1

Unaprijeđenje znanja o uticaju socijalnih partnera

zemalja Istočne i Zapadne Evrope na reforme tržišta

rada u periodu globalne ekonomske krize

VS/2016/0368

STUDIJA SLUČAJA:

CRNA GORA

Autori:

István HORVÁTH Dr., Sára HUNGLER Dr., Réka RÁCZ Dr., Zoltán PETROVICS

Dr., ELTE, Pravni fakultet, Katedra za radno i socijalno pravo

Stavovi iznešeni u ovoj studiji ne moraju se podudarati sa stavovima poslodavačkih

organizacija koje učestvuju u projektu. Oni koji žele da saznaju više o stavovima i

aktivnostima projektnih partnera ljubazno se mole da ih kontaktiraju preko kontakt

informacija ili da prate njihov sajt.www.ceelab.eu

This leaflet was prepared in the framework of the project “CEELAB – Improving knowledge on the impact of Central- and

Eastern European social partners on competitive labour market reforms facing the global crisis, VS/2016/0368” The project is

co-funded by the European Union, in frame of the program VP/2016/004 „Improving expertise in the field of industrial relations

2

Nacionalni izvještaj

Crna Gora

Sadržaj

Pregled ..................................................................................................................................... 3

Metodologija .......................................................................................................................... 3

1. Ekonomska kriza u Crnoj Gori .................................................................................... 4

2. Pokazatelji tržišta rada ................................................................................................... 6 2. 1. Veličina tržišta rada ............................................................................................................. 6 2.2. Zarade .....................................................................................................................................10

3. Politika tržišta rada ...................................................................................................... 13 Zakon o radu ........................................................................................................................................... 14 Memorandum o socijalnom partnerstvu u okolnostima globalne ekonomske krize ........ 15 Zakon o Fondu rada.............................................................................................................................. 16 Zakon o Socijalnom savjetu............................................................................................................... 17 Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti .................... 17 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ..................... 18

4. Socijalni dijalog ............................................................................................................. 18 4.1. Socijalni partneri ..................................................................................................................18

4.1.1. Sindikati ....................................................................................................................................... 19 4.2. Kolektivno pregovaranje i kolektivni ugovori ..............................................................20

4.2.1 Kolektivno pregovaranje na sektorskom nivou ................................................................ 20 4.2.2. Kolektivno pregovaranje na nivou poslodavca................................................................ 22

5. Štrajkovi .......................................................................................................................... 22 5.1. Rješavanje sporova o radu .................................................................................................23

6. Učešće zaposlenih .......................................................................................................... 24

7. Zakon o radu i kriza ..................................................................................................... 25

3

Pregled

Crna Gora se suočava s nekoliko strukturnih problema koji se odnose na njenu

ekonomiju, a posebno na tržište rada. Smatra se da je ekonomski napredak nakon

sticanja nezavisnosti prekinut globalnom ekonomskom krizom i da se za sada ne

naslućuje potpun oporavak ekonomije. Usporavanje ekonomskog razvoja rezultiralo

je novim porastom siromaštva. Iako je tržište rada u Crnoj Gori prošlo kroz velike

promjene tokom perioda tranzicije iz socijalizma u tržišnu ekonomiju, ostali su neki

strukturni problemi poput visokih stopa neaktivnosti, niskog učešća žena na tržištu

rada, teritorijalne neravnoteže i sporog povećanja produktivnosti. Crna Gora je uvela

značajne reforme tržišta rada i osnovala nove institucije. Prosječni realni godišnji rast

neto zarada za 2006. i 2007. iznosi 15% i u konstantnom je porastu.

U prvom kvartalu 2007. Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Vlada Crne Gore

usvojili su „Nacionalnu strategiju zapošljavanja i razvoj ljudskih resusra 2007.-2011.”

s ciljem podizanja nivoa i kvaliteta zapošljavanja u Crnoj Gori. Glavni cilj

reformskog paketa bio je poboljšanje uslova zapošljavanja i podsticanje ulaganja u

ljudske resurse. Strategija je izrađena u skladu s odredbama „Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju” s ciljem pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji

(naročito u pogledu Smjernica zapošljavanja EU-a iz 2005.). Ove su strategije

sprovedene, a u onim slučajevima kada su bile potrebne korekcije, iste su

implementirane u dvogodišnje operativne planove zapošljavanja. Akcioni planovi

zapošljavanja predviđaju detaljne aktivnosti (regulatorne promjene, programe,

projekte i odgovarajuće budžete) planirane za sprovođenje mjera predviđenih

„Nacionalnom strategijom zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa 2007.-2011.”.

U uslovima ekonomske krize i rasta nezaposlenosti, mjere aktivne politike

zapošljavanja dobile su na važnosti, kako u društvenom tako i u ekonomskom smislu.

Prevencija dugoročne nezaposlenosti, nezaposlenosti mladih i starijih osoba, kao i

prevencija nezaposlenosti osoba s invaliditetom i drugih ranjivih grupa bili su glavni

ciljevi mjera aktivne politike zapošljavanja. Ove mjere usmjerene su na povećanje

zapošljivosti nezaposlenih (kroz stručno usavršavanje, prekvalifikaciju) u uslovina

promjena zahtjeva tržišta rada s ciljem podsticanja zapošljavanja i stvaranja novih

radnih mjesta (kroz subvencionirano zapošljavanje, zajmove za samozapošljavanje

itd.).

Metodologija

Istraživanje je sprovedeno u dvije faze. Prva faza temeljila se na istraživanju

dokumentacije radi prikupljanja podataka o osnovnim pokazateljima tržišta rada i

nacionalnim zakonskim propisima. Potom su sprovedeni polustrukturirani intervjui s

predstavnicima udruženja poslodavaca, sindikata i Ministarstva rada i socijalnog

staranja. Ukupno su sprovedena četiri intervjua.

4

U Crnoj Gori postoje različite statističke baze podataka koje se smatraju „službenim

podacima”. Primarni izvor je službena statistika koju objavljuje MONSTAT i ona

uključuje podatke o registrovanom zapošljavanju, kao i podatke Ankete o radnoj snazi

(LFS) od 2004. do danas. Drugi izvor statističkih podataka o tržištu rada su podaci o

broju registrovanih nezaposlenih osoba i procjene stope nezaposlenosti, koje je

objavio EAM. Osim toga, Institut za strateške studije i projekcije ima svoju procjenu

zapošljavanja i nezaposlenosti, koji se često koriste u službenim dokumentima. Neka

odstupanja otkrivena su prilikom prikupljanja podataka zbog različitih izvora, ali u

tim slučajevima je izvor podataka naveden u tekstu.

1. Ekonomska kriza u Crnoj Gori

Ekonomska kriza u Crnoj Gori negativno je uticala na nacionalnu ekonomiju i samim

tim i na nacionalno tržište rada. Posebno su primjećene brojne kolektivne otpremnine

u fabrikama kao i velike poteškoće u pogledu stvaranja novih radnih mjesta, što je

dovelo do povećanja stope nezaposlenosti i nesigurnosti posla.

Razvoj u globalnoj ekonomiji doveo je do smanjenja dohotka/prihoda i smanjenja

potražnje, proizvodnje, izvoza, trgovine i građevinskih aktivnosti. Crnogorska

ekonomija doživjela je pad BDP-a od 5,7%, pri čemu je došlo do pogoršanja gotovo

svih makroekonomskih indikatora. Negativni trendovi uticali su na sve vrste

poslovanja, od fabrika do porodičnih preduzeća u svim sektorima. Iako je ublažavanje

negativnih efekata krize u samom središtu Vladih prioriteta, drugi dugotrajni problemi

i dalje su u središtu pažnje i napora za nastavak nužnih strukturnih reformi.

Evropska komisija je tokom procjene tržišta rada u Crnoj Gori identifikovala tri

glavna područja: 1) relativno nisku aktivnost stanovništva, posebno žena, 2) visoku

stopu dugoročne nezaposlenosti i 3) neusklađenost između ponude i potražnje radne

snage. 1

Sve je to učinak nekoliko faktora poput gubitka radnih mjesta zbog

restrukturiranja ili ulaznih barijera na tržište rada, visokog nivoa sigurnosti zaposlenja

i fiskalnih nameta na doprinose na rad. Prisutni su i značajni rizici povezani s

nejednakostima i fenomenom socijalne isključenosti. Osim toga, neprijavljeni rad je

još jedno područje koje izaziva zabrinutost. 2

Međutim, rezultati Vladinih napora otvoreni su za raspravu. Predstavnik Unije

poslodavaca izjavio je da „iako su problemi bili dobro prepoznati, malo pažnje i malo

napora je posvećeno njihovom rješavanju, a bez efikasnih mjera neće doći do

značajnog poboljšanja”.

Kao što je navedeno u Ekonomskom i fiskalnom programu za Crnu Goru 2009.-2012.,

ekonomska kriza ograničila je mogućnosti održavanja postojećeg nivoa zaposlenosti,

posebno u velikim korporacijama. 3

Prema MONSTAT-u, prosječan broj zaposlenih u

1 Procjena tržišta rada u Crnoj Gori. Završno izvješće, Europska komisija, 2010.

2 Prema podacima ISSP Ankete o radnoj snazi iz 2007., oko 50 000 ili 22,6% od ukupnog broja

zaposlenih zaposleni su u preduzećima neformalnog sektora ili imaju neslužbeno zaposlenje u

formalnim sektorima (neformalni zaposlenici). Osim toga, za 31 000 ili 17,5% prijavljenih zaposlenih

doprinosi za socijalno osiguranje uplaćaju se samo za 50% iznosa njihovih stvarnih zarada. 3

Ekonomski i fiskalni program za Crnu Goru 2009.-2012., Vlada Crne Gore

http://www.mf.gov.me/en/sections/presentations/95741/180852.html.

5

formalnom sektoru za prvih deset mjeseci 2009. porastao je za 5,4 posto u odnosu na

isto razdoblje 2008. (sa 165 641 na 174 523). Najveći broj zaposlenih zabilježen je u

avgustu 2009. (179.016 zaposlenih), nakon čega se ta brojka počela smanjivati. Stalno

povećanje formalnog zapošljavanja u prvih osam mjeseci krize rezultat je mnogih

faktora od kojih su najvažniji Vladine mjere usmjerene na ublažavanje posljedica

globalne krize, povoljan fiskalni okvir i smanjenje poreskih opterećenja. Zbog tih

mjera došlo je do velikog prelaza radne snage iz neformalnog u formalni sektor.

Gubici posla zbog krize uglavnom su uticali na one koji rade u sivoj ekonomiji,

prvenstveno samozaposlene i porodične radnike. Takođe, prema podacima EAM-a,

broj stranih radnika takođe je značajno smanjen u toku 2009.4

Neke od mjera koje je Vlada sprovela kao odgovor na negativne efekte ekonomske

krize su:

- Olakšavanje zdravog poslovanja

- Smanjenje troškova, stvaranje boljeg poslovnog okruženja, zaštita MSP-a i pomoć

prilikom osnivanja preduzeća ili nastavka rada preduzeća, kao što su smanjenje

poreza, legalizacija zapošljavanja, formalizacija zapošljavanja

- Restrukturiranje velikih državnih industrijskih sistema

- Smanjenje obaveznog nivoa depozita i rezervi sa 19% na 10% s ciljem

predupređenja krize insolventnosti u finansijskom sektoru (a time i u privatnom

sektoru)

- Smanjenje potrošnje javnog sektora

- Smanjenje zarada u javnom sektoru

- Usvajanje novog zakona u javnom sektoru, reorganizacija programa plaćanja,

isključivanje državnih preduzeća iz poslovanja u privatnom sektoru, poput električne

energije, restrukturiranje javnog sektora

- Strukturne reforme u sektoru zdravstva, obrazovanja, rada i socijalne zaštite, što bi

privatnom sektoru omogućilo nadopunjavanje ili preuzimanje javnih usluga

- Program stručnog usavršavanja za visokoobrazovana lica koji će im omogućiti

ulazak na tržište rada

Na početku globalne finansijske krize (GFC) 2008., budzet je imao mali deficit. Kako

se ekonomija 2009. smanjila za više od 5%, deficit se povećao i od tada je nastavio

rasti. Troškovi u Crnoj Gori nadmašili su rast BDP-a iz 2004. Troškovi su porasli za

154%, dok je BDP porastao za 117%, a prihodi za 136%. Za tekuće i kapitalne

izdatke to znači sveukupno povećanje potrošnje za 23% BDP-a. Tekuća potrošnja

povećala se s 20% BDP-a u 2004. na 41% BDP-a u 2015. Kapitalni izdaci porasli su s

3% BDP-a u 2004. na 6% BDP-a u 2015. Ekonomska aktivnost usporila se u

posljednjem tromjesečju 2008.5 Najznačajniji pad zabilježili su industrija (-32,2%),

građevina (-21,8%) i trgovina (-8,9%). Smanjenja u tim sektorima djelimično su

kompenzovana turističkim prihodima koji su ostali na nivou od prethodne godine.

Osim toga, aktiviranje poljoprivrednih resursa i proizvodnje, kao i povećanje

direktnih stranih ulaganja, koje su u 2009. bile na rekordnom nivou od oko milijardu

eura, pomoglo je ekonomskom oporavku. U toku 2009. inflacija mjerena indeksom

potrošačkih cijena bila je na nivou od 3,4%. Banke su na godišnjem nivou smanjile

kreditne aktivnosti za 14,30%. Visoka potrošnja, posebno u poređenju sa susjednim

zemljama, bila je posljedica niske domaće proizvodnje i potražnje za stranim

4 Procjena tržišta rada u Crnoj Gori, Europska komisija, 2010.

5 IMF Izvještaj za države br. 17/277, str. 10.

6

proizvodima. Tekuća potrošnja je visoka za većinu ekonomskih kategorija, a posebno

za naknadu zaposlenih, socijalne naknade i ostalu tekuću potrošnju. Zajedno ove tri

kategorije čine gotovo 75% potrošnje. Fiskalna politika bila je usmjerena na fiskalna

prilagođavanja uzrokovana ekonomskom krizom, što je rezultiralo budžetskim

deficitom od 2,3% BDP-a. Smanjenje budžetskih prihoda djelimično je posljedica

slabe naplate poreza i doprinosa.6

Negativni učinci krize zabilježeni su na crnogorskom tržištu rada s kašnjenjem u

poređenju s ostatkom ekonomije. Prvi znakovi negativnih trendova zabilježeni su

krajem 2009. Negativni trendovi uzrokovani globalnom ekonomskom krizom postaju

očitiji i vidljiviji na crnogorskom tržištu rada krajem 2009. (zadnji kvartal) i tokom

2010. – sektori poput postrojenja za proizvodnju aluminijuma (KAP), Željezare i

Rudnika boksita Nikšić koji su započeli sa restruktuiranjem koje je nastavljeno 2010.

i na kraju dovelo do masovnih kolektivnih otkaza.7

S obzirom na posljedice ekonomske krize, socijalni partneri nisu zadovoljni

reformama koje imaju za cilj ublažavanje negativnih efekata. Predstavnica Unije

poslodavaca istaknula je kako „Vlada kontinuirano preuzima mjere vezane uz politiku

zapošljavanja (npr. Zakon o stručnom usavršavanju osoba sa stečenim visokim

obrazovanjem) koje, međutim, još nisu donijele očekivane rezultate budući da se

ekonomska kriza produžila i njeni se efekti osjećaju i danas”.

2. Indikatori tržišta rada

2. 1. Veličina tržišta rada

Veličina tržišta rada u Crnoj Gori ubrzano je porasla nakon 2007., ali nakon porasta

uslijedio je snažan pad u drugoj polovini 2009., a nakon 2014. ponovo je dostignut

nivo prije krize. Ove promjene se mogu objasniti strukturnim reformama tržišta rada,

jer je jedan od glavnih ciljeva Vlade bio legalizacija statusa onih koji su prethodno

bili neformalno zaposleni. Međutim, kriza je pogodila nacionalnu ekonomiju i trinaest

hiljada ljudi izgubilo je posao zbog restrukturiranja ili zatvaranja. Podaci o aktivnom

stanovništvu odgovaraju stopi nezaposlenosti.

Slika 1: Veličina tržišta rada između 2007. i 2016.

6 Ibid.

7 Ibid.

150

160

170

180

2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016

Veličina tržišta rada (*1,000) - aktivno

stanovništvo

7

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014

.

2015. 2016.

Stopa

nezaposleno

sti

19,4% 16,8% 19,1% 19,7% 19,7% 19,7% 19,5% 18% 17,6% 17,7%

Slika 2: Stopa nezaposlenosti između 2007. i 2016.

Od ukupnog broja nezaposlenih prijavljenih u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore

(ZZZCG) oko dvije trećine čine oni koji su izgubili posao i aktivno traže drugi posao,

a preostalu trećinu oni koji rade (u sivoj zoni ili poljoprivredi) i registrovani su u

svrhu osiguravanja zdravstvenog osiguranja ili drugih naknada za nezaposlenost. 8

Navodi se da mnogi koji su registrovani u Agenciji zapravo nemaju za cilj zaposlenje,

već su registrovani zbog ostvarivanja pogodnosti poput zdravstvenog osiguranja.

Jedan od najvažnijih problema na crnogorskom tržištu rada je strukturna

neusklađenost ponude i potražnje radne snage, što objašnjava visoku stopu

nezaposlenosti. Dodatni faktori povezani s

zapošljavanjem stranih državljana takođe

doprinose visokoj stopi nezaposlenosti. To

je tradicionalna nespremnost domaćih

državljana da prihvate određene struke,

slaba mobilnost nacionalne radne snage,

postojanje neformalne ekonomije i

neformalnog zapošljavanja u formalnoj

ekonomiji. Još jednom valja naglasiti da bi

formalni obrazovni sistem takođe trebao

doprinijeti rješavanju problema visokog

nivoa zapošljavanja stranaca u Crnoj Gori u

situaciji kada isti broj domicilne radne snage

ostaje nezaposlen, u smislu uspostavljanja snažnije veze s potražnjom na tržištu rada.

8 Naknada za slučaj nezaposlenosti isplaćuje se pojedincima na osnovu sljedećih uslova: lica koja su

bila osigurana u razdoblju od devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednjih 18

mjeseci imaju pravo na naknadu za nezaposlene ako podnesu zahtjev u roku od 42 dana od datuma

kada je prestao ugovor o radu, navodeći pritom je li zaposlenje dobrovoljno prekinuto ili je gubitak

posla bio usled njihove krivice. Osim toga, izuzetno, mlade osobe s invaliditetom (čija je invalidnost

nastupila prije navršene 18. godine), koji su završili srednje stručno obrazovanje, imaju pravo na

naknadu u procesu traženja posla. Razdoblje u kojem nezaposlena osoba ima pravo na naknadu zavisi

od odgovarajućeg perioda osiguranja. Pravo na naknadu ostvaruje se: - na tri mjeseca ako je lice bilo

osigurano tokom devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednjih 18 mjeseci; - na

šest mjeseci ako je lice bila osigurano 30 mjeseci neprekidno ili 50 mjeseci s prekidima u posljednjih

pet godina; - na devet mjeseci ako lice ima 5 do 15 godina radnog staža; - 12 mjeseci ako je lice bilo

osigurano duže od 15 godina neprekidno. Osim toga, ako osiguranik ima više od 30 godina radnog

staža, tada on ima pravo na novčanu naknadu dok ne nađe zaposlenje ili stekne pravo odlaska u

penziju. Izuzetak od ovog pravila su majke koje, nakon porođaja, ispunjavaju uslove za ovu naknadu

tokom 12 mjeseci. Novčana naknada za nezaposlene utvrđena je na 65% nacionalne osnovne

minimalne zarade (EUR) i dodatno su plaćeni doprinosi za socijalno osiguranje. Vidjeti: Europska

komisija, SOCIJALNA ZAŠTITA I SOCIJALNA UKLJUČENOST U CRNOJ GORI (Bruxelles,

2008.), str. 28-29.

Godina Broj inozemnih radnika

2009. 17 108

2010. 14 596

2011. 19 469

2012. 20 720

2013. 16 946

2014. 23 061

2015. 16 811

2016. 14 588

2017. 20 969

8

Temeljni problem je konstantno visoka nezaposlenost iako ljetni turizam privlači oko

15 hiljada stranih radnika, budući da domaća radna snaga nema potrebne kvalifikacije

ili – posebno mladi ljudi sa stečenim diplomama – nijesu spremni preuzeti određene

poslove ako smatraju da su prekvalifikovani za njih. Može se zaključiti da ponuda i

potražnja na tržištu nisu usklađene.

U tabeli je prikazan broj odobrenih kvota za zapošljavanje stranaca u Crnoj Gori po

godinama što ukazuje na učešće stranih radnika na crnogorskom tržištu rada. Važno je

napomenuti da je zapošljavanje stranaca u Crnoj Gori uglavnom prisutno tokom ljetne

turističke sezone (od aprila do oktobra).

Objašnjenje je dao predstavnik Unije poslodavaca zbog sve veće prisutnosti stranih

radnika: „vjerovatno zbog činjenice da kriza nije značajno uticala na turistički sektor,

pa je potreba za stranim radnicima više-manje ostala jednaka. Međutim, neki su

problemi bili uzrokovani Vladinom odlukom9 o zaštiti domaćih sezonskih radnika

propisivanjem da preduzeća ne mogu zaposliti strane radnike ako postoji domaći

radnik s istim kvalifikacijama koji je registrovan u evidenciji Zavoda za zapošljavenje

Crne Gore.”

Drugi veliki problem tržišta rada je dugoročna nezaposlenost koja je prisutna u Crnoj

Gori već više od 25 godina, od raspada „velike” Jugoslavije i pada državnog

socijalističkog sistema. Usled globalne ekonomske krize ukinuta su relativno mala i

spora poboljšanja u rješavanju ovog problema i njihova je primjena odložena.

Predstavnik Unije poslodavaca komentarisao je ovaj problem rekavši sljedeće:

„Vjerujemo da su odgovarajuće mjere samo djelimično uspjele – nisu smanjile

dugoročnu nezaposlenost, samo su zaustavile njen rast”.

Predstavnik sindikata objašnjava visoku stopu nezaposlenosti činjenicom da se

„tržište rada u tranzicionom periodu suočilo sa velikim promjenama, ostavljajući

desetine hiljada ljudi bez posla. Samo 2010. godine više od 10.000 radnika postalo je

suvišno, što je bio veliki šok za našu malu ekonomiju. Nasuprot tome, broj otvorenih

novih radnih mjesta bio je zanemarljiv. Do sredine 2009.godine privatizovano je više

od 85% kapitalne vrijednosti crnogorskih preduzeća – glavna industrijska

postrojenja, bankarski sektor, telekomunikacijski sektor, hoteli, uvoz i distribucija

nafte i naftnih derivata ... procesom privatizacije čak nije ni približno ostvareno ono

što je najavljeno, tj. da će privatizacija donijeti nova ulaganja, nove tehnologije, nova

radna mjesta i veće zarade. U suštini, niti jedna privatizacija u Crnoj Gori nije

donijela vidljive pozitivne rezultate. Naprotiv, privatizacija je uglavnom realizovana

sa upitnim strateškim partnerima, dok ugovori o kupoprodaji nisu u sebi sadržavali

klauzule usmjerene na eventualne viškove zaposlenih, a ako i jesu, bile su loše

definisane. U cilju očuvanja društvene stabilnosti, Vlada je omogućila prijevremenu

penziju za veliki broj zaposlenih, čime je ugrožena održivost penzijskog fonda jer se

broj zaposlenih smanjio, za razliku od sve većeg broja nezaposlenih, a naročito

mladih ljudi.”

Od 2000. Crna Gora bilježi tzv. „rast nezaposlenosti” zbog prvog talasa privatizacije

2001., a zatim zbog smanjenja zapošljavanja u javnom sektoru u 2003. godini zbog

reforme javne uprave. Prije raspada državnog socijalizma praktično nije bilo

9 Zakon o strancima, br. 056/14, izmijenjen 24.12. 2014.

9

nezaposlenosti u određenim sektorima poput teške industrije, ali nakon 2000. godine

oko 6.000 ljudi izgubilo je posao, uzrokujući dramatično stanje na tržištu rada od

kojeg se ono još uvjek nije u potpunosti oporavilo.

Zbog krize broj zaposlenih na određeno vrijeme stalno raste. S druge strane, broj

radnika s nepunim radnim vremenom opada. 2011. stupile su na snagu izmjene

Zakona o radu kojim je uglavnom poslodavcima olakšano poslovanje smanjenjem

troškova i pojednostavljenjem raskida ugovora. Očekuje se kako će novi Zakon o radu

stupiti na snagu 2019. godine. Prijedlog zakona u svom sadašnjem obliku sadrži nova

pravila za ugovor na određeno vrijeme. Prema novom predloženom rješenju, ugovor o

radu na određeno vrijeme može se sklopiti na najviše 36 mjeseci, bez obzira je li riječ

o jednom ili više ugovora (za razliku od trenutnog rješenja koji se može sklopiti na 24

mjeseca). Osim toga, vrlo važna očekivana novina je da se u period od 36 mjeseci

uračunava i vrijeme provedeno s poslodavcem u svojstvu ustupljenog zaposlenog

(posredovanjem agencije za privremeno ustupanje zaposlenih). U izuzetnim

okolnostima moguće je zaključiti ugovor na određeno vrijeme na period duži od 36

mjeseci, kao što je zamjena privremeno odsutnog zaposlenog, obavljanje sezonskog

rada ili rada na projektu (do kraja projekta).

Tabela 3: Odnos zaposlenih na određeno radno vrijeme i zaposlenih na puno

radno vrijeme

Unija poslodavaca komentarisala je promjene na sljedeći način: „Zbog ekonomske

krize i nezadovoljavajuće ekonomske situacije u zemlji, smatrali smo da je potrebno

uvesti malo fleksibilnosti u radne odnose. Smatramo da će produženje trajanja

ugovora o radu na određeno vrijeme biti pozitivan potez koji će pomoći poslodavcima

u tom specifičnom aspektu.”

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

Rad na

određeno

vrijeme

21,6 % 19 % 17,9

%

18,3

%

18,1

%

21,2

%

26 % 27,4

%

30,2

%

33,8

%

Rad na

neodređen

o vrijeme

78,4 % 81 % 82,% 81,7

%

81,9

%

78,8

%

74 % 72,6

%

69,8

%

66,2

%

10

Tabela 4: Odnos zaposlenih na puno radno vrijeme i nepuno radno vrijeme među aktivnom

populacijom

Aktivnost stanovništva u Crnoj Gori generalno je prilično vrlo niska. Osim toga, niska

stopa zaposlenosti žena bila je strukturni problem crnogorskog tržišta rada.

Najuočljivije razlike u stopi aktivnosti žena bile su u 2008. godine, kada je njihov

odnos u radnoj snazi među aktivnom populacijom bio svega 44%. Premda je

zabilježeno lagano povećanje stope zaposlenosti žena, ono još uvijek nije doseglo

50% do 2016. godine.

Slika 5: Odnos % zaposlenih muškaraca i žena

2.2. Zarade

U periodu od 1996. do 2004.godine10

visok rast zarada može se djelimično objasniti

inflatornim pritiscima kao i stalnim povećanjima minimalne zarade. Minimalna

zarada ima značajan uticaj na prosječnu zaradu, budući da su sve zarade u ekonomiji,

a posebno u javnom sektoru, povezane s njom. Prema shvatanju nacionalne

minimalne zarade, ona je zaštitna kategorija za nekvalifikovane radnike tako da

zarada ne može biti manja od minimalne zarade, dok Opšti kolektivni ugovor

određuje koeficijent zarada za sve nivoe obrazovanja (10 nivoa).

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

Minimalna

zarada

53,3 55 55 55 147 147 193 193 193 193

Slika 6: Minimalna plata u EUR

10

Do 1996. je stopa inflacije u Crnoj Gori bila vrlo visoka.

55.1 56 53.8 53.3 53.2 52.8 52.2 52.3 51.4 51.7 44.9 44 46.2 46.7 46.8 47.2 47.8 47.7 48.6 48.3

2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016

Odnos % zaposlenih muškaraca i žena

Male Female

Rad na

puno

radno

vrijeme

92,1% 91,1% 93,9% 95% 95,4% 95,5% 96,7% 93,7% 94% 95,1%

Rad na

nepuno

radno

vrijeme

7,9% 8,9% 6,1% 5% 4,6% 4,5% 3,3% 6,3% 6% 4,9%

11

Glavni elementi za formiranje zarada zaposlenih na nacionalnom nivou osigurani su

Opštim kolektivnim ugovorom zaključenim 2014. godine, dok se odnosi definišu na

sektorskom ili pojedinačnom nivou kroz pregovore socijalnih partnera (sindikata i

poslodavaca).11

Poslodavci koji registruju svoje zaposlene plaćaju poreze i doprinose.

Od početka 2003. godine Vlada pokušava smanjiti troškove rada smanjenjem

određenih poreza i socijalnih doprinosa kako bi motivisala poslodavce da registruju

svoje zaposlene ili zapošljavaju nove. Ipak, uprkos ovoj mjeri, poslodavci još uvijek

smatraju ukupne troškove zarada velikim opterećenjem pa ih pokušavaju smanjiti na

različite načine, npr. neprijavljivanjem svojih radnika ili prijavljivanjem lažnih

podataka o zaradama, na osnovu kojih se plaćaju porezi i doprinosi.

Prosječna neto zarada u 2016. godini je iznosila 499,00€. Pretpostavlja se da je kriza

bila najizraženija u 2009. godini, ali poređenje između 2009. i 2008. godine pokazuje

da su bruto zarade porasle za 5,5%, a neto zarade u 2009. godini za 11,2%. Veće

povećanje neto zarade posljedica je smanjenja poreza na dohodak u 2009. godini, jer

je on smanjen sa 15% na 12%, kao i smanjenja stope doprinosa za socijalno i

zdravstveno osiguranje. Samo je nekoliko sektora zabilježilo pad zarada, ali on nije

bio značajan. Najveće smanjenje neto zarade (smanjenje manje od 3%) je zabilježeno

u rudarstvu i vađenju građevinskog kamena.

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

Prosječna

bruto

zarada

497 609 643 715 722 727 726 723 725 751

Prosječna

neto

zarada

338 416 463 479 484 487 479 477 480 499

Slika 7: Prosječna zarada u EUR

Predstavnica Unije poslodavaca izjavila je da je porast zarada u Crnoj Gori

posljednjih godina rezultat uticaja nekoliko faktora. Smatra da je „jedan od

najvažnijih faktora koji su doprinijeli ovom rastu pozitivno i stabilno političko

okruženje, posebno nakon sticanja državne nezavisnosti, kao i uspješna poreska

reforma kojom su značajno snižene poreske stope na rad, otvarajući time mogućnost

povećanja neto zarade u državi. Takođe, značajan rast turizma u posljednjih nekoliko

godina izazvao je rast zarada u tom području. Visoki prilivi direktnih stranih

investicija i domaćih ulaganja doprinijeli su rastu zarada, zbog većeg stepena

predvidljivosti ekonomskog ambijenta za poslovanje. Pored ovih faktora, nešto

smanjena siva ekonomija i povećana produktivnost vjerovatno su takođe faktori koji

su doprinijeli povećanju zarade na nacionalnom nivou.”

11

Zakon o radu ne sadrži odredbu o zaradama nego Opšti kolektivni ugovor koji definiše minimalne

zarade, dok kolektivni ugovori na nivou sektora ili pojedinačni kolektivni ugovori mogu ponuditi

povoljnije uslove zaposlenima.

12

Predstavnik sindikata komentarisao je da „u skladu sa Vladinom namjerom da se sa

budzetskim deficitom opterete zaposleni, uvođenjem tzv. kriznog poreza, naša

organizacija uspjela je „zaštititi” sve zarade manje od prosječne zarade u Crnoj

Gori, prvo ulaskom u socijalni dijalog s Vladom, potom lobiranjem među poslanicima

i protestom koji se dogodio na dan usvajanja spornog zakona. Na taj smo način

zaštitili zaposlene sa najnižim i prosječnim prihodima u Crnoj Gori. Drugi tipičan

primjer je zaključivanje Sporazuma o politici zarada zaposlenih koje se finansiraju iz

budžeta Crne Gore, koji je inicirala naša organizacija nakon početka krize a kojem je

cilj održavanje stabilnosti budzeta.”

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

Trošak

rada

31.99

%

31.69

%

27.99

%

33 % 32.96

%

33.01

%

34.02 34.02 33.79 33.55

Slika 8: Trošak rada (porezi, doprinosi u fond za nezaposlenost, socijalno osiguranje (procenat

prosječne bruto zarade12

)

Doprinosi iz zarade 2015. 2012. 2009.

Porez na dohodak

(bez poreza 70 EUR

mjesečno)

19% 17,5% 24%

Penzijsko osiguranje 12 12 15

Zdravstveno

osiguranje

6,5 5,0 8,5

Doprinos za

nezaposlenost

0,5 0,5 0,5

Doprinosi na zaradu

Socijalni doprinosi 15,0 14,5 9,8

Penzijsko osiguranje 9 8,5 5,5

Zdravstveno

osiguranje

5,5 5,5 3,8

Doprinos za

nezaposlenost

0,5 0,5 0,5

Doprinos Privrednoj

komori

0,32 0,32 0,32

Prirez na porez na

dohodak

13-15% PIT 13-15% PIT 13-15% PIT

Slika 9: Porezni i socijalni doprinosi nakon reforme, izvor: Ministarstvo

finansija

12

Penzijsko i invalidsko osiguranje: 15% bruto zarade; zdravstveno osiguranje: 9,5% bruto zarade,

osiguranje za slučaj nezaposlenosti: 0,5% bruto zarade; porez na dohodak: 9% bruto zarade.

13

3. Politika tržišta rada

Crna Gora je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i započela je pristupne pregovore

2012. godine, pa su kontinuirani napori usmjereni na usklađivanje tržišta rada kako bi

se zadovoljili standardi EU-a. Usklađivanje se prvenstveno odnosi na usklađivanje

zakonodavstva kroz sprovođenje direktiva i preporuka EU-a.

U periodu od 2007. do 2016. godine Crna Gora je uvela nove propise i izmijenila

postojeće zakonske akte usmjerene na reformu tržišta rada. Cilj tih mjera bio je

ublažavanje posljedica krize. Socijalni partneri bili su uključeni u proces zajedničke

izrade zakonskih akata s Vladom. Kao rezultat toga, usvojen je Memorandum o

socijalnom partnerstvu. Osim zakonskih propisa, socijalni partneri (UPCG, USSCG i

SSCG i Vlada) sklopili su Opštii kolektivni ugovor 2011. godine.

Što se tiče stvaranja ekonomske i socijalne politike, ovaj period karakteriše nov

pristup politici zapošljavanja. Prema tom pristupu, sprovedene su strukturne reforme,

a usvojene su sektorske politike i pojedinačne mjere. Sve te mjere bile su usmjerene

na uklanjanje prepreka ekonomskom rastu. Kao rezultat toga usvojen je Nacionalni

program zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa 2007.-2011., namijenjen odgovoru

na izazove sa kojima se suočavaju društvo, ekonomija i tržište rada. Strategija je bila

dio opsežnijeg paketa strukturnih instrumenata usmjerenih na društveno-ekonomski

razvoj i sadržala je sveobuhvatan skup mjera usmjerenih na tržište rada i razvoj

ljudskih potencijala, a kreirana je u kontekstu šire makroekonomske politike koje su

proizašle iz Vladinih strategija po sektorima. U skladu s Integrisanim smjernicama

EU-a, prioriteti Strategije bili su usmjereni na podsticanje nezaposlenih na traženje i

zadržavanje zaposlenja, na poboljšanje prilagodljivosti zaposlenih i preduzeća, kao i

na povećanje ulaganja u ljudske resurse kroz bolje obrazovanje i poboljšanje vještina.

Nakon isteka Strategije usvojena je nova strategija za period od 2012. do 2015. sa

ciljem – prema navodima predstavnika Ministarstva rada – „stvaranja boljih uslova

za nova radna mjesta paralelno s ulaganjem u ljudski kapital s ciljem povećanja

zaposlenja i poboljšanja ekonomske konkurentnosti Crne Gore”.

Politike tržišta rada takođe sadrže aktivne i pasivne mjere tržišta rada koje sprovodi

Zavod za zapošljavanje Crne Gore. Aktivne mjere tržišta rada definisane su Zakonom

o zapošljavanju i ostvarivanju prava na osiguranje za vrijeme nezaposlenosti, a

realizuju se u skladu sa raspoloživim finansijskim sredstvima koja su odobrena

shodno Zakonu o budzetu. Pravo na novčanu naknadu (pasivna mjera) takođe je

utvrđeno zakonima.

U kontekstu procjene ovih reformi, predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da „u

većini slučajeva nismo u mogućnosti tačno procijeniti efikasnost određene strategije

jer akcioni planovi koji prate ovu strategiju ne sadrže tačne kriterijume ili bilo kakve

precizne indikatore, a ciljevi su definisani više ili manje apstraktno. Moglo bi se reći

da je to česta pojava kada je u pitanju strateško planiranje.”

Ispitanik dalje izjavljuje da „po našem mišljenju reforma ispunjava svoj cilj tek u

određenoj mjeri. Naš stav temelji se na uvjerenju da bi se efekti krize mogli znatnije

ublažiti kada bi Vlada bila dosljednija u sprovođenju predviđenih mjera. Iz

perspektive organizacije koja predstavlja interese poslodavaca, smatramo da su se

veći napori trebali uložiti da bi se olakšalo smanjenje neformalne ekonomije i time

14

smanjila nelojalna konkurencija. Rješavanje ovih problema direktno doprinosi

poslovnom ambijentu i povećanju budzetskih sredstava. Osim toga, smatramo da

mjere kojima je cilj potpora poslovanju nisu u dovoljnoj mjeri sprovedene i stoga nisu

postigle željeni uticaj na ekonomski razvoj. Primjera radi, tokom krize nije se uložilo

dovoljno napora u smanjenje fiskalnih i parafiskalnih troškova koji opterećuju

privredu.”

Najvažnije zakonodavne mjere usvojene u ovom razdoblju bile su:

Zakon o radu

Novi Zakon o radu usvojen je 2008. i izmijenjen je 2011. godine. U oba slučaja je

postojala jasna namjera da se definišu radni odnosi kako bi bili održivi i sposobni

odgovoriti na izazove koje sa sobom donosi tržišna ekonomija. Ove reforme su

doprinijele da Zakon o radu raspusti bivše državne socijalističke institute. Međutim,

jedan od najvažnijih izazova ovih opsežnih reformi bio je izbjeći šok na tržištu rada

uzrokovan promjenom paradigme.

Fleksibilizacija je bila glavni dio dnevnog reda reformi radnog prava. Neke od

najznačajnijih promjena Zakona o radu bile su usko povezane sa ekonomskom krizom

i njenim negativnim uticajem na ekonomiju. Cilj je bio djelimična fleksibilizacija

radnih odnosa i uvođenje instituta ustupanja zaposlenih posredstvom agencije.

Namjera svih tih promjena bila je inovacija Zakona o radu kako bi se bolje zadovoljili

zahtjevi tržišne ekonomije. Osnovni cilj fleksibilizacije bio je olakšati prekomjernu

zaštitu zaposlenih. Prije svega, sud je morao odobriti raskid ugovora zaposlenih.

Reformom se, najkraće rečeno, pokušala uravnotežiti zaštita zaposlenih i fleksibilnost

radnog odnosa. Predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da je „najvjerovatnije

najveći uticaj imalo uvođenje agencija za privremeno ustupanje zaposlenih iz Zakona

o radu iz 2011. Ovo je rješenje bilo svojevrsno olakšanje za sve poslodavce za koje je

otvaranje novih radnih mjesta predstavljalo velik rizik u nepredvidljivom periodu

krize”.

U pogledu ravnoteže sigurnosti i fleksibilnosti, predstavnik Unije poslodavaca

spomenuo je da su „naši propisi o radu nešto sigurniji, naročito u području raskida

ugovora, porodiljskog odsustva i disciplinskih postupaka. Novi Zakon o radu, koji će

biti usvojen 2018., više ili manje će nekim svojim rješenjima poboljšati ovu ravnotežu.

Generalno, stvaranje ravnoteže vrlo je složen proces u bivšim socijalističkim

zemljama jer utiče na mentalitet i društvene pojmove.”

Kao opšti pravni propis o radnim odnosima u Crnoj Gori, Zakon o radu je mijenjan u

nekoliko navrata. Najznačajnije i bitnije promjene uvedene su 2008. godine, kada je

usvojen novi Zakon, i 2011. godine, kada su donesene izmjene i dopune zakona.

Trenutno je u toku izrada novog Zakona čiji bi prijedlog, prema Vladinom dnevnom

redu, do sredine 2019. godine. Predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da će „novi

Zakon o radu biti najznačajnija reforma koja će se usvojiti u prvoj polovini 2019.

godine. Ovaj pravni projekat sadrži mnoga nova rješenja i osmišljen je kako bi

stvorio bolju ravnotežu između interesa svijeta kapitala i svijeta rada. Takođe, ove

godine očekujemo nove propise kao što je Zakon o posredovanju u zapošljavanju o

15

osiguranju u slučaju nezaposlenosti kojim će se uvesti neke novine u kontekstu onih

koji se smatraju nezaposlenima.”

Predstavnik sindikalnog saveza ocijenio je Zakon o radu na sljedeći način: „Velika

reforma radnog zakonodavstva u Crnoj Gori dogodila se 2008. godine kada je

usvojen novi Zakon o radu koji je odbacio sistem radnih odnosa iz devedesetih

godina. Pristupili smo izradi novog zakona s naglašenom potrebom za

modernizacijom zakonodavnog okvira za radne odnose i usklađivanjem sa

međunarodnim i evropskim standardima. Međutim, tekst novog zakona bio je sve

samo ne modernizacija postojećeg zakona i još manje usklađenost s evropskim

standardima. Naprotiv, reforma je donijela potpuno fleksibilne radne odnose, a

brojna su načela promijenjena na teret zaposlenih u Crnoj Gori. Oni su bili stavljeni

u podređeni položaj u odnosu na poslodavce koji su dobili sredstva za neograničenu

vlast nad svojim zaposlenim. Tipična mogućnost predviđena Zakonom bila je

zaključvanje ugovora o radu na određeno vrijeme sa jednim zaposlenikom

neograničeni broj puta. Negativni efekti ovog zakona ublaženi su izmjenama i

dopunama usvojenima u decembru 2011.godine.”

Predstavnik Ministarstva rada ocijenio je reforme tržišta rada na sljedeći način: „U

okviru reforme radnog zakonodavstva, u avgustu 2008. godine, usvojen je novi Zakon

o radu usklađen s standardima MOR-a (konvencijama i preporukama) i propisima

EU-a. Međutim, sprvođenje ovog zakona priznaje potrebu za usklađivanjem s

određenim konvencijama MOR-a, Evropske socijalne povelje, koja je donesena

krajem 2009. godine, kao i s pravnom tekovinom EU-a”.

U pogledu fleksibilnosti, predstavnik je istaknuo da su fleksibilnost i fleksigurnost

dva glavna aspekta zakonodavstva. Prema njegovu mišljenju, najvažnije promjene

bile su: „Trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme ograničeno je na 24 mjeseca

nakon čega se on transformiše u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje,

Zakon je uveo agencije za privremeno ustupanje zaposlenih koje bi trebale doprinijeti

jačanju evropskog socijalnog modela za nove oblike organizacije rada nad

ugovorenim angažmanom, čime se postiže veća fleksibilnost na tržištu rada imajući u

vidu sigurnost i prilagodljivost zaposlenih. Roditeljsko odsustvo je uvedeno i odredbe

o tom institutu dodatno su pojašnjene u smislu pružanja mogućnosti za oba roditelja

da ostvare jednaka prava na roditeljsko odsustvo na način da je uvedena zaštita

tokom odsustva s posla radi brige za dijete i roditeljskog odsustva u smislu da

poslodavac ne može zaposlenom raskinuti ugovor o radu. Zakon je takođe uveo

mogućnost ostvarivanja prava na penziju za one osobe čiji je ugovor o radu prestao

zbog stečaja preduzeća, a poslodavac nije isplatio svoje socijalne doprinose putem

Fonda rada.”

Memorandum o socijalnom partnerstvu u okolnostima globalne ekonomske

krize

Memorandum o socijalnom partnerstvu u okolnostima globalne ekonomske krize

potpisan je u avgustu 2009. godine na IV redovnom sastanku Socijalnog savjeta.

Potpisali su ga Ministar rada, predsjednik skupštine Udruženja slobodnih sindikata i

predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore. Na taj način, ugovorne stranke su se

obavezale postići konsenzus na nacionalnom nivou o najvažnijim ekonomskim i

16

socijalnim pitanjima poštujući pri tom principe tripartizma. U sporazumu su posebno

naglašeni zajednički ciljevi potpisnica, što se odrazilo na održavanje

makroekonomske stabilnosti, nastavak sprovođenja reformi u procesu pristupanja

Evropskoj uniji, očuvanju konkurentnosti ekonomije, kao i posebnoj zaštiti socijalno

ugroženih građana. Takođe, ugovorne strane su preuzele odgovornost – sve dok kriza

utiče na tržište – da će se suzdržati od pokretanja mjera koje bi mogle stvoriti dodatna

opterećenja za ekonomsku i socijalnu situaciju u zemlji. Stoga će se poslodavci

suzdržati od otpuštanja viška zaposlenih, a sindikati će se oduprijeti organizovanju

štrajka – fokus će biti na mirnom rješavanju spornih pitanja, prvenstveno kroz

socijalni dijalog. Konačno, Vlada će se suzdržati od povećanja fiskalnih i

parafiskalnih nameta.

Predstavnik Unije poslodavaca procijenio je Memorandum kao „ dokument kojim je

izražen zajednički položaj socijalnih partnera i njihovo jedinstvo u periodu

ekonomske krize, kao i spremnost da djeluju u duhu potpisanog zakona. Teško je

procijeniti korist koja proizlazi iz sklapanja Memoranduma budući da je ekonomska

kriza nešto što se dogodilo u Crnoj Gori po prvi put, pa se njeni efekti ne mogu

porediti sa posljedicama neke ranije krize kroz koju je Crna Gora prošla. Stoga je

teško reći šta bi se dogodilo da Memorandum nije bio potpisan. U svakom slučaju,

psihološki učinak Memoranduma kao zakona neosporan je jer je pokazao jedinstvo

socijalnih partnera u zajedničkom cilju – prevladavanju poteškoća koje su nastale

kao rezultat krize. Memorandum je sproveden na isti način kao što su se ugovorne

stranke obvezale - prilagođavanjem svojih aktivnosti postojećoj situaciji u najvećoj

mogućoj mjeri. Generalno, potpisnici su djelovali u duhu potpisanog sporazuma,

naravno, s određenim izuzecima koji su bili prisutni.”

Zakon o Fondu rada

Zakon o Fondu rada donešen je u skladu s preporukama evropskih partnera i odražava

stvarnu potrebu uspostavljanja mehanizma zaštite zaposlenih koji su izgubili posao u

toku perioda tranzicije ili globalne ekonomske krize. Oni su uglavnom izgubili posao

zbog bankrota ili tehnološkog ili ekonomskog restrukturiranja. Fondom upravlja

država, a oni zaposleni koji ispunjavaju određene uslove propisane Zakonom imaju

pravo na otpremninu ili socijalne doprinose.13

13

Zaštita zaposlenih u slučaju stečajnog postupka u Crnoj Gori regulisana je Zakonom o radu.

Zaposleni, kojem je radni odnos prestao uslijed pokretanja stečaja kod poslodavca, na dan pokretanja

stečajnog postupka ima pravo na isplatu neisplaćena potraživanja u skladu s ovim Zakonom i u periodu

za koji su ostvarena prava utvrđena ovim Zakonom. Ako su prava djelimično isplaćena u skladu s

posebnim zakonom, zaposleni ima pravo na isplatu razlike do nivoa utvrđenog ovim zakonom.

Zaposleni ima pravo na:

- zaradu i naknadu zarade za vrijeme odsustva s posla zbog privremene nesposobnosti za rad u skladu s

propisima o zdravstvenom osiguranju koji je poslodavac bio obvezan platiti u skladu s ovim Zakonom

za svaki mjesec za koji zarada nije isplaćena za period od šest mjeseci prije pokretanja stečajnog

postupka;

- odštetu za neiskorišteni godišnji odmor zbog krivice poslodavca za kalendarsku godinu u kojoj je

stečajni postupak pokrenut, ako je zaposleni stekao na njega pravo pravo prije pokretanja stečajnog

postupka;

- otpremninu zbog odlaska u penziju u kalendarskoj godini u kojoj je pokrenut stečajni postupak, ako je

zaposleni stekao pravo na odlazak u penziju prije pokretanja stečajnoga postupka;

17

Ova mjera je dala finansijsku olakšicu pogođenim radnicima prije stupanja na snagu

Zakona o radu. To je omogućilo radnicima koji su bili otpušteni kao tehnološki višak

da pokrenu postupak da svoja neisplaćena potraživanja dobiju iz Fonda rada u roku od

godine dana od dana stupanja Zakona na snagu. Na taj način, gore navedene

kategorije radnika imale su pravo na otpremninu u iznosu od 1.926,00 eura.

Zakon o Socijalnom savjetu

Zakon o Socijalnom vijeću usvojen je 2007. godine, a naknadno je izmijenjen i

dopunjen 2011. i 2013. godine. Ovaj zakon usmjeren je na zadovoljavanje potrebe

socijalnih partnera za jačanjem socijalnog dijaloga. Funkcija Socijalnog savjeta kao

tripartitnog tijela odražava se u jačanju socijalnog dijaloga kao nužnog preduslova za

efikasno reagovanje na izazove koje postavljaju globalna ekonomska kriza i zahtjevi

procesa pristupanja Europskoj uniji. 14

Crnogorski sistem socijalne zaštite obuhvata tri vanbudžetska fonda koja služe

sprovođenju socijalnog osiguranja – Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje, Fond

za zdravstveno osiguranje i prihodi Zavoda za zapošljavanje i aktivne mjere tržišta

rada. Iako su ti fondovi nezavisne javne institucije, njihov rad nadzire Ministarstvo

zdravstva, rada i socijalnog staranja, a od 2008. godine uključeni su u budzet

Ministarstva finansija.

Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava na osiguranje za vrijeme

nezaposlenosti

Drugi važan zakon je Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava na osiguranje za

vrijeme nezaposlenosti, koji zajedno sa Zakonom o radu ima najveći uticaj na

tranziciju tržišta rada. U toku je izrada nacrta novog zakona koji će, poštujući

direktive i preporuke EU-a, doprinijeti pozitivnim trendovima na tržištu rada. To se

- odštetu na osnovu sudske odluke donesene u kalendarskoj godini u kojoj je stečajni postupak

pokrenut zbog ozljede na radu ili bolesti tokom rada, ako je ta odluka postala pravosnažna prije

pokretanja stečajnog postupka.

Zaposleni ima pravo na isplatu doprinosa za obvezno penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa

propisima o obaveznom socijalnom osiguranju. Naknada zarade i zarada isplaćuju se u iznosu

minimalne zarade ili naknade za neiskorišćeni godišnji odmor. Otpremnine zbog odlaska u penziju

isplaćaju se u iznosu od dvije minimalne neto zarade u Crnoj Gori. Naknada se isplaćuje u iznosu

odštete utvrđene odlukom nadležnog suda.

Fond rada isplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje licu čiji je ugovor o radu prestao

kao rezultat stečaja za period koji je potreban da to lice ispuni uslove za odlazak u penziju, a tokom

kojeg poslodavac nije izvršio plaćanje takvog doprinosa. Pravo se može dodijeliti licu koje je u

trenutku podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava u okviru ovog Fonda ispunila jedan od zakonskih

uslova za penziju. Organ koje odlučuje o postupku sticanja prava na penzijsko i invalidsko osiguranje

dužno je na njegov zahtjev dostaviti relevantnoj osobi podatke za sticanje tih prava. Osnova doprinosa

je minimalna zarada u Crnoj Gori, utvrđena prije podnošenja zahtjeva Fondu rada. Fond rada nadležno

je tijelo za ostvarivanje navedenih prava. 14

Socijalni savjet razmatra i prihvata stavove o sljedećim pitanjima: razvoju i poboljšanju kolektivnog

pregovaranja, uticaju ekonomske politike i mjera za njeno sprovođenje na društveni razvoj i stabilnost

politike zapošljavanja, zarada i cijena; konkurenciji i produktivnosti; privatizaciji i drugim pitanjima

strukturnih reformi; zaštiti radnog prostora i sredine, obrazovanju i stručnom osposobljavanju; zdravlju

i socijalnoj zaštiti i sigurnosti; demografskim trendovima i drugim pitanjima od značaja za sprovođenje

i poboljšanje ekonomske i socijalne politike.

18

prvenstveno odnosi na mjere aktivacije tržišta rada s ciljem smanjenja nezaposlenosti,

s posebnim naglaskom na zapošljavanje lica s invaliditetom.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom

Ovaj je zakon dio niza antidiskriminacionih zakona koje je Crna Gora nedavno

usvojila i smatra se velikim korakom prema konačnom cilju – omogućavanje prava na

rad licima s invaliditetom. Zakonom je predviđeno osnivanje Fonda za profesionalnu

rehabilitaciju sa ciljem podsticanja osposobljavanja osoba s invaliditetom i

finansiranja njihovih radnih mjesta. Samo poslodavci plaćaju doprinose kojima se

omogućava funkcionisanje ovog fonda.

4. Socijalni dijalog

4.1. Socijalni partneri

U tripartitnom socijalnom dijalogu na nacionalnom nivou Unija poslodavaca Crne

Gore djeluje kao reprezentativni socijalni partner poslodavaca.15

Zaposlene zastupaju

dvije reprezentativne sindikalne organizacije, Unija slobodnih sindikata Crne Gore i

Savez sindikata Crne Gore. 16

Vladu Crne Gore zastupa Ministarstvo rada i socijalnog

staranja.

Prema Ministarstvu rada i socijalnog staranja, koje je zaduženo za vođenje registra

sindikata, u Crnoj Gori je registrovano 1 754 sindikata. Međutim, njih 514 ima

utvrđenu reprezentativnost u skladu sa Zakonom o reprezentativnosti sindikata. Nema

podataka o sindikalnoj gustoći.

Unija poslodavaca Crne Gore zastupa poslodavce tokom socijalnog

dijaloga(pregovaranja) na sektorskom nivou. Unija broji oko 1 500 pojedinačnih

članova (preduzeća) i 40 sektorskih i lokalnih udruženja poslodavaca. Zaposlene na

nivou sektora zastupaju reprezentativni sindikati koji su reprezentativnost stekli na

sektorskom nivou shodno Zakonu o reprezentativnosti sindikata. Opšti uslovi su da

sindikat mora biti registrovan i nezavisan od države, poslodavaca i političkih stranaka.

Dalje, on se mora finansiranati prvenstveno iz članarina i drugih izvora. Poseban

uslov je da sindikat mora zastupati najmanje 15% zaposlenih u sektoru ili podsektoru.

Socijalni partneri uglavnom su zadovoljni kvalitetom i efikasnošću tripartitnog

socijalnog dijaloga nakon reformi budući da je Zakon o socijalnom savjetu donio

značajne promjene u socijalnom dijalogu. Predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da

se „pozitivni učinci uticaja naše organizacije ogledaju se u činjenici da su neke od

naših prijedloga prihvatili donosioci odluka u Crnoj Gori ... dobar primjer kvaliteta

regulacije na području rada bila je zajednička inicijativa Unije poslodavaca Crne

Gore i Montenegro biznis alijanse o tome da sve poslodavačka udruženja zajednički

utiču na ishode Zakona o radu koji bi zadovoljili sve interesne strane”. Predstavnik

Saveza sindikata komentarisao je da se „u početnoj fazi razvoja, naša organizacija

15

www.poslodavci.org 16

www.usscg.me, www.sindikat.me

19

suočila se s brojnim preprekama u pogledu učešća u socijalnom dijalogu. Tek nakon

2010. godine, preciznije rečeno, nakon donošenja Zakona o zastupljenosti sindikata i

sticanja statusa reprezentativnosti, naša organizacija postala je potpun i presudan

partner u socijalnom dijalogu uprkos činjenici da je naša organizacija čak i prije

toga zastupala više od 20.000 radnika u Crnoj Gori.” Predstavnik Ministarstva rada

takođe je zadovoljan postignućima socijalnog dijaloga: „vrijedi napomenuti da su

socijalni partneri bili uključeni i značajno doprinijeli usvajanju kvalitetnih zakonskih

rješenja u okviru novog Zakona o radu, Zakona o reprezentativnosti sindikata,

Zakona o fondu rada i Zakona o Socijalnom savjetu koji su se u posljednje dvije

godine smatrali glavnim zakonima... Socijalni partneri su uvijek bili uključeni u

proces usvajanja strateških dokumenata kao i drugih godišnjih akcijskih planova,

čime se doprinosi kvalitetnim rješenjima ili mjerama i aktivnostima u postizanju

postavljenih ciljeva”.

4.1.1. Sindikati

Sloboda sindikalnog udruživanja i pravo na sindikalnu organizaciju sadržani su u

Ustavu Crne Gore. 17

Ta se prava takođe garantuju i Zakonom o radu.18

Zakon o radu

reguliše odgovornosti poslodavaca u odnosu na reprezentativna sindikalna udruženja.

19 Poslodavac ne smije uticati na zaposlene u pogledu slobodnog ostvarivanja

njihovih sindikalnih prava. Predstavnici sindikata20

imaju pravo odsustva sa radnog

mjesta uz naknadu zarade prilikom obavljanja poslova koje organizuje sindikat

shodno kolektivnom ugovoru. Zakon o zdravlju i zaštiti na radu takođe naglašava

saradnju između poslodavca, predstavnika zaposlenih i sindikata u odnosu na

utvrđivanje njihovih prava, dužnosti i odgovornosti s obzirom na zdravlje i zaštitu na

radu.

Opšti kolektivni ugovor pruža sindikatima dodatna prava. 21

Poslodavac mora, shodno

Opštem kolektivnom ugovoru, obezbijediti odgovarajuće uslove za efikasno

obavljanje sindikalnih aktivnosti, uključujući: a) prostorije za rad i održavanje

sastanaka u poslovnim prostorima poslodavca; b) tehničku i administrativnu podršku

za rad sindikata u mjeri potrebnoj za obavljanje sindikalnih aktivnosti (korišćenje

telefona, telefaksa, interneta, oglasnih tabli, računara, fotokopirnih aparata), ako

poslodavac raspolaže tim sredstvima; c) druga sredstva i uslove za rad sindikata,

shodno pojedinačnom kolektivnom ugovoru. Opšti kolektivni ugovor takođe

propisuje da poslodavac predstavniku sindikata koji ne obavlja sindikalnu aktivnost

mora odobriti prisustvo i uključivanje na sindikalnim sastancima, seminarima,

kursevima, kongresima i konferencijama u zemlji i inostranstvu za vrijeme punog

radnog vremena kada je o tome obaviješten pisanim putem najmanje tri dana prije

odsutnosti. Tokom te odsutnosti sindikalni predstavnici imaju pravo na povlastice. 22

Pored toga, predstavniku sindikata se omogućuje, ukoliko je to potrebno, obavljanje

aktivnosti u trajanju od 20 sati mjesečno.

17

Član 53. Ustava. 18

Član 155. Zakona o radu. 19

Član 158-159 Zakona o radu. 20

Najviše dvije osobe iz svake sindikata imaju ovo pravo. 21

Član 52. Opšteg kolektivnog ugovora. 22

Član 56. Opšteg kolektivnog ugovora.

20

U kontekstu zaštite sindikalnih predstavnika protiv jednostranih mjera poslodavca,

Zakon o radu propisuje da se sindikalni predstavnik i predstavnik zaposlenih koji

obavljaju sindikalne aktivnosti i šest mjeseci nakon njihovog prestanka ne mogu biti

pozvani na odgovornost u pogledu njihovih sindikalnih aktivnosti, proglašeni

tehnološkim viškom, premješteni na drugo mjesto s istim ili drugim poslodavcem u

odnosu na sindikalne aktivnosti ili stavljeni u nepovoljniji položaj na bilo koji drugi

način. Isto tako, poslodavac ne smije omogućiti sindikalnom predstavniku ili

predstavniku zaposlenih manje ili više povoljan položaj zbog članstva u sindikatu ili

njegovih sindikalnih aktivnosti. 23

Opšti kolektivni ugovor propisuje da sindikalni predstavnik na odgovarajućem nivou

ili predstavnik zaposlenih u slučaju nepostojanja sindikata na nivou poslodavca ne

snosi odgovornost u pogledu obavljanja sindikalnih aktivnosti, ne može biti razriješen

dužnosti, preusmjeren na drugo mjesto kod istog ili drugog poslodavca s ciljem

obavljanja sindikalnih aktivnosti ili na drugi način stavljen na manje povoljan položaj

tokom trajanja mandata i nakon šest mjeseci.24

Sindikalni predstavnik koji obavlja

sindikalne aktivnosti u okviru punog radnog vremena (profesionalno) ima pravo

povratka, po prestanku sindikalne funkcije, na radno mjesto na kojem je bio prije

stupanja na funkciju i, ukoliko to radno mjesto više ne postoji, na radno mjesto koje

odgovara njegovoj kvalifikaciji.25

Poslodavac može, na zahtjev sindikata, obezbijediti

profesionalno obavljanje funkcije predstavniku sindikata tako što isplata zarade,

doprinosa i ostalih primanja budu na teret poslodavca. 26

4.2. Kolektivno pregovaranje i kolektivni ugovori

U Crnoj Gori je Opšti kolektivni ugovor sklopljen na tripartitnoj osnovi, između

Vlade Crne Gore i Unije poslodavaca Crne Gore kao reprezentativnog udruženja

poslodavaca na nacionalnom nivou i dva reprezentativna sindikata na nacionalnom

nivou. Opšti kolektivni ugovor obavezuje sve poslodavce i zaposlene u zemlji bez

obzira jesu li povezani s Unijom poslodavaca Crne Gore, Unijom slobodnih sindikata

Crne Gore ili Savezom sindikata Crne Gore. U skladu sa tim – “pokrivenost”

zaposlenih ovim aktom je 100%.

Opšti kolektivni ugovor obuhvata sljedeća područja: a) zasnivanje radnog odnosa, b)

obavezan pripravnički staž, c) odmor i odsustva, d) zarade i ostale naknade, e)

disciplinska odgovornost, f) otkaz ugovora o radu, g) sindikalna prava.

4.2.1 Kolektivno pregovaranje na sektorskom nivou

Kolektivni ugovor na sektorskom nivou mogu sklopiti reprezentativne organizacije

poslodavaca na nacionalnom nivou i sindikalni predstavnik u tom sektoru. U Crnoj

Gori se primjenjuje kolektivni ugovor na nivou sektora za sve poslodavce i sve

zaposlene u tom sektoru bez obzira jesu li ti zaposleni i poslodavci članovi sindikata i

organizacije poslodavaca koji su sklopili sporazum.

23

Član 160. Zakona o radu. 24

Član 57. Opšteg kolektivnog ugovora. 25

Član 57. Opšteg kolektivnog ugovora. 26

Član 58. Opšteg kolektivnog ugovora.

21

Sektor Ugovorne stranke Godina Glavni

elementi

kolektivnog

ugovora

Poslodavac Zaposlenik

Turizam i

ugostiteljstvo

Unija

poslodavaca

Crne Gore

Samostalni sindikat radnika turizma i ugostiteljstva

22.10.2007. zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak

Turizam i

ugostiteljstvo

Unija

poslodavaca

Crne Gore

Samostalni sindikat radnika turizma i ugostiteljstva

10.05.2011. zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak

Energetski sektor Unija

poslodavaca

Crne Gore

Sindikat radnika u

energetskom sektoru

and Samostalni

sindikat radnika u

energetskom sektoru

31.10.2016. zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak

Kultura Vlada Crne

Gore

Republički sindikat

radnika u kulturi

29.10.2007. zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak

Kultura Vlada Crne

Gore

Republički sindikat

radnika u kulturi

28.09.2016. zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak

Telekomunikacije Unija

poslodavaca

Crne Gore

Crnogorski sindikat

radnika u

telekomunikacionom

sektoru

31.07.2015. zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak,

disciplinski

postupak

Građevinarstvo i

industrija

građevinskog

materijala

Unija

poslodavaca

Crne Gore

Sindikat

građevinarstva i

industirje

građevinskog

materijala

21.09.2012.

zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak,

disciplinski

postupak

Građevinarstvo i

industrija

građevinskog

materijala

22.01.2016.

(izmjene)

zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak,

disciplinski

postupak

22

Bankarstvo i

finansijske usluge

Unija

poslodavaca

Crne Gore

Sindikat finansijskih

organizacija

2009.27

Hemijska,

farmaceutska i

tekstilna industrija

Unija

poslodavaca

Crne Gore

Sindikat hemijske,

farmaceutske i

tekstilne industrije

18.12.2014. zarada,

naknade zarade

i drugi

dohodak,

otpremnina,

disciplinski

postupak

Slika 10: Kolektivni ugovori na nivou sektora zaključeni u periodu između 2007.

i 2016.

4.2.2. Kolektivno pregovaranje na pojedinačnom nivou

Nadležno tijelo i reprezentativne sindikalne organizacije mogu sklopiti kolektivni

ugovor kod tog poslodavca. Nema podataka o broju kolektivnih ugovora sklopljenih

na pojedinačnom nivou. Međutim, predstavnik Ministarstva rada navodi da „prijedlog

novog Zakona o radu sadrži odredbu kojom se navodi da je poslodavac dužan

podnijeti Ministarstvu kolektivne ugovore na pojedinačnom nivou u svrhu

registracije. Očekuje se, dakle, da će u budućnosti Ministarstvo imati podatke o broju

kolektivnih ugovora sklopljenih na nivou poslodavca.”

U pogledu odredbi i uslova kolektivnih ugovora na nivou poslodavca, član 4. Zakona

o radu propisuje da kolektivni ugovor (ili pojedinačni ugovor o radu) ne može sadržati

odredbe kojima se osiguravaju manje povoljni uslovi za zaposlenog od onih

propisanih Zakonom o radu. Zakonom o radu dalje se propisuje da kolektivni ugovori

mogu pružiti veći nivo prava i povoljnije uslove zapošljavanja u odnosu na one

utvrđene Zakonom o radu. Ako određene odredbe kolektivnog ugovora osiguravaju

manje povoljne uslove za zaposlene od onih propisanih Zakonom o radu, tada se te

odredbe smatraju ništavima i primjenjuju se odredbe Zakona o radu.

Predstavnik sindikalne organizacije izjavio je da je „bipartitni socijalni dijalog

znatno smanjen u period te je tako ostavio neke sektore (poput trgovine,

ugostiteljstva i bankarstva) bez kolektivnog ugovora”.

5. Štrajk

Zakon o štrajku28

reguliše sva pitanja vezana za organizovanje štrajka, minimum

procesa rada, zakonitost štrajka, specifičnost organizacije štrajka koja u određenim

okolnostima znači minimum procesa rada. Štrajkački odbor je dužan najaviti štrajk

27

Tokom 2015. godine ovaj kolektivni ugovor otkazan je od strane Unije poslodavaca Crne Gore zbog

neusklađenosti sa pozitivnim zakonskim propisima, visokim iznosom zarada i otpremnina. 28

Zakon o štrajku, 2015. (Službeni list br. 11/2015) (Član 12., 18.).

23

dostavljanjem odluke o štrajku poslodavcu najkasnije pet dana prije datuma

pokretanja štrajka ili 24 sata prije početka štrajka upozorenja, osim ako drugi rok nije

određen Zakonom o štrajku. Odluka o pokretanju štrajka zaposlenih unutar na nivou

grane ili opšteg štrajka podnosi se reprezentativnom udruženju poslodavaca, osnivaču

i nadležnom državnom tijelu za područje pokretanja štrajka najkasnije deset dana prije

datuma pokretanja štrajka. Odluka o pokretanju štrajka u određenim aktivnostima

mora biti poslata poslodavcu, osnivaču, nadležnom državnom tijelu ili nadležnom

lokalnom tijelu najkasnije deset dana prije datuma početka štrajka. Odluka o

pokretanju štrajka uključuje: vrstu štrajka, zahtjeve štrajkača i vrijeme početka

štrajka. Odluku o pokretanju štrajka na nivou poslodavca donosi nadležno tijelo

ovlašćene sindikalne organizacije ili više od polovine zaposlenih tog poslodavca ili

podružnice. Odluku o pokretanju štrajka unutar ogranka ili odluku o opštem štrajku

donosi nadležno tijelo ovlašćenog sindikata koje je organizovano na nivou grane ili se

međusobnim dogovorom između nadležnog državnog tijela, reprezentativnog

udruženja poslodavaca i reprezentativnog sindikata određuje zakon na državnom

nivou o minimum procesa rada za gore navedene posebne aktivnosti u roku od 90

dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. U nedostatku dogovora, odluku donosi

Arbitražno vijeće u roku od 30 dana.29

Nema dostupnih statističkih podataka o broju štrajkova ili o broju izgubljenog radnog

vremena zbog štrajka.

Predstavnik Saveza sindikata tvrdi da je „najčešći razlog štrajkova u crnogorskim

preduzećima dugotrajno kršenje ustavnog i zakonskog prava zaposlenih na isplatu

zarada. U takvim situacijama, zaposleni koriste štrajk kao posljednje sredstvo zaštite

svojih prava. Prethodni Zakon o štrajku, koji je bio na snazi do 2011.godine, spriječio

je radnike od pokretanja štrajka načelom minimum procesa rada, što je uveliko

uticalo na radnike da ne preduzmu takvu akciju uprkos činjenici da su imali valjane

razloge za nju. Prema neformalnim podacima, samo u 2010. godini bilo je 57

protesta ili štrajkova u 13 različitih opština. Od tog broja, 28 preduzeća je ugašeno,

dok je sedam bankrotiralo. Razlozi nezadovoljstva radnika su neiplaćene zarade,

otpremnine i neuspješna privatizacija. Štrajkove su pokrenuli radnici Željezare

Nikšić, Tehnostil i Radvent, Rudnik boksita, Crnogorski telekom, Televizija Budva,

Trgovina duvanskim proizvodima, Poljoprivredno meso, Autoprevozno, Prvoborac

H.Novi, Hotel Bjelasica, Hotel Bijela Rada, Stručna služba Unije samostalnih

sindikata, Nikpek; Lenka; Novi Prvoborac, Kombinat aluminijuma Podgorica;

Nacionalni park Skadarsko jezero, Radnik Bijelo Polje; Radio Televizija Pljevlja

itd.”.

5.1. Mirno rješavanje radnih sporova

Agencija za mirno rješavanje radnih sporova Crne Gore osnovana je Vladinom

odlukom 2008. i predstavlja prvu institucionalnu službu za vansudsko rješavanje

kolektivnih i individualnih radnih sporova. Agencija je odgovorna za obavljanje

stručnih i administrativnih poslova vezanih za mirno rješavanje kolektivnih i

individualnih radnih sporova. Iako je Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova

donesen još 2007. godine, Agencija je osnovana 2008. i djeluje od 2010. godine. U

Crnoj Gori nema bipartitnog tijela koje pruža usluge mirenja.

29

Član 12., 13. i 25. Zakona o štrajku.

24

Zakon propisuje osnivanje Agencije za mirno rješavanje radnih sporova koja je

zadužena za vansudsko rješavanje individualnih i kolektivnih radnih sporova.

Predstavnik organizacije poslodavaca izjavio je da „nakon što je Agencija počela

djelovati u 2010 godini., dvije godine nakon izbijanja ekonomske krize, ne možemo

komentarisati odnose između ekonomske krize i broja radnih sporova temeljenih na

poslovanju i rezultatima Agencije.”

Godina Broj podnesenih zahtjeva

2010.-2011. 5

2012. 3

2013. 8

2014. 12

2015. 3

2016. 7

Slika 11: Aktivnosti Agencije za mirno rješavanje radnih sporova između 2010. i

2016. godine

Obzirom na uticaj Agencije za mirno rješavanje radnih sporova na eventualne

štrajkove, predstavnik organizacije poslodavaca je rekao da su „zaposleni koji zatraže

posredovanje Agencije u njihovim sporovima iz javnog sektora i, generalno gledano,

oni nisu priznati ili poznati po svojim aktivnostima štrajka”, stoga Agencija nema

nikakav stvaran uticaj na aktivnost štrajka.

6. Učešće zaposlenih

Što se tiče učešća zaposlenih, Crna Gora prati model jednog kanala s pravom

informisanja i savjetovanja sa sindikatima. Član 158. Zakona o radu propisuje da

poslodavac najmanje jednom godišnje mora obavijestiti sindikalnu organizaciju o: 1)

rezultatima poslovanja; 2) razvojnim planovima i njihovim uticajem na radna mjesta

zaposlenih, razvoj i promjene politike zarada, 3) mjerama za poboljšanje uslova na

radu, sigurnosti i zaštiti na radu kao drugim pitanjima od značaja za finansijski i

socijalni status zaposlenih.30

Nadalje, poslodavac je dužan obavijestiti sindikalnu

organizaciju o: 1) mjerama bezbjednosti i zaštite na radu; 2) uvođenju novih

tehnologija i promjena u organizaciji; 3) rasporedu radnog vremena, noćnog rada i

prekovremenog rada; 4) donošenju programa uvođenja tehnoloških, ekonomskih

promjena i restrukturiranja, te programa ostvarivanja prava u slučaju proglašenja

tehnološkog viška; 5) vrijeme i način isplate zarada. 31

Poslodavac je dužan

30

Član 158. Zakona o radu. 31

Član 158. Zakona o radu.

25

pravovremeno obavijetiti i dostaviti odluke za sindikalne organizacije u svrhu učešća

na sastancima nadležnih tijela o inicijativama i prijedlozima poslodavca. 32

Predstavnik sindikalne organizacije ima pravo učestvovati u raspravi pred relevantnim

organom poslodavca. 33

Opšti kolektivni ugovor takođe sadrži detaljne propise pogleda prava na informisanje

i savjetovanje. Poslodavac je dužan zatražiti i razmotriti mišljenje i prijedloge

sindikata prije donošenja odluke od velike važnosti za profesionalne i ekonomske

interese zaposlenih, otpuštanja zbog tehnološkog i ekonomskog razloga,

restrukturiranja i drugih promjena, klasifikacije posla itd. 34

Poslodavac mora odmah,

ali najkasnije pet dana prije sastanka, obavijestiti predstavnike sindikata na

odgovarajućem nivou kako bi njihovi predstavnici mogli prisustvovati sastancima

organa poslodavaca na kojima se razmatraju dostavljena mišljenja i prijedlozi i

donose odluke od velike važnosti za profesionalne i ekonomske interese zaposlenih.

Jednom godišnje poslodavac mora obavijestiti sindikat na odgovarajućem nivou o: a)

poslovnim i finansijskim rezultatima poslovanja ostvarenih na godišnjem nivou; b)

planovima razvoja, njihovom uticaju na status zaposlenih i planiranim promjenama u

politici zarada; c) planiranom uvođenju tehnoloških, ekonomskih i strukturnih

promjena te programu ostvarivanja prava zaposlenih za čijim radom je prestala

potreba; d) popisu zaposlenih, njihovom statusu zaposlenja i kvalifikacijskoj strukturi;

e) ukupnom obračunu isplaćene bruto i neto zarade, uključujući doprinose za

obavezno socijalno osiguranje i iznos prosječne zarade kod poslodavca; f)

zabilježenim povredama na radu i poduzimanju sigurnosnih mjera i bezbjednosti na

radu; g) izvršenom prekovremenom radu.

7. Zakon o radu i kriza

Crnogorska Vlada je 2003. godine usvojila Strategiju borbe protiv siromaštva i

socijalne isključenosti za period od 2004. do 2006. godine, s ciljem, između ostalog:

a) osiguranja uslova za održiv i ujednačen privredni rast, b) osiguranja društvene

stabilnosti i smanjenje stope siromaštva, c) definisanja ključnih indikatora siromaštva

i njihovog mjerenja. Međutim, nijedna opšta strategija zapošljavanja nije bila

formulisana radi stvaranja novih radnih mjesta, što je već 2003. godine bio jedna od

odgađanih ciljeva opšte ekonomske politike. Posebni programi provedeni su, a Zakon

o radu je više puta mijenjan, ali ne kao dio jedinstvene strategije zapošljavanja. 35

Iako je kriza vjerovatno uticala na stvaranje i pravovremeno sprovođenje programa

reformi, valja napomenuti da Crna Gora intenzivno priprema svoj pravni sistem za

pristupanje Evropskoj uniji, stoga postoje neka preklapanja u ciljevima određenih

reformi.

32

Član 158. Zakona o radu. 33

Član 158. Zakona o radu. 34

Član 54. Opšteg kolektivnog ugovora. 35

ILO i Vijeće Europe: Pregled politike zapošljavanja, Crna Gora, 2006.-2007.; Vijeće Europe, 2007.

str 22.

26

Nastojeći postizanju veće fleksibilnosti u radnim odnosima, Zakon o radu izmijenjen

je tripartitnim konsenzusom 2013. godine, čime se omogućilo regulisanje prava

zaposlenih u slučaju stečaja. Ova izmjena predviđa da se pri izračunavanju

otpremnine uzimaju u obzir samo godine rada s tim poslodavcem. U 2011. godini

izmijenjen je Zakon o radu u pogledu uvođenja agencija za privremeno ustupanje

zaposlenih, najdužeg trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme i pojedinačnog

otpuštanja zaposlenih. Poslodavci su bili podstaknuti da zapošljavaju lica s

invaliditetom kroz primanje subvencije. 36

Vjerovatno je uvođenje privremenog rada

posredovanjem agencije najznačajniji korak prema fleksibilizaciji na tržištu rada.

2008. 2011.

Trajanje ugovora na

određeno vrijeme

Bez ograničenja 24 mjeseca

Otpremnina kod

proglašenja tehn. viška

Ne manje od šest mjeseci

prosječne zarade koje plaća

poslodavac

Ne manje od tri prosječne

zarade na nacionalnom nivou

Otkazni rok 30 dana 30 dana

Trajanje probnog rada Ne više od šest mjeseci Ne više od šest mjeseci

Prekovremeni rad Ne više od 10 sati nedjeljno Ne više od 10 sati nedjeljno

Trajanje plaćenog

godišnjeg odmora

Ne manje od 20 radnih dana

(Opšti kolektivni ugovor)

Ne manje od 20 radnih dana

(Opšti kolektivni ugovor)

Privremeni rad

posredovanjem agencije

Nije postojao Prvi put uveden 2011. godine

Slika 12: Glavni indikatori i njihove promjene u vezi fleksibilnosti kao posljedica

ekonomske krize

Vlada preduzima sve napore kako bi podstakla dalju fleksibilizaciju tržišta rada, stoga

je izrađen novi Zakon o radu koji je u skladu s radnim standardima ILO-a i EU

direktivama. Novi Zakon će stupiti na snagu 2019. godine. Socijalni partneri

učestvuju u procesu reforme kako bi se osiguralo uključivanje svih predstavnika na

nacionalnom nivou.

36

Program dostojanstvenog rada za Crnu Goru, 2015.-2017., ILO. str 12.

27

Velike promjene će biti uvedene Zakonom o radu koji će stupiti na snagu 2019.

godine:

- odredbe koje se odnose na dužinu trajanja ugovora na određeno vrijeme: najduže

trajanje iznosi 36 mjeseci, no rad je ograničen na tri godine uz mogućnost produženja

u slučaju zamjene odsutnog zaposlenog, obavljanja sezonskih ili tokom rada na

određenom projektu,

- neiskorišćeni godišnji odmor ne može se kompenzovati u novcu,

- neke manje izmjene kod zapošljavanja na neodređeno vrijeme,

- uvodi se roditeljsko odsustvo i odredbe o porodiljskom odsustvu su konkretnije u

smislu uravnoteženja prava roditeljskog ili porodiljskog odsustva za oba roditelja

- poboljšane su i pojednostavljene odredbe o otkazivanju ugovora o radu i prestanku

radnog odnosa po sili zakona

- nova zaštita radnika zaposlenih posredovanjem agencije za privremeno ustupanje

zaposlenih37

- poboljšani prekovremeni i fleksibilni radni uslovi

- pojednostavljenje postupka davanja otkaza

- nove odredbe koje se odnose na mobing

Uprkos ekonomskom oporavku do 2015. godine, strukturne promjene su i dalje

prisutne. Jedno od najzanimljivijih pitanja bilo je značajna neusklađenost ponude i

potražnje na tržištu rada. Potreba za daljom fleksibilizacijom tržišta rada bila je

takođe intenzivna. Kako bi se povećala fleksibilnost, uvedene su mjere aktivne

politike zapošljavanja, uključujući bolju raspodjelu troškova nezaposlenosti između

Vlade i poslodavaca, programa obrazovanja i osposobljavanja i javnih programa rada.

Vlada je 2015. godine usvojila Program zapošljavanja i socijalne reforme za

poboljšanje razvoja i povećanja kvaliteta rada i zapošljavanja, obrazovanja i socijalne

uključenosti te socijalne zaštite.38

Kako bi se smanjio neprijavljeni rad, ojačani su

kapaciteti inspekcije rada.

37

Prema nacrtu Zakona o radu, pravilo je da zaposleni ne može raditi kod poslodavca na određeno

vrijeme duže od tri godine, bez obzira na to ima li ugovor o radu s tim poslodavcem ili je zaposlen kod

tog poslodavca posredovanjem agencije za privremeno ustupanje zaposlenih. To predstavlja važnu

promjenu, jer trenutno rješenje za period od 24 mjeseca ne uključuje vrijeme koje je zaposleni proveo

kod poslodavca posredovanjem agencije. 38

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Crna Gora: Prvi godišnji izvještaj o sprovođenju obaveza iz

Akcionog plana za postepeno prenošenje pravnih tekovina i izgradnju potrebnih kapaciteta za

sprovođenje pravnih tekovina. Poglavlje 19 / Socijalna politika i zapošljavanje, 2016., str. 8.