JU „DRUGA GIMNAZIJA“ Zenica

Slobodno vrijeme i odgoj

Maturski rad

MENTOR: Aganović Samir MATURANT: Vehabović Rijad

Zenica, maj, 2013.

1

Slobodno vrijeme i odgoj

2

SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................................................................................... 4

1. O POSTANKU ODGOJA I ODGOJU U PRVOBITNOM DRUŠTVU................................................5

1.1. Odgoj u starih istočnih naroda.....................................................................................................5

1.2. Školstvo u Evropi............................................................................................................................... 6

2. ODGOJ U PORODICI....................................................................................................................................7

3. ODGOJ PREDŠKOLSKOG DJETETA......................................................................................................9

4. ODGOJ ŠKOLSKOG DJETETA............................................................................................................... 10

5. OBLICI NASTAVE U ŠKOLAMA...........................................................................................................12

6. VANNASTAVNE AKTIVNOSTI.............................................................................................................13

7. PEDAGOGIJA SLOBODNOG VREMENA...........................................................................................16

7.1. Poticanje i razvijanje individualnih sposobnosti učenika.............................................16

7.2. Poticanje stvaralaštva učenika..................................................................................................17

8. ULOGA UČITELJA - NASTAVNIKA.....................................................................................................18

9. NASILJE MEĐU MLADIMA....................................................................................................................20

9.1. Uticaj kompjutera na odgoj i školovanje...............................................................................21

10. SOCIJALIZACIJA.................................................................................................................................... 22

10.1. Škola u prirodi..............................................................................................................................22

10.2. Nezaposlenost i slobodno vrijeme......................................................................................23

10.3. Savjetodavni rad u školi...........................................................................................................24

10.4. Empatija.......................................................................................................................................... 24

10.5. Specijalni odgoj............................................................................................................................25

11. LITERATURA......................................................................................................................................... 26

12. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................................27

3

UVOD

Tema ovog maturskog rada je: „Slobodno vrijeme i odgoj“. Kao što nam je poznato, odgoj je jedan od najvažnijih faktora u razvoju i odrastanju djeteta. Odgoj počinje neposredno po rođenju i traje do adolescencije. Od potpuno nemoćnog stvorenja, djeca se razviju u velike ljude,sa svim fizičkim i pshičkim sposobnostima. Odgoj je proces formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića. Najvažniji faktor koji utiče na odgoj je porodica. Ona je prva zajednica svakog pojedinca i tu se stiče prvi odgoj. Porodica na čovjeka utiče čitav život. Odgoj djece je velika odgovornost prvo za roditelje, a sa njima i za društvene ustanove. Nakon predškolskog odgoja, slijedi školovanje a s time i dodatni odgoj.

Slobodno vrijeme je društveni fenomen koji zahtijeva temeljit pristup svim sferama života. To je ono vrijeme u kojem čovjeka prepoznajemo kao homo univerzalisa. Slobodno vrijeme je važno za razvoj ličnosti djece i mladih i otvara im mogucnosti za zadovoljavanje interesa i potreba. Mladi traže od porodice, škole i drugih odgojnih čimbenika zanimljive i primjerene aktivnosti za zadovoljavanje svojih potreba i interesa. Ako ih oni nisu spremni pružiti, mladi traže odgovore na drugim mjestima, s vršnjacima sličnih interesa i motivacije.

Kod djece školskog uzrasta jako je važno da svoje slobodno vrijeme ispune na koristan način. Preporučljivo je da se bave nekim sportom, muzikom, upražnjavaju vjerske obaveze i slično, jer to neće navesti na loše stvari. Današnje djeca slobodno vrijeme trate na internetu ili igricama koje negativno utiču na mozak i vid.

4

1. O POSTANKU ODGOJA I ODGOJU U PRVOBITNOM DRUŠTVU

Znanost je utvrdila da je proces očovječenja bio vrlo dugotrajan i složen i da je čovjekov postanak vezan za rad i da je on proizvod svojega rada. Čovjekov rad snažno je utjecao na razvitak ljudske zajednice. U početku čovjekova života na Zemlji njegovo je iskustvo bilo malo i jednostavno, pa su ga i djeca mogla lahko usvojiti oponašanjem. Potaknuto glađu dijete je videći druge, rukama ili štapom iskušavalo korjenje, skupljalo plodove i postepeno se privikavalo radu. Engles kaže da proces rada počinje izradom oruđa, a izrada oruđa je već umijeće. Prenošenje tog umijeća zahtijevali je da stariji iskustva prenose mlađima.

1.1. Odgoj u starih istočnih naroda

Sumerani su u trećem stoljeću (pr.n.e) vršili naobrazbu djece koja su pisala klinastim pismom, na glinenim pločicama. Školovanje se plaćalo, a disciplina je bilo vrlo kruta. Učilo se ponavljanjem i prepisivanjem.

Perzijanci - Cilj odgoja su vidjeli u fizičkoj čvrstoći i jakoj ličnosti, pa su omladinu podvrgavali fizičkim naporima i borbenim vještinama. Inetelektualni odgoj su prepustili svećenicima.

Kinezi su u školama zagovarali sistematičnost i krutost. Školovanjem se pripremao dobar činovnik za službu.

Egipćani - Samo odabrani su mogli ići u školu i sticati znanja. Pisali su svoja znanja na papirus, na hijeroglifima. Egipatska kultura je postigla velike rezultate.

Spartanski odgoj – Pripremanje djece da postanu vojnici, da budu spremni za borbu. Samo zdrava djeca su se mogla školovati. Odgoj su smatrali kao najvažniju državnu funkciju

Atenski odgoj - Velika pažnja se posvećivala dječijim igrama. Škole su bile privatne i plaćale su se , a držali su ih ratni invalidi, ili bivši robovi.

Stari Grci - Razvijala su se dva odgojno-obrazovna sistema, a to su a) spartanski i b) atenski. Djeca robova nisu smjela pohađati školu.

Odgoj u crkvenim školama - Postojale su tri vrste škola, samostanska , katedralna i župna. Nastavnik je radio sa svakim učenikom posebno. Trajanje školovanja je ovisilo o nastavniku.

5

1.2. Školstvo u Evropi

Glavni zadatak škola u Francuskoj bilo je pripremiti kadrove koje će služiti carstvu. Utjecaj crkve je sve veći, a osnovne škole su prepuštene općinama.

Početkom 19. st. u Njemačkoj razvile su se narodne škole, pa je broj osnovnih škola u toj zemlji porastao. Gimnazije su bile privilegirane , a u njima su se odgajala plemićka djeca, koja su se pripremala za studije. Filozofski fakultet postaje ravnopravan sa medicinskim i pravnim fakultetom.

U Engleskoj je Zakon o obrazovanju donesen je 1880 god. Prema tome zakonu Engleska se djeli na okruge, a u nasljima se formiraju školski odbori koji su brinuli o otvaranju škola.

6

2. ODGOJ U PORODICI

Porodični život je najintimnija sfera traženja i ostvarivanja čovjeka i čovječnosti. Porodica je posrednik između djeteta i šire društvene zajednice. Prilikom odgajanja djeteta vrlo su važni faktori, kao sto su ljubav, pažnja, toplina, razumijevanje, pozitivno i zdravorazumsko ophođenje prema djetetu kako bi se ono razvilo što bolje i formiralo kao ličnost. Od krucijane je važnosti spojiti ljubav i nježnosti prema djetetu sa njegovim dužnostima i obavezma. U odrastanju, još od najranjie dobi dijete treba da počne da uči o važnim normama pomoću kojih društvo funkcioniše. Dijete treba da zna da razlikuje dobro od zlog, da nauči da bude odgovorno, nesebično. Jedno od najrasprosranjenijih uvriježenih vjerovanja o podizanju djece je da je nužno i poželjno da roditelji koriste svoj autoritet i kontrolu da upravljaju svojom djecom. Na osnovi mnogih sprovedenih ispitivanja, većina roditelja odobrava upotrebu autoriteta. Da bi autoritet bio efektan mora se primjenjivati razumno. Djeca trebaju da uvide svrhu autoriteta i da nešto nauče iz njega. Erih Fromm je istraživao autoritet tj. kako on djeluje na djecu i razvoj njihove ličnosti. Prema njemu autoritet crpi snagu iz različitih izvora ( strah, poštovanje, divljenje). Autoritet za djecu uglavnom predstavlja neku vrstu pritiska. Baziran je na nagradama i kaznama. Pod nagradom se podrazumijeva sve ono što može zadovoljiti potrebe djeteta. U svakoj religiji je jako bitan odgoj, jer on formira i izgrađuje ljudsko biće. Npr. u Islamu je jako važan uticaj bračne zajednice na odgoj. Roditelji trebaju biti posebno oprezni kada je u pitanju slobodno vrijeme njihove djece. Oni moraju znati šta im djeca čitaju ili šta gledaju na televiziji. Raznovrsne igre na kompjuteru su postale skoro neizostavan način zabavljanja djece. Stoga roditelji trebaju nastojati osmisliti korisno vrijeme za djecu. Svakom djetetu je potrebna ljubav, jer je ona važnija od svakog drugog poklona. Za normalan emocionalni razvoj važna su osjećanja i lijepi i zdravi odnosi unutar porodice. Budući da je svaki čovjek, pa tako i dijete, društveno biće, posebnu pažnju treba obratiti na to kako dijete uključiti u društvo. Roditelj treba naći način kako da to uspješno učini već kada dijete počne spoznavati svijet u kojem živi. Roditelji su dužni da djetetu pruže priliku za druženje i komuniciranje sa drugima. Jedno od načela mudrog odgoja svoje djece jeste i jednak odnos prema svakom od njih u svemu, bez davanja prednosti jednom od njih nad drugima. Kada dijete osjeti tu jednakost i pravdu između njega i njegove braće i sestara, on odrasta zdrave duše, oslobođen okova uskraćenosti, pa ne mrzi svoju braću i sestre, srce mu ne izjedaju ljubomora i zavidnost, a duša mu je ispunjena zadovoljstvom i tolerancijom, nesebičnošću, dobročinstvom i ljubavlju prema drugima.

7

Tipovi porodice su: krvnosrodnička porodica, porodica punalua, porodica parova, monogama porodica.

U porodici su jako važi odnosi, njih ima svaka obitelj koja predstavlja zajednicu ravnopravnih osoba u kojoj roditelji vode obitelj, a djeca se u njoj odgajaju.

Socijalne i pedagoške kvalitete

Obiteljski odgoj je najsloženiji proces a čiji su rezultati umnogome određeni pedagoškom znanjima roditelja.

Dobre ekonomske prilike

Obitelj sa takvim uvjetima može ispuniti primarne zahtjeve djece: prehrambene, stambene, zdravstvene i odgojne.

Organizacija života u obitelji ili dnevni red

Organizacija života u obitelji, dnevni red, obuhvata utvrđivanja pravila ponašanja i najvažnije dužnosti svakog člana obitelji.

Granice i moć obiteljskog odgoja

Organiziranim odgojem možemo unaprijediti dječji razvoj, ali i usporiti ako se ne počne odgajati u pravo vrijeme. Granice i moć obiteljskog odgoja smanjuju se proporcionalno s jačanjem utjecaja svih čimbenika izvan obitelji.

Roditeljska ljubav

Da bi se dijete uključilo u širu socijalnu sredinu i da istovremeno postane čvrsta, sigurna i stabilna ličnost neophodno je da živi u toploj obiteljskoj atmosferi. Doživljavajući iskrenu i pravilnu usmjerenu ljubav roditelja, dijete počinje uzvraćati ljubav, postepeno uči voljeti ljubav, braću i sestre, vršnjake, bračnog druga i dr. Samo prirodna, razumna ljubav djeluje pozitivno na razvitak djeteta. Pretjerana ljubav može pogodovati razvijanju negativnih osobina kao što su razmaženost, egoizam, zavist, prkos i druge negativne osobine. U obiteljskom odgoju pojavljuju se razni oblici metoda: uvjeravanja, navikavanja i sprečavanje i sredstava: usmjeravanja, poticanja i sprječavanja. Metode razgovora: razgovorima ćemo pomoći djetetu da upozna svoje postupke i izađe iz negativnih situacija. Metoda navikavanja: formiranje navika pogoduje sklonost oponašanja kod djece. U obitelji djeca stječu zdravstvene, radne i kulturne navike. Samo riječima ne možemo odgajati, već postupcima koji su u skladu s govorom i mislima. Ako su roditelji u dovoljnoj mjeri kulturni,

dostojanstveni, dosljedni u ponašanju, marljivi, disciplinirani, suosjećajni, iskreni i srdačni, tada će sve ove pozitivne osobine slijediti i djeca.

8

3. ODGOJ PREDŠKOLSKOG DJETETA

Podaci koji pokazuju da i kod nas u BiH među djecom do sedam godina starosti, postoje značajne razlike u svim aspektima razvoja kongnitivnih funkcija i sposobnosti za učenje, do kojih dolazi zbog nejednakih sociokulturnih uslova i uticaja u porodicama. Ove razlike su naročito velike u dva glavna aspekta razvoja: u razvijenosti govora i u razvijenosti intelektualnih sposobnosti djece pred polazak u prvi razred osnovne škole. Prema tome institucionalizovano predškolsko vaspitanje i kod nas moglo bi da odigra značajnu ulogu u smanjivanju razlika u stepenu razvijenosti predškolskog djeteta koje su posljedica nejednakih porodičnih i društvenih uslova razvoja. Na taj način predškolsko vaspitanje moglo bi da doprinese unapređivanju cjelokupnog obrazovnog i školskog sistema kod nas, a naročito tome da se stvore uslovi za optimalni razvoj djece.

Obrazovanje predškolske djece je danas područje veoma žive naučno-istraživačke djelatnosti u svijetu. Razvio se niz koncepcija o učenju i obrazovanju male djece, eksperimentalno se ispituju novi obrazovni programi itd.. Da bi nova naučna saznanja o obrazovanju predškolske djece mogla uspješno da budu uključena u vaspitni proces potrebno je još više poboljšati obrazovanje nastavnika. Naročito je potrebno da se izrade kriterijumi za selekciju budućih nastavnika. Pokazalo se u istraživanju da su lična svojstva nastavnika odlučujuća za razvoj saznajnih funkcija i za učenje predškolskog djeteta.

Isto tako potrebno je da se izgradi sistem usavršavanja nastavnika, čemu bi akademija i fakulteti trebalo da daju zanačajan prinos. Iako je prirodna i često opravdana prekvalifikacija drugih profila prosvjetnih radnika u vaspitače, ipak je važno upozoriti, da se to ne bi smjelo činiti sa socijalnih ili nekih drugih razloga, već isključivo samo sa stručnih. Predškolsko vaspitanje ne bi smjelo da postane područje u kome nalaze utočište oni kadrovi, koji ne mogu da rade u drugim vrstama škola.

Rezultati istraživanja pokazuju da se naglo unose novi sadržaji i metode rada u predšolske ustanove. Sa ovog aspekta bilo bi potrebno verifikovati dosadašnje programe rada, a isto tako stvoriti mogućnosti za izradu i ispitivanje eksperimentalnih obrazovnih programa. Kod nas mreža predškolskih ustanova još nije veoma razvijena i pored napretka koji je učinjen u toku posljednjih godina. Potrebno je da se mreža predškolskih ustanova brže razvija i da se obezbijedi ravnomjeran razvoj mreže predškolskih ustanovaa u svim krajevima Bosne i Hercegovine.

9

4. ODGOJ ŠKOLSKOG DJETETA

Javne ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja su: osnovne škole, srednje škole, učenički domovi i druge javne ustanove. Djelatnost obrazovanja u osnovnoj školi obuhvata opće obrazovanje te druge oblike obrazovanja djece i mladih. Djelatnost obrazovanja u srednjim školama obuhvata opće obrazovanje i različite vrste i oblike obrazovanja i osposobljavanja mladih. Djelatnost osnovnog i srednjeg obnrazovanja obavlja se kao javna služba.

Ciljevi odgoja i obrazovanja u školama su: unapređivati intelektualni, moralni, tjelesni, društveni i duhovni razvoj djece, razvijati učenicima svjest o nacionalnoj pripadnosti i očuvanju kulturne baštine. Profesori trebaju odgajati učenike u skladu sa kulturnim i civilizacijskim normama i osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu. Osnovno školovanje u našoj državij e obavezno, dok srednje nije. U narednih par godina svakako treba očekivati uvođenje obaveznog srednjeg obrazovanja. Škole sa svojim stručnim resursima trebaju ojačati preventivni rad, dajući učenicima dovoljno informacija za njihov život, budućnost, zdravlje i razvoj. Djeca u školi uče prihvaćati različitosti te jačati samopouzdanje. Njima jei posebno važno skrenuti pažnju na kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Mlade osobe treba uključiti u vannastavne aktivnosti te ih tako skloniti od alkohola, droge i kocke. Cilj odgoja je zdravlje, psihička ravnoteža i životna radost.

O povezivanju škole sa društvom kroz sudjelovanje učenika u školskom i vanškolskom radu stoji se na stanovištu da je rad snažno odgojno sredstvo i da tome valja voditi računa kad se govori o odgoju mladih za samoupravljanje. Škole omogućuju veliku aktivnost učenika i neposrednu interakciju nastavnika i učenika.

U školama je jako važno učenje socijalnih vještina, gdje se posebna pažnja posvećuje učenju mladih vještini i prihvatljivog samopoštovanja, komunikacija, zabave.... Odgajatelji djece ne moraju znati mnoge činjenice vezane uz ovisnosti, no njihove jasne poruke i osobni primjer zajedno sa svijesti o posljedicama koje će se dogoditi ukoliko učini nešto loše, biti će najsnažnija prevencija rizičnog, ali i svakog drugog neprimjerenog ponašanja. U tom procesu najvažnije je da dijete i mlada osoba doživi kvalitetnu interpersonalnu komunikaciju i odnos.

Djeci sa poteškoćama u razvoju treba omogućiti zadovoljavanje specifičnih potreba. Ona imaju pravo na odgodu od jedne godine polazak u školu. Mnogi ljudi poprilično su osjetljivi po pitanju uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Taj program bi trebao biti obavezan u informiranju djece i adolescenata. Švedska je 1955. postala prva evropska zemlja u kojoj je seksualno obrazovanje postalo obavezno u školama, pri čemu roditelji nisu imali pravo izbora o tome hoće li njihova djeca slušati takav predmet ili ne.

Pravo na upis u prvi razred osnovne škole stiču sva djeca koja su psihički i fizički dozrela i sposobna da sudjeluju u nastavnom radu. Zrelost djeteta za polazak u prvi razred uključuje intelektualnu, fizičku , emocionalnu i socijalnu razvijenost. U vezi sa utvrđivanjem zrelosti

10

djece za polazak u školu poznata je tzv. FILIPINSKA MJERA korištena na Filipinima, a primjenjivana je u Evropi, naročito u Njemačkoj. Starosni kriterijum nije dovoljna mjera za polazak djeteta u školu. Zasniva na pretpostavci da su sva djeca od šest i pol i sedam godina dostigla u psihičkom, fizičkom, emocionalnom i socijalnom pogledu takav nivo zrelosti da mogu izvršavati zahtjeve za škole, što je pokazalo netačnim. Ispitivanja su pokazala da su ponavljači prvog razreda najčešće djeca koja su nedovoljno zrela pošla u prvi razred. Zrelost djeteta koje treba poći u školu je jako važna. Tjelesnu zrelost utvrđuje ljekar. Ona uključuje sposobnost djeteta da pređe put od kuće do škole i natrag bez štete po organizam, vid i sluh; da li može izdržati svakodnevnu nastavu i uraditi kod kuće zadatke. Lična zrelost djeteta podrazumijeva njegovu emocionalnu i socijalnu zrelost.

5. OBLICI NASTAVE U ŠKOLAMA

11

Redovna nastava – najorganiziraniji vid odgojno-obrazovnog rada, planskih i organiziranih aktivnosti kroz koje se ostvaruje odgoj i obrazovanje učenika prema propisanom nastavnom planu i programu.

Dopunska nastava – organizira se za učenike koji zaostaju u procesu nastave, iz bilo kojih razloga, i ne mogu da prate i savladaju nastavni proces u redovnoj nastavi. Zaostajanje ili poteškoće u praćenju nastave mogu se pojaviti i kod dobrih učenika u određenoj fazi realizacije programa.

Dodatna nastava – namijenjena za učenike koji imaju razvijene sklonosti i sposobnosti, želje i interese prema nekom nastavnom predmetu ili oblasti. Ova nastava se realizira prema željama naprednih učenika i ima za cilj da omogući dublje ovladavanje sadržaja.

Kursna nastava – ima tretman redovne nastave. Organizra se sa smanjenim fondom nastvanih sati i kraćiih vremenskih intervala. Ovaj vid nastave uvjetovan je različitim okolnostima a u BiH posebno je došla do izražaja za vrijeme rata. Dobra strana ovog vida nastave je što kod učenika razvija samostalnost u radu , navikava ih na samorad.

Produžena nastava – određen broj učenika iz raznih razloga ima praznina u znanjima koje im smetaju u normalnom praćenju nastave i sticanju znanja. Za ove učenike potrebno je organizirati produženu nastavu, koja je pokazala prednosti u prevladavanju teškoća i smanjivanju broja ponavljača u osnovnoj školi.

Formiranje odjeljenja u osnovnoj i srednjoj školi aktuelno je pitanje na početku svake školske godine.Formiranje odjeljenja u školi provodi se nakon upisa djece za polazak u prvi razred osnovne škole, kada broj upisanih prelazi granice pedagoških standarda jednog odjeljenja. Nakon završavanja IV razreda i prelaska u predmetnu nastavu, ako za to postoje opravdani razlozi, često se sastav odjeljenja mijenja.Odjeljenje učenika ostvaruje odgojno-obrazovne zadatke pod rukovodstvom nastavnika ili profesora.

6. VANNASTAVNE AKTIVNOSTI

(Slobodne vrijeme)

12

Vannastavnim aktivnostima se poklanja sve više više pažnje, posebno u nastavnoj praksi. Danas se suvremena škola ne može zamisliti bez razvijenog sistema učeničkih slobodnih aktivnosti. Uključivanje u raznovrse oblike dobro organiziranih i pedagoški vođenih vannastavnih aktivnosti doprinosi se svestranom izgrađivanju učenikove ličnosti u kognitivnom, afektivnom i psihomotoričkom području. Ujedno se utječe na intelektualno, estetsko, etičko, radno-tehničko, tjelseno i stvaralačko odgajanje i obrazovanje mlade ličnosti.

Zadaci metodike vannastavnih aktivnosti učenika su:

Obrazovni – Da učenici steknu određena znanja i sposobnosti za izbor i metodičku interpretaciju sadržaja za odgovarajuće vannastaven aktivnosti.

Odgojni – Da se učenici izgrađuju kao vrijedne, odlučne, kulturne i karakterne osobe koje će sva svoja znanja i sposobnosti staviti u službu profesije i dječijeg odgoja i obrazovanje.

Funkcionalni – Da se učenici osposobe za zajedničko učenje kako bi stečena iskustva mogli primjeniti i u svome praktičnom djelovanju.

Metodika vannastavnih aktivnosti je povezana sa svim znanstvenim disciplinama koje se u primjernom obliku kao nastavni predmeti proučavaju u školi, ili su u doticaju sa njima. Ova znanstvena disciplina proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja putem vannastvanih učeničkih aktivnosti. Za svaku vannastavnu aktivnost se izrađuje godišnji plan i program rada, u čijoj izradi sudjeluju i učenici u mjeri u kojoj im to omogućava njihovo iskustvo, dob i voditelj sekcije u koju se uključuju.

Vannastavne aktivnosti različitim i raznovrsnim sadržajima i formama organiziranosti , snažno dopronose razvijanju učenikovih intelektualnih potencijala i uspješnom razvoju velikog broja drugih sposobnosti (znanstvene, umjetničke, sportske, tehničke). Ovakva aktivnost učenika je specifičan vid oraganizacije i izvođenja odgojno-obrazovnih sadržaja u heterogenim područjima ljudske djelatnosti. Uključivanje učenika u učenje, igru, zabavu, i organizirano korištenje slobodnog vremena doprinosi njihovom skladnom psihofizičkom razvoju i realizaciji redovnih i dopunskih programskih sadržaja.

Vananastavni rad je svaka slobodna učenička aktivnost izvan razredne pedagoške situacije. To je ono što se odvija izvan razreda. U takav vid rada mogu da se ubroje klubovi, grupe družine i sekcije koji nisu vezani samo za jedna razred, nego obuhvaćaju horizontalnu i vertikalnu povezanost u jednoj školi. Vanrazredni rad se ogleda i u djelovanju školskih klubova. Tako se mogu formirati: Klub prijatelja knjige, klub ljubitelja životinja, klub radioamatera.

Vanškolski rad

Ovakav rad je vrlo raznovrstan po svojim sadržajima, načinu, mjestu i vremenu realizacije. On se odvija u roditeljskom domu, raznim institucijama, društvima, organizacijama i pokretima.

13

Vanškoslski rad obuhvaća oblike rada i aktivnosti u vanškoslkom životu, koje organiziraju, pomažu i rukovode zajednički, odgojem zainteresirane društvene organizacije, učenički dom, škola i pojednici.

Individualni rad

Učenika treba razlikovati od kolektivnog. Njime se označava rad u slobodnom vremenu na sadržajima za koje svaki pojedinac ima dispozicije i interese. Individualni rad učenika u slobodnom vremenu je rašireniji od kolektivnog. U njemu se učenici bave raznovrsnijim sadržajima i oblicima aktivnosti, čime zadovoljavaju svoje hobije, znanstvene, tehničke i umjetničke interese. Realizira se u glavnom u dječijem domu pod nadzorom roditelja.

Kolektivni rad

Učenički kolektivni rad je već odavno našao svoje mjesto u našoj suvremenoj školi. On je posebno podesan za razvijanje ljudskih svojstava kao što su: sposobnosti i interesi za stvaralački rad. Kolektivne vannastavne aktivnosti učenika mogu u dobroj mjeri otkloniti neke ograničenosti nastave. One mogu, a ponekad to i čine učenike neposrednije upoznati s tokom općeg kretanja u svijetu i da ga povezuje s njime te da ne samo udovolje interesima učenika već da razvijaju spoznajne spoobnosti, kulturne potreba i stvaralačke mogućnosti mladih.

Slobodno vrijeme mladih

Slobodno vrijeme je preostali dio vremena kojim pojednica samostalno raspolaže poslije završenih redovitih nastavnih i vananastavnih obaveza i pomaganja u roditeljskom domu.Slobodno vrijeme se može promatrati kao sredstvo aktivnog odomora, zabave i vedre razonode, što snažno doprinosi harmonijaskom razvijanju ličnosti. Pozitivno utječe na fizički i mentalni razvitak, na razvoj kreativnih sposbnosti i oblikovanje pozitivnih crta karaktera. Pravilno organiziranje slobodnog vremena podrazumijeva razne kulturne i sportske aktivnosti (literarne, muzičke, plesne, dramske te izložbe). Vremenski slobodno vrijeme podrazumijeva vrijeme izvan nastavno-satne aktivnosti i sati samostalnog rada i drugih školskih obaveza. Taj vremesnki interval učenici slobodno i dobrovolno koriste za odmaranje, razonodu i različite aktivnosti koje doprinose razvoju općih kreativnih i stvaralačkih sposobnosti mlade ličnosti. Učenici se bave aktivnostima koje su u skaldu s njihovom interesima, željama i dispozicijama.

Znanstvenici ne određuju jednoznačno termin slobodnog vremena. Razlog je između ostalog i u tome što se istraživanjem slobodnog vremena bave stručnjaci različitih profila: filozofi, sociolozi, psiholozi, pedagozi i dr. Ma kako doživljavali slobodno vrijeme, važno je osvijestiti važnost kreativnog, aktivnog, smislenog i strukturalnog provođenja slobodnog vremena. Slobodno vrijeme mladih je veliki vremenski prostor. Svojom životnošću, sadržajem i oblicima primjenjiv je i interpoliran u život mladih. Ako je nedovoljno osmišljen i vođen, prostor slobodnog vremena može postati izvorištem neprihvatljivih ponašanja i ovisnosti.

14

Uloga izvannastavnih aktivnosti je jako važna u poticanju i razvoju kreativnosti mladih. Briga o kreativnosti u školskim uvjetima jedna je od najvažnijih zadaća suvremene škole koja prije svega mora polaziti od potreba djeteta, ali istodobno i od potreba suvremenog društva u kojem kreativnost predstavlja osnovnu polugu razvoja. Već sama riječ izvannastavne aktivnosti implicira postojanje osnovnih psiholoških uvjeta za razvoj kreativnosti: psihološka sloboda i sigurnost, što učenicima predstavlja snažan motivirajući čimbenik za sudjelovanje. Uloga škole u poticanju i razvoju kreativnosti mladih izuzetno je značajna jer škole koje na prvo mjesto stave kreativnost svojih učenika mjesto „bubanja“ i mnoštva nepotrebnih činjenica imat će smisla dok će ostale biti više neučinkovite i često štetne za razvoj učenika kao i cijelog društva. Cilj škole jeste uočavanje i poticanje darovite djece u osnovnim školama. Svaka aktivnost u slobodnom vremenu sadržava svoju razvojnu i samoaktualizirajuću ulogu i svoju primarno-preventivnu ulogu. Potrebno je istraživati prostore slobodnog vremena u svim njegovim odrednicama - manifestnim i latentnim, među djecom, adolescentima i odraslima. Učenički kolektivni rad se primjenjuje već dugo. Posebno je podesan za razvijanje ljudskih svojstava kao što su: sposobnosti i interesovanja za stvaralački rad, sposobnosti i interesovanja za učešće u društvenom životu i njegovom demokratskom razvitku, težnja ka upoznavanju suvremenih dostignuća u tehnici, nauci, povezivanje i produbljivanje znanja, umijeća i navika koje su nastale i razvijale se tokom odgajanja. Položaj koji mladi zauzimaju u društvenoj podjeli rada tj. položaj učenika predoređuje njihovu tjelsnu, intelektualnu i socijalnu aktivnost. Mladi život provode u zatvorenim prostorima (stan,škola) ne upražnjavajući veći tjelesni napor. Jako mali dio vremena provode na svježem zraku. Škola ih je okupirala knjigom i učenjem. U slobodno vrijeme se sve rjeđe bave sportom, a sve češće gledaju sportske događaje. Škola je mlade okupirala svojim obavezama, tako da su oni intelektualno aktivniji od prošlih generacija. Mladi učenje u školi doživljavaju kao otuđeni rad, kao obavezu nametnutu iz vana, najprije kao opterećenje.

7. PEDAGOGIJA SLOBODNOG VREMENA

15

U pedagoškoj literaturi postoji više pokušaja definiranja pedagogije slobodnog vremena. Tako V. Janković smatra da je pedagogija slobodnog vremena grana pedagogije koja proizilazi iz općih pedagoških zakonitosti a tumači, proučava i istražuje odgojnu problematiku slobodnog vremena u cjelini. Definicija koja je najprihvaćenija je ta da je pedagogija slobodnog vremena pedagoška disciplina koja se bavi odgojem u slobodnom vremenu. Ova disciplina pripada sistemu pedagoške znanosti, proučava zakonitosti procesa odgoja i samoodgoja u slobodnom vremenu, proučava učenje i samoučenje za korištenje takvog vremena. Predmet njenog izučavanja su odgojna nastojanja u slobodnom vremenu. Smisao pedaogije slobodnog vremena je da pronađe puteve i načine kako će se oslobođeno vrijeme učiniti efikasnim faktorom premanentnog učenja, djelovanja, stvaranja i usavršavanja čovjeka u saglasnosti s težnjama ljudske zajednice.

Zadaci pedagogije slobodnog vremena su:

Teoretsko proučavanje, istraživanje i konstituiranje posebne teorije odgoja u slobodnom vremenu i korištenje slobodnog vremena.

Kritičko vrednovanje definicije slobodnog vremena koja je nastala u drugim znanostima, te to da se slobodno vrijeme definira kao pedagoška kategorija.

Pedagoija slobodnog vremena imat će ubuduće još jedan značajan zadatk, a to je da pomogne teoretski u otklanjanju uzroka antisocijanih manifestacija među djecom, mladim i odraslima.Obzirom na značaj koji slobodno vrijeme ima u životu svakog pojedinca i društvene zajednice u cjelini potrebno je da se društvo ozbiljnije pozabavi ovoom problematikom u što skorije vrijeme.

7.1. Poticanje i razvijanje individualnih sposobnosti učenika

Svaki učenik je specifičan za sebe i ne postoje dva ista djeteta ili učenika. Zajdeničkom nastavom se guši svaka individualnost pa se primjenjuju suvremeni oblici kao što su: individualni, rad u parovima i grupni. Svakom učeniku, po mogućnosti, treba osigurati napredovanje prema vlasitim dispozicijama, sposobnostima, potrebama i interesima kako bi se ostvario lični maksimum u nekom području za koje je sposoban. Diferencijacija traži utvrđivanje razlika i otkrivanje stanja, mogućnosti i potreba svakog pojedinog učenika u konkretnoj nastavnoj aktivnosti. Individualizacija se javlja poslije diferencijacije1 koja pokazuje koje sadržaje, sredstva, oblike i metode treba primjenjivati u individualnom i individualiziranom radu sa svakim učenikom posebno. Akceleracija2 se također temelji na diferencijaciji. Njome se omogućava ubrzano napredovanje boljih i darovitih učenika.

1 Diferencijacija-razlikovanje, razilaženje u mišljenjima

2 Akceleracija-ubrzanje

16

7.2. Poticanje stvaralaštva učenika

Poticanje stvaralaštva kod učenika je urgentan zahtjev u suvremenom odogju. Veliki broj sekcija slobodnoh aktivnosti u svakoj školi omogućava uključivanje svih učenika po slobodnom izboru. U sekcije će biti uključeni i najslabiji učenici, jer će se u njima pokazati više znanja i inicijative nego u redovnoj nastavi. Time će se steći veće samopouzdanje i moć, pa će tako motivirani i u samoj nastavi pokazivati veći interes koji će doprinjeti boljem uspjehu.

8. ULOGA UČITELJA - NASTAVNIKA

Jedan od glavnih zadataka nastavnika u učeničkim zajednicama je da osigurava uvjete za razvijanje demokratskog života i humanih odnosa među učenicima, suradničke atmosfere i samoupravnog dogovaranja i odlučivanja. Nastavnik svojim prisustvom među učenicima

17

treba doprinjeti osposobljavanju za samostalno postavljanje i izvršavanje radnih zadataka i životno - radnih regulativa. Osposbljavanje učenika za samostalan rad u pripremoj izvedno-radnoj i verifikovanoj3 fazi vannastavne djeltanosti moguće je u uvjetima teorijski zasnovane, osmišljene prakse, kao i u pružanju savjetodavne pomoći. Nastavnici moraju motivirati učenika, osigurati da se zadovolji interes za nekim sadržajem, razvijati kreativan stav prema učenju, poticati na kritično mišljenje, davati brze povratne informacije o rezultatima, pratiti i poticati učenika u svim aktivnostima, na svakom mjestu i u svako vrijeme. Učenicima treba udovoljiti u raznim vidovima i sadržajima vannastavnih aktivnosti. Da bi se to ostvarilo, potreban je nastavnik sa širokim stručnim, organizacijskim i kreatologijskim kompetencijama4. Takvom nastavniku su potrebna znanja o supstranoj znanosti koja su ppovezana s potencijalnim vannastavnim aktivnostima. Nastavnik u vannastavnim aktivnostima treba imati široka znanja i izgrađenu opću kulturu djelovanja. On visoko očekuje od sebe i od učenika što provjerava korektivnim povratnim informacijama. Učenicima pruža mogućnost da sami organiziraju svoj rad i da održava učeničko zanimanje tokom pripremanja, izvođenja i evaluacije5 svake aktivnosti.

Postoje:

Naučne aktivnosti

Još kod djece predškolske dobi treba početi sa razvijanjem navika da se služe knjigom, da vole istraživati i kritički razmišljati. Bogatiji i raznovrsniji oblici sticanja znanja bit će značajan motiv za pojedine učenike koji žele dublje ulaziti u pojedina naučna pitanja.

Tehničke aktivnosti

Učenici imaju mogućnost sticanja šireg tehničkog obrazovanja izvan nastave. Mogu produbljivati znanja i time proširivati svoja interesovanja radom u raznosvrsnim tehničkim sekcijama vannastavnih aktivnosti. Tih sekcija ima skoro za svako područje tehničkog djelovanja i stvaranja. Šire tehničko obrazovanje i proširivanje tehničke kulture za učenike koji pokazuju sklonost, može biti opredjeljenje za izvor zanimanja i buduće profesionalno usmjerenje.

Sportske aktivnosti

One su sastavni dio škoslog života učenika. U svakom kolektivu djeluju brojne sportske sekcije, klubovi i društva. U lokalnoj zajednici sport također zauzima svoje mjesto, jer su zastupljeni raznovrsni klubovi i društva. Sport je način odrastanja i razvijanja psihofizičkih potencijala i sposbnosti, te svaki učenik treba biti član neko sportskog društva, ili grupe.

3 Verifikovanje - provjeravanje 4 Kompetencija - ovlast, mjerodavnost5 Evaluacija - procjenjivanje i mjerenje učeničkih postignuća

18

Društvene aktivnosti

Škola je sastavni dio društvene sredine u kojoj se nalazi. U manjim mjestima ona je skoro jedina obrazovna i kulturna institucija. Škola uvijek mora imati u vidu svoju ne samo prosvjetnu, obrazovnu, nego usporedo s time i kulturnu ulogu. U tome pomažu mnoge sekcije, grupe, družine, klubovi i društva.

Igra u vannastavnim aktivnostima

Dječiji život je nezamisliv bez igrovnih aktivnosti. To je unutarnji osjećaj za tom djelatnošću. Igra ima svoj cilj, sadržaj i forme kojom pojedinac pokazuje svoje težnje čime postiže zadovoljstvo i punoću svoje ličnosti. Igrom se brže potiče i razvija mladi organizam, stiče snaga, brzina, okretnost, spretnost, izdržljivost uz istovremeno razvijanje osjećaja za saradnju, zajedništvo i njegovanje pozitivnih karakternih crta. Malo se zna da igrom dijete rješava neki zadatak i to na stvralački način, bez obzira što se neke igre odvijaju i po pravilima. Ono pronalazi orginalna rješenja u naizgled bezilaznim situacijama, čime obogaćuje svoju stavralačku ličnost novim idejama.

Realizacija vannastavnih aktivnosti učenika

Potrebno je osigurati provođenje načela individualnosti i kolektivnosti. Individualnim pristupom svakom učeniku osigurava se identificiranje njegovih dispozicija6, mogućnosti, potreba i interesa. Proces realizacije planiranih sadržaja i aktivnosti prolazi kroz nekoliko faza: određivanje cilja koji treba ostvariti, planiranje operativnih zadataka, izbor oblika, metoda, objašnjavanje zadataka u vidu tema, usmjeravanje na saradnju, istraživačke aktivnosti i poticaji.

9. NASILJE MEĐU MLADIMA

Iako, postoje brojna pravilaponaša u školama, ikao se podrazumijeva da svako dijete mora da ima osnovni kućni red, sve češće se dešavaju razni oblici nasilja među mladima. Nasilje među mladima definira se kao ponašanje između dvoje ili više mladih ljudi,sa ciljem kontrole, moći i zastrašivanja. Postoji fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko, kulturno nasilje.

6 Dispozicija - skup organskih, fizioloških i instinktivnih uvjeta koji u pogodnim okolnostima omogućuju razvoj neke psihičke funkcije ili sposobnosti.

19

Fizičko nasilje – manifestira se kroz različite oblike fizičkog zlostavljanja. Uključuje šamaranje, udaranje nogama, rukama, predmetima, čupanje za kosu.

Psihičo nasilje – manifestira se kroz različite oblike verbalne i emocionalne prijetnje i ucjene, govorenje pogrdnih riječi.

Ekonomsko nasilje – uključuje krađu, uzimanje ili iznuđivanje novca.

Zapadnjački tempo života mnoge je izbacio iz igre u koju se mogu vratiti samo preko nekakvog spektakularnog poduhvata, a oružje može biti sredstvo afirmacije. Takva vrsta zarobljenosti, tjeskobe i osjećaja straha može dati inerciju7za masakr, kao obračun sa drugima. Ideologija neograničene slobode, ideja da možete činiti šta god hoćete, posebno kod mlađih ljudi stvara utisak da mogu počiniti i ubistvo.

Roditelji često djetetu sve tolerišu i ispunjavaju mu sve zahtjeve, što nikako nije dobro za njegovu socijalizaciju. Razgovor između roditelja i djece i sagledavanje dječijih problema ne može nadomjestiti nikakva tehnologija ili bezgranično povjerenje u ono što dijete kaže. Ako se uoči da je dijete sklono nasilju nad vršnjacima, roditelji moraju da utiču na njega i da to pokušaju promijeniti, ali ne kroz ucjene, pritiske i prijetnje jer će to stvoriti otpor i kontraefekt. Mora se sa mnogo više strpljenja i vremena raditi sa djecom, smatra Vukadinović i upozorava da su drugi učenici često zakinuti zbog toga što nastavnici i profesori umjesto na predavanja, energiju troše na smirivanje i rad sa problematičnim đacima sklonim nasilju.

U školi i na fakultetu mnogo više se posvećuje pažnja onim lošim učenicima i studentima, nego onim talentovanim. Tada ona mirna djeca, koja su se socijalizovala i nisu sklona ekscesima8 i vršnjačkom nasilju, vremenom postaju žrtve i postaju plašljivi, te se povlače u sebe.

Nastavnici i profesori često i ne smiju adekvatno reagovati, jer su im ruke vezane propisima. Nastavnicima je uvijek problem ući u neki sukob između djece, jer roditelji odmah postave pitanje zašto nastavnik njegovo dijete nije branio. Prije je nastavnik imao takav autoritet da se tuča prekidala čim on dođe. Sada učenici u žaru borbe nasrću i na nastavnike. Pored toga, nastavnike napadaju i roditelji. Da ne bi dolazilo do ovakvih ispada, roditelji su dužni da pravilnije odgajaju svoju djecu, a na nastavnicima je da se trude da ne doazi do takivh oblika nasilja.

9.1. Uticaj kompjutera na odgoj i školovanje

7 Inercija- fizička ustrajnos 8 Ekces - prekoračaj dopuštene ili tolerirane granice

20

Kompjuter će promijeniti školu i njenu zadaću, bez obzira na to hoće li se škola upustiti u to ili ne. Ona će se najvjerovatnije utoliko više promjeniti, što se manje bude njime bavila. Ove rečenice su pomalo zastarjele jer je računar postao sastvni dio škole. Računalo je dodatni nastvani sadržaj i u informatici ga smatraju kao novi nastvani predmet. Ako ponegdje u tome vide i više od toga ne mprimjećuju da se odriču uobičajene zadaće škole za općim obrazovanjem. Poznavatelji računara razmišljaju o djeovanju računara na naš mentalitet, isto onako kako se nekad razmišljalo o povećanju mobilnosti preko automobila. Računalo je materalizacija izvornog duhovnog rada. Ono ima obilježje ljudskog razmišljanja i ponašanja. Djeca se vrlo brzo upoznavaju sa računalom s namjerom da se zadovolji dječija znatiželja, da ne nastane fobija od računala djeca trebaju upoznati njegovu korisnost, način na koji ono može zavesti, kao i njegova ograničenja. Neke škole ne žele imati računare u svom okruženju i žele da omoguće djeci sticanje bogatog duhovnog i osjetilnog prrimarnog iskustva.

10. SOCIJALIZACIJA

Pojam socijalizacija se koristi protiv preuskog razumijevanja odogja. Socijalizacija je ušla u jezik intelektualno obilježenih krugova. Ona je skup teorijskih pitanja i problemskih postavki. Pojam socijalizacije je uveo francuski sociolog Emilie Durkheim. On je želio da označi. djelovanje društvenih uvjeta na oblikovanje ljudske osobnosti.

Najvažniji teorijski pristupi u psihologijskoj teoriji su:

Psihologijska učenja i ponašanja, psihoanaliza,

21

Sociologijske teorije – tu spadaju interakcionalističke i strukturalnofunkcionalne teorije, te društvena teorija.

U središtu novijih istraživanja socijalizacije stoji model subjekta koji produktivno prerađuje stvarnost. Mnoštvo pristupa komplesku socijalizacije potvrđuje kako ne postoji određena socijalizacija. Utoliko je važnije poznavati ono jezgrovno do čega je stalo različitim načinima gledanja i teorijskim pristupima, kako bismo mogli steći što tačniju sliku o tom predmetnom području.

10.1. Škola u prirodi

Okolina pruža niz povoljnih prilika za interakciju. Ona može realno postojati, a može se i izmišljati kao što mala djeca u svojim igranjima obični šumarak zamišljaju kao veliku džunglu. Okolina je nesicrpni izvor bogaćenja učeničkog isksutva stečenog učenjem, igrom i zabavom. Školom u prirodi je osigurano razvijanje zajedničkog učenja, druženja, zabave, pravilno izmjenjivanje rada i odmora te raznovrsna slobodna djelovanja učenika. Cjelodnevna odgojno-obrazovna aktivnost omogućava da se raznovrsne nastavne i izvannastavne aktivnosti integriraju9 i da se izvode uz suradnju s učenicima i drugom suradnicima.

Škola u pririodi se može organizirati prema raznovrsnim potrebama učenika i ciljevima nastavnog procesa. Tako se organizira za: odgojne skupine, odjeljenja, razrede i školu u cjelini. Škola u prirodi je snažan kontrast tradicionalnoj nastavi koja više ne odgovara duhu vremena u kojme se nalazi. Škola u prirodi nije novijeg datuma, kako se obično misli. Prethodnicu takve škole susrećemo kod antičkih filozofa koji su sa studentima vodili razgovore i polemike u vrtovima a javna predavanja držali po parkovima i trgovima.

Teškoće u učenju

Veliki je broj faktora koji izazivaju manje ili veće teškoće učenju. Dosadašnja saznanja i iskustva pokazuju da najčešće teškoće u učenju nastupaju u uslovma prilagođavanja učenika atmosferi koja vlada u školi i zahtjevima koji se postavljaju pred učenika, a zavise od ličnosti nastavnika, nastavnih sadržaja i drugih. I pored važnosti koje učenje ima u životu čovjeka, još uvijek nije razvijen jedan model učenja, koji bi bio metoda učenja koje se mogu uspješno primjenjivati u svim nastvanim predmetima ali još uvijek neka pitanja nisu defintivno riješena.

Koncentrisano učenje

9 Integracija- povezivanje, spajanje, ujedinjavanje

22

Ovakvo učenje se smatra manje produktivnim od učenja raspoređenog na vrijeme. U nizu istraživanja o efikasnosti metoda učenja dokazano je da koncentrisano učenje pokazuje manje efikasnosti od učenja raspoređenog na vrijeme, jer učenik između dva učenja nenamjerno preslušava, što pozitvno djeluje na pamćenje.

Aktivno učenje

Prema mnogim istraživanjima ovo je najpovoljniji metod učenja. Kod aktivnog učenja učenik razmišlja o onome što čita i osmišlja strukturu teksta, te uviđa odnos između cjeline i dijelova sadržaja koji uči.

10.2. Nezaposlenost i slobodno vrijeme

Ovaj veliki i uz to stalno rastući problem prisutan je u svakodnevnom životu. Nezapolsenot spada u one fenomene prema kojima promjene u društvu postaju vidljive. Promjena je nastala iz druge industrijske revolucije, iz automatizacije i kompjuterizacije. Potrebni su drugačiji, adekvatni načini da bi se pristupilo rješenju ovog problema Potrebni su drugačiji, adekvatnij načini da bi se pristupilo rješenju ovog problema. Pedagogija slobodnog vremena želi sačuvati mlade ljude od utjecaja industrije slobodnog vremena, od droga i kriminala. Mladi ljudi trebaju imati hobije, kao šo su: sport, pozorište, muzika, putovanja. Međutim, postavlja se pitanje zašto su škole tu? Jedini mogući odgovor koji ljudi danas daju je :“ Idi u školu da dobiješ bolji posao ili da uopće dobiješ posao.“

10.3. Savjetodavni rad u školi

Savjetovanje je proces odgoja i obrazovanja, koji najčešće vodi pedagog, psiholog ili posebno educiran nastavnik. Njime se želi pomoći učeniku da bolje shvati sam sebe i svoju okolinu. Postoje problemi koji su prikladniji za grupni rad a postoje koji su prikladniji za individualni savjetodavni rad.

Individualnom savjetovanju se pristupa kada učenik ima probleme koji su složeni po svojoj etiologiji10, kada je potrebno povjerenje koje će štiti dignitet11 učenika, kad postoji strah od 10 Etiologija - sveukupnost uzroka nekoj pojavi11Dignititet - dostojanstvo, časnost.

23

grupe i iznošenje problema pred većim brojem osoba, kada je pojedinac nesposoban da se uključi u grupu.

Vrste savjetovanja

Savjetovanje koje obavljau kvalificirani stručnjaci se razlikuje od onoga koje susrećemo u svakodnevnom životu kada na razne načine i u različitim prilikama ljudi jedne druge savjetuju da postupe ovako ili onako. Postoji direktno i indirektno savjetovanje. Direktno savjetovanje je najstariji oblik pružanja pomoći onima koji imaju problema. Osnovna poenta ovog pristupa je ta da se savjetovanje usmjerava na onoga kome treba pomoć. Sam proces savjetovanje je pod dirigentskom palicom savjetodavca koji kontroliše šta ispitanik govori.

Indirektno savjetovanje stavlja naglasak na samog učenika kome je potrebna pomoć. Savjetodavac nastoji usmjeriti učenika na način kako da on sam spozna problem i na strategiju rješavanja problema. Ovakav oblik savjetovanja mogu voditi samo lica koja su kvalificirana, jer je to veoma stručan posao koji traži mnogo umijeća i znanja. Pri takvom razgovoru između savjetodavca i učenika vlada atmosfera fleksibilnosti.

10.4. Empatija

Pod empatijom podrazumijevamo sposobnost unošenja u položaj druge osobe, kako bismo razumijeli njeno stanje. U ljudskom ponašanju empatija igra posebnu ulogu u uvažavanju drugačijih osjećanja, stavova i mišljenja. Još je Frojd isticao značenje ovog psihološkog mehanizma u razumijevanju onoga što je drugačije od našeg ega. Danas se u psihijatriji empatija tumači kao intelektualna identifikacija sa objektima i sadržajima izvan ega. U toku empatije jako su bitni intelektualni procesi, potpunog razumijevanja druge osobe ne može biti ako isključimo emocije. Razumijeti je možemo tek onda ako shvatimo cjelokupni unutrašnji odnošajni okvir.

Mnoge profesije pretpostavljaju razvijanje sposobnosti empatije. Tako psihijatar, psiholog, sudija ne bi mogli uspješno obavljati svoj posao ako ne mogu empatično zaključivati . Odogjno-obrazovni proces se zasniva na upravo razumijevanju unutrašnjeg svijeta učenika. O tome se posebno izučava u psihologiji, a kroz svakodnevnu praksu nastavnici stiču lična iskustva kako da prepoznaju signale koji ukazuju na stanje u kom se nalazi učenik.

10.5. Specijalni odgoj

24

Osnovni smisao specijalnog odogoja je u tome da razvojno ometenim osobama (mentalno retardiranim, slijepim, gluhim, s govornim poremećajima, tejelsno-invalidnim) osigura odgoj i obrazovanje i optimalan razvitak njihovih sposobnossti. I u specijalnom odgoju razlikujemo opći cilj i zadatak koji se sastoji u tome da se svim odgojenicima omogući što potpuniji razvitak, bez obzira na teškoće u razvoju . Najvažniji zadaci specijalnog odogja su:

stvaranje uvjeta za maksimalni rast i razvoj svih potencijala i sposbnosti djeteta, osiguranje odgovarajuće psihološke i pedagoške atmosfere za zadovoljavanje

specifičnih interesa i potreba, razvijanje novih funkcija i sposbnosti koje mogu nadoknaditi oštećene ili one koje

ne postoje, tj. habilitacija - uklanjaje psihičkih i tjelesnih nedostataka.

Specijalni odgoj treba da eliminiše negativne utjecaje socijalno-ekonomskih varijabli, da smanji ili ukloni nejednakosti u odgoju i obrazovanju hendikepiranih i omogući im takve inpute koji će maksimalno razvijati njihove kapacitete.

11. LITERATURA

1. Ajanović, Dževdeta, Stevanović, Marko, Metodika vannastavnih aktivnosti učenika, Zenica, 2004.

2. Grupa autora, Pedagogija, Beograd, 19743. Heting von, Hartmut, Humana škola, Munchen, 19934. Ćatić, Refik, Ramić, Osman Osnovnoškolska pedagogija, Zenica, 19975. Ćatić, Refik, Osnovi didaktike, Zenica, 20036. Gudjons, Herbert, Zagreb, 19937. Vesna, Gajger, Skripta : Slobodno vrijeme mladih-prostor kreativnog djelovanja

25

12. ZAKLJUČAK

Čitajući ovaj maturski rad, uvidjeli smo važnost odgoja, kako u porodici, tako i u školskim ustanovama, te kako na najbolji način iskoristit slobodno vrijeme. Možemo zaključiti da je odgoj bio važna odrednica prvobitnih civilizacija, npr. kod Egipćana, Grka, Rimljana, te da svoje plodove pokazuje i u današenjem savremenom društvu. Porodica je ta koja daje osnove, uči i odgaja dijete i sprema ga za dalji intelektualni razvoj. Škola, kao institucija postoji ne samo da bi pružila znanje učeniku, već i neizostavan odgoj. Naravno, svaki učenik je posebna jedinka, te se ne pristupa svima isto. Naime, svaki učitelj, nastavnik, profesor ponajprije treba da bude dobar pedagog i odgajatelj, pa tek onda osoba koja nam daje znanje iz određenih predmeta. Svako dijete, svaka odrasla osoba trebala bi da kvalitetno

26

rasporedi svoje slobodno vrijeme. Škola se ne treba ograničiti na samo zadate predmete, već učenicima treba da pruži i vannastavne aktivnosti u kojima će oni uživat, naravno shodno njihovom interesovanju i sposobnostima. Nastavnik je tu da motivira učenika, da na vidjelo izađu njegove kreativne sposobnosti, bilo da se radi o nekoj vrsti umjetnosti, sporta, ili neke druge učeniku zanimljive discipline. Sami smo svjesni kompjuterizacije svega u današnje vrijeme, okretanju nekim zaraznim stvarima, tipa igrica i facebook-a. Međutim, roditelji, pedagozi i nastavnici su ti koji su dužni svoioj djeci i učenicma pružiti i druge prednosti kompjutera i interneta, te ih tako motivirati za neke korisne stvari. Kako smo primijetili, sve je više teorija o odgoju, sve više disciplina koje se odnose na djecu, učenike, nastavnike i kako pravilno biti odgojen i bit odgajatelj. No, zar se onda ne bi trebali zapitati, zašto je i pored svega toga sve više nasilja i maltretiranja, kako u porodici, tako i u školama? Da li su za to krivi naši odgajatelji, ili mi kao neka nova nasilnička generacija, kojoj je sve dozvoljeno, bez autoriteta u porodici i školi?

27