Statički elektricitet kao potencijalni Pojednostavnjeni ... · električni otpor, otpor uzemljenja, izjednačenje potencijala Summary— The Croatian technical specification called

Igor Safić: Statički elektricitet kao potencijalni uzročnik paljenja eksplozivne atmosfere te mjere zaštite… III. (c1 – c15)

Ex-Bilten 2018. Vol. 46, br. 1-2

Statički elektricitet kao potencijalni uzročnik paljenja eksplozivne

atmosfere te mjere zaštite i ispitivanja

Static electricity as a potential ignition source of explosive atmosphere and protection

measures and testings Igor Safić, dipl.ing.el.

Ex-Agencija, Industrijska 25, Sveta Nedjelja e-mail: [email protected]

Sažetak— Godine 2015. izdan je Hrvatski tehnički izvještaj

HRI CLC/TR 60079-32-1 –Eksplozivne atmosfere – dio 32-1: Opasnost od elektrostatskog naboja - Upute. Nakon njega iste je godine izdana norma HRN EN 60079-32-2 - Eksplozivne atmosfere – dio 32-2: Opasnost od elektrostatskog naboja – Ispitivanja. Članak pruža pregled osnova elektrostatike i uputa navedenih dokumenata s obzirom na statički elektricitet kao potencijalni uzročnik paljenja eksplozivne atmosfere. Također, bavi se mjerenjem i ispitivanjem mjera zaštite od statičkog elektriciteta u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom.

Ključne riječi— statički elektricitet, eksplozivna atmosfera, mjere zaštite, vodljivost, disipativnost, mjerenje, uzemljenje, električni otpor, otpor uzemljenja, izjednačenje potencijala

Summary— The Croatian technical specification called HRI CLC/TR 60079-32-1 -Explosive atmospheres - Part 32-1: Electrostatic hazards – Guidance was published in 2015. Afterwards, standard HRN EN 60079-32-2: Explosive atmospheres - Part 32-2: Electrostatic hazards – Tests was published in the same year. This article provides an overview of electrostatic basics and the above mentioned documents regarding ignition risks from static electricity. The article also deals with certain ways of testing and measuring methods of protecting endangered objects against static electricity as a potential ignition source of explosive atmospheres.

Keywords—static electricity, explosive atmosphere, protection measures, conductivity, dissipativity, measurement, earthing, electrical resistance, earthing resistance, electrical bonding

I. UVOD

Uvodni dio članka definira osnovne pojmove ključne za predmetnu tematiku.

A. Statički elektricitet

Statički elektricitet je stanje neravnoteže naboja na nekom objektu. Nastaje dodirom te zatim odvajanjem objekata od različitih materijala(slika 1.) ili bez dodira –indukcijom, tj. utjecajem vanjskog električnog polja na objekt (slika 2.).Budući da naboji uvijek teže stanju ravnoteže, a zemlja ima neograničenu sposobnost rekombiniranja naboja, za neuravnotežene naboje općenito vrijedi "postulat"- ZEMLJA = RAVNOTEŽA.

Pojednostavnjeni prikazi nastanka neravnoteže naboja vide se na donjim grafičkim prikazima:

1. ravnoteža → 2. dodir → 3. neravnoteža

1.

2.

3.

Slika 1. Nastanak statičkog elektriciteta dodirom [4]

Slika 2. Nastanak statičkog elektriciteta indukcijom [10]

Period nakon završenog procesa razdvajanja, kad su u određenim okolnostima neuravnoteženi naboji do daljnjeg u relativnom mirovanju, upućuje na "statičnost" naboja, tj. elektriciteta.

B. Eksplozivna atmosfera

Eksplozivna atmosfera je smjesa zapaljive tvari u obliku plinova, para, maglica ili prašina sa zrakom pod atmosferskim uvjetima, koja nakon paljenja omogućuje samostalno širenje plamena. Smjesa svake zapaljive tvari sa zrakom ima donju i gornju granicu eksplozivnosti (DGE i GGE) te je moguće paljenje isključivo smjese unutar navedenih granica. Smjesa čije je paljenje najlakše inicirati jest smjesa za paljenje kojoj je potrebna najmanja energija.

TABLICA I. PODRUČJE EKSPLOZIVNOSTI PARA I PLINOVA

Medij DGE (%) GGE(%) Smjesa – Emin.(%)

Aceton 2,6 13 6,5 Amonijak 15 28 20

Butan 1,8 8,4 4,7 Dietil-eter 1,9-2 36-48 5,1

Etilen 2,7 36 8 Vodik 4 75 22 Propan 2,1 9,5 5,2 Metan 5 15 8,5



TABLICA II. DONJA GRANICA EKSPLOZIVNOSTI PRAŠINA

Medij DGE (g/m3)

Aluminij 2,6 Magnezij 15

Cink 1,8 Šećer 1,9-2

Brašno 2,7 Kava 4

Ugljen 2,1 Papir 5

Prašine kao i plinovi imaju i donju i gornju granicu eksplozivnosti, samo je gornju granicu prašina teško odrediti, a usto i nema neko praktično značenje te se uobičajeno za prašinu i ne navodi.

C. Potencijalni uzročnik paljenja

U HRN EN 1127-1 statički elektricitet je naveden kao jedan od potencijalnih uzročnika paljenja eksplozivne atmosfere. U [4] se navodi da je u najnepovoljnijim okolnostima dovoljan transfer samo jednog elektrona na 500000 atoma da dođe do paljenja eksplozivne atmosfere.

Slika 3. Učestalost pojedinih uzročnika paljenja prašine [8]

Iz slike 3. vidljivo je da statički elektricitet po učestalosti eksplozija atmosfera zapaljivih prašina dijeli treće mjesto.

Eksplozija izazvana statičkim elektricitetom događa se kod istodobne pojave elektrostatskog izbijanja dovoljne energije i pojave eksplozivne atmosfere. Navedeno na primjerima vodika i metana ilustrira slika 4.

Slika 4. Prikaz odnosa energije paljenja i područja eksplozivnosti za vodik i metan [32]

D. Minimalna energija paljenja

Prema HRN EN 1127-1 jedna od značajki paljenja eksplozivne atmosfere je i minimalna energija paljenja. To je najmanja energija kojom je moguće inicirati paljenje određene smjese određenog medija sa zrakom (na slici 4. označena s Emin). Navedena energija osnova je analize, tj. procjene opasnosti s gledišta elektrostatike u Ex prostoru. Osim toga, jednoznačno je usporediva za različite zapaljive tvari kako pokazuje tablica III.

Energija elektrostatskog izbijanja računa se prema izrazu:

W = 0,5 × Q × V = 0,5 × C × V2 (a)

W - energija izbijanja (J)

Q - količina naboja koji se prenosi izbijanjem (C)

V - električni potencijal objekta koji se izbija (V)

C - kapacitet objekta (F)



TABLICA III. MINIMALNA ENERGIJA PALJENJA POJEDINIH MEDIJA [9]

Medij Emin (mJ)

Par

a il

i pli

n Etanol 0,65

Metan 0,28 Propan 0,25 Vodik 0,011

Acetilen 0,017

Pra

šin

a

Cink 200 Brašno 50

Magnezij 20 Šećer 30

Aluminij 10

S obzirom na to da je 1 đžul (1J) u okvirima elektrostatike izrazito velik iznos energije, u praksi se pojavljuju 1000 puta manji iznosi te se energija obično izražava u mJ.

Za paljenje eksplozivne atmosfere plinova i para potrebna je 100 puta manja energija nego za paljenje prašine. Prema[1], energijom izbijanja do 4 mJ nije moguće prouzročiti paljenje eksplozivnih atmosfera prašina.

E. Količina elektrostatskog naboja

Svaki atom sastoji se od električki neutralnih, negativno nabijenih i pozitivno nabijenih čestica.

Prema slici 1. "N" – neutron; naboj e = 0 "-" –elektron; naboj e = -1,6 × 10-19 (C) "+" – proton; naboj e = +1,6 × 10-19 (C) Dakle, u stanju električke ravnoteže atom ima jednak

broj elektrona i protona. Nadalje, električni naboj je kvantiziran, što znači da je objekt uvijek nabijen cjelobrojnim višekratnikom naboja elektrona:

Q = N × e (b)

Q - količina naboja (C)

N - broj elektrona ili iona (atoma s manjkom elektrona)

e - naboj elektrona.

Npr. ako je neki objekt nabijen količinom naboja Q =- 5 pC (-5 × 10-12 C), prema izrazu (b) to znači da ima 40 milijuna "neuravnoteženih" elektrona. Dodatno se kao značajka zapaljivosti eksplozivne atmosfere definira i minimalna količina naboja potrebna za paljenje – MIQ, kako je prikazano tablicom IV.

TABLICA IV. MINIMALNA KOLIČINA NABOJA POTREBNA ZA PALJENJE (PRI ATMOSFERSKIM UVJETIMA I 25°C) [7]

Medij MIQ (nC)

Aceton 127 Amonijak 1500

Butan 60 Dietil-eter 40

Etilen 32 Vodik 12 Propan 70 Metan 70

F. Kapacitet

Svako tijelo izolirano od zemlje može na sebe primiti određenu količinu elektriciteta, tj. naboja kad mu se on dovede pod nekim potencijalom ovisno o obliku tijela, dimenzijama, vrsti materijala i okolini. Kažemo da svako takvo tijelo ima određenu električnu zapreminu ili kapacitet. S druge strane, ako se različitim tijelima dovede ista količina elektriciteta, primjećuje se da ona poslije toga imaju različite potencijale. To je stoga što imaju različite kapacitete, a između kapaciteta tijela, primijenjene količine naboja i potencijala postoji međuovisnost koju definira sljedeći izraz:

C = Q / V (c)

V - električni potencijal objekta (V) Q - količina naboja (C) C - kapacitet objekta (F)

S obzirom na to da je 1 farad (1F) u realnosti vrlo velik iznos kapaciteta, kapacitet se uobičajeno izražava u frakcijama farada – mF, µF, nF, pF.

Prema izrazima (a) i (c) slijedi tablica V.

TABLICA V. ODNOS KAPACITETA, POTENCIJALA I ENERGIJE [12]

Objekt Kapacitet

(pF)

Akumulirana energija pri 10kV (mJ)

Akumulirana energija pri 30kV (mJ)

Autocisterna 5000 250 2250 Čovjek 200 10 90 Kanta 20 1 9 100mm prirubnica 10 0,5 4,5 1/2" vijak 3 0,15 1,5

Ako se probojna čvrstoća zraka (3000V/mm pri normalnim atmosferskim uvjetima) usporedi s vrijednostima u tablici V. za npr. čovjeka, slijedi maksimalna udaljenost na kojoj je moguće elektrostatsko izbijanje s npr. prsta ruke prema uzemljenoj masi:

- 10 kV 3,3 mm - 35 kV 11,7 mm

G. Vrste elektrostatskog izbijanja u tehnološkim procesima

S obzirom na karakteristike i konfiguraciju objekata, postoje sljedeće vrste elektrostatskog izbijanja koje mogu kao dio nekog tehnološkog procesa izazvati paljenje eksplozivne atmosfere:



Elektrostatska iskra (eng. Spark discharge) Fotografija:

Prikaz:

Uzrok: - akumulirani naboj na vodljivom objektu - jačina elektrostatskog polja premaši probojnu čvrstoću

zraka

Energija izbijanja: < 10000 mJ Moguće paljenje: plinovi, pare, prašine

Slika 5. Značajke elektrostatske iskre [18]

Četkasto izbijanje (eng. Brush discharge) Fotografija:

Prikazi:

Uzrok: - kretanje uzemljenog vodljivog objekta prema

nabijenom nevodljivom objektu

- jačina elektrostatskog polja premaši probojnu čvrstoću zraka

Energija izbijanja: < 4 mJ Moguće paljenje: plinovi, pare

Slika 6. Značajke četkastog izbijanja [18]

Propagirajuće četkasto izbijanje (eng. Propagating brush discharge) Fotografija:

Prikazi:



Uzrok:

- bipolarno nabijanje sloja nevodljivog materijala visoke električne otpornosti koji je u površinskom kontaktu s uzemljenim vodljivim materijalom

- debljina sloja nevodljivog materijala < 8mm - probojna čvrstoća nevodljivog sloja ˃ 4kV - jačina elektrostatskog polja premaši probojnu čvrstoću

nevodljivog sloja

-

Energija izbijanja: <100000 mJ Moguće paljenje: plinovi, pare, prašine

Slika 7. Značajke propagirajućeg četkastog izbijanja [18]

Stožasto izbijanje (eng. Cone discharge ili Bulking brush discharge) Fotografija:

Prikaz:

Uzrok:

- akumulacija naboja u nevodljivim praškastim proizvodima veličine čestica ˃ 500µm

- jačina elektrostatskog polja premaši probojnu čvrstoću okoline unutar uzemljenog spremnika

Energija izbijanja: < 1000 mJ Moguće paljenje: plinovi, pare, prašine

Slika 8. Značajke stožastog izbijanja [18]

H. statički elektricitet kao uzročnik paljenja

Mehanizmi koji su ključni u razumijevanju i analizi statičkog elektriciteta kao uzročnika paljenja eksplozivne atmosfere su:

1. generiranje elektrostatskog naboja 2. akumuliranje elektrostatskog naboja 3. disipacija/relaksacija elektrostatskog naboja 4. elektrostatsko izbijanje.

Mehanizmi 3. i 4. dio su procesa rekombiniranja neuravnoteženih naboja. Mehanizmi 1. - 3. su svevremeni i sveprisutni, njihovi međusobni odnosi uvjetuju pojavu mehanizma 4. Na slici 9. grafički su prikazani nužni preduvjeti paljenja eksplozivne atmosfere prouzročenog statičkim elektricitetom.

Slika 9. Prikaz ključnih veličina pri analizi elektrostatskih procesa u Ex prostoru

Korelacija navedenih mehanizama promatrana kroz prizmu čvrstih objekata može se ilustrirati sljedećim ekvivalentnim istosmjernim RC strujnim krugovima:



a)

b)

Slika 10. Ekvivalentni elektrostatski krugovi

gdje su:

Gstt - mehanizam generiranja elektrostatskog naboja C - električni kapacitet objekta x x - objekt koji akumulira elektrostatski naboj

y - dobro uzemljeni objekt / zemlja Rd - otpor disipacije naboja V - električni potencijal objekta x Ig - struja generiranja naboja Id - struja disipacije naboja

Ia - struja akumuliranja naboja Iei - struja izbijanja

Slika 11.Primjeri procesa akumuliranja naboja [25]

Ekvivalentni krug a) slike 10. prikazuje da kad je sklopka u položaju 1, dolazi do akumulacije naboja, a kad je sklopka u položaju 2, dolazi do disipacije akumuliranog naboja. Ekvivalentni krug b) slike 10. prikazuje istodobnu pojavu akumulacije i disipacije što je bliže realnim pojavama. O rasponu iznosa i međusobnom odnosu veličina C i Rd ovisi odnos generiranja i disipacije elektrostatskog naboja, što pak definira mjeru akumulacije naboja na objektu te posljedično i potencijalno elektrostatsko izbijanje (u našem prikazu prijenos naboja s objekta označenog s x na objekt označen s y). Slijedi nekoliko matematičkih izraza i krivulja koji definiraju procese prikazane na slici 10.

- izraz koji definira struju u ovisnosti o protoku elektrostatskog naboja:

I = Q / t (d)

I - struja (A) Q - količina naboja (C) t - vrijeme protoka naboja (s)

- izraz koji definira električni potencijal i struju objekta koji se elektrostatski nabija:

V = Ig × Rd × (1 – exp – t / τ ) (e)

Id = V/ Rd × exp – t / τ (f)

V - električni potencijal objekta (V) Ig - struja generiranja (A) Id - struja disipacije naboja (A) Rd - otpor disipacije (Ω) C - kapacitet objekta (F) t - vrijeme procesa generiranja (s) Vmax = Ig × Rg Imax = V / Rd

τ = Rd × C – vremenska konstanta disipacije

Slika 12. Graf izraza (e) i (f) uz τ1= τ2

- izraz relaksacije naboja tekućine:

Qt = Q0 × exp ( - t / τ ) (g)

Qt - preostala količina naboja tekućine nakon određenog vremena relaksacije (C) Q0- generirani naboj tekućine (C) t - vrijeme relaksacije generiranog naboja tekućine (s) τ - vremenska konstanta relaksacije (s) εr - relativna permeabilnost tekućine εo- relativna permeabilnost vakuuma(8,85 × 10-12 F/m)



τ = εr × εo / γ (g1)

γ - električna vodljivost tekućine (S/m).

- izraz relaksacije naboja prašine:

Qp = Q0 × exp ( - t / τ ) (h)

Qp– preostala količina naboja prašine nakon određenog vremena relaksacije (C)

Q0– generirani naboj prašine (C)

t - vrijeme relaksacije generiranog naboja prašine(s)

τ - vremenska konstanta relaksacije (s)

εr - relativna permeabilnost prašine

εo- relativna permeabilnost vakuuma(8,85x10-12 F/m)

τ = S × εr × εo

S- volumna otpornost prašine (Ω).

Slika 13. Graf izraza (g) i (h)

TABLICA VI. PODJELA KRUTIH PREDMETA PREMA VODLJIVOSTI PRI 23°C I 25% RV [1]

Kruti predmet Jedinica Vodljiv Disipativan Nevodljiv

Kruti materijal Volumna otpornost < 100 kΩm 100 kΩm ↔ 1 GΩm ≥ 1 GΩm

Kućište Površinski otpor < 10 kΩ 10 kΩ ↔ 100 GΩ ≥ 100 GΩ

Površinska otpornost < 100 kΩ 100 kΩ ↔ 1 TΩ ≥ 1 TΩ

Odjeća Površinski otpor / < 2,5 GΩ ≥ 2,5 GΩ

Obuća Otpor disipacije < 100 kΩ 100 kΩ ↔ 100 MΩ ≥ 100 MΩ

Rukavice Otpor disipacije < 100 kΩ 100 kΩ ↔ 100 MΩ ≥ 100 MΩ

Pod Otpor disipacije < 100 kΩ 100 kΩ ↔ 100 MΩ ≥ 100 MΩ

Cijevi Otpor po duljini < 1 kΩ/m 1 kΩ/m ↔ 1 MΩ/m ≥ 1 MΩ/m

Fleksibilna cijev s priključcima Otpor sklopa < 1 kΩ 1 kΩ ↔ 1 MΩ ≥ 1 MΩ

Iz izraza (e), (f), (g) i (h) te slika 12. i 13. vidljiva je veza statičkog elektriciteta s eksponencijalnom funkcijom te važnost iznosa vremenske konstante u procesima generiranja i disipacije/relaksacije.

Razmotrimo sada kroz prizmu ekvivalentnog kruga sa slike 10. i matematičkih izraza (e) i (f) granične odnose ključnih veličina:

1. Ako Ig = 0 → Ia = 0: nema generiranja naboja; nema akumuliranja

naboja na objektu; ne može doći do pojave elektrostatskog izbijanja.

2. Ako Ig > 0 postoji mehanizam generiranja; koliko naboja se akumulira na objektu, a koliko se rekombinira otjecanjem u zemlju (disipacija) na sljedeći način, ovisi o iznosu otpora Rd : 2.2 –ako Rd >> → Ig Ia

(sklopka na slici 10. u položaju 1) objekt x je gotovo izoliran od zemlje; sve

dok je aktivan mehanizam generiranja, dolazi do akumulacije naboja na objektu; ako generiranje naboja traje dovoljno dugo da se akumulira dovoljno naboja da električno polje između objekata (na slici 7. označeni s x i y) premaši probojnu čvrstoću zraka između njih (3000V/mm pri normalnim atmosferskim uvjetima), dolazi

do elektrostatskog izbijanja; ako se ne ispuni navedeni uvjet te ne dođe do izbijanja, nakon prestanka generiranja naboja, akumulirani naboj na objektu x u određenom vremenu (iznosa 5τ- gdje je τ = Rd × C) disipira u zemlju preko Rd (prema izrazu (f) vrijeme disipacije naboja u zemlju je dulje što je veći iznos Rd).

2.3 –ako Rd << → Ig Id (na slici 10. kratko spojeni kontakti 1 i 2) objekt je gotovo kratko spojen sa zemljom; gotovo nema akumulacije naboja; gotovo sav naboj disipira u zemlju; ne može doći do pojave elektrostatskog izbijanja.

Situacija definirana odnosom veličina pod razmatranjem 1. praktički je nemoguća s obzirom na to da se mehanizmi generiranja naboja ne mogu potpuno isključiti. Situacija definirana odnosom veličina pod razmatranjem 2. ulazi u već prije spomenutu kategoriju svevremenih i sveprisutnih kojoj okvire definiraju iznosi otpora disipacije navedeni u razmatranju 2.1. i 2.2..

Analiza svakog procesa vezano uz procjenu opasnosti s gledišta statičkog elektriciteta u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom treba početi pitanjem br. 1– Postoji li mogućnost akumuliranja dovoljne količine naboja na opremi ili mediju koja može prouzročiti paljenje eksplozivne atmosfere?



Ako je odgovor na pitanje br. 1 potvrdan, slijedi pitanje br. 2 – Kako spriječiti paljenje eksplozivne atmosfere?

Pod pretpostavkom da je nemoguće izbjeći pojavu eksplozivne atmosfere, vrlo očigledan odgovor jest spriječiti pojavu elektrostatskog izbijanja dovoljne energije.

Nastavimo niz pitanjem br. 3 – Kako spriječiti elektrostatsko izbijanje dovoljne energije?

Slika 10. te razmatranje2. s prethodne stranice daju odgovor kroz ilustraciju: mjera generiranja > mjera odvođenja naboja → akumuliranje.

Dakle, minimiziranjem generiranja naboja te maksimiziranjem disipacije/relaksacije naboja smanjuje se akumuliranje naboja čime se izravno utječe na smanjenje mogućnosti elektrostatskog izbijanja dovoljne energije za paljenje eksplozivne atmosfere.

II. MJERE ZAŠTITE OD STATIČKOG ELEKTRICITETA

Minimiziranje generiranja naboja postiže se djelovanjem na same procese, kao npr. smanjenjem brzina protoka tekućina ili prašina, smanjenjem brzine vrtnje npr. ventilatora ili remena, konstrukcijom uređaja/opreme, korištenjem prikladnih materijala itd.

Slika 14. Prikaz uzemljenja i izjednačenja potencijala [19]

Uzemljenje je galvanska povezanost objekta sa zemljom, a izjednačenje potencijala je galvanska povezanost dvaju objekata. Maksimiziranje mjere odvođenja generiranog naboja postiže se smanjenjem otpora generiranom naboju na putu prema zemlji, tj. povećanjem električne vodljivosti fizičke veze objekta sa zemljom. Osnovne su mjere anuliranja elektrostatskog naboja UZEMLJENJE i IZJEDNAČENJE POTENCIJALA (slika 14.). U svezi s navedenim otporom, tj. vodljivošću, kruti predmeti, tekućine i prašine klasificiraju se prema tablicama VI., VII. i VIII.

TABLICA VII. PODJELA TEKUĆINA PREMA VODLJIVOSTI UZ ΕR =2 (IZRAZ (G1)) [1]

Tekućine γ (pS/m) τ(s)

Visoko vodljive > 10000 < 0,0017

Srednje vodljive 50 – 10000 0,0017 – 0,35

Slabo vodljive < 50 > 0,35

TABLICA VIII. PODJELA PRAŠINA PREMA VOLUMNOJ OTPORNOSTI [1]

Prašine S

Visoko otporne > 10 GΩm

Srednje otporne 1 MΩm ↔10 GΩm

Slabo otporne < 1 MΩm

Kod krutih predmeta klasificiranih prema tablici VI. kao izolatori, tj. nevodljivi materijali, a koji su dio procesa u kojem se generira elektrostatski naboj u prostoru ugroženom eksplozivnom atmosferom, uzemljenje i izjednačenje potencijala nemaju dovoljnog efekta, tj. nisu potpuno adekvatne mjere zaštite. Preporuka prema [1] je ili zamijeniti ih vodljivima i uzemljiti ili u uputama/procedurama navesti potencijalnu opasnost od elektrostatskog izbijanja te eventualno provesti neke druge mjere zaštite ili upozorenja (npr. upozorenje "pri pojavi eksplozivne atmosfere čistiti isključivo vlažnom krpom"). Vodljive i disipativne krute predmete znatnih električnih kapaciteta obvezno treba adekvatno uzemljiti jer u suprotnom postaju jedna od najopasnijih kategorija u svijetu elektrostatike u eksplozivnoj atmosferi – izolirani vodljivi objekti znatnog kapaciteta.

Za tekućine i prašine poželjno je da budu što vodljivije te povezane sa zemljom, tj. u kontaktu s uzemljenim dijelovima opreme. Povećanjem vodljivosti smanjuje se vrijeme relaksacije naboja (vremenska konstanta τ iz izraza (g) i (h)). Za slabo vodljive tekućine i visokootporne prašine potrebno je provesti analizu i primijeniti prikladne mjere zaštite (npr. ograničenje brzine protoka kroz cijevi, cjevovode, kanale).

Utjecaj vlage okoline na disipaciju elektrostatskog naboja je znatan (vidi sliku 15.), prema [1] - pri relativnoj vlazi višoj od 65% pojedini nevodljivi materijali mogu postati disipativni (npr. prirodna vlakna) ovisno o hidroskopskim značajkama jer im se na površini apsorbira vlaga, tj. voda te se smanjuje otpor disipacije, tj. povećava se mjera odvođenja naboja u zemlju (ovisno o povezanosti krutog objekta sa zemljom).

Slika 15. Ilustracija utjecaja vlage na površinsku otpornost krutih objekata [14]



Povećanje vlage samo po sebi međutim nije apriori efektivna zaštita jer pojedini nevodljivi materijali nemaju povoljne apsorpcijske značajke (npr. polietilen) te pri povećanju relativne vlage okoline ne pokazuju znatnu promjenu nevodljivih karakteristika. U svakom slučaju, vlaga općenito znatno pridonosi smanjenju iznosa otpora protjecanju naboja u zemlju (na slici 10. otpor Rd).

III. PRINCIPI MJERENJA STATIČKOG ELEKTRICITETA

Slika 16. Prikaz ključnih značajki pri analizi elektrostatskih procesa u Ex prostoru [13]

Kako prikazuje slika 16. te kako je analizirano u prethodnim poglavljima, osnovne značajke pri analizi mjera zaštite od paljenja eksplozivne atmosfere elektrostatskim izbijanjem možemo podijeliti u četiri skupine:

1. Proces generiranja naboja (količina generiranog naboja u jedinici vremena – struja generiranja)

2. Fizikalne karakteristike i konfiguracija opreme i medija (sposobnost akumuliranja naboja - električni kapacitet, iznos energije elektrostatskog izbijanja)

3. Galvanska povezanost opreme ili medija sa zemljom (površinska otpornost, vodljivost, otpor disipacije, otpor uzemljenja)

4. Eksplozivna atmosfera (minimalna energija paljenja)

Osnovni principi mjerenja svih značajki statičkog elektriciteta nekog procesa proizlaze iz navedenih izraza kako slijedi:

C = Q/V (C-kapacitet, Q-naboj, V-potencijal)

R = V/I (R-el. otpor, V-napon, I-struja)

E = 0,5 × C × V2 (E-energija elektrostatskog izbijanja, C-kapacitet, V-potencijal)

U nastavku članka bit će opisani principi i metode mjerenja naboja, kapaciteta i otpora bitnih za statički elektricitet.

A. Mjerenje naboja

Slika 17. Princip mjerenja naboja četkastog izbijanja kroz primjer ručnog Coulomb metra [20]

Princip mjerenja: kada se nepoznata količina elektrostatskog naboja prenese na kondenzator poznatog iznosa kapaciteta te se takvom nabijenom kondenzatoru izmjeri potencijal, iz izraza C = Q / V može se izračunati količina elektrostatskim izbijanjem prenesenog naboja.

Primjer jednog takvog instrumenta vidi se na slici 17. Proces mjerenja:

1. Instrument se poveže na uzemljenje P/F vodičem i uključi.

2. Metalna elektroda ručnog Coulomb metra približi se izoliranom nabijenom nevodljivom objektu te se redom događa:

- elektrostatski naboj prenosi se četkastim izbijanjem preko kugle na kondenzator

- voltmetrom (označen s V) kontinuirano se bilježi potencijal

- naboj s kondenzatora prazni se preko otpornika (označen R) u zemlju

- mikroprocesor (označen MP) kontinuirano analizira rezultate mjerenja voltmetra te ih u predodređenom trenutku snima, računa količinu naboja te rezultat prikazuje na zaslonu instrumenta.

Tako izmjerena količina prenesenog naboja nevodljivog objekta nekog procesa može se valorizirati usporedbom s npr. tablicom IV. te se mogu donijeti kvalitativni zaključci o potencijalnoj elektrostatskoj opasnosti procesa.



Slika 18. Fotografija– primjer ručnog Coulomb metra [21]

B. Mjerenje kapaciteta

Princip mjerenja prema [23]: objekt kojem se mjeri kapacitet postavi se na neuzemljenu metalnu ploču (otpor prema zemlji ˃10GΩ prema [23]) znatno veće dimenzije u odnosu na objekt, i to na način da vodljivi dijelovi objekta ne budu u kontaktu s pločom. Ako je predmetni objekt cijeli vodljiv, treba ga postaviti što bliže ploči, ali bez dodira – npr. rukom uz uporabu nevodljive rukavice. Nakon toga uporabom kapacitet metra izmjeri se kapacitet objekta.

Tako izmjeren kapacitet objekta može se valorizirati usporedbom s npr. tablicom IX. te se mogu donijeti kvalitativni zaključci o objektu kao potencijalnoj elektrostatskoj opasnosti.

TABLICA IX. OGRANIČENJE KAPACITETA NEUZEMLJENIH METALNIH DIJELOVA

PREMA NORMI HRN EN 60079-0:2012 [22]

Slika 19. Princip rada kapacitet metra

Slika 20. Krivulja potencijala nabijanja kondenzatora

Princip rada kapacitet metra objašnjen je slikama 19. i 20. te sljedećim izrazima:

Vc = I × R × (1 – exp - t / τ ) (i)

Vi = I × R (j)τ = R × C (k)

gdje su

Vi - iznos napona istosmjernog izvora (V)

Vc - potencijal kondenzatora (V) C1 - objekt kojem se mjeri kapacitet C2 - neuzemljena metalna ploča

R - otpornik (Ω) V - voltmetar I - istosmjerna struja (A) t - vrijeme procesa mjerenja (s) τ - vremenska konstanta nabijanja kondenzatora C

Proces mjerenja

1. + i – stezaljke instrumenta postave se prema slici 19. na C1 i C2.

2. Pritisne se tipka start na instrumentu za početak mjerenja te se istodobnoredom događa:

- pokreće se mjerenje vremena u sekundama

- kondenzatoru raste potencijal prema izrazu (i) i slici 17.

- kontinuirano se uspoređuje potencijal kondenzatora Vc s naponom izvora Vi

- kada Vc dosegne 63% iznosa Vi(slika 17.), prekida se strujni krug i mjerenje vremena t

- iz izraza (k) uz poznati iznos otpora R i izmjereno vrijeme t (gdje je t = τ), instrument računa kapacitet objekta

- iznos kapaciteta prikazuje se na zaslonu kapacitet metra.

C. Mjerenje otpora disipacije

Kada se u okvirima elektrostatike govori o otporu, misli se na omski otpor. S obzirom na to da je 1 om (1 Ω) u okvirima elektrostatike malen iznos otpora, u realnosti se pojavljuju otpori veličine kΩ, MΩ i GΩ(vidi tablicu VI.).



Otpor nekog kruga općenito se računa se pomoću izraza:

R = V / I (l)gdje su

R - omski otpor (Ω)

V - potencijal (V) I - istosmjerna struja (I)

Princip mjerenja: uz poznati narinuti istosmjerni napon i izmjerenu struju kao posljedicu tog napona može se odrediti omski otpor kruga.

Općenita analiza tipičnih industrijskih i tehnoloških radnji i procesa prema [1] s gledišta elektrostatike:

- generiraju se elektrostatski potencijali općenito u rasponu 300-1000 V, potencijali do 100 V smatraju se sigurnom granicom dovoljne disipacije elektrostatskog naboja većine procesa i radnji

- struje generiranja naboja iznose 10 pA - 100 μA

- iz gornjih vrijednosti graničnog potencijala i struja te izraza (l) dobije se raspon 1 MΩ - 10 TΩ omskog otpora.

1 MΩ kao gornja granica otpora je jamstvo sigurne disipacije za procese. Dodatno se prema [1] smatra da većina procesa ne generira struju veću od 1 μA, što otpor uzemljenja od 100 MΩ čini adekvatnim. Dakle, poznavanjem količine generiranog naboja, tj. struje generiranja nekog elektrostatskog procesa, uz dogovorno određeni dopušteni potencijal od 100V, može se odrediti iznos omskog otpora koji je za određeni proces dovoljan da se spriječi kritična akumulacija naboja koja može prouzročiti elektrostatsko izbijanje. Otpor disipacije, tj. mjerenje povezanosti nekog objekta sa zemljom čini mjeru zaštite od statičkog elektriciteta. Određuje se prema slici 21.

Slika 21.Princip mjerenja otpora disipacije

Dobiveni iznos otpora disipacije može se valorizirati usporedbom s npr. tablicom VI. te se mogu donijeti kvalitativni zaključci o objektu kao potencijalnoj elektrostatskoj opasnosti.

Proces mjerenja: 1. + i – stezaljke instrumenta postave se prema slici 21.

2. Pritisne se tipka start na instrumentu za početak mjerenja te se istodobno redom događa:

- mjeri se struja

- uz poznati napon izvora Vi i izmjerenu struju, I, iz izraza Rd=Vi/I, instrument računa otpor

gdje su: Vi - istosmjerni naponski izvor x - neuzemljeni objekt

y - uzemljeni vodljivi objekt

Rd - otpor disipacije A - ampermetar I - istosmjerna struja

P1 - mjesto uzemljenja (uzemljivač)

Slika 22. Mjerenje otpora disipacije poda [27]

Podovi u Ex prostoru u klasificiranoj zoni 1 moraju biti antistatički, tj. disipativni (vrijednosti otpora prema tablici VI. i slici 23.). Za mjerenje se, kako prikazuje slika 22., rabi elektroda u obliku valjka određenih dimenzija koje ovise o primijenjenoj normi. Donji dio elektrode oblika valjka koji je načinjen od vodljivog materijala i određenom normom definirana težina elektrode osiguravaju dovoljno vodljiv kontakt s podlogom.

Slika 23. Raspon otpora antistatičkog poda [28]

Bitno je napomenuti da, ako disipativna podloga ili pod nisu odgovarajuće povezani sa zemljom, postignut je efekt izoliranog vodiča te nema zaštite od pojave statičkog elektriciteta. Navedena metoda mjerenja



otpora poda može se primijeniti i na druge objekte kao npr. kućišta uređaja, disipativne vreće ili spremnike i slično. S obzirom na znatan utjecaj vlage na vrijednosti otpora disipacije, potrebno je poštovati zahtjeve primijenjene norme kao npr. iz [23]: rezultati mjerenja su valjani ako se mjerenje podova na otvorenom prostoru provede nakon što je 24 sata relativna vlažnost zraka bila manja od 50% (nije bilo kiše ni magle), a mjerenje podova u zatvorenim prostorima provodi se nakon 24-satnog kondicioniranja – 23ºC i 25% RV.

D. Mjerenje otpora uzemljenja metalnih objekata

Iako se kao opća granica dobrog otpora uzemljenja vezano za elektrostatiku u Ex prostoru smatra iznos od 1 MΩ, za određene veće metalne strukture/objekte (autocisterna, metalni cjevovodi, metalni spremnici, metalne konstrukcije itd.) zahtijeva se iznos otpora uzemljenja ne veći od 10 Ω. Smatra se prema [1]da veće vrijednosti otpora od navedene kod takvih struktura upućuju na galvansko slabljenje spojeva ili koroziju metalnih struktura koje progresijom mogu prouzročiti izoliranje metalne strukture od zemlje. Jedna od metoda mjerenja otpora uzemljenja, tj. mjerenja povezanosti uzemljivača ili veće metalne strukture sa zemljom prikazuje slika 24.

Slika 24. Princip mjerenja otpora uzemljenja s dvije pomoćne elektrode [26]

Proces mjerenja:

1. Elektrode mjernog instrumenta označene s P2 i P3 ubodu se u zemlju u liniji s uzemljivačem označenim s P1 na određenoj međusobnoj udaljenosti (oko 20m)– rasporeda označenog slikom (62%, 38%).

2. Pritiskom tipke start na instrumentu za početak mjerenja istodobno se redom događa:

- poteče struja iz naponskog izvora

- ampermetar mjeri struju I između elektrode P3 i uzemljivača P1

- voltmetar mjeri potencijal V između uzemljivača P1 i elektrode P2

- uz tako izmjeren napon i struju, iz izraza R = V/I instrument računa otpor uzemljenja.

E. Mjerenje površinskog otpora

Razliku između otpora nekog uzorka i otpornosti materijala uzorka pojašnjava izraz sa slike 25.

Slika 25. Prikaz otpora i otpornosti [16]

Dakle, otpornost se označava znakom ƍ, jedinica je Ωm, a označava električnu značajku nekog materijala neovisno o dimenzijama uzorka materijala. Otpor nekog uzorka označava se s R, jedinica je Ω, a ovisi o vrsti materijala uzorka te dimenzijama uzorka kako prikazuje slika 26.

Slika 26. Prikaz volumnog i površinskog otpora [29]

Otpor se određuje mjerenjem struje pri poznatoj vrijednosti primijenjenog napona. Može se mjeriti volumni ili površinski otpor nekog uzorka kako prikazuje slika 26., ovisno o debljini uzorka i poziciji mjernih elektroda. Za elektrostatiku je mnogo bitniji površinski otpor te se u nastavku članak njime bavi. Površinski je otpor izrazito ovisan o dimenzijama elektroda te postoji više normi za mjerenje površinskog otpora koje se razlikuju po dimenzijama elektroda i primijenjenom iznosu istosmjernog napona.



Slika 27. Primjer sklopa za mjerenje površinskog otpora [29]

Proces mjerenja prema [23] i slici 27. 1. Uzorak se postavi na izolacijsku podlogu (>10TΩ),

elektrode mjernog instrumenta naznačene dimenzije postave se na uzorak naznačene dimenzije na međusobnoj udaljenosti 10mm te se primijeni pritisak na elektrode od 20N.

2. Narine se napon 10VDC u trajanju od 15s te se izmjeri struja i primijeni izraz R = Vi / I:

- ako se dobije otpor 1 – 10MΩ, ponovi se mjerenje primjenom napona 100VDC u trajanju od 15s

- ako se dobije otpor 10 – 100MΩ, ponovi se mjerenje primjenom napona 500VDC u trajanju od 60s

- ako se dobije otpor > 100MΩ, ponovi se mjerenje primjenom napona > 500VDC (preporuka 1000VDC) u trajanju od 60s.

Dobiveni iznos površinskog otpora može se valorizirati usporedbom s npr. tablicom VI. te se mogu donijeti kvalitativni zaključci o objektu kao potencijalnoj elektrostatskoj opasnosti.

F. Mjerenje vodljivosti tekućina

Slika 28.Princip mjerenja vodljivosti tekućina [30]

Struja se prema slici 28. određuje kao kvocijent pada napona na otporniku i iznosa otpora otpornika:

I = U2 / R (m)gdje su:

R - vrijednost otpora otpornika (Ω) U1 - naponski izvor (V) U2 - napon otpornika (V) I - struja (A)

za poznatu struju i iznos istosmjernog napona naponskog izvora izračuna se otpor volumena tekućine: Rt =U1 / I.

Slika 29. Prikaz geometrije elektroda [30]

Iz izraza za električni otpor vodiča proizlazi izraz za električni otpor volumena tekućine:

Rt=(1/γ) × (l/A) (n)

gdje su:

Rt - omski otpor volumena tekućine (Ω) γ - električna vodljivost tekućine(S/m) l - udaljenost elektroda (m) A - površina elektroda (m2)

Iz izraza (n) slijedi izraz za određivanje vodljivosti tekućine:

γ = l/(Rt × A), tj. γ = K/ Rt (nj)



gdje su:

Rt - omski otpor tekućine (Ω) γ - električna vodljivost tekućine (S/m)

K - faktor geometrije elektroda (1/m)

Slika 30. Primjer ćelije za mjerenje vodljivosti [23]

Slika 30. prikazuje ćeliju za mjerenje vodljivosti tekućine prema principu iz [23] kako slijedi:

- usipa se 100cm3 tekućine

- između vanjske i unutarnje elektrode narine se 100VDC

- izmjeri se struja I (princip sa slike 30., pikoampermetar, osciloskop itd.)

- izračuna se otpor tekućine iz izraza Rt=100/I

- za navedenu mjernu ćeliju faktor geometrije elektroda K iznosi 1 (1/m) te se iz izraza 1/Rt dobije vodljivost.

Dobiveni iznos vodljivosti tekućine može se valorizirati usporedbom s npr. tablicom VII. te se mogu donijeti kvalitativni zaključci o manipulaciji tekućinom kao potencijalnom elektrostatskom opasnosti.

G. Mjerenje volumne otpornosti prašina

Slika 31. Primjer ćelije za mjerenje volumne otpornosti prašina [23]

Slijedi izraz za određivanje volumne otpornosti prašina prema slici 31.

S = 0,001 × Rp × H × W / L (o)

gdje su:

S - volumna otpornost (Ω)

Rp - omski otpor volumena prašine (Ω) L - udaljenost elektroda (m) W - duljina elektroda (m) H - visina elektroda (m).

Princip mjerenja [23] je sljedeći: - usipa se prašina do visine elektroda

- narine se DC napon (100, 500, 1000 VDC)

- izmjeri se struja I

- izračuna se otpor iz izraza Rp = Vi/I

- iz izraza (o) izračuna se vodljivost.

Dobiveni iznos otpornosti prašine može se valorizirati usporedbom s npr. tablicom VIII. te se mogu donijeti kvalitativni zaključci o manipulaciji prašinom kao potencijalnom elektrostatskom opasnosti.

I. ZAKLJUČAK

Hrvatski tehnički izvještaj HRI CLC/TR 60079-32-1, Eksplozivne atmosfere – dio 32-1: Opasnost od elektrostatskog naboja – Upute sveobuhvatna je tehnička uputa s detaljno opisanim fizikalnim pojavama statičkog elektriciteta, kao i mjerama zaštite od elektrostatskog izbijanja u Ex prostoru.

Hrvatska norma HRN EN 60079-32-2, Eksplozivne atmosfere – dio 32-2: Opasnost od elektrostatskog naboja – Ispitivanja sveobuhvatan je vodič kroz postupke i metode mjerenja elektrostatskih veličina. U članku su navedeni i opisani pojedini fizikalni mehanizmi, mjere zaštite te principi mjerenja ključnih veličina s namjerom isticanja i objašnjenja pojedinih značajki i veličina statičkog elektriciteta te njihovih međuodnosa. Navedeni izvještaj i norma pozivaju se i upućuju i na druge norme i metode ispitivanja elektrostatski relevantnih veličina.

Ključ je zaštite od statičkog elektriciteta spriječiti elektrostatsko izbijanje u Ex prostoru te, ako to nije moguće, spriječiti paljenje tako da se ograniči energija potencijalnog elektrostatskog izbijanja. Dakle, potrebno je kvantitativno poznavati osnovne značajke elektrostatskih procesa. Osnovni zahtjev zaštite jest da mjera odvođenja naboja bude veća od mjere stvaranja elektrostatskog naboja, što se postiže tako da se osigura dovoljno malen omski otpor protoku generiranog elektrostatskog naboja prema zemlji. Općenito govoreći, osnovna mjera zaštite od statičkog elektriciteta u većini slučajeva u Ex prostoru je da otpor uzemljenja objekata i medija ne bude veći od 1MΩ,



osim za veće metalne strukture gdje se traži iznos manji od 10Ω. Za pojedine slučajeve gdje navedeno nije ispunjeno postoje i drugi kriteriji ocjene potencijalne opasnosti od paljena eksplozivne atmosfere elektrostatskim izbijanjem – ograničenje energije izbijanja. Mjerenjem osnovnih elektrostatskih značajki krutih predmeta, tekućina te prašina omogućena je kvalitativna i kvantitativna analiza rizika od statičkog elektriciteta kao uzročnika paljenja.

Bitno je napomenuti da su elektrostatske značajke vrlo ovisne i o najmanjim utjecajima te iako su principi mjerenja osnovnih veličina definiranih u uvodnom dijelu članka isti u različitim ispitnim metodama i normama, ipak može doći do znatnijih odstupanja u rezultatima mjerenja zbog primjene različitih dimenzija elektroda, iznosa napona, trajanja ispitivanja, broja ispitivanja, vrednovanja rezultata, utjecaja okoline, itd. Stoga je vrlo važno provesti mjerenja u skladu s uputama primijenjene norme o pripremi uzorka, proceduri i uvjetima okoline te u ispitnom izvješću navesti konkretnu mjernu metodu, kao i normu prema kojoj se provodi analiza rezultata mjerenja.

LITERATURA [1] Hrvatski tehnički izvještaj HRI CLC/TR 60079-32-1, Eksplozivne

atmosfere – dio 32-1: Opasnost od elektrostatskog naboja – Upute (IEC/TS 60079-32-1:2013; CLC/TR 60079-32-1:2015), prvo izdanje, lipanj 2015.

[2] National Fire Protection Association: NFPA 77 "Recommended Practice on Static Electricity", 2014 Edition.

[3] HRN EN 1127-1, 2012_45 [4] https://www.aiha.org/.../NewEngland/Resources/Pages/Presentations.a

spx/Newson Gale - S Connalon - Grounding and Bonding - NEAIHA march 23. Pdf datum pristupa6.11.2018.

[5] http://phy.grf.unizg.hr/media/download_gallery/2_Elektrostatika.pdf– datum pristupa 6.11.2018.

[6] www.hkis.hr/Upload/Documents/SSU/Predavanja/20120923 Slavko Rumbak-Osnove protueksplozijske zaštite_1 dio datum pristupa 6.11.2018.

[7] https://www.engineersjournal.ie/2015/06/16/manage-explosion-risk/ datum pristupa 6.11.2018.

[8] https://www.rstahl.com/fileadmin/Dateien/tgus/Documents/ExProtection_Dust-Basics.pdf datum pristupa 7.11.2018.

[9] https://www.newson-gale.co.uk/faq-items/static-control-standards-17/ datum pristupa 7.11.2018.

[10] http://mcat-review.org/electrostatics-electromagnetism.php datum pristupa 7.11.2018.

[11] https://binaryupdates.com/what-is-capacitor/ datum pristupa 7.11.2018. [12] https://www.thomasnet.com/knowledge/isolated-conductors-the-

hidden-danger-in-hazardous-areas.pdf datum pristupa 8.11.2018. [13] https://www.thuba.com/display.cfm/id/102744/disp_type/display/filen

ame/elektrostatik_e.pdf datum pristupa 8.11.2018. [14] https://japan.yupo.com/english/printinfo/trouble/3.html–datum

pristupa 8.11.2018. [15] Ignition risks from static electricity - problems solved?, Journal of

Physics: Conference Series 142 (2008) 012001, M.Glor [16] https://voer.edu.vn/c/resistance-and-resistivity/0e60bfc6/73447b90

datum pristupa11.11.2018. [17] https://info.muellerelectric.com/static_electricity_hazards_generation_

grounding_industry datum pristupa 11.11.2018. [18] https://www.slideserve.com/vachel/static-electricity-and-charge-

accumulation datum pristupa 11.11.2018. [19] http://slideplayer.com/slide/4499674/ datum pristupa 11.11.2018.

[20] Operating instructions for the SCHNIER manual coulombmeter Type:HMG 11/02

[21] Operating instructions SCHNIER HER 26/01 + 26/02 [22] K. Cofek: Elektrostatski naboj u eksplozivnim atmosferama, Ex bilten

2011,Vol.39.,br.1-2 [23] Hrvatski tehnički izvještaj HRI CLC/TR 60079-32-2, Eksplozivne

atmosfere – dio 32-2: Opasnost od elektrostatskog naboja – Ispitivanja (IEC 60079-32-2:2015, EN 60079-32-2:2015), prvo izdanje, lipanj 2015.

[24] https://vigorouspart555.guphotos.com/i/w?u=/images/E/1/E1201/E1201-1-47d2-5hBs.jpg datum pristupa 15.11.2018.

[25] https://www.zoombd24.com/hazards-static-electricity-oil-gas-industry/#more-1855 datum pristupa 15.11.2018.

[26] https://www.nutsvolts.com/questions-and-answers/simple-earth-ground-tester datum pristupa 15.11.2018.

[27] METREL – measurements on electric installations in theory and practice – Instruction manual, Code:20 750 664

[28] https://www.staticworx.com/esd-flooring/ESD-Flooring-Selector-Guide.php datum pristupa 15.11.2018.

[29] https://www.caplinq.com/blog/linqstat-volume-resistivity-vs-volume-conductivity-vs-surface-resistivity_267/ datum pristupa 15.11.2018.

[30] https://www.azosensors.com/article.aspx?ArticleID=205 datum pristupa 17.11.2018.

[31] Nenad J.J. Marinović: Protueksplozijska zaštita za eksplozivnu atmosferu, 2. Izmijenjeno i prošireno izdanje, 2005.

[32] I.Safić: Statički elektricitet kao uzročnik paljenja prostora ugroženih eksplozivnom atmosferom prilikom radnji pretakanja i skladištenja naftnih derivata, Ex bilten 2017,Vol.45.,br.1-2