Kvalitetno provoenje slobodnog vremena fenomen je koji se svakodnevno istrauje. Djeca imaju znatno vie slobodnog vremena od odraslih te zbog svog specifinog biopsihosocijalnog statusa u okolini i drutvu, njihovo slobodno vrijeme mora biti specifino i organizirano, a ne preputeno sluaju. Prekomjerna teina, ivana napetost su sve vie prisutni kod djece, a njihovo slobodno vrijeme sve se vie koristi za aktivnosti kojima nije potreban gotovo nikakav miini napor (Badri; Prskalo, 2011, 480).Razvojem industrije i tehnologije, slobodno vrijeme dobiva drutvenu i sociokulturnu vanost. Vrlo su nametljivi agresivni sadraji u strukturi slobodnog vremena mladih. Dananji narataji mladih svoju stvarnost doivljavaju kroz virtualni svijet to nosi sa sobom negativne posljedice na mentalno zdravlje (Badri; Prskalo, 2011, 481).Istraivanje fenomena slobodnog vremena ima samo jedan primaran cilj, a to je da se slobodno vrijeme to bolje organizira, a samim time i kvalitetno iskoristi. Budui da slobodne aktivnosti pojedinac bira sam one mu pruaju osjeaj slobode i osobne kontrole mnogo vie nego druge aktivnosti, kao to su kola ili posao. Slobodno vrijeme bi prema tome trebalo biti vrhunac ostvarenja uitka i sree, a time i nezaobilazan dio vrijednosnog koda modernog ovjeka. Sadraji i oblici provoenja slobodnog vremena postaju bitne varijable pri spoznavanju uinkovitosti odgoja uope, a osobito u okviru kolskog sustava (Leburi; Relja, prema Badri; Prskalo, 2011, 482.).Promatrajui pojam slobodnog vremena moemo ga determinirati kao onaj dio ukupnog vremena ovjeka koji je raspoloiv za ovjekove osobne potrebe koje nisu uvjetovane biolokim ili socijalnim obvezama (Boovi prema Badri; Prskalo, 2011, 482). Slobodno vrijeme odreuje kao skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj volji moe potpuno predati, bilo da se odmara ili zabavlja, bilo da povea razinu svoje izobrazbe, bilo da se dragovoljno drutveno angaira ili da ostvaruje svoju slobodnu stvaralaku sposobnost (Badri; Prskalo, 2011, 482).U Velikoj Britaniji provedeno je dvogodinje istraivanje na uzorku od djece u dobi od 11-15 godina sa svrhom boljeg razumijevanja ivotnog stila mladih ljudi te dobi iz njihove perspektive. Glavna aktivnost slobodnog vremena za te mlade ljude je gledanje televizije nakon ega slijedi sluanje glazbe, pisanje zadae, rad na raunalu. Sportske aktivnosti su manje zastupljene i to uglavnom nogomet i vonja biciklom za djeake i hodanje i plivanje za djevojice. U istraivanju u Danskoj koje je provedeno nad populacijom djece, pokazalo se da je jedna od glavnih aktivnosti slobodnog vremena bavljenje sportom. Velika veina djece sportsko je aktivna, a samo mala skupina djece ne bavi se sportskim aktivnostima u slobodno vrijeme. Razlog tome lei u injenici to kod kue nemaju osjeaja za tu aktivnost ili su stranog podrijetla ili su djeca nezaposlenih (Badri; Prskalo, 2011, 483).Uoava se da od aktivnosti koje djeca najvie koriste u svoje slobodno vrijeme dominiraju gledanje televizije i igranje na raunalu. Gotovo da nema razlike izmeu djevojica i djeaka u vremenu provedenom pred televizorom. Promatrajui sportske aktivnosti, one dolaze prema interesu djece na drugo ili tree mjesto. Gledajui razlike prema spolu, moe se zakljuiti da djeaci imaju vee preferencije prema sportskim aktivnostima nego djevojice (Badri; Prskalo, 2011, 484).U oblikovanju i razvoju kulture provoenja slobodnog vremena obitelj ima najvaniju ulogu jer se kulturne navike stjeu u mlaoj ivotnoj dobi. Dananje drutvo strukturirano je tako da roditelji imaju sve vee obveze koje moraju zadovoljiti. Djecu zadovoljavaju s kupnjom informatikih naprava, pomou kojih djeca bjee u virtualni svijet (Badri; Prskalo, 2011, 485).Drutveni utjecaji i novi, jo neotkriveni imbenici socijalizacije mladih u modernim drutvima obilja i hedonizma, uzrokuju razliite odgojno-obrazovne probleme. Smanjeno sudjelovanje u sportu nakon etrnaeste godine ivota kao posljedica fizikih i fiziolokih promjena tijekom adolescencije dodatno se pogorava nepostojanjem dobrih sportskih programa. Agresivna ponuda medija i informacijske tehnologije osiguravanjem trenutnog i lakog zadovoljstva vrlo esto potie djecu i mlade da izaberu uglavnom sjedilake aktivnosti. Oni imaju sve vie problema u odabiranju sportskih aktivnosti. Autori su pokuali pronai odreene razlike u provoenju ljetnih praznika meu slovenskom mladei razliite dobi. Budui da su upoznati s nainima provoenja slobodnog vremena tijekom praznika i s drugim imbenicima koji utjeu na sudjelovanje u sportu tijekom ljetnih praznika, mogu se predloiti odreene mjere kako bi se situacija poboljala (Jurak i ostali, 2009, 383).Uzorak ispitanika pokriva 5.240 osnovnokolskih uenika u dobi od 7-10 godina, 2.104 osnovnokolskih uenika u dobi od 11-14 godina, 2.369 srednjokolskih uenika u dobi od 15-19 godina i 317 studenata sa sveuilita. Ispitani uzorci izabrani su sluajno i dragovoljno su sudjelovali u istraivanju. Svi roditelji uenika u osnovnoj i srednjoj koli i svi studenti potpisali su suglasnost kojom dozvoljavaju da se prikupljeni podaci upotrijebe u znanstvene svrhe. Osnovnokolski uenici ispunjavali su upitnik kod kue uz pomo roditelja, a ostali ispitanici kod kue samostalno. Varijable koje su koritene u istraivanju su : vrijeme odlaska na spavanje, vrijeme ustajanja, broj sati spavanja, broj sati provedenih pred televizorom, broj sati provedenih za raunalom, ljetni praznici provedeni kod kue, dnevne radne obveze, dio dana kada ispitanik koristi slobodno vrijeme, te uestalost bavljenja sportom za vrijeme kolskih praznika (Jurak i ostali, 2009, 384).Za vrijeme ljetnih praznika djeca u dobi od 7-10 godina odlaze na spavanje u 22 sata, djeca u dobi od 11-14 godina izmeu 22 i 23 sata, srednjokolci odlaze na spavanje nekoliko minuta prije ponoi, a studenti petnaest minuta nakon ponoi. Vrijeme odlaska na spavanje kod srednjokolaca je sve kasnije, a razlog je u trendu provoenja slobodnog vremena srednjokolaca i njihovih osobnih interesa u toj dobi. Rave kultura, koju slijede mnogi mladi u svoje slobodno vrijeme, zahtijeva ritam nonog ivota. Distribucija varijable vremena ustajanja nije vrlo raznolika. Za vrijeme ljetnih kolskih praznika djeca u dobi od 7-10 godina ustaju u 8:40, dok djeca u dobi od 11-14 godina, srednjokolci i studenti ustaju u 9:15. Treba napomenuti da je relativno velik dio srednjokolaca (12,3%) za vrijeme praznika ustaje skoro u podne (Jurak i ostali, 2009, 384).Kao posljedica razlika u odlasku na spavanje i ustajanju izmeu nekih skupina ispitanika, pojavljuju se oekivane razlike u broju sati spavanja izmeu skupina. Najvie sati, u prosjeku 10 sati i 37 minuta, spavaju djeca u dobi od 7-10 godina. Djeca u dobi od 11-14 godina spavaju neto manje, 10 sati i 24 minute, srednjokolci spavaju najmanje: 9 sati i 20 minuta. Najmanje spavaju studenti: neto manje od 9 sati. Kada je rije o razvojnim potrebama djece, moemo ustvrditi da slovenska djeca i mlade spavaju dovoljno za vrijeme ljetnih kolskih praznika, neki od njih i previe. Roditelji djece koja ljenare trebali bi razmisliti o organizaciji vremena svoje djece tijekom praznika. Mogua dobra alternativa mogli bi biti praznini sportski programi (Jurak i ostali, 2009, 385).Usporedba gledanja televizije meu razliitim skupinama ispitanika pokazuje da televiziju najvie gledaju djeca u dobi od 11-14 godina, koja dnevno provode do tri sata pred televizorom. Slijede srednjokolci, s neto manje od dva i po sata, iza njih su djeca u dobi od 7-10 godina s dva sata i 15 minuta i konano studenti, koji najmanje gledaju televiziju: jedan sat i 45 minuta. Mnogi europski sportski strunjaci upozoravaju na injenicu da mlade provodi previe vremena gledajui televiziju, te stoga se smatra da je poticanje roditelja da skrate provoenja njihove djece pred televizorom ili za raunalom jedan od ciljeva Nacrta deklaracije Vijea Europe (Jurak i ostali, 2009, 386).Analizom aktivnosti slovenske djece tijekom ljetnih praznika vezanih uz raunalo dobiveni su iznenaujui rezultati. Saznali smo da se 40% do 50% djece i mladei uope ne bavi nikakvim aktivnostima za raunalom. Nadalje, analiza korelacije izmeu sportskih i raunalnih aktivnosti za vrijeme ljetnih praznika pokazuje da djeca bolje obrazovanih roditelja u veoj mjeri koriste raunalo. Obrazovanje roditelja takoer utjee na sportske aktivnosti djece, pa stoga nije pronaena negativna korelacija izmeu sportskih aktivnosti i aktivnosti za raunalom. Pretpostavlja se da su aktivnosti za raunalom u slobodno vrijeme (raunalne igre, internet) zamijenili mobilni telefoni (Jurak i ostali, 2009, 387).Srednjokolci tijekom praznika najvie vremena provode kod kue. Prilikom analize utjecaja na uestalost sudjelovanja u sportskim aktivnostima tijekom ljetnih praznika utvrena je negativna korelacija izmeu vremena provedenog kod kue i sportskih aktivnosti. ini se da djeca koja ostaju kod kue ne provode slobodno vrijeme na organiziran nain pa ee ljenare i gledaju televiziju nego to se bave fizikom i mentalnom aktivnou. Osim toga, esto u blizini njihovog mjesta stanovanja nema odgovarajuih sportskih objekata koji bi nudili sportske aktivnosti. Prema oekivanjima, studenti imaju najvie radnih obaveza tijekom ljetnih praznika (u prosjeku 3 sata i 15 minuta), dok ih djeca u dobi od 7-10 godina imaju najmanje (1 sat i 30 minuta). Rezultati analize utjecaja radnih obaveza na uestalost sudjelovanja u sportu pokazuju da radne obveze utjeu jedino na uestalost bavljenja sportskim aktivnostima kod studenata (Jurak i ostali, 2009, 387).Takoer ih je zanimalo u kojem dijelu dana djeca i mlade koriste slobodno vrijeme za vrijeme ljetnih praznika. Izmeu 0,3%-2,3% ispitanika tvrdi da uope nema slobodnog vremena. Prema oekivanjima, djeca u dobi od 7-10 godina imaju najvie slobodnog vremena i veina njih je slobodna cijeli dan, za razliku od studenata kod kojih samo 20% ima slobodnog vremena. Uenici viih razreda osnovne kole slobodni su cijeli dan ili barem u popodnevnim satima, dok su srednjokolci slobodni poslijepodne i naveer. Odgovori studenata pokazuju da su najee slobodni naveer. Ako usporedimo odgovore s analizom sportskih programa koji se nude tijekom ljetnih praznika, vidimo da vremensko planiranje sportskih aktivnosti najvie odgovara osnovnokolcima (Jurak i ostali, 2009, 388).Pregled udjela mladei u organiziranim sportskim aktivnostima za vrijeme praznika pokazuje da u sportskim programima najee sudjeluju djeca u dobi od 11-14 godina. U veini razvijenih zemalja primijeeno je poveanje u sudjelovanju do dobi od 12 godina, kada je veina mladei jo ukljuena u organizirane sportske aktivnosti, a nakon toga uoen je nagli pad u dobi od 14 godina. U razdoblju srednjokolskog obrazovanja mladi eksperimentiraju, pokuavajui pronai druge aktivnosti. Mladi odbacuju sportske aktivnosti zbog negativnih iskustava s voditeljima odraslih sportskih ekipa. Drutvene promjene uvjetovane tehnolokim razvojem adolescente stavljaju u poloaj u kojem se vie ne mogu osloniti na tradicionalne veze, stoga se oni sve vie okreu vrnjacima kako bi pronali nove vrijednosti (Jurak i ostali, 2009, 389).Smanjeno sudjelovanje studenata u organiziranim sportskim aktivnostima moe se pripisati poveanoj razini individualizacije modernog drutva, to se izraava u ne formalnijim sportskim aktivnostima studenata ili sportskom vjebanju kod kue. Oni koji se bave individualnim sportovima manje sudjeluju u organiziranim sportskim aktivnostima. Jo jedan vaan razlog je i manjak suvremenih tema i slabi organizacijski, financijski i drugi uvjeti pri organizaciji sportskih programa za studente. Iznenaujue je veliko smanjenje sudjelovanja djeaka u sportskim aktivnostima. Pad je toliko velik da u ovoj dobi vie nema razlike s obzirom na spol. Usprkos injenici da su sportski programi jedan od najee posjeenih organiziranih naina provoenja praznika, postoje velike rezerve djece i mladei prema sudjelovanju u sportskim programima. Odreene je programe potrebno promijeniti i prilagoditi trajanje i vremensko planiranje aktivnosti tijekom dana. to je najvanije, treba poboljati dostupnost informacija o sportskim aktivnostima za vrijeme praznika (Jurak i ostali, 2009, 390).Zakljuak je da dnevni ritam djece i mladei za vrijeme ljetnih kolskih praznika zabrinjava, posebno ako uzmemo u obzir injenicu da velik broj mladih kasno ustaje, a u toku dana uglavnom gleda televiziju i kasno lijee. Djeca prevelik dio svojih praznika provode pasivno, leei u krevetu ili sjedei pred TV zaslonima. Premalo vremena su fiziki i psihiki aktivni. Za vrijeme praznika djeca i mladi uglavnom sudjeluju u sportskim aktivnostima radi svog osobnog zadovoljstva i iz drutvenih motiva. Vanost sportskih aktivnosti u sustavu ivotnih vrijednosti znaajan je za sportske aktivnosti studenata. Financijska situacija studenata samo posredno utjee na njihovo sudjelovanje u sportu. Za vrijeme ljetnih praznika predlae se da se, uz redovne oblike sportskog vjebanja pripreme programi organiziranih i financijskih potpomognutih sportskih aktivnosti teajnog tipa u njihovim rodnim gradovima, a trebalo bi osigurati i povoljnu cijenu najma sportske opreme (Jurak i ostali, 2009, 391).Mnotvo je slobodno vremenskih okolnosti, sadraja, aktivnosti i dogaaja koje valja pedagoki artikulirati i odgojno osmisliti: slobodno vrijeme kao pedagoka kategorija; obitelj i slobodno vrijeme djece; mediji i slobodno vrijeme djece; slobodno vrijeme, kvaliteta ivljenja i zdravlje; novi pristupi znanstveno-pedagokom prouavanju, istraivanju i provoenju slobodnoga vremena kao odgojne prakse; pedagogija slobodnoga vremena u sustavu pedagogijskih disciplina (Previi prema Prskalo, 2007, 162).Prema istraivanju o osnovnim stavovima prema predmetu tjelesne i zdravstvene kulture, koje je provedeno nad uzorkom od ukupno 287 uenika i uenica od 1. do 4. razreda osnovnih kola Davorin Trstenjak" i Ivan Goran Kovai" u Zagrebu (u dobi od 7 do 10 godina) utvreno je sljedee (Prskalo, 2007, 165): zabrinjavajuih 13% ih postavlja vanost tjelesne i zdravstvene kulture za budunost; preferencija tog predmeta iznosi neto vie, 37%; 27% njih provodi slobodno vrijeme u nekoj karakteristinoj statinoj aktivnosti; tek ih 17% provodi slobodno vrijeme u kineziolokoj aktivnosti; u izvannastavne kinezioloke aktivnosti ukljueno je 21% uenika; u izvankolske kinezioloke aktivnosti ukljueno je 64% Takoer je vana i uloga koju kola igra u poticanju djece da se bave tjelesnim aktivnostima. Pri tome je vano da tu ulogu kola preuzme ve od najranije djeje dobi kako bi djeca upravo stekla tu naviku bavljenja kineziolokim aktivnostima. Zapravo, odgojitelj, uitelj razredne nastave i uitelj tjelesne i zdravstvene kulture imaju veliku vanost pri tome i znaajan utjecaj na poticanje tih aktivnosti (Prskalo, 2007, 166). Suvremeni uvjeti ivota utjeu i na porast razliitih poremeaja ija je dobna granica sve nia, ak i do djece predkolske dobi. Iz stranih iskustava je evidentno da kratkoroni zdravstveni programi nemaju znaajniji utjecaj na pretilost i prevenciju kroninih bolesti dok se tjelesna aktivnost dokazuje u prevenciji i redukciji pretilosti. (Flynn prema Prskalo, 2007, 169).Moemo rei da je zabrinjavajue zapravo koliko je niska frekvencija odgovora prema kojima se znaaj predmeta tjelesne i zdravstvene kulture stavlja na prvo mjesto. Dananju civilizaciju obiljeavaju prekomjerna teina i razliiti poremeaji stoga i ne udi da sve vei broj djece i mladei preferira tjelesne aktivnosti i kretanja koja iziskuju to manje miine napore. Spol je jedan od presudnih imbenika pri biranju aktivnosti, a isto tako i pri odreivanju vanosti bavljenja aktivnostima. Dobne razlike takoer imaju neki utjecaj i to uglavnom na izbor provedbe slobodnog vremena kao i sudjelovanje u izvankolskim kineziolokim aktivnostima. Potrebno je stoga prihvatiti injenicu da je jedna od osnovnih odgojnih zadaa svih organizacijskih oblika rada, osobito sata tjelesne i zdravstvene kulture stvaranje navike svakodnevnog vjebanja i formiranje pozitivnog stava prema kineziolokoj aktivnosti uope (Prskalo, 2007, 170-171).Bavljenje sportom se u svakodnevnom ivotu pojednostavljeno asocira s tjelesnim zdravljem. Meutim, realnost nije ni izbliza tako jednostavna. Ponajprije, sportske aktivnosti su samo dio kineziolokih aktivnosti, odnosno aktivnosti s kretanjem. Kineziologija je znanost koja se bavi prouavanjem utjecaja tjelesnog kretanja na ljudski organizam, a moe ju se diferencirati s obzirom na cilj tjelesnog vjebanja. Sport, kojem je prioritet sportski rezultat, zahtijeva pojaane psihosomatske napore, te kao takav ima potencijalno negativan efekt na organizam. U nekim podrujima kineziologije ciljevi tjelesnog vjebanja su direktno (kineziterapija) ili indirektno (sportska rekreacija, edukacija) primarno usmjereni na postizanje ili odravanje zdravlja. Kada sport pogoduje razvoju i zdravlju djeteta, a kada mu moe ak i tetiti? (Sindik, 2009, 193).Sindik navodi i potrebe djeteta, te smatra da to vie vanih potreba zadovoljava istodobno, neka aktivnost je za dijete pogodnija. Zato sportske aktivnosti kojima se dijete bavi moraju biti vienamjenske. Dijete e teko ustrajati u aktivnosti koju voli samo iz jednog razloga. Najjednostavnije gledano, bavljenje sportom zadovoljava djetetovu primarnu potrebu za kretanjem. Kretanje je iznimno vano za djetetov cjelokupan razvoj, ponajprije razvoj spoznavanja, te osobnosti. Iskljuivo bioloki, kretanje omoguuje da se pojaa opa razina aktivacije svih fiziolokih funkcija i resursa organizma, te se na taj nain pospjei i njegovo funkcioniranje. No, to je najvanije, sport omoguuje i ostvarenje viih razina potreba: zadovoljava motive sigurnosti, ljubavi, pa ak i samoostvarenja. Osjeaj sigurnosti dijete dobiva minimaliziranjem mogunosti ozljeda, mjerama nadzora od strane odraslih, a u samoj aktivnosti jasnoom i jednostavnou zahtjeva koja se djeci postavljaju (Sindik, 2009, 193).Rezultati istraivanja ukazuju na pozitivnu povezanost bavljenja sportom i spoznajnog razvoja. Oko dvije treine kognitivnih sposobnosti su veim dijelom uroene. Vii stupanj inteligencije moe voditi boljim rezultatima u sportu, no ne vrijedi obrnuto, pa je vjerojatno da bavljenje sportom vie indirektno djeluje na intelektualne funkcije. Misaoni procesi su na sloen nain povezani s motorikim vjetinama pa motorika aktivnost svakako potie spoznajni razvoj u djetinjstvu, pogotovo u prvih est godina ivota. Svoja prva iskustva o vanjskom svijetu djeca stjeu upravo kretanjem. Zato djetetu treba omoguiti slobodno kretanje: hodanje, provlaenje, skakanje, tranje, puzanje, preskakivanje. Dakle, bavljenje sportom moe malo utjecati na spoznajni razvoj djeteta, a taj utjecaj moe biti znaajniji i razvojno poeljan u prvim godinama ivota (Sindik, 2009, 194).Najee se kae da je djeji organizam plastian, dakle da se moe izrazito mijenjati pod utjecajem promjenjivih povoljnih ili nepovoljnih uvjeta. Ova karakteristika donosi djetetu mnoge prednosti, ali i ozbiljne opasnosti koje nerijetko zanemaruju i djeca i roditelji. Katkad ak i najmanje skretanje od normalnih uvjeta ivota moe vidljivo utjecati na izgled djeteta i tempo njegova razvoja. Djeji organizam je izrazito specifian u odnosu na odrasle i zbog toga o tim specifinostima treba izrazito voditi rauna kod provoenja sportskih aktivnosti s djecom. Meu fizikim i funkcionalnim karakteristikama, kostur djeteta razlikuje se od kostura odraslog. Fiziko kretanje osobito ima utjecaj na oblik grudnog koa, kraljenica jo uvijek nema formiranu optimalnu krivulju, te lako moe doi do iskrivljenja i drugih oblika deformacije. Dakle, potrebno je vrlo ozbiljno razmotriti koji sve oblici gibanja mogu negativno utjecati na formiranje kostiju (Sindik, 2009, 195).Rast i razvoj kostiju povezan je s radom miia, koji znatno stimuliraju njihov razvoj. Na miie u predkolskog djeteta otpada oko treina tjelesne mase. Najprije se razvijaju vee miine skupine, a potom manje. Vie su razvijeni miii stezai nego rastezai, pa primjerice dijete lake pokree ruku nego dlan ili prste. Snaga djece znatno je manja nego u odraslih, a miii se bre umaraju. Vjebe koje zahtijevaju statiki napor mnogo bre zamaraju djecu, jer je za njih potreban trajan napor pojedinih skupina miia, i smanjuje se brzina optoka krvi. Dinamian rad manje zamara dijete jer se miii bolje opskrbljuju krvlju, a istroene se tvari bre odnose. Zato vjebe djece trebaju imati osobine dinamikog rada miia, koje pospjeuje valjan razvitak kostiju i miia. Predkolsko dijete (u estoj godini ivota) treba oko 170 ccm kisika, na kilogram tjelesne teine: predkolsko dijete udahne u minuti 22-24 puta, o emu treba voditi rauna kod odabira ritma tjelesnog vjebanja s djecom (Sindik, 2009, 195).Sindik izdvaja nekolicinu kritinih spoznajnih i socioemocionalnih karakteristika koje su znaajne za djetetovo bavljenje sportom i utjecaje na njegov razvoj. Osobito znaajna spoznajna funkcija je panja. Djeca predkolske dobi postupno stjeu mogunost sve bolje namjerne panje, kao i kontinuiranog zadravanja panje na odreenom sadraju. Oko sedme godine ivota djeca uspjeno mogu ignorirati distraktore. Mlaoj djeci je poeljno u uenju motorikih aktivnosti praviti dovoljno velike pauze, odnosno gradivo mu ralaniti u dovoljno zanimljive, manje cjeline. Emocionalni razvoj iznimno je vaan u razvoju djetetove osobnosti. On se odvija procesom socijalnog uenja; dijete ui iz svoje drutvene okoline, koja daje modele za oponaanje naina emocionalnog izraavanja. Ovom vrstom drutvenog uenja postie se kontrola emocija. Razvoj drutvenosti u djece predkolske i rane kolske dobi usmjeren je ka sve veem broju kontakata i interakcija s vrnjacima, dok vanost i utjecaj vrnjaka postaju sve vei (Sindik, 2009, 196).U pogledu djetetove drutvenosti, vano bi bilo spomenuti da se od tree do este godine djetetu intenzivira moralni razvoj, pa ono stvara trajnije odnose s drugima i konformira se s normama sredine. Sposobno je samo sebe usmjeravati i vie nastoji potivati zahtjeve roditelja. Odnosi meu djecom zasnivaju se na meusobnom suparnitvu i nadmetanju. Suradnja i sudjelovanje u zajednikoj igri poveava se s dobi djeteta. Gotovo svi izvori sportske aktivnosti povezani su i sa socijalnim kontaktima, a istraivanja su pokazala da je bavljenje sportom za mnoge ujedno i lako dostupan komunikacijski doivljaj. Bavljenje sportom i tjelesna aktivnost mogu dati doprinos i stvaranju identiteta i doivljavanju kompetentnosti, a time i jaanju pozitivne slike o sebi i samopoimanja. Ve su u etvrtoj godini ivota zadovoljeni neki preduvjeti za bavljenje jednostavnijim ili pojednostavljenim kompleksnijim sportovima. Djeca poinju razumijevati pravila igre i donekle su sposobna potivati ih, postaju sposobna za meusobnu suradnju, ali i natjecanje (Sindik, 2009, 196).Sposobnost samoprocjene i slika o sebi zapravo su kombinacija spoznajnih i emocionalno-drutvenih karakteristika, a vrlo su znaajne za ukljuivanje djeteta u sportske aktivnosti. Slika djeteta o sebi do sedme godine ivota sastoji se iz procjene vlastitih rezultata u dva podruja: opa vrijednost (koliko vrijedim, koliko znam, mogu ) i socijalna prihvaenost (koliko se rado sa mnom drue, koliko sam drag roditeljima). Oko osme godine djeca ve sastavljaju opu sliku o sebi iz samoprocjena u pet razliitih podruja: kola (vrti), sport/spretnost, prihvaenost od vrnjaka, ljepota i ponaanje. Uz ove osobine vezana je i djetetova pretpostavka o tome koliko je samo odgovorno za vlastiti uspjeh (prihvaenost) ili neuspjeh (odbaenost). To je tzv. locus (mjesto) kontrole. Dijete moe vjerovati da je samo odgovorno za postizanje vlastitih rezultata ili su to okolnosti i vanjske sile. Zbog neiskustva, dijete i jedne i druge razloge moe precjenjivati ili podcjenjivati (Sindik, 2009, 196).Izuzetno je vano omoguiti djetetu da doivi poetni uspjeh. Samopouzdanje djeteta koje se bavi sportskim aktivnostima, odnosno mladog sportaa raste ako mu je pruena mogunost da doivi uspjeh u okolini koja ga podrava. Na razvoj samopouzdanja i unutarnje motivacije utjeu djeca sama, trener ili uitelj, te roditelji sportaa, pa je bitna koordinirana suradnja svih ovih okolinskih imbenika. Sutinska poruka koja mu se u predkolskoj dobi moe uputiti je Pokuaj, nije vano ako ne uspije, vano je da ne odustane, nego se trudi napredovati. Poeljno je da dijete stvori pozitivan stav prema sportskom natjecanju, da prihvati vlastitu odgovornost za uspjeh i da se trudi bez obzira na rezultat. to se prije naui samostalnom preuzimanju odgovornosti za vlastiti uspjeh, i samopouzdanje e mu biti vee (Sindik, 2009, 197).Natjecanje u predkolskoj i ranoj kolskoj dobi moe imati poeljne i nepoeljne uinke. Iskljuivo sa stajalita djetetova socio-emocionalnog razvoja, a bez ikakve intervencije odraslih, dijete je sposobno realistino i za njegov razvoj konstruktivno suoiti se s posljedicama neuspjeha tek oko jedanaeste ili dvanaeste godine. Pravilno uvoenje djeteta u svijet natjecanja i usporedbe s drugima jedan je od osnovnih naina kako navedeno postii. Samo po sebi, natjecanje je jedna od temeljnih evolucijskih injenica: bolji opstaju,a slabiji nestaju. No, situacija ne treba imati tako drastine posljedice jer postoje brojna podruja u kojima se pojedinac moe afirmirati ili konstatirati da je jednostavno u toj karakteristici prosjean, ili ak ispod prosjeka. Djeca se tijekom odrastanja spontano usporeuju s drugom djecom u odnosu na razliite vjetine i sposobnosti. Stoga se ova vrsta socijalne usporedbe moe smatrati prvim oblicima natjecanja meu djecom, koje djetetu daje poticaj za daljnje napredovanje (Sindik, 2009, 197).Meu opim zakonitostima koje treba potivati da bi se dijete motivirano bavilo sportom, izdvajaju se sljedei uvjeti odabira tjelesnih vjebi za djecu (Sindik, 2009, 197): 1. Stupanj psihofizikog razvoja djece: treba izbjegavati vjebe s dugotrajnim napinjanjem miia, vjebe za snagu koje tee svladavanju velikih napora. to je dijete mlae, treba vjebati vie s cijelim tijelom, a ne s pojedinim dijelovima tijela.2. Dob djece: djeci starijoj od 6 godina dozvoljena je veina vjebi, izuzev vjebi u uporu, visu, penjanju, dakle samo uz pomo ruku, koje iziskuju veliki napor.3. Ranija uvjebanost: djeca koja nisu pohaala vrti ili koja neredovito dolaze u vrti, trae dodatni individualni rad da bi svladala vjebe koje su ostali svladavali sustavnim radom. 4. Stupanj zdravlja djece: bolesna djeca ne bi smjela vjebati, ak ni ako su samo prehlaena. Djeca slabijeg imunolokog sustava koja nisu u bolesnom stanju trebaju svejedno vjebati, ali njima primjerene posebne ili pojednostavljene vjebe, s manjim zahtjevima.Dijete dijelom posjeduje karakteristike tipine za njegovu dob, ali ima posve specifine i njemu samom osobite interese, potencijale, sposobnosti i osobine. Vjerojatnije je da e u sportskom interesu ustrajati dijete koje je za pojedini sport realno talentiranije, bilo u pogledu lakoe savladavanja tehniki zahtjeva sporta ili strukture pokreta koje sport iziskuje. U ranoj dobi manje je vjerojatno da e u bavljenju sportom ustrajati djeca koja su individualci i nedovoljno socijalizirani. Meutim, neki su sportovi izrazito sloeni i teko ih je savladati jer zahtijevaju potivanje veeg broja pravila ili je rije o momadskim sportovima koji opet iziskuju mogunost suradnje veeg broja razliitih pojedinaca. Zato je bolje djecu najmlae dobi ne ukljuivati u sloenije sportove, kao ni u momadske sportove. Vodei rauna o dobnim mogunostima djeteta, svako dijete se moe ukljuiti u sportske aktivnosti prilagoene njemu. One u tom sluaju mogu pozitivno djelovati i na djetetovo zdravlje i na cjelokupni psihomatski razvoj. Ne smijemo zaboraviti da je sport ipak samo jedan od brojnih razvojnih utjecaja (Sindik, 2009, 198).Sudjelovanje u razliitim sportskim aktivnostima i bavljenje organiziranim tjelesnim aktivnostima u dananje vrijeme je vrlo popularno i vrlo zabavno za djecu. Prilikom odabira sportske aktivnosti u kojoj dijete sudjeluje, roditelji se najee vode poznatim injenicama o tome kako sport i redovito tjelesno vjebanje imaju pozitivan utjecaj na cjelovit psihomatski razvoj djece i mladei, te kako organizirano bavljenje sportskom aktivnou pozitivno pridonosi razvoju djeteta. Ne treba zanemariti ni ostale aspekte motiviranosti roditelja da ukljue dijete u bavljenje nekom sportskom aktivnou, kao to su zabava i ugoda koju djeca doivljavaju bavei se nekim sportom, razvoj razliitih psihosocijalnih osobina, kao i stvaranje navike i svijesti o potrebi redovite tjelovjebe. Sudjelovanje djece u sportskim aktivnostima roditeljima predstavlja sigurnost u pogledu saznanja kako njihova djeca korisno i sa svrhom provode vrijeme na sportskim aktivnostima, dok je za samu djecu bavljenje sportom vrlo pozitivno iskustvo (ustonja i ostali, 2011, 219).Prema autorima, u sportu se kriju mnoge opasnosti, a prisutan je i niz etikih nedoumica. Jedna od najeih opasnosti i istovremeno najvea etika dvojba krije se u treningu djece. Naime, prisutna je izrazita nekonzistentnost u definiranju granica prihvatljivog ponaanja i odnosa prema djeci sportaima ono to bi rijetko koji roditelj dopustio drugima u komunikaciji s njegovim djetetom u pravilu doputa sportskom treneru. Upravo je ova granica prihvatljivog ponaanja i odnoenja prema djeci u sportu pomaknuta i s obzirom na nju moemo govoriti o zlostavljanju djece u sportu. Zlostavljanje djece znaajan je problem koji zaokuplja dananju strunu, a i iru javnost. Govorei o zlostavljanju djece u prvom redu mislimo na fiziko, seksualno i emocionalno zlostavljanje u obitelji. No, moramo imati na umu da je zlostavljanje djece prisutno i u ostalim segmentima drutva u kojima participiraju djeca (ustonja i ostali, 2011, 219).U nedostatku istraivanja u podruju zlostavljanja djece u sportu izostaju konkretni pokazatelji koji omoguuju opisivanje stanja u hrvatskom sportu. Nedvojbeno je da zlostavljanje djece u sportu postoji i da se manifestira na vie naina. Naalost, ova tema nije obraivana na adekvatan nain, pa samim time nije bilo mogunosti da se nae u sreditu interesa hrvatske strune sportske javnosti. Uz uobiajene razloge, kao to su izostanak prijavljivanja i registriranja zlostavljanja djece, kod zlostavljanja u sportu javlja se jo nekoliko njih; primjerice nedosljednost u literaturi oko definiranja granica prihvatljivog ponaanja i zlostavljanja u sportu, a u sluaju Republike Hrvatske i izostanak skrbi strunih slubi o djeci sportaima i moguim sluajevima zlostavljanja, kao i nedostatak svijesti javnosti o tome da je mogue i u sportu doivjeti razliite vrste zlostavljanja i da je izvjesno da se ono i dogaa (ustonja i ostali, 2011, 220).Mjesta na kojima se djeca danas mogu organizirano baviti sportskim treningom i sportskom aktivnou pod nadzorom strunih kadrova su sportski klubovi i kolska sportska drutva. Sportski klubovi obavljaju djelatnost treniranja djece, te pod okriljem lokalnih, upanijskih i nacionalnih sportskih saveza organiziraju natjecanja razliitih dobnih kategorija. S druge strane, kolska sportska drutva provode izvannastavne kolske sportske aktivnosti, dok hrvatski kolski sportski savezi organiziraju natjecanja u kolskom sportu. Moemo zakljuiti kako u hrvatskom sustavu sporta postoje dva sustava koja djeci nude mogunost bavljenja sportom. Sustav sportskih klubova uglavnom poiva na financijskom interesu koji se svodi na brigu o redovitom plaanju lanarine, rigoroznoj selekciji sportaa kako bi ostali samo najbolji na kojima e se moi unosno zaraditi, mogunosti dobivanja sponzorstava od bogatih roditelja i slino. Dijete sporta prepoznat e da je potovano ako se njegovi roditelji aktivno odnose prema njegovu bavljenju sportom daju mu podrku, zadovoljavaju njegove posebne sportske potrebe i prihvaaju obveze koje im sportski klub i djetetovo bavljenje sportom diktira (ustonja i ostali, 2011, 221).etiri su osnovna oblika zlostavljanja koja se razmatraju danas, a to su fiziko, emocionalno, seksualno zlostavljanje i zanemarivanje djece. Fiziko zlostavljanje, prema autorima, moe se razmatrati kroz dva razliita pristupa. Prvi se odnosi na fiziko zlostavljanje koje podrazumijeva openita shvaanja fizikog zlostavljanja djece koja se manifestiraju i prepoznaju pomou najeih znakova kao to su: modrica, opeklina, ugriz, upanje kose, prijelom kostiju i sl. Drugi je pristup u sagledavanju fizikog zlostavljanja djece sportaa naalost prisutniji. Poneki treneri radi neznanja djecu sportae podvrgavaju treninzima koji dovode do sve vee vjerojatnosti ozljeivanja. Trenerove verbalne i neverbalne poruke i stimulacije djeluju na sve segmente razvoja djeteta. Primarno su one usmjerene na postizanje specifinih trenanih ciljeva, ali one namjerno ili nenamjerno, produktivno ili kontraproduktivno, s ciljem ili bez cilja, djeluju i na zadovoljenje drugih djetetovih potreba i na oblikovanje cjelokupne linosti djeteta (ustonja i ostali, 2011, 223).Suvremeni nain ivota omoguio je ovjeku da veinu svog vremena provede u sjedeem poloaju to predstavlja poseban problem za odranje zdravlja ovjeka. Uz povean unos hrane u organizam nedostatak aktivnosti omoguuje disfunkciju nekih organa to moe dovesti i do raznih bolesti te neki znanstvenici smatraju kako e nedostatak tjelesnih aktivnosti biti vrlo velik, a moda i najvei problem pri odravanju zdravlja ovjeka (Marinovi, 2009, 200).U odnosu na prole generacije koje nisu puno vremena provodile pred televizijom, dananja djeca svakodnevno svoje slobodno vrijeme provode igrom u kui na raunalima. Zbog toga se potie sudjelovanje djece u sportskim aktivnostima koje se provode raznim vjebama koje se ponavljaju. Tim vjebama se postie poboljanje psihikih, intelektualnih, fizikih tehnikih i taktikih kvaliteta (Marinovi, 2009, 200).Kod bavljenja sportom potrebno je ustanoviti dobar odnos tjelesne visine i tjelesne mase, odnosno prihvatljivu koliinu tjelesne masti. Primijeeno je da se prehrambenim navikama ne pridaje dostatna pozornost te dolazi do smanjena sportske uinkovitosti zbog prekomjerne tjelesne mase koja troi energiju. Zbog toga je potrebno poticati djecu da se to ranije ponu baviti sportom kako bi se smanjila pojava prekomjerne tjelesne teine i pretilosti (Marinovi, 2009, 201).Marinovi navodi kako je prema nekim podacima dosadanjih istraivanja kako je 20% djece u zoni prekomjerne tjelesne teine a oko treine toga je pretilo. Oekuje se da e uskoro svako deseto dijete biti pretilo to e predstavljati rizik od nastanka niza bolesti poput dijabetesa, problema sa srcem i slino. Oekivano je da e struno usmjeravanje trenera u radu s djecom pomoi rjeavanju takvog problema (Marinovi, 2009, 201).Pri provoenju treninga potrebno je obratiti panju i na odnos izmeu trenanog optereenja i regeneracije organizma jer premorena osoba e na svakom sljedeem treningu biti manje efikasna i podlona ozljedama. Zbog takvih prejakih treninga koji nisu u skladu s uzrasti djeteta dolazi do toga da se dosta mladih sportaa zbog ozljeda prestane s bavljenjem profesionalnim sportom u vrlo ranoj dobi (Marinovi, 2009, 203).Pubertet je vrijeme najsuptilnijeg biolokog razvoja, i u toj dobi se oekuje da sportski trening bude poticaj za pravilan fiziki razvoj. Stoga treba svakom omoguiti da se sportom bavi u okviru svojih mogunosti, potreba i htijenja. Bavljenje tjelesnim vjebanjem namee se kao aktivnost od esencijalne vanosti po odranje zdravlja nacije, i to zdravlja koje predstavlja cjelovito fiziko,mentalno i socijalno blagostanje ovjeka. U ostvarenju takvog ideala potrebno je ostvariti pozitivno okruje i uvjete za ukljuenje djece u sport od najmlaih dana. Pritom im treba omoguiti da bavljenje sportom predstavlja izvor zdravlja i ivotne radosti na nain kojim e se potivati njihove elje i fizike mogunosti (Marinovi, 2009, 203).