SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GEOTEHNIČKI FAKULTET

IVANA KUKEC

GEOLOŠKA I HIDROGEOLOŠKA OSNOVA SANACIJE

ODLAGALIŠTA OTPADA U KRŠU

- PRIMJER OTOKA ŠOLTE

ZAVRŠNI RAD

VARAŽDIN, 2011

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GEOTEHNIČKI FAKULTET

ZAVRŠNI RAD

GEOLOŠKA I HIDROGEOLOŠKA OSNOVA SANACIJE

ODLAGALIŠTA OTPADA U KRŠU

- PRIMJER OTOKA ŠOLTE

KANDIDAT: MENTOR:

Ivana Kukec prof.dr.sc. Sanja Kapelj

VARAŽDIN, 2011

Sadržaj:

1. Uvod ............................................................................................................... 1

2. Geološko kartiranje ....................................................................................... 2

2.1. Povijest geološkog kartiranja ............................................................................. 2

2.2. Geološke karte ................................................................................................... 3

2.2.1. Sadržaj geološke karte ................................................................................ 3

2.3. Metode geološkog kartiranja .............................................................................. 4

3. Pojam krša ..................................................................................................... 6

3.1. Hidraulika vode u kršu ....................................................................................... 8

4. Primjer otoka Šolte - Odlagalište komunalnog otpada «Borovik» kod Grohota ............................................................................................................ 10

4.1. Otok Šolta ........................................................................................................ 10

4.2. Geološke, hidrološke i inženjerskogeološke značajke terena .......................... 11

4.2.1. Geološka građa ......................................................................................... 12

4.2.2. Hidrogeološki odnosi ................................................................................. 16

4.2.3. Inženjerskogeološke značajke ................................................................... 17

5. Rezultati istraživanja i rasprava .................................................................... 18

5.1. Mogući utjecaj na vode i more ..........................................................................18

5.2. Mjere zaštite i program praćenja stanja okoliša ................................................ 21

6. Zaključak ...................................................................................................... 22

7. Literatura ...................................................................................................... 23

1

1. Uvod

Jadransko more, obalno područje i otoci od izuzetne su važnosti za Republiku

Hrvatsku zbog svojeg geostrateškog položaja, te izrazite geografske i biološke

raznolikosti. More i obalni prostor izloženi su velikim pritiscima. Ljudske

aktivnosti dovode do kontinuiranog onečišćenja, čime se ugrožavaju morski

ekosustavi i narušava gospodarska vrijednost obalnog područja. Izvori

onečišćenja smješteni su u prvom redu u gradovima i naseljima. Gospodarske

aktivnosti (luke, brodogradilišta, ribolov), naftna industrija, termoelektrane,

cementare, prehrambena industrija i sl. predstavljaju značajne izvore

onečišćenja mora. Razvojem industrije i porastom broja stanovnika potrebe za

vodom svakodnevno rastu, pa se se povećava i njeno iskorištavanje iz

podzemlja. Također, povećanjem broja stanovništva povećava se i količina

otpada kojeg se mora sigurno zbrinuti, jer u suprotnome može doći do

onečišćenja podzemnih voda.

Cilj ovog rada jest ukratko objasniti pojmove geološkog kartiranja, opisati i

obraditi temeljne značajke krša, područja u kojem je smješteno odlagalište

otpada Borovik na otoku Šolti, te postoji li utjecaj tog odlagališta na podzemne

vode i okolno more.

Krš je teren s posebnom hidrologijom i reljefnim oblicima a razvija se u

stijenama koje su relativno dobro topljive u vodi i s dobro razvijenom kaverozno-

pukotinskom poroznošću. Glavni izvori zagađenja krških voda su otpadne vode

iz kućanstava i industrije, odlagališta otpada, prometnice i poljoprivredne

aktivnosti. Kako ne bi došlo do zagađivanja dragocjenih izvora pitke vode i

njenog prekomjernog crpljenja, vodu je potrebno zaštititi i planski iskorištavati.

2

2. Geološko kartiranje

2.1. Povijest geološkog kartiranja

S procvatom prirodnih znanosti, prvenstveno geologije, u 17. stoljeću se u

Europi počelo razvijati geološko kartiranje. Značajan iskorak u tom području je

učinio britanski geolog William Smith, koji je 1815. godine izdao geološku kartu

Engleske, Walesa i dijela Škotske. Krajem 19. stoljeća je većina europskih

zemalja već iskartirana, a najstariju geološku kartu područja Hrvatske izradio je

austrijski geolog Hauer (Pregledna karta Austro-Ugarske Monarhije). Najveći

projekt kartiranja u području bivše Jugoslavije, pa tako i područja današnje

Republike Hrvatske, bila je izrada Osnovne geološke karte 1:100 000.

Devedesetih godina prošlog stoljeća započela je izrada nove Osnovne geološke

karte 1:50 000. (1)

Slika 1. Geološka karta Engleske, Walesa i dijela Škotske, 1815.

3

2.2. Geološke karte

Geološka karta je grafički prikazana sinteza geoloških opažanja na terenu,

laboratorijskih i kabinetskih radova, koja pruža sliku sastava i strukturnih

odnosa područja koja prikazuje. Prikazan je grafički prikaz geološke građe

terena (sastav, starost i tektonski sklop) i drugih geološki važnih pojmova na

topografskoj osnovi.

Prema sadržaju , geološke karte dijele se na opće ili standardne geološke

karte i specijalne ili namjenske geološke karte. Opće geološke karte sadrže

sastav, starost i strukturnu građu terena, dok specijalne prikazuju teren sa

stajališta jedne geološke grane (inženjerskogeološke karte, litološke,

hidrogeološke, geoekološke...).

Prema mjerilu , geološke karte se dijele na pregledne geološke karte

(1:100 000 i manjeg mjerila), osnovne geološke karte (od 1:100 000 do 1:10

000) i detaljne geološke karte (1:10 000 i većeg mjerila).

2.2.1. Sadržaj geološke karte Geološka karta mora sadržavati: • legendu kartiranih jedinica i oznaka koje su ucrtane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno po starosti, tako da su one na dnu ujedno i najstarije, a prema gore su sve mlađe. • geološki stup kojim su propisanim grafičkim simbolima prikazane utvrđene geološke tvorevine prema redoslijedu nastanka i njihova debljina, uz kratko opisane karakteristike. • geološki profil je grafički prikaz svih utvrđenih geoloških elemenata i njihovih odnosa po dubini u odredenom vertikalnom presjeku.

Također mora sadržavati i naziv, oznaku i autore karte, samu kartu, legendu standardnih oznaka, legendu topografskih oznaka, brojčano i grafičko mjerilo te pripadajući tumač. (2)

4

2.3. Metode geološkog kartiranja

Izbor metode kartiranja ovisan je o vrsti geološke karte, mjerilu, namjeni i

kompleksnosti terena. Geološko rekognosciranje je bitan korak u kartiranju, a

predstavlja postupak upoznavanja s temeljnim značajkama istraživanog terena.

Temeljne metode mogu biti:

- kartiranje profilima,

- kartiranje praćenjem kontakata,

- kartiranje izdanaka,

- kartiranje površine,

- kartranje površinskih naslaga,

- obrada bušotina,

- kartiranje na velikim mjerilima,

- kartiranje podzemnih radova.

Kartiranje profilima ili profiliranje je metoda kojom se kontinuirano prati

kretanje terenom duž unaprijed zadane profilne linije pri čemu dužina linije ovisi

o mjerilu karte i uvjetima na terenu. Profili se planiraju ovisno o geološkoj

strukturi, tako da prolaze kroz ključna mjesta i uglavnom okomito na strukture.

Pomoću metode kartiranja pra ćenjem kontakata se utvrđuju različite vrste

geoloških granica koje se na karti prikazuju kao kontinuirane crte (ako je

granica vidljiva), isprekidane crte (pretpostavljena granica) i točkaste crte

(skrivena granica).

Kartiranjem izdanaka se svaki izdanak ili grupa izdanaka na karti prikazuje

odgovarajućom bojom. Takav prikaz omogućava objektivniji prikaz situacije na

terenu a koristi se za krupna mjerila (1:10 000 i naviše).

Kartiranjem površine kartira se cijela unaprijed predviđena površina, a metodu

zbog kompleksnosti terena nije moguće primjeniti na ekstremno razvedenim

reljefu. Površina koju se može iskartirati u jednom danu može znatno varirati što

ovisi o brojnim čimbenicima kao što su mjerilo, kompliciranost geoloških prilika i

težina terena.

5

Kartiranjem površinskih naslaga kao što su sipari, padinske naslage,

travertini ili eolski sedimenti može se pretpostaviti sastav podloge. Ako su

dimenzije izmjerenih površinskih naslaga male takve se naslage ne prikazuju na

završnoj karti.

Bušenje se često koristi za potpovršinska istraživanja geoloških odnosa, za

istraživanje litoloških odnosa, strukturne građe i uzorkovanje stijena, ali i

istraživanje i eksploataciju nafte i vode.

Kartiranje na detaljnim mjerilima radi se kad dostupne karte nisu dovoljno

precizne pa je potrebno snimati nove detaljnije karte, rađene za neko određeno

područje.

Kod kartiranja podzemnih radova naslage se kartiraju u visini struka jer su

stropovi često neravni ili visoki a niže naslage često prekrivene muljem ili

vodom. (3)

U izradi geoloških karata danas se često koriste metode daljinskih istraživanja

(terestička, aero i satelitska snimanja).

6

3. Pojam krša

Teritorij Republike Hrvatske se može podijeliti na dvije bitno različite cjeline.

Prvu cjelinu čini područje Panonske nizine, gdje dominiraju doline rijeka Save i

Drave, i drugu cjelinu koju čini područje krških terena, a kamenom međašem

između te dvije cjeline često se smatra grad Karlovac. Krš u Hrvatskoj

obuhvaća površinu od oko 26.000 km2, gotovo cijeli južni dio Hrvatske, odnosno

oko polovice njezinog ukupna teritorija, stoga je krš vrlo zanimljiv za istraživanje

za stručnjake različitih profila.

Slika 2. Područje Dinarskog krša

Na slici 2 prikazano je područje Dinarskoga krša, koji je nazvan po istoimenome

planinskom masivu. Njegovo područje obuhvaća dio Slovenije, Hrvatske, Bosne

i Hercegovine te Crne Gore. Pruža se paralelno s obalom Jadranskoga mora u

pojasu širine od 50 do 150 km na dužini od 700 km, a ukupna mu je površina

oko 57.000 km2. Dinarskome krškom području pripadaju, osim otoka

vulkanskog porijekla Jabuke i Sveca, i svi otoci u Jadranskome moru. (4)

7

Skup svih geomorfoloških oblika koji nastaju kao posljedica uglavnom

kemijskog trošenja ili korozije stijena topivih u vodi se zbirno nazivaju kršem .

Najčešće su to vapnenačke i dolomitne karbonatne stijene koje su se taložile

tijekom Mezozoika, koji obuhvaća Trijas, Juru i Kredu (razdoblje od 230 do prije

66 milijuna godina) te dijela Tercijara.

Krški tereni u kojem su razvijeni svi krški oblici nazivaju se potpuni krš ili

holokarst , a ako neki izostaju nepotpuni krš ili merokarst . Tereni u kojima se

krški oblici izmjenjuju s nekrškima je fluviokrš . Dinarski krš je u svijetu poznat

kao klasični tip krša (locus tipicus) u kojem su sačuvani svi njegovi fenomeni, od

morfoloških do hidrogeoloških.

Okršavanje ili karstifikacija vapnenaca događa se jer se vapnenci pod

djelovanjem vode u kojoj je otopljen ugljični dioksid otapaju i tako stvaraju kalcij

hidrogenkarbonat koji je topljiv u vodi. Ukoliko se gubi CO2, proces ide u

suprotnom smjeru, tj. dolazi do taloženja karbonata. Na taj način nastaju u

spiljama sige, a uz slapove krških rijeka sedra. Otapanje stijena potpomognuto

je atmosferskim ugljičnim dioksidom kojega sadržava oborinska voda. Njenim

procjeđivanjem kroz tlo ona se obogaćuje i ugljičnim dioksidom kojeg proizvode

korijeni biljaka, bakterije i drugi organizmi koji žive u tlu te tako postaje vrlo

agresivna, zbog čega intenzivno razara karbonatne stijene. Zbog procesa

okršavanja nastali su specifični reljefni oblici na površini: škrape, ponikve, jame,

ponori, uvale i polja, a u podzemlju brojne špilje. Sam proces otapanja

karbonata teče prema formuli:

CaCO3+ H2O + CO2 ↔ Ca2++ 2(HCO3)-.

8

3.1. Hidraulika vode u kršu

Krš je osobit reljef s posebnim, pretežno podzemnim tokom vode kroz okršene

stijene: vapnenac, dolomit i sadru (gips), a u pojedinim područjima na svijetu i

kroz kredu i halit. Za optimalno korištenje voda i za njihovu zaštitu potrebno je

poznavati osnove hidrologije u području podzemnih i površinskih voda.

Pri proučavanju toka podzemnih voda razlikujemo tečenje u stijenama

pukotinske poroznosti i tečenje u stijenama međuzrnske poroznosti .

Međuzrnska poroznost se najčešće javlja kod rastresitih slojeva (aluvijalnih

sedimenata) a pukotinska je karakteristična za čvrste stijenske mase različitog

porijekla. Za krška područja karakteristična je kaverozno-pukotinska ili

disolucijsko-pukotinska poroznost.

Osnovna je karakteristika krša zbog njegove iznimne propusnosti da se više

vode nalazi u podzemlju nego na površini, pa su krški tereni često bezvodni. U

hidrološkom smislu krš možemo promatrati kao sustav s ulazom ,

prolazom/zadržavanjem i izlazom vode . Ulaz vode u podzemni sustav ovisan

je o količini i rasporedu oborina (kiša ili snijeg, ovisno o klimi i godišnjem dobu)

u vremenu po slivnome području. Infiltracija vode u podzemlje ovisi o tipu krša.

U Dinaridima i do 75% odlazi u podzemlje dok ostatak vode ispari ili otječe

površinom. Prolaz vode kroz sustav podzemnih pukotina najslabije je poznat dio

procesa, a izlaz iz podzemnoga sustava redovito je najbolje poznat jer se vodne

količine nakon svojega izviranja na površinu mogu razmjerno lako motriti i

mjeriti. Otjecanje (izlaz) voda može biti površinsko ili podzemno. Površinsko

otjecanje može biti vrlo značajno kada padnu velike količine kiše u kratko

vrijeme. Voda istjeće u morskoj obalnoj zoni, difuzno kao vrulje ili kao priobalni

izvori, a na kopnu kao krški izvori (vrela) i estavele. Također je vrlo značajna i

evaporacija u krškim područjima za dio voda koje ostaju na površini terena. (6)

9

Stijenske formacije koje pohranjuju i daju ekonomski značajne količine vode

zovu se vodonosnici (aquiferi). Krški tereni odlikuju se raspucanošću i brzim

gubljenjem vode u podzemlju zbog čega su siromašni površinskim, a bogati

podzemnim vodama. Krški vodonosnik sadrži općenito duboke podzemne

vode, čije se prihranjivanje vrši uglavnom padalinama. Krški vodonosnici lako

primaju i otpuštaju vodu, specifična izdašnost je velika, a specifična retencija

mala. Izvori su jako promjenjive izdašnosti. Tok vode je uglavnom turbulentan a

brzina toka podzemne vode je velika pa je mala mogućnost samopročišćavanja

vodonosnika, a mogućnost i brzina širenja onečišćenja velika.

Vjerojatno nema većeg izazova za hidrauličare i hidrogeologe od opisivanja

tečenja u stijenama pukotinske poroznosti. Tečenje u stijenama pukotinske

poroznosti se izučava za potrebe razvoja matematičkih modela koji služe

prilikom planiranja eksploatacije nafte, plina i geotermalne vode kao i za

potrebe istraživanja pronosa zagađivala u vodonosnicima koji se koriste za

potrebe vodoopskrbe.

Preko 50% teritorija Republike Hrvatske je pod kršom te za rješavanje niza

inženjerskih problema treba istražiti tok podzemnih voda u kršu. U našim

krajevima je tok podzemnih voda najčešće proučavan za potrebe vodoopskrbe i

energetike a u zadnje vrijeme se sve više promatra i pronos zagađivala koja se

na pojedinim lokacija nekontrolirano infiltriraju u geološke formacije koje sadrže

podzemnu vodu te napreduju prema izvorima iz kojih se kaptira podzemna voda

za potrebe vodoopskrbe. (7)

Sami procesi tečenja podzemne vode u kršu su relativno jednostavni te se

odvijaju po poznatim hidrauličkim zakonitostima. Problem u opisivanju realnih

situacija predstavlja nepoznavanje oblika i dimenzija mreže pukotina

(mikroskopskih pukotina, kaverni, spilja, kanala,..) kroz koju se odvija tečenje

podzemne vode. Krš je vrlo heterogeno područje u kojem se kretanje

podzemne vode može istraživati samo na osnovu velikog broja mjerenja razine

vode, protoka i brzine, kemijskog sastava i temperature. Mjerenja treba

provoditi na nizu mjernih mjesta kroz relativno dugo razdoblje.

10

4. Primjer otoka Šolte - Odlagalište komunalnog otp ada

«Borovik» kod Grohota

4.1. Otok Šolta

Šolta je otok koji pripada skupini srednjodalmatinskih otoka, ukupne površine od

58,17 km2 i ukupnog broja stanovnika koji prebiva na otoku 1.479 (4). Otok je

smješten između Brača na istoku, Hvara na jugoistoku i kopna na sjeveroistoku.

Od kopna je odijeljen Splitskim kanalom, od Brača Splitskim vratima, a od

Drvenika Velog Šoltanskim kanalom. (8)

Slika 3. Lokacija otoka Šolte

Otok Šolta u cjelini ima formu grebena u čijem je središnjem dijelu krško polje i

zaravan dok se u bokovima nalaze duboko usječene suhe doline strmih bokova.

Šolta u cjelosti predstavlja primjer krške morfologije. Teren izgrađuju u cjelini

karbonatne stijene i dobro se uočavaju svi krški morfološki oblici kao što su

okršene pukotine, rasjedi, doline, ponikve (vrtače) i manja krška polja.

11

4.2. Geološke, hidrološke i inženjerskogeološke zn ačajke

terena

Slika 4. Odlagalište Borovik

Odlagalište Borovik nalazi se u centralnom dijelu otoka Šolte, od naselja

Grohote udaljeno je 1.5 km i nalazi se na rubu morfološki istaknute karbonatne

zaravni uz lokalnu asfaltiranu cestu koja povezuje Grohote s Gornjim Selom,

odnosno Nečujmom i Stomorskom (slika 5). Odlagalište se nalazi na visini od

oko 135 m iznad razine mora. Prema jugu odnosno jugozapadu i prema

sjeveroistoku, teren se relativno strmo spušta prema moru i prelazi u niz dolina

koje su duboko usječene u karbonatne stijene.

Slika 5. Lokacija odlagališta Borovik

12

4.2.1. Geološka gra đa

Geomorfološka građa otoka Šolte je relativno jednostavna. Dominantna je

antiklinalna struktura u čijem tjemenu su zastupljene stijene cenomana dok

bokove prema jugozapadu i sjeveroistoku izgrađuju sve mlađe karbonatne

stijene gornje krede. U zapadnom dijelu otoka ove naslage imaju smjer

pružanja istok-zapad, dok prema istoku imaju dinarski pravac pružanja.

Osnova geološke građe su karbonatne stijene koje izgrađuju antiklinalnu

strukturu u kojoj nalazimo stijene cenomana (K21,), turona (K2

2) i senona (K23).

Osim ovih stijena lokalno su zastupljene i klastične naslage kvartarne starosti

(ts Q2). U litološkom smislu zastupljeni su vapnenci, dolomiti, pločasti vapnenci i

gromadasti i uslojeni vapnenci i dolomiti.

Cenoman (K 21)

U tjemenu antiklinale izdvojena je izmjena debelo uslojenih do gromadastih

dolomita i gromadastih vapnenaca. U litološkom smislu to su pretežito

kalkareniti i kalcilutiti s proslojcima rožnjaka (1K21) kojima debljina, prema

postojećim podacima, iznosi oko 500 metara. Krila antiklinale čine tanko

uslojeni do pločasti vapnenci (2K21) čija debljina iznosi oko 150-200 metara. U

ovim stijenama se vrlo dobro mogu uočiti strukturne deformacije, kao što su

mikrobore, rasjedne plohe i pukotinski sustavi.

Slika 6. Vapnenci i dolomiti cenomana

13

Slika 7. Pločasti vapnenci cenomana

Turon (K 22)

Stijene turona izgrađuju krila antiklinale no nalazimo ih i u reversnom odnosu

prema mlađim senonskim vapnencima na sjevernom dijelu otoka. Zastupljen je

uslojenim vapnencima koji su taloženi na pločastim, a sadrže rijetke proslojke

dolomita. Debljina naslaga turona ne prelazi 700 metara.

Slika 8. Uslojeni vapnenci turona

14

Senon (K 23)

Stijene senona su mehanički akumulirani karbonatni sedimenti taloženi u

nemirnoj plitkomorskoj sredini, a zastupljeni su kao gromadasti i uslojeni

vapnenci i dolomiti (biokalkareniti, kalcisiltiti, kalciruditi i kalcilutiti) i nalazimo ih

u krilima antiklinale.

Slika 9. Gromadasti do uslojeni vapnenci senona

U malim depresijama i u krškom polju nalazimo naslage kvartara (ts Q) koje su

zastupljene mješavinom prašinaste gline sa promjenjivom količinom kršja

okolnih stijena. Prosječno im je dubljina manja od pola metra i nigdje ne prelazi

jedan metar dok se debljine veće od metra mogu očekivati uz značajnije

rsajede, pukotine i kaverne.

Slika 10. Kvartarne naslage u polju kod Grohota

15

GRAFIČKI PRILOG

GRAFIČKI PRILOG

GRAFIČKI PRILOG

16

4.2.2. Hidrogeološki odnosi

Otok Šolta izgrađen je pretežito od karbonatnih stijena gornjokredne starosti.

Prema propusnosti te stijene mogu se podijeliti na propusne, djelomično

nepropusne, djelomično propusne i slabo propusne do nepopusne.

Propusno podru čje na otoku predstavljaju dobro okršeni i razlomljeni rudistni

vapnenci senona (K23) gdje se odvija infiltracija oborina i nema mogućnosti

zadržavanja vode na površini terena. Zbog postojanja brojnih pukotinskih

sustava oborine brzo poniru u podzemlje pa ne postoje uvjeti za formiranje

cjelovite razine podzemne vode. Na grafičkom prikazu ove stijene prikazane su

nijansom svjetlo žute boje.

Djelomi čno nepropusno podru čje čine vapnenci turona (K22) koji sadrže

lokalno proslojke i leće dolomita. Ove stijene nalazimo u tri paralelne zone od

čega su dvije u normalnom odnosu prema starijim naslagama i grade krila

antiklinale, dok je treća u reversnom rasjednom kontaktu prema mlađim

naslagama. Ove stijene prema svom litološkom sastavu i strukturnom položaju

imaju funkciju prikupljanja i usmjeravanja procijednih oborinskih voda prema

jugoistoku. U ovom području smješteno je odlagalište Borovik. Na grafičkom

prikazu ove stijene prikazane su žutom bojom.

Djelomi čno propusno podru čje nalazi se u središnjem tjemenom dijelu

antiklinale i čine ga dolomitno vapnenačke naslage cenomana (1K21). Tjeme

antiklinale funkcionira kao relativna podzemna barijera između sjevernog i

južnog dijela strukture.

Slabo propusno do nepropusno podru čje čine pločasti i tanko uslojeni

vapnenci cenomana (2K21) koji se nalaze kao zona oko cenomansko dolomitno

vapnenačkih stijena i tako pridonose funkciji podzemne barijere antiklinale. U

južnom krilu antiklinale ovi vapnenci usmjeravaju tečenje procijednih voda

prema jugu odnosno jugozapadu. Procjedne vode iz područja odlagališta

Borovik teku difuzno prema morskoj obali. Na grafičkom prikazu ove stijene

prikazane su nijansom zelene boje.

17

4.2.3. Inženjerskogeološke zna čajke

Šire područje odlagališta izgrađuju stijene kredne starosti koje izgrađuju čvrstu

ali u isto vrijeme propusnu podlogu. Glavne značajke ovih stijena su tektonska

razlomljenost i okršenost, kao produkt utjecaja egzogenih faktora površinskog

trošenja. Kao osnovni strukturni element javlja se uslojenost i ona je dobro

izražena premda ima i neuslojenih karbonata. Stijene su općenito visoke

čvrstoće (preko 100 Mpa), nosivosti i postojanosti. U ovim stijenama mogu se

dobro izvoditi građevinski radovi, ali se u zonama rasjeda mogu očekivati

određene nestabilnosti. Također, dolomiti (kao i vapnenački dolomiti) imaju

nešto lošija fizičko-mehanička svojstva od vapnenaca, dok pločasti vapnenci

imaju znatno lošija svojstva, tlačna čvrstoća im je manja (50-70 Mpa) i pod

vanjskim utjecajima se troše u tanke pločice.

18

5. Rezultati istraživanja i rasprava

5.1. Mogući utjecaj na vode i more

S ciljem provjeravanja postojanja kakvih vodnih pojava izvršen je obilazak

obalne linije od uvale Zaglav do Senjske uvale na jugoistoku, kao i uvale Banje

(Rogač) i uvale Piškera (Nečujam). Obilazak je proveden neposredno tijekom i

nakon intezivnog kišnog razdoblja i na ukupn devet lokacija izmjerene su

temperatura (T), elektrolitička vodljivost (CND) i ukupno otopljena kruta tvar

(TDS). Lokacije mjerenja su prikazane na slici 11 dok su izmjerene vrijednosti

prikazane u tablici 1.

Slika 11. Lokacije mjerenja hidrokemijskih pokazatelja

19

Tablica 1. Izmjerene vrijednosti hidrokemijskih pokazatelja

Redni broj Lokacija Temperatura

(°C)

El. vodljivost

(mS/cm)

TDS (g/l)

1 u. Zaglav 13,8 70 35

2 u. Stankova 13,8 70 35

3 u. Križice 13,8 70 35

4 u. Tatinja 13,9 68 34

5 u. Jorja 13,8 70 35

6 u. Lučica 13,8 70 35

7 u. Senjska 13,8 71 35,5

8 u. Banja istjecanje

14,1 18,5 9,25

8 u. Banja 13,9 51,0 25,5

9 u. Piškera 14,0 35,0 17,5

Vrijednosti temperature mora su uobičajene za promatrano razdoblje početka

proljeća, a vrijednosti koncentracije ukupno otopljene tvari i elektrolitičke

vodljivosti su unutar područja vrijednosti tipičnih za morsku vodu. Obilaskom

terena i mjerenjima utvrđeno je da na području lokacije odlagališta Borovik

nema pojava izvora slatke podzemne vode ili koncentriranog istjecanja u more.

Jedino istjecanje uočeno je u uvali Banja (dio uvale Rogač) na sjevernom dijelu

otoka, no ovaj izvor nije u nikakvoj vezi s razmatranim odlagalištem. Voda

prema ovom izvoru dotječe iz propusnih karbonata turona, dok funkciju barijere

imaju pločasti vapnenci. Protok ovog izvora iznosio je 0,2 l/s slatke vode.

Istjecanje je prikazano na slici 12.

20

Slika 12. Istjecanje vode u uvali Banja

Na odlagalištu Borovik odlaže se kruti komunalni otpad kućanstava i turističkih

objekata. Stijene u tjemenu antiklinale usmjeravaju procjedne vode iz područja

odlagališta prema jugozapadu. U cilju pronalaženja mjesta istjecanja podzemne

vode, pregledana je obalna linija u južnom dijelu otoka i takva mjesta nisu

registrirana.

Na otocima kao što je Šolta (otoci izgrađeni od okršenih, dobro propusnih

vapnenaca), podzemna i morska voda se nalaze u dinamičkoj ravnoteži u zoni

miješanja (prijelazna zona) čiji položaj u prostoru ovisi o debljini sloja slatke

vode. U južnom dijelu otoka nema mogućnosti koncentriranog otjecanja u more

jer se oborine vrlo brzo infiltriraju u podzemlje otoka. Zona miješanja slatke i

slane vode na otoku Šolti je vrlo mala i ograničena je na uski priobalni pojas.

Podzemne vode mogu biti onečišćene ako se kroz zonu miješanja akumulira

onečišćenje u sloju slatke vode, ali mogućnost onečišćenja priobalnog mora je

vrlo mala jer ne postoji koncentrirano istjecanje.

Prosječna godišnja količina oborina na otocima iznosi oko 700 mm uz

istovremenu veliku evapotranspiraciju. Vjerojatno je da tijekom infiltracije

oborine isperu i transportiraju u podzemlje određenu malu količinu zagađivala

sa lokacije odlagališta, no zbog toga što nema privilegiranog smjera tečenja

21

podzemne vode, utjecaj onečišćenja se može očekivati tek nakon znatnih

oborina. Također, potencijalna onečišćenja se mogu vrlo dobro razrijediti zbog

postojećih uvjeta. Sve to zajedno čini mogući utjecaj odlagališta Borovik na

more vrlo malim.

5.2. Mjere zaštite i program pra ćenja stanja okoliša

Kao mjere zaštite vode i mora, mogu se sagledati dvije varijante. Prema prvoj

varijanti odlagalište bi se koristilo sve do izgradnje Županijskog centra za

gospodarenje otpadom, kada bi se odlagalište zatvorilo i saniralo. Otpad bi se u

cjelosti transportirao i zbrinjavao na kopnu, čime bi se problem u potpunosti

riješio jer se na taj način eliminira potencijalni izvor zagađenja. Otpad bi se

mogao selektirati i prikupiti u blagu poluotvorenu depresiju, ograditi,

komprimirati i pokriti nepropusnim glinovitim tamponskim slojem, čime bi se

spriječila infiltracija oborina i ispiranje zagađivala. Sanacijom odlagališta

eliminirao bi se svaki utjecaj na vode i okolna mora.

Druga varijanta bi se odnosila na zbrinjavanje otpada selekcijom, kompakcijom

i odvozom s otoka i zbrinjavanjem na odgovarajući siguran način na za to

predviđenoj lokaciji. Upotrebom ove varijante daljnje opažanje kakvoće mora

nije potrebno. (9)

22

6. Zaklju čak

Područje Republike Hrvatske se može podijeliti na dvije cjeline, aluvijalni i krški

teren. Kršem nazivamo skup svih geomorfoloških oblika koji nastaju kao

posljedica uglavnom kemijskog trošenja ili korozije karbonatnih stijena topivih u

vodi. Uloga krških voda osobito je značajna za vodoopskrbu stanovništva,

poglavito u predjelima koji su deficitarni s vodnim resursima. Zagađenje voda se

brzo širi zbog hidrogeoloških značajki krškog područja. Naime, zbog složenosti

pukotinske cirkulacije i odsutnosti filtracije koja je prisutna u stijenama sa

međuzrnskom poroznošću, velika količina pitke vode zagadi se u kratkom

vremenu. Stoga je potreba za zaštitom tih resursa iznimna.

U krškom terenu izgrađenom od karbonatnih stijena kredne starosti smješteno

je odlagalište komunalnog otpada Borovik na otoku Šolti, čiji utjecaj na okolno

more zbog nepostojanja izraženog gradijenta niti privilegiranog smjera tečenja

podzemne vode možemo smatrati minimalnim ili zanemarivim. Jedino nakon

obilnijih oborina može doći do onečišćenja ali ovakva sredina može dobro

razrijediti povremene dotoke onečišćenja. Također, evapotranspiracija na

otocima je velika, a godišnja količina oborina na otocima iznosi oko 700 mm,

tako da su količine infiltracije malene što čini mogući utjecaj ovog odlagališta na

more vrlo malim. U slučaju da se odluči pristupiti sanaciji odlagališta otpada,

zbog minimalnog ili zanemarivog utjecaja tog odlagališta na more, nema

potrebe pratiti kakvoću priobalnog mora. Jednako tako, i u slučaju da se u

potpunosti ukloni otpad, nepotrebno je daljnje opažanje kakvoće mora.

23

7. Literatura

1. Vlahović, I. (2009): Uvod u geološko kartiranje, RGN, Zagreb; 2. Geološke karte (internet stranica: http://www.gradst.hr/LinkClick.aspx?fileticket=va3o%2Ft6Cdgg%3D&tabid=895&mid=2088); 3. Vlahović, I. (2009): Temeljne metode geološkog kartiranja, (internet stranica: http://rgn.hr/~ivlahovi/nids_ivlahovic/GK-Online/Online_GK-04_-_Temeljne_metode_geoloskog_kartiranja.pdf); 4. Žugaj, R. (): Hidrologija za agroekologe, Rudarsko - geološko - naftni fakultet, Zagreb; 5. Benac, Č. (2007): Geomorfologija i hidrogeologija krša, Rijeka, (internet astranica: http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/G-100-8-f.pdf); 6. Juračić, M. (2006): Geologija (i hidrogeologija) krša, Geološki odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu; 7. Gjetvaj, G. : Podzemne vode u kršu, (internet stranica: http://info.grad.hr/!res/gf_osoblje/1010616848/doc/h06-osnove_hidraulike_krsa.pdf); 8. Otok Šolta (internet stranica: http://hr.wikipedia.org/wiki/Šolta); 9.. Kapelj, J. (2006): Studija utjecaja na okoliš, Odlagalište komunalnog otpada „Borovik“ kod Grohota na otoku Šolti, Zagreb;

24

Sažetak:

Ime i prezime kandidata: Ivana Kukec

Naziv završnog rada: Geološka i hidrogeološka osnova sanacije odlagališta

otpada u kršu – primjer otoka Šolte

U ovom se završnom radu govori o geološkom kartiranju i o značajkama

dinarskog krša koji je u usporedbi s ostalim krškim terenima prototip krša u

kojem su sačuvani svi njegovi fenomeni, od morfoloških do hidrogeoloških. Kao

primjer tipičnog krškog otoka uzet je otok Šolta, jedan od srednjodalmatinskih

otoka koji u cjelosti predstavlja primjer krške morfologije. Proučavan je utjecaj

odlagališta komunalnog otpada „Borovik“ smještenog u centralnom dijelu otoka

Šolte na podzemne vode i okolno more, te je ustanovljeno da je zbog

nepostojanja izraženog gradijenta i privilegiranog smjera tečenja podzemne

vode utjecaj na vode i okolno more minimalan ili zanemariv.

Ključne riječi: kartiranje, krš, okršavanje, poroznost, odlagalište otpada