Studija izvodivosti cijelaeuropski-fondovi.eu/sites/default/files/dokumenti/Studija_izvodivosti_izgradnje... · Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture

1

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Zagreb, studeni 2006.

Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU

Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU 2

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Voditelj Studije: Prof. dr. sc. Vjekoslav Par

Koordinator: Mr. sc. Mario Lovrinov

Autori:

Prof. dr. sc. Vjekoslav Par, Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva

Prof. dr. sc. Damir Kovačić, Zavod za marketing u poljoprivredi

Mr. sc. Mario Lovrinov, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu

Mr. sc. Lav Bavčević, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu

Mr. sc. Tomislav Vodopija

Vanjski suradnici:

Zoran Krsnik, dipl. iur., Nacionalna veletržnica d.d.

Mr. sc. Ante Mišura, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Mr. sc. Irena Jahutka, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Mr. Josip Marković, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Krešimir Jakuš, dipl. ing., Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, TISUP

Zabranjeno kopiranje, čak i djelomično, bez jasnog navoda izvora i autora

Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU

3

KRATICE

uporabljene u tekstu "Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU "

Kratica Puni naziv

RH REPUBLIKA HRVATSKA CFP COMMON FISHERY POLICY- Zajednička ribarska politika CMO COMMON MARKET ORGANISATION- Zajednička organizacija tržišta MPŠiVG MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA MMTPR MINISTARSTVO MORA, TURIZMA, PROMETA I RAZVITKA MZOPU MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I PROSTORNOG UREĐENJA MINGORP MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA UR UPRAVA RIBARSTVA UV UPRAVA VETERINARSTVA ZMR ZAKON O MORSKOM RIBARSTVU PO PRODUCER ORGANIZATION - Proizvođačka organizacija RTSPP RAVNATELJSTVO ZA TRŽIŠNU I STRUKTURNU POTPORU U POLJOPRIVREDI ZERP ZAŠTIĆENI EKOLOŠKO RIBOLOVNI POJAS

POJMOVNIK

Ribolovno more RH: Morski prostor nad kojim Republika Hrvatska ima suverenost odnosno suverena prava i jurisdikciju u skladu s međunarodnim pravom, a sastoji se od unutrašnjega ribolovnog mora i vanjskoga ribolovnog mora koje obuhvaća područje teritorijalnog mora Republike Hrvatske, te zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske.

Morsko ribarstvo: Uključuje sve aktivnosti marikulture, ribolova, prometa i prerade morske ribe i ostalih morskih organizama

Slatkovodno ribarstvo: Uključuje sve aktivnosti akvakulture, ribolova, prometa i prerade slatkovodne ribe i drugih akvatičnih organizama.

Akvakultura: Uzgoj akvatičnih organizama (životinja i biljaka) u prirodnom ili kontroliranom okolišu.

Marikultura: Dio opće akvakulture koji se odnosi na uzgoj u moru

Ciprinikultura: Uzgoj toplovodnih vrsta slatkovodnih riba

Salmonikultura: Uzgoj hladnovodnih vrsta slatkovodnih riba

Alternativna akvakultura: Uzgoj nekonvencionalnih vrsta riba i ostalih akvatičnih organizama.

Ribolov: Dozvoljeno obavljanje lova ribe (uz propisane vrste riba i načine ribolova) na svim morskim i slatkim vodama, osim onih u kojima se vrši nadzirana proizvodnja. Može biti gospodarski i sportsko rekreacijski.

Prerada ribe: Ukupnost ekonomične primjene bioloških, fizikalnih, kemijskih i tehničkih zahvata kojima je svrha da se svježa riba prevede u polutrajne ili trajne prerađevine uz istodobnu racionalnu iskorištenost svih otpadaka.


Iskrcajno mjesto: Određeno mjesto na obali na kojem ribar iskrcava ribu (landing site, landing port).

Ribarska luka: Luka koja služi za prihvat i smještaj ribarskih brodova te je opremljena uređajima i opremom za ukrcaj/iskrcaj ribarskih plovila, prostorom za manipulaciju ulovom i opskrbu ribarskih brodova. (Designated port).

Ribarska infrastruktura: U smislu ove studije sva infrastruktura i suprastruktura potrebna za neometano odvijanje prometa ribom (obala, površine uz obalu, oprema, objekti prve prodaje). Ribarska infrastruktura i suprastruktura u širem smislu podrazumijeva i sadržaje koji nisu navedeni ovom studijom (brodogradilišta, lučka signalizacija, manipulativna obala, mjesta za opskrbu gorivom i sl.). Lučka podgradnja (infrastruktura) jesu, operativne obale i druge lučke zemljišne površine, lukobrani i drugi objekti infrastrukture (npr. lučke cestovne i željezničke prometnice, vodovodna, kanalizacijska, energetska, telefonska mreža, objekti za sigurnost plovidbe u luci i sl.),

Lučka nadgradnja (suprastruktura): jesu građevine izgrađene na lučkom području (upravne zgrade, skladišta, silosi, rezervoari i sl.) te drugi kapitalni prekrcajni objekti (stalno učvršćene dizalice i sl.),

Mjesto prve prodaje: Registrirano mjesto koje udovoljava osnovnim higijensko sanitarnim uvjetima i gdje proizvođač prvi put nudi ili stavlja ribu u prodaju.

Veletržnica: Objekt javne namjene za prodaju na veliko koji može biti registriran i kao mjesto prve prodaje. Po tipu veletržnica može biti proizvodna, mješovita i konzumna.

Prodajna nota: Dokument s kojim prvi registrirani kupac ili prvoprodajno mjesto obavještavaju nadležno tijelo o obavljenoj prvoj prodaji ribe (Sales note).

Registrirani kupac: Kupac registriran za kupnju ribe od proizvođača.

5

O projektu Studija izvodivosti izgradnje ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU (u daljnjem tekstu: Studija) je strateško plansko-programski dokument i sredstvo za učinkovitije i uspješnije upravljanje razvojem ribarstva u RH. To je uobičajen instrument Europske Komisije, a koje koriste zemlje u predintegracijskim procesima pristupa Europskoj Uniji.

U namjeri da potakne sustavno rješavanje problema prometovanja i trgovanja ribom u RH, Nacionalna veletržnica d.d. u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH, pristupila je izradi Studije uz sudjelovanje inozemnih i domaćih stručnjaka za navedeno područje. Izradu Studije „Nacionalna veletržnica“ d.d. je povjerila Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Predmetnom studijom se namjerava pomoći razumijevanju potrebe pravilnog pozicioniranju sektora u dijelu koji se odnosi na CMO i prometovanja ribom, a sastavni je dio CFP.

Projektni partneri

Glavni promotor (Nositelj) Studije je Nacionalna veletržnica d.d., u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH, a uz aktivnu suradnju inozemnih stručnjaka.

6

Kazalo O projektu............................................................................................................................................. 5

1. UVOD................................................................................................................................................ 8

1.1. Predmet studije ........................................................................................................................ 8

1.2. Ciljevi studije............................................................................................................................ 8

1.3. Ciljana skupina......................................................................................................................... 9

1.4. Razrada studije......................................................................................................................... 9

2. Nacionalni dokumenti koji se isključivo odnose na ribarstvo ................................................ 12

2.1. Strateški dokumenti koji definiraju sektor ribarstva i prometovanja ribom ................. 12

2.2. Zakoni kojima se regulira promet ribom

3. Međunarodni aspekt – Europska unija ...................................................................................... 16

3.1. Pravne stečevine Eu u prometu ribom ............................................................................... 16

3.1.1. Zajednička organizacija tržišta (CMO)........................................................................ 16

3.1.2. Pregled zakonodavstva EU i glavni principi s obzirom na CMO i CFP................ 17

3.1.3. Ciljevi CMO-a ................................................................................................................. 17

3.1.4. Postavke propisa 104 / 2000 ......................................................................................... 18

3.1.5. Regulative koje se odnose na kontrolu i nadzor ........................................................ 19

3.2. Harmonizacija zakonodavstva RH sa zakonodavstvom EU i uvođenja mjera CMO . 21

3.2.1. Rad prema pravnoj harmonizaciji ............................................................................... 22

3.2.2. Institucionalna i administrativna primjena u RH...................................................... 24

3.3. Procjene financijskih učinaka na proizvođače i potrošače............................................... 28

4. Trenutno stanje hrvatskog ribarstva i akvakulture .................................................................. 29

4.1. Osnovna podjela hrvatskog ribarstva i akvakulture ........................................................ 29

4.2. Osnovna podjela hrvatskog ribolova .................................................................................. 30

4.3. Definiranje ribolovnih zona, podjela priobalja po županijama....................................... 31

4.3.1. Definiranje ribolovnih zona .......................................................................................... 31

4.3.2. Podjela priobalja po županijama.................................................................................. 46

5. SWOT analiza morskog i slatkovodnog ribarstva .................................................................... 54

5.1. Interakcija turizma i ribarstva.............................................................................................. 57

6. Socio-ekonomska analiza ribarstva............................................................................................. 60

6.1. Hrvatski ribarski sektor u brojevima .................................................................................. 60

6.1.1. Morsko ribarstvo (Stanje biozaliha)............................................................................. 60

6.1.2. Gospodarski ribolov ...................................................................................................... 61

6.1.3. Marikultura..................................................................................................................... 64

6.1.4. Mali ribolov..................................................................................................................... 66

6.1.5. Rekreacijski i športski ribolov ...................................................................................... 67

6.1.6. Prerada ribe i drugih morskih organizama 68

6.1.7. Slatkovodno ribarstvo ................................................................................................... 69

6.2. Bruto-domaći proizvod......................................................................................................... 69


6.3. Zaposlenost u sektoru ........................................................................................................... 70

7. Analiza tržišta (postojeće stanje) ................................................................................................. 73

7.1. Potrošnja ribe, potrošačke navike i temeljna obilježja domaćeg tržišta ......................... 73

7.2. Struktura ponude ribarskih proizvoda i očekivani trendovi........................................... 74

7.3. Prodajni kanali ....................................................................................................................... 75

7.4. Uvoz i izvoz ribe i ribljih proizvoda ................................................................................... 76

8. Ribarska infrastruktura na kopnu – definiranje tržišta ribom sukladno standardima EU . 80

8.1. Organizacija tržišta ribom u RH.......................................................................................... 80

8.2. Djelatnost i narav veletržnice............................................................................................... 81

8.2.1. Definicija i djelatnost veletržnice ................................................................................. 81

8.2.2. Ciljevi i načela poslovanja veletržnica ........................................................................ 81

8.2.3. Vlasnički odnosi na veletržnici .................................................................................... 82

8.2.4. Upravljanje veletržnicom .............................................................................................. 83

8.2.5. Vrste proizvoda na veletržnici i odgovornost za njihovu sigurnost....................... 84

8.3. Organizacijska struktura prodaje ribe u RH i promet ribom........................................... 85

8.4. Sustav organizirane prodaje ribe u RH –mogući scenarij ................................................ 86

9. Prostorna varijabla sustava organiziranog trženja ribom i proizvodima.............................. 89

9.1. Prostorno-planska pretpostavka za izgradnju prvog prodajnog mjesta........................ 89

9.2. Uređenje obalne infrastrukture za ribarstvo–prostorno planska pretpostavka............ 90

9.2.1 Platforma za donošenje odluke o prostornoj komponenti obalne infrastrukture.. 90

9.2. Standardizacija iskrcajnih uvjeta za stavljanje ribe u promet.......................................... 95

9.3. Dimenzioniranje obalne infrastrukture za iskrcaj ribe iz gospodarskog ribolova........ 96

9.4. Sadašnje stanje iskrcajnog kapaciteta za ribarsku flotu u RH ....................................... 100

9.5. Potrebni kapaciteti obalne infrastrukture za iskrcaj ribe iz gospodarskog ribolova.. 101

9.6. Dimenzioniranje obalne infrastrukture za iskrcaj ribe iz marikulture ......................... 102

9.7. Trenutne aktivnosti za izgradnju ili adaptaciju obalne infrastrukture za ribarstvo... 103

10. Financiranje- model financiranja s osvrtom na dostupne javne fondove EU i RH .......... 105

10.1. Državna potpora u ribarstvu ........................................................................................... 105

10.2. Predpristupni fondovi i projekti ...................................................................................... 107

11. Poslovni modeli ulaganja ......................................................................................................... 109

11.1. Definiranje pravnih osoba nositelja projekta ................................................................. 109

12. Tržišno informacijski sustav u poljoprivredi - TISUP .......................................................... 111

12.1. Marketinški informacijski sustav..................................................................................... 111

12.2. Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi u Hrvatskoj ............................................ 111

12.3. Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi za tržište riba u Hrvatskoj.................... 112

12.4. Odsjek za Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi u RH ..................................... 113

12.4. Odsjek za TISUP – suradnja s Nacionalnom veletržnicom.......................................... 113

13. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................. 114

8

1. UVOD 1.1. Predmet studije

Okvir ove studije je dio usklađivanja koji se odnosi na uvjete za prometovanje ribom sukladno pravnoj stečevini EU i specifičnostima ribarstva na obalnom području RH. U studiji će se obraditi osnovni segmenti koji se odnose na institucionalne i administrativne okvire, usklađivanje zakonodavstva, zadovoljavajuću, potrebnu i nužnu infrastrukturu za iskrcaj ribe, obavljanje prve prodaje, a sve ostalo je tržna nadogradnja koja u propisima CFP i CMO nije obvezatna.

Predmetna studija odnosi se na obalno područje RH, djelom i unutrašnjost, s posebnim naglaskom na lokacije za izgradnju i adaptaciju postojećih lučkih kapaciteta i definiranja iskrcajnih mjesta. Studija mora definirati stanje i nedostatke na području RH, posebice na pitanja strukture i infrastrukture vezane uz ribarsku djelatnost koja se obavlja na obalama RH. U Studiji će se definirati tipologija i opseg sadržaja, područja i strukturu koja će se koristiti vezano i uz mjesta prve prodaje.

Za uspostavu modernog ribarstva u RH važno je uspostaviti organizirani sustav prometovanja ribom koji obuhvaća infrastrukturu za tu namjenu, uz zadovoljenje načela potpunosti. Slijedom tog načela za uspješno ribarstvo je potrebno razviti i ostalu infrastrukturu koja se odnosi na prometovanje ribom.

1.2. Ciljevi studije

Jedna od sastavnica razvoja RH je poljoprivreda i ribarstvo. Temeljem Strategije razvoja poljoprivrede izrađen je i Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u RH. Osim pukog usklađivanja zakonodavstva u sektoru ribarstva potrebno je dijelom mijenjati i fizičke karakteristike i odnose u prostoru, a u prvom redu to se odnosi na osiguravanje dijela obale za potrebe iskrcaja ribe. Navedeno povećava sigurnost ribara, olakšava manipulaciju ribom, smanjuje rizik kontaminacije, omogućuje nadzor, primjenu standarda, odnosno sveukupno omogućuje normalno prometovanje ribom sukladno EU standardima i pravilima. Mjesta iskrcaja uglavnom bi zbog svega navedenog trebala biti neposredno uz ribarska privezišta odnosno u ribarskim lukama ili u okviru luka otvorenih za javni promet s stalno definiranim mjestom.

Tržišna politika EU u osnovi implicira postojanje proizvodnih organizacija i primjenu standarda, no zbog interakcije pojedinih poglavlja u CFP u dio prometa ribom spadaju pravila kontrole i nadzora bez kojeg se promet niti ne bi mogao obavljati. Radi toga, u organizaciji prometa ribom sukladno pravnoj stečevini EU, potrebno je obraditi administrativne kapacitete, količinsku i prostornu dimenziju sektora te dati prijedloge za postupnu implementaciju pravila trženja. Sve navedeno zahtijeva uključivanje svih institucija u RH jer se bez suradnje i jasnog stava u ovoj interaktivnoj grani neće moći zadovoljiti osnovne kriterije koje zahtijeva usklađenje. S druge strane, higijenski paket koji je jedan od ključnih čimbenika zaštite zdravlja potrošača podrazumijeva i higijenske uvjete pri iskrcaju.

RH dosada nije dovoljno brzo razvijala ribarske sadržaje pa postoji nesklad između sadašnjeg stanja i zahtjeva EU. Tome je doprinijelo sektorsko razvijanje djelatnosti u obalnom pojasu umjesto sveobuhvatnog i uravnoteženog razvoja djelatnosti u obalnom pojasu. Ne manje važno je i pomanjkanje fizičkih podataka i pokazatelja u prošlosti kao i nedostatna inicijativa samih ribara. Ova studija na osnovu dostupnih podataka će odrediti nužnu infrastrukturu za usklađivanje s stečevinama i


administrativnom implementacijom koja će osigurati normalno prometovanje ribom sukladno propisima EU.

Veličinu obalne infrastrukture određuje: - količina ulova koja stremi prema jednom mjestu - veličina plovila koja streme prema jednom mjestu - broj subjekata koji streme prema jednom mjestu

Osim konstrukcijskih standarda koji se primjenjuju u samom projektiranju infrastrukture postoje higijenski standardi koji se stalno unaprjeđuju i organizacijski standardi koji se postižu stupnjem organizacije ribara, trgovaca, lokalne zajednice i države, a formuliraju se kroz statute, ugovore, odluke i zakonske akte.

Obzirom na već pokrenutu strukturnu podršku za podizanje standarda u zemljama članicama i postignute rezultate u EU, hrvatsko ribarstvo ima dvostruki zadatak koji se odnosi na istovremenu uspostavu organizacije infrastrukturne podrške i njeno operativno uspostavljanje prema rastućim standardima u EU.

1.3. Ciljana skupina

Ova studija namijenjena je svima onima koji se bave ribarskom problematikom u Hrvatskoj. To su Vlada RH, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, Ministarstvo financija, Hrvatski zavod za poljoprivredno savjetodavnu službu, županijske uprave, tijela lokalne uprave i samouprave, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora, ribari i uzgajivači, trgovci, te udruge i zadruge u ribarstvu, kao i sve ostale institucijama koje se bave ribarstvom.

1.4. Razrada studije

Pozicija RH u pregovorima o punopravnom članstvu u EU s posebnim osvrtom na obveze koje, u sektoru ribarskog tržišta, proizlaze za RH iz pravne stečevine EU (Community Acquis).

Vlada Republike Hrvatske kao i sve parlamentarne stranke zauzeli su jedinstven stav oko neupitnosti integriranja Republike Hrvatske u članstvo Europske Unije. RH je započela pregovore otvaranjem pojedinih poglavlja. Za poglavlje pod rednim brojem 13- Ribarstvo, početkom ove godine završena je prva faza koja se odnosi na usporedbu zakonodavstva, te se članovi tima za pripremu pregovora pristupili izradi akcijskih planova i pregovaračkih smjernica prije formalnog otvaranja pregovora za poglavlje ribarstva. Integriranje ribarstva u okvire CFP zahtijeva dobru elaboraciju trenutne situacije i mogućnosti integracije sektora u opširno zakonodavstvo EU i primjenu mehanizama CFP i CMO.

Izgradnja ribarske infrastrukture na kopnu i otocima u RH i usklađivanje s pravnom stečevinom EU u ovom trenutku ima praktične limitirajuće faktore. To se prije svega odnosi na fizičke uvjete za uspostavu monitoringa i kontrole te prodaje ribe na zajedničkom tržištu EU.

Osim infrastrukture koja je vezana direktno za promet ribom (luke, tržni kanali), potrebno je uzeti u obzir i infrastrukturu drugih djelatnosti koje podržavaju funkcionalni ribolov. To se prije svega odnosi na brodogradilišta, remontna brodogradilišta, servisne luke za brodove, opskrbu gorivom, operativnu obalu i


drugo. Na kraju ne treba zaboraviti i infrastrukturu vladinih institucija, znanstvenih institucija koje prate učinke ribolova uključujući sustav za edukaciju ribara.

U pripremi za usklađivanje ribarskog pravnog okvira prema pravnim stečevinama EU potrebno je razmotriti okvir za razvijanje sigurne budućnosti sektora ribarstva u RH. Polazište budućeg pravnog okvira ribarstva je Zajednička ribarstvena politika (CFP) koja je dinamična i traži stalne promjene. Unatoč problemima koji se povremeno javljaju u primjeni CFP, treba uvažiti pristup razvoja ribarstva koji se temelji na stavu da su riblji resursi prirodni, obnovljivi i pokretni i čija reprodukcija i kretanje ostaje izvan naše kontrole. Ti resursi dio su našeg nasljeđa, te treba podržavati njihovo razumno korištenje vodeći pri tome računa o zdravom okolišu. Ribolov i akvakultura su jedan od najvažnijih oblika iskorištavanja mora. Osim što predstavljaju izvor zdrava prehrane, osiguravaju veliki broj radnih mjesta u obalnom području i promiču socijalnu i ekonomsku dobrobit europskih ribolovnih regija. Ove aktivnosti moraju biti regulirane putem internacionalne suradnje kako bi se osiguralo stalno obnavljanje zaliha i zaštita morskih ekosustava. Riblji resursi su dio zajedničkog nasljeđa. Pravila su potrebna kako bi se spriječio preveliki ulov od jednih na štetu svih.

Zajednička ribarstvena politika je instrument upravljanja ribarstvom i akvakulturom. Oblikovana je radi upravljanja zajedničkim resursima kako obveza iz ugovora tadašnje EU. Ugovor predviđa zajedničku politiku kako bi se jedinstvena pravila prihvatila na razini cijele zajednice i kao takva primijenila u zemljama članicama.

Prve zajedničke mjere u ribarskom sektoru datiraju iz 1970. godine, a odnose se na uspostavljanje pravila pristupa ribolovnim vodama, tržištima i podršci. Kako bi mali brodovi imali šansu opstanka u ribolovnim vodama u blizini matičnih luka obalni pojas je rezerviran za lokalne ribare koji su tradicionalno prisutni u tim područjima. Prihvaćene su mjere zajedničkog trženja ribom i ribljim proizvodima. Strukturna politika je postavljena na način da se moderniziraju plovila i instalacije na kopnu.

Sve te mjere postaju 1976. godine to značajnije jer su zemlje članice, slijedeći međunarodna kretanja, odlučile proširiti njihova pomorska prava na od 12 do 200 nautičkih milja od svojih obala (EEZ). Nakon godina pregovaranja 1983. donosi se Zajednička ribarstvena politika (Common Fishery Policy, CFP).

CFP danas treba osigurati eksploataciju živih akvatičkih prirodnih bogatstava na način da su osigurani održivi ekonomski, ekološki i socijalni uvjeti. Radi toga Zajednica primjenjuje postupnost u poduzimanja mjera oblikovanih da bi zaštitile i sačuvale živa bogatstva, da bi osigurale održivo iskorištavanje te da bi minimizirale utjecaj ribarstva na morski ekosustav. To bi trebalo voditi k progresivnoj primjeni ekološki temeljenog pristupa upravljanja ribarstvom. Zadaća je CFP-a doprinijeti učinkovitim ribarskim aktivnostima u okvirima ekonomski valjanog i kompetitivnog ribarstva i akvakulture, te osigurati primjeren standard svima koji u tim djelatnostima rade vodeći pri tome računa i o interesima potrošača.

11

Zajedničke mjere odnose se na slijedeća glavna područja: • Zaštita okoliša i ograničavanje utjecaja ribarstva na okoliš

Zaštita resursa kontrolom i regulacijom količine ulova, omogućavanje mladim ribama da se razmnožavaju i osiguravanjem poštivanja i provođenja mjera.

• Strukturna podrška i upravljanje flotom Pomoć ribarskoj industriji i industriji akvakulture u prilagodbi opreme i organizacije prema nedostatnim resursima i prema tržištu; mjere također ciljaju uspostaviti ravnotežu između ribolovnog napora i dostupnih prirodnih bogatstava.

• Tržište Održavanje zajedničke organizacije tržišta ribe i ribljih proizvoda i udovoljavanje uvjetima na korist proizvođačima i potrošačima.

• Odnosi sa zemljama izvan zajednice Uspostava partnerskih sporazuma i pregovaranje na internacionalnom razini u okviru regionalnih i internacionalnih ribarskih organizacija za mjere zajedničkog očuvanja ribarstva dubokih mora.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (Uprava ribarstva) polazeći od značaja morskog ribarstva za hrvatsko gospodarstvo, te potrebe opstojnosti i razvoja nacionalnog ribarstva (ulova i uzgoja riba) je izradilo Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj sukladno sa Strategijom razvoja poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 89/02). Ova studija predstavlja nadogradnju i s jedne strane pomoć Hrvatskoj u procesu priprema za pristupanje EU, a sa druge strane predstavlja prvi korak u definiciji dijela ribarske infrastrukture do mjesta prve prodaje. Definiranjem problema, analizom sektora, aproksimacijom potreba za operativnom obalom za iskrcaj kao i pojednostavljenjem zahtijeva brojnih uredbi EU koje definiraju promet ribom osigurava se prijeko potrebna stabilnost u procesu postupnog usklađivanja. Osnovu razvoja ribarskog sektora, posebno ulova, uzgoja, prometa i prerade ribe te drugih organizama je osiguranje fizičkog prostora. Promet ribom počinje od luke i odvija se preko obalne crte i ide do mjesta prve prodaje (veletržnice odnosno ostala registrirana mjesta prve prodaje) ili registriranog kupca. Daljnja prodaja je tržišna „nadogradnja“ i nije predmet ove studije.


2. Nacionalni dokumenti koji se isključivo odnose na ribarstvo Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o slatkovodnom ribarstvu, Strategija razvitka poljoprivrede i ribarstva, Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u RH, Strategija ruralnog razvitka – FAO, Nacionalni program za poljoprivredu i seoska područja bitni su nacionalni dokumenti koji se odnose i na razvoj ribarstva te su ključna i zajednička polazišta koncipiranja ove Studije..

RH mora u trenutku pristupanja EU imati sustav prometa ribom koji će biti usklađen s načinom prometovanja ribom u Europi. Ukratko, mora se osigurati sljedivost ribe od krajnjeg potrošača do proizvođača tj. mjesta ulova ribe ili uzgajališta. Takav sustav je u EU uspostavljen iz više razloga: najvažniji je zaštita zdravlja potrošača i informiranost krajnjeg potrošača o proizvodu koji kupuje. Ovakav sustav olakšava promet ribom između ribara i trgovaca, te omogućava svim sudionicima u prometu ribom podjednake uvjete pristupa tržištu. Istodobno, brzo prikupljanje statističkih podataka osigurava provođenje mjera usmjerenih održivom korištenju ribljeg fonda.

Hrvatsko tržište ribom i ribljim prerađevinama ulaskom RH u EU biti će dio europskog zajedničkog tržišta. Zajedničko tržište traži da svaki proizvod bez obzira na to ostaje li u zemlji ili se plasira na međunarodne tržnice mora zadovoljavati standarde. Osim standarda, proizvodi moraju zadovoljavati i uvjete označavanja, prema kojima na proizvodu mora postojati jasna naznaka mjesta prve prodaje, njegova podrijetla i sadržaja. Uspostava ovoga sustava jamčit će spremnost sudjelovanja u uvjetima ovakve tržišne utakmice, a krajnji cilj je osiguranje stalnog snabdijevanja krajnjeg potrošača svježom ribom tijekom cijele godine.

2.1. Strateški dokumenti koji definiraju sektor ribarstva i prometovanja ribom

Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske („Narodne novine”, br. 89/02)

Proizvodnja ribe, ribolov i uzgoj ostvaruju se kroz veliki broj usitnjenih jedinica raspoređenih na razmjerno velikom prostoru uz nedostatak prateće infrastrukture (skladišnih i preradbenih kapaciteta za očuvanje i daljnji plasman proizvoda, kao i mjesta za obavljanje poslova vezanih uz održavanje i snabdijevanje ribolovne flote) i neorganiziranog prometovanja. Temeljni strateški cilj je brza i efikasna dostava, osobito svježe ribe i stvaranje nužnih pretpostavki za udvostručenje domaće potrošnje per capita i dvostruko povećanje izvoza.

„Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj“ – 55. sjednica Vlade Republike Hrvatske od 17. srpnja 2003.

Temeljem smjernica iz Strategije poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske, Vlada je donijela Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj. Uspostava organiziranog sustava prodaje ribe jedna je od sastavnica tog programa, koji osim uspostave sustava organiziranog prometovanja ribom obuhvaća izgradnju i modernizaciju ribolovne flote, izgradnju ribarskih luka i pristaništa, održivi razvitak akvakulture, obrazovanje kadrova u ribarstvu i poticanje razvoja zadrugarstva. U Nacionalnom programu je predviđena uspostava iskrcajnih mjesta za ribu, sabirnih centara, otkupnih stanica za ribu, veletržnica i konačno kao najviši oblik trgovanja aukcijske ili burzovne veleprodaje.

2.2. Zakoni kojima se regulira promet ribom Zakon o morskom ribarstvu („Narodne novine” br. 74/94; 57/96 i 46/97 – pročišćeni tekst i 48/05)


Zakonom o i izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine” br. 48/05) člankom 6a. donesena je pravna podlog za donošenje Pravilnika o uvjetima i načinu stavljanja u promet riba i drugih morskih organizama kojim se propisuje koje ribe i drugi morski organizmi mogu biti stavljeni u promet, uvjete kojima moraju udovoljavati mjesta za promet, definira sudionike u prvom prometu i način izvješćivanja o istom. Navedenim se postiže minimum uvjeta glede sljedivosti ribarskih proizvoda i udovoljava zahtjevima u usklađivanju s EU propisima u pogledu jedinstvene ribarske politike EU.

Za uspostavu cjelovitog sustava prometovanja ribom potrebne su dodatne izmjene Zakona o morskom ribarstvu i Zakona o slatkovodnom ribarstvu, odnosno donošenje posebnog zakona o prometovanju ribom i drugim vodenim organizmima kojim bi se regulirali odnosi između sudionika u prometu ribom - proizvođača i veletrgovaca, definirali postupci u prometovanju ribom i drugim vodenim organizmima. Izmjenama važećih zakona ili posebnim zakonom potrebno je definirati novi oblik udruživanja u proizvođačke organizacije, u svrhu poboljšanja konkurentnosti cijelog sektora i stvaranja uvjeta za nove oblike potpora proizvodnji u obliku strukturnih potpora i potpore marketingu pojedinog proizvoda.

Zakon o trgovini („Narodne novine” br. 11/96, 101/98, 30/99, 75/99, 76/99, 62/01, 109/01, 49/03 – pročišćeni tekst, 103/03 i 170/03)

Ovim Zakonom su propisani uvjeti stavljanja roba na tržište i oblici trgovanja bilo kojim robama pa tako i ribom i drugim vodenim organizmima. Zakon omogućava uspostavu veletrgovine ribom kao posebnog oblika trgovanja, te daje mogućnost donošenja odluke Vlade Republike Hrvatske da se pojedine vrste roba mogu staviti u promet samo putem javnog nadmetanja na za to predviđenim mjestima (dražba, aukcija). Također, omogućuje trgovinu na veliko putem robnih burzi pri čemu je potrebno za osnivanje i ustrojstvo robne burze donošenje posebnog zakona. Slijedom navedenog, prometovanje proizvodima ribarstva može se temeljem ovog Zakona organizirati putem aukcijske prodaje, a za što je potrebna odluka Vlade da se određene vrste proizvoda ribarstva mogu staviti u daljnji promet samo putem aukcije, u vrijeme, na mjestima i na način propisan tom odlukom. Ukoliko se ukaže potreba za organizacijom burze proizvodima ribarstva potrebno je donošenje posebnog zakona o burzi ribe.

Zakon o veterinarstvu („Narodne novine” br. 70/97, 105/01 i 172/03)

Promet životinja i proizvodima životinjskog porijekla reguliran je na način da i proizvodi ribarstva podliježu važećim propisima koji se odnose na kontrolu i nadzor u proizvodnji i prometovanju istih, prvenstveno radi zaštite zdravlja ljudi od pojave zaraznih ili nezaraznih bolesti ali i zaštite zdravlja životinja. Postojeća zakonska regulativa je usmjerena na inspekcijsku kontrolu i nadzor u prometu na svim mjestima manipulacije ribom i proizvodima ribarstva (proizvodnja, utovar, istovar, pretovar i sl.) te se time usporava sam promet, što može utjecati na kvalitetu proizvoda, a iziskuje veće troškove u prometu radi izdavanja i ovjeravanja dokumentacije koja prati proizvod. Veterinarski propisi su u postupku usklađivanja s odgovarajućim EU propisima, te će uskoro na snagu stupiti novi Zakon, koji je u pripremi.

Uvođenjem nove regulative poboljšat će se učinkovitost neophodnih veterinarsko-zdravstvenih nadzora i kontrola te ubrzati promet proizvodima ribarstva. Promjene koje očekuju ovaj sektor u postupku pridruživanja EU se uglavnom svode na nadzor i kontrolu proizvodnje u vrijeme i na mjestima koja su rizična s aspekta moguće


kontaminacije proizvoda uz punu primjenu svih mehanizama iz „higijenskog paketa“ zaštite proizvoda tijekom same proizvodnje.

Primjena „higijenskog paketa“ u ribarstvu uvjetovat će znatna ulaganja u modernizaciju postojeće ribarske flote, uzgajališta kao i većine objekata namijenjenih skladištenju ili preradi ribe i drugih vodenih organizama. Za očekivati je da će jedan od dodatnih razloga za udruživanje proizvođača i osnivanje proizvođačkih organizacija, biti upravo potreba smanjivanja troškova u proizvodnji i plasmanu zdravstveno ispravnog proizvoda.

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine” br. 158/03)

Pravilnikom o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH („Narodne novine”, br. 90/05), Uredbom o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene („Narodne novine”, br. 110/04) kao i u osam Naredaba („Narodne novine”, br. 37/96, 96/96, 102/96, 2/97, 5/97, 37/97, 118/97, 21/98, 36/01, 3/02, 36/03, 156/04 i 159/04) koje razvrstaju luke otvorene za javni promet, definirane su luke, u kojima na dijelovima operativne obale namijenjenim javnoj namjeni, mogu ribarska plovila obavljati manipulativne poslove (iskrcaj i ukrcaj, opskrba i sl.). Kako svaki lučki koncesionar određuje unutar luke dijelove operativne obale i njihovu javnu namjenu, došlo je do pojave da su većini luka, poglavito tijekom turističke sezone, određeni neadekvatni i nedostatni dijelovi operativne obale za javnu namjenu, te samim tim dolazi i do velikih teškoća u prihvatu ribarskih plovila.

Slijedom navedenog u postupku je donošenje prijedloga izmjena Zakona, kojima bi se bolje definirala javna namjena luka kao i onemogućila diskriminacija glede korištenja luka. Također temeljem smjernica iz Strategije poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske i Nacionalnog programa proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj izmjene Zakona bi trebale omogućiti prenamjenu i modernizaciju postojećih luka ili njihovih dijelova sa ribarskim sadržajima, odnosno izgradnju novih luka posebne namjene-ribarskih luka i definiranja stalnih dijelova obale za potrebe ribarstva u okviru luka otvorenih za javni promet.

Zakon o hrani („Narodne novine” br. 117/03, 130/03, 48/04 i 85/06)

Proizvodi ribarstva namijenjeni ishrani ljudi podliježu propisima o hrani koji su Zakonom o hrani definirani kroz sam Zakon i provedbene propise donesene temeljem njega, kao i druge posebne propise koji se odnose na hranu, osobito na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane, a obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kao i hrane za životinje koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane.

Zakon određuje uvjete koje hrana, pa tako i proizvodi ribarstva, mora ispuniti od mjesta primarne proizvodnje (uzgoja ribe i drugih vodenih organizama i ribolova), kroz sve faze daljnje prerade i distribucije do krajnjeg potrošača u cilju njegove zaštite. Pod time se podrazumijeva postizanje visoke razine zaštite uspostavljanjem sustava procjene i upravljanja rizikom, uvođenjem načela predostrožnosti i transparentnosti u uklanjanju rizika kao i načela zaštite interesa potrošača. Interes potrošača je da je potpuno informiran o hrani koju će konzumirati. Stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane i neprikladne za tržište, prijevara ili namjerno nepravilno postupanje u poslovanju s hranom. Navođenje pogrešnih podataka na deklaraciji ili postupanjem dovode se potrošači u zabludu potrošača. Da bi se postigao cilj, tj. zaštita života i zdravlja ljudi, u članku 25. Zakona navodi se da su


subjekti u poslovanju hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, distribucije i prodaje odgovorni za svaku štetu oštećenja zdravlja ljudi nastalu uslijed konzumacije zdravstveno neispravne hrane.

Svi objekti primarne proizvodnje (uzgoja i ribolova) moraju biti upisani u upisnik MPŠiVG-a, a proizvođač mora osigurati sustavno provođenje općih i posebnih uvjeta higijene hrane sukladno provedbenim propisima. Svi ostali subjekti u poslovanju hranom životinjskog podrijetla, pa tako i ribom i drugim vodenim organizmima (prerada, skladištenje, prodaje i sl.) podliježu istim kriterijima, ali su dužni uspostaviti i provoditi sustav samokontrole higijenskih uvjeta na načelima sustava analize opasnosti i kritičnih točaka (HACCP). Nadalje, svaki subjekt u poslovanju hranom mora uspostaviti sustav evidencija i vođenja podataka o svim relevantnim fazama proizvodnje, podrijetlu hrane, dobavljačima, putovima transporta i sl., kao i voditi evidenciju iz koje je moguće identificirati ostale subjekte u poslovanju s kojima su poslovali tj. nabavljali hranu od njih ili je njima isporučili.

Hrana koja je stavljena na tržište mora biti na propisan način deklarirana ili na drugi propisani način označena da bi se osigurala njena sljedivost. Inspekcijski nadzor, odnosno službena kontrola kakvoće hrane provodi se prvenstveno u maloprodaji, međutim nadležni inspektor u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade, pakiranja, skladištenja i prijevoza hrane može provesti nadzor nad postupcima i poslovanjem s hranom koja se može upotrijebiti ili je upotrijebljena za ishranu ljudi.

U cilju zaštite interesa potrošača subjektima u proizvodnji hrane dopuštena je proizvodnja, odnosno stavljanje na tržište hrane propisane kakvoće, a ukoliko kakvoća nije propisana hrana mora odgovarati odredbama o zdravstvenoj ispravnosti hrane i navodima na deklaraciji.

Radi specifičnosti pojedinih vrsta hrane i zaštite proizvodnje određene skupine proizvođača i njihova proizvoda, a radi informiranosti potrošača, hrana može biti dodatno označena i oznakom tradicionalnog ugleda, izvornosti ili zemljopisnog podrijetla. Uvjete pod kojim se mogu koristiti te oznake propisuje ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.


3. Međunarodni aspekt – Europska Unija 3.1. Pravne stečevine EU u prometu ribom

3.1.1. Zajednička organizacija tržišta (CMO)

CMO za proizvode ribarstva i akvakulture je jedna od prvih politika iz područja CFP Europske zajednice. Ona ide prema istovremenoj koristi i primarnih proizvođača i krajnjih potrošača. Od uvođenja osnovnog propisa CFP u 1970. godini događale su se brojne i veće izmjene zbog važnih promjena koje su se dešavale unutar samog ribolovnog sektora EU. EU kroz želju očuvanja budućnosti ribarstva predstavila je okvire zajedničke ribolovne politike s ciljem rješavanja biološke, ekonomske i društvene dimenzije ribolova. Ne ulazeći u povijest CFP ukratko ćemo se osvrnuti na povijesnu evoluciju CMO kao segmenta koji nam je zanimljiv za ovu studiju. Sama povijest ribarstva ponekad je imala karakteristike sukoba no ti sukobi rješavali su se kroz suradnju u traženju rješenja prema pojavnim problemima. CMO u sektoru ribarstva pojavila se 1970. godine i bila je predstavljena nakon ozbiljne krize u Francuskoj 1964. uzrokovane suspenzijom carinskih zapreka. Zajednička organizacija tržišta u poljoprivredi općenito donijela se 1960. godine i osnivala se na voću i povrću . Osnovne pretpostavke su i onda bile osiguranje stabilnosti tržišta i razumne cijene za potrošače, društvenu prednost proizvođača i financijsku solidarnost , a kroz taj okvir prolazilo je i ribarstvo. No CMO proizvodima ribarstva posjeduje osnovnu razliku u odnosu na poljoprivredne organizacije. Ova razlika je da CMO u ribarstvu proizlazi iz primjene zajedničke carinske tarife proizvoda ribarstva konsolidiran na razini GATT-a u 1962. Mehanizmi CMO-a su priznati kao regulatori ponude i potražnje , a ne kao jamac prihoda i stopa prinosa proizvodnje.

Revizije CMO-a, u 1970. i nadalje sastojale su se od malenih promjena simplifikacije već postojećih mehanizama. Novi CMO koji je stupio na snagu 01. siječanja 2001. godine, predstavlja šestu reviziju od osnivanja organizacije tržišta u ovom sektoru od 1970. godine i četvrta je revizija od pristupanja Portugala u EU-u.

Ova posljednja reforma obuhvatila je većinu dotadašnjih revizija, a odnose se na informacije potrošača, nužnost izrade operativnih programa, usklađenja financijskih nadoknada prema PO i poboljšanje mjera za praćenje sljedivosti proizvoda. Kod nove organizacije tržišta uspostavlja se i bolja veza s drugim elementima u okviru CFP kao što su očuvanje resursa i mjere strukturne politike.

Osnovni propis 104/2000 osigurava zakonsku osnovu uspostave CMO i u sebi sadrži: zajedničke tržišne standarde za svježe proizvode; dobrovoljnost udruženja ribara u PO- organizacije proizvođača; intervencijske mehanizme vezani uz PO i režim trgovine s trećim zemljama.

Zajednički tržišni standardi odnose se na jedinstvene standarde kojima moraju zadovoljavati pošiljke riba na teritoriju EU, a u sebi sadrže kategorizaciju svježine i veličine kao i osnovnu informaciju potrošaču.

Osnovna uloga proizvodne organizacije je zaštita prihoda ribara od iznenadnih poremećaja cijena na tržištu. Osnovna mogućnost priznatih PO je korištenje intervencijskih mehanizama za stabilizaciju tržišta. Pored navedenih sadržaja, ciljevi koji proizlaze iz navedene regulative su promocija održivog ribolova, zaštita resursa povećanjem dohodovnosti ribarstva, uključivanju direktnih proizvođača u vođenje tržišta kroz integraciju i transparentnost tržišta. Na taj način osigurati će se bolja suradnja svih sudionika u ribolovu, informiranost i zaštita potrošača te povećanje vrijednosti primarnih proizvoda kroz preradu.


3.1.2. Pregled zakonodavstva EU i glavni principi s obzirom na CMO I CFP

Zajednička ribolovna politika CFP Europske Unije je opći instrument vođenja ribolova i akvakulture u EU. CFP koji je predstavljen 1970. godine, od prvih i osnovnih mjera polazi od biološke, ekonomske i društvene dimenzije ribolova. CFP je sastavljen od četiri glavna područja i to: (1) očuvanje ribljih zaliha (maksimalno ulovljene količine (TAC)), tehnička pravila i kontrola; (2) strukturiranje (brza reprodukcija i modernizacija, podrška za lučki prostor i prerađivačka industrija i dr.); (3) zajednička organizacija tržišta (primjena standarda i stvaranje PO) i (4) međunarodni odnosi (ribolovni sporazumi sa zemljama trećeg svijeta, sudjelovanje u pregovorima s međunarodnim i regionalnim ribarskim organizacijama.

Propisi na razini CMO bili su korigirani u razdoblju 1997.-1999. godine, a vijeće je prihvatilo novi propis. Zajednička organizacija tržišta ribarstva i proizvoda akvakulture u sektorskom dijelu jedna je od prvih politika područja CFP. Oblik CMO postoji već od 1970. godine i predstavlja reakciju u odnosu na promjene u carinskim zaprekama unutar EEC. Razvidno je da se zajedničko tržište stvaralo u zajednici s ciljem osiguranja ravnoteže ponude i potražnje od koje bi korist imali primarni proizvođači ali i potrošači.

Od uvođenja prvog osnovnog propisa CMO u 1970. godine, bilo je nekoliko velikih revizija i promjena. To se prvenstveno odnosi se na progresivnu liberalizaciju međunarodne trgovine (GATT, WTO) što je rezultiralo izravnijim međunarodnim natjecanjem. Dosegnut je slobodan protok roba unutar Zajednice. Još uvijek neuravnotežena ponuda i potražnja- zalihe, te količina i kvaliteta uzrokuje ovisnost od uvoza ribljih proizvoda (oko 60% ukupne potrošnje u EU). Potrošači su sve zahtjevniji te sve više osim svježe ribe traže proizvode od riba, uključujući gotove obroke. Ovakav razvoj događaja imao je utjecaj na CMO i dijelom se ogleda u novom osnovnom propisu- Odredba Vijeća (EZ) 104/2000 od 17 prosinca 1999. na zajedničkoj organizaciji tržišta ribarstva i proizvodima akvakulture.

3.1.3. Ciljevi CMO-a

Osnovni propis (104/2000) ima za glavni cilj osiguranje ravnoteže potreba tržišta EU-a, interesa njegovih ribara uz osiguranje i primjenu pravila poštene konkurencije. Međutim, Vijeće je identificiralo dodatne ciljeve kao što su: - Upotreba CMO za promociju održivog ribolova - Optimalna upotreba ribljih prerađevina - Uključivanje direktnih proizvođača u tržišno vodstvo - Bolja informacija s obzirom na kvalitetu - Promoviranje integracije i transparentnosti tržišta kroz suradnju svih sudionika na

tržištu - Osiguranje promocije svježih ribarskih proizvoda i porast kakvoće - Pravila na sigurnosti i porijeklu proizvoda - Zajednički tržišni standardi na razini cijele zajednice u pogledu kvalitete - Dobrovoljna udruženja ribara PO koji pomažu u stabilizaciji tržišta i uloga zaštite

ribara od iznenadnih promjena u zahtjevu tržišta - Određivanje minimalne cijene proizvoda ispod koje se riba može povući s tržišta (u

funkciji PO) - Režim trgovina s trećim zemljama


3.1.4. Postavke propisa 104 /2000

Tržišni standardi i potrošačke informacije

Određeni su zajednički tržišni standardi. Standardi klasificiraju proizvode ribarstva kod kakvoće, težine, pakiranja, prezentiranja i etiketiranja. Prodaja proizvoda bi trebala biti u skladu s ovim standardima. Države članice će nametnuti standarde kroz pregled od stavljanja ribe u prodaju pa tako i kroz cijeli prodajni lanac.

Svi proizvodi koji se nude u maloprodaji prema krajnjom potrošaču trebali bi na deklaraciji potrošaču pružiti sljedeće osnovne informacije; komercijalni naziv vrste, proizvodna metoda i ulovno područje. Listu vrsta koje se nalaze na tržištu određuje država.

Proizvođačke organizacije

Članstvo u proizvođačkim organizacijama je dobrovoljno. Organizacije proizvođača su pravna kategorija koja je stvorena od grupe proizvođača zadovoljavajući osnovne kriterije za prepoznavanje i kao takva služi u regulaciji i održanju stabilnosti tržišta. Članovi PO moraju se držati donošenih pravila, a jedna od mandatnih obveza je da svoju prodaju kanaliziraju preko PO. Propisi navode osnovne kategorije priznavanja PO. Države članice mogu prepoznati PO ako taj PO predstavlja minimalnu razinu gospodarske aktivnosti u području koje pokriva, da ne djeluje diskriminirajuće u smislu nacionalnosti i zemljopisnog položaja potencijalnog članstva i da stekne osnovne zakonske uvjete za priznavanje.

Kada se PO razmotri za reprezentativnog predstavnika za određeno područje ili regiju država ima pravo njegova pravila primijeniti i na ne članove koji djeluju na tom području. Proširenje pravila odnosi se na proizvodnju i trženje proizvodima. Svake godine PO mora izraditi plan proizvodnje i trženja za sljedeću godinu ili ribarsku sezonu. Ukoliko PO ne udovoljavaju planu obustavlja se mogućnost financijske pomoći za interventne operacije. Proizvođačke organizacije prilikom prepoznavanja ostvaruju i «grant» sredstva predviđena za osnivanje koji se dodjeljuje kroz tri godine i znatno olakšavaju početne operacije. Posebna priznanja PO mogu se dodijeliti kad PO planira poboljšati kvaliteta proizvoda kojeg prodaje. Financijska pomoć dolazi od posebne kategorije FIFG (Financijski Instrument za upravljanje u ribarstvu, 2792/1999) koja se od 2007. godine zamjenjuje s novim mjerama (EFF).

Međustrukovne organizacije i sporazumi

Međustrukovne organizacije su pravne jedinice koje predstavljaju značajan udio proizvodnje, trgovine i prerade u određenom području s ciljevima poboljšanja tržišnog položaja ostalih organizacija i udruženja. Sama međustrukovna organizacija ne bavi se proizvodnim aktivnostima. Države moraju donijeti okvir i za priznavanje međustrukovnih organizacija vodeći pri tom računa i o pravilima i usklađenim postupcima prema drugim sudionicima i ne članovima.

Cijene i intervencija

Režim intervencija je razvijen s ciljem smanjenja loših utjecaja neravnoteže ponude i potražnje. Na osnovu orijentacijskih cijena određuje se minimalna cijena povlačenja proizvoda s tržišta. Ovo se odnosi samo na vrste navedene u popisu odnosno vrste važne za industriju na razini EU. Ovisno o proizvodu odnosno ribi koja je povučenu s tržišta članstvo PO prima naknadu od PO koji se za naknadu prijavljuje zajednici. No da bi se osigurala naknada proizvod mora biti u određenom režimu kriterija, a


isto tako razina nadoknade se veže uz količine povučene s tržišta. Ukoliko se više ribe skine s tržišta naknada se umanjuje.

Glavni intervencijski mehanizmi koji se primjenjuju za određene proizvode su: - povlačenje (na osnovu svake godine utvrđene cijene ili određenjem cijene u

trenutku povlačenja), s ciljem uništenja ribe ili prodaje za ishranu životinja, - vlastito skladištenje s ciljem povratka na tržište u kasnije kada su se uvjeti

poboljšali, - odgoda operacije koje uključuje obradu i pohranjivanje (umjesto konačno

povlačenje), - sustav pomoći za dohodovni gubitak kod tunolovaca za proizvode prodane

prerađivačkoj industriji.

Trgovina s trećim zemljama

Osnova je osigurati adekvatnu zalihu sirovina za prerađivačku industriju. Komisija može uvesti zaštitne mjere u trgovinskim režimima s trećim zemljama ako je ugroženo tržište zajednice. Polazište za ostvarivanje tarifnih suspenzija ili kvota je dali one utječu na društvenu proizvodnju i osobito se to odnosi na prerađivačku industriju.

Opće odredbe

Opće odredbe odnose se na obavezu države članice informirati druge zemlje članice i komisiju na značajne promjene. Osim toga obavezuje članice pridržavanja zajedničkih pravila. Proračun za izvršenje CMO svake godine utemeljen je u općem proračunu EU.

Nabrajanje značajnih pravila daje propis 104/2000 kao osnovni propis. Sastoji se od 43. članka i većina od njih uređuju pojedina poglavlja općenito. Od odobravanja navedene regulative komisija je donijela nove odluke da bi je prilagodila osnovnom propisu.

3.1.5. Regulative koje se odnose na kontrolu i nadzor

Temeljem članka 12 Uredbe Vijeća Europe (EEC) No 3760/1992 od 20.prosinca 1992. kojom se uspostavlja sustav Zajednice za ribarstvo i akvakulturu, Vijeće je trebalo uspostaviti sustav kontrole na razini zajednice.

Obzirom da uspjeh CFP uključuje primjenu efektivnog sustava kontrole pokrivajući sve aspekte politike, za što je potrebno uspostaviti pravila monitoringa sustava očuvanja, sustava upravljanja resursima, strukturnim mjerama i mjerama zajedničke organizacije tržišta koji se moraju primijeniti na cjelokupno ribarstvo od proizvođača do potrošača, donošena je uredba Vijeća (EEC) No 2847/93. Ovom Uredbom se uspostavlja sustav kontrole koji se primjenjuje na CFP, a na nju su doneseni amandmani s Uredbama Vijeća: (EC) No 2870/95, (EC) No 2849/96, (EC) No 686/97, (EC) No 2205/97, (EC) No 2635/97, (EC) No 2846/98, (EC) No 806/2003, (EC) No 1954/2003 i (EC) No 768/2005 i s Odlukom Vijeća 95/528/EC. Ista uredba je ispravljana i s Corrigendum OJ L 302, p. 45 (95/528) kao i s Corrigendum OJ L 105, p. 32 (2846/98).

Uredbom se utvrđuje program praćenja (monitoring): 1. Mjera za očuvanje i upravljanje resursima 2. Strukturnih mjera 3. Mjera koje obuhvaćaju zajedničku organizaciju tržišta


Svaka zemlja članica koja u svom teritoriju ima more je dužna vršiti praćenje, inspekciju i nadzor nad svim aktivnostima u ribarskom sektoru, a posebno u ribolovu, prekrcaju, iskrcaju trženju, transportu, skladištenju ribljih proizvoda. Također se određuje da je dužnost svake zemlje članice registrirati iskrcaj i prvu prodaju ribe.

Praćenje flote i ulova

Svaka zemlja članica je dužna uspostaviti satelitsko praćenje brodova koji obavljaju ribolov izvan teritorijalnih voda i koji borave više od 24 sata izvan luke.

Praćenje ulova za brodice veće od 10 metara duljine se temelji na očevidniku u koji se upisuju sve vrste ulovljenih riba koje su za Mediteran u toj uredbi navedene i to samo kada količina zadržane ribe na plovilu prelazi 50 kg. U očevidnik se upisuju količina, datum i mjesto ulova.

Praćenje na izuzetim plovilima se temelji na planu uzorkovanja koji je svaka zemlja članica dužna uspostaviti.

Također je naložena uspostava praćenje ulova, za brodice dulje od 10 metara i za brodove, preko registracije iskrcajnih deklaracija koju su vlasnik plovila ili njegov predstavnik dužni dostaviti nadležnom tijelu u roku od 48 sati nakon iskrcaja. Za brodice manje od 10 metara duljine svaka je zemlja članica dužna uspostaviti program praćenja temeljen na uzorkovanju.

Praćenje ulova se nastavlja i na mjestu prve prodaje. Osim iskrcajne deklaracije praćenje se obavlja putem prodajne note. Sve pravne i fizičke osobe koje su registrirane (ovlaštene) za prvu prodaju ribe moraju, nakon prve prodaje ribe koja je iskrcana na teritoriju zemlje članice, nadležnom tijelu podnijeti prodajnu notu. Za podnošenje prodajne note sa svim potrebnim podacima su odgovorni aukcijski centri ili druge ovlaštene pravne ili fizičke osobe.

Podaci koje treba sadržavati prodajna nota jesu: - Ime vrste i zemljopisno porijeklo - Za sve vrste, kada je to potrebno, pojedinačnu veličinu, pecaturu, izgled i

ocjenu svježine - Kada je potrebno-minimalnu propisanu veličinu - Količinu i cijenu prve prodaje za svaku vrstu - Destinaciju proizvoda koji su povućeni s tržišta - Ime kupca i prodavača - Mjesto i datum prodaje - Gdje je to moguće i referentni broj kupoprodajnog ugovora

Prije dostave prodajne note nadležnom tijelu treba dodati i slijedeće podatke: - Identifikacijsko ime plovila koje je iskrcalo ribu - Ime vlasnika i upravitelja plovila - Mjesto i datum iskrcaja - Podaci o prijevozu (iz popratnice) ili iz izjave o preuzimanju

Ako se riba proda na drugačiji način od prethodno utvrđenog, riba se ne može sakupiti za prodaju dok se izda jedan od slijedećih dokumenata: - Prodajna nota kada je prodaja obavljena na mjestu iskrcaja.


- Dok se ne ostvari prva prodaja potrebno je za ribu koja je uvezena ili iskrcana u zajednici ili nakon prerade na brodu, a za koju nije izdana niti iskrcajna deklaracija niti izjava o preuzimanju i koja se prevozi izvan mjesta iskrcaja ili uvoza osigurati prateću dokumentaciju. To je popratnica (otpremnica) u kojoj su navedeni podaci o plovilu s kojeg je riba preuzeta i mjesto na koje je riba upućena, podatke o vozilu, podatke o količini svake prevezene vrste, zemljopisno porijeklo ulova i datum iskrcaja iz plovila. Presliku popratnice je prijevoznik dužan poslati nadležnom tijelu, a kada se prva prodaja ostvari popratnicu je potrebno priložiti uz prodajnu notu.

- Izjavu o preuzimanju kada proizvodi nisu ponuđeni za prodaju ili su zadržani neko vrijeme u skladištu do prve prodaje. Izjava o preuzimanju također mora sadržavati relevantne podatke kako bi se i ta riba mogla cjelovito evidentirati.

Prodajna nota, izjava o preuzimanju ili popratnica mora biti dostavljena nadležnom tijelu u roku od 48 sati nakon prve prodaje ili nakon iskrcaja.

Kako bi se uspostavila potpunija kontrola na iskrcajem ili prvom prodajom ribe zemlja članica ima pravo odrediti da se prva prodaja smije obavljati samo u aukcijskom centru. No to je pitanje uređenja same države.

Inspekcija i kontrola mjera koje obuhvaćaju zajedničku organizaciju tržišta ribljih proizvoda se odnosi na provjeru tehničkih mjera kao što su tržišni standardi (posebno minimalna dozvoljena veličina) i povlačenje proizvoda s tržišta za koje je ostvarena naknada.

3.2. Harmonizacija zakonodavstva RH sa zakonodavstvom EU i uvođenja mjera CMO

UR je u programskom rasporedu MPŠiVG odgovorna u dijelu sektorskog pristupa prema CFP, prema statističkom informativnom sustavu, kontroli i pregledu trgovine ribom i ribljim prerađevinama, za definiciju prve prodaje i transport. Pod nadležnošću UR su i veletržnice i ostali registrirani objekti prve prodaje. Registar ili upisnik kupaca vodi UR.

Zakonom o prometu ribom treba definirati i administrativne sankcije za kršenja tržišnih pravila s detaljnim mjerama i pravilima. Pravna procjena ukazuje da ako se u zakonodavstvu usklade najvažniji elementi (samo sa stajališta CFP i CMO) koji su navedeni nema nijednog sukoba s regulativama EU-a koje se odnose na CFP i CMO.

U kontekstu CMO prioriteti bi trebali biti dani prema osnovne dvije odredbe: - Odredba o proizvodnim organizacijama, koja bi trebala dati jasna pravila o

osnivanju i djelovanju, a trebala bi sadržavati sljedeće osnovne elemente; priznanje PO, operativni program kroz kojeg se može iščitati proizvodni plan i marketinška strategija, postupci za odobravanje plana, periodični izvještaji, i primjena financijske nadoknade.

- Odredba o zajedničkim tržišnim standardima i informaciji potrošača, koja bi trebala uključiti detaljna pravila. Uvod pravila i obveza može biti postupan, ali ide prema homogenosti standarda na razini cijele EU. Kako su određene kategorije riba komercijalne u nas uključene u popis vrsta za primjenu interventnih mjera i imaju drugi vid obilježavanja nije nepreporučljivo uvesti dvostruko označavanje radi zaštite porijekla i izvornosti. Za vrste koje nisu uključene u popis vrsta uključenih u odredbe CMO ne postoje standardni propisi u smislu veličinske kategorizacije pa se uvođenje standarda u najvećoj mjeri odnosi na kategorizaciju svježine.


Uključivanje u standarde bit će korisno kad se donese jedinstven stav o homogenosti kategorija, uključivši mogućnost pravilne identifikacije riba ispod minimalno propisane veličine kod prve prodaje, svježina, te zaključno standardi za pakiranje i označavanje proizvoda.

Sa strane kontrole postoji obaveza uvođenja registra kupaca, prodajne note i pravila iskrcaja.

Baza podataka ribarstva treba se potpuno uskladiti kao i razviti primjenjiv komunikacijski sistem.

S obzirom na isplatu državnih fondova mora postojati jasna podjela odgovornosti. Vrlo je nužno zbog ukupnog funkcioniranja sistema da Uprava ribarstva ima mogućnost savjetodavne uloge formiranom RTSPP (Agencija za plaćanje) osobito pri financijskim odlukama (trenutno SAPARD i nakon pristupanja FIFG i EAGGF), stalno mjesto o odboru, kao i bitna mandatna savjetodavna uloga Uprave ribarstva na projektima i programima ribarstva. Javlja se i potreba sudjelovanja i nadgledanja djelovanja RTSPP s obzirom na primjenu i izvršenje investicijskih obveza.

Da bi se osigurala puna harmonizacija pri donošenju osnovnih pravila za korištenje intervencijskih fondova preporuča se započeti studijsku analizu i mogućnosti uključivanja novih vrsta u aneks regulative 104/2000. Nakon ocjenjivanja ovih mogućnosti u predpristupnom razdoblju otvara se mogućnost za neposredno uključenje zanimljivih vrsta od trenutka pune integracije Republike Hrvatske u EU.

Za provođenje funkcionalnosti PO i vezanih intervencijskih mehanizama potrebno je što prije razraditi administrativne postupke, kao što su izgled proizvodnog plana i marketinška strategija, kao i postupke za odobravanje plana i izvještaja kao i mogućnost primjene financijske nadoknade.

3.2.1. Rad prema pravnoj harmonizaciji

Hrvatska je završila fazu bilateralnog screeninga i u fazi je izrade pregovaračkih smjernica. Konkretno treba provesti potrebne akcije koje su spominjane tijekom procesa usporedbe zakonodavstva. U pravnoj domeni to znači usklađivanje sa dvije osnovne odredbe. Jedna se odnosi na priznavanje PO, a druga na tržišne standarde. Od ostalih povezanih akcija slijedi stvaranje reprezentativnih tržišta i njihov razvoj, puna primjena baze podataka i razvijen komunikacijski sistem. Vezano uz tržište potrebno se je uskladiti i s dijelom koje se odnosi na kontrolu i nadzor.

Sama logistika CMO daje naglasak na sljedećim elementima. Proizvodne organizacije, jedinstveni tržišni standardi i potrošačka informacija, cijena i intervencijski mehanizmi vezani uz PO. Strateške akcije koje treba poduzeti su podržati razvoj PO i stvaranje ili konstrukciju veleprodajnih tržišta, vodeći računa o strukturi koju već imamo.

CMO s obzirom na situaciju u republici Hrvatskoj trenutno se ne podudara s vrstama intervencija koje se spominju u EU i tržišnim standardima. Ne postoji potreba za hitnu reviziju zakonodavnog okvira u RH. Svakako donošenje zakonskog okvira je nužno no kroz okvire zakona potrebno je spomenuti postupnu prilagodbu kroz određeno vrijeme.

Prvenstveno treba ići prema elaboraciji osnovnih dviju odredbi.

Odredba o PO, koja bi trebala uključiti detaljna pravila kod vezanih pojmova i postupaka uz PO. Sugerirano je uključiti slijedeće elemente.


- Direktno priznanje i primjena osnovnog propisa 104/2000 i 2508/2000, procjena zahtijeva ide od uprave ribarstva koje je i ovlašteno tijelo za priznanje kao i potreba savjetovanja s pravnom službom da ne bi došlo do preklapanja zakona.

- Operativni program koji se odnosi na direktne primjene pravila iz propisa 104/2000 i 2508/2000, obveza PO proizvoditi prema izrađenom programu . Treba ga izraditi UR kao mjerodavna za odobravanje.

Drugi elementi koji su vezani uz PO su u dijelu koji se odnosi na proširenje pravila nečlanstvo u PO, na nespecifično priznavanje i pojedinosti oko načina organizacije. Ukoliko se odluči krenuti sa takvim odredbama one se odnose na slijedeće regulative. Odredbe 104/2000 i detaljizirana pravila u 1886/2000 i 1812/2001, 1924/2000, i 1813/2001 . U ovom slučaju je odgovornost na ministru poljoprivrede koji se savjetuje s Upravom ribarstva i Odjelom pravnih poslova.

- Uredba na zajedničkim tržišnim standardima i informaciji potrošača. Ova uredba uključuje detaljizirana pravila i proceduralne postavke. Uvođenje pravila i obaveza može biti postupno kroz vrijeme prilagodbe. Važno je uočiti da nijedna riblja vrsta nije uključena u listu prema zajedničkim tržišnim standardima. Za sada ne postoje nijedni specifični standardi koji omogućavaju pripremu kategorizacije svježine i veličine. Radi toga potrebno je donijeti pravilnik o homogenosti i standardima za pakiranje riba kod prve prodaje sukladno osnovnom propisu 2406/1996 i pravilima u 3703/1985. U pravilnik trebalo uključiti postupke za pregled nadležnih inspekcija.

Potrošačka informacija formulirana je u uredbi 104/2000 i 2065/2001.

Pri pregledu ovlaštene inspekcije, postoji obveza osigurati ispravnu primjenu pravila kroz cijeli proizvodni lanac. Odgovornost provođenja leži na upravi ribarstva.

Uprava veterinarstva ostaje nadležna za graničnu veterinarsku kontrolu (sanitarno veterinarska higijenska kontrola tržišta) i kontrolu kod puštanja ribe u prodaju, odnosno prvo prodane ribe.

Vezano uz podatke o cijenama potrebno je u zakonodavne okvire umetnuti instituciju odgovornu za prikupljanje cijena odnosno odgovornost za tržišne podatke u okviru informacijsko komunikacijskog sistema. Ovo je vezano uz podatke o cijenama i količinama u funkciji definicije cijene i intervencijskih mehanizama.

Trenutno nema ribljih vrsta koje bi bile prikladne za primjenu intervencijskih mehanizma. No sistematizirani podaci su važni za politiku razvoja i procjenu, a u okviru harmonizacije usklađivanje je vremenski prioritet. Vezano uz ove značajne odredbe regulative EU velik korak će biti učinjen propisanim zbirkama podataka i načinom komunikacije s upravom ribarstva. Način prikupljanja statističkih podataka u značenjima i pri izvozu treba biti usklađen i na razini EU u jedinstven harmoniziran sustav. Svakako model integracije bit će vremenski i s uključivanjem rasporeda u prijenosu podataka prema upravi ribarstva. RH je unatrag nekoliko godina započela sa sustavnim sakupljanjem podataka.

Potrebno je utemeljiti jasnu podjelu odgovornosti s obzirom na isplatu financijskih sredstava prema ribarstvu. Preliminarno u pred pristupnim fondovima i proračunima bi trebalo predvidjeti financijsku podršku usporedivu s onima u EU u kontekstu CMO.

Svi ostali programi financiranja u RH koji se odnose na ribarski sektor trebaju biti vođeni od strane UR u koordinaciji s ravnateljstvom za plaćanje (RTSPP) pri kojoj bi


UR imala savjetodavnu ulogu na financijskim odlukama (SAPARD i nakon pristupanja FIFG i EAGGF). Istodobno UR nadgleda agenciju za plaćanje, a u svezi primjene i izvršenja financijskih obveza za sektor ribarstva.

Da bi se u upotrebu stavila mogućnost primjene osnovnih pravila, uključujući primjenu intervencijskih mehanizama i zajedničkih tržišnih standarda, preporuča se istraživati mogućnost uključivanja novih vrsta u dodatke 104/2000 u intervencijskim mehanizmima. Nakon ocjenjivanja ove mogućnosti vrste će biti predložene u pred pristupni proces za neposredno uključenje od trenutka pune integracije RH u punopravno članstvo.

Uočeno je da postoji trenutno pravno kopiranje odgovornosti na razini veterinarsko/sanitarna kontrola i na zdravstvenoj kontroli gdje je veterinarski nadzor prisutan kroz cijeli lanac, dok bi prema iskustvima drugih zemalja te preglede i kontrolne aktivnosti trebalo ograničiti do točke gdje se proizvod prvi puta stavi u prodaju. Od te točke pregled i kontrola bi trebala bit od ostalih nadležnih inspekcija.

3.2.2. Institucionalna i administrativna primjena u RH

Pri uvođenju institucionalne i administrativne infrastrukture za što pravilniju implementaciju CMO potrebno je definirati institucionalne rasporede. Postojeći institucionalni okvir je prilagodljiv no s obzirom na moguće interakcije treba ga jasno definirati jer nedostatak koordinacije koja je nužna u ovom sektoru može rezultirati donošenjem pravilnika, ali oni neće moći zaživjeti na terenu ukoliko se tom pitanju ne posvete i druga tijela. U prvom redu to su MMTPR, MZOPU i MINGORP. Središnje tijelo je Uprava ribarstva pod MPŠiVG koje i ima središnju ulogu kod razvijanja politike zakonodavstva u ribarstvu. Ta je položaj neupitan jer je ono i glavni nositelj primjene CFP i CMO.

Pri uvođenju CMO ministar na osnovu pripreme i procjene UR javlja se kao mjerodavni organ za priznanje PO. I ostale kategorije kao što su proširenje pravila na ne članove, prepoznavanje međustrukovnih organizacija, posebna priznanja prema PO, ukoliko se sprovode su pod nadležnošću Ministra.

U predpristupnom razdoblju i tijekom bilateralnog screeninga pregledano je zakonodavstvo EU, napravljena procjena za uvidjeti harmonizaciju s nacionalnim zakonodavstvom.

Biti će potrebno u okviru Uprave ribarstva predvidjeti odjel za tržište koji bi bio glavni nositelj poslova vezano uz CMO. Zbog povezanosti CMO s drugim poglavljima, potrebno je predvidjeti radnu grupu odgovornih osoba za pojedine odjele te osigurati njihovu koordinaciju.

Uprava ribarstva preko svojih područnih jedinica treba osigurati fizičku nazočnost na tržištima i omogućiti olakšanu primjenu zajedničkih pravila. Uprava ribarstva trebala bi biti glavni izvor podataka prema Europskoj Komisiji sa ribolovnim podacima. Trenutno je izrađena i u pripremi za implementaciju logička matrica koja se odnosi na jačanje administrativnih kapaciteta u Upravi ribarstva financirana iz PHARE projekta. Uprava ribarstva će posebnu pažnju posvetiti povećanju institucionalnih kapaciteta za funkcioniranje mjera CMO. Ribolovna statistika mora biti kompatibilna s EU zahtjevima.


Institucionalna tijela

Države članice moraju primijeniti odredbu 104/2000 za dobiti i utemeljiti CMO u proizvodima ribarstva i akvakulture. CMO djeluje na osiguranje zaliha i osiguranja ravnomjerne ponude i potražnje, osiguranje kvalitete, porastu prihoda za proizvođače i drugo.

Preduvjet za provođenje CMO su: - Organizirati PO jer su one osnova sustava i politike CMO (104/2000) - Ustrojiti funkcionalnu agenciju za plaćanje s razvijenim administrativnim

postupcima - Agencija za plaćanje odnosno Ravnateljstvo mora biti akreditirano (1258/1999 i

1663/95) - postupci, knjigovodstvo i računovodstvo, kontrolni sustavi, revizija i dr.

- Ustrojiti kvalitetan informacijski sustav sakupljanja podataka - Ustrojiti sustav za protok informacija prema komisiji

CMO povezuje sudjelovanje različitih institucionalnih tijela i zahtijeva više administrativnih postupaka. Stoga će biti nužno donijeti zakonsku regulativu koja se odnosi na institucionalne odnose i obveze. To se prije svega odnosi na: organizacijsku strukturu, hijerarhijsku ljestvicu, zakonsku regulativu, ustroj u ministarstvima s obzirom na nadzor, odgovornost i upravljanje prema povezanim drugim administrativnim tijelima.

Radi osiguranja uvjeta i samog provođenja CMO-a potrebno je osnovati međuresorsku skupinu MPŠiVG, MMTPR, MZOPU, MINGORP i MF. U okviru MPŠiVG potrebno je osnovati povjerenstva sukladno strukturi CMO i CFP.

Povjerenstva raspravljaju o prijedlozima u okviru CMO, na cijenama, autonomnim tarifnim kvotama i tarifnim suspenzijama. Uključenost vanjskih stručnjaka je nužna u oblikovanju tehničke razine primjene CMO.

Svi proizvođači moraju predstaviti njihov proizvod u skladu s zajedničkim tržišnim standardima na razini zajednice. Država Članica je odgovorna za provođenje ovih standarda. Ona mora omogućiti mogućnost fizičkog nadgledanja aukcija i kontrolne funkcije kod prve prodaje. Nakon samog sadržaja standarda potrebno je stvoriti institucionalnu vezu s PO. Ona ima u sebi odluke koje se odnose priznavanju PO, proširenju pravila za ne članove, na odobravanje proizvodnog i marketinškog plana, na podršci iz FIFG. Isto tako odluke o priznavanju međustrukovnih organizacija, pravila organizacije i sporazumi u nadležnosti su MPŠiVG. Intervencijski mehanizmi u osnovi dolaze od PO međutim primjenu za financijsku nadoknadu kod PO trebalo bi vršiti RTSPP koja je povezana s MPŠiVG.

Administrativni postupci

CMO ne pokazuje detaljno administrativne postupke za primjenu nekih elemenata tržišne politike.

Međutim precizni administrativni postupci su vrlo zahtjevi i potrebni za provođenje zajedničkih marketinških standarda na razini zajednice i intervencijskih mehanizama.


Jedinstveni tržišni standardi

Ovi postupci bi trebali uključiti detaljna pravila za kontrolu ribljih vrsta, veličinsku kategorizaciju (uključujući identifikaciju riba ispod veličine) svježina, ujednačenost, pakiranje i etiketiranje proizvoda.

Poslovni plan

Postupak treba objediniti ulazne veličine za izradu proizvodnog plana i marketinšku strategiju. Moraju postojati jasni kriteriji i postupci za odobravanje plana i izvještaja kao i za primjenu financijske nadoknade.

Intervencijski mehanizam

Trebaju se razviti pravila i administrativni postupci kada se proizvođači mogu pozvati na primjenu mehanizama i kako će izvršavati primjene. Sa druge strane kontrola i nadgledanje institucija su neupitne i zbog toga se mora razviti jednostavne administrativne postupke prema proizvođačima u što se sigurno ubraja i financijska primjena. Kao element od posebne pažnje javlja se postupak nakon povlačenja robe s tržišta.

Pored ovih administrativnih postavki potrebno je i željeno razviti administrativne postupke za priznavanje PO, proširenje pravila na nečlanove i na primjeni financijske nadoknade za operativne planove PO i za pokretanje PO ispred FFIG.

Institucionalni preduvjeti u RH

Zbog uključenosti raznih institucija u ribolovni sektor u RH nužan je opis njihovih funkcija i uloga u donošenju propisa koji se odnose na ribolovni sektor kao što je i nužno načiniti interakciju institucionalnih tijela, a vezano uz podjelu odgovornosti da se ne bi zapriječilo pravilan i potreban razvoj sektora u smislu prihvaćanja aquia.

MPŠiVG sprovodi državnu politiku u području poljoprivrede šumarstva i ribarstva. To Ministarstvo formulira razvojnu strategiju priprema i podnosi vladi nacrte zakona koji donose primjenu državne politike po sektoru, a zadaća mu je i očuvati poljoprivredne i ribarske resurse RH. MPŠiVG izvršava nacionalnu politiku s obzirom na razvoj ribolova i sve aktivnosti vezane uz njih; podržava uspostavljanje udruženih ekonomskih oblika proizvođača; podržava uspostavljanje i razvoj veleprodajnog tržišta; -sprovodi politiku ulaganja u ribarstvu; upravlja općim procesom usklađenja s aquiem i upravlja provođenjem higijenskih mjera

Bilo bi važno raditi na stvaranju i jačanju financijskog fonda za ribarstvo koji bi bio formiran subvencijama od državnog proračuna. Punio bi se iz raznih izvora, a imao bi kreditno vijeće i upravni odbor u kojem bi bili svi nivoi financijskih institucija. Fond bi mogao davati i kredite, prikupljati imovinske kazne, imati premije od osiguranja na osiguranju dugotrajne imovine, pokretne i nepokretne imovine, donacijama. Ukoliko se RH institucionalno odluči za takvo što potrebno je učiniti razradu poslovanja fonda.

Institucionalna i administrativna primjena- rasporedi i funkcije

Unutar MPŠiVG i Uprave ribarstva potrebno je formirati povjerenstva. Vrlo je bitno da se poznaju sve tehničke karakteristike CMO u svim njegovim dijelovima kao što je i bitno stvoriti institucionalne veze s budućim PO. Naravno te veze će se stvoriti kad se donesu zakonski okviri unutar ministarstva kao i formiranja organizacija. Potrebni okviri su odluke o priznanju PO, na odobravanju proizvodnog i marketinškog plana na specifično priznanje i FFIG mogućnostima.


Odgovornost MPŠiVG je i na priznavanju međustrukovnih organizacija. Uprava ribarstva je najodgovornije tijelo za vođenje i primjenu CMO tako da mora osigurati i fizičku prisutnost u nadgledanju provođenja mjera tržišne politike na djelu. S druge strane bit će i nosilac transfera podataka prema Europskoj Komisiji.

Središnji ured Uprave za ribarstvo: - UR treba stvoriti institucionalne okvire i profesionalne kapacitete za procjenu

priznanja PO (u pripremi za ministarsku odluku) - Stvoriti profesionalan kapacitet za odobravanje operativnih programa (u svjetlu

CMO-a pravila i zajedničke ribolovna politika) ; - Primjena i vodstvo središnje tržišne statistike komunikacijski sistem, uključujući

veze s drugim institucijama - Identifikacija aktivnosti i razvoj konkretne podrške projektima - Stvaranje i razvoj veleprodajnih tržišta gdje je prisutna prva prodaja i gdje

proizvodi mogu biti koncentrirani - Stimuliranje inicijativa i upućivanje prema izvorima financiranja - Nadogradnja veze s ostalim strukovnim organizacijama

Regionalni uredi UR: - osiguravaju tehnički kapacitet za regionalnu primjenu tržišnih podataka, - osiguravaju tehnički kapacitet za zbirku i nadgledanje cijena i količina ribe

ponuđene za prvu prodaju (tržišni informacijski sustav ), - savjetuju središnji ured o kvaliteti operativnih programa PO na području, - obavljaju pregled i kontrolu kod točaka prve prodaje proizvoda ponuđenih za

prodaju. - ima udjel u nadgledanju pomoći iz projekata s obzirom na osnivanja veleprodajnih tržišta i stvaranje i ojačavanje PO.

Uprava ribarstva treba biti usklađena s Upravom veterinarstva u proceduri te dijelom surađivati u inspekcijskim poslovima. To će zahtijevati i proširenje broja potrebnih veterinarskih i ribarskih inspektora. Između ovih inspekcija na terenu treba biti uspostavljena pravilna komunikacija i protok informacija.

Primjena intervencijskih mehanizama Kako su intervencijski mehanizmi bitni za postojanje PO ukratko ćemo pojasniti način plaćanja. Postoje dvije mogućnosti za izvršenje plaćanja prema EU proceduri. U prvoj varijanti mogućnost je da Uprava ribarstva napravi pripremu primjene, proceduralnu provjeru, fizičku kontrolu preko područnih jedinica kao i izračuna iznos dopuštenja. Nakon obavljenih postupaka ravnateljstvu se prenosi odobrenje za plaćanje.

Kao alternativan izbor je formiranje vlastite agencije za plaćanje u sklopu Uprave ribarstva koja će također biti ovlaštena vršiti plaćanja. Preporuka je prva opcija. Postoji mogućnost kao u nekim zemljama da ukoliko se pojedine PO odluče za povlačenje proizvoda pomoć može biti i u smanjenju poreza njihovoj proizvodnji.

Za primjenu CMO pravila sugerirano je kako je prije spomenuto oformiti poseban odjel za tržište. Taj odjel je vrlo bitan jer bi se kroz njega vršila harmonizacija EU ribolova i vezanih aktivnosti uz CMO s odgovornostima u harmonizaciji i suradnji s proizvođačima kao i EU tijelima na tržišnim i organizacijskim pitanjima. Nameće se i potrebna fizička kontrola primjene intervencijskih mehanizama, kao i po potrebi pregled i kontrola kod točaka prve prodaje.


3.3. Procjene financijskih učinaka na proizvođače i potrošače

Osnivanje proizvođačkih organizacija će ohrabriti planiranje proizvodnje i njihovu prilagodbu osobito kod planiranih ulova. Intervencije na tržištu su važan mehanizam za sprečavanje mogućih gubitaka pri poremećaju tržišta. Iako financijske nadoknade nisu u poslovanju velike vrijednosti one ipak mogu umanjiti gubitke, a direktno utjecati na stabilizaciju tržišta i povrat cijena. RH treba izraditi studiju koja bi pokazala opravdanost uključenja pojedinih gospodarski interesantnih vrsta koje se trenutno ne nalaze na listi. Važno je napomenuti da su tržišne podrške operacijama pokrenutim od proizvođačkih organizacija kao što su: povlačenje s tržišta prevelikih količina i odgoda operacije ribolova (skladišti ili čuva ribu). Iako nisko u vrijednosnoj intervenciji navedene mjere doprinose stabilnosti tržišta i osiguravaju zaštitu proizvođača i osiguravaju optimalno iskorištavanje ribljih resursa.

Kao rezultat provođenja trgovinskog režima sa zemljama trećeg svijeta, nakon pristupanja u EU očekuje se da će se smanjiti cijene sirovina za prerađivačku industriju što bi rezultiralo i nižom cijenom za krajnjeg potrošača.

Kako je većina mjera usmjerena na slijednost proizvoda, higijensku kontrolu i potrošačku informaciju i potrošači će svojim djelovanjem i odabirom djelovati na poštivanje standarda od kojih direktno i oni imaju koristi.


4. Trenutno stanje hrvatskog ribarstva i akvakulture 4.1. Osnovna podjela hrvatskog ribarstva i akvakulture

Morsko ribarstvo obuhvaća

1. Ribolov

1.1. Gospodarski ribolov (uključuje i sakupljanje morskih organizama)

1.1.1. Pelagični ribolov (ribolov kružnom mrežom plivaricom, ribolov pelagijskom kočom)

1.1.2. Demerzalni ribolov (ribolov povlačnim mrežama koćama, mrežama stajačicama,

potegačama, vršama, parangalima i ostalim ribolovnim alatima)

1.2. Mali ribolov (ribolov za osobne potrebe)

1.2.1. Ribolov mrežama stajačicama, vršama za lov riba, ostima, parangalima i

drugim udičarskim alatima

1.3. Športski ribolov (lov riba i drugih morskih organizama u svrhu športa)

1.3.1. Ribolov udičarskim alatima

1.3.2. Ribolov podvodnom puškom

1.4. Rekreacijski ribolov (lov riba i drugih morskih organizama u svrhu rekreacije)

2. Akvakultura (uzgoj morskih organizama – marikultura)

2.1. Uzgoj bijele ribe (lubin, orada, pic, pagar, zubatac)

2.2. Uzgoj i dohranjivanje plave ribe (tuna)

2.3. Uzgoj školjkaša (dagnja, kamenica)

3. Prerada ribe

3.1. Konzerviranje ribe

3.2. Soljenje ribe

3.3. Proizvodnja ribljeg brašna

3.4. Dimljenje, sušenje i mariniranje ribe

4. Promet ribom i drugim morskim organizmima

4.1. Kupoprodaja ribe

4.1.1. Distribucija

4.1.1.1. Domaće tržište (veleprodaja – maloprodaja)

4.1.1.2. Izvoz


Slatkovodno ribarstvo obuhvaća

1. Ribolov

1.1 .Gospodarski ribolov na rijekama

1.2. Rekreacijsko-športski ribolov na rijekama, jezerima i akumulacijama

2. Akvakultura (uzgoj slatkovodnih organizama)

2.1. Uzgoj toplovodnih vrsta riba (cyprinida)

2.2. Uzgoj hladnovodnih vrsta riba (salmonida)

3. Prerada ribe

4. Promet ribom

4.2. Osnovna podjela hrvatskog ribolova

Hrvatsko ribarstvo podijeljeno je na morsko i slatkovodno ribarstvo. Prema Zakonu o morskom ribarstvu morski ribolov se dijeli na:

− Gospodarski ribolov (lov i sakupljanje riba i drugih morskih organizama zbog stjecanja dobiti)

− Mali ribolov (lov riba i drugih morskih organizama samo za osobne potrebe)

− Športski ribolov (lov riba i drugih morskih organizama u svrhu športa) − Rekreacijski ribolov (lov riba i drugih morskih organizama u svrhu

rekreacije)

Gospodarski ribolov obuhvaća: • ribolov pridnenim povlačnim mrežama koćama • ribolov pelagijskim koćama • ribolov kružnim mrežama plivaricama • ribolov obalnim mrežama potegačama • ribolov obalnim povlačnim mrežama • ribolov ludrom, zagonicom i fružatom • ribolov mrežama stajačicama • ribolov vršama za lov ribe • ribolov ostima sa ili bez upotrebe osvjetljenja • ribolov parangalima i drugim udičarskim alatima • lov škampa vršama • lov velikih rakova vršama • lov školjaka • lov ili sakupljanje drugih morskih organizama

Prema podacima MPŠiVG prosječno registriran godišnji ulov u ribolovnom moru RH 2005. godine iznosio je 34.661 tona, od čega na pelagijske vrste (sitna i krupna plava


riba) otpada 28.621 t/god., a ostalo čine demerzalne (pridnene) vrste riba, rakova i glavonožaca iz kočarskog i priobalnog ribolova.

Prosječni ulov plave ribe u posljednje dvije godine sudjeluje s više od 80% u ukupnom ulovu. Ovi podaci razlikuju se od podataka Državnog zavoda za statistiku te je u budućnosti potrebno veću pozornost usmjeriti na poboljšanje sustava prikupljanja podataka.

Ulovljena riba u „malom ribolovu“, športskom i rekreacijskom ribolovu službena statistika ne prikazuje.

S obzirom na broj upisanih ribara i upisanih ribarskih plovila treba istaći da je od 518 koća (aktivnih 377), 233 plivarica (aktivnih 173), 2.941 ostalih ribarskih plovila, te više od 90.000 brodica za osobne potrebe (rekreaciju i šport).

Prosječni godišnji ulov (uključujući i ulov od malog ribolova i rekreacijsko-športskog ribolova) iznosi znatno više od prikazanog. Teško je i nezahvalno upuštati u procjene no uvidom u promet riba pojedinih organiziranih zadruga i povlačenjem statistike na osnovu realnih ekonomskih pokazatelja sasvim je sigurno da je količina ulovljene ribe veća od službene statistike.

Ulovom morske ribe i drugih morskih organizama u Republici Hrvatskoj bavi se velik broj ljudi koji žive uz istočnu obalu Jadranskog mora i na otocima. Jadransko more je stanište brojnih ribljih vrsta od kojih je gospodarski značajnih preko 150.

Na osnovi prosječnog ulova u protekloj godini koja je usporediva i s ostalim proteklim godinama možemo zaključiti da je struktura ulova u našem ribolovu sljedeća1: ulov plave ribe 82,60%; ulov pridnene ribe (koćarska i tzv. bijela) 13,50% i ostali morski organizmi 3,90%.

4.3. Definiranje ribolovnih zona, podjela priobalja po županijama

Od ukupne površine Jadranskog mora koja iznosi 135.000 km², na ribolovno more Republike Hrvatske otpada 55.360 km². Ribolovno more RH (s 11 ribolovnih zona) podijeljeno je na: (a) unutrašnje ribolovno more obuhvaća 12.500 km² i (b) vanjsko ribolovno more obuhvaća 42.860 km². Unutrašnje ribolovno more je morski pojas koji se nalazi unutar polazne crte, u smjeru prema obali kopna. Vanjsko ribolovno more obuhvaća: teritorijalno more RH – 18.990 km² (pojas 12 nautičkih milja) i zaštićeni ekološko ribolovni pojas RH (ZERP) 23.870 km².

Vodene površine nacionalnih parkova Brijuni, Kornati, Krka, Mljet te park prirode Telašćica, ne ubrajaju se u ribolovno more, odnosno u njima je ribolov dozvoljen samo prema posebnim pravilnicima.

4.3.1. Definiranje ribolovnih zona

Ribolovno more Republike Hrvatske obuhvaća vanjsko ribolovno more i unutarnje ribolovno more koje dijeli polazna crta.

Vanjsko ribolovno more obuhvaća teritorijalno more Republike Hrvatske i Zaštićeno ekološko – ribolovni pojas. Unutarnje ribolovno more je morski pojas koji se nalazi unutar polazne crte u smjeru prema obali kopna.

Ribolovno more Republike Hrvatske dijeli se na jedanaest (11) ribolovnih zona. Teritorijalno more je podijeljeno u sedam (7) ribolovnih zona koje se značajno razlikuju u odnosu na zastupljenost i količinu pojedinih jestivih biozaliha. 1 Podaci Uprave za ribarstvo MPŠiVG


Pravilnikom o granicama ribolovnog mora definirane su još 4 ribolovne zone u Zaštićeno ekološko ribolovnoj zoni ZERP-u.

Ribolovna zona A

Ribolovna zona A se nalazi u unutarnjem ribolovnom moru i vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske, a obuhvaća teritorijalno more Republike Hrvatske koje u sjevernom dijelu, polazi od ušća rijeke Dragonje te se nastavlja u Savudrijskoj vali do polovišta crte koja spaja rt Madona i rt Savudrija, a potom slijedi okomicu na polovište crte koja spaja rt Madona i rt Savudrija i dotiče granicu određenu Osimskim sporazumom.

Karta 2. Ribolovna zona A


Ribolovna zona A od te točke južno slijedi državnu granicu Republike Hrvatske određenu Osimskim sporazumom do točke 1, te potom slijedi državnu granicu Republike Hrvatske do točke X2. U istočnom dijelu se granica Ribolovne zone A nastavlja od sredine ušća rijeke Dragonje crtom niske vode uzduž obale kopna sjevernog i zapadnog dijela poluotoka Istre do točke na rtu Kamenjak (jug poluotoka Istre) iz koje je povučena crta azimutom 221° i presijeca polaznu crtu u točki X1 (koja odvaja unutarnje ribolovno more od vanjskog ribolovnog mora) i nastavlja se do granice teritorijalnog mora Republike Hrvatske u točki X2 koja je ujedno i krajnja južna točka Ribolovne zone A.

U ribolovnoj zoni A najzastupljenije vrste u ulovu su srdela, inćun i muzgavci. U posljednje tri godine ulov srdele u padu dok se je povećao ulov inćuna i muzgavaca. U pridnenom ribolovu u ovoj zoni karakterističan je relativno mali broj komercijalnih vrsta koje se javljaju u lovinama. Najviše dominiraju glavonošci i to prvenstveno crni muzgavac, a od riba tu su oslić, trlja i različite vrste plosnatica. Ukupni ulov ribe i drugih morskih organizama u ovoj zoni je relativno stabilan i kreće se oko 4.500-5.000 tona.

Tablica 1. Ulov i ribolovni napor u ribolovnoj zoni A Godina 2003. 2004. 2005.

Srdela 3.890 2.980 2.936 Inćun 330 380 432 Ostala plava riba 28 120 110 Tunj 5 1 16 Oslić 15 20 35 Trlja 138 71 75 Škamp 5 2 3 Muzgavci 389 231 419 Ostala riba 276 865 689

Ulo

v ri

be (t

)

UKUPNO 5.076 4.670 4.715 broj 62 56 94 dani 3.000 2.582 4.698 sati 32.721 29.768 54.837 prosjek dana 48,39 46,11 49,98 prosjek sati 10,91 11,53 11,67

Koć

e

ulov po satu 15,04 14,11 11,67 broj 39 31 45 dani 1.412 1.213 1.966 sati 5.361 6.645 5.651 prosjek dana 36,21 39,13 43,69

Plov

ila

Pliv

aric

e

prosjek sati 3,80 5,48 2,87 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Što se tiče ribolovnog napora u ovoj zoni broj koća koji obavljaju ribolov povećao se u 2005. godini za 46,8% u odnosu na 2003. godinu kao i prosječan broj sati i dana provedenih u ribolovu a što za posljedicu ima smanjenje ulova po satu kočarenja sa 15,04 na 11,67 kilograma. Iako se je ulov po satu kočarenja smanjio tijekom 2005. godine, ono je još uvijek najviše u odnosu na ostale ribolovne zone. Broj plivarica koje su obavljale ribolov u ovoj zoni se povećao za 45,16% kao i broj dana provedenih u ribolovu dok se prosječan broj sati provedenih u ribolovu smanjio za dvostruko.


Ribolovna zona B

Ribolovna zona B se nalazi u vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske, odnosno u teritorijalnom moru Republike Hrvatske koje je na sjeverozapadu omeđeno južnom granicom Ribolovne zone A tj. ravnom crtom koja spaja točke X1 i

X2. Na sjeveroistoku omeđena je ravnom polaznom crtom koje spajaju slijedeće točke: X1 – pličina Albanež – rt Margarina (otok Susak) – hrid Masarine – rt Veli rat (Dugi otok), zatim ide crtom niske vode uzduž jugozapadne obale Dugog otoka do točke s koordinatama 43°53'12" sjeverne geografske širine i 15°10'00" istočne geografske dužine (Besselov elipsoid 1841) te se nastavlja polaznom crtom: od spomenute točke s koordinatama na obali Dugog otoka – otok Garmenjak veli – otok Mrtovac – otok Balun – otok Purara. Prema jugu se nastavlja ravnom crtom koja se od otoka Purara proteže do granice teritorijalnog mora Republike Hrvatske azimutom 216° koju dotiče u točki X4, te se nastavlja prema sjeverozapadu granicom teritorijalnog mora RH do točke X2.

Karta 3. Ribolovna zona B

Ulov riba i drugih morskih organizama je u ovoj zoni u stalnom porastu te je u 2005. godini iznosio oko 9.000 tona što je najveći ulov u odnosu na ostale ribolovne zone.

Najznačajnije vrste u ovoj zoni su srdela, inćun, oslić i trlja. U posljednjih nekoliko godina najznačajniji porast u ulovu bilježe inćun, oslić i trlja. U ovoj ribolovnoj zoni, uz ribolovnu zonu E, zabilježen je tijekom 2005. godine najveći ulov plave ribe.

Što se tiče ribolovnog napora u ovoj zoni broj koća je u laganom porastu kao i broj dana provedenih u ribolovu, dok se je prosjek sati smanjio u 2005. u odnosu na 2004. godinu. Ulov po satu kočarenja u ovoj zoni je stabilan i kreće se oko 11-12 kilograma.


Tablica 2. Ulov i ribolovni napor u ribolovnoj zoni B Godina 2003. 2004. 2005.

Srdela 4.600 4.820 4.623 Inćun 1.120 1.177 2.677 Ostala plava riba 65 222 410 Tunj 85 71 57 Oslić 101 106 154 Trlja 163 196 266 Škamp 17 23 10 Muzgavci 64 42 82 Ostala riba 452 698 691

Ulo

v ri

be (t

)


Koć

e


Plov

ila

Pliv

aric

e


Broj plivarica koje su obavljale ribolov u ovoj zoni se povećao u 2005. u odnosu na 2004 godinu kao i broj dana provedenih u ribolovu, a smanjio se je prosječan broj sati provedenih u ribolovu sa 9,20 na 7,47 sati. U ribolovnoj zoni B, kao i u ribolovnoj zoni C, zabilježen je najveći broj aktivnih plivarica u 2005. godini.

Ribolovna zona C

Ribolovna zona C se nalazi u vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske odnosno teritorijalnom moru Republike Hrvatske koje je na sjeverozapadu omeđeno južnom granicom Ribolovne zone B tj. ravnom crtom koja spaja točke otok Purara i X4.. Na sjeveroistoku se nastavlja ravnom crtom koja spaja slijedeće točke na obali otoka: otok Purara – hrid Blitvenica – hrid Mulo – rt Rat (otok Drvenik mali) – jugozapadni rt otoka Vodnjak Veli – rt Proizd (otok Proizd) – rt Velo dance (otok Korčula) i jugozapadni rt otoka Kopište. Prema jugu se nastavlja ravnom crtom koja se od jugozapadnog rta otoka Kopište proteže do granice teritorijalnog mora azimutom 190° koju dotiče u točki X7, te se nastavlja prema jugu granicom teritorijalnog mora oko otoka Galijule i Palagruže i nastavlja se granicom teritorijalnog mora prema sjeveru prema točki X4 koja je krajnja južna točka Ribolovne zone B (Karta 4.).


Karta 4. Ribolovna zona C

Ribolovna zona C predstavlja naše najvažnije koćarsko područje. Čini ga prvenstveno Jabučka kotlina, koja čini glavno područje distribucije, razmnožavanja i rasta dviju gospodarski važnih vrsta oslića i škampa.

Tablica 3. Ulov i ribolovni napor u ribolovnoj zoni C Godina 2003. 2004. 2005.

Srdela 630 1.855 1.555 Inćun 515 1.606 2.153 Ostala plava riba 22 204 200 Tunj 850 680 756 Oslić 482 364 370 Trlja 118 339 303 Škamp 146 213 175 Muzgavci 82 65 110 Ostala riba 600 808 675

Ulo

v ri

be (t

)


Koć

e


Plov

ila

Pliv

aric

e



Ukupan ulov u 2006. godini je pokazivao negativan trend u odnosu na proteklo razdoblje. Međutim, od 2002. godine se stanje popravlja i ukupni ulov se dvostruko povećao u 2004. i 2005. godini. Najznačajnije vrste u ulovu su srdela, inćun, tunj, oslić, trlja i škamp. U proteklih nekoliko godina najznačajniji porast u ulovu je bio za inćuna čiji se ulov povećao četverostruko.

Ukupan broj koćara koji obavljaju ribolov u ovoj zoni je pretežno isti u protekle tri godine isto kako i prosječan broj dana i sati provedenih u ribolovu. U ribolovnoj zoni C najveći je broj aktivnih koća, kao i broj prosječnih dana i sati provedeni u ribolovu u ovoj zoni. Ulov po satu kočarenja je u 2004. bio nešto niži nego u 2003. i 2005. godini.

Broj plivarica koje su obavljale ribolov u ovoj zoni zabilježio je pad u 2004. godini sa 72 plovila na 42 da bi se u 2005. godini aktivni broj plivarica u ovoj zoni ponovno povećao na 69. Prosječan broj dana i sati provedenih u ribolovu za plivarice pokazuje trend smanjenja u 2005. godini. Usprkos smanjenju prosječnog broja dana i sati provedenih u ribolovu za plivarice, prosječni sati su najveći tijekom 2005. godine upravo u ovoj zoni.

Ribolovna zona D

Ribolovna zona D se nalazi u vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske odnosno teritorijalnom moru Republike Hrvatske koje je na zapadu omeđeno istočnom granicom Ribolovne zone C tj. ravnom crtom koja spaja točke jugozapadni rt otoka Kopište i točku X7, a na sjeveru polaznom crtom koja spaja slijedeće točke na obali otoka: jugozapadni rt otoka Kopište – rt Veljeg mora (otok Lastovo) – rt Struga (otok Lastovo) – otok Glavat – rt Korizmeni (otok Mljet) i nastavlja se crtom niske vode uzduž južne obale otoka Mljet do rta Gruj (otok Mljet) – južni rt otoka Sv. Andrija – jugoistočni rt otoka Mrkan i rt Zarubača, te se nastavlja prema jugu crtom niske vode uzduž obale kopna do rta Konfin u Boki Kotorskoj.

Karta 5. Ribolovna zona D

Od točke na rtu Konfin se nastavlja crtom na moru koja prikazuje privremeno razgraničenje teritorijalnog mora Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore, koja je


opisana u Protokolu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Srbije i Crne Gore o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju država potpisanog 10. prosinca. 2002. godine (privremeno razgraničenje na crti koja se proteže od rta Konfin do točke udaljene tri kabla (Y 6544854, X 4694397) od rta Oštro na spojnici rt Oštro (Y 6544356, X 4694397) - rt Veslo (Y 6550598, X 4691305) u Gauß-Krügerovoj projekciji sa srednjim meridijanom 18°, te se nastavlja od te točke ravnom crtom 12 nautičkih milja i azimutom 206° do otvorenog mora.). Ribolovna zona D na jugu omeđena je granicom teritorijalnog mora Republike Hrvatske koja se proteže od točke X7 do točke X8.

Tablica 4. Ulov i ribolovni napor u ribolovnoj zoni D Godina 2003. 2004. 2005.

Srdela 70 71 256 Inćun 50 69 503 Ostala plava riba 10 65 51 Tunj 110 6 38 Oslić 45 55 67 Trlja 31 74 63 Škamp 6 14 11 Muzgavci 14 9 12 Ostala riba 121 151 355

Ulo

v ri

be (t

)

UKUPNO 457 514 1.356 broj 42 36 34 dani 1.853 1.774 1.648 sati 30.270 28.682 26.031 prosjek dana 44,12 49,28 48,47 prosjek sati 16,34 16,17 15,80

Koć

e

ulov po satu 6,22 8,00 9,30 broj 13 11 28 dani 200 278 702 sati 2.100 3.484 3.957 prosjek dana 15,38 25,27 25,07

Plov

ila

Pliv

aric

e


U ribolovnoj zoni D su u proteklim godinama zabilježeni najmanji ulovi u odnosu na ostale ribolovne zone. Najznačajnije komercijalne vrste u ovoj zoni su srdela, inćun, oslić i trlja koji i pokazuju najveći porast u ulovu u protekle dvije godine.

Iako je broj aktivnih koća u ovoj zoni najmanji, prosječan broj ribolovnih dana i sati provedenih u kočarenju je iznad prosjeka u odnosu na ostale zone. U ribolovnoj zoni D prosječan broj ribolovnih dana i sati se smanjuje, a povećava se ulov po satu kočarenja na 9,30 kg u 2005. godini u odnosu na 6,22 kg u 2003. godini. Kod plivarica je zabilježen veći broj plovila koji obavljaju ribolov u ovoj zoni dok je prosječan broj sati provedenih u ribolovu prepolovljen u odnosu na 2004. godinu. Suprotno prosječnom broju dana provedenih u ribolovu za koće, koji je iznad prosjeka u odnosu na ostale ribolovne zone, prosječan broj ribolovnih dana provedenih u ribolovu za plivarice je najmanji u ovoj ribolovnoj zoni u odnosu na ostale ribolovne zone.


Ribolovna zona E

Ribolovna zona E se nalazi u unutarnjem ribolovnom moru Republike Hrvatske koje je omeđeno na zapadu južnom granicom Ribolovne zone A tj. ravnom crtom koja spaja točku X1 s rtom Kamenjak, nastavlja se crtom niske vode uzduž obale kopna i sjevernog dijela otoka Vira do rta Vrulja, te ravnom crtom koja spaja točke: rt Vrulja (otok Vir) – sjeverni rt otoka Tun Veli – rt Borje (Dugi otok), te nastavlja crtom niske vode uzduž sjeverozapadne obale Dugog otoka do rta Veli rat (Dugi otok) i dalje prema sjeveru polaznom crtom koja spaja slijedeće točke: rt Veli rat (Dugi otok) – hrid Masarine – rt Margarina (otok Susak) – pličina Albanež i X1 (to je ujedno i sjeveroistočna granica Ribolovne zone B).

Karta 6. Ribolovna zona E

Tablica 5. Ulov i ribolovni napor u ribolovnoj zoni E

Godina 2003. 2004. 2005. Srdela 6.180 4.671 4.276 Inćun 1.750 3.167 2.698 Ostala plava riba 95 412 502 Tunj 12 1 12 Oslić 56 61 139 Trlja 25 59 49 Škamp 18 15 29 Muzgavci 16 18 33 Ostala riba 385 356 368

Ulo

v ri

be (t

)


Koć

e


Plov

ila

Pliv

aric

e



U ribolovnoj zoni E godišnji ulovi su stabilni i kreću se iznad 8.000 tona. Najznačajnije vrste u ulovu su srdela, inćun i oslić. Prošle godine je zabilježen manji pad ulova srdele i inćuna a gotovo dvostruko je povećan ulov oslića.

Kod koćarskog ribolova je vidljiv stalni porast broja plovila koja obavljaju ribolov u ovoj zoni. Prosječan broj dana se također povećao u posljednje dvije godine dok se prosječan broj sati provedenih u ribolovu smanjio na 9,43. Ulov po satu kočarenja se smanjio u posljednje dvije godine u odnosu na 2003. godinu, a jedan od razloga je i da za razliku od ostalih dijelova unutrašnjeg ribolovnog mora u kojima postoji prostorno vremenska regulacija ribolova, takav mehanizam zaštite na ovom području nije primijenjen. Vezano uz naprijed navedeno u ribolovnoj zoni E ostvaren je u posljednje dvije godine i najmanji ulov po satu ribolova za koće.

Kod plivarica broj aktivnih plovila ne bilježi veće promjene isto kao prosječan broj dana i sati provedenih u ribolovu. U trogodišnjem analiziranom razdoblju prosječni broj ribolovnih dana i sati provedenih u ribolovu za plivarice je najveći u ribolovnoj zoni E.

Ribolovna zona F

Ribolovna zona F se nalazi u unutarnjem ribolovnom moru Republike Hrvatske koje je omeđeno na sjeverozapadu jugoistočnom granicom Ribolovne zone E tj. ravnom crtom koju spajaju točke: rt Borje (Dugi otok) – sjeverni rt otoka Tun Veli – rt Vrulja (otok Vir) te se nastavlja prema istoku crtom niske vode uzduž južne obale otoka Vira i dalje obalom kopna do točke rt od Križa (na obali kopna) zatim ravnom crtom do rta Širan (jugozapadni rt otoka Drvenik Veli) te se nastavlja azimutom 210° do točke gdje dotiče ravnu polaznu crtu u točki X6 koja je ujedno i krajnja južna točka Ribolovne zone F od koje se nastavlja prema sjeverozapadu polaznom crtom koja spaja slijedeće točke: rt Rat (otok Drvenik Mali) – hrid Mulo – hrid Blitvenica – otok Purara (to je ujedno dio sjeveroistočne granice Ribolovne zone C) – otok Balun – otok Mrtovac – otok Garmenjak Veli i ide do točke na obalnoj crti Dugog otoka s koordinatama 43°53'12" sjeverne geografske širine i 15°10'00" istočne geografske dužine (Besselov elipsoid 1841) (to je ujedno dio sjeveroistočne granice Ribolovne zone B), granica se nastavlja prema jugu crtom niske vode uzduž južne i sjeveroistočne obale Dugog otoka do točke rt Borje (Karta 7.).

Karta 7. Ribolovna zona F


Tablica 6. Ulov i ribolovni napor u ribolovnoj zoni F Godina 2003. 2004. 2005.

Srdela 1.435 660 1.090 Inćun 360 410 417 Ostala plava riba 45 214 101 Tunj 40 47 67 Oslić 17 15 35 Trlja 17 62 50 Škamp 2 1 3 Muzgavci 6 10 9 Ostala riba 547 341 350

Ulo

v ri

be (t

)

UKUPNO 2.469 1.760 2.122 broj 51 57 54 dani 472 436 573 sati 6.392 6.270 7.842 prosjek dana 9,25 7,65 10,61 prosjek sati 13,54 14,38 13,69

Koć

e


Plov

ila

Pliv

aric

e


Ukupan ulov i ulov po pojedinim gospodarski značajnim vrstama pokazuje oscilacije tijekom godina. U strukturi ulova u ovoj zoni najviše dominiraju srdela, inćun, tunj, oslić i trlja. Ribolovni napor u kačarskom ribolovu broj plovila te prosječan broj dana i sati je relativno stabilan dok je promjenjiv ulov po satu kočarenja u pojedinim godinama. Važno je napomenuti da je u ovom trogodišnjem periodu prosječan broj ribolovnih dana za koće najniži u odnosu na prosječnog broja ribolovnih dana u ostalim ribolovnim zonama. Kod plivarica u ovoj zoni smanjuje u posljednje dvije godine isto kao i prosječan broj dana i sati provedenih u ribolovu. Ribolovna zona G

Ribolovna zona G se nalazi u unutarnjem ribolovnom moru Republike Hrvatske koje je omeđeno na sjeverozapadu jugoistočnom granicom Ribolovne zone F tj. ravnom crtom koju spajaju točke: rt od Križa (na obali kopna) – rt Širan (jugozapadni rt otoka Drvenik Veli) te se nastavlja azimutom 210° do točke gdje dotiče ravnu polaznu crtu u točki X6, nastavlja se prema jugoistoku dijelom sjeveroistočnom i istočnom granicom Ribolovne zone C i dijelom sjeverne granice Ribolovne zone D (to su točke na polaznoj crti: X6 – jugozapadni rt otoka Vodnjak Veli – rt Proizd (otok Proizd) – rt Velo dance (otok Korčula) – jugozapadni rt otoka Kopište – rt Veljeg mora (otok Lastovo) – rt Struga (otok Lastovo) – otok Glavat –rt Korizmeni (otok Mljet), te nastavlja prema istoku crtom niske vode uzduž zapadne i sjeverne obale otoka Mljet do rta Gruj od kojeg dalje ide polaznom crtom koja spaja slijedeće točke: rt Gruj (otok Mljet) – južni rt otoka Sv. Andrija – jugoistočni rt otoka Mrkan – rt Zarubača (na obali kopna) i dalje prema sjeveru i sjeveroistoku crtom niske vode uzduž obale kopna do točke na obali kopna od koje ide razgraničenje na moru sukladno Ugovoru o


državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 30. srpnja 1999. koji se privremeno primjenjuje od dana potpisa, te slijedi crtu razgraničenja na moru između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine utvrđene tim Ugovorom do točke na kopnu gdje počinje državna granica između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te se nastavlja crtom niske vode uzduž obale kopna i završava u točki rt od Križa (Karta 8.).

Karta 8. Ribolovna zona G

Tablica 7. Ulov i ribolovni napor u ribolovnoj zoni G

Godina 2003. 2004. 2005. Srdela 1.340 1.300 1.785 Inćun 510 664 624 Ostala plava riba 25 435 201 Tunj 36 21 75 Oslić 26 57 70 Trlja 35 93 105 Škamp 3 3 4 Muzgavci 20 35 44 Ostala riba 456 136 187

Ulo

v ri

be (t

)


Koć

e


Plov

ila

Pliv

aric

e


Ribolovna zona G obuhvaća kanalska područja srednjeg Jadrana i široko je povezana s ribolovnom zonom C. Ukupni ulov u ovoj zoni lagano povećava u posljednje dvije


godine. U strukturi ulova najviše su zastupljene srdela, inćun te oslić i trlja čiji se ulov utrostručio u posljednje dvije godine.

U ovoj zoni broj koća je stabilan u posljednje tri godine dok ostali pokazatelji ribolovnog napora lagano osciliraju po pojedinim godinama.

Kod plivarica je broj plovila u posljednje dvije godine identičan dok je prosječan broj dana i sati provedenih u ribolovu u laganom padu.

Ribolovna zona H

Ribolovna zona H se nalazi u vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske i obuhvaća dio ZERP-a Republike Hrvatske koji je na istoku omeđen dijelom granice teritorijalnog mora Republike Hrvatske tj. zapadnom granicom Ribolovne zone A, a na jugoistoku crtom koja se nastavlja na južnu granicu Ribolovne zone A azimutom 221° iz točke X2 i dotiče epikontinentalnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Italije u točki X3. Na jugozapadu i zapadu Ribolovna zona H je omeđena dijelom epikontinentalne granice (ravnom crtom koja spaja točke 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 i X3) između Republike Hrvatske i Republike Italije (Karta 9.)

Karta 9. Ribolovna zona H

Ribolovna zona I

Ribolovna zona I se nalazi u vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske i obuhvaća dio ZERP-a Republike Hrvatske koji je na sjeverozapadu omeđen jugoistočnom granicom Ribolovne zone H (ravnom crtom između točaka X2 i X3), nastavlja se na sjeveroistok dijelom granice teritorijalnog mora Republike Hrvatske tj. jugozapadnom granicom Ribolovne zone B od točke X2 do točke X4, te prema jugoistoku ravnom crtom koja se nastavlja na jugoistočnu granicu Ribolovne zone B azimutom 216° iz točke X4 i dotiče epikontinentalnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Italije u točki X5, a na jugozapadu je omeđena dijelom epikontinentalne granice (ravnom crtom koja spaja točke: X3, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27 i X5).


Karta 10. Ribolovna zona I

Ribolovna zona J

Ribolovna zona J se nalazi u vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske i obuhvaća dio ZERP-a Republike Hrvatske koja je na sjeverozapadu omeđena jugoistočnom granicom Ribolovne zone I (ravnom crtom između točaka X4 i X5), na sjeveroistoku i istoku dijelom granice teritorijalnog mora RH tj. jugozapadnom granicom Ribolovne zone C do točke 34 (epikontinentalne granice između R. Hrvatske i R. Italije), a na jugu je omeđena dijelom epikontinentalne granice (ravnom crtom koja spaja točke: X5, 28, 29, 30, 31, 32, 33, i 34) (Karta 11.)

Karta 11. Ribolovna zona J


Ribolovna zona K

Ribolovna zona K se nalazi u vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske i obuhvaća dio ZERP-a Republike Hrvatske koji je na sjeverozapadu omeđen djelom granice teritorijalnog mora Republike Hrvatske tj. jugoistočnom granicom Ribolovne zone C koja počinje u točki X7 (točki doticaja ravne crte koja se od jugozapadnog rta otoka Kopište proteže azimutom 190° do granice teritorijalnog mora), nastavlja se granicom teritorijalnog mora do točke 36 na epikontinentalnoj granici te se na jugoistok nastavlja dijelom epikontinentalne granice (ravnim crtama koja spajaju točke: 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42 i X9). Na sjeveru Ribolovna zona K omeđena je dijelom granice teritorijalnog mora tj. južnom granicom Ribolovne zone D (od točke X7 do točke X8), a na jugoistoku je omeđena ravnom crtom koja se nastavlja na jugoistočnu granicu Ribolovne zone D, azimutom 206° iz točke X8 do točke X9 koja se nalazi na epikontinentalnoj granici između Republike Hrvatske i Republike Italije (Karta 12.).

Karta 12. Ribolovna zona K

U 4 ribolovne zone u Zaštićeno ekološko ribolovnoj zoni ZERP-u koje su definirane krajem prošle godine ulov i ribolovni napor nije poznat jer ribari nisu upisivali navedeno područje u očevidnik o gospodarskom ribolovu na moru.


4.3.2. Podjela priobalja po županijama

Prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj 2 i administrativno-teritorijalnom ustroju hrvatsko priobalje pripada:

Istarskoj županiji, Primorsko-goranskoj županiji, Ličko-senjskoj županiji, Zadarskoj županiji, Šibensko-kninskoj županiji, Splitsko-dalmatinskoj županiji i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Istarska županija

Istarska županija je poznati ribarski kraj, sa dugom tradicijom ribarstva, uzgoja i ona predstavlja područje vrlo bogato ribom, uslijed povoljnih klimatskih, geomorfoloških i bioloških uvjeta. Poznati su ribolovni tereni, kako za gospodarski, tako i za rekreacijsko i športski ribolov. Ustrojem Uprave ribarstva ustrojena je i Područna jedinica Uprave ribarstva sa sjedištem u Puli, koja se bavi upravnim i stručnim poslovima iz područja ribarstva. U posljednje tri godine ukupni ulov stalno raste. Ulov je u 2005. godini iznosio oko 5.000 tona. Najzastupljenije vrste u ulovu su srdela, inćun, trlja, muzgavci i list.

Ribolovna flota u Istarskoj županiji broji 1.057 ribarskih plovila, što je najveći broj plovila u odnosu na ostale županije. S obzirom na tip plovila u istarskoj županiji ima 8,98% koća, 2,64% plivarica i 88,36% višenamjenskih. Prosječna tonaža ribarskih plovila je 5,73 GT plovila a prosječna snage 62,68 KW i tijekom posljednjih godina je stabilna.

Tablica 8. Ulov ribe i drugih morskih organizama i karakteristike ribolovne flote u Istarskoj županiji

Godina 2003. 2004. 2005. Srdela 2.800 2.950 2.814 Inćun 280 836 857 Ostala plava riba 20 99 109 Tunj 1 1 1 Oslić 19 31 77 Trlja 150 68 110 Škamp 7 8 26 Muzgavci 397 211 469 Ostala riba 217 226 603

Ulo

v ri

be (t

)

UKUPNO 3.891 4.430 5.066 Koće 95 95 95 Plivarice 28 28 28 Višenamjenska 795 932 934

UKUPNO 918 1.055 1.057 Snaga motora (kW) 60.974,45 66.034,73 66.249,77 Tonaža (GT) 6.363,90 6.028,46 6.058,46 Prosjek kW 66,42 62,59 62,68

Plov

ila

Prosjek GT 6,93 5,71 5,73 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

U Puli, Rovinju, Umagu i Poreču je koncentrirano 70,38% plovila. Od ukupnog broja plovila njih 73,11% je duljine manje od 10 metara a 26,89% je preko 10 metara duljine. 2 „Narodne Novine” br. 90/92 ,2/93, 58/93, 90/93, 10/94, 29/94, 68/95, 10/97, 124/97, 10 /97 i 68/98


Tablica 9. Broj ribarskih plovila po mjestima (ukupan broj 1.057) Broj plovila Redni

broj Mjesto Ukupno >10 <10

1. Pula 238 70 168 2. Rovinj 143 42 101 3. Umag 211 39 172 4. Poreč 152 49 103

UKUPNO 744 200 544 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Primorsko-goranska županija

U Primorsko goranskoj županiji je u posljednje tri godine došlo do povećanja ulova koji sada iznosi preko 9.000 tona od čega preko 80% otpada na plavu ribu, uglavnom srdelu i inćuna. Kod pridnenih vrsta riba uočljivo je povećanje ulova oslića i trlje u posljednje dvije godine.

Tablica 10. Ulov ribe i drugih morskih organizama i karakteristike ribolovne flote u Primorsko-goranskoj županiji


Ulo

v ri

be (t

)


UKUPNO 715 640 643 Snaga motora (kW) 43.884,62 43.381,28 43.599,18 Tonaža (GT) 6.475,58 6.826,84 6.886,14 Prosjek kW 61,38 67,78 67,81

Plov

ila


U proteklom razdoblju nije došlo do većih promjena u tonaži i snazi motora koja je i dalje nepovoljna jer su to većinom male ribolovne jedinice koje mogu obavljati ribolov u obalnom području. Ukupan broj plovila se smanjio u posljednje dvije godine, ali uglavnom u kategoriji višenamjenskih plovila male snage i tonaže.


Tablica 11. Broj ribarskih plovila po mjestima (ukupan broj 643) Broj plovila Redni


1. Rijeka 84 41 43 2. Krk 43 26 17

3. Mali Lošinj 75 20 55

4. Rab 189 27 162 5. Cres 40 4 36


S obzirom na koncentraciju plovila prema luci upisa najznačajnija su mjesta Rab, Rijeka, Mali Lošinj te Cres i Krk gdje je koncentrirano oko 67% plovila. Najveći broj plovila su male ribolovne jedinice ispod 10 metara dok je plovila iznad 10 metara oko 28%.

Ličko-senjska županija

S obzirom na druge županije ribolov u Ličko-senjskoj županiji nema veliki gospodarski značaj. Ukupni ulov je oko 100 tona, a broj plovila koja obavljaju gospodarski ribolov je 77. Po karakteristikama ribolovne flote vidimo da su to mala ribolovna plovila koja obavljaju obalni ribolov uz uporabu malih obalnih ribolovnih alata. Po tipu plovila to su uglavnom višenamjenska plovila te manji broj koćara.

Tablica 12. Ulov ribe i drugih morskih organizama i karakteristike ribolovne flote u Ličko-senjskoj županiji

Godina 2003. 2004. 2005. Srdela 5 0 20 Inćun 2 0 8 Ostala plava riba 5 5 14 Tunj 0 0 0 Oslić 10 10 12 Trlja 2 1 11 Škamp 8 7 6 Muzgavci 2 3 2 Ostala riba 24 40 32

Ulo

v ri

be (t

)

UKUPNO 58 66 105 Koće 11 11 11 Plivarice 0 0 0 Višenamjenska 76 66 66

UKUPNO 87 77 77 Snaga motora (kW) 2.802,49 2.535,17 2.535,17 Tonaža (GT) 292,87 339,16 339,16 Prosjek kW 32,21 32,92 32,92

Plov

ila





1. Senj 16 0 16 2. Novalja 28 8 20


U ovoj županiji većina plovila koncentrirana je u Senju i Novalji, a s obzirom na veličinu plovila to su uglavnom male ribolovne jedinice ispod 10 metara, a po tipu plovila to su višenamjenska plovila koja obavljaju ribolov uglavnom obalnim ribolovnim alatima.

Zadarska županija

Ribarstvo u Zadarskoj županiji predstavlja važnu gospodarsku granu. U ovoj županiji su jako razvijene sve grane ribarstva od ribolova, uzgoja bijele ribe, uzgoja tune i prerade ribe. Ulov u ovoj županiji predstavlja oko 35% od ukupnog ulova u Republici Hrvatskoj. Najznačajniji vrste u ulovu u ovoj županiji su srdela i inćun koje su baza za prerađivačku industriju kao i za uzgoj tuna. Ukupni ulov povećan za oko 15% a najznačajnije je povećanje kod ulova inćuna koji se soli i gotovo u cijelosti izvozi u Italiju.

Tablica 14. Ulov ribe i drugih morskih organizama i karakteristike ribolovne flote u Zadarskoj županiji


Ulo

v ri

be (t

)



Plov

ila


Što se tiče ribolovne flote i njenih karakteristika u ovoj županiji prosjek snage i tonaže relativno je veći nego u ostalim županijama, a razlog je tome značajan broj velikih plovila koji obavljaju ribolov okružujućim mrežama plivaricama. Broj plovila u ovoj županiji je u posljednjih nekoliko godina dosta stabilan osim povećanja u 2003. kad se određeni broj plovila iz malog ribolova prebacio u gospodarski s mogućnošću otvaranja sezonskog obrta.


S obzirom na broj plovila prema luci upisa najznačajnija mjesta su Zadar, Kali, Biograd n/m na kojim je koncentrirano oko 60% plovila. S obzirom na veličinu plovila oko 46% plovila su preko 10 metara, a ostalo su manja plovila ispod 10 metara.

Tablica 15. Broj ribarskih plovila po mjestima (ukupan broj 478) Broj plovila

Mjesto Ukupno >10 <10

Zadar 97 41 56 Kali 69 44 25 Biograd n/m (Tkon, Pakoštane) 64 24 40

Pag 47 18 29 UKUPNO 277 127 150

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Šibensko-kninska županija

U Šibensko–kninskoj županiji najznačajniji je ulov koćarske ribe i to najviše oslića i trlje. Ukupni ulov ribe i drugih morskih organizama posljednjih godina je uglavnom stabilan i iznosi oko 1.200 tona. U ovoj županiji, uz Ličko-senjsku, zabilježen je najmanji ulov plave ribe od svega 1,75% ukupnog ulova plave ribe u Republici Hrvatskoj. S obzirom na vrstu plovila najviše ima višenamjenskih plovila koji obavljaju obalni ribolov, a s obzirom na karakteristike flote vidimo da je tonaža nešto ispod nacionalnog prosjeka dok je prosječna snaga nešto povoljnija.

Tablica 16. Ulov ribe i drugih morskih organizama i karakteristike ribolovne flote u Šibensko-kninskoj županiji Godina 2003. 2004. 2005.

Srdela 90 130 106 Inćun 150 214 205 Ostala plava riba 30 37 180 Tunj 7 8 11 Oslić 427 225 241 Trlja 85 196 198 Škamp 38 40 24 Muzgavci 28 30 47 Ostala riba 311 600 253

Ulo

v ri

be (t

)



Plov

ila


Većina plovila (gotovo 75%) koncentrirana u Šibeniku, Tribunju, Murteru i Jezerima. Prema veličini plovila 35% plovila je duljine preko 10 metara.




1. Šibenik 95 13 82 2. Vodice, Tribunj 47 28 19 3. Murter 56 26 30 4. Jezera 40 16 24


Splitsko-dalmatinska županija

U Splitsko-dalmatinskoj županiji ukupni ulov varira u posljednji nekoliko godina. Najznačajnije vrste u ulovu su srdela, inćun, i tuna te oslić i trlja. U strukturi ribolovne flote najviše dominiraju višenamjenska plovila te koće čije su karakteristike na razini prosjeka ukupne ribolovne flote. Tonaža plovila u GT- ima je najviša u ovoj županiji.

Tablica 18. Ulov ribe i drugih morskih organizama i karakteristike ribolovne flote u Splitsko-dalmatinskoj županiji

Godina 2003. 2004. 2005. Srdela 1.900 2.514 2.015 Inćun 540 793 890 Ostala plava riba 35 219 325 Tunj 420 345 410 Oslić 142 224 280 Trlja 106 166 224 Škamp 38 55 40 Muzgavci 72 97 106 Ostala riba 763 1.608 820

Ulo

v ri

be (t

)



Plov

ila


S obzirom na koncentraciju ribarskih plovila najznačajnija mjesta su Split, Trogir–Kaštela te otoci Brač, Hvar i Vis. S obzirom na veličinu plovila 73% plovila su ispod 10 metara a u navedenim mjestima je koncentrirano oko 66,14% plovila ove županije.




1. Split 93 33 60 2. Trogir, Kaštela 114 31 83 3. Stari Grad, Hvar, Jelsa 134 19 115 4. Vis, Komiža 90 7 83 5. Postira, Sućuraj, Supetar 40 27 13 6. Makarska, Podgora 58 22 36


Dubrovačko-neretvanska županija

U Dubrovačko–neretvanskoj županiji ukupni ulov se prepolovio u posljednje dvije godine u odnosu na 2003. godinu i to prvenstveno zbog manjeg ulova srdele koja je uz inćun najznačajnija vrsta ribe u ovoj županiji .

Tablica 20. Ulov ribe i drugih morskih organizama i karakteristike ribolovne flote u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Godina 2003. 2004. 2005.

Srdela 1.700 712 601 Inćun 250 361 390 Ostala plava riba 40 22 85 Tunj 29 2 1 Oslić 29 39 55 Trlja 22 45 35 Škamp 12 13 11 Muzgavci 11 14 9 Ostala riba 721 142 237

Ulo

v ri

be (t

)



Plov

ila




1. Dubrovnik, Cavtat 63 5 58

2. Vela Luka, Korčula 58 13 45

3. Ston 21 4 17 UKUPNO 142 22 120



S obzirom na strukturu flote najdominatnija su višenamjenska plovila koja imaju malu tonažu i snagu. Ukupni broj plovila u ovoj županiji je stalan u posljednje tri godine.

S obzirom na koncentraciju plovila najznačajnija mjesta u ovoj županiji su Dubrovnik, Vela Luka i Ston koji broje 142 plovila uglavnom ispod 10 metara duljine.


5. SWOT analiza morskog i slatkovodnog ribarstva Provedena analiza, stanja morskog i slatkovodnog ribarstva ukazuje na brojne slabosti, prijetnje i nepogodnosti ali i razvojne snage i prilike.

Tablica 22. SWOT analiza hrvatskog ribarstva

Prednosti Slabosti Mogućnosti Opasnosti - Više od 1000 godine

tradicije u ribarstvu

- Ribarstvo je tradicionalno najvažnija djelatnost hrvatskog priobalja i otoka

- Prirodni resursi povoljni za razvoj ribarstva, brodogradnja, itd.);

- Raspoloživi resursi pridnene ribe;

- Brzo obnovljivi i gotovo neiscrpni resurs krupne i sitne plave ribe;

- Pozitivni utjecaj zapadnjačkog tipa poduzetništva;

- - Dobra prometna povezanost (zrakom, vodom i kopnom)

- Neorganizirani otkup ribe;

- Niska razina eksploatacije sitne plave ribe - ulov inćuna 8% u odnosu na procijenjenu biomasu;

- Ribolovni napor koncentriran na unutrašnje ribolovno more;

- Ribarenje u otvorenom moru je izuzetno niskog intenziteta sa samo 0,9% od procijenjene biomase;

- Ribolovna flota s lošim karakteristikama (male ribolovne jedinice);

- Nesiguran i nedefinirani vez;

- Neorganizirana opskrba brodova uz nedostatak servisnih radionica;

- Nedostatni skladišni i rashladni kapaciteti ;

- Nedostatak ostalih uslužnih djelatnosti i institucija

- Brži razvoj ribarstva

- Implementiranje dodatnih djelatnosti uz ribarstvo

- Promoviranje kvalitete hrvatske ribe

- Povećanje konkurentnost na europskom tržištu

- Cijena ribe određuje se na osnovu stvarne ponude i potražnje,

- Izbjegavanje monopolističke i/ili špekulantske pozicije pojedinih kanala prodaje,

- Osiguranje kontrole i kvalitete proizvoda koji prođu kroz veletržnicu,

- Osiguranje brže i sigurnije naplate prodanih proizvoda za ribare,

- Smanjenje sive ekonomije

- Dulje razdoblje potrebno za promoviranje drugačijih oblika prometa i prodaje ribe

- Slaba povezanost usitnjenih ribolovnih centara

- Raznovrsni problemi tržišta ribom (organizacijski, ekonomski, pravni i dr.),

- Nazočan monopol u trgovini ribom

- Nepoznavanje uvjeta i prednosti prodaje od strane ribara

- Neredovitost održavanja aukcija

Tablica 23. SWOT analiza slatkovodnog ribarstva –(uzgoj) Županije Prednosti Slabosti Mogućnosti Opasnosti

SVE

- Povoljni klimatski preduvjeti

- Potrošnja domaćih inputa

- Ekološka održivost

- Ornitološka vrijednost

- Trogodišnji proizvodni ciklus (spor obrt kapitala)

- Visoki fiksni troškovi

- Nedostatak marketinške proizvodne koncepcije

- Nizak stupanj investicijskog održavanja objekata, opreme i mehanizacije

- Manjak slatkovodne ribe

- Mogućnost novih ulaganja

- Razvoj akvakulture zbog smanjenog ulova

- Izvozne mogućnosti i proširenje tržišta

- Očuvanje okoliša, krajobrazne raznolikosti i ruralne kulturne baštine

- Ograničena kupovna moć domaćih potrošača

- Resursi i ulaganja u njihovo održavanje


Tablica 24: SWOT analiza Marikulture Županije Prednosti Slabosti Mogućnosti Opasnosti

SVE - Prirodni resursi povoljni za razvoj marikulture

- Pozitivni utjecaj zapadnjačkog tipa poduzetništva;

- Dobra prometna povezanost (zrakom, vodom i kopnom)

- Angažman obrazovanog kadra (VI stupanj)

- Siguran izvor ribe za tržište

- Potpuni nadzor hranidbe u smislu sigurne hrane

- Sukob s drugim korisnicima pomorskog dobra

- Postupak davanja koncesije za marikulturu ne prepoznaje prednost prethodnog koncesionara

- Nesklad između tendencije guranja marikulture prema otvorenom moru i utvrđivanja posljedice potrebnog rasta obalne infrastrukture

- Nedefinirani obalni sadržaji za potrebe marikulture

- Nemogućnost izvoza školjaka u EU

- Parcijalni morinitoring na školjkašima

- Neorganizirano tržište uzgojene ribe

- Brži razvoj marikulture sukladno trendu u Mediteranu

- Implementiranje dodatnih djelatnosti uz marikulturu

- Promoviranje kvalitete hrvatske ribe

- Povećanje konkurentnost na europskom tržištu

- Osigurava se kontrola kvalitete proizvoda koji prođu kroz veletržnicu,

- Smanjenje sive ekonomije

- Udruživanje malih uzgajivača radi veće konkurentnosti

- Ograničenost količina kvalitetnih sirovina za proizvodnju hrane

- Osciliranje cijena najvažnijih sirovina za proizvodnju hrane

- Neodgovorno i nestručno gospodarenje uzgajalištem u smislu odnosa prema drugim korisnicima

- Raznovrsni problemi tržišta ribom (organizacijske, ekonomske, pravne i sanitarne naravi), pomorskog dobra

Istarska - Blizina turističkog i talijanskog tržišta

- Povećana primarna produkcija daje mogućnost otvaranja velikih uzgajališta školjkaša na otvorenom moru.

- Prosječno niže temperature mora smanjuju proizvodnu konkurentnost bijele ribe

- Nije uspostavljen sustav upravljanja obalnim područjem

- Uspostava integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP)

- Blizina velikih rijeka u Italiji i njihov mogući utjecaj na kvalitetu mora

Primorsko-goranska

- Blizina turističkog i talijanskog tržišta

- Prostornim planom definirana područja za uzgoj

- Previše izloženih (valovima i vjetru) obalnih područja na otocima

- Kopnena obala je zauzeta turističkim i industrijskim sadržajima


- Opasnost od utjecaja naftne industrije

Ličko-senjska - Prostornim planom definirana područja za uzgoj

- Područje velebitskog kanala je pogodno za postavljanje malih

- Uzgoj ribe je moguć ali komparativno u nepovoljnijem položaju s drugim županijama (bura)


- Orkanske bure mogu uzrokovati štetu


Županije Prednosti Slabosti Mogućnosti Opasnosti uzgajališta školjaka

Zadarska - Prostornim planom definirana područja za uzgoj

- Pokrenut postupak IOUP-a

- Strujanje mora u kanalima arhipelaga Zadarske županije pogodna za uzgoj riba

- Dovoljna razina zaštićenosti lokacija za uzgoj

- Veliki promet turističkih plovila

- Uzgoj školjaka u sjevernom dijelu županije

- Povremeno zaslađivanje područja uzgoja školjkaša u Novigradskom moru

Šibensko-kninska

- Planski definiran uzgoj u estuariju rijeke Krke

- Veliki promet turističkih plovila

- Veliki pritisak nautičkog turizma na obalnu crtu


- Povremeno zaslađivanje područja uzgoja školjkaša

Splitsko-dalmatinska

- Dovoljan broj zaštićenih i djelomično zaštićenih dijelova pomorskog dobra za razvoj marikulture

- Zastarjela prostorno planska dokumentacija


Dubrovačko neretvanska

- Riješen status marikulture u Malostonskom zaljevu

- Prostornim planom definirana područja za uzgoj

- Većina lokacija (osim u Malostonskom zaljevu) smještena na vrlo izloženim područjima što iziskuje povećanu osnovnu investiciju


- Uspostava centra za distribuciju i reprodukciju školjkaša

- Štete od izloženosti za nevremena osim za područje malog mora

U razvoju ribarstva najvažniju i posebice odgovornu ulogu ima Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i vodnog gospodarstva (MPŠiVG), koje je odgovorno za provedbu zakona i mjera vezanih uz agrarnu politiku te obavljanje drugih profesionalnih i administrativnih aktivnosti u poljoprivredi i srodnim područjima (ribarstvu, šumarstvu, lovstvu, veterinarskoj djelatnosti, itd.).

Ustrojem Uprave ribarstva ustrojene su područne jedinice u svim priobalnim Županijama, a bave se upravnim i stručnim poslovima iz područja ribarstva.

Općenito, interakcija je slaba, posebno između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva te lokalnih ureda, a vezano uz iniciranje i osnivanje zajedničkih razvojnih programa za regije i sela. Mala novčana sredstva koja se izdvajaju iz županijskih (gradskih) proračuna nisu dovoljna za ambiciozne programe regionalnog razvoja.

Poslovne interese poljoprivrednih i ribarskih tvrtki kroz institucionalnu formu, zastupa Hrvatska gospodarska komora, Odjel za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, čiji su članovi povezani u udruženja, vijeća i grupacije. Velik dio ribara nije član ove komore.


Poslovne interese obrtnika institucionalno zastupa Hrvatska obrtnička komora putem CEH-ova i sekcija uz logističku podršku lokalnih Udruženja obrtnika i Podružnica obrtničkih komora svake županije.

5.1. Interakcija turizma i ribarstva

Kako je prebrzo rastući sektor turizma danas jedna od kategorija koja se „agresivnije“ natječe za obalni prostor naspram ribarstvu, međusobni odnos ovih dvaju strateških opredjeljenja RH zahtijeva širu elaboraciju. Interakcija turizma i ribarstva u obalnom pojasu ima višestruke pristupe.

Jedan od najkompleksnijih pristupa je koncept integralnog upravljanja obalnim područjem koji ulazi u strateške odrednice EU (Brussels, 27.09.2000 CMO (2000) 547 final).

U tom se dokumentu prepoznaje kompleksnost problema i predlaže se integralni pristup njihovog rješavanja. Obalni pojas Europskih članica ima stratešku važnost. To područje postaje dom velikog broja stanovnika zajednice, temeljni izvor hrane i sirovina, vitalna poveznica prometa i trgovine, područje najvrjednijih staništa i najpoželjnija destinacija za odmor. To područje je suočeno s problemima destrukcije prirodnih staništa, zagađenjem vode, obalnom erozijom i smanjenjem vrijednosti resursa. Smanjenje prirodne i uporabne vrijednosti resursa u obalnom području koje uključuje ograničeni fizički prostor vodi sve učestalijem sukobu između korisnika kao npr. između marikulture i turizma. Obalno područje jer suočeno sa sve češćim socio-ekonomskim i kulturnim problemima.

Ako obalnom području utvrdimo kritične vrijednosti i mogućnosti tada imamo i temeljne uvijete za njihovo rješavanje. Zajednica smatra da mnoštvo problema u obalnom području ima zajedničku dimenziju pa slijedi potreba rješavanja istih na Europskom razini.

Problemi u obalnoj zoni EU se identificiraju kroz nedostatak znanja, neprimjereno i nekoordinirano zakonodavstvo, nedostatak uključivanja nositelja općih prava i ekonomskog razvoja i nedostatak koordinacije između relevantnih administrativnih tijela.

Ne postoji jednostavna legislativa kojom bi se riješio ovaj kompleksan problem. Različiti fizikalni, ekonomski, kulturni i institucionalni uvjeti moraju naći odgovor u fleksibilnoj strategiji koja je okrenuta prema realnim problemima na terenu. Zato je potreban integrirani i participativni pristup kako bi se Europsko obalno područje upravljalo na ekonomski i ekološki održiv način koji je socijalno kohezivan i ujednačen.

Strategija teži promoviranju suradnje u pristupu planiranja i upravljanja obalnog područja s filozofijom vladanja u partnerskom odnosu s civilnim društvom. Strategija definira ulogu EU kao one koja će osigurati vođenje i poučavanje kako bi podržala primjenu Integralnog upravljanja obalnim područjem u zemlji članici, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Od strategije se očekuje da vodi ka poboljšanju upravljanja obalnim područjem i da unaprijedi primjenu EU zakonodavstva i politike u obalnom području.

Obzirom da integralno upravljanje predstavlja kompleksnu analizu cijelog područja ovdje ćemo napraviti ekstrapolaciju odnosa ribarstva i turizma. Razlog ovakvog pristupa jesu prilike u Hrvatskoj gdje dominira sektorski sukob turizma s drugim djelatnostima na obali među kojima su i ribolov i marikultura. Centralno pitanje sukoba je obalna crta koja uz vodu predstavlja temeljni limitirajući faktor razvoja


djelatnosti u obalnom području. Taj je sukob najizraženiji na razini prostornih planova koji su preduvjet za legalnu uspostavu građevina koje nose neku od djelatnosti.

Najvažnije je napomenuti da je sukob marikulture ili ribolova i turizma u Hrvatskoj izražen samo u onim područjima koja nisu pretpostavila načelo jednoličnog razvoja regije interesima pojedinačnog interesnog i političkog lobiranja. Unatoč pojedinim isključivim pristupima sve češće nailazimo na modele suživota različitih interesa. To nužno biva praćeno s rastom odgovornog obavljanja tih djelatnosti i uspostavi suradnje na tragu tog suživota.

Ako se problem izdigne na teorijsku razinu taj sukob ima dimenzije različitog pristupa odnosu ekološkog utjecaja gospodarskih djelatnosti i njihovog značenja za ekonomski razvoj regije, a nesuglasnosti nastaju najčešće u zonama znanja koje se brane autoritetom umjesto argumentima.

Praktični pristup ukazuje na stanje istovremenog privlačenja i odbijanja. Suradnja je potrebna i sama se nameće kada djelatnosti predstavljaju međusobno tržište, a sukob kada postoji obostrana aspiracija za isti teritoriji. U tim kombinacijama imamo krajnost suradnje kada nudimo domaće proizvode na turističkom tržištu i krajnost isključivanja kada se predviđaju ekološke ili socio-ekonomske katastrofe. U takvom bipolariziranom prikazivanju nestaju sve nijanse koje čine moderno društvo i njegovu kulturu koje proizlaze iz suživota što većeg broja djelatnosti. Kao što je biološki diverzitet zalog stabilnosti ekosustava tako je i gospodarska raznolikost zalog socioekonomske stabilnosti društva. Tu treba pažljivo odrediti što je teritorijalna cjelina u kojoj treba implementirati jednoličan razvoj svih kompetitivnih aktivnosti.

Zajednički interes turizma i ribarstva

Poželjni utjecaji ribarstva na turizam

Gospodarski ribolov: - turističkom tržištu osigurava kvalitetne prehrambene proizvode - ribarske luke kada su uređene i upravljanje sukladno higijenskim i estetskim

standardima predstavljaju novo poželjno turističko iskustvo - prisutnost brodova na moru povećava sposobnost intervencije u slučaju

potrebne pomoći turistima nautičarima

Mali ribolov:

- ulov u zakonskim okvirima ne predstavlja turističku ponudu, ali jutarnje okupljanje ribolovaca u lučicama i djelatnosti koje se obavljaju nakon povratka s ribolova pobuđuju interes gostiju u manjim mjestima

Športski i rekreacijski ribolov:

- velik broj gostiju je zainteresiran za aktivnu rekreaciju kroz rekreacijski i športski ribolov tako da se ova aktivnost uključuje u proširenje turističke ponude

Ribolovni turizam: - to je novija kategorija gospodarskog ribolova koja nije zakonski dovoljno dobro

obrađena - primarni cilj je zabaviti turiste njihovim pasivnim sudjelovanjem u ribolovu

gospodarskim ribolovnim alatima


- sekundarni cilj je stvaranje specifične atmosfere uživanja u načinu života na ribarskom brodu

Marikultura uvjetima povećane potražnje za ribom i drugim organizmima iz mora u gastro-ponudi, koja se ne može osigurati samo iz ribolova, marikultura značajno doprinosi stabilnosti ponude na tržištu općenito pa tako i na turističkom tržištu.

Poželjni utjecaji turizma na ribarstvo

Gospodarski ribolov: - turističko tržište olakšava plasman ulova na tržište i povoljno utječe na

vrijednost ulova - turistički uređene ribarske luke povećavaju sadržaje koji smanjuju troškove

održavanja ribarskih luka

Ribolovni turizam:

- ribolovni turizam može utjecati na smanjeni ribolovni napor jer se zarada pomiče s količine ulova na turističku ponudu doživljaja.

Marikultura :

- turizam je jedan od važnih generatora razvoja marikulture jer za razliku od ribarstva marikultura daje stabilnu ponudu. Tako turistička potražnja za uzgajanim organizmima podržava ulazak u nove o investiranje.

Kvaliteta okoliša je temeljni uvjet kvalitetnog turizma i ribarstva. Obzirom da su obje djelatnosti «samo-zagađujuće» što hoće reći da povećani intenzitet svake od tih djelatnosti smanjuje njihovu efikasnost. Analogno načinu kako ove djelatnosti utječu same na sebe one imaju potencijal međusobnog nepoželjnog utjecaja. Razina neprihvatljivog odnosno prihvatljivog utjecaja se određuje intenzitetom djelatnosti, lociranjem i načinom gospodarenja svake od navedenih djelatnosti.


6. Socio-ekonomska analiza ribarstva 6.1. Hrvatski ribarski sektor u brojevima

6.1.1. Morsko ribarstvo (Stanje biozaliha)

Stanje biozaliha je različito od jedne do druge ribolovne zone. Općenito, ono je znatno bolje u hrvatskom teritorijalnom moru u usporedbi sa ostalim dijelovima Jadrana. U ZERP-u se stanje ne čini dugoročno održivim zbog dozvoljenog pretjeranog ulova i stalnog pritiska talijanske flote. Mnogi važniji stokovi su prepolovljeni ili su na granici sigurnosnih bioloških limita. Biološki gledano, kod pridnenih naselja se općenito bilježe povijesni minimumi spolno zrelih jedinki što ima za posljedicu smanjeno obnavljanje biozaliha. Kao pouzdan indikator prelovljenosti, u mnogim područjima se bilježi narušen odnos predatora (hrskavičnjače) i plijena (ostali organizmi). Stanje je donekle bolje s pučinskim vrstama, premda se i na njih, kao migratorne, biološki zajedničke i ekonomski djeljive stokove svakim danom sve više povećava ribolovni pritisak. Italija je u vremenu od 1990. – 2000. godine znatno povećala ribolovne kapacitete i pritisak na ribolovne resurse (ZERP-u) koji u nadležnosti RH. Sukladno principima dobrog gospodarenja treba hitno uvesti mjere nadzora i kontrole ribarski brodova, alata i ulova. Naime, preinvestiranost ribarskog sektora Italije kao i ostalih EU članica ima za posljedicu rast troškova poslovanja i stalni pritisak na biozalihe kako bi se zadržala ekonomičnost poslovanja.

Tablica 25. Procijenjena biomasa (srednja vrijednost) i ulov male plave ribe u 2005. godini

Vrste Biomasa (t)

Ulov (t)

Ulov kao % biomase

Srdela 107.902 16.521 15,31 Inćun 132.340 9.504 7,18 Papalina 16.213 102 0,62

UKUPNO 256.455 26.127 10,18 Izvor: IOR, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva Grafikon 3. Procijenjena biomasa i ulov male plave ribe u 2005. godini

(srednja vrijednost)

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

120.000

140.000

160.000

tona

Srdela Inćun Papalina

Vrsta ribe

Ulov

Biomasa

Izvor: IOR, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Sitna plava riba je kratkog životnog ciklusa i velike plodnosti, te su cikličke oscilacije većim dijelom posljedica ekoloških čimbenika premda se upozorava u posljednje vrijeme na problem nedopuštenih ribolovnih sredstava i potreba za zaštitom


reproduktivnih jedinki. Od ukupnih procijenjenih biozaliha sitne plave ribe iskorištava se samo desetak posto te da tu postoji još rezervi koje omogućuju povećanje ulova sitne plave ribe. Krupna plava riba – tunj, od 1994. godine je pod kvotama Međunarodne komisije za zaštitu tuna (ICCAT).

6.1.2. Gospodarski ribolov

Morsko ribarstvo Republike Hrvatske odvija se na 31.400 km2 unutarnjeg i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, a proglašenjem Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa odlukom Sabora Republike Hrvatske od 03. listopada 2003. godine, pod jurisdikcijom Republike Hrvatske, nalazi se i dodatnih 23.870 km2.

Nacionalna politika ide u pravcu povećanja per capita potrošnje ribe. Sastavni dio ove politike je razvoj i unapređenje tržišnih mehanizama koji bi poboljšali distribuciju ribe i ribljih proizvoda. Dok je statistika uzgoja ribe i školjkaša pouzdana, jednako tako i ulov sitne i krupne plave ribe, statistika ulova pridnenih vrsta krajnje je insuficijentna. Veliki dio svježe ribe se trži bez evidencije i formalne dokumentacije.

Hrvatsko morsko ribarstvo je obilježeno velikim brojem komercijalnih vrsta (preko 150) i iznimno raznolikim ribolovnim alatima (preko 50). S obzirom na kategorije ribolova treba razlikovati koćarski ribolov pridnenim i pelagijskim koćama (14%), plivaričarski ribolov (6%) i tradicionalni priobalni ribolov koji se obavlja pretežito višenamjenskim brodicama (80%). U strukturi ulova dominira plava riba s udjelom od oko 82%, pridnena „bijela“ riba je zastupljena s oko 13%, dok ostali morski organizmi u ukupnom ulovu participiraju s 5%.

Kroz doneseni i djelomično pokrenuti Nacionalni program povećanja proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj, te provedenim Javnim natječajem za izgradnju i modernizaciju plovila planira se izgraditi 26 novih plovila kao i modernizacija 7 plovila u ukupnoj vrijednosti od 250 milijuna kuna bez PDV-a. Osnovni cilj ovoga modela je poboljšanje uvjeta rada i sigurnosti plovidbe te unaprjeđenje kvalitete ribolova primjenom novih tehnologija, što bi povećalo konkurentnost naših ribara u Jadranu u odnosu na ostale učesnike u ribolovu. Ovaj model će omogućiti prebacivanje ribolovnog napora iz unutrašnjeg u vanjsko ribolovno more što je u skladu s Strategijom razvitka poljoprivrede i ribarstva koju je usvojio Sabor Republike Hrvatske. Prema vrsti plovila gradit će se 15 plivarica dužine 25-37 metara, 8 koća dužine 21-25 metara te tri višenamjenska plovila a modernizirati će se 4 lebdeće koće i tri plivarice od 23-37 metara.

Prema statistici posljednjih godina ulov morske ribe se približava prijeratnim ulovima koji su bili oko 35-50 tisuća tona. To ukazuje na stabilnost resursa i pravilno gospodarenje istim.


Tablica 26. Ulov ribe i drugih morskih organizama u razdoblju od 1994. do 2005. godine

Ukupan ulov Ulov po skupinama Godina

Tona Indeks Plava riba Bijela riba Ostalo 1995. 15.364 100,00 8.524 4.974 1.866 1996. 17.347 112,91 11.322 4.189 1.836 1997. 16.029 104,33 10.071 3.901 2.057 1998. 21.915 142,64 15.659 4.101 2.155 1999. 18.866 122,79 15.020 2.498 1.348 2000. 20.971 136,49 17.082 2.365 1.524 2001. 16.969 110,45 13.372 2.149 1.448 2002. 21.204 138,01 18.733 1.624 847 2003. 29.091 189,35 24.369 3.556 1.166 2004. 31.937 207,87 26.381 4.325 1.231 2005. 34.661 238,61 28.621 4.573 1.467


Ulov plave ribe u prošloj godini je povećan više od tri puta u odnosu na 1995. Najvažniji razlozi progresivnog povećanja ulova sitne plave ribe su povećana tržišna potražnja (program uzgoja tuna), te uvođenje poticaja za ulov male plave ribe od 0,35 kuna po kilogramu. Ulov demerzalne i ostalih vrsta riba je oko 4.500 tona i približava se ulovima iz sredine devedesetih godina. Nazočni ulovni trendovi očekuju i u budućnosti tj. povećanje ulova male plave ribe koji bi zadovoljavao domaće potrebe za svježom ribom, potrebe riboprerađivačke industrije i uzgoja tuna, dok demerzalni resursi zahtijevaju poduzimanje stalnih mjera kojima bi se omogućilo njihovo obnavljanje poglavito u ZERP-u. No s jedne strane organiziranjem ribara u zadruge i uvođenja sustava trženja organiziranih ribara primjećuje se u posljednje vrijeme veća količina prijavljenog ulova. Napominjemo da su podaci za 2003., 2004. i 2005. godinu prikupljeni kroz sustav očevidnika o gospodarskom ribolovu na moru te su uneseni u bazu podataka «Monitoring morskog ribarstva» u kojoj se pohranjuju, obrađuju i analiziraju u Upravi ribarstva te je i to jedan razloga gore navedenoga povećanja statistike ulova u posljednjih 10 godina.

Grafikon 4. Ulov morske ribe po kategorijama od 1997. – 2005. godine

0

5.000

10.000

15.000

20.000

25.000

30.000

35.000

tona

1997

.

1998

.

1999

.

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

Godina

Školjkaši

Mekušci

Ljuskavci

Ostala riba

Plava riba


Prema tipu plovila najveći ulov ostvaruju plovila koja obavljaju ribolov okružujućim mrežama plivaricama i to oko 25.000 tona dok koćari i višenamjenska plovila ostvaruju ulov iznad 4.000 tona, a najmanji ulov ostvaruju pelagijske koće čiji se broj smanjio u posljednjem desetljeću i sada ih je preostalo nekoliko parova.


Tablica 27. Ulov morske ribe i drugih morskih organizama prema tipu plovilima u 2005. godini (tona)

VRSTA RIBE Koćari Pelagijske koće Plivaričari Ostali UKUPNO

Srdela 4 507 13.950 2.060 16.521 Inćun 17 41 9.021 425 9.504 Papalina 3 5 75 19 102 Skuša 10 2 41 5 58 Tunj 0 0 1.021 0 1.021 Ostala plava riba 250 250 920 155 1.575

Oslić 780 2 1 87 870 Trlja 850 3 4 54 911 Grdobina 111 0 0 15 126 Škamp 215 0 0 20 235 Lignja 56 1 4 25 86 Hobotnica 35 2 0 30 67 Sipa 35 1 5 39 80 Muzgavci 672 7 2 28 709 Ostala riba 1.400 19 42 1.335 2.796

UKUPNO 4.438 840 25.086 4.297 34.661 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Broj gospodarskih ribara u proteklih 5 godina povećava za oko 7–8% godišnje osim u 2003. godini kad je povećanje bilo 15% u odnosu na 2002. godinu. Razlog tom povećanju je mogućnost otvaranja sezonskog obrta koju su iskoristili mali ribari koji sada obavljaju gospodarski ribolov samo u jednom dijelu godine, što prije nije bilo moguće.

Tablica 28. Broj ribara u gospodarskom ribolovu od 1999 – 2005. godine Godina 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Broj gospodarskih ribara

2.547 2.740 2.986 3.210 3.705 3.712 3.720


Ribarska plovila su zastarjela, najčešće bez opreme za proizvodnju leda, premda poneki ukrcavaju led nabavljen na tržištu. Zbog problema sigurnosti plovidbe i neadekvatnih uvjeta za život i rad na brodu autonomnost i boravak na moru su znatno ograničeni za iole lošijeg vremena. Stoga je broj ribolovnih dana veoma nizak (prosjek za koćare je tek oko 60) pa je time i ekonomičnost poslovanja otežana. Robusnija plovila na plavu ribu zahvaćaju prostor otvorenog mora i tako postižu veći broj dana na moru (do 100 dana u godini).

Povećanje ribolovnih plovila u 2003. godini je najveće i iznosi oko 16%. Razlozi povećanja su isti kao i u slučaju broja ribara, tj. ribari koji su obavljali mali ribolov otvorili su sezonski obrt, te obavljaju gospodarski ribolov samo u jednom dijelu godine, što prije nije bilo moguće.


Tablica 29. Broj ribarskih plovila 1999. – 2005. godine Godina 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Brodovi 330 381 420 450 477 475 478 Brodice 2.174 2.348 2.578 2.700 3.205 3.209 3.214

UKUPNO 2.504 2.729 2.998 3.150 3.682 3.684 3.692 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Ribarska flota Republike Hrvatske ima upisane 3.692 ribolovne jedinice (plovila). Valja napomenuti da se uglavnom radi o malim ribolovnim jedinicama s ukupnom prosječnom tonažom od oko 11 GT te prosječnom snagom motora od 66 kW, što je ujedno i znak nepovoljne strukture ribolovne flote. Trenutno je stanje takvo da ribolov u vanjskom ribolovnom moru može obavljati mali broj plovila te je potreba modernizacija flote.

Tablica 30. Broj plovila prema tipu, tonaži i snazi motora u 2005. godini Vrsta plovila Ukupno Prosjek

Broj 518,00 kW 80.121,60 154,66 Koće GT 15.072,29 29,10 Broj 233,00 kW 48.042,50 206,19 Plivarice GT 12.975,39 55,69 Broj 520,00 kW 12.882,11 24,77 Plovila za lov stajaćicama GT 1.344,74 2,59 Broj 16,00 kW 577,07 36,07 Plovila za lov potegačama GT 87,24 5,45 Broj 48,00 kW 1.110,37 23,13 Plovila za lov vršama GT 96,68 2,01 Broj 80,00 kW 3.030,77 37,88 Plovila za lov udičarskim alatima GT 178,22 2,23 Broj 2.277,00 kW 100.171,19 43,99 Višenamjenska GT 11.793,79 5,18 Broj 3.692,00 kW 245.926,61 66,61 UKUPNO GT 41.548,35 11,22


6.1.3. Marikultura

Uzgoj bijele ribe

U Republici Hrvatskoj su registrirane 34 tvrtke za uzgoj lubina i komarče; od čega jedna proizvodnog kapaciteta oko 800 tona godišnje, tri kapaciteta 200-400 tona godišnje, a ostalo su manje obiteljske farme kapaciteta sa oko 50 - 100 tona. Današnja ukupna proizvodnja je oko 3.000 tona, od toga 2.000 tona lubina i 1.000 tona komarče. Proizvodnja mlađi odvija se kroz jedno veće i tri manja mrjestilišta, i danas


se ukupno proizvede oko 10.000.000 komada mlađi lubina i komarče s konstantnim oscilacijama u visini proizvodnje.

Otežavajuće okolnosti koje su prepreka snažnijem razvoju uzgoja lubina i komarče u Republici Hrvatskoj su:

- izostanak povoljnih sredstava za investicije i obrtna sredstva, - nesređeni i neusklađeni prostorni planovi, - zaštitne carinske barijere prilikom izvoza na tržište EU, - porast ponude iz konkurentskih zemalja i pad cijena na inozemnom

tržištu, - nedovoljna proizvodnja mlađi.

Uzgoj tuna

Za uzgoj tuna je registrirano sedam (7) poduzeća. Ukupna proizvodnja je između 3.000 i 4.000 tona i namijenjena je izvozu na tržište Japana. Republika Hrvatska je redovita članica međunarodne organizacije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT–International Commission for the Protection of Atlantic Tuna), i kao takva sve preporuke ove organizacije u odnosu na uzgoj i ulov tuna obavezna je uvrstiti u svoju zakonsku regulativu. ICCAT propisuje i ulovne godišnje kvote za svaku državu članicu, pa je tako i propisana kvota za Republiku Hrvatsku. Pad cijena tuna iz uzgoja na japanskom tržištu, koji se pojavio prošle godine, ove godine pokazuje tendenciju stabiliziranja i nije značajnije utjecao na proizvodnju tuna u Republici Hrvatskoj. I ovdje se javljaju problemi oko dodjele novih koncesija zbog neusklađenih prostornih planova i čestih izmjena zakonske regulative.

Daljnji razvoj ove djelatnosti ovisiti će o raspoloživosti povoljnih sredstava za investicije i obrtna sredstva, prostornim planovima, ulovnim kvotama i zaštitnim mjerama ICCAT-a.

Uzgoj školjkaša

Za uzgoj školjkaša (dagnja i kamenica) registrirano je oko 52 uzgajivača. To su uglavnom uzgajališta obiteljskog tipa do 50 tona proizvodnje školjkaša godišnje. Samo tri uzgajivača registrirana su za uzgoj od 100 do 200 tona. Procjenjuje se da se uzgojem tradicionalno bavi preko stotinu malih obiteljskih farmi. Ukupna proizvodnja godišnje procjenjuje se na 2.400 tona dagnji i 800.000 komada kamenica. I dalje je prisutan problem rješavanja statusa uzgajivača na području Malostonskog zaljeva (posebni rezervat). Ovaj problem posebno je potenciran u 2004. godini, kada je većini uzgajivača istekao ugovor o koncesioniranju pomorskog dobra, čime su prestale vrijediti i povlastice za uzgoj. Pri pokušaju rješavanja ovoga problema poduzete su brojne mjere s ciljem donošenja jedinstvene lokacijske dozvole za čitavo područje. Do tada većina uzgajivača s ovog područja ostaje neregistrirana. Sličan problem očekuje se slijedeće godine sa uzgajivačima na području ušća rijeke Krke. Naime, zbog specifičnosti područja i tamo će biti neophodno donošenje jedinstvene lokacijske dozvole za čitavo područje, u svrhu dodjele koncesija za korištenje pomorskog dobra za potrebe uzgoja.

Uzgoj školjkaša stagnira i zahvaljujući nemogućnosti izvoza na tržište EU. Rješavanje ovog problema teče izuzetno i neopravdano sporo, i u potpunosti je neizvjesno kada će se okončati. Primjena modernijih tehnologija u ovisnosti je otvaranja tržišta EU, jer ukupna tradicionalna proizvodnja u cijelosti je usmjerena prema domaćem tržištu.


Za daljnji održivi razvoj predviđa se i potreba otvaranja mrjestilišta uslijed uočenog nedostatka mlađi iz prirodnih staništa.

Daljnji razvoj i ove djelatnosti ovisiti će o raspoloživosti povoljnih sredstava za investicije i obrtna sredstva, prostornim planovima, otvaranju tržišta EU, izgradnji mrjestilišta, suzbijanju crnog tržišta i kvalitetnim otpremnim centrima

Tablica 31. Uzgoj riba i drugih morskih organizama od 1999.-2005. godine

Godina Lubin i orada (t)

Dagnje (t)

Kamenice (kom)

Tune (t)

Riblja mlađ lubin i orada

(komada) 1999. 1.760 1.100 900.000 672,17 3.350.000 2000. 2.500 1.200 1.000.000 1.200 4.500.000 2001. 2.500 2.000 1.000.000 2.500 4.600.000 2002. 2.500 2.400 1.000.000 3.971 4.900.000 2003. 2.510 2.800 800.000 4.679 5.500.000 2004. 3.000 2.400 800.000 3.777 6.974.000 2005. 3.000 2.500 800.000 3.425 10.000.000


Marikultura u Republici Hrvatskoj već godinama opada, osim uzgoja tuna, iako je izuzetno kompatibilna programima pomorske orijentacije zemlje. Istodobno proizvodnja je u Mediteranu više nego udvostručena, prvenstveno zahvaljujući čvrstim strateškim i konzistentnim programima razvitka koje je pratila poticajna kreditna politika i subvencije. Rast akvakulture u svjetskim okvirima je oko 10 -15% godišnje.

6.1.4. Mali ribolov

Mali ribolov, kao dio ukupnog morskog ribarstva, definiran je kao ribolov za osobne potrebe. Osnovna ideja pri ozakonjenju ovog ribolova bila je da se stanovnicima uzobalja osigura mogućnost ulova ribe za osobne potrebe, dakle bez prava prodaje. Osim odsustva novčane naknade, u ovoj kategoriji ribolova je strogo ograničena količina i vrste ribolovnih alata koje se smiju u njemu koristiti. Postaje očito da ova ograničenja nisu umanjila interes ljudi da se uključe u ovu kategoriju ribolova. Tako je u 2002. godine premašio brojku od 14.000, dok je primjerice 1997. bilo „samo“ oko 5.000 malih ribara dok je sada broj malih ribara oko 13.100. Najveće povećanje je nastupilo donošenjem Zakona o otocima čime je omogućeno bavljenje malim ribolovom bez naknade za otočno stanovništvo, uključivo i poluotok Pelješac.

Tablica 32 . Broj malih ribara od 1999 - 2005. godine Godina 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Broj malih ribara 9.240 11.323 12.230 14.200 13.500 13.700 13.180


Ovakvim povećanjem broja sudionika u malom ribolovu, povećava se broj ribara u ukupnom ribarstvu, a time se povećava i ukupni pritisak na raspoložive bioresurse kao i procjena ulova. Procijenjeni ulov malih ribara je oko 6.000 tona godišnje što nije beznačajna stavka u ukupnom ulovu na moru. Za pretpostaviti je da će se u budućnosti ova aktivnost raspodijeliti na kategorije gospodarskog ribolova ili športskog i rekreacijskog ribolova.


6.1.5. Rekreacijski i športski ribolov

Rekreacijski i športski ribolov je prema Zakonu o morskom ribarstvu, dozvoljeno obavljati ukoliko ribolovac posjeduje ribolovnu dozvolu i ukoliko se služi propisanim ribolovnim alatima na propisani način. U ovoj kategoriji ribolova, ne smije se uloviti više od pet kilograma ribe po dozvoli na dan, ne računajući pri tom kapitalni primjerak. Za sve vrste ribe i drugih morskih organizama su propisane iste dozvole koje se razlikuju jedino prema vremenskom razdoblju u kojem vrijede. Iznimka je dozvola za lov krupne plave ribe, tj. tune (Thunnus thynnus), igluna (Xiphias gladius) i iglana (Tetrapturus belone) kojom je dopušteno izloviti tek jedan primjerak ove ribe na dan. Osim toga, sportski ribolovci koji se bave ovom vrstom ribolova, tzv. „big game fishing“-om, imaju obvezu prijavljivanja ulova na za to propisanom obrascu kojeg dobiju uz dozvolu. Svi ostali sportski ribolovci nemaju obvezu prijavljivanja ulova, odnosno njihovog evidentiranja u cilju dobivanja ukupne slike bioresursa.

Koliko god se to činilo beznačajnim za ukupno gospodarenje ribolovnim morem, rekreacijski i športski ribolov u svojoj ukupnosti predstavlja značajnu stavku u ukupnom ribarstvu. Koliki je ribolovni napor uslijed obavljanja ovoga ribolova nije moguće točno utvrditi pošto se on niti ne mjeri, no moguća je procjena. Potrebno je započeti razmišljati o jedno vrlo zanimljivoj kategoriji koja može ići u prilog opstojnosti ribara, a to je kategorija ribolovnog turizma.

Hrvatski savez za sportski ribolov na moru sa sjedištem u Rijeci ima 206 društava s preko 24.000 članova. Uz navedene sportske ribolovce godišnje se izda preko 20 000 dnevnih i višednevnih dozvola. 6.1.6. Prerada ribe i drugih morskih organizama

Riboprerađivačka industrija više se ne temelji na konzerviranoj maloj plavoj ribi i to uglavnom srdeli, već je nazočan trend povećanja proizvodnog asortimana posebno soljene ribe, prvenstveno inćuna. Smanjenje proizvodnje ribljih konzervi u 2004. godini bilo je drastično, a razlog je bio stečaj nekoliko proizvođača te problemi u izvozu ribljih prerađevina nakon stupanja na snagu Protokola 7.

Prerađivački kapaciteti navedenih tvornica i pogona iznose oko 39 000 tona i zbog nedovoljne suradnje između ribara i riboprerađivača nisu ni približno iskorišteni. Prosječna godišnja proizvodnja ribljih konzervi u proteklih 10 godina iznosila je 12.000 – 18 000 tona.

Ukupna proizvodnja ribljih prerađevina u Republici Hrvatskoj je oko 17.000 tona, od čega oko 40,83% otpada na konzerviranu ribu.

Tablica 33. Prerada ribe i drugih morskih proizvoda od 1999. - 2005. godine(t) Vrsta 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Soljena riba 350 1.881 2.500 2.800 2.900 3.914 6.110 Smrznuta riba (fileti i ost.) 250 470 850 1.500 3.200 3.500 1.935

Konzervirana riba 14.000 14.500 15.500 14.000 11.700 5.256 6.920 Ostali riblji proizvodi (marinade, salate, paštete i sl.)

120 60 110 120 1.200 1.600 1.980

UKUPNO 14.720 16.911 18.960 18.420 19.000 14.270 16.945 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva


Također valja istaknuti da je u kategoriji ostalih ribljih proizvoda proizvodnja u posljednjih nekoliko godina deseterostruko porasla, zahvaljujući proširenom asortimanu koji se sada proširuje i na ostale vrste riba i školjkaša.

Na kraju se može zaključiti da je primjetan drastični pad konzervirane ribe uz postupni porast drugih oblika prerade (soljena riba, fileti i ostalo).

6.1.7. Slatkovodno ribarstvo

Uzgojem slatkovodnih riba u Republici Hrvatskoj bavi se 38 registriranih pravnih ili fizičkih osoba (15 toplovodnih i 23 hladnovodnih).

Važnost slatkovodnog ribarstva, odnosno uzgoja ribe za Republiku Hrvatsku je ne samo zbog njegove osnovne djelatnosti (proizvodnje zdrave, kvalitetne i jeftine hrane) nego i radi njegove ekološke vrijednosti te važnosti za gospodarstvo Republike Hrvatske. Šaranski se ribnjaci u našim uvjetima grade na terenima koji obično nisu pogodni za drugu poljoprivrednu proizvodnju. To su uglavnom tereni s visokim podzemnim vodama, močvarna i neplodna tla, gdje bi vodotoci i poljoprivredno zemljište ostali i dalje gospodarski neiskorišteni. Zbog velike nezaposlenosti od velike je važnosti to što slatkovodna akvakultura osigurava radna mjesta u područjima gdje se ne nude drukčije mogućnosti zapošljavanja, čime se nastoji djelomično spriječiti depopulacija stanovništva tih područja.

Tablica 34. Proizvodnja slatkovodne ribe od 1996.-2005. godine (t) 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Mlađ 1.518 1.601 2.014 2.010 1.594 1.127 1.266 957 1.545 1.480 Šaran

Konzum 1.851 2.272 3.249 2.418 2.358 2.578 1.606 1.660 1.753 2.236 Mlađ 26 68 106 126 68 76 149 124 119 114

Amur Konzum 101 88 103 238 265 228 185 318 294 378 Mlađ 0 19 39 26 11 61 17 17 10 7 Bijeli

glavaš Konzum 18 11 85 97 281 21 86 1 0 57 Mlađ 3 26 59 36 37 27 57 19 80 55 Sivi

glavaš Konzum 48 26 128 119 72 226 301 414 299 270 Mlađ 5 15 28 12 2 2 3 1 1 16

Linjak Konzum 4 10 14 27 6 2 6 11 8 13 Mlađ 14 24 23 60 20 7 22 18 12 9

Som Konzum 48 43 49 87 38 31 36 54 59 31 Mlađ 1 2 1 2 1 2 1 1 2 7

Smuđ Konzum 3 7 6 7 8 6 9 6 6 3 Mlađ 2 4 17 25 2 1 2 0 1 1

Štuka Konzum 2 3 8 35 19 11 11 2 9 4 Mlađ 13 18 156 156 217 41 46 178 186 120

Pastrva Konzum 53 309 474 474 945 1.039 1.620 1.222 1.173 1.303 Mlađ 21 5 3 1 52 24 17 50 8 46

Ostalo Konzum 83 68 30 51 33 39 60 23 53 49 Mlađ 1.603 1.782 2.446 2.454 2.004 1.369 1.580 1.365 1.964 1.855

Ukupno Konzum 2.211 2.837 4.145 3.553 4.025 4.181 3.921 3.711 3.654 4.344

Sveukupno 3.814 4.619 6.591 6.007 6.029 5.550 5.501 5.076 5.618 6.199 Izvor: Državni zavod za statistiku i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga

gospodarstva, Uprava ribarstva


U razdoblju od 1980. do 2005. godine najveća je proizvodnja slatkovodne ribe zabilježena 1983. godine (16.400 tona). Od 1991. godine proizvodnja se smanjuje te je 1996. godine zabilježena i najmanja proizvodnja. Proizvodnja slatkovodne ribe bila je za 75,26% manja od proizvodnje ostvarene 1983. te je iznosila svega 3.814 tona.

Pri uzgoju toplovodnih riba zabilježen je pad proizvodnje svih vrsta. Situacija je potpuno drukčija u uzgoju hladnovodnih vrsta slatkovodne ribe (pastrva), u kojemu je najveća proizvodnja zabilježena upravo posljednjih godina. Razlog tome je činjenica da naše tržište još uvijek nije dovoljno zasićeno tom vrstom ribe, te da se sve više uzgajivača, koji imaju uvjete za tu proizvodnju, odlučuje za njezino proširenje, a sve se više pojavljuju i novi uzgajivači te vrste slatkovodne ribe.

Proizvodnja slatkovodne ribe se je posljednjih godina ustalila sa neznatnim odstupanjima, tako da je 2005. godine zabilježena proizvodnja od 6.199 tona. Od ukupne proizvodnje slatkovodne ribe u 2005. godini 4.776 tona je uzgoj toplovodnih vrsta slatkovodnih riba i 1.423 tona hladnovodnih vrsta riba.

Kako je već naprijed navedeno šaran predstavlja dominantnu vrstu ribe u ovome uzgoju. Udio šarana u proizvodnji toplovodnih vrsta slatkovodnih riba je 77,80%, a u ukupnom uzgoju 59,95%. Povećanom proizvodnjom pastrva posljednjih godina i udio u proizvodnji se povećao te sada iznosi 22,95%. U strukturi proizvodnje slijede biljožderne vrste ribe (amur, bijeli i sivi tolstolobik) s 14,21%, dok sve ostale vrste u uzgoju sudjeluju sa 2,89%.

6.2. Bruto-domaći proizvod

Razmjerna važnost poljoprivrede, mjerena udjelom bruto-domaćeg proizvoda, se dugoročno smanjuje. Početkom devedesetih godina bruto-domaći proizvod poljoprivrede bio je oko 9%, a u ratnim godinama razmjerno raste zbog većeg pada ukupnih nepoljoprivrednih djelatnosti (industrija, promet itd.). U 2005. godini u ukupnom BDP-u, poljoprivreda i ribarstvo sudjeluju 7,2%. U bruto-domaćem proizvodu ribarstvo sudjeluje s udjelom od 0,7%. u 2005. godini.


Tablica 35. Procijenjeni bruto društveni proizvod hrvatskog ribarstva za 2005. godinu (BDP)

KOLIČINA (KG) CIJENA VRIJEDNOST (KUNE) USA $

9.504.000 7,50 71.280.000 12.728.57116.521.000 3,54 58.484.340 10.443.632

1.021.000 19,75 20.164.750 3.600.8481.575.000 4,75 7.481.250 1.335.9383.143.000 31,00 97.433.000 17.398.7501.430.000 23,00 32.890.000 5.873.2141.467.000 35,00 51.345.000 9.168.7506.500.000 20,00 130.000.000 23.214.286

15.000.000 2.678.571 UZGOJ RIBE I ŠKOLJKAŠA

3.000.000 32,00 96.000.000 17.142.8573.425.000 115,00 393.875.000 70.334.821

10.000.000 1,50 15.000.000 2.678.5712.500.000 13,71 34.275.000 6.120.536

800.000 3,00 2.400.000 428.571

6.110.000 23,00 140.530.000 25.094.6436.920.000 15,00 103.800.000 18.535.7141.935.000 9,00 17.415.000 3.109.8211.980.000 30,00 59.400.000 10.607.143

1.346.773.340 240.495.239

51.249 25,00 1.281.234 228.79214.419.030 2.574.827

4.776.000 20,00 95.520.000 17.057.1431.423.000 21,89 31.149.470 5.562.405

142.369.734 25.423.167

1.489.143.074 265.918.406BDP HRVATSKOG RIBARSTVA

ŠPORTSKI I REKREACIJSKI RIBOLOV

športski ribolovtoplovodne vrste

hladnovodne vrsteBDP SLATKOVODNOG RIBARSTVA

konzervirana ribasmrznuta riba

ostali riblji proizvodi

gospodarski ribolov

BDP MORSKOG RIBARSTVA

dagnjakamenica (kom)

soljena ribaPRERADA RIBE

SLATKOVODNO RIBARSTVO

MALI RIBOLOV

bijela ribatuna

riblja mlađ (kom)

miješana riba koćarska riba

ostala riba ostali morski organizmi

inćunsrdelatuna

GOSPODARSKI RIBOLOVMORSKO RIBARSTVO

Industrija hrane, pića i duhana u ukupnom BDP-u industrije u Hrvatskoj sudjeluje s 21,1%. Tvrtke u hrvatskoj prehrambenoj industriji pripadaju među uspješnije u našem gospodarstvu. Svjetski poznati i najznačajniji izvozni proizvodi prehrambene industrije su vegeta, keksi i vafli, punjena čokolada, konzervirane srdele, gotove juhe, maslinovo ulje, pivo i cigarete.

Ribarstvo i prerada ribe su tradicionalno najvažnije djelatnosti u priobalnom i otočkom dijelu Hrvatske. Proizvodnjom ribljih prerađevina bavi se više od 30 tvrtki koje godišnje proizvedu približno 14.000 tona prerađevina od čega oko 50% čine konzervirane srdele. U 2004. godini proizvedeno je 5.000 tona slatkovodne ribe, a ulov i proizvodnja morske ribe i ostalih morskih plodova iznosili su oko 40 000 tona. Sve se više razvija uzgoj bijele morske ribe i uzgoj školjki, a 1997. Hrvatska je među prvima u Mediteranu počela uzgajati tunu za osigurano japansko tržište. Rezultat te proizvodnje u 2005. g. je izvoz tuna u Japan u vrijednosti od 35,7 milijuna USD ili 62% vrijednosti ukupnog izvoza svježih i zamrznutih riba te se smatra jednim od značajnijih izvoznih proizvoda.

6.3. Zaposlenost u sektoru

Broj direktno zaposlenih u sektoru vrlo je teško precizno odrediti na osnovu dostupnih podataka no polazeći od broja ribarskih brodova i potrebne posade kao i objekata vezanih uz ribarstvo dolazi se do procjene broja između 13.000 i 14.000


direktno zaposlenih osoba u sektoru. Kroz ovaj broj analizirani su ribarski brodovi, morska i slatkovodna uzgajališta, objekti za obradu, preradu i uskladištenje riba i drugih morskih organizama kao i dio registrirane trgovine. Na ovaj broj se nadovezuju ostale proizvodne, uslužne i društvene djelatnosti i u omjerima kojima se danas barata veže na sebe još 4-5 zaposlenih iz ostalih djelatnosti.

Potrebno je spomenuti dodatnih cca 13.100 malih ribara koji love za vlastite potrebe kao i značajan broj sportsko rekreativnih ribolovaca. Na kraju svakako je za zaključiti da se od ribarstva u Hrvatskoj danas prehranjuje i živi oko 80.000 ljudi.


7. Analiza tržišta (postojeće stanje) 7.1. Potrošnja ribe, potrošačke navike i temeljna obilježja domaćeg tržišta

Potrošnja ribe i ostalih morskih organizama u Hrvatskoj, prema anketnim pokazateljima je 7,76 kilograma po stanovniku godišnje. Od toga je 1,20 kilograma potrošnja slatkovodne ribe, a 6,56 kilograma morske ribe. Tome treba pridodati još 0,79 kg morskih plodova, te 0,66 kg konzervirane i prerađene ribe. Pri tome je potrošnja ribe u kontinentalnom dijelu Hrvatske, koji tradicionalno nije potrošač ribe, svega oko 2-3 kilograma po stanovniku godišnje. U primorskom dijelu Hrvatske potrošnja je puno veća i procjenjujemo je na oko 20 kg po stanovniku godišnje. Međutim, ovdje značajan dio otpada na naturalnu potrošnju. Usporedimo li gornje pokazatelje s potrošnjom od 22,4 kg u Americi i Kanadi, odnosno 70 kg u Japanu i oko 90 kg na Islandu zaključujemo da je potrošnja ribe u Hrvatskoj mala.

Tablica 36. Potrošnja riba i ribljih proizvoda od 2002.-2004. godine (kg) Vrsta 2002. 2003. 2004.

Morska i slatkovodna riba 6,86 6,34 6,59

Plodovi mora 1,08 1,00 0,89 Sušena, dimljena i usoljena riba 0,06 0,08 0,08

Konzervirana i prerađena riba 0,76 0,66 0,73

UKUPNO 8,76 8,08 8,29

Najvažniji potrošački zahtjev prema kakvoći ribe i morskim organizmima je njihova svježina, bez razlike da li se radi o potrošnji u svježem stanju ili o ribi za konzerviranje. Na svježinu se utječe brigom oko izlovljene ribe.

Različite potrošačke skupine različito i ocjenjuju kakvoću ribe ovisno o razini dohotka, navikama u prehrani, tradiciji, mogućnosti kupnje itd. Primjerice, prema istraživanju ukusa zadarskog odsječka hrvatskog tržišta, potrošači su razvrstali ribu u tri kakvonosne skupine:

U I. skupinu kakvoće pripadaju Lubin, Kovač, Podlanica, Zubatac, Škarpina, Črljenac, Fratar, Pic, zatim one iz kaveznog uzgoja Lubin, Podlanica, Losos i Jegulja.

U II. skupinu kakvoće pripadaju List, Salpa, Vražja Grdobina, Konj, Oslić, Trlja, Gavun, Skuša, Tunj i Palamida.

U III. skupinu kakvoće pripada ostala plava riba, Manule, Ušate, Pas, Mačka, Raža, a na kakvoću utječe i veličina primjerka.

Primjerci do određene težine bolje su kakvoće, a zatim kakvoća opada. Primjerice, zubatcu do težine 1 kg kakvoća raste pa je primjerak od 1 kg najkakvonosniji. Daljnjim povećanjem težine primjerka kakvoća mu opada. Način proizvodnje ribe također utječe na kakvoću. Nadalje na kakvoću utječe i područje na kojem je riba ulovljena ili uzgojena. Riba ulovljena uz istočnu obalu hrvatskog Jadrana više se cijeni od ribe iz zapadnog dijela Jadrana. Riba iz Sredozemnog mora slabije je kakvoće od jadranske, a bolje od oceanske. Naime, Jadransko more siromašnije je s biljnim pokrovom, osobito njegov istočni dio. Ribe su prisiljene više se kretati u potrazi za hranom, što utječe na bolju kakvoću njihova mesa.

Obilježja kakvoće služe i za razlikovanje asortimana. Tako je asortiman ponude moguće razlikovati prema potrošačkim zahtjevima, prema uvjetima stavljanja ribe u


promet, prema mjestu ulova i uzgoja. Prema uvjetima stavljanja ribe u promet, proizvodi pripadaju u skupine: I. morske ribe: sitna plava riba, krupna plava riba, bijela riba, landovina, miješana morska riba, glavonošci i morska riba iz uzgoja. II. slatkovodne ribe; III. rakovi; IV. školjkaši, V. zamrznuta riba; VI. riblji proizvodi: riblje konzerve, marinade, soljena, dimljena i sušena riba, zamrznuti riblji proizvodi.

Unutar pojedinih podskupina ribe se razvrstavaju prema težini. Primjerice, prva kategorija srdela sadrži do 36 komada u kilogramu, druga od 37 do 45 komada u kilogramu, odnosno treća više od 45 komada u kilogramu. Veličinska kategorizacija prema EU ovdje je različita pa nije nepreporučljivo uvesti dvostruko označavanje da bi zaštitili izvornost proizvoda.

Asortiman ponude moguće je razvrstati prema načinu pakiranja. Ovi proizvodi nude se bez ambalaže, vakumirani i zamrznuti u celofanu. Asortiman proizvoda koji nudi industrija konzervi sadrži mnoštvo različitih oblika. Način pripreme pruža također mogućnosti za razvrstavanje ponude. Primjerice, moguće je ponuditi ribu razdijeljenu u filete itd.

7.2. Struktura ponude ribarskih proizvoda i očekivani trendovi

U strukturi ponude ribarskih proizvoda oko 71% otpada na ulov ribe i morskih organizama, 20% na uzgoj morske ribe i školjaka te 9% na uzgoj slatkovodne ribe.

Tablica 37. Proizvodnja ribe i morski organizama (tona)

1990. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. Indeks 2005./90.

Ulov i uzgoj morske ribe i organizama 34.901 25.698 29.155 26.181 39.954 44.111 126,4

Uzgoj slatkovodne ribe 11.092 4.391 3.460 3.240 3.393 4.303 38,8

Izvor: Obrada podataka DZS RH

Prema statističkim pokazateljima ulov i uzgoj morske ribe i morskih organizama posljednjih nekoliko godina raste i 2005. godine premašio je 44 tisuće tona. Prema ovom izvoru to je za čak 10 tisuća tona (26%) više u odnosu na predratnu 1990. godinu.

U ulovu morske ribe prevladava sitna plava riba s udjelom od oko 77%. Pri tome je najvažniji ulov srdele koji je primjerice 2005. godine bio preko 16 tisuća tona godišnje i inćuna 9,5 tisuća tona. Srdela se najviše konzervira, a inćun salamuri odnosno izvozi u Italiju. Statistika ulova ostale ribe je u porastu i prošle godine premašila je 4,5 tisuća tona godišnje. Isto tako raste ulov glavonožaca, dok ulov rakova stagnira. Pojedini eksperti drže da statistički podaci značajno podcjenjuju ulov ribe iz Jadrana.


Tablica 38. Uzgoj i ulov morske ribe i organizama

1990. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. Indeks 2005./1990.

Ulov plave ribe 26.440 15.892 21.728 19.593 26.174 28.621 108 ulov srdele 22.493 9.097 12.626 12.271 16.357 16.521 73 ulov inćuna 685 2.850 3.187 3.341 7.473 9.504 1387 ulov i uzgoj tuna* 883 3.045 3.971 3.028 4.604 4.446 504 uzgoj tuna ( od 2004.) 3.777 3.425 Ostale ribe ulov i uzgoj 6.049 4.649 4.124 3.880 5.880 7.623 126 '- ulov ostale ribe 2.149 1.624 1.457 2.830 4.573 '- uzgoj ostale ribe ** 2.500 2.500 2.423 3.000 3.050 Ulov glavonožaca 1.098 1.724 560 488 728 1.094 99,6 Ulov rakova 605 308 204 184 274 258 43 Ulov i uzgoj školjaka 709 3.125 2.539 2.036 3.121 3.090 436 Uzgoj školjaka 392 3.000 2.456 1.942 3.000 3.000 765 Izvor: Obrada podataka DZS RH

U uzgoju morske ribe najvažnija je tuna s proizvodnjom između 3 i 4 tisuće tona godišnje. Uzgoj lubina i orade je oko 3 tisuće tona godišnje. Uzgoj školjaka uglavnom se odnosi se na dagnje i iznosi oko 3 tisuće tona godišnje.

U strukturi proizvodnje slatkovodne ribe još uvijek dominira proizvodnja šarana s preko 2 tisuće tona godišnje ili preko 50% ukupne proizvodnje. Zadnjih nekoliko godina jače se povećava proizvodnja pastrve i ona je 2005. godine dostigla 30% ukupne proizvodnje. Od ostalih vrsta najviše se uzgajaju: amur, som i smuđ.

Nakon višegodišnjeg pada i potom stagnacije prerada ribe polagano se oporavlja. Godine 2005. preradilo se oko 16,4 tisuće tona ribljih prerađevina od čega polovica otpada na proizvodnju ribljih konzervi: srdela, fileta od tunja, te skuše. Proizvodnja konzervi od srdele opada dok proizvodnja konzervi od tune raste. Konfekcioniranje morske i slatkovodne ribe, iako se radi o razmjerno novoj djelatnosti kod nas, bilježi jači porast.

U slijedećih desetak godina ulov svih vrsta plave ribe rasti će zbog modernizacije domaće flote i sve veće potražnje za ribom na globalnom tržištu, posebice plavom. Ulov ostale morske ribe, posebice kvalitetnije bijele ribe neće se značajnije povećavati. Kod ovog dijela se postavlja pitanje utvrđivanja realnog stanja. Proizvodnja morske ribe i posebice školjaka značajnije će se povećati. Proizvodnja slatkovodne ribe najviše će ovisiti o mogućnostima prodajnog tržišta. Uklanjanjem carinskih barijera prema EU i modernizacijom ribarske flote i kapaciteta za preradu ribe doći će do povećanje proizvodnje ribljih prerađevina.

7.3. Prodajni kanali

Najvažniji prodajni put za sitnu plavu ribu još uvijek su domaći proizvođači ribljih konzervi koji su 2005. godine preradili oko 7 tisuća tona. Sve veće tržište za plavu ribu postaje izvoz. Za tunu je najvažnije tržište Japana. Za prodaju ostale uzgojene morske ribe je izvoz u Italiju i ostale europske zemlje. Prošle godine izvezeno je oko 2 tisuće tona ovih proizvoda. Izvoz slatkovodne ribe bio je prošle godine oko 450 tona, najviše u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju i Crnu Goru.

Na domaćem tržištu, najveći dio ulova kvalitetnije bijele morske ribe, glavonožaca i rakova ribari prodaju izravno ugostiteljima i otkupnim stanicama. Ostatak ulova te riba i školjke iz uzgoja, izravno ili preko posrednika, prodaju se putem maloprodajne mreže, najviše preko ribljih tržnica i supermarketa.


Hrvatska do sada nije zakonski niti infrastrukturno uredila domaće tržište ribe. To otvara prostor nelegalnoj trgovini i smanjuje učinke ove gospodarske grane. Nedostaci u organizaciji tržišta ribe u Hrvatskoj sprječavaju i razvitak potrošnje ovih proizvoda.

7.4. Uvoz i izvoz ribe i ribljih proizvoda

U razdoblju od 1996.–2005. godine iz godine u godinu rastao je uvoz ribe i ribljih proizvoda kako količinski tako i vrijednosno. Izuzetak je 2004. godina kada se uvoz ribe i ribljih proizvoda smanjilo u odnosu na 2003. godinu, no u 2005. godini trend rasta je nastavljen.

Tablica 39. Uvoz i izvoz riba i ribljih proizvoda od 1996.-2005. godine Uvoz Izvoz

Godina MT USD MT USD

1996. 13.107 28.100.922 17.133 49.595.522 1997. 13.455 30.270.894 24.758 60.604.952 1998. 12.875 29.930.756 19.112 43.374.795 1999. 14.560 28.567.309 17.700 35.059.348 2000. 25.532 33.098.275 18.247 43.977.357 2001. 37.955 46.476.956 10.322 46.777.494 2002. 56.292 75.860.460 22.365 79.869.814 2003. 57.315 82.741.215 22.687 114.881.084 2004. 38.627 71.772.000 23.428 104.010.000 2005. 53.671 98.416.794 24.416 97.361.226

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva

Prema najznačajnijim proizvodima u uvozu najviše količinski dominira uvoz haringe i ostale male plave ribe koja se uvozi za potrebe uzgoja tuna, zatim lignje, škamp i oslić te živa morska riba. Navedeni proizvodi predstavljaju 80,74% od ukupne uvezene količine i 60% od ukupne vrijednosti uvoza riba i ribljih proizvoda. U ukupnom uvozu riba i ribljih proizvoda haringa i ostala mala plava riba učestvuje količinski sa čak 59,34%, a vrijednosno samo 20,61%. Uvoz žive morske ribe količinski učestvuje sa samo 3,65% dok je vrijednosno taj postotak znatno veći i iznosi 13,35%. Grafikon 5. Količinska struktura uvoza prema proizvodima u 2005 Grafikon 6. Vrijednosna struktura uvoza prema

proizvodima 2005.


Najznačajnije zemlje iz kojih se uvozi najveća količina riba i riblji proizvoda su Švedska, Španjolska, Danska, Nizozemska i SAD. Vrijednosni uvoz po zemljama je

Haringe34,87%

Mala plava riba

24,47%

Ostalo19,20%

Lignje10,25%

Živa mor. riba

3,66%

Škarpina i oslić

7,55%Škarpina i

oslić8,89%

Živa mor. riba13,35%

Mala plava riba

9,80%Haringe10,81%

Ostalo40,00%

Lignje17,17%


nešto drugačiji te je Španjolska vrijednosno najznačajnija zemlja, slijedi Francuska, Falklandi (Malvini), Italija i Norveška. Grafikon 7. Količinska struktura uvoza prema zemljama u 2005. god.

Grafikon86. Vrijednosna struktura uvoza prema zemljama u 2005. god.


Količina izvezene ribe i ribljih proizvoda, također, u promatranom razdoblju iz godine u godinu raste, a 2003. i 2004. godine zabilježene su vrijednosno najveći iznosi u USD. Godine 2004. vrijednosno je izvoz smanjen no količinski je povećan u odnosu na prethodne godine i najveći je u promatranom razdoblju. Najznačajniji proizvodi su svježa riba (ulovljena i uzgojena), te riblje prerađevine (konzervirana riba i soljena riba) te one sudjeluju vrijednosno sa 66,25%, odnosno 58,12%. U izvozu ribe vrijednosno je najznačajniji proizvod tuna koja ostvaruje 32,96%, a količinski tek 9,81%. Od ostalih proizvoda tu su još konzervirana riba, soljena riba te riba iz uzgoja (lubin i komarča). Posljednjih godina povećan je izvoz soljenih inćuna koji u 2005. godinu sudjeluje sa 14,10% ukupne količine izvoza riba i ribljih proizvoda, odnosno 9,95% ukupne vrijednosti unutar ove grane gospodarstva. Grafikon 9. Količinska struktura izvoza prema proizvodima u 2005.

Grafikon 10. Vrijednosna struktura izvoza prema proizvodima. u 2005


Najznačajnije zemlje u koje se izvozi riba i riblje prerađevine su Italija, Japan, Slovenija, Srbija i Crna Gora te Bosna i Hercegovina. Izvoz u navedene zemlje iznosi 92,48% od ukupno izvezene količine te 93,99% od ukupne izvezene vrijednosti riba i ribljih proizvoda.

Ostalo38,18%

Švedska18,17%

Španjolska16,84%

Danska13,92%

Nizozemska7,44%

SAD5,45%

Ostalo52,75%

Norveška5,54%

Italija6,77%

Španjolska16,25%

Francuska10,01%

Falklandi (Malvini)

8,68%

Uzgojena riba6,66%

Svježa mala pl. riba

12,61%

Soljeni inćuni14,10%

Konzervirana riba

15,95%

Tune9,81%

Ostalo40,88%

Uzgojena riba7,59%

Svježa mala pl. riba

3,48%

Soljeni inćuni9,95%

Konzervirana riba

12,26%

Tune33,75%

Ostalo32,96%


Grafikon 11. Količinska struktura izvoza prema zemljama u 2005. god. Grafikon 12. Vrijednosna struktura izvoza prema zemljama u 2005.


Količinska bilanca uvoza i izvoza riba i ribljih proizvoda je od 2000. godine negativna. Važno je napomenuti da je vrijednosna bilanca u ovom desetogodišnjem razdoblju sve vrijeme pozitivna, osim tijekom 2005. kada je zabilježena negativna uvozno izvozna bilanca. Razlog pozitivne vrijednosne bilance, a negativne količinske bilance je u tome je što se izvoze vrjedniji proizvodi dok se uvozi manje vrijedan proizvod kao što je haringa koja se višestruko valorizira kroz izvoz uzgojene tune.

Grafikon 13. Količinska bilanca uvoza i izvoza riba i ribljih proizvoda (1996.-2005.)

-40.000

-35.000

-30.000

-25.000

-20.000

-15.000-10.000

-5.000

0

5.000

10.000

15.000

1996

.

1997

.

1998

.

1999

.

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

Godina

MT


Grafikon 14. Vrijednosna bilanca uvoza i izvoza riba i ribljih proizvoda (1996.-2005.)

-5.000.000

0

5.000.000

10.000.000

15.000.000

20.000.000

25.000.000

30.000.000

35.000.000

40.000.000

1996

.

1997

.

1998

.

1999

.

2000

.

2001

.

2002

.

2003

.

2004

.

2005

.

Godina

USD


Italija57,37%

Ostalo7,52%

Slovenija4,89%

Srbija i Crna Gora9,27%

Japan10,31%

Bosna i Hercegovina

10,64%

Italija39,66%

Japan36,64%

Bosna i Hercegovina

7,46%

Srbija i Crna Gora6,59%

Ostalo6,01%

Slovenija3,64%


Hrvatsko ribarstvo je izvozno usmjereno i u pravilu ostvaruje višak u vanjskotrgovinskoj razmjeni. U analiziranom razdoblju izvoz je narastao za više od tri puta i vjerojatno će do konca 2006. godine premašiti vrijednost od 100 milijuna američkih dolara. U istom razdoblju uvoz također bilježi jaki rast da bi prošle godine dostigao vrijednost od preko 90 milijuna američkih dolara. Pozitivna bilanca razmjene ribe i prerađevina također se povećava u promatranom razdoblju i u prvih osam mjeseci 2006. godine dostigla je iznos od gotovo 35 milijuna američkih dolara.

U strukturi izvoza ribarstva najvažniji je izvoz svježe ribe i on vrijednosno dostiže gotovo 2/3 ukupnog izvoza, potom slijedi izvoz prerađene i konzervirane ribe (15,3%), izvoz zamrznute ribe (10,9%) te sušene, soljene odnosno usalamurene ribe (9,7%).

Pojedinačno promatrano, u izvozu je najvažniji izvoz tune u Japan te ostale svježe i rashlađene ribe u Italiju i ostale europske zemlje. Najvažnija izvozna tržišta za konzerviranu ribu su zemlje bivše SFRJ (BiH, Makedonija, Srbija i Crna Gora) te Austrija.

U slijedećem razdoblju treba očekivati daljnji rast izvoza našeg ribarstva. S jedne strane to će biti uvjetovano liberalizacijom trgovine s EU a s druge povećanjem uzgoja ribe i morskih organizama u Hrvatskoj.


8. Ribarska infrastruktura na kopnu – definiranje tržišta ribom sukladno standardima EU

8.1. Organizacija tržišta ribom u RH

U Hrvatskoj danas nema aukcijske prodaje morske ribe, međutim, postoje određena iskustva iz 1935. godine kada je bila osnovana aukcija ribe na Sušaku. Aukcijskim oblikom prodaje, po ugledu na onaj u Trstu i Veneciji, pokušao se eliminirati monopol u trgovini ribom.

Posebnost hrvatskog akvatorija ukazuje na disperziranosti ribolovnih napora i koncentracija ribarskih subjekata. Zato je za pravilno pozicioniranje ribarske djelatnosti u prostoru značajno za ribarsku opstojnost na ovim prostorima.

Na ovaj način ribarima se osigurava najbliža luka za iskrcaj ali i utočište u budućnosti. Prema Nacrtu vijeća za Mediteran od 09.10.2003 EC (na usvajanju) u članku 20 spominje se termin «designates ports», što bi jednim dijelom značilo iskrcajna mjesta ili određene luke (ribarske luke). Ovim prijedlogom, naglasak je na praćenju podataka o ulovu i djelomične organizacije tržišta (bez opisa tehničkih karakteristika). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, br. 158/03) te uredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i uvjeti za razvrstaj luka posebne namjene („Narodne novine“, br. 110/04), određuju da se lukom posebne namjene - ribarskom lukom smatra luka koja služi za prihvat i smještaj ribarskih plovila, te je opremljena uređajima i opremom za ukrcaj/iskrcaj ribarskih plovila, prostorom za manipulaciju ulovom i opskrbu ribarskih plovila. Navedeni prijedlog Nacrta vijeća za Mediteran i kretanja u Europskom zakonodavstvu nameću potrebu RH da na vrijeme definira navedeni sadržaj.

Uređenje tržišta je definirano u odredbi 104/2000 EC, a ribarska politika uredbom 2371/2002 EC. Stoga radi ostvarivanja kvalitetnog organiziranog tržišta koje će ovu granu odvesti iz zone sive ekonomije ukazuju na potrebu donošenja programskog modela i operativnog programa razvoja ribarstva i ribarske infrastrukture. Svakako da je potrebno jedno početno razdoblje prilagodbe organiziranom tržištu koji bi ukazao na stvarne potrebe izgradnje sustava organiziranog tržišta. Stoga su u ovoj studiji spomenuta i mjesta za iskrcaj koja će sutra morati biti definirana, a ostavljaju mogućnost rezervacije prostora ukoliko se pokaže potreba za istim. Naznake ostvarivanja prvih kontura u prostornim dokumentima i odlukama županija i gradova za ovakve sadržaje se naziru, ali nedovoljno.

Obzirom na narav lovišta ribe i drugih morskih organizama, te njihovu raznovrsnost, u RH se koristi veliki broj ribolovnih alata. Iako je dosadašnja analiza ulova rađena na osnovu podataka iz očevidnika, mogućnosti i trenutni ulov su zasigurno veće. U prvom redu to se odnosi na izlove male plave ribe, čije tržište stalno raste i zahtjeva sve veće količine. Posljednja istraživanja i procjene količine male prave ribe u cijelom Jadranu pokazuju da se sa naše strane Jadrana, nalaze znatne količine ovih vrsta, te da trenutni ulov može biti povećan i do nekoliko puta.

S obzirom na nedostatak veletržnica i organiziranog otkupa, čest je slučaj da se lov pridnenih vrsta riba i drugih morskih organizama zaustavlja zbog nemogućnosti prodaje i niske otkupne cijene. Posljednji primjer je iz tog razdoblja listopad–prosinac 2003. godine kada su se lovile velike količine trlje blatarice, koja je inače jedna od najvažnijih gospodarskih vrsta. Nakon nekog vremena intenzitet koćarenja je drastično smanjen zbog neorganiziranog otkupa i veoma niske cijene koja je u Istarskoj županiji bila i 7-10 puta manja nego u ostalim područjima na Jadranu.


Također, upravo je područje zapadne obale Istre (ribolovna zona A) nekarakteristično koćarsko područje na Jadranu, jer su glavne vrste u ulovu sipa, muzgavac i pišmolj, koji su uglavnom organizmi kratkog životnog vijeka te po današnjim istraživanjima još nisu ugroženi. Time se zasigurno ostvaruje mogućnost da se pravilnim gospodarenjem ribolov ovih vrsta poveća, što i nije slučaj sa nekim drugim vrstama na Jadranu. Iako kod nekih vrsta koje se love na ovim područjima, postoji opasnost od prelova, mora se napomenuti da se, uslijed ograničenog tržišta i neorganiziranog otkupa, veći broj vrsta riba i drugih morskih organizama, koji u ostalim područjima na Jadranu spadaju u gospodarski značajne vrste, ne lovi zbog nemogućnosti otkupa. U Hrvatskoj se grade prve veletržnice ribom, pa je za pretpostaviti da će udruženi ribari iskoristiti mogućnosti koje budu donijeli ti sadržaji. No za napomenuti je da uspjeh u startu ovisi o povjerenju ribara.

8.2. Djelatnost i narav veletržnice

8.2.1. Definicija i djelatnost veletržnice

U fizičkom smislu veletržnicu možemo definirati kao prostor u kojem se, prema unaprijed određenim pravilima (Tržni red) i uz naplatu (Tarifa), osiguravaju propisani minimalno tehnički uvjeti za obavljanje prodaje roba većeg broja osoba na veliko.

Dakle, primarna je funkcija veletržnice da osigura uvjete za veletrgovinu svježim, lako pokvarljivim prehrambenim proizvodima za veći broj korisnika. Ona se svrstava u uslužnu djelatnost u prehrambenom sektoru. Nadalje, veletržnica se ne bavi veletrgovinom, skladištenjem, preradom ili pripremom prehrambenih proizvoda u svoje ime i za svoj račun, jer bi u protivnom bila u sukobu interesa s najmoprimcima, što je i preporuka Svjetske udruge veletržnica.

Veletržnica, kao mjesto susreta ponude i potražnje, nudi odgovarajuće prostore za veći broj nezavisnih korisnika koji mogu biti trgovačke tvrtke, obrti, individualni ili združeni proizvođači koji se bave prodajom roba na veliko, skladištenjem, pripremom i preradom svježih prehrambenih proizvoda za maloprodajne dućane, restorane, cateringe, tržnice na malo i sl.

Veletržnice, nadalje, moraju osigurati potrebne javne servise (izdavanje potrebnih sanitarnih i dr. uvjerenja, carina, pretovar, čišćenje, zbrinjavanje otpada i sl.), prostore (prodajna mjesta, urede, skladišta, nadstrešnice, sanitarije i sl.) i opremu (vage, pretovarna sredstva, rashladne uređaje i sl.) za korisnike, da im omogući da unaprijede svoju efikasnost odnosno racionaliziraju poslovanje, kako bi bili konkurentni na tržištu prehrambenih proizvoda. Veletržnica je servis veletrgovaca i drugih korisnika (servis provider) i živi od njih. Zadovoljan veletrgovac je preduvjet za dobro poslovanje veletržnice. Sukladno službenoj EU klasifikaciji, veletržnice spadaju u prehrambenu djelatnost (food business), pod čim se podrazumijeva svaki poduhvat, bilo privatni ili javni, profitabilan ili neprofitabilan, usmjeren prema bilo kojoj aktivnosti u svezi s bilo kojom fazom proizvodnje, prerade i distribucije hrane (Regulation EC No. 178/2002 of the European Parliament).

8.2.2. Ciljevi i načela poslovanja veletržnica

Glavni ciljevi uspostave sustava veletržnica su: • unapređenje efikasnosti veletrgovine, • generalno smanjenje veleprodajnih marži putem poticanja slobodne tržišne

utakmice te pomoć ribarima/proizvođačima da izlože i trguju svojim proizvodima na veletržnicama pod ravnopravnim uvjetima,


• promocija međunarodno usvojenih standarda u kvaliteti, higijeni, pakiranju, čuvanju, manipulaciji i distribuciji svježih proizvoda, u cilju povećanja konkurentnosti u zemlji i svijetu,

• promocija domaće proizvodnje i popularizacija potrošnje svježe ribe, • izgradnja informacijskog sustava, • poticanje mješovitog financiranja javnog i privatnog sektora u cilju ostvarivanja

zajedničkih interesa u marketingu svježih ribarskih proizvoda i dr. Da bi se navedeni ciljevi mogli provoditi u praksi, potrebno je Zakonom o veletržnicama (kojeg RH nema) ili internim pravilima veletržnica (statutom i tržnim redom) propisati osnovna načela ustroja i poslovanja veletržnica. Osnovna načela ustroja i poslovanja veletržnica su: - Načelo slobodnog tržišnog natjecanja – pod čime se podrazumijeva da se nikom,

tko je ovlašten za poslovanje na veletržnici, ne može zabraniti pristup i poslovanje na veletržnici.

- Načelo ravnopravnosti - Veletržnica osigurava ravnopravne uvjete za slobodnu trgovinu između prodavača (proizvođači, veletrgovci i različiti posrednici) i kupaca (maloprodaje, tržnice na malo, keterinzi, kantine, restorani i dr.).

- Zabrana dominacije – da bi se ostvarili transparentni uvjeti za poslovanje na veletržnici i osiguralo provođenje generalnih ciljeva veletržnica, statutom veletržnice potrebno je, barem u prvoj fazi poslovanja, osigurati dominantne udjele javnog sektora (min. 51% temeljnog kapitala) te ograničiti pojedinačne udjele privatnog sektora. Nadalje, statutom je potrebno propisati kolika je maksimalna površina na veletržnici koju pojedinačno može iznajmiti jedan korisnik.

- Zabrana nelojalne konkurencije – da bi veletržnice mogle poslovati na ekonomsko održiv način potrebno je suzbiti svu nelojalnu konkurenciju na tržištu, tj. eliminirati sve neformalne kanale prodaje.

- Načelo nadzora – da bi se ostvarili temeljni ciljevi uspostave sustava veletržnica ribom potrebno je ustrojiti efikasan nadzor, poglavito nad kvalitetom i sanitarnom ispravnošću proizvoda, a zatim i na evidenciji ulova i urednoj robnoj dokumentaciji.

8.2.3. Vlasnički odnosi na veletržnici

Prema vlasništvu veletržnice mogu biti: javne, privatne i mješovite veletržnice. Različiti modeli vlasništva nad veletržnicama imaju odlučujući utjecaj na specifičnim ulogama i odgovornostima vlasnika, uprave i najmoprimaca/korisnika kao ključnih subjekata u poslovanju veletržnica pri čemu uvijek treba voditi računa da veletržnice, pored svoje gospodarske uloge, imaju vrlo izraženu društvenu ulogu i odgovornost.

Iako vlasnik, uprava veletržnice i najmoprimci/korisnici dijele neke uobičajene obveze na veletržnici, model vlasništva snažno utječe na nivo financijskih obveza i administrativnih odgovornosti koje su vlasnik, uprava-najmoprimci odnosno korisnici dužni ispunjavati. Slijedom toga, vlasnik, uprava odnosno najmoprimac mogu utjecati na ključne poslovne odluke na veletržnici, kao što su: planiranje veletržnice, kapitalne investicije, tržni red, obvezne evidencije, visina najma, visina cijene ulaznica za vozila, zapošljavanje i otpuštanje zaposlenika veletržnice i dr.. Navedeno će se razlikovati od veletržnice do veletržnice sukladno strukturi vlasništva.


U isključivo javnim veletržnicama lakše će se postići neki društveni ciljevi kao što su kvalitativni i kvantitativni nadzor roba, higijena, ekologija i sl., dok će često biti upitna ekonomska opravdanost pojedinih poslovnih poteza poglavito prilikom planiranja, investiranja, zapošljavanja, utvrđivanja visine najma i cijene ulaznica za vozila kao i drugih troškova koji se u tom slučaju u pravilu prevaljuju na najmoprimce/korisnike prostora.

U isključivo privatnim veletržnicama situacija će u pravilu biti obrnuta. Vlasnici će u pravilu težiti što većem profitu bilo izravno, putem visokih cijena usluga na veletržnici, bilo posredno, stvaranjem boljih poslovnih uvjeta za najmoprimce/korisnike ako su oni ujedno i vlasnici veletržnice. Za očekivati je da će u ovom slučaju društvena uloga veletržnice biti potisnuta u drugi plan, te je teško očekivati transparentni nadzor nad kvalitativnim i kvantitativnim poslovanjem, maksimalnu brigu za ekologiju i zbrinjavanje otpada i sl.

Glede vlasničkih odnosa, veletržnice su idealni objekti za mješovito javno i privatno

ulaganje (JPP), a prihvatljiv pravni okvir je dioničko društvo. Pored javnog sektora (Država, županije i gradovi) poželjni ulagači privatnog sektora su ribarske zadruge, trgovačka društva koja se bave trgovinom riba na veliko i drugi ulagači koji imaju interes da svoju osnovnu djelatnost provode na veletržnici (npr. prijevoznici, špediteri, banke, restorani i sl.).

U ovakvom mješovitom modelu vlasništva moguće je očekivati da će se u podjednakoj mjeri ispunjavati i gospodarska i društvena funkcija veletržnice.

Prilikom razrade modela dioničarstva potrebno je voditi računa da niti jedan privatni ulagač pojedinačno ne stekne dominantnu ulogu na veletržnici pa bi se pojedinačni udjeli privatnih ulagača morali ograničiti statutom veletržnice.

8.2.4. Upravljanje veletržnicom

Veletržnicom u pravilu upravlja profesionalna uprava kao tzv. facility management, koju nadzire odbor kojeg imenuje Skupština iz redova dioničara. Dakle, Uprava se isključivo brine o ispunjavanju što kvalitetnijih tehničkih uvjeta za trgovinu ribom i drugim proizvoda na veliko i provedbu tržnog reda, dok joj je zabranjeno da se neposredno miješa u trgovačke odnose na veletržnici.

Uprava veletržnice je odgovorna za funkcioniranje veletržnice. Njena je primarna odgovornost da za korisnike veletržnice osigura propisane minimalno tehničke uvjete za provođenje djelatnosti, ne miješajući se u njihove međusobne poslovne odnose (facility management).

Najvažnije funkcije Uprave su slijedeće: - Iznajmljivanje odgovarajućih prostora za korisnike kako bi oni mogli obavljati

svoju registriranu djelatnost na vlastitu odgovornost a u okviru Zakona o hrani i drugih pozitivnih propisa;

- Organizacija rada veletržnice (Tržni red) na način da se korisnicima omogući obavljanje njihovih djelatnosti pod jednakim uvjetima;

- Upravljanje svim javnim prostorima kao što su prostori za izlaganje i prodaju, javna skladišta, parkirališta, zelene površine, deponiji, sanitarni čvorovi i sl., na način da isti budu redovito održavani, čišćeni, dezinficirani i sl.;

- Osiguranje svih potrebnih komunalnih i inih priključaka kao što su vodovod, odvodnja, el. struja, telekomunikacije, grijanje, hlađenje, ventilacija, plin i dr.;

- Striktni nadzor nad prikupljanjem i zbrinjavanjem otpadaka;


- Projektiranje i izgradnja novih objekata za iznajmljivanje, prema stvarnim potrebama korisnika–zakupoprimaca;

- Organizacija i upravljanje prometom vozila unutar veletržnice; - Generalno, uprava veletržnice je direktno odgovorna da osigura uvjete propisane

Zakonom o hrani i drugim pozitivnim propisima samo na javnim površinama koje su pod njenom kontrolom, dočim nije odgovorna za aktivnosti koje se odvijaju u privatnim (zakupljenim) prostorima korisnika veletržnice.

Glavna odgovornost djelatnika u prehrambenom sektoru je sigurnost hrane

(food safety), a glavni rizik sektora na veleprodajnoj razini je moguća kontaminacija prehrambenih proizvoda, zbog čega je potrebno pojačano kontrolirati mikrobiološke i kemijske rizike, kako je propisano preporukama HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point). U realizaciji ovog cilja Uprava je slobodna koristiti se svim zakonom dozvoljenim sredstvima kako bi mogla intervenirati ukoliko je ugrožena sigurnost i higijenska ispravnost prehrambenih proizvoda.

8.2.5. Vrste proizvoda na veletržnici i odgovornost za njihovu sigurnost

Na veletržnicama prehrambenih proizvoda može se obavljati marketing svježih – lako pokvarljivih ili prerađenih prehrambenih proizvoda.

Generalno, proizvode kojim se trži na veletržnici možemo podijeliti na: - Proizvode biljnog podrijetla (prvenstveno voće, povrće i krumpir, a moguće i

žitarice, cvijeće, ljekovito bilje i sl.); - Proizvode životinjskog podrijetla (meso i proizvodi od mesa, mlijeko i mliječni

proizvodi, perad, jaja, riba, morski proizvodi i dr.); - Proizvodi dobiveni preradom proizvoda biljnog ili životinjskog podrijetla

(pečenjem, kuhanjem, sušenjem, dimljenjem i sl.); - Kombinacija gore navedenih proizvoda, koji mogu biti prodani u svježem,

konzerviranom ili zamrznutom stanju.

Nastavno na navedeno, na veletržnici se mogu dozvoliti sve one aktivnosti koje su usmjerene na pripremu prehrambenih proizvoda za tržište (sortiranje, pakiranje, sječenje, zamrzavanje, kuhanje, dimljenje, dozrijevanje, salamurenje, kiseljenje, sušenje itd.).

Odgovornost za sigurnost gore navedenih prehrambenih proizvoda (kemijska, biološka i fizička sigurnost) podijeljena je između korisnika veletržnice i uprave veletržnice.

Uprava veletržnice je odgovorna da za korisnike veletržnice osigura minimalne tehničke i sanitarne uvjete za obavljanje njihove djelatnosti propisane pozitivnim propisima te vodi brigu o svima javnim prostorima.

Korisnici veletržnice (zakupoprimci) odgovorni su za djelatnost kojom se bave u zakupljenom prostoru veletržnice.


Tablica 40. Razina rizika za upravu veletržnice odnosno korisnike veletržnice Razina odgovornosti

Vrsta proizvoda Stanje Razina

sanitarnog rizika

Za Upravu veletržnice

Za korisnike veletržnice

Svježe Nizak Visok Visok Voće i povrće Prerađeno Visok Nizak-ograničen Visok Svježe Vrlo visok Visok Vrlo visok Rezano Vrlo visok Nizak-ograničen Vrlo visok Meso i mesni

proizvodi Pakirano Visok Visok Visok Svježe Vrlo visok Visok Vrlo visok Filetirano Vrlo visok Nizak-ograničen Vrlo visok Riba i riblji

proizvodi Pakirano Visok Visok Visok Svježe Visok Visok Vrlo visok Prerađeno Visok Nizak-ograničen Vrlo visok Mlijeko i mliječni

proizvodi Pakirano Visok Visok Visok

Smrznuti proizvodi Vrlo visok Nizak-ograničen Vrlo visok

Može se reći da je uloga veletržnice u isto vrijeme i jednostavna i složena.

Njena jednostavna uloga proizlazi iz njene funkcije da osigura potrebne tehničke uvjete za marketing prehrambenih proizvoda na veleprodajnoj razini između proizvodnje i maloprodaje.

Njena složena uloga proizlazi iz njene multifunkcionalnosti budući da se na prostoru veletržnice u isto vrijeme odvija promet vozila, manipulacije robama, izlaganje, skladištenje i dr., a u posljednje vrijeme i sve više djelatnosti koje doprinose povećanoj vrijednosti proizvoda kao što su sortiranje, pakiranje, dozrijevanje, prerada, laboratorijske analize, certificiranje i dr. raznovrsnih prehrambenih proizvoda.

8.3. Organizacijska struktura prodaje ribe u RH i promet ribom

Promet ribom nije u potpunosti organiziran sukladno pojedinim normama europskih zemalja kao i pravilima u prodaji. Riba i drugi morski organizmi prodaju se većinom veletrgovcima i «ostalim kupcima» na više registriranih i neregistriranih mjesta duž jadranske obale dok se ostali manji dio prodaje na malobrojnim ribarnicama (javne i privatne), koje se nalaze duž obale i u većim gradovima u unutrašnjosti zemlje.

Formalna kategorija koja nedostaje u usklađivanju je odgovarajući popis registriranih i neregistriranih kupaca i mjesta prve prodaje i uvođenje prodajne note.

Registracijom više od 70 izvoznih objekata za uskladištenje ribe i drugih akvatičkih organizama,učinjeni su određeni pomaci u trgovini ribom, kao i registracijom obrtničkih objekata za skladištenje i obradu koji zadovoljavaju higijensko sanitarne norme. Svi ti objekti registrirani kod uprave ribarstva mogu biti i registrirani kao mjesta prve prodaje. Na taj način se omogućuje normalno prometovanje ribom u nedostatku ostalih sadržaja i uvodi tzv. „cros checking“ dokumentacija i nadzor nad prometom ribe stavljene prvi puta u prodaju. Sve ostalo je tržišna nadogradnja i nije pod ingerencijom UR, ali se poštivanje standarda mora provoditi u cijelom lancu prodaje. Navedene fiskalne kategorije su obvezatne no treba spomenuti da je pitanje tržne nadogradnje i izgradnje unutrašnje pitanje svake države.

Trenutno je u izradi donošenje Pravilnika o uvjetima i načinu stavljanja u promet riba i drugih morskih organizama kao i pravilnika o standardima za svježu ribu (na


osnovu Zakona o morskom ribarstvu) i nedostaje odluka o trgovini na veliko ribom i drugim akvatičnim organizmima, koju je na osnovu Zakona o trgovini dužno donijeti MINGORP.

Promet ribom treba unaprijediti kroz:

Veleprodaju ribe, odnosno kupoprodaju ribe na: - Ribarskim brodovima; - Iskrcajnim mjestima; - Stanicama za ribu (mjesto prve prodaje);registrirani objekti kod UV; - Veletržnicama za prodaju svježe ribe, smrznute ribe i prerađevina od ribe putem

dražbe (aukcije) ili prodaje direktnom pogodbom.

Distribuciju ribe preko sabirno - distributivnih centara odnosno objekata za prihvat, sortiranje, pakiranje, skladištenje i distribuciju na domaće i inozemno tržište.

Maloprodaju ribe preko javnih i privatnih ribarnica, više vrsta prodavaonica, opskrbnih centara i supermarketa.

8.4. Sustav organizirane prodaje ribe u RH – mogući scenarij

U svijetu ne postoji jedinstven model tržišta ribom već svaka zemlja razvija svoj model sukladno vlastitim specifičnostima. Zbog toga ne postoji niti jedinstvena definicija tržne infrastrukture kao ni jedinstvena regulativa. Dakle, da bi jedna zemlja organizirala tržišni sustav sukladan pravnoj stečevini EU mora se pridržavati temeljnih vrijednosti EU, među kojima posebno ističemo: održivo ribarstvo, fer natjecanje, zabrana dominacije, stabilnost cijena, standardizacija, sigurnost i kvaliteta proizvoda, transparentni inspekcijski nadzor, dostupnost tržišnih informacija, intervencije itd.

Da bi se vrijednosti navedene u prethodnoj točci mogle dosljedno primijeniti na hrvatsko tržište potrebno je izgraditi temeljnu fizičku infrastrukturu, pri čemu poglavito mislimo na iskrcajna mjesta, ribarske luke, otkupne stanice i veletržnice, kao i prateću pravnu regulativu.


Shema 1. Sustav organizirane prodaje ribe u RH (mogući scenarij) R1 VELETRŽNICA (veleprodaja) Maloprodaja Maloprodaja

Maloprodaja Izvoz Izvoz Izvoz OTKUPNA OTKUPNA OTKUPNA R2 STANICA STANICA STANICA R3

RIBARSKE RIBARSKE RIBARSKE RIBARSKE RIBARSKE LUKE/ LUKE/ LUKE / LUKE / LUKE / ISKRCAJNA ISKRCAJNA ISKRCAJNA ISKRCAJNA ISKRCAJNA MJESTA MJESTA MJESTA MJESTA MJESTA

Da bi pak gore navedeni infrastrukturni objekti ispunili željenu ulogu u organizaciji tržišta, potrebno je jasno definirati pitanje vlasništva nad pojedinim objektom kao i pitanje upravljanja. U tu svrhu smo teoretski model tržišta (Skica 1.) podijelili na tri temeljna nivoa i to:

Razina 1. Ribarske luke i iskrcajna mjesta – u naravi se radi o objektima komunalne infrastrukture koji se u pravilu financiraju proračunskim novcem a njima upravlja odgovarajuće komunalno poduzeće ili lučke uprave. Iznimno, pod uvjetima propisanim Zakonom o komunalnom gospodarstvu, upravljanje tim objektima može se, temeljem koncesije, prepustiti i nekom drugom pravnom subjektu.

Budući da na ovom razini može doći do prve prodaje, potrebno je Zakonom o trgovini i odgovarajućim pravilnicima propisati pod kojim se to uvjetima može dogoditi.

Razina 2. Otkupne stanice – tržište ribom u Hrvatskoj funkcionira i danas iako nema specijaliziranih veletržnica ribom. Dapače, tržište je organizirano tako da može ponuditi ribu i za izvoz na zahtjevno tržište EU. To je moguće zahvaljujući dobro organiziranoj i opremljenoj mreži otkupnih stanica koje se nalaze u privatnom vlasništvu ribara, njihovih udruženja ili zadruga ili pak trgovačkih društava koja imaju interes organizirati otkup ribe. Na ovom razini nalazimo se u sferi privatnog vlasništva a otkupnim stanicama upravljaju privatni poduzetnici. Ovaj vitalni segment tržišta i nadalje mora ostati u sferi privatnog vlasništva/upravljanja.

Javni sektor (Država, županije, gradovi i općine) bi eventualno mogao proračunskim sredstvima poticati izgradnju i opremanje takvih objekata bilo kroz bespovratne


donacije bilo kroz porezne olakšice, a takve bi beneficije mogao uvjetovati obvezom da se u otkupnim stanicama vrše neki poslovi od javnog interesa, što je potrebno propisati Zakonom o trgovini i odgovarajućim pravilnicima (poglavito Pravilnikom o minimalnim tehničkim uvjetima za obavljanje djelatnosti).

Jedan od razloga zašto se zalažemo da navedeni objekti ostanu u sferi privatnog vlasništva jest i dostupnost predpristupnih fondova EU (SAPARD, IPARD), što je uvjetovano privatnim vlasništvom.

Razina 3. Veletržnice –Uslijed nedovoljno razrađenog modela tržišta te nejasnog definiranja pojedinih infrastrukturnih objekata razrada tržišta je segment koji zahtijeva više uložene inicijative nego što je to bilo do sada. U Hrvatskoj je započela izgradnja/adaptacija veletržnice u Poreču i Rijeci, a studijom izvodljivosti koju je napravila Istarska županija planira se i izgradnja veletržnice u Puli. Planiranje drugih veletržnica uz utvrđivanje inicijative i jasnih kriterija ekonomske opravdanosti takvog poduhvata može se očekivati u sredinama gdje lokalna uprava i čimbenici u proizvodnji pokažu interes na osnovu jasnih ekonomskih pokazatelja.

Veletržnice (regionalne ili centralna) su potrebne Hrvatskoj, ali njihov broj, kapacitet, lokacija, ustroj i druge odrednice moraju biti realno planirane s obzirom na činjenicu da su u Europi nazočni trendovi promjene kanala prodaje odnosno jačanja uloge velikih robnih lanaca.

Glede vlasničkih odnosa, veletržnice su idealni objekti za mješovito javno i privatno ulaganje (JPP), a poželjni ulagači privatnog sektora su ribarske zadruge i trgovačka društva koja se bave prometom riba. Prilikom razrade modela dioničarstva potrebno je voditi računa da niti jedan privatni ulagač ne stekne dominantnu ulogu na veletržnici pa bi se pojedinačni udjeli privatnih ulagača morali ograničiti statutom veletržnice.

Glede upravljanja, veletržnicom upravlja profesionalna uprava kao tzv. «facility management», koju nadzire odbor sastavljen od predstavnika dioničara. Dakle, Uprava se isključivo brine o ispunjavanju što kvalitetnijih tehničkih uvjeta za trgovinu ribom na veliko i provedbu tržnog reda, dok joj je zabranjeno da se neposredno miješa u trgovačke odnose na veletržnici.

Glavne ciljeve uspostave sustava veletržnica mogli bi definirati kako slijedi: • unapređenje efikasnosti veletrgovine, • generalno smanjenje veleprodajnih marži putem poticanja slobodne tržišne

utakmice te pomoć proizvođačima da izlože i trguju svojim proizvodima na veletržnicama pod ravnopravnim uvjetima,

• promocija međunarodno usvojenih standarda u kvaliteti, higijeni, pakiranju, čuvanju, manipulaciji i distribuciji svježih proizvoda, u cilju povećanja konkurentnosti u zemlji i svijetu,

• promocija domaće proizvodnje i popularizacija potrošnje svježe ribe, • izgradnja informacijskog sustava, • poticanje mješovitog financiranja javnog i privatnog sektora u cilju ostvarivanja

zajedničkih interesa u marketingu svježih poljoprivrednih proizvoda i dr.


9. Prostorna varijabla sustava organiziranog trženja ribom i proizvodima 9.1. Prostorno-planska pretpostavka za izgradnju prvog prodajnog mjesta

Prvo prodajno mjesto, osim kada je to brod koji je registriran za obavljanje prodaje ili registrirani ostali kupci (restorani, hoteli i sl.), je građevina koja podliježe zakonima koji reguliraju pravo na gradnju. Ono što je važno naglasiti s pozicije adaptacije ili izgradnje kopnene infrastrukture za stavljanje ribe u promet je lociranje takvih sadržaja. Građevine takvog tipa su najčešće smještene u industrijskoj ili poduzetničkoj zoni koju definiraju prostorni planovi općina i gradova. Ukoliko pri donošenju županijskih planova nisu utvrđene obveze predviđanja takvih sadržaja u prostorne planove nižeg reda, tada je u smislu EU propisa, odluka o mogućnosti legalnog stavljanja ribe u promet ograničena na interese lokalne zajednice.

To može značajno utjecati na gospodarsku efikasnost hrvatskog ribolova jer dimenzioniranje ulova i uzgoja može doći u nesklad s kapacitetima građevina za obavljanje prve prodaje. Da bi se to izbjeglo potrebno je utvrditi sadašnje stanje i predvidjeti dodatne potrebe.

Sadašnje stanje primarno podrazumijeva utvrđivanje objekata koji su registrirani za izvoz ribe i registriranih ostalih vrsta obrtničkih i industrijskih objekata kod Uprave za Veterinarstvo. Registracija za izvoz i registracija ostalih objekata ne podrazumijeva njihovu namjeru ulaska u sustav prvih registriranih kupaca. Postojeća infrastruktura u rukama trgovaca ribom, i preradbenih pogona ima solidne kapacitete za prijem ulovljene ribe i mogli bi preuzeti ulogu prvog prodajnog mjesta. Potrebno je naglasiti da su i pojedine zadruge uzele u najam objekte koji su isto registrirani kod uprave za veterinarstvo i zadovoljavaju higijenske standarde.

Međutim sadašnji sustav ima pojedinih infrastrukturnih i organizacijskih prepreka u smislu EU propisa. Infrastrukturne prepreke su u djelomičnoj opremljenosti za provedbu higijenskog paketa u svim fazama od iskrcaja do prve prodaje, a što je potrebno poboljšati. Organizacijske prepreke su u činjenici da stavljanje ribe u promet na način koji se sada primjenjuje onemogućava primjenu CMO u segmentu uspostave proizvođačkih organizacija kao i u segmentu organizacije aukcijske prodaje ribe. Stoga se naglašava važnost definiranja prostorno planskih pretpostavki koji će omogućiti izgradnju kapaciteta dostatnih za logistiku budućih proizvodnih organizacija i konačno pozicioniranje ribarske flote u lukama.

Prostorno-planska pretpostavka za uspostavu ribarske obalne infrastrukture je prethodno raspravljena, ali slijedom navedenog otvara i mogućnost proširenja na prva prodajna mjesta u okviru ribarskih luka. Najpovoljnije prostorno-plansko rješenje kojim se postiže brza cjelovita uspostava predmetnog sustava je dodatno dimenzioniranje zaobalnih površina u ribarskoj luci, preliminarno već na razini županijskog prostornog plana, a kasnije detaljno na razini nadležne (državne, županijske, lokalne) lučke uprave kod izrade projektnog zadatka. Takvim dimenzioniranjem bi se preliminarno utvrdila dovoljna površina za izgradnju nužne obalne infrastrukture koja omogućava stavljanje ribe u promet sukladno dobroj praksi u EU. Lučka infrastruktura bi trebala biti djelomično upravljanja i od budućih proizvođačkih organizacija kako bi ribari imali mogućnost za ravnopravne pregovore s trgovcima ribom putem kojih bi se uspostavila ravnoteža potrebne izgradnje nove i korištenja postojeće infrastrukture za promet ribom.


9.2.Uređenje obalne infrastrukture za ribarstvo–prostorno planska pretpostavka

9.2.1. Platforma za donošenje odluke o prostornoj komponenti obalne infrastrukture

Definiranje početnih uvjeta trženja s proizvodima ribarstva kreće od ulovljene količine ili od uzgojene količine riba i drugih morskih organizama.

Varijabilnost planiranja uvjeta za stavljanje ribe na tržište je znatno izraženija u ribolovu nego u uzgoju. Za razliku od uzgoja u ribolovu je osim predviđenih količina organizama potrebno planirati sadržaje i prema karakteristikama flote.

Početak fizičkog prometovanja ribom se ostvaruje u kontaktu plovilo-obala. U tom smislu prvi ograničavajući faktor maksimalne ulovljene količine diktira kapacitet flote, a potom odmah slijedi kapacitet obale za kvalitetan iskrcaj ulovljene ribe. Sukladno CFM-u. Ribu treba kvalitetno iskrcati kako bi se sačuvao maksimalni omjer između postignute cijene i ribolovnog napora i to zato da se rješavanje ekonomskog statusa ne prebija preko prekomjernog iskorištavanja bioloških bogatstava u moru.

Kapacitet flote za ulov definiraju ribolovni alati, veličina plovila, snaga pogonskog stroja, i opremljenost plovila za kvalitetno skladištenje ulovljene ribe. Kapacitet obale za iskrcaj ribe se može definirati duljinom obale i tehničkom opremom za iskrcaj ribe.

Iskrcajne obale mogu biti od javnog interesa ili samo za potrebe tvornice (npr. Postira i Sali). Nakon iskrcaja riba i drugih morskih organizama na obalu riba može biti ukrcana u vozila za prijevoz do prvog trgovca ili prerađivača, a može biti prevezena ili direktno na obali ponuđena kroz veleprodajne ili aukcijske centre.

Najbolji organizirani iskrcaj ribe se može obaviti u ribarskim lukama koje osim sadržaja koji su potrebni za uspostavu prometa ribom imaju i druge potrebne sadržaje na jednom mjestu (opskrba gorivom, ukrcaj, namirnica, ukrcaj i iskrcaj ribolovne opreme i iskrcaj otpada, servis broda na vezu i sl.). Prostorno vremenski slijed od ulova do prve prodaje je dat na slijedećem dijagramu.

Dijagram toka ribe od ulova do prve prodaje:

Kako bi se iskrcaj ribe mogao obavljati organizirano i nesmetano potrebno ga je statusno definirati i u formalnom smislu. Formalizacija iskrcaja se primarno određuje kao prostorno vremenska varijabla. Prostorna dimenzija nužno mora proći kroz postupak prostornog planiranja, a prostorno-vremenska dimenzija postaje definirana kroz sustave upravljanja javnim dobrom.

ULOV I IZLOV RIBE

KONZERVACIJA I SKLADIŠTENJE RIBE NA BRODU

ISKRCAJ RIBE (može biti istovremeno i prva prodaja) TEHNIČKA

OPREMLEJNOST

DULJINA OBALE

TRGOVINA RIBOM (prva prodaja i daljnje trgovanje ribom)

VELETRŽNICE ILI AUKCIJSKI CENTRI

TRGOVCI RIBOM

TEHNIČKA OPREMLJENOST


Obzirom na razinu važnosti ribarstva i pomorskog dobra za RH te sukladno tome potrebne razine upravljanja istim, obalna infrastruktura koja je potrebna za obavljanje ribarstva ukazuje na nužnost njene cjelovite uspostave na čitavoj jadranskoj obali RH.

U ovom trenutku se provodi proces decentralizacije hrvatskog društva i slijedom toga se sve više odgovornosti i samostalnosti prenosi na lokalnu samoupravu. Prostorni planovi postaju temeljni dokument za stjecanje prava na korištenje prostora. Namjena površina u prostornim planovima definira raspored i veličinu pojedinih djelatnosti pa tako i lučkih sadržaja, nužno potrebnih za odvijanje ribarstva. U trenutnom načinu pristupanja ovom problemu postoji dilema nadležnosti za donošenje odluke o smještaju pojedinih obalnih sadržaja na određenom području. Na razini RH utvrđene samo županijske granice na pomorskim dobru dok su granice općina utvrđene samo na kopnu. Tako je nadležnost planiranja i upravljanja pomorskim dobrom definirana do nivoa županija što je ujedno i sukladno Programu prostornog uređenja RH te Zakonu o pomorskom dobru i lukama.

Na osnovu Programa prostornog uređenja RH („Narodne novine“, br. 50/99) more je utvrđeno kao najznačajniji obnovljivi prirodni resurs Hrvatske, a gospodarenje morem se temelji na dokumentima prostornog uređenja (članak 3.3.5. Zaštita mora (3-44)). Prostornim planovima prema istom programu treba uskladiti djelatnosti među kojima su i lučke usluge.

Prema istom programu pomorsko gospodarstvo (članak 4.4. Pomorsko gospodarstvo (4-13)) se poziva na pomorsku orijentaciju koja uključuje lučko gospodarstvo i ribarstvo. Prema toj orijentaciji treba planiranje prostora oblikovati primjereno gospodarskoj i ekološkoj funkciji, a osobito je važno valorizirati i očuvati kvalitetu obalnog prostora na širim područjima što je posebna zadaća županijskih prostornih planova.

U poglavlju 6. (Osnovne smjernice za uređenje prostora) odnosno u članku 6.1. (Osnove za organizaciju, korištenje i zaštitu prostora), pod-članku 6-26 Provedba Strategije i Programa prostornog uređenja Države, za područje županija se ukazuje na potrebu praćenja elemenata uređenja prostora i na primjerenost planskih odredbi za stvaranje uvjeta za razvoj djelatnosti u prostoru. Nadalje slijedi da na razini županija treba iskazati podatke i pokazatelje za dijelove koji pripadaju većim problemskim cjelinama kao što su obala.

Zakonom o prostornom uređenju je prostorni plan županije u članku 18. definiran kao onaj koji sadrži prostornu i gospodarsku strukturu županije.

Na drugoj strani Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kaže «Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom». Isti zakon kaže da „Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje“. I definira što smatra pomorskim dobrom na slijedeći način: „U smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.“.


U smislu vlasništva nad pomorskim dobrom u članku 5. zakon naglašava da se građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju pripadnošću pomorskog dobra i da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, ali zato se pomorsko dobro daje na upotrebu koja može biti posebna ili opća. U članku 10. Zakon kaže da «pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom tog Zakon, a pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva se održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na osnovu koncesije ili koncesijskog odobrenja.

Slijedom navedenoga je jasno da se ribarstvo koje se obavlja sukladno Zakonu o morskom ribarstvu može iskazati kao djelatnost temeljena na pravu iskorištavanja prirodnih bogatstava na pomorskom dobru (odnosno prema Zakonu o pomorskom dobru radi se o iskorištavanju pomorskog dobra čl. 3 st. 2.) čije se odvijanje temelji i na pretpostavkama o dostupnosti i mogućnosti korištenja obalnog dijela pomorskog dobra (uređena i izgrađena obala). Ribarstvo je na drugoj strani kao gospodarska djelatnost važna sastavnica Strategije razvoja Republike Hrvatske s naglašenim potrebama razvoja i unaprjeđenja.

Iz navedenog slijedi da je nadležnost i obveza županija da u svojim prostornim planovima definiraju obalnu infrastrukturu koja je potrebna za odvijanje ribarstva. Uređenje obalnog prostora je tema od visokog interesa EU. Zajednica teži stvaranju uvjeta za ravnomjeran razvoj obalnog prostora, prepoznaje kompleksnost problema s kojim je suočena i Komisija EU daje preporuku „EU (CMO (2000) 547 final)“ o integriranom upravljanju obalnom zonom koja je naslovljena i kao Strategija za Europu.

Osim problema koji proizlaze iz sukoba interesa pojedinih korisnika obalnog pojasa, postoje poteškoće koje nastaju iz administrativnog i interesnog razgraničenja jedinstvenih prirodnih dobara. Županijsko razgraničenje tako pomaže u formiranju kritične mase jedinstvenog mišljenja o izgradnji infrastrukture za ribarstvo, ali samo kada se radi marikulturi i o brodicama koje love u dometu od dvadesetak Nm. S druge strane preko 65 brodova većih od 18 metara lovi duž čitave hrvatske obale, a po realizaciji Programa obnove i modernizacije ribolovne flote taj broj će porasti na oko 100 brodova. S jedne strane ulov ovakvim brodovima predstavlja značajni dio hrvatskog ribolova, a s druge strane lokalni interes i utjecaj vlasnika na uređenje obale ne rješava njihov status na cijeloj obali. Ova „velika“ flota se k tome kreće za ribom pa u različita doba godine inducira povremenu koncentraciju brodova na jednom području dok na drugim područjima pritisak ribolovne flote na luke izostaje. To je izuzetno veliki problem za područje u kojem se flota nađe ljeti jer nastaje nepoželjna gužva u lučkim područjima. Osim prostornog fenomena povremenog nagomilavanja brodova u luke postoje i ozbiljne posljedice kada se zbog iste riba ne iskrca na vrijeme i kada se nužno smanji njena tržišna vrijednost. Smanjenje vrijednosti nije samo ekonomski problem ribara nego je suprotno Zajedničkoj ribarstvenoj politici EU jer ekonomičnost uzgoja pomiče prema povećanom iskorištavanju obnovljivih prirodnih bogatstava. Kompleksnost ovog problema nameće potrebu državne razine usklađivanja županjskih prostornih planova u smislu proglašavanja i izgradnje luka posebne namjene (ribarske luke državnog i županijskog značaja) i veliku važnost Ministarstva mora, turizma prometa i razvitka


i Državne lučke uprave u osiguravanju iskrcajnih mjesta u lukama ili dijelovima luka namijenjenim za javni promet.

Iako se odnos prijavljenog ulova po županijama s prijavljenim ulovom po najbližim ribolovnim zonama ne može dovesti u direktan odnos taj odnos ilustrira mogućnost rješavanja obalne infrastrukture kroz moguće zauzimanje ribarskog sektora u okvirima regionalne samouprave.

Slika 1. Mala plava riba - postotak ulova ( od ukupnog ulova male plave ribe) po zonama u 2005 godini (x%); postotak ulova prema sjedištu ribara- područni uredi (x%)

- željena iskrcajna mjesta prema HOK-u (Nepotpuna lista)

Na slici 1. je prikazan relativni i količinski odnos ulova male plave ribe po ribolovnim zonama i po županijskim područnim uredima Uprave ribarstva, koju pripisujemo uglavnom većim brodovima (preko 15 m). Uočljive su razlike u odnosima prijave ulova po županijama i (x%) i ulova po zonama(x%). U Šibensko kninskoj, Splitsko dalmatinskoj i Dubrovačko neretvanskoj županiji je prijavljeno 18,2% ulova male plave ribe, dok je u zonama C, G i D iz kojih je iskrcaj okrenut tim županijama prijavljeno 28,6% ulova male plave ribe. Ovakvo stanje ukazuje na činjenicu da je županijsko zoniranje ulova male plave ribe u smislu rješavanja obalne infrastrukture putem prostornih planova županija nedovoljno. Ako se pretpostavi da je regionalno odlučivanje o namjeni površina za pojedine djelatnosti kroz interes lokalnog stanovništva odnosno da je zauzimanje ribara na razini županija ključ za rješavanje njihovog statusa, tada postaje jasna disproporcija u Ličko-senjskoj županiji, Šibensko kninskoj i Dubrovačko neretvanskoj županiji. Peko 60% male plave ribe se ulovi u zonama B i E prema kojima je Ličko senjska županija centralno postavljena. Na drugoj strani tradicija ribolova i prerade ribe u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Zadarskoj županiji daje interesne potencijale za apsorpciju ulova iz

0,15 %

31,12 %

29,29 %

26,16 %

2,96 %

16,3 %

5,85 %

12,21 %

9,38 %

27,14 %

13,21 %

12,21 %

3,76 %

1,75 %


navedenih zona. Udaljenost lovišta od luka u tim županijama također ne predstavljaju problem za apsorpciju ulova iz zona B i E. U Ličko-senjskoj županiji ipak ostaje potrebnim za razmotriti važnost Novalje i njene uloge u prihvatu male plave ribe. Ukoliko je neizbježno postavljanje iskrcajnog mjesta u Novalji tada ribarsko „lobiranje“ u okvirima županije ne može biti učinkovito. U Šibensko kninskoj županiji je u 2005. godini prijavljeno svega 1,75% ulova, a s druge strane postoji značajna potreba za iskrcajnim mjestima u ovoj županiji. Sličan je problem s istaknutim položajem Vele luke na Korčuli koja gravitira prema zoni C i može biti važna za ribare koji love na tom području, a u većinom nemaju matičnu luku u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Problem se umnožava s uvrštavanjem vremenske varijable odnosno činjenice da je ulov i vremenski raspoređen po ribolovnim zonama. Ribolovna flota za ulov male plave ribe tako migrira za lovinom i stvara koncentraciju brodova prema najbližim iskrcajnim mjestima kojima potrebni kapacitet za iskrcaj ribe nadilazi veličinu flote u regiji.

Slika 2. Ostala uglavnom bijela- postotak ulova ( od ukupnog ulova male plave ribe) po zonama u 2005 godini (x%) ; postotak ulova prema sjedištu ribara- područni uredi (x%)

- željena iskrcajna mjesta prema HOK-u (Nepotpuna lista)

Statistički podaci o lovinama ostalog (uglavnom bijele ribe) ulova ukazuju na jednolično raspoređen odnos ulova po zonama i po županijama. U Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji je prijavljeno 42,72% ulova male plave ribe, dok je u zonama C, G i D iz kojih je iskrcaj usmjeren prema tim županijama prijavljeno 42,24% ulova „bijele ribe“.

Kod demerzalnog ribolova, odnos ulova i sjedišta flote povoljnije raspoređen u smislu utjecaja na regionalno odlučivanje. To u ovom trenutku možemo pripisati većem dijelu flote koja ima manja plovila s ograničenim radijusom kretanja.

21,2 %

6,79 %

10,23%

8,41 %

19,92 %

27,04 %

7,4 %

29,29 % 16,08 %

1,04 %

18,79 %

12,63 %

24,34 %

5,75 %


Međutim je potrebno uzeti u obzir i program obnove i modernizacije flote koja daje mogućnost zamjene manjeg broda s većim, a kako bi se smanjio pritisak na koćarska naselja u kanalima. Tada se u budućnosti može očekivati povećana pokretljivost i dijelova ove flote što će povećavati teritorijalna disproporcija između kopnenog područja na kojem se ostvaruje pravo lokalnog i regionalnog utjecanja na odluke i najpoželjnijeg kopnenog područja za postavljanje obalne infrastrukture za ribarstvo.

Ukupno sagledavajući definiranje obalne infrastrukture za ribolov možemo dakle utvrditi da se radi o potrebi multidisciplinarnog pristupa s teritorijalnom dimenzijom koja nameće potrebu koordinacije županija s državnom razinom, odnosno Vladom RH.

Prostorno planiranje obalnih sadržaja koji su potrebni za stavljanje u promet ribe iz uzgoja ima izraženo stacionarni koncept. Obzirom da je županijska razina najpogodnija za planiranje postavljanja uzgajališta na pomorskom dobru slijedi logična povezanost s proširenjem plana i na obalnu infrastrukturu za iskrcaj ribe. To može biti isto mjesto s kojeg se na uzgajalište odvozi hrana ili oprema, ali i ribarska luka kako i dio luke namijenjene za javni promet. Usklađivanje cijelog koncepta treba sagledati u kontekstu cjelovitog upravljanja pomorskim dobrom koje je dano županijama i k tome nije ometano prostornim „problemima“ koje donosi ribolov.

9.2. Standardizacija iskrcajnih uvjeta za stavljanje ribe u promet

Standardizacija iskrcajnih uvjeta pri stavljanju proizvedene ribe u promet ima prvenstveno higijensku i sanitarnu komponentu, a onda i komponentu administrativne efikasnosti u evidentiranju iskrcane ribe. U standarde za obavljanje iskrcaja ulaze i elementi zaštite i sigurnosti na radu kako u standardi zaštite okoliša.

Kvaliteta proizvoda i sigurnost hrane imaju sve veće značenje u razvijenom društvu pa porast standarda slijedi i rast mjera sigurnosti u humanoj i animalnoj prehrani. Riba predstavlja proizvod niskog rizika za zdravlje ljudi, ali unatoč tome postoji potreba izgrađivanja povjerenja potrošača prema hrani koja značajno doprinosi ukupnom zdravlju populacije. U cijelom opskrbnom sustavu tržišta ribom iskrcaj predstavlja najvidljiviju fazu čime to postaje i stvar javnosti. Sustav informiranja potrošača o kvaliteti proizvoda se temelji na sljedivosti i deklariranju. Obzirom na osjetljivost iskrcaja u higijenskom smislu postoji obveza uvođenja iskrcaja u higijenski protokol.

Legislativa za sigurnost hrane treba osigurati da će svi sudionici u proizvodnji hrane osigurati higijenske uvjete za rukovanje, obradu, skladištenje, transport i prodaju ribe i ribljih proizvoda. Nosioci posla s u odgovorni za uvođenje primjerenih standarda rada, struktura, opreme, higijene, čišćenja i kontrolu od zagađenja. Svi poslovi koji uključuju rukovanje i prodaju ribe ili čišćenje opreme i pogona gdje može doći do kontakta s ribom, pripadaju u poslove s hranom. EU u „Food regulation“ uključuje prijedlog uvođenja HACCP procedure u sve poslove s hranom. Da bi se to postiglo na tržnicama s ribom ili instalacijama u općoj upotrebi potrebno je izraditi plan upravljanja koji će utvrditi nadležnosti, odgovornost i međusobne odnose osoba koje upravljaju, provode i verificiraju proces.

Ako isključimo restrikcije iskrcaja zbog kontrole ribolova, u EU nema ograničenja za izbor mjesta za iskrcaj ribe, ali ta mjesta moraju udovoljavati zahtjevima i standardima za infrastrukturu i za higijenske uvjete koji su obuhvaćeni propisima o sigurnosti hrane, zaštite i sigurnosti na radu i zaštite okoliša. Na takvim mjestima k tome mora biti omogućen nesmetani nadzor i kontrola nadležnih institucija.


Prema preporukama koje daje britanski Seafish (2002 ISBN 0 903041-11-2): izbor mjesta za opskrbu ribolovne flote, veličina i plan infrastrukture gdje se servisira flota, obalni ribarski sektor mora osigurati efikasnost radnih operacija. Efikasnost je potrebna u smislu minimiziranja svakog kašnjenja iskrcaja, rukovanja i distribucije ribe kao i opskrbu ledom, vodom gorivom kao obavljanja servisnih poslova. Oprema mora osigurati minimalni rizik zagađenja proizvoda i gubitak kvalitete proizvoda. Iskrcajna mjesta moraju biti smještena gdje nema kontaminacije zrakom (dim, prašina), poplavom, kao ni eventualnog zagađenja patogenim organizmima. Preporuča se planirati i organizirati područja za iskrcaj i manipulaciju ribe na način da im je to isključiva namjena te da je pristup javnosti ograničen ili upravljan. Prostorni dizajn takvih mjesta treba osigurati nesmetan tijek kretanja proizvoda bez križanja putova kako bi se spriječila unutarnja kontaminacija i gubitak kvalitete. U lukama koje daju potpunu podršku ribarskoj floti treba odvojiti područje iskrcaja od područja opskrbe i održavanja plovila na vezu.

Temeljna razlika sadržaja ribarske luke od drugih luka je u potrebi osiguranja uvjeta s obzirom na značajke (kvarljivost) proizvoda. To pretpostavlja brzo rukovanje pod visokim higijenskim uvjetima i u uvjetima kontrole temperature proizvoda. Prostorno lociranje iskrcajnih mjesta i ribarskih luka mora uzeti u obzir blizinu lovišta s jedne strane i s druge strane blizinu tržišta (sabirne stanice, veletržnice, tvornice, distributivni centri i sl.). Isto tako treba predvidjeti dobru prometnu povezanost luke i sadržaja koji se na to nastavljaju. Obzirom da je dinamika iskrcaja zbog velikog broja čimbenika nepredvidljiva, obalnu infrastrukturu za iskrcaj riba je potrebno pre-dimenzionirati.

Higijena i organizacija iskrcajnog mjesta je predmet posebnog projekta svakog iskrcajnog mjesta međutim vrlo je važno napomenuti da ti standardi vrijede i pri odabiru iskrcajnih mjesta unutar postojećih luka gdje će biti potrebno osigurati uvjete za održavanje higijene proizvoda i opreme. Tu treba voditi računa i o čitavom nizu higijenskih potankosti, među kojima je i izbjegavanje asfaltnih površina na mjestu iskrcaja.

Za manju ribolovnu flotu EU prepoznaje jednostavna iskrcajna mjesta gdje se riba iz plovila iskrcava izravno u vozila (hladnjače). Na takvim mjestima može biti izostavljena oprema za pranje, ali ostaje potrebnim održavati higijenske standarde posebno one o kojima ovisi sigurnost hrane.

Također postoji mogućnost iskrcaja ribe u poznatoj tvrtci koja je tehnički i stručno opremljena za takvu djelatnost. To su pogoni za preradu ili skladištenje koji su naslonjeni na pomorsko dobro za koje imaju koncesijski ugovor.

9.3. Dimenzioniranje obalne infrastrukture za iskrcaj ribe iz gospodarskog ribolova

Potrebna obalna infrastruktura za obavljanje iskrcaja ribe može obuhvatiti više razina obalnih sadržaja. Tu možemo ubrojiti uređenu obalu na kojoj se može iskrcati riba i gdje je dostupno prići vozilom za prijevoz ribe, preko luke ili lučice koja je ujedno i privezište za brodove i brodice do moderne i opremljene ribarske luke. Ribarske luke mogu u svom sastavu imati iskrcajna mjesta, privezišta, mjesta prve prodaje, skladišta opreme i elemenata potrebnih za prodaju ribe (viličari, transportne trake, ambalaža, led i sl.), skladišta opreme za brodove, opskrbu namirnicama i gorivom, financijske i administrativne sadržaje i sl.


Kako bismo skratili jedan vrlo kompleksan pristup uređenju obale prema EU standardima, a u skladu s CFP, s higijensko sanitarnim standardima i sa standardima zaštite okoliša početi ćemo najjednostavnijom metodom analize ribarske flote u RH.

Prema evidenciji o broju i veličini plovila može se okvirno utvrditi potrebna duljina uređene obalne crte preko koje ulov dolazi na iskrcaj.

Tablica 41. Broj brodova i brodica u gospodarskom ribolovu koji su registrirani kao plivarice

Županija < 10 m 10-15 m > 15 m UKUPNO Istarska 5 9 14 28 Primorsko - goranska 8 10 19 37

Ličko - senjska 0 0 0 0

Zadarska 5 15 45 65

Šibensko-kninska 4 6 8 18

Splitsko - dalmatinska 10 14 31 55

Dubrovačko neretvanska 13 10 7 30

UKUPNO 45 64 124 233

Tablica 42. Broj brodova i brodica u gospodarskom ribolovu koji su registrirani kao koće Županija < 10 m 10-15 m > 15 m UKUPNO

Istarska 15 32 48 95 Primorsko - goranska 29 80 63 172 Ličko - senjska 3 8 0 11 Zadarska 4 32 20 56 Šibensko-kninska 3 25 6 34 Splitsko - dalmatinska 4 58 66 128 Dubrovačko neretvanska 2 12 8 22 UKUPNO 60 247 211 518


Tablica 43. Broj brodova i brodica u gospodarskom ribolovu koji su registrirani za više ribolovnih alata Županija < 10 m 10-15 m > 15 m UKUPNO

Istarska 652 240 42 934 Primorsko - goranska 407 25 2 434 Ličko - senjska 51 15 0 66 Zadarska 273 51 33 357 Šibensko-kninska 195 57 13 265 Splitsko - dalmatinska 542 63 24 629 Dubrovačko neretvanska 224 22 10 256 UKUPNO 2.344 473 124 2.941

Tablica 44. Broj brodova i brodica u gospodarskom ribolovu većih od 20 metara duljine za koje je prihvaćena izgradnja

Ribarski brodovi Brodovi u izgradnji

Županija >20 m Istarska 1 Primorsko - goranska 8 Ličko - senjska 0 Zadarska 5 Šibensko-kninska 2 Splitsko - dalmatinska 5 Dubrovačko neretvanska 2 UKUPNO 23

Procjena kapaciteta obale temelji se na duljini obale za iskrcaj i njene opremljenosti za iskrcaj ribe. Ako se iskrcajna mjesta tretiraju kao npr. gat za iskrcaj onda se može znatno smanjiti potrebna duljina obale za iskrcajna mjesta (do 50%) posebno za koće i višenamjenske brodice (<15 m), ali tada ostaje vrlo loše definiran odnos između privezišta i iskrcajnog mjesta. Što više težimo (u ovu svrhu) uštedjeti obalnu duljinu to se povećavaju vrijednosti odnosa udaljenosti privezišta, lovišta i iskrcajnog mjesta. Time dakle povećavamo rizike za održavanje kvalitete i svježine ulovljene ribe, što je u konačnici suprotno Zajedničkoj ribarstvenoj politici. Ravnotežna točka prihvatljivosti je sadržana u sprezi slijedećih čimbenika: opremljenosti brodova za čuvanje ribe, blizini lovišta i iskrcajnog mjesta i blizini iskrcajnog mjesta i privezišta. Sukladno trenutnom stanju i procjeni najbržeg dolaska do potrebnih standarda napravljena je procjena potrebnih kapaciteta.

Treba napomenuti da će duljina flote rast promjenom standarda za flotu i njenom modernizacijom pa treba uzeti i potrebe rasta kapaciteta obalnih sadržaja. Obzirom na kompeticiju korisnika obalne crte rast kapaciteta obale treba provesti novim dizajniranjem ribarskih luka i njihovim opremanjem u smislu CFP.

Za procjenu potrebne duljine obale za iskrcaj ribe uzeli smo slijedeće kriterije prema karakteristikama ribolovne flote: - Prva skupina jesu brodice do 10 metara koje iskrcavaju ribu na svom privezištu

gdje su raspoređeni okomito na obalu i zauzimaju cca 3,5 metra obalne duljine


- Druga skupina jesu brodice 10-15 metara koje iskrcavaju ribu na privezištu gdje mogu biti raspoređeni okomito na obalnu crtu ili bočno vezani, ali tada 2-3 broda na jednu brodsku duljinu

- Treća skupina jesu koće i brodovi s više registriranih alata >15 metara koje iskrcavaju ribu na privezištu gdje mogu biti raspoređeni okomito na obalnu crtu ili bočno vezani, ali tada 2-3 broda na jednu brodsku duljinu

- Četvrta skupina brodova su plivarice (>15 m) i brodovi koji se grade (>20 m) koji iskrcavaju ribu na cijeloj jadranskoj obali i trebaju jednaku duljinu iskrcajne obale u Istarskoj, Primorsko-goranskoj, Zadarskoj, Šibenskoj i Splitskoj županiji. Pretpostavka je da je vršno opterećenje u vrijeme lova kada je 70% flote na iskrcaju u jednoj županiji.

- S tendencijom kretanja flote za ribom prema jugu vjerojatno će trebati istu duljinu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ličko-senjska županija je uvučena i samim time ima manju frekvenciju iskrcaja, ali trebati će napraviti cjelovitu koncepciju iskrcaja prema kojoj se u ovoj županiji može ili treba uključiti dio obale za iskrcaj radi rasterećenja u tri susjedne županije radi sigurnosti hrane i radi sigurnosti plovidbe.

- Četvrta skupina ima dvije podskupine prema opremljenosti obale za iskrcaj ribe. - Četvrta skupina brodova iskrcava ribu bočno na obalama neopremljenim za

iskrcaj i to 2,5 brodova na jednu duljinu broda. - Četvrta skupina brodova iskrcava ribu preko krme u ribarskim lukama koje su

opremljene za iskrcaj transporterima i viličarima te sa dodatnim sadržajima za očuvanje kvalitete ribe

Prema navedenim kriterijima proizlazi da je za iskrcaj ribe, koji pokriva i najveći dio privezišta za brodove i brodice (do 15m), potrebno između 16,3 i 20,9 km uređene obale.

Tablica 45. Procjena potrebne duljine uređene obale u metrima za iskrcaj ribe po županijama

Ribarski brodovi Ukupno Ukupno Koće i ostali Koće i ostali

Plivarice i brodovi u izgradnji

Plivarice i brodovi u izgradnji Ukupno

neopremljene obale za iskrcaj

opremljena obala za iskrcaj

neopremljene obale za iskrcaj

opremljena obala za iskrcaj

opremljena/ neopremljena obala

Duljina < 10 m 10-15 m > 15 m > 15 m >15 m >15 m

SVE VELIČINE Županija Duljine obala za iskrcaj ribe u metrima

Istarska 2352 1373 720 630 1050 330 4685/5495

Primorsko – goranska

1554 495 520 455 1050 330 2834/3619

Ličko - senjska 189 107 0 0 ? ? 296+?/?

Zadarska 987 458 424 371 1050 330 2146/2919

Šibensko-kninska

707 415 152 133 1050 330 11585/2324

Splitsko – dalmatinska

1946 617 720 630 1050 330 3523/4333

Dubrovačko neretvanska

837 208 144 126 1050 330 1501/2239

UKUPNO 8572 3673 2680 2345 6300 1980 16274/20929


9.4. Sadašnje stanje iskrcajnog kapaciteta za ribarsku flotu u RH

U Nacionalnom programu proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj istaknut je problem nesigurnog veza za ribarice. U zadacima koji su slijedom toga utvrđeni naglašava se potreba izgradnje od barem 20 pristaništa s pratećim hladnjačama ili alternativno, adaptacije postojećih raspoloživih kapaciteta duž obale. Predlažu se aktivnosti koje će jedinstveno obuhvatiti usklađivanje prostornih planova županija i općina i izradu projektne dokumentacije za gradnju, ali se predlaže i mogućnost prenamjena dijelova pristanišnih prostora i objekata MORH-a. i njihovog stavljanja u funkciju ribarstva.

Tablica 46. Kapacitet nekih iskrcajnih mjesta po županijama za iskrcaj plave ribe Iskrcajno mjesto Kapacitet- broj plovila koja

istovremeno iskrcavaju ribu Komentar

Rovinj 10 Parkiralište onemogućava pristup hladnjačama-ljeti Pula 4-8 Parkiralište ometa iskrcaj Plomin 4-8 Higijenski neprikladno Rijeka –luka ? Samo vez Krka 2-3 (6-dnevno) Omišalj Pogodan ali – zabrana iskrcaja Senj 3 Parkiralište onemogućava pristup hladnjačama Stinica 2-3 Novalja ? Zabrana iskrcaja Sali 3 Zadar 15 Neprikladno Maslenica ? Trajektno pristanište Kali-Vela Lamjana 4 Planira se povećanje za još 3 broda Biograd 5-6 Sukob interesa! Murter-Površke 2 Tribunj 5-6 Zajedno s dominantnim koćarima Primošten 2 Rogoznica 3 Higijenski neprikladno Seget 6 Higijenski neprikladno-prašina Split sjeverna luka ? Daleko od lovišta Milna Brač 4 Postira 1 Vira 3 Vela luka 4-luka + 4-tvornica Daleko kopnenim putem Makarska 2 Zaostrog 2-3 Ploče ? U sklopu luke

Ribari preko svojih udruženja već dulje vrijeme naglašavaju nedostatak iskrcajne obale, pogotovo ljeti, a i sve veći broj turističkih brodova (izletničkih) zauzima privezišta. Treba napomenuti da je većina obalne infrastrukture u spornim lukama građena kad turizam nije predstavljao značajnu komponentu obalnih sadržaja i da su tada hrvatski ribari imali svoje mjesto na obali. Porast turističkih aktivnosti na obali nije adekvatno praćen investicijama za novu obalu nego su ribarski brodovi pomalo istisnuti pa sada ispada da treba izgraditi obalu samo zbog ribarstva.

U sadašnjem trenutku imamo jednu nedovršenu ribarsku luku u Maloj Lamjani, gat u Tribunju za koji ribari imaju koncesiju, luku Vira na Hvaru za koju koncesiju ima zadruga, te brojne luke otvorene za javni promet i sportske lučice u kojima su ribari našli svoja privezišta i gdje iskrcavaju ribu.

Nasuprot potrebama za obalnom infrastrukturom za obavljanje iskrcaja ribe, a sukladno propisima EU kojima treba se treba prilagoditi treba utvrditi i polazište. Najpogodnije polazište za izradu procjene potrebnih sadržaja u vremenu usklađivanja i približavanja je što je moguće više utvrđena realna slika sadašnjeg stanja.


Podaci su dobiveni anketiranjem ribara i uvidom na terenu podaci za brodice >10 metara su dvojbeni u toliko što svaka brodica ima svoj vez i najčešće donosi male količine ribe. Temeljem navedenog može s pretpostaviti da ova skupinu ima iskrcajne obale ili da je lako organizirati takvo mjesto u lukama gdje su vezani.

Tablica 47. Kapacitet nekih iskrcajnih mjesta koćarske ribe, za brodove veće od 10 m Iskrcajno mjesto Kapacitet- broj plovila koja

istovremeno iskrcavaju ribu Komentar

Savudrija 4 Umag 5 Novigrad 1 Tarska vala 1 Higijenski neprikladno Santa Marina 2 Poreč 8-10 Preko krme Vrsar 10 Preko krme Funtana 2-3 Rovinj 15 na tri mjesta Fažana 8 Luka Pula-luka 15 Higijenski neprikladno Bunarina 2-3 Ribarska 5 Nema prisuta vozilima Banjole i Montekope 5+2 Medulin 3 Higijenski neprikladno Ližnjan 6-7 Manji zahvat Krnica 3-4 Plomin 10 Rijeka ? U području luke „Torpedo“ Cres 2 Varijabilno ovisno o broju brodova u luci Krk ? Mali Lošinj 3 Varijabilno ovisno o broju brodova u luci Rab 2-3 Varijabilno ovisno o broju brodova u luci Novalja 3-4 Šimuni-Mandre 3+4 Povljana 2 Novigrad 2 Dugi otok-Veli rat 2 Kukljica 2 Nema higijenske uvjete Zadar 6 Murter-luka 8 Jezera-Luka 4 Tribunj 10-12 Zajedno s plivaricama Primošten 2 Zajedno s plivaricama Rogoznica 3 Zajedno s plivaricama Vinišće 2 Seget 6 Split '? Podgora 2 Hvar-Vira 12 Sučuraj 2 Vis 2+4 +izvan turističke sezone Komiža 2+5 +izvan turističke sezone Luka Gruž 4 Slano 2-3 Ploče 3 Ubli 2 Vela luka 3-4 Korčula 3 Lovište 2

9.5. Potrebni kapaciteti obalne infrastrukture za iskrcaj ribe iz gospodarskog ribolova

Potrebna duljina za velike ribarske brodove se temelji na procjeni da u svakoj županiji treba jednako obale za plivarice i lebdeće koće te da velike koće (>15m)


iskrcavaju u svojim županijama. Potrebna duljina obale za brodove i brodice do 15 metara duljine je dana pod pretpostavkom da iskrcavaju u svojoj županiji i to uglavnom na svom vezu. Tablica 48.Duljina obale za iskrcaj ribe (u metrima) zaokružene vrijednosti na 10 m

Ribarski brodovi Brodice Koće i ostala bijela riba Plivarice i brodovi u izgradnji

Duljinski razredi <10 m <15 m >15 m

Županija Ima Treba Ima Treba Ima Treba Uređeno-neuređeno

Istarska ? 2.360 1.260 1.380 550 960-1.770 Primorsko - goranska ? 1.550 100 500 75 790-1.570

Ličko - senjska ? 190 90 110 175 ? Zadarska ? 990 260 460 700 710-1.480 Šibensko-kninska ? 710 340 420 325 470-1.210 Splitsko - dalmatinska ? 1.950 410 620 350 960-1.770

Dubrovačko neretvanska ? 840 220 210 225 460-1.200

UKUPNO 8.590 2.680 3.700 2.400 4.350-9.000

Vidljivo je da postoji potreba povećanja kapaciteta obale za ribarsku flotu. Osim toga potrebno je zamijeniti neka obalna područja s drugim prostorno-planski prikladnijim područjima koja bi se izgradila ili adaptirala. Kako ne bismo odredili obalnu infrastrukturu koja je potrebna samo za iskrcaj ribe treba naglasiti da su najbolja rješenja postignuta kroz u izgradnju što većeg broja ribarskih luka. Tako se na jednom mjestu rješava vez brodova i brodica te drugi potrebni obalni sadržaji za obavljanje ribolova. Ribarska luka ujedno predstavlja organizacijski, higijenski, administrativni i prostorno-planski optimum za postavljanje mjesta prve prodaje (veletržnice, aukcije i sl.) i najbolje rješenje za djelotvoran rad udruženih ribara u skladu s CFP i CMO.

9.6. Dimenzioniranje obalne infrastrukture za iskrcaj ribe iz marikulture

Uzgoj se obavlja sukladno provedenom postupku koji obuhvaća ishođenje lokacijske dozvole, potpisivanje ugovora o koncesiji i dobivanju povlastice za uzgoj. U dosadašnjoj praksi taj postupak je uglavnom obuhvaćao uređenje morskog dijela pomorskog dobra i nije zadirao u eventualne zahvate na samoj obali koji su nužni za provođenje marikulture.

Samo dimenzioniranje potrebnih obalnih kapaciteta je specifično za svaki zahvat posebno, ovisno o veličini uzgajališta i vrstama koje se uzgajaju. Obzirom da i organizmi iz uzgoja moraju udovoljavati standardima za stavljanje u promet nameće se potreba definiranja nužne obalne infrastrukture.

U proceduralnom smislu ta infrastruktura ulazi u sasvim drugi niz postupaka koji je sličan izgradnji obale za potrebe ribolova.

Građevine u kojima se riba priprema za stavljanje u promet mogu biti izvan obalnog područja, ali je nužno (ne samo s higijensko-sanitarnog aspekta) osigurati nesmetan put od građevine preko obale do uzgajališta i obrnuto. Kako bi se smanjila potrebna učestalost korištenja obala u lukama bilo bi dobro dopustiti izgradnju dijela potrebne obalne infrastrukture u zoni koja je prostornim planom određena za marikulturu. Takva gradnja infrastrukturnih građevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali ne bi bila u suprotnosti s Uredbom o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora, koja u članku 7. navodi: „U neizgrađenom dijelu izdvojenog od


građevinskog područja (izvan naselja) u pojasu najmanje 70 m od obalne crte može se planirati samo izgradnja infrastrukturnih građevina i drugih građevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali, (brodogradilišta, luke i sl.).”

Obzirom da se radi o zaštićenom području ovakvom rješenju treba pristupiti praktično ali s puno pažnje i estetskog smisla. Zato se ne može jednostavno u metrima ili metrima četvornim dimenzionirati obalna infrastruktura za marikulturu tim više što u nju ulaze i druge tehnološke operacije osim iskrcaja ribe, ali treba utvrditi nužnost uspostave takvih sadržaja na obali.

9.7. Trenutne aktivnosti za izgradnju ili adaptaciju obalne infrastrukture za ribarstvo

Istarska županija

Dobivena građevinska dozvola za izgradnju ribarskog gata u Umagu, sanacija obale u Ližnjanu, definirani prostorni planovi u više općina s uključivanjem ribarskih sadržaja, Odjel za prostorno uređenje definirao 16 iskrcajnih mjesta i dvije ribarske luke. Problem iskrcaja za velike brodove. Nedefiniran status Pule. Izrađena studija izvodljivosti izgradnje veletržnica. Započela izgradnja veletržnice u Poreču. Počeci stvaranja jakih zadruga.

Primorsko-goranska županija

U sklopu interregionalne suradnje (Fish-log i Fish-conect) u području luke „Torpedo“ predviđena je izgradnja ribarske luke i veletržnice. Realizacija projekta je u tijeku. Duljina raspoložive obale je značajna i važna za manje brodove i brodice, ali luka ne udovoljava uplovljavanju i isplovljavanju velikih ribarskih brodova.

Ličko-senjska županija

Moguće razvojne mogućnosti za marikulturu-izrada studija. Nisu zabilježeni veći problemi uslijed tradicionalnog iskrcaja i manjeg nautičkog prometa.

Zadarska županija - U tijeku je projekt proširenja ribarske Luke V. Lamjana u kojoj je predviđeno

ukupno 210 metara iskrcajne obale. - Prostornim planom Zadarske županije je predviđeno u sklopu luke Gaženica

urediti dio obale za ribarsku luku gdje je predviđeno 300 metara obale i oko 20000 metara četvornih za postavljanje dodatne infrastrukture vezane za prometovanje s ribom. Zahvat Luke Gaženica je administrativno i tehnički, u tijeku.

- Prostorni plan Zadarske županije je definirao zone za marikulturu gdje postoji teorijska mogućnost izgradnje neophodne obalne infrastrukture za odvijanje djelatnosti.

Šibensko-kninska županija - Prostornim planom Županije i grada Šibenika je predviđena ribarska luka u

lučkom bazenu na lokaciji Sveti Petar. Izrada projektne dokumentacije nije pokrenuta.

- Prostornim planom Županije i grada Šibenika je utvrđena obalna infrastruktura za marikulturu izborom postojećih kapaciteta u „Martinskoj“ koje je potrebno adaptirati za distributivni i purifikacijski centar za školjke.

- Gat u Tribunju je trenutno pod koncesijom ribara ali nema trajni status. Rješavanje statusa i uspostava sustava upravljanja je od vitalnog interesa za hrvatsko ribarstvo.


Splitsko-dalmatinska županija

- Prijedlogom prostornog plana je utvrđena luka Vranjic kao buduća ribarska luka.

Dubrovačko-neretvanska županija - U prijedlogu za županijski prostorni plan je uređenje luke Gruž s mogućom

izgradnjom veletržnice. - U Bistrini se planira adaptirati i dograditi postojeće sadržaje za potpuni servis

marikulturi Malostonskog Zaljeva. - Prostornim planom županije izvan Malostonskog područja su definirana

područja za marikulturu ali nedostaju definirani obalni sadržaji za uzgajivače


10. Financiranje- model financiranja s osvrtom na dostupne javne fondove EU i RH

Zakonom o poticanju ulaganja uređuje se poticanje ulaganja domaćih i stranih pravnih ili fizičkih osoba u cilju poticanja gospodarskog rasta, razvoja i ostvarenja gospodarske politike RH.

Pored brojnih poticaja mogu se poticati ulaganja u gospodarske djelatnosti, unos nove opreme, suvremenih tehnologija, novih proizvodnih postupaka, razvoj proizvodnji s višim stupnjem prerade, povećanje izvoza, razvoj nove ponude usluga, izobrazba zaposlenika, prilagodba hrvatskog gospodarstva europskim standardima i dr.

Poticajne mjere sačinjavaju; davanje u zakup, davanje prava građenja, prodaja ili davanje na korištenje nekretnina ili drugih infrastrukturnih objekata pod komercijalnim ili pogodovanim uvjetima, uključivo i bez naknade i drugo.

Treba voditi računa kod definiranja poticajnih mjera u proračunske stavke da s dubinskim snimkom potreba preko državnih službi ili temeljem zahtjeva poduzetnika odrede sustavni poticaji koji će u velikoj mjeri doprinijeti u prvom redu zahtjevima uredbi koje se navode u ovoj studiji i omogućiti provedbu u praksi.

10.1. Državna potpora u ribarstvu

Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, a vezano uz ribarstvo, reguliran je model poticanja proizvodnje, model kapitalnih ulaganja i potpora osiguranju proizvodnje. Od ostalih oblika pomoći tu je pravo na korištenje plavog dizela, tržišna kompenzacija, otkup povlastica za koćarski ribolov i model obnove i modernizacije ribolovne flote.

Model poticanja proizvodnje

Modelom poticanja proizvodnje isplaćuju se poticaji za: uzgoj slatkovodne ribe I. skupine (šaran, amur, tolstolobik), uzgoj slatkovodne ribe II. skupine (linjak, pastrva, smuđ, som i štuka), uzgoj autohtonih vrsta bijele morske ribe na kopnu i otocima (komarča, lubin, pic i zubatac), uzgoj školjaka (dagnje i kamenice), proizvodnju mlađi autohtonih vrsta bijele morske ribe (mlađ komarče, lubina, pica i zubaca iz mrijesta domaćih autohtonih matičnih stokova do mase 20 g/kom), ulov male plave ribe (srdela, inćun i papalina) i proizvodnju ribljih proizvoda od domaćeg ulova male plave ribe i od domaćeg uzgoja slatkovodne i autohtonih vrsta bijele morske ribe i školjkaša na kopnu i otocima. U ovom modelu predviđeni su iznosi poticaja po kilogramu ili komadu prodane i isporučene ribe ili školjaka. Za sve kategorije naprijed navedenih poticaja, osim za ulov male plave ribe, predviđeni su za oko 30% veći iznosi poticaja u slučaju ekološke proizvodnje.

Modelom poticanja proizvodnje daje se potpora fizičkim i pravnim osobama registriranim za obavljanje djelatnosti ulova, uzgoja i prerade ribe, a od interesa su za Republiku Hrvatsku.

Uvjet za ostvarivanje poticaja u ribarstvu i akvakulturi jest posjedovanje povlastice za gospodarski ribolov ili uzgoj.

Uvjet za ostvarivanje poticaja za proizvodnju ribljih proizvoda od domaćeg ulova male plave ribe i od domaćeg uzgoja slatkovodnih i autohtonih vrsta bijele morske ribe i školjkaša jest posjedovanje rješenja o udovoljavanju propisanim veterinarsko–sanitarnim uvjetima i registracijskog lista te ako su objekti upisani u Upisnik odobrenih objekata.


Korisnici poticaja za ekološku proizvodnju u ribarstvu moraju zahtjevu za isplatu poticaja priložiti potvrdnicu i rješenje o upisu u Upisnik ekoloških proizvođača.

Model kapitalnih ulaganja

Navedenim Zakonom definiran je i model kapitalnih ulaganja, koji podrazumijeva dodjelu nepovratnih sredstava za kapitalne investicije. Pravo na investicijsku potporu može ostvariti pravna i fizička osoba koja je korisnik povlastice za uzgoj i/ili povlastice za gospodarski ribolov ili u slučaju prerade ribe ili školjkaša pravna i fizička osoba koja posjeduje rješenje o udovoljavanju propisanim veterinarsko-sanitarnim uvjetima i registracijski list za objekt upisan u Upisnik odobrenih objekata. Pravilnikom koji regulira ovu problematiku određeno je da se investicijska potpora, vezano uz ribarstvo, odobrava za izgradnju i opremanje objekata za akvakulturu, nabavu ribarskih plovila te nove opreme i mehanizacije u ribarstvu, kao i za izgradnju i opremanje objekata za čuvanje i preradu ribe. Udio investicijske potpore može iznositi do 25% od ukupne vrijednosti iskorištenog kredita, ali ne više od 20% od ukupne vrijednosti investicije.

Potpora osiguranju proizvodnje

Ministarstvo je donijelo Pravilnik o ostvarivanju prava na potporu osiguranja od mogućih šteta proizvodnji u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Temeljem Zakona i Pravilnika, Ministarstvo sudjeluje u pokriću troška premije osiguranja tako da svaki osiguranik po pojedinoj polici osiguranja, ima pravo na pokriće 25% troška ukupne premije osiguranja, odnosno premije po skupnoj polici osiguranja, pri čemu nije važan rizik za koji je sklopljena polica osiguranja. Maksimalni iznos potpore za osiguranje proizvodnje u tijeku jedne godine, po pojedinoj pravnoj ili fizičkoj osobi, kada je ona osiguranik, iznosi 500.000,00 kuna.

Korištenje eurodizel–dizelskog goriva obojenog plavom bojom

Do 2003. godine pravo na korištenje plavog dizela imali su samo gospodarski ribari na moru, dok je Izmjenama i dopunama Zakona o pravo prošireno na korištenje plavog dizela i za plovila i strojeve koji se koriste u akvakulturi. Da bi se ostvarilo to pravo, Pravilnikom je propisano da potencijalni korisnici moraju od Ministarstva dobiti Knjižicu goriva za ribolov i akvakulturu, u koju je, radi izbjegavanja zloupotrebe, potrebno upisivati kupljene količine goriva. U Pravilniku je naveden pokazatelj godišnje potrošnje dizelskog goriva obojenog plavom bojom koji se izračunava po potrošnji 0,25 l/1 kW/1 h rada stroja.

Tržišna kompenzacija

Tržišna kompenzacija u ribarstvu dodjeljuje se za prodani ulov riba i drugih morskih organizama, osim plave ribe, spužava i koralja, u iznosu od 14% po izdanom računu za prodanu količinu ribe i drugih morskih organizama.

Pravo na tržišnu kompenzaciju mogu ostvariti fizičke ili pravne osobe koje posjeduju povlasticu za obavljanje gospodarskog ribolova na moru te ostvare ukupan promet od prodane ribe i drugih morskih organizama u najmanjem iznosu od 50.000,00 kuna polugodišnje, odnosno 100.000,00 kuna godišnje (sa PDV-om).

Pravo na tržišnu kompenzaciju mogu ostvariti i fizičke i pravne osobe ukoliko zahtjev predaju putem ribarske zadruge, uz uvjet da ribarska zadruga podnese jedan objedinjeni zahtjev za sve korisnike i popis svih fizičkih ili pravnih osoba za koje podnosi zahtjev. Podnositelji zahtjeva za koje ribarska zadruga podnosi objedinjeni zahtjev ne mogu podnijeti zahtjev i samostalno.

Otkup povlastica za koćarski ribolov


Otkup povlastica tijekom 2004. godine proveden je sukladno Pravilniku o načinu korištenja sredstva ostvarenih od naknada za obavljanje ribolova na moru, a odnosio se na sve vlasnike povlastica za koćarenje koji obavljaju tu vrstu ribolova u ribolovnim zonama A, E, F i G (unutarnje ribolovno more). Cilj otkupa je smanjenje ribolovnog napora u priobalnom ribolovnom moru.

Obnova i modernizacija ribolovne flote

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva raspisalo je 06. travnja 2005. godine Javni natječaj za dobivanje državne potpore u dijelu financiranja obnove i modernizacije ribolovne flote. Krajnji rok za predaju zahtjeva bio je 07. lipnja 2005. godine.

Osnovni cilj ovoga modela je da se poboljšaju uvjeti rada i sigurnosti plovidbe te da se unaprijedi kvaliteta ribolova primjenom novih tehnologija, što bi povećalo konkurentnost naših ribara u Jadranu u odnosu na ostale učesnike u ribolovu. Ovaj model će omogućiti prebacivanje ribolovnog napora iz unutrašnjeg u vanjsko ribolovno more što je u skladu s Strategijom razvitka poljoprivrede i ribarstva koju je usvojio Sabor Republike Hrvatske.

Obnovom i modernizacijom ribolovne flote će se također potaknuti zapošljavanje domaćih manjih brodogradilišta te ugradnja domaće opreme i zapošljavanje ljudi u nizu pratećih sektora (prijevoz, trgovina, građenje, servisi u lukama i pristaništa ribarskih plovila), što će rezultirati multiplikativnim učincima.

Na gore navedeni natječaj pristiglo je ukupno 29 kuvertiranih pošiljaka sa 33 zahtjeva. Od toga 4 su zahtjeva za modernizaciju 7 plovila i 31 zahtjev za izgradnju ukupno 38 novih plovila. Nakon što je Povjerenstvo obradilo navedene zahtjeve utvrđeno je da pravo na financijsku potporu za izgradnju plovila ima 23 subjekta za izgradnju 26 plovila ukupne vrijednosti 218 milijuna kuna bez PDV-a dok za modernizaciju pravo na potporu imaju 4 subjekta za izgradnju 7 plovila ukupne vrijednosti 22 milijuna kuna bez PDV-a.

Prema vrsti plovila gradit će se 15 plivarica dužine 25-37 metara, 8 koća dužine 21-25 metara te tri višenamjenska plovila a modernizirati će se 4 lebdeće koće i tri plivarice od 23-37 metara. Lista odobrenih zahtjeva objavljena je u „Narodnim novinama“, br. 96/05.

U ukupnoj strukturi financiranja država sudjeluje s 30% sredstava potpore i subvencioniranjem kamate sa 4 na 2%, HBOR sa 60% kreditnih sredstava te sam investitor sa 10% vlastitih sredstava.

Ribarska plovila navedena izgraditi će se i modernizirati u jedanaest domaćih brodogradilišta.

10.2. Predpristupni fondovi i projekti

CARDS

CARDS je predpristupni fond EU namijenjen prije svega institucionalnom jačanju tijela državne uprave. Projekt Uprave ribarstva prijavljen u okviru CARDS-a integriran je u zajednički prijedlog MPŠiVG-a. Segment u kojem je uključena Uprava ribarstva ima za cilj osposobljavanje djelatnika Uprave u radu na usklađivanju legislative Republike Hrvatske s onom trenutno važećom u zemljama Europske Zajednice. Ciljevi projekta su analiza postojeće legislative ribarstva Republike Hrvatske te usporedba sa zakonima na snazi u EU, kao i osposobljavanje djelatnika Uprave u radu i administrativnom poslovanju prema standardima EU. Putem stručnih skupova i studijskih putovanja djelatnici Uprave upoznat će sa


zakonodavnom praksom na snazi u zemljama EU, a konzultanti iz zemalja EU zajedno s djelatnicima Uprave provest će elementarnu analizu potreba u nacionalnom zakonodavstvu u odnosu na trenutno važeće zakone EU. Zbog kompleksnosti procedure pokretanja projektnih aktivnosti, puna implementacija programa započela je 2005. godine, a dodatne se aktivnosti nastavljenu su 2006. godine.

PHARE

PHARE- program, poput CARDS-a, predstavlja financijski mehanizam EU kojim se državama-kandidatima za članstvo pomaže ustrojiti tijela državne uprave i usvojiti mehanizme provođenja različitih strukturnih mehanizama Unije.

Tijekom 2004. Uprava ribarstva izradila je i nacrt logičke matrice za korištenje sredstava iz predpristupnog fonda PHARE 2005. Logička matrica odobrena je na preliminarnom razgovoru s Europskom Komisijom, a puni je projekt prijavljen u lipnju 2005. godine. Kroz studeni se očekuje i konačno odobravanje od strane Europske Komisije- PHARE kao predpristupni fond koji za cilj ima ojačati administraciju za preuzimanje obveza iz članstva u EU, i to posebno u segmentu provedbe odredbi Zajedničke ribarstvene politike EU, planira se iskoristiti za daljnje jačanje inspekcije i sustava nadzora i kontrole ribolovnih aktivnosti. Dio predloženih sredstava planira se utrošiti i na uspostavu tržišnog sustava ribe i ribljih prerađevina u Republici Hrvatskoj, uvođenje sustava nadzora plovila (VMS), te strukturiranje baze podataka koja bi omogućila aktivan rad i izradu kvalitetnih analiza stanja sektora. Kako bi se omogućilo korištenje budućih sredstava fondova EU, kroz prijavljeni projekt PHARE planira se započeti i s izradom nacionalnog programa razvoja ribarstva, što je preduvjet za aplikaciju za predstojeće strukturne fondove.

SAPARD

Jedini predpristupni fond koji nije namijenjen isključivo institucionalnom jačanju je SAPARD.

Uprava ribarstva sudjelovala je i u aktivnostima na izradi SAPARD-programa za Republiku Hrvatsku, a aktivno će pomagati i njegovu implementaciju. SAPARD program za Republiku Hrvatsku među brojnim mjerama predvidio je i nekoliko mjera u ribarstvu. To su: - Investicije u konstrukciju/rekonstrukciju i/ili opremu prerađivačke industrije - Investicije u opremu za hlađenje, preradu, pakiranje i marketing proizvoda

ribarstva (riba i prerađevine) i za smanjivanje otpada u proizvodnji uključujući i odgovarajuće računalne programe

- Investicije u konstrukciju i/ili opremanje pogona za purifikaciju (purifikacijski/otpremni centri) školjkaša

Sredstva SAPARD-a moći će se koristiti prema kriterijima i uvjetima koje propisuje Plan, a između ostalog bit će financirana ugradnja novih uređaja i oprema uključujući računala i software, građevinski radovi, neki opći troškovi (feasibility studije, projektni dokumenti i sl.) te uvođenje HACCP ili ISO standarda.


11. Poslovni modeli ulaganja Ukratko ćemo se osvrnuti na modele koje danas nalazimo u praksi kod podizanja i pokretanja novih kapitalnih projekata od društvenog interesa. U slučaju ribarstva to su u prvom redu ribarske luke i veletržnice (aukcije), Kako su ribarske luke po definiciji luke posebne namjene podrazumijeva se da se dodjeljuju u koncesiju i trošak njihove izgradnje i održavanja snosi sam koncesionar. Potrebno je voditi računa da su takvi sadržaji od interesa RH. Danas je ribarskih luka vrlo malo, i dijelom radi toga niti ne dolazi do veće koncentracije ponude, a sa druge strane u našoj praksi su češći slučajevi raspršeni smještaj ribara u lukama otvorenim za javni promet s kojima upravljaju lučke uprave. Moguća izgradnja pogotovo ribarskih luka ili definiranja stalnog mjesta za ribare u lukama otvorenim za javni promet trebala bi biti prioritetna zadaća u sektoru ribarstva vezano za dio usklađivanja koji se nameće i ulazi u prostornu definiciju i omogućuje organiziranost ribara. Izgradnja veletržnica- aukcija je moguća gdje gospodarstvo i lokalna uprava pokažu interes, i taj dio predstavlja tržnu nadogradnju.

11.1. Definiranje pravnih osoba nositelja projekta

Pravilna provedba mogućih programa i scenarija mora prepoznati osnovne nositelje interesa i njihovu ulogu u provedbi projekata. U strateškom smislu razvoja ribarstva , čija se podrška bezrezervno prikazuje i od strane države, županijskih i lokalnih vlasti potrebno je da isti budu ključni elementi u projektima i njihovom pokretanju zajedno s organiziranim oblicima ribara i imaju nadzornu ulogu u izvedbi projekta i usmjeravanju napora ostalih mogućih interesno utjecajnih skupina u sektoru. To su u prvom redu državne uprave ,županijske i lokalne uprave, lučke uprave i sami ribari. U moguće strateške saveze mogu biti uključeni i trgovci , prerađivači i dr.

Sve interesno utjecajne skupine koje sudjeluju u projektu moraju voditi računa o usklađivanja međusobnih odnosa, odgovornosti za preuzimanje ugovornih obveza kao i snošenja rizika za slučaj ako se cilj ne postigne.

Uobičajeno je i očekivano da se među nosiocima projekata mogu pojaviti problemi kao i između nosioca projekata s trećim licima. To je vidljivo iz nekih dosadašnjih slučajeva kad su se nakon potpisivanja pisma namjere i odluke o kretanju u realizaciju s prvim počecima implementacije projekta izašli na vidjelo sukobljeni interesi i različiti stavovi. Vrlo je bitno predvidjeti procedure rješavanja tih mogućih sukoba u prvom redu kroz okvire ugovora o zajedničkom pothvatu, kao i tijeku njegove primjene. Samo usklađivanje provodi se kroz osnivanje novih trgovačkih društava povezujući sudionike projekta preko ugovora. Kasnije samim osnivanjem nakon određenog razdoblja postoji slobodna mogućnost prijenosa prava ulagača. Uobičajeno je da se prije projekta formira preddruštvo koje je privremeno obveznopravna zajednica i čije je trajanje vremenski ograničeno. Preddruštvo se ne upisuje u sudski registar, a prestaje formalnim upisom novog društva u sudski registar. Osnivanjem preddruštva suosnivači mogu pokretati određene nužne pravne radnje. Suosnivači preddruštva već prilikom sklapanja društvenog ugovora trebaju definirati međusobne odnose i obveze kao i strukturu budućeg društva. Prava i obveze proistekle iz društvenog ugovora se prenose u novonastalo društvo.

Ugovor o zajedničkom pothvatu (joint venture) predstavlja udruživanje dva ili više subjekta u ostvarivanju zajedničkog cilja. Riječ je o ugovornom odnosu kojim strane udružuju svoju imovinu i rad radi ostvarenja unaprijed određenog poslovnog poduhvata. Ortaštvo je ugovorni zajednički pothvat kod kojeg stranke ne stvaraju novi pravi subjekt i ostaju u području obveznog prava. Ortaštvo je uobičajeno trajan


poslovni odnos. Definicije i zakonske osnove ovakvih ugovora određene su zakonom o obveznim odnosima.

Jedna od vrsta zajedničkog pothvata je ugovor o zajedničkom pothvatu s ulogom s kojim dolazi do osnivanja novog trgovačkog društva. U tom pothvatu ugovaratelji iz ugovora sudjeluju u udjelima u novom društvu (moguće preko osnovanih društava kćeri). Kod ovog pothvata koje je interesantno za podizanje kapitalnih investicija kao što su ribarske luke ili veletržnice zainteresirane strane započinju od pisma namjere ili sporazuma o razumijevanju. U slučaju višestranog interesa zatim sklapaju prvo ugovor o zajedničkom pothvatu i nadovezujući se na to ugovor o osnivanju društva koje će voditi poduzeće putem kojeg se stvara zajednički pothvat. Država je prijeko potrebna u ovakvim pothvatima kao garancija pokretanja projekata, a kasnije može slobodnom voljom prepustiti udjele kad se za to steknu uvjeti. Osnovna razlika između ortaštva i zajedničkog pothvata je da je zajednički pothvat udruživanje radi stvaranja određenog projekta dok je ortaštvo poslovan odnos.

Za izgradnju manjih objekata ne bi trebalo ulaziti u sfere obveznih odnosa nego poticajnim mjerama omogućiti organiziranim oblicima ribara izgradnju ili kupnju već postojećih objekata , jednim dijelom i bespovratnim sredstvima. Te mogućnosti zbog današnje neorganiziranosti ribara u udruženja mogu ići i prema lokalnim upravama koje imaju želju riješiti status ribara na svom području za vrijeme dok se ne organiziraju sami ribari da bi mogli preuzeti sadržaje na upravljanje.

Ugovorom o zajedničkom pothvatu potrebno je urediti osnovna sljedeća pitanja: - ciljevi pothvata - ulaganje kapitala - obaveze strana u izvršenju ugovora - pravni okvir koji će nastati - vlasništvo i kontrola - upravljanje nad zajedničkim pothvatom - financijska struktura - odnos prema trećima - podjela rizika i odgovornosti - podjela koristi - zapošljavanje i ravnopravna pitanja - knjigovodstvo i revizija - financijsko poslovanje - fiskalne obveze - zaštita okoliša - trajanje ugovora - posljedice kršenja ugovora i kazne i dr.

To su samo neke od glavnih sastavnica ugovora te je iz dosadašnje prakse preporučljivo pri sklapanju ugovora voditi računa o svim aspektima odnosa i poslovanja da ne bi kasnije došlo do nerazumijevanja koje se onda u pravilu teže razrješavaju.


12. Tržišno informacijski sustav u poljoprivredi - TISUP 12.1. Marketinški informacijski sustav

Tržište je automatski regulator koji usklađuje društvene potrebe i proizvodne mogućnosti. Jedna od pretpostavki funkcioniranja tržišta su tržne informacije, posebno informacije o cijenama. Informacije su glavni pokazatelji privatne akcije na tržištu. Informacije o tekućim cijenama podržavaju odluku da se kupe ili prodaju određeni proizvodi.

Dugoročno, postojeće cijene te prognoza kretanja cijena podupiru odluke o investicijama. Tržište na kojemu se mijenja mjesto ponude i potražnje, u skladu s različitim cijenama, a na osnovu lako dostupnih, točnih i redovitih informacija je pregledno. Takvo tržište može pravilno funkcionirati, te poticati razvitak ponude i potrošnje proizvoda.

Tržište poljodjelskih i ribarskih proizvoda ima niz posebnosti, a te posebnosti bitno utječu na cijene tih proizvoda. Cijene poljodjelskih i ribarskih proizvoda podložne su čestim mijenjanjima, tj. variraju kroz godinu, ovisno o sezoni, o klimatskim uvjetima, o ponudi i potražnji, te o mjestima proizvodnje, ponude i prodaje. Stoga se bez aktualnih tržnih informacija stvara potencijalna opasnost za proizvođače i ribare da im trgovci neće platiti odgovarajuću cijenu za isporučene proizvode. Na taj način posrednici mogu izvlačiti dio dobiti iz primarne proizvodnje, što vodi do osiromašenja, oslabljenja i propadanja obiteljskih gospodarstava.

Jedan od temeljnih ciljeva agrarne politike većine zapadnoeuropskih zemalja je zaštita malih i srednjih obiteljskih gospodarstava na nacionalnom i internacionalnom tržištu. Stoga vlade zemalja članica EU poduzimaju niz mjera agrarne politike za ostvarenje tog cilja. Jedan od njih je sustav za agromarketinško obavješćivanje (market information system–MIS) koji svojim tržnim obavijestima daje jednake šanse svim tržnim sudionicima na tržištu poljoprivrednih i ribarskih proizvoda.

Hrvatska ima usitnjenu agrarnu strukturu i oligopolnu situaciju u distribuciji poljodjelskih proizvoda, devedesetih godina prešla je na tržišni gospodarski sustav. Stoga je jedan od preduvjeta pravilnog funkcioniranja tržišta poljoprivrednih i ribarskih proizvoda učinkovit sustav tržnog obavješćivanja. Davanje cjelovitih, aktualnih i redovitih izvještaja o tržištu poljoprivrednih i ribarskih proizvoda, svim zainteresiranim tržnim sudionicima, glavni je cilj funkcioniranja marketinškog informacijskog sustava u poljoprivredi i ribarstvu.

12.2.Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi u Hrvatskoj

Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi u Hrvatskoj (nadalje TISUP) razvijen je u okviru projekta „Razvoj službi za podršku obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima“ Svjetske Banke i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, 1995. godine.

TISUP je sustav centraliziranog, redovitog prikupljanja i obrade podataka o tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, te raspodjele dobivenih, relevantnih, tržnih obavijesti tržnim sudionicima. Naglasak je na podacima i informacijama o cijenama poljoprivredno-prehrambenih i ribarskih proizvoda kako bi se osigurala stalna preglednost stanja na tržištu.

Glavni zadaci Tržišnog informacijskog sustava jesu: promatranje tržišta i njegovih proizvoda na nacionalnoj, regionalnoj i na određenoj proširenoj internacionalnoj razini, te izrada nepristranih aktualnih izvještaja o cijenama, tendencijama i ukupnom stanju na tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koji će ispuniti potrebe različitih ciljnih skupina.


Budući da dinamika promjene cijena, ponude i potražnje te opseg informacija varira s obzirom na grupu proizvoda, utvrđena je različita dinamika izrade i publiciranja izvještaja s odgovarajućim analizama tržišta i dodatnim informacijama za svaku grupu proizvoda zasebno.

TISUP od 1997. godine ima uspostavljen sustav prikupljanja, obrade i izvješćivanja o cijenama poljoprivrednih proizvoda u poljoprivredi i ribarstvu na različitim cjenovnim razinama koji pokriva područje cijele Hrvatske.

Rad sustava dijeli se na tri različite aktivnosti: (1) Prikupljanje podataka; (b) obrada podataka i (c) distribucija informacija.

Podaci o cijenama prikupljaju se na više cjenovnih razina (maloprodajne cijene, veleprodajne cijene, proizvođačke-otkupne cijene).

U prikupljanju, obradi i distribuciji podatka koriste se suvremena informatička rješenja.

Obrada podataka i distribucija informacija Prikupljeni podaci unose se u program koji omogućava izradu tablica i grafova po svim ulaznim kriterijima. Izračunavaju se najniže, najviše, najučestalije i ponderirane prosječne cijene proizvoda ribarstva na određenim mjestima, prema regionalnim podjelama i prema željenom vremenskom intervalu.

Izvješća, analize, informacije i podatke TISUP redovito objavljuje putem vlastite Internet stranice (www.tisup.mps.hr). Informacije i podaci dostupni su i kroz gotovo sve stručne tiskovine vezane uz poljoprivredu.

12.3. Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi za tržište riba u Hrvatskoj

Tržišni informacijski sustav za tržište ribe i ribljih prerađevina u sklopu TISUP- a radom je započeo 1998. godine. Informacije o cijenama morskih riba iz Jadranskog mora prikupljaju se od jedanaest otkupnih stanica riba smještenih duž jadranske obale. Surađuje se s jedanaest uzgajališta morskih riba te s devet ribo-prerađivača. Suradnja se odvija na osnovu mjesečnih razmjena informacija o cijenama riba i osnovnim obilježjima ponude i potražnje tijekom mjeseca. Na osnovu tih informacija u slijedećem mjesecu (prvi tjedan u mjesecu) objavljuju se obrađeni podaci o minimalnim, maksimalnim i prosječnim cijenama riba po određenim mjestima. Podaci se objavljuju na Internet stranici TISUP-a. Na stranici su dostupna i mjesečna Izvješća o tržištu riba u kojima se kroz tržne komentare, usporedbe cijena te prikazi kretanja cijena riba na domaćem tržištu nastoji tržište riba učiniti preglednijim. U izvješćima su dani i kratki osvrti s inozemnog tržišta. U slijedećem razdoblju posvetiti će se i veća pažnja tom tržištu s prikazom cijena riba s talijanskog tržišta.

Na mjesečnoj bazi prate se maloprodajne cijene morskih riba u ribarnicama petnaest gradova Hrvatske.

U tržišni informacijski sustavu za tržište riba uključene su i informacija o veleprodajnim cijenama ribe iz slatkovodnih uzgajališta kao i maloprodajne cijene istih u ribarnicama.

Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi izvješćuje o minimalnim, maksimalnim i prosječnim cijenama 65 vrsta riba iz morskog ulova, o cijenama iz uzgoja komarči i lubina različitih pecatura te o cijenama tune i dagnji. Na mjesečnoj osnovi prate se devedeset vrsta svježih i smrznutih riba te sedam slatkovodnih vrsta riba u ribarnicama.


U poglavlju prilozi je dat tablični i grafički pregled cijena određenih riba kroz određeno razdoblje na određenim cjenovnim razinama.

12.4. Odsjek za Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi u RH

TISUP je od lipnja 2002. godine sastavni dio Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Uredbom o unutarnjem ustroju Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, 15.07.2005. godine, („Narodne novine“, br. 86/06) TISUP postaje Odsjek unutar Odjela poljoprivredne politike, Uprave poljoprivredne politike, EU i međunarodne suradnje. Sukladno Uredbi zadaci Odsjeka za Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi su slijedeći:

Odsjek za Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi prikuplja informacije o cijenama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i inputa u poljoprivredi i ribarstvu i temeljnim obilježjima ponude i potražnje na lokalnim hrvatskim i međunarodnim tržištima; osigurava razmjenu podataka o cijenama unutar i izvan ministarstva te surađuje s ostalim ustanovama; priprema podloge za oblikovanje mjera tržišno-cjenovne politike; prikuplja podatke i priprema izvješća o cijenama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i inputa u poljoprivredi za potrebe Europske komisije i drugih međunarodnih institucija; surađuje s međunarodnim institucijama u provedbi projekata unaprjeđenja tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi.

12.4. Odsjek za TISUP – suradnja s Nacionalnom veletržnicom

Odsjek za TISUP aktivno je uključen u rad sustava veletržnica voća i povrća u Republici Hrvatskoj. Najnoviji projekt u svezi dnevnih informacija o cijenama voća i povrća u završnoj je fazi. Na Internet stranici www.tisup.mps.hr/cijene objavljuju se dnevne informacije o cijenama voća i povrća na veletržnicama. U projekt su uključene veletržnica u Osijeku, Splitu i Rijeci-Matulji te Zelena tržnica-Zagreb. Svakodnevno se ažuriraju podaci o minimalnim, maksimalnim i najučestalijim cijenama voća i povrća. Na svakoj od navedenih veletržnica nalazi se display na kojima se objavljuju detaljne informacije o cijenama voća i povrća na samoj veletržnici uz postotne promjene u odnosu na dan, tjedan i mjesec ranije te usporedni dnevni prikaz cijena voća i povrća na svim veletržnicama. Ovakav sustav omogućava svim tržnim sudionicima brz i jednostavan uvid u trenutno stanje na području gotovo cijele Hrvatske. Preko TISUP sustava moguća je i objava ponude i potražnje poljoprivrednih proizvoda što dodatno pospješuje trgovanje proizvodima.


13. ZAKLJUČAK Ciljevi koje treba postići u ribarstvu navedeni su u Strategiji poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske („Narodne novine”, br. 89/02), a u Nacionalnom programu proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj određen je provedbeni okvir za njihovo postizanje, u kojima je sadržan i dio koji se odnosi na prateću infrastrukturu u uspostavljanju tržišta.

Stanje u našem ribarstvu i nazočni problemi zahtijevaju da se žurno pristupi njihovom rješavanja. Analiza stanja pokazuje da je što prije potrebno pristupiti rješavanju tri osnovna problema:

1. Uspostava lučke infrastrukture i suprastrukture namijenjene za ribarstvo

2. Uređenje tržišta ribom

3. Uspostava proizvođačkih organizacija

Pravna, ali i povijesna stečevina ribara je pravo na pristup javnom pomorskom dobru i pravu na njegovo iskorištavanje koje je stekao dobivanjem povlastice za ribolov. Promet ribom započinje i odvija se preko obalne crte. Iz takve jednostavne definicije je razvidno da se razvoj ribarstva temelji na postojanju potrebne obalne infrastrukture i suprastrukture. Usklađenost Hrvatskog ribarstva s pravnim stečevinama EU ovisi o količini i sadržaju obalne infrastrukture kao i organizaciji prve prodaje. Ribarska obalna infrastruktura i suprastruktura u RH se dosada nije dovoljno brzo razvijala već je suprotno tome, na mnogim mjestima, bivala smanjivana na korist drugih djelatnosti u priobalju. Tako se iz većine prostornih planova, donešenih u razdoblju 1995.2003. godine, može iščitati neuravnotežena zauzetost obalne crte u kojoj ribarstvo nema adekvatnu zastupljenost.

Ukoliko se žurno ne uvedu promjene u odnosima namjene površina na pomorskom dobru, sukladno načelima integralnog upravljanja, hrvatsko ribarstvo bi moglo početi stagnirati. To se posebno može odraziti u dijelu procesa usklađivanja s pravnom stečevinom EU koje nam predstoji, gdje RH može biti dovedena u situaciju da neće moći u potpunosti izvršiti provedbu europskih odredbi u primjeni nužnih standarda, higijene, kontrole i nadzora na cijelom obalnom području RH. Prostorna neodređenost, ponajviše u vrijeme ljetne sezone, često dovodi do kašnjenja u iskrcaju ribe i posljedičnih konflikata s drugim korisnicima pomorskog dobra. Kako ne bi došlo do usporavanja navedenog procesa potrebno je, planski i fizički, osigurati određenu obalu koja je ujedno i uređena za potrebe ribarstva.

Najniža razina teritorijalnog razgraničenja pomorskog dobra unutar granica RH je razgraničenje na županijskoj razini što definira i najnižu razinu prostornih planova kojima treba definirati namjenu površina na pomorskom dobru. To je neposredno utvrđeno na razini Programa prostornog uređenja RH („Narodne novine, br. 50/99), a posredno se temelji na pravu ribara za obavljanje ribolova na pomorskom dobru na temelju Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, br. 74/94) i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, br. 158/2003).

Tržišna politika u ribarstvu je u zemljama članicama EU prepoznata kao izrazito kompleksno i osjetljivo područje i kao takvo mora biti postavljeno u prioritetne odnose. Na spomenutu obalu se nastavlja tržišna nadogradnja čije okvire uređuje sama država, ali uz zajednička i poznata pravila. RH može u ovom segmentu zadovoljiti pun karakter usklađenja, pri čemu treba voditi računa o profitabilnosti ribarstva. Proizvod hrvatskih ribara se na EU tržištu pojavljuje zajedno s proizvodom drugih mediteranskih ribara, prvenstveno ribara iz susjedne Italije. U tom smislu potrebno je ujednačiti državno financijsku podršku hrvatskim ribarima s onom koju


uživaju ribari iz ostalih ribarsko razvijenih mediteranskih zemalja. U tom smislu RH osim izgradnje potrebne infrastrukture i suprastrukture mora poticati koncentraciju ponude kroz organizirana udruženja ribara, odnosno u smislu usklađivanja s CMO, mora slijediti mehanizme uspostavljanja PO koji ribare stavljaju u ravnopravniji položaj na tržištu. Na taj način se u potpunosti zatvara krug s principima CFP koja vodi očuvanju i stabilnosti resursa.

Trenutna situacija - Neusklađenost s pravnom stečevinom EU u dijelu ribarstva koji je vezan uz

tržišnu politiku i kontrolu i nadzor. - Usklađivanje formalno pravnih okvira zahtjeva i definiranje nužnih sadržaja u

prostoru. - Neodređenost stalne ribarske obalne infrastrukture i uslijed toga nemogućnost

nadogradnje nužno potrebitih sadržaja. - Nedefinirano stanje u okviru prostornih planova otvara prostor za konflikte s

drugim korisnicima.

Opće pretpostavke - Početak fizičkog stavljanja ribe u promet se ostvaruje u kontaktu plovilo-obala. - Trženje ribom započinje odlaskom u ribolov na poželjne vrste za poznate kupce. - Cjelovito sagledavanje trženja ribom je ključno za ostvarivanje Zajedničke

ribarstvene politike. - Trženje ribom kao segment zajedničke ribarstvene politike se dijelom nadovezuje

na uredbe kontrole i nadzora. - Uspostava cjelovitog tržišta ribom se temelji na ravnopravnom odnosu između

proizvođača i trgovca na prvom prodajnom mjestu. Tako se prema CMO uključuje proizvođače u tržišno vodstvo.

- Preko CMO utječe se indirektno i na zaštitu resursa postizavanjem boljih cijena za direktne proizvođače.

Administrativne i zakonske osnove - Potrebno izraditi Operativni program razvitka prometovanja i trgovanja sa ribom

u RH, sa svim osnovnim parametrima koji se odnose na ribolov, uzgoj ribe, preradu i promet ribom, te odrediti izvršitelje provedbenih planova zajedno s rokovima.

- Potrebno je donošenje pravilnika o prometu ribom (dijelom vezano uz kontrolu i nadzor), zajedničkim tržišnim standardima, proizvodnim organizacijama, intervencijskim mehanizmima.

- Potrebna koordinacija između UR i MINGORP vezano uz donošenje pravilnika o prometu radi pojednostavljenja uvođenja potrebnih formulara, sljedivosti dokumenata i izbjegavanja suvišne administracije.

- Potrebna izmjena zakona o trgovini koja se odnosi na promet ribom. - U Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja treba uključiti prava i obveze PO na tržištu. - Potrebno osnivanje odjela za tržište u okviru UR. - Potrebno je utvrditi razinu upravljanja i odgovornosti svih administrativnih

kapaciteta koji se odnose na promet ribom. - Potrebno je izraditi edukacijski program kontrole i provođenja tržišnih standarda

za ribarske inspektore.


- Potrebno je razviti komunikacijski i informatički sustav prenošenja podataka između područnih jedinica i centralne uprave kao i ostalih nadležnih službi uključenih u problematiku ribolova i prometa ribom.

- Potrebno je razviti komunikacijsku mrežu s Ravnateljstvom za tržišnu i strukturnu potporu.

Lučka infrastruktura i tržišna nadogradnja Obala - Obalna infrastruktura za ribarstvo treba biti definirana na razini županijskih

prostornih planova sukladno pravu ribara na korištenje javnog (pomorskog) dobra RH.

- Obzirom na jedinstveno ribolovno more županijski prostorni planovi u dijelu planiranja obalne infrastrukture za ribare trebaju biti koordinirani s državne razine.

- U ovom trenutku hrvatski ribari koriste oko 15 km izgrađene obale koja u dobrom dijelu, sadržajno ili organizacijski, ne udovoljava EU standardima za obavljanje iskrcaja.

- U većini priobalnih županija je potrebno je izvršiti izmjene i dopune županijskih i lokalnih prostornih planova. Izmjene i dopune treba napraviti na način koji hrvatsko ribarstvo planira na cijelom ribolovnom moru, ali i na način kojim se postavlja okvir za integriranje hrvatskog ribarstva s drugim djelatnostima na obalnom području .

- Potrebno je službeno odrediti i urediti tradicionalna iskrcajna mjesta u okviru luka otvorenih za javni promet bilo da se radi o utvrđivanju „iskrcajnih mjesta“ ili uspostavom „ribarskih luka“.

- U rješavanju problema iskrcaja ribe, izbor ribarske luke ima prednost nad izborom dijela luke otvorene za javni promet jer se tako istovremeno rješavaju drugi nužni lučki sadržaji bez kojih je ribarstvo nezamislivo. Tu se prvenstveno misli na opskrbu, privez i tekuće održavanje plovila i alata te moguću izgradnju veletržnice u okviru ribarske luke.

- Duljina obale koja je potrebna za iskrcaj ribe ovisi o dimenzioniranju obalnih sadržaja za obavljanje iskrcaja ribe. Što je veća zaobalna površina i što je bolja opremljenost za obavljanje iskrcaja, potrebna je manja duljina operativne obale.

- Da bi se osigurao nesmetan iskrcaj ribe sukladno standardima EU potrebno je izgraditi ili prenamijeniti dodatnih 3-7 km obale.

Mjesta prve prodaje - Prvo prodajno mjesto može biti proizvođačka veletržnica, aukcijski centar ili

drugi objekt na kopnu koji zadovoljavaju potrebne kriterije za obavljanje prometa ribom. Isto tako prvo prodajno mjesto može biti i brod koji je registriran za prvu prodaju.

- Prva prodajna mjesta mogu biti sadašnji objekti registrirani kod UV, i koji zadovoljavaju potrebne higijensko sanitarne uvjete kao i mogućnosti primjene tržnih standarda.

- Prema pravnoj stečevini EU država može propisati obavezu prve prodaje na aukcijskim centrima.

- Ukoliko država propiše obvezu prve prodaje u aukcijskim centrima dužna je osigurati uvjete za izgradnju dovoljnog broja aukcijskih centara javnog karaktera.

- Prvo prodajno mjesto mora zadovoljiti osnovne higijenske uvjete.


- Prvo prodajno mjesto mora biti organizacijski opremljeno za prikupljanje podataka i obavještavanje UR o obavljenoj prvoj prodaji.

- Temeljni uvjet za uspostavu organiziranog tržišta ribom je stvaranje uvjeta za prvu prodaju gdje se sa strane proizvođača uključuju PO.

- Ukoliko država članica ne propiše obvezu prve prodaje preko aukcijskih centara proizvođačke organizacije postaju nositelji uspostave ravnopravnog odnosa proizvođač – trgovac.

- Izgradnja mješovite veletržnice koja nije nužno i mjesto prve prodaje moguća je u Zagrebu gdje bi se organizacijama ribara moglo omogućiti plasman njihovih proizvoda i otvaranje novih tržišta. Izgradnju ostalih veletržnica potrebno planirati isključivo u zoni ribarskih luka.

- Temeljem distribucije ulova može se procijeniti broj mogućih veletržnica ribom na obali. Pored već definiranih veletržnica u Istarskoj i Primorsko Goranskoj županiji postoji utemeljenost za izgradnju još dvije proizvodne veletržnice na srednjem Jadranu i za jednu na južnom Jadranu. Obzirom na prisutne trendove u prometu ribom u EU, potrebno je pažljivo razmotriti tržišnu utemeljenost izgradnje svake veletržnice posebno.

- Veletržnice ili aukcijski centri imaju javni karakter pa je potrebno formalno definirati model upravljanja u kojem mogu imati udjele: nadležno ministarstvo, regionalna samouprava, lokalna samouprava, organizirani ribari, ali i prerađivači i trgovci ribom. U tom kontekstu je najvažnije definirati prava i obveze i međusobni odnos regionalne i lokalne samouprave i organiziranih ribara koji su glavni nosioci takvih sadržaja u EU.

Standardi - Kategorizacija veličine i svježine ulova, je nužna pretpostavka za realizaciju

CMO. - Sadašnje razlike između tradicionalnih i EU standarda, u označavanju veličinskih

kategorija, se mogu prevladati dvostrukim označavanjem proizvoda.

Proizvođačke organizacije - Proizvođačke organizacije su osnovna pretpostavka za funkcionalno uključivanje

ulova u CMO. - Pokretanje procesa udruživanja ribara u proizvođačke organizacije je nužna

pretpostavka za ravnopravan položaj ribara na tržištu. - U predpristupnom razdoblju je nužno uspostaviti sustav poticanja za

udruživanje ribara (u udruge, zadruge i proizvođačke organizacije). - -Za uspostavljene oblike udruženih ribara potrebno je uspostaviti sustav

strukturne potpore kako bi se opravdao glavni motiv za udruživanje, a to je ravnopravno uključivanje na tržište EU.

- Sustavno poticanje i praćenje PO je nužna pretpostavka za kontrolirano upravljanje, stabilnost i zaštitu resursa.

Bez odgovarajuće zakonske osnove koja bi se trebala usvojiti prije pristupanja i prostorno planske definicije, promjene u ribolovnom sektoru neće biti učinjene korektno. Zato ribarski sektor treba biti uvršten u prioritete vlade u cilju omogućavanja pravnih poslova kao i osiguranja nužne ribarske infrastrukture i suprastrukture.

Documents

Studija izvodivosti cijelaeuropski-fondovi.eu/sites/default/files/dokumenti/Studija_izvodivosti_izgradnje... · Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture