili ih možda zaoštrila te jesu li potrebne

pripreme za zamjenu valute i što je sve potrebno učiniti za uspješnu supstituciju i prihvaćanje

4 Franc.,ekon. razlika između nominalne vrijednosti novca i troška njegove proizvodnje

- plava linija označava HICP

- crvena isprekidana linija

označava jedinične troškove

rada

- zelena isprekidana linija

označava uvozni deflator

42

svih koristi koje iz toga mogu proizaći?

Tablica 4 prikazuje inflacijsku dinamiku tijekom posljednjih deset godina na pozadini od čvrstog

ekonomskog rasta tijekom 2004 – 08 i recesije tijekom 2009 – 13. U 2006. i 2007. realni BDP

proširio se po godišnjoj stopi od oko 5%, uglavnom zbog snažne domaće potražnje, što je

rezultiralo znatnim pogoršanjem domaćih i vanjskih neravnoteža. Gledajući naprijed, održavanje

niske stope inflacije na održivoj osnovi u Hrvatskoj može biti izazov u srednjoročnom razdoblju,

dajući monetarnoj politici ograničen prostor za manevar pod čvrsto upravljani plivajući tečajni

režim i visoku razinu euroizacije. Proces tog susreta će vjerojatno imat utjecaj na inflaciju i/ili

nominalni tečaj u narednim godinama s obzirom da su BDP i cijene po razinama i dalje niže u

Hrvatskoj nego u eurozoni. Međutim, teško je odrediti točnu magnitudu efekta nastalog iz tog

procesa.

Tablica 4: Mjere inflacije i srodnih pokazatelja

(godišnje prosječne promjene) 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

Mjere inflacije

HICP 2.1 3.0 3.3 2.7 5.8 2.2 1.1 2.2 3.4 2.3

HICP bez neprerađene hrane i energije - - 3.1 3.2 5.2 3.0 0.3 1.5 1.5 2.1

HICP pri konstantnoj stopi1 2.1 3.0 3.3 2.7 5.8 1.9 0.6 2.2 2.0 2.1

CPI 2.1 3.3 3.2 2.9 6.1 2.4 1.0 2.3 3.4 2.2.

Deflator osobne potrošnje 2.1 3.3 3.3 3.0 5.6 3.2 1.5 2.4 3.5 1.9

GDP deflator 3.8 3.3 4.0 4.1 5.7 2.9 0.8 1.8 1.9 0.9

Proizvođačke cijene2 3.6 2.7 2.7 3.5 8.3 -0.5 4.3 6.3 7.0 0.4

Pokazatelji koji se odnose na

Stvarni BDP rast 4.1 4.3 4.9 5.1 2.1 -6.9 -2.3 -0.2 -1.9 -1.0

BDP per capita PPS3 (eurozona =100) 53.2 54.1 54.8 57.6 59.9 58.6 55.4 55.7 56.7 -

Usporedne razine cijena (eurozona=100) 64.6 67.4 71.3 71.0 71.8 72.1 72.9 70.7 68.5 -

43

Vanjski dug4 0.8 1.6 3.6 6.4 6.6 -0.9 -2.4 -1.7 -2.2 -2.9

Stopa nezaposlenosti (%) 13.8 12.8 11.4 9.6 8.4 9.1 11.8 13.5 15.9 17.2

Jedinični troškovi rada, cijela ekonomija 1.6 1.9 2.2 4.4 5.5 6.6 -1.1 -0.3 1.1 1.9

Naknada po zaposleniku, cijela ekonom. 4.2 5.5 3.3 8.2 4.4 1.0 1.9 1.9 3.2 1.9

Proizvodnost rada, cijela ekonomija 2.6 3.5 1.0 3.6 -1.0 -5.2 3.0 2.2 2.1 0.0

Uvoz i deflator usluga 0.7 2.3 2.8 3.0 4.3 -1.9 1.5 6.0 3.1 0.2

Nominalni efektivni tečaj5 2.0 0.6 1.0 0.8 2.2 -1.2 -1.8 -2.1 -3.1 0.6

Ponuda novca6 - 11.5 18.2 18.2 4.2 0.4 2.7 1.0 3.6 2.0

Kreditiranje banaka7 - 11.8 24.0 15.0 14.6 0.0 6.2 4.4 -3.9 -0.1

Cijene dionica (CROBEX) 32.1 27.6 60.7 63.2 -67.1 16.4 5.3 -17.6 0.0 2.1

Cijene stambenih nekretnina 11.1 11.2 17.7 12.0 3.5 -3.8 -8.0 -3.6 1.0 -16.5

1. Razlika između “HICP” i “HICP pri konstantnoj stopi” prikazuje teorijski utjecaj na promjene

neizravnih poreza na ukupnu stopu inflacije

2. Domaća prodaja, ukupna industrija bez građevinske

3. PPS – Paritet kupovne moći (eng. Purchasing power standard)

4. Postotak razlika potencijalnog BDP-a: pozitivni (negativni) predznak prikazuje da je stvarni

BDP iznad (ispod) potencijalnog

5. Pozitivni (negativni) predznak označuje aprecijaciju (deprecijaciju)

6. Serija uključuje repo ugovore (repurchase ugovori) sa drugim središnjim ugovornim stranama

7. Neprilagođene za priznavanje kredita iz MFI (Monetarne financijske institucije) statističke

bilance zbog prodaje ili sekuratizacije

Izvor: Europska Komisija (Eurostat), nacionalni podaci

44

Gledajući zbivanja u proračunskom položaju Hrvatske tijekom posljednjih nekoliko godina,

počevši od vrijednosti 1,9% u 2008. godini, omjer deficita i BDP-a je snažno porastao,

dosegnuvši 6,4% u 2010. i 7,8% u 2011. godini. Trend je samo malo obrnut od 2012. što

prikazuje Grafikon 2a. Kao što je detaljnije prikazano u Grafikonu 2b, procjene Europske

komisije, specifično u 2009. godini, prikazuju kako je financijska i gospodarska kriza ozbiljno

utjecala na javne financije, te su ciklički faktori imali jako negativan utjecaj na bilancu

proračuna.

Grafikon 2: Fiskalna kretanja, Opći državni suficit (+) / deficit (-)

a) Razine (kao postotak BDP-a) b) Godišnje promjene i temeljni čimbenici

(u postocima BDP-a)

- plava linija označava razine - plavi stupci označavaju ciklične čimbenike

- crveni stupci označavaju ne ciklične

čimbenike

- zelena linija označava ukupnu promjenu

U grafikonu b) negativne (pozitivne) vrijednosti označavaju doprinos povećanju (smanjenju)

deficita.

Izvor: Europska Komisija (Eurostat), ECB proračun, 2015.

45

U razdoblju od 1. srpnja 2013., kada je Hrvatska pristupila Europskoj uniji, do 15. svibnja 2014.

godine, hrvatska kuna nije sudjelovala u ERM II, ali se trgovalo pod fleksibilnim tečajnim

režimom uključujući čvrsto upravljani plivajući valutni tečaj što prikazuje Tablicu 5a. Preko

dvogodišnjeg referentnog razdoblja tečaj kune je bio uglavnom stabilan. Izvješće o konvergenciji

iz lipnja 2014 prikazuje kako je stopa iznosila 7.591 kune za euro, odnosno 0,7% slabije nego na

prosječnu razinu u svibnju 2012.

Tablica 5: Kretanje tečaja

a) Razvoj tečaja

Sudjelovanje u mehanizmu deviznog tečaja Ne

Razina stope razmjene u Svibnju 2012 HRK/EU 7.53832

Maximalna odstupanja prema gore1

2.0

Maximalna odstupanja prema dolje1

-1.7

1. Najveći postotak odstupanja bilateralnog tečaja kune prema euru od njegove prosječne razine

u svibnju 2012. godine u razdoblju od 16. svibnja 2012. do 15. svibnja 2014. temeljeno na

dnevnim podacima poslovne frekventnosti. Gornja (donja) odstupanja ukazuju da je valuta bila

jača (slabija) od njezine razine tečaja u svibnju 2012.

Izvor: ESB, 2015.

46

Tijekom izvještajnog razdoblja tečaj hrvatske kune u odnosu na euro pokazao je niski stupanj

volatilnosti, mjereno po godišnjim standardnim odstupanjima u dnevnim postotnim promjenama.

To odražava strategiju Hrvatske narodne banke ograničavanja oscilacije tečaja pomoću

povremenih tržišnih intervencija. U isto vrijeme razlike kratkoročne kamatne stope protiv

tromjesečnog EURIBOR-a su stajali, u prosjeku, na relativno visokoj razini (vidi Tablicu 5b).

b) Ključni pokazatelji pritiska na promjenu tečaja hrvatske kune

2012. 2013. 2014.

Lip. Ruj. Pro. Ožu. Lip. Ruj. Pro. Ožu.

Volatilnost tečaja1 2.1 2.2 2.0 1.0 1.3 1.7 1.4 1.0

Kratkoročne kamatne razlike2 2.2 3.1 2.0 1.1 1.1 1.8 1.1 0.6

1. Godišnja mjesečna standardna devijacija (postotak) dnevnih postotnih promjena u tečaju u

odnosu na euro

2. Razlika (u postotnim bodovima) između tri mjeseca međubankovnih kamatnih stopa i tri

mjeseca EURIBOR

Izvor: Nacionalni podaci i ESB izračuni, 2015.

47

Grafikon 3 prikazuje stabilnost tečaja kune i nominalni razvoj u referentnom razdoblju sa

maksimalnim odstupanje od gore u mjerilu za 2,0%, dok maksimalno odstupanje prema dolje

iznosi je 1,7%.

Grafikon 3: Stabilnost tečaja, Hrvatska kuna: nominalni razvoj tečaja prema euru

a) Tečaj tijekom referentnog razdoblja b) Tečaj tijekom zadnjih deset godina

(dnevni podaci, prosjek Svibnja 2012 = 100; (mjesečni podaci, prosjek Svibanj 2012 = 100;

16. Svibanj 2012 – 15. Svibanj 2014.) Svibanj 2004 – Svibanj 2014)

Kretanje linije prema gore (dolje) prikazuje aprecijaciju (deprecijaciju) hrvatske kune.

Izvor: ESB, 2015.

Što se tiče mjera ekonomske integracije s eurozonom, u 2013. izvoz robe do eurozone čine

50,6% od ukupnog robnog izvoza, dok je ta brojka za uvoz iznosila je 52,0%. Udio zemalja

eurozone koje su izravno ulagale u Hrvatsku, iznosio je 71,6% u 2013. godini, a njihov udio u

obvezama portfeljnih ulaganja bio je 59,9% u 2012. Udio hrvatske imovine uložene u eurozoni

iznosio je 19,3%, u slučaju izravnih ulaganja u 2013. i 62,9% za portfeljna ulaganja u 2012.

godinu što prikazuje Tablica 6.

48

Tablica 6: Stabilnost tečaja, Pokazatelji integracije s Eurozonom

(kao ukupni postotak) 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

Vanjska trgovina s Eurozonom

Izvoz dobara 59.3 56.0 55.1 51.4 52.0 52.5 53.5 51.9 49.8 50.6

Uvoz dobara 58.1 54.5 54.2 52.7 51.9 50.9 49.0 50.2 50.9 52.0

Položaj ulaganja u Eurozoni1

Unutarnja izravna strana ulaganja 74.4 73.7 80.1 82.4 78.1 76.7 74.6 73.3 70.7 71.6

Vanjska izravna strana ulaganja 30.8 30.4 25.6 23.3 40.5 44.8 13.2 20.6 14.5 19.3

Portfelj obveznih ulaganja 80.7 67.6 69.4 64.9 62.9 60.7 50.6 58.6 59.9 -

Portfelj imovinskih ulaganja

- - - - 76.2 76.3 70.5 65.3 62.9 -

Memo stavke:

Vanjska trgovina sa EU

Izvoz dobara 65.8 63.3 64.3 60.3 61.0 60.5 61.1 59.9 58.2 59.2

Uvoz dobara 71.0 67.9 67.2 64.8 64.1 62.7 60.2 61.8 62.5 65.1

1. Na kraju razdoblja otvorenih iznosa

Izvor: ESCB, Europska Komisija (Eurostat) i MMF, 2015.

49

5.4. Iskustvo Slovenije s eurom i implikacije na Hrvatsku

Slovenija je pristupila eurozoni 1. siječnja 2007. godine. Trenutak uvođenja eura, nažalost,

dogodio se u vrijeme izbijanja svjetske ekonomske krize 2008., te je teško odvojiti ekonomske

rezultate pretpristupnog od poslijepristupnog razdoblja kako bi se ispitale dobre i loše strane

prihvaćanja eura.

Pristupanjem europskoj monetarnoj zajednici, Sloveniji i njenim građanima, doprinijelo je

sigurnost i status, samim time i samopouzdanje, no globalni utjecaj financijske krize rezultirao je

pesimizmom među stanovništvom i masovnim iseljavanjem mladih i obrazovanih zbog

neostvarenih očekivanja. S obzirom da je zemlja odustala od nezavisne tečajne politike i

mogućnosti deprecijacije u svrhu jačanja konkurentnog položaja na globalnom tržištu, te samim

time i povećanja izvoza u svrhu rasta BDP-a, članstvo u eurozoni za Sloveniju danas i nije neka

prednost. Slovenija provodi politiku smanjenja javne potrošnje i socijalnih izdataka što dovodi

do društvenih i političkih sukoba. Takav primjer poboljšanja konkurentnosti nije primjeren za

Hrvatsku, kao ni za većinu zemalja članica EU (izuzev Njemačke). Pretpostavljeni ulazak

Hrvatske u EMU trebao bi proći bez tehničkih problema s obzirom na uspješno uvođenje domaće

valute, kuna, 1991. godine koju je uspješno vezala uz njemačku marku, odnosno kasnije euro.

Unatoč činjenicama da Slovenija ima prednost od osmogodišnjeg iskustva od ulaska u

monetarnu zajednicu i da je Hrvatska ne tako davno (1990 – tih) "bila uvučena u rat, slovensko

gospodarstvo nije postiglo primjetno bolje učinke od hrvatskog. Razlog tome leži u pretpostavci

da institucionalna integracija nije toliko važna za ekonomski učinak, te da članstvo u Europskoj

uniji i Europskoj monetarnoj uniji zemlju čini osjetljivijom u odnosu na međunarodne monetarne

i financijske tokove, što je za Sloveniju utjecajem svjetske financijske krize postalo evidentno. S

druge strane političke i društvene grane mogu se značajno poboljšati integracijom u EMU."

(www.fes.hr, 20.09.2015.)

Kad je nova članica poput Hrvatske spremna ući u monetarnu zajednicu? Nakon članstva u EMU

Slovenija je bila uspješna u smanjenju zaostataka za razvijenom Europom, ali se taj zaostatak

nakon 2009. ponovo povećao. Kriza je dokazala da je za neke zemlje bolje biti članicom vanjske

regije nego perifernom članicom EMU (Wallertein). Zemlja u takvom slučaju ima jaču

50

pregovaračku poziciju i više suverenosti kao nečlanica ako je integracija u krizi kao što je danas

slučaj s eurozonom. Periferne zemlje odustaju od bilo kakve suverenosti, one ekonomske,

socijalne i političke, te su primorane prihvatiti diktat vrha integracije.

Kao osnovno pravilo za Hrvatsku kao potencijalnu zemlju članicu monetarne integracije, te

Sloveniju vrijedi da moraju zadržati određeni stupanj slobode i suverenosti u odlučivanju, te

voditi pametniju politiku i štititi nacionalni interes.

51

6. ZAKLJUČAK

Kao što je u uvodu rečeno, ovim radom nastojalo se upoznati sa pojmom suvereniteta, općenito i

konkretnije, monetarnog te ostalim terminima vezanim uz njega, kao npr. monetarna unija.

Razlog isticanja relevantnosti monetarne unije je u tome što je, nakon čitanja rada, očito da

Republika Hrvatska vidi svoju budućnost upravo u ovom pojavnom obliku ekonomske

integracije, tj. Europskoj monetarnoj uniji.

Analizirajući prema poglavljima monetarni suverenitet Hrvatske, Europsku uniju, te njihov

odnos, izgledno je kako RH nije na kraju svog puta prema ulasku u EMU. Je li to najbolje

rješenje? Smatra se da se u ovoj fazi, nakon višegodišnjih nastojanja RH, koja su i započela

nedugo nakon stjecanja državne suverenosti Republike Hrvatske, ulazak u EMU čini logičnom

opcijom.

Mnogo je prednosti pristupanja Hrvatske u Ekonomsku monetarnu uniju. Jedna od očitih je

činjenica da prilikom putovanja u inozemstvo nije nužno mijenjati novac. Dakle, smanjuju se

transakcijski troškovi što je iznimno važno za posao. Nadalje, eliminiran je jedan od izvora

nesigurnosti. U prošlosti je bilo slučajeva krize u Europskoj uniji vezane uz tečajnu politiku.

Razlike deprecijacijama i aprecijacijama europskih valuta povećavale su opću nesigurnost unutar

Unije. U međuvremenu su razlike u tečaju prevladane, a time i negativni efekti koji se održavaju

na trgovinu unutar Unije. De Geauwe kaže da monetarna unija potiče daljnju dinamiku

integracije, u svim sektorima gospodarstva, poput bankarstva i osiguranja čime se dolazi do

zaključka da daljnja integracija gospodarstva Unije donosi dobrobit svima.

S druge strane Hrvatska bi ulaskom u Europsku monetarnu uniju, kao zemlja sa dosadašnjim

monetarnim suverenitetom izgubila instrument ekonomske politike. Do problema dolazi kada se

zemlje razlikuju tijekom poslovnog ciklusa. Primjerice, ako Hrvatska jednog dana uđe u

monetarnu uniju i ima drukčiji poslovni ciklus, može biti ugrožena. Pretpostavkom da ostale

zemlje monetarne unije prolaze kroz fazu ekspanzije, a u Hrvatskoj je prisutna recesija. U tom

slučaju povećanje kamatne stope od strane središnje banke loša je vijest za Hrvatsku. Posljednjih

godina može se primijetiti kako se zemlje unije bitno razlikuju. To dolazi do izražaja prilikom

52

asimetričnih šokova, odnosno vanjskih šokova koji se različito manifestiraju na pojedine zemlje.

Da li su veće koristi ili troškovi uvođenja eura ovisi o trenutnoj poziciji Republike Hrvatske.

Ipak, može se projicirati da su troškovi u bliskoj budućnosti veći od koristi. Mnoge države morat

će provesti detaljnu cost-benefit analizu. Dakako, riječ je o pretpostavkama. U ovom trenutku

smatra se da monetarna unija nudi više nedostataka nego prednosti.

Analiza nominalne konvergencije pokazuje da Hrvatska zadovoljava referentne vrijednosti EU i

postiže visok stupanj makroekonomske stabilnosti. Međutim, ona zaostaje iza uspješnih novih

članica EU u odnosu na trgovinske integracije i proizvodne strukture sličnosti koje se mogu

smatrati važnim pokazateljima dugoročne prednosti monetarne integracije.

Odgovor na pitanje je li monetarna unija ujedno i najbolja za Hrvatsku gotovo je nemoguće

procijeniti bez vidovnjačkih sposobnosti, ali treba uzeti u obzir i drugu stranu medalje te biti

svjestan činjenice da država koja ulaskom u monetarnu uniju supstituira vlastitu valutu nema

utjecaja na monetarnu politiku ili politiku tečajeva države čiju valutu preuzima te iako država

tako nije izgubila svoju monetarnu suverenost u međunarodnopravnom smislu, ovlasti su joj

značajno ograničene i ovisne o smjernicama središnje banke čiju valutu preuzima na koje nema

utjecaj.

Stoga zaključno želi se naglasiti bitnost temeljitih analiza i procjena ekonomske situacije,

rješenja i mogućnosti njenog poboljšanja, alternativa koje se nude te napraviti detaljan plan

provedbe financijskih reformi i odrediti vlastiti tempo i redoslijed provođenja istih. U ovoj

situaciji vrijeme i pedantnost u istraživanju i nalaženju mogućnosti smatra se najvećim

saveznikom u donošenju odluke koja će imati pozitivni odjek na državu i sve njene građane jer,

prema Anićevoj definiciji "suverenitet predstavlja potpunu nezavisnost jedne države ili naroda na

vlastitom teritoriju" (Anić, Rječnik stranih riječi, Novi Liber, Zagreb, 1999.) pa gubitkom jednog

od dijelova suvereniteta, monetarnog, moguće je zakoračiti na put gubitku jedne od temeljnih

odrednica hrvatske državnosti.

53

POPIS LITERATURE

1) Knjige, znanstveni i stručni radovi:

Andrassy, J., Bakotić, B., Vukas, B., Međunarodno pravo I, Školska knjiga, Zagreb, 1998.

Božina, L. Monetarna analiza, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam

“Dr. Mijo Mirković”, Pula, 2008.

Božina, L., Monetarna teorija i politika, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i

turizam “Dr. Mijo Mirković”, Pula, 2008.

Brekalo, M., Monetarni suverenitet i eurozona, Svjetla grada d.o.o. Osijek, Osijek 2011.

Brekalo, M., Suverenitet Republike Hrvatske 1990-1998., Svjetla grada d.o.o. Osijek, Osijek

2009.

Brkić, L., Europska centralna banka u perspektivi monetarne unifikacije Europe, Ekonomska

misao i praksa, Zagreb, 1998.

Ćapeta, T., Ustavne promjene i članstvo u EU, Informator, br. 5646, Zagreb, 2008.

Cvečić, I., Pridruživanje novih zemalja članica Europskoj monetarnoj uniji (magistarski rad),

Ekonomski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007.

Gregurek, Vidaković, Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH, Prezentacija sa 16.

međunarodnog znanstvenog skupa

Gueguen, D., Novi praktični vodič kroz EU labirint: razumijevanje europskih institucija,

struktura, nadležnosti postupak pomoću primjera, dijagrama, sažetaka, Miropictures, Zagreb,

2006.

Hartley, T.C., Temelji prava Europske zajednice, Peto izdanje, Pravni fakultet sveučilišta u

Rijeci, Rijeka, 2004.

Healey, N.: European Economic Integration - Economic and monetary union, Financial Times -

Prentice Hall, Harlow, 2005.

Jelčić, B., Financijsko pravo i financijska znanost, Informator, Zagreb, 1998.

Kandžija, V., Cvečić, I., Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski fakultet sveučilišta u

Rijeci, Rijeka, 2010.

Kandžija, V., Cvečić, I., Republic of Croatia and Economic-Monetary Union, Proceedings of the

11th

Annual International Conference “Business and Economic Development in Central and

54

Eastern Europe in the Period of Joining to the European Union”, Vysoké učeni technické –

Fakulta podnikatelská, Brno, 2003.

Matić, B., Hrvatski monetarni suverenitet – hrvatske kovanice i tiskare novca, Ekonomski

fakultet Sveučište Josipa Jurja Strossmayera; Hrvatski novčarski zavod, Osijek, Zagreb, 2012.

Matić, B., Monetarna ekonomija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2011.

Nikić, G, Smijemo li se odreći monetarnog suvereniteta?, Ekonomski pregled, 53 (11-12) 1410

1415 (2001).

Peršin, I., : Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma, "Dr. Mijo Mirković", Pula, 2002.,

str. 158-160

Radošević, D., Michel Aglietta i Andre Orlean, Novac i suverenitet, Ekonomski pregled, 55 (9-

10) 841-845 (2004)

Radošević, D.: Strategija liberalizacije kapitalnih tokova Hrvatske s inozemstvom, Ekonomski

institut, Zagreb, 2010.

Vujčić, B. i dr., €uro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb 2003.

2) Internet stranice:

Europska Komisija

(http://ec.europa.eu/economy_finance/euro/adoption/who_can_join/index_en.htm, 20.05.2015.)

Europska Središnja banka

(https://www.ecb.europa.eu/press/pr/date/2014/html/pr140604.en.html, 18.05.2015.)

Europska Unija ( http://europa.eu/about-eu/institutions-bodies/ecb/index_hr.htm, 28.05.2015)

Hrvatska Narodna banka (www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-rh-i-eu.html, 20.05.2015)

Hrvatska udruga banaka (http://www.hub.hr/hr/„subprime“-kriza-ni-po-čemu-nije-drukčija-od-

dosadašnjih-kriza, 01.06.2015)

Jutarnji list (http://www.jutarnji.hr/jedino-litva-moze-preuzeti-euro-hrvatska-zadovoljava-dva-

od-pet-kriterija-za-eurozonu/1196588/, 25.05.2015.)

Poslovni dnevnik ( http://www.poslovni.hr/after5/de-grauwe-hrvatskoj-bi-se-isplatio-ulazak-u-

monetarnu-uniju-75047, 28.05.2015.)

55

Research Gate

(http://www.researchgate.net/publication/27205408_IS_CROATIA_READY_FOR_THE_EMU

_AN_EX_ANTE_ANALYSIS_OF_NOMINAL_AND_REAL_CONVERGENCE, 28.05.2015)

T-portal, prenio Zadarski net portal (http://www.znet.hr/2014/05/nedostizni-uvjeti-hrvatska-

nece-moci-uvesti-euro-barem-jos-15-ak-godina/, 18.05.2015.)

POPIS TABLICA:

REDNI BROJ NASLOV STRANICA

1. Tijek nastanka EMU 28

2. Širenje EMU 29

3. HICP inflacija 38

4. Mjere inflacije i srodnih

pokazatelja 40

5.

Kretanje tečaja

a) Razvoj tečaja i b) Ključni

pokazatelji pristiska na promjenu

tečaja hrvatske kune

42 i 43

6. Stabilnost tečaja, Pokazatelji

integracije s Eurozonom 44

56

POPIS GRAFIKONA:

REDNI BROJ NASLOV STRANICA

1.

Razvoj cijena (prosječne

godišnje promjene u

postocima)

39

2.

Fiskalna kretanja, Opći

državni suficit (+) / deficit (-)

a) Razine i b) Godišnje

promjene i temeljni čimbenici

42

3. Hrvatska kuna: nominalni

razvoj tečaja prema euru 44

POPIS SLIKA:

REDNI BROJ NASLOV STRANICA

1. Zemlje ekonomske i

monetarne unije 32

57