SVEU ILI TE/UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK Faukultet pravnih nauka Nastavnik: doc.dr. Fuad Puri evi

GRA ANSKI PARNI NI POSTUPAK

Literaturaj UD BENICI: j Dr. Branko alija i dr. Sanjin Omanovi ,

Gra ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., ili j Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Ra i , Parni no procesno pravo, Trebinje, 2008. j ZAKONI I OSTALO: j Sva etiri zakona o parni nom postupku u BiH i j Predavanja u kojima su inkorporirane izmjene i dopune parni nih zakona u BiH.

Pojam i predmet gra anskog procesnog prava Gra anski parni ni postupak je centralni dio gra anskog procesnog prava, zbog ega gra ansko procesno pravo predstavlja samostalnu pravnu granu u koju spadaju pravila kojima se regulira procesnopravna djelatnost sudova i ostalih u esnika u ostvarivanju sudske funkcije. Tim pravilima se utvr uju: pretpostavke od ijeg postojanja zavisi mogu nost raspravljanja i odlu ivanja, zavise radnje kojima se postupak pokre e, razvija i okon ava, kao i sadr aj i oblik tih radnji.

Izvori gra anskog procesnog prava Va e e izvore gra anskog procesnog ili procesnog civilnog prava, mo emo podijeliti na formalne i fakti ke. Formalni izvori, u svijetu, pa i u BiH, su: ustav, zakon i podzakonski akti, a nekad je to bilo i obi ajno pravo. Zakoni kojima je u BiH reguliran gra anski parni ni postupak su: 1. Zakon o parni nom postupku pred Sudom BiH (Slu beni glasnik BiH, broj: 36/04) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parni nom postupku pred Sudom BiH (Slu beni glasnik BiH, broj: 84/07); 2. Zakon o parni nom postupku Federacije BiH (Slu bene novine Federacije BiH, broj: 53/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parni nom postupku Federacije BiH (Slu bene novine Federacije BiH, broj: 73/05 i 19/06); 3. Zakon o parni nom postupku Republike Srpske (Slu beni glasnik RS, broj: 58/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parni nom postupku RS (Slu beni glasnik RS, broj: 85/03, 74/05 i 63/07) i 4. Zakon o parni nom postupku Br ko Distrikta BiH (Slu beni glasnik BD BiH, broj: 08/09).

U fakti ke izvore spadaju sudska praksa (iudicatura, usus fori) i pravna nauka iuris prudens. Prema tome, sudska praksa nije u formalnopravnom smislu izvor gra anskog procesnog prava, zbog ega sudovi, s obzirom na zahtjeve na ela zakonitosti, ne mogu stvarati vlastita pravila postupka. Stavovi koje zauzimaju vrhovni sudovi u BiH o pravnim pitanjima, ne obavezuju sudove koji nisu u estvovali u njihovom dono enju. Za to? Ali, stanovi te sudske prakse ima veliki zna aj u interpretaciji normi procesnog prava, a to opet vrijedi samo za evropski ili kontinentalni sistem gra anskog procesnog prava.

Metodi gra anskog pravosu a Kao to rekosmo, gra ansko procesno pravo i gra anski postupak (parni ni, izvr ni i vanparni ni) ne mogu se poistovje ivati, ni izjedna avati, pa je zato gra ansko procesno pravo grana prava, a gra anski postupak je njegov predmet. Gra anski postupak je pravno institucionaliziran oblik ostvarivanja sudske funkcije, koga ine procesnopravne radnje koje imaju karakter pravnih injenica procesnog prava. Ovisno od ovih radnji nastaju odnosi izme u osnovnih subjekata postupka: suda, stranaka i ostalih u esnika postupka. Specifi nost gra anskog postupka je u tome to je on isto normativno pravna tvorevina, zbog ega i ne postoji kao dru tvena, ve samo kao pravna tvorevina.Su tinska razlika izme u parni nog, vanparni nog i izvr nog postupka ogleda se u sljede em: U parni nom postupku se na utvr eno injeni no stanje primjenjuje odgovaraju a pravna norma, s ciljem da se za titi ugro eno ili povrije eno pravo. U vanparni nom postupku, sadr aj sudske funkcije je primarno u ure ivanju, stvaranju ili mijenjanju gra anskopravnih odnosa. U izvr nom postupku se posti e kona no ostvarivanje prava tako to se subjekt obaveze prinu ava da udovolji obavezi koja je utvr ena u sudskoj odluci ili drugoj izvr noj ispravi, te se time dovodi u sklad fakti ko pona anje, sa onim to je pravno utvr eno.

Odnos gra anskog procesnog prava prema drugim granama prava Gra ansko procesno pravo se nalazi u najbli oj vezi sa: ustavnim pravom, gra anskim materijalnim pravom, krivi nim pravom i upravnim pravom. 1. Odnos prema ustavnom pravu Ustavima entiteta BiH se vr enje sudske funkcije povjerava redovnim sudovima, pa su njima utvr eni i osnovni principi (zakonitost, sudska nezavisnost, zbornost, princip dvostepenost i sl.) kojima se organizuju sudovi i vr i sudska funkcija. Zbog toga se klasi no ovo pravo svrstava u javno pravo, jer kao javnopravnu djelatnost ure uje: sudove, njihovu strukturu, nadle nost, te postupak kao na in ostvarivanja pravosudne funkcije. To je razlog da i dejstvo res iudicata sudska odluka ima primarno kao akt organa dr avne vlasti.

2. Odnos prema materijalnom gra anskom pravu Do izdvajanja gra anskog procesnog prava iz okvira gra anskog materijalnog prava do lo je tek u 19. stolje u. U starijem rimskom pravu, tu ba je prethodila pravu, a danas pravo prethodi tu bi. Dakle, u rimskom pravu, sve do Justinijanove kodifikacije, pravo je stvarano kroz postupak, to zna i da je posredstvom sudije vr ena ujedno i funkcija zakonodavca. Justinijanovom kodifikacijom su udareni temelji na kojima je otpo et proces razdvajanja materijalnog i procesnog prava u dvije odvojene pravne oblasti. U obje pravne grane se dosta pojmova i instituta ozna ava istim terminima, ali imaju razli ito zna enje, npr. zahtjev, prigovor, priznanje, odricanje i sl. Me utim, procesne radnje se ne ispituju u pogledu njihove valjanosti kao poslovi gra anskog prava, ve samo u pogledu njihove dopu tenosti. Teritorijalno i vremensko va enje normi je tako e razli ito, pa u pogledu va enja normi procesnog prava uvijek va i na elo lex fori, a u pogledu normi materijalnog prava-na elo lex causae. Isto tako, za norme procesnog prava vrijedi neposredna primjena ili momentalno va enje, dok za norme materijalnog prava, u pravilu, mjerodavan je momenat nastanka odnosa povodom koga se vodi spor.

3. Odnos gra anskog postupka prema materijalnom pravu Predmet materijalnog prava su norme kojima se regulira nastanak, promjena i prestanak pravnih odnosa, a predmet normi procesnog prava je reguliranje organa kojima se povjerava vr enje pravoza titne funkcije i postupak u kome se ta funkcija ostvaruje. Zato su norme procesnog prava u funkciji ostvarivanja sadr aja-to su prava i obaveze, koje su utvr ene normama materijalnog prava, pa je zato postupak neodvojiv od normi materijalnog prava, ijem ostvarenju u dru tvenim odnosima i slu i. Naju u vezu parni nog postupka i materijalnog prava odslikavaju pojedina na ela i ustanove, npr. dva najkarakteristi nija na ela parni nog postupka u najve oj mjeri odre uju njegovu posebnost, a to su na elo dispozitivnosti i raspravno na elo, jer su uslovljena dispozitivnim karakterom subjektivnih gra anskih prava, ija se za tita upravo ostvaruje u parni nom postupku. Postupak kao isto pravna tvorevina ima i svoju formu i sadr inu, mada se spolja manifestuje samo kao forma. Zbog toga na podru iju procesnog prava vrijedi princip stroge forme jer se kao jedna strana u postupku uvijek pojavljuje sud kao dr avni organ, dok na podru iju materijalnog prava vrijedi princip slobodne forme jer odnose svojom voljom zasnivaju sami titulari subjektivnih prava.

Zahvaljuju i procesnoj formi, kao za titnoj funkciji postupka, obezbje ene su tri osnovne vrijednosti u vr enju pravosu a, a to su: zakonitost, pravna sigurnost i efikasnost postupka. Kako je procesna forma u slu bi ostvarivanja odre ene sadr ine, to treba kazati da pravna forma ne odre uje su tinu, ali je zato obezbje uje. Bitno obilje je na eg procesnog prava je jednostavnost, pa je ovom zahtjevu kod nas udovoljeno pojednostavljenjem procesne forme, zbog ega je napu ten princip strogog formalnog legaliteta, koji je zadr an samo u izvr nom postupku. Zna aj procesne forme u parni nom postupku se ogleda u dvostrukom vrednovanju procesnih radnji, i to: sa aspekta njihove dopu tenosti i sa aspekta njihove osnovanosti. Sud procesne radnje ispituje uvijek prvo sa aspekta njihove dopu tenosti, npr. da li su preduzete u obliku i na na in propisan normama procesnog prava, jer je to bitna povreda postupka, zbog koje se mo e tra iti ukidanje donesene odluke. Nakon toga, ukoliko su radnje dopu tene, sud ispituje njihovu osnovanost.

4. Odnos gra anskog procesnog prava i upravnog prava Odnos gra anskog postupka prema upravnom, nije isti kao njegov odnos prema krivi nom postupku, jer su gra anski i krivi ni postupak dva osnovna metoda koja slu e ostvarivanju sudske funkcije, a upravni postupak slu i ostvarivanju upravnopravne djelatnosti. Dok je upravni postupak novija pravna institucija, parni ni je najstarija, iz ijih se okvira izdvojio prvo krivi ni postupak, a u novije vrijeme i upravni postupak. Danas se upravnopravna djelatnost i sudska funkcija pribli avaju, jer za djelatnost upravnih organa danas va i na elo zakonitosti, isto kao i za djelatnost sudova; zatim dejstvo akata, odnosno dejstvo presude u upravnom postupku i dejstvo upravnog akta u parni nom postupku; ili, ukoliko se u parni nom postupku pojavi kao prethodno pitanje neko pravno pitanje upravnopravnog karaktera o kome je u upravnom postupku ve pravomo no odlu eno, tada je sud vezan za odluku upravnog organa u okviru njegove pravomo nosti i obratno. Razgrani enje nadle nosti u ova dva postupka se vr i po pravilima o apsolutnoj nadle nosti, tj. ako je pokrenut parni ni postupak u jednoj upravnopravnoj stvari, sud e se oglasiti apsolutno nenadle nim i tu bu odbaciti, ali i obratno. Rje avanje sukoba nadle nosti izme u suda i upravnog organa spada u nadle nost ustavnih sudova.

5. Odnos gra anskog procesnog i krivi nog procesnog prava Kroz historijski razvoj, krivi ni postupak se izdvojio iz gra anskog postupka, a njihova razlika se manifestuje i na podru iju nekih va nih na ela, npr. na elo dispozitivnosti i raspravno na elo su specifi na na ela parni nog postupka, dok je njihov doma aj u krivi nom postupku neznatan. Dalje, gra anski postupak subjekt pokre e tu bom, ali se on mo e ostvarivati i arbitra om i medijacijom, dok krivi ni postupak uvijek pokre e javni tu ilac samo putem krivi nog postupka. Ustanove kojima se ostvaruje na elo dispozitivnosti u parni nom postupku, npr. povla enje tu be, odricanje od tu benog zahtjeva, sudsko poravnanje i sl., ne postoje u krivi nom postupku. I raspravno na elo predstavlja specifi nost parni nog postupka jer se u njemu pojavljuje kao osnovno, dok je u krivi nom postupku to inkvizitorno na elo. U e e tre ih lica u parni nom postupku, ne poznaje krivi ni postupak i tako redom. Sud u gra anskom postupku je vezan za presudu donesenu u krivi nom postupku u slu aju: a) kad je istom radnjom prouzrokavano krivi no djelo i gra anskpravna posljedica ili b) kad krivi no djelo ima karakter prethodnog pitanja u parni nom postupku ili c) kad presuda koja je donesena u krivi nom postupku ima karakter pravnorelevantne injenice gra anskog prava.

Ovaj odnos karakteri e i institucija pridru enog ili adhezionog postupka koja je predvi ena normama krivi nog procesnog prava, a u slu bi je na ela ekonomi nosti i pravne sigurnosti. Adhezioni postupak pokre e se po prijedlogu koji se podnosi neposredno organu kome se podnosi krivi na prijava ili sudu, a o ovom zahtjevu sud u krivi nom postupku odlu uje po na elu dispozitivnosti. Stranka mo e sve do zaklju enja glavnog pretresa odustati od prijedloga i pokrenuti tu bom parni ni postupak. Ukoliko sud u krivi nom postupku donosi osu uju u presudu, tada e odlu iti i o tu benom zahtjevu kome mo e udovoljiti djelimi no ili u cijelosti, a ukoliko sud donosi u krivi nom postupku osloba aju u presudu ili iz nekih drugih razloga obustavlja postupak, sud tada stranku ne mo e odbiti sa njenim zahtjevom, nego je upu uje da pokrene parni ni postupak, to zna i da sud u krivi nom postupku nikada ne odbija tu ioca sa tu benim zahtjevom. Kad sud odlu uje o gra anskopravnoj odgovornosti kao o osnovu za naknadu tete koja je nastala radnjom koja ima obilje ja krivi nog djela, on tada ne e zastati sa postupkom, jer u ovakvim slu ajevima postojanje krivi nog djela i krivi ne odgovornosti ne predstavlja prejudicijelno pitanje. Ako je u krivi nom postupku sud donio osu uju u presudu, onda ona ve e sud u parni nom postupku u pogledu dvije injenice, i to u pogledu: postojanja krivi nog djela i postojanja krivi ne odgovornosti.

Gra anska subjektivna odgovornost je zato stro ija i ira od krivi e odgovornost, jer se u krivi nom pravu odgovara u pravilu za umi ljaj, a rje e-samo ako je to zakonom propisano, i za nehat, dok se u gra anskom pravu odgovara za sve oblike krivice, pa i najmanju nepa nju, zaklju no sa objektivnom odgovorno u. Ako je krivi ni sud donio osloba aju u presudu, onda parni ni sud nije vezan za nju, jer nepostojanje krivi ne odgovornost ne zna i i nepostojanje gra anske odgovornosti-koja je rekosmo ira. A ako se krivi no djelo i krivi na odgovornost pojavljuju kao prethodno ili prejudicijelno pitanje, u takvim situacijama je sud u gra anskom postupku vezan za odluku donesenu u krivi nom postupku, bez obzira da li je ona osloba aju a ili osu uju a, npr. nedostojnost za naslje ivanje nastupa usljed odre enih injenica koje predstavljaju krivi no djelo, kao to je umi ljajno li enje ivota ostavioca ili upotreba sile i prijetnje u cilju sastavljanja testamenta itd. Ili, npr. prema normama materijalnog porodi nog prava, pravomo noj presudi donesenoj u krivi nom postupku se daje karakter pravno relevantne injenice, pa zato u slu aju da je bra ni drug osu en za krivi no djelo na kaznu zatvorom du om od 3 godine, norme porodi nog prava daju drugom bra nom drugu mogu nost razvoda braka.

POJAM I PREDMET PARNI NOG POSTUPKA Prema sva etiri zakona o parni nim postupcima u BiH, pravila ovih postupaka primjenjuju redovni sudovi pri raspravljanju i odlu ivanju o sporovima koji nastaju iz li nih i porodi nih odnosa, iz radnih odnosa, te iz imovinskih i drugih gra anskopravnih odnosa, osim ako se neki od ovih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadle nost drugih sudova. Ovakvo formalnopravno odre enje, prema kome je gra anskopravni svaki onaj spor o kome se raspravlja u gra anskom parni nom postupku, unosi potpunu izvjesnost i pravnu sigurnost u vr enju sudske funkcije. Po op em parni nom postupku raspravljaju se i rje avaju gra anskopravni sporovi za koje nije predvi en neki od posebnih parni nih postupaka. Pravila op eg parni nog postupka primjenjuju se i u predmetima koji se raspravljaju u posebnim postupcima, ukoliko njihova primjena nije derogirana propisima tih posebnih parni nih postupaka.

Funkcija parni nog postupka Prema starijem-individualisti kom shvatanju, parni ni postupak je smatran privatnopravnom institucijom u slu bi interesa stranke, sve do prve polovine 19. stolje a, pa je njegov krajnji cilj bio za tita subjektivnih gra anskih prava. Shvatanje da je parni ni postupak pravna institucija koja ima iznimno zna ajnu dr tvenu funkciju, preovladava od druge polovine 19. stolje a. Shvatanje da je ovaj postupak u slu bi ostvarivanja pravosu a kao javnopravne funkcije-kao dru tvene djelatnosti, primjenjeno je jo u austrijskom gra anskom postupku iz 1895. godine, a poznato nam je koliki je uticaj ovaj zakon imao na razvoj procesnog prava i zakonodavstva u biv oj SFRJ, a kasije i u BiH. Reguliranje dru tvenih odnosa i usmjeravanje njegovog razvoja je cilj normi materijalnog i procesnog prava, ali one imaju razli itu funkciju. Zbog toga su oblici i na ini ostvarivanja prava i obaveza iz materijalnopravnih odnosa regulirani normama procesnog prava.

Najnagla enija karakteristika parni nog prava je u dispozitivnosti njegovih normi, koje su permisivne prirode, jer ovla uju stranke da dogovorom reguliraju neko procesno pitanje, a ako to ne urade, tada se primjenjuje supletorna-dopunska norma odre enog propisa. Od dispozitivnih normi treba razlikovati disjunktivne norme, a one upo uju sud na odre eno diskreciono postupanje, odnosno ocjenjivanje i odlu ivanje u postupku, npr. u pogledu incidentalnog-prethodnog pitanja. U slu aju postojanja nejasno a, protivrje nosti ili pravne praznine u primjeni pravne norme, sud e primjeniti teleolo ki-ciljni metod, metod per analogiam i argumentum a contrario. Ove metode smo obradili kada smo govorili o pravnim prazninama u Osnovama gra anskog prava. Gra anski postupak ima svoju zasebnu strukturu i fizionomiju, pa se zato parni ni postupak odvija od po etka do kraja kroz niz stadija i podstadija, uz po tivanje ustanova parni nog postupka. Parnica ozna ava konkretan postupak koji se vodi izme u parni nih stranaka povodom odre enog tu benog zahtjeva koji postavlja tu ilac i tra i i tra e od suda da im pru i za titu, s tim da svi stadiji i podstadiji postupka, kao i njegove ustanove nisu obavezni, jer to zavisi od potreba svakog predmeta posebno. Spor je stanje u materijalnopravnim odnosima do koga dolazi zbog neizvjesnosti sadr aja prava i obaveza za odre enog subjekta ili zbog povrede prava i obaveza. Spor obi no prethodi parnici, ali ne mora obligatno do nje i dovesti, jer do parnice dolazi onda kada jedan od subjekata zatra i sudsku za titu.

Parnica kao procesnopravni odnos nastaje na osnovu mno tva procesnopravnih radnji i procesnopravnih stanja. Te procesne ili parni ne radnje imaju funkciju pravnih injenica procesnog prava, jer za njihovo preduzimanje norme procesnog prava ve u nastanak procesnih prava i obaveza. U teoriji je sporno pitanje ko su subjekti parnice kao procesnopravnog odnosa. Prema civilisti kom shvatanju, procesnopravni odnos se zasniva samo izme u stranaka, a ne i suda i stranaka, dok je prema publicisti kom shvatanju, parnica odnos izme u stranaka i suda, a ne i odnos izme u samih stranaka. Prema tre em, najprihvatljivijem shvatanje parnice kao trostranog pravnog odnosa, ona se zasniva izme u svake stranke i suda, a posredstvom suda i izme u samih stranaka. Zbog toga su radnje koje stranke preduzimaju uvijek upravljene prema sudu, s tim da one ne proizvode procesnopravne posljedice samo prema sudu, nego i prema suprotnoj stranci. U anglosaksonskom pravu civilne - gra anske sudske procedure imaju dvostruko zna enje, i to: sa jedne strane, daju sudu procesnu mogu nost da se u svojoj odluci pozove na ranije presu enu stvar, a sa druge strane, ostavljaju sudu priliku da zauzme samostalan pravni stav i donese odluku koja pro futuro mo e imati zna aj sudskog precedenta. Ovo je osnovnibazni princip precedentnog prava.

Procesne pretpostavke Za po etak, neophodno je strogo znati razlikovati uslove ili pretpostavke od kojih zavisi dopu tenost raspravljanja i odlu ivanja, od uslova od kojih zavisi osnovanost predmeta odlu ivanja-a to je u parni nom postupku tu beni zahtjev. Uslovi od kojih zavisi dopu tenost rapravljanja i odlu ivanja odre eni su normama procesnog prava, a uslovi od kojih zavisi osnovanost presu ivanja, odre eni su normama materijalnog prava. Uslovi ili okolnosti koji su utvr eni normama procesnog prava, a od kojih zavisi dopu tenost raspravljanja i odlu ivanja o tu benom zahtjevu, nazivaju se procesnim pretpostavkama. Dakle, procesne pretpostavke su uslovi dopu tenosti ve egzistentne parnice, odnosno uslovi od kojih zavisi mogu nost raspravljanja i odlu ivanja o osnovanosti predmeta spora. Zbog toga, nedopu tenu tu bu sud odbacuje rje enjem, ukoliko se nisu stekle sve procesne pretpostavke koje moraju postojati da bi se sud mogao upustiti u raspravljanje o meritumu spora.

Procesne pretpostavke mogu biti op e i posebne. Op e pretpostavke se ti u svih bitnih elemenata parnice, a to su: sud, stranke i predmet spora. Procesne pretpostavke koje se ti u suda su npr. ma unarodna nadle nost doma eg suda, da sudovi mogu imati jurisdikciju nad tu enim, da su sudovi nadle ni da odlu uju u sporu, kao i stvarna, funkcionalna i mjesna nadle nost redovnog suda. Procesne pretpostavke koje se ti u stranaka su npr. postojanje same stranke, kao i strana ke i parni ne sposobnosti, postojanje urednog zastupanja i ovla tenja na vo enje konkretne parnice-procesna legitimacija (legitimatio ad processum). Morate znati razlikovati ovu legitimacije od stvarne legitimacije, jer postojanje stvarne legitimacije (legitimatio ad causam) nije procesna pretpostavka. Stvarna legitimacija je uslov od koga zavisi osnovanost tu benog zahtjeva, a ne dopu tenost vo enja parnice.

Procesne pretpostavke koje se ti u predmeta spora sprje avaju vo enje parnice, a to su: postojanje presu ene stvari (res iudicata) i postojanje parnice (lis pedens), s tim da upravo ove dvije pretpostavke izra avaju princip ne bis in idem, pa sa postojanjem pravomo ne presude zakon izjedna ava odricanje od tu benog zahtjeva i sudsko poravnanje. Tre a pretpostavka koja se ti e predmeta spora odnosi se na postojanje pravnog interesa za tu bu, npr. tu ilac e imati pravni interes da ustane tu bom tek onda kada tu eni odbije da dobrovoljno udovolji njegovom zahtjevu. Koliki je zna aj pravnog interesa, najbolje govori injenica da je pravni interes procesna pretpostavka za podizanje tu be. To zna i, kad nedostaje pravni interes, tada se tu ba odbacuje kao nedopu tena, bez raspravljanja o osnovanosti tu benog zahtjeva.

Koje su posljedice nedostatka procesnih pretpostavki Prvo, nedostatak bilo koje procesne pretpostavke ima za posljedicu nemogu nost raspravljanja i odlu ivanja, zbog ega sud na njih pazi ex officio, u pravilu, u toku cijelog postupka, to ne isklju uje mogu nost stranaka da sudu ukazuju na nedostatke koji se odnose na procesne pretpostavke, jer stranka na taj na in eli da izdejstvuje odbacivanje tu be bez raspravljanja. Svaka pretpostavka je jednako vrijedna i nedostatak bilo koje dovodi do ni tavosti donesene presude. Me utim, kad se pretpostavke promatraju u me usobnom odnosu, one tada nisu sve jednako vrijedne, npr. neke im se konstatuju vode odbacivanju tu be kao nedopu tene-res iudicata i lis pedens. Ukoliko se nedostaci odnose na stranke, tada do odbacivanja tu be dolazi samo ako sud ne uspije otkloniti te nedostatke. Ako se nedostaci ti u relativne nadle nost (stvarne i mjesne), sud tada tu bu ne odbacuje, nego je dostavlja nadle nom sudu, ime je nedostatak otklonjen.

Incidentalno ili prethodno ili prejudicijelno pitanje Dakle, sadr aj sudske funkcije u parni nom postupku se sastoji u raspravljanju i odlu ivanju o tu benom zahtjevu kao predmetu spora. Prethodna ili incidentalna ili prejudicijelna pitanja su samo pravna pitanja i to samo ona koja sama po sebi ine pravnu cjelinu, pa su zbog toga podobna da budu predmet samostalnog odlu ivanja. Dakle, ta pravna pitanja nisu u konkretnoj parnici neposredan predmet odlu ivanja, ali se nalaze u funkciji odlu ivanja o tu benom zahtjevu kao predmetu odlu ivanja. Zbog toga, injeni na pitanja nemaju nikada karakter prethodnih pitanja. Kad sud odlu uje o nekom pravnom pitanju, kao prethodnom, onda odluka o tom pitanju ini sastavni dio injeni ne podloge spora. Zbog toga, odluka o postojanju ili nepostojanju odre enog pravnog odnosa, kad se o njemu odlu uje kao o prethodnom pitanju, ne sti e dejstvo pravomo nosti. Zato se odluka o prethodnom pitanju unosi u obrazlo enje sudske odluke, a ne u dispozitiv sudske odluke.

Prethodna ili incidentalna ili prejudicijelna ovla tenja suda u parnici O prethodnom pitanju sud e odlu ivati kao o glavnom pitanju samo onda kada to stranke, s obzirom na zahtjeve na ela dispozitivnosti, tra e. Incidentalni tu beni zahtjev za utvr enje ima pravnu prirodu jednog tu benog zahtjeva, a ne obi nog procesnog prijedloga, pa e zato u slu aju povla enja tu be sud biti du an da o njemu raspravlja i odlu uje, ako tu ilac ima pravni interes za utvr enje. Tu eni, sa druge strane, mo e podizanjem prejudicijelne protivtu be zahtjevati odlu ivanje o prethodnom pitanju sa autoritetom presu ene stvari.

U na em BH pravu, rje avanje prethodnog pitanja zadovoljava dvije osnovne vrijednosti, a to su efikasnost i pravna sigurnost. Stoga, ako se u parni nom postupku pred sudom pojavi kao prethodno pitanje neko pravno pitanje koje ne spada u nadle nost suda pred kojim se postavlja, ve spada u nadle nost nekog drugog organa ili drugog suda, onda ovla tenja suda u rje avanju tog pitanja zavise od toga da li je o tom pitanju nadle ni organ ve donio pravomo nu odluku ili nije. Npr. ako je nadle ni organ ve donio pravomo nu odluku o pitanju koje se u parni nom postupku pojavljuje kao prethodno pitanje, onda je sud pred kojim se ono pojavljuje vezan za tu odluku nadle nog organa, a ako nadle ni dr avni organ nije donio odluku o pitanju koje se u parni nom postupku pojavljuje kao prethodno, tada sud ima ovla tenje da o tom pitanju odlu uje, ali samo kao o prethodnom pitanju. Zato, naknadno donesena odluka nadle nog organa, ako je razli ita od odluke suda koji je o tom pitanju odlu io kao o prethodnom, predstavlja osnov za tra enje ponavljanja postupka.

Va enje normi procesnog prava s obzirom na prostor Po pitanju va enja normi procesnog prava, vrijedi na elo lex fori, dakle, primjenjuje se procesno pravo suda koji postupa, bez obzira na to ku su stranke u sporu. Ovo na elo je univerzalno prihva eno u svim pravnim sistemima, a Ustav BiH ovu kompetenciju presumira u korist njenih entiteta, to je nepotrebno, posebno kada se ima u vidu da je ovo svjetsko na elo. Kad sudovi BiH vr e jurisdikciju u sporovima sa elementom inostranosti, tada se postupa prema normama entitskog procesnog prava, s tim da i ovdje va i na elo lex fori, odnosno primjenjuje se procesno pravo zemlje kojoj pripada sud koji postupa, dok kod materijalnog prava ovo na elo ne va i.Obavljanje radnji van podru ija zemlje rje ava se institucijom me unarodne pravne pomo i i to na osnovu me unarodnih ugovora i na osnovu principa uzajamnosti. Kod pru anja pravne pomo i je dozvoljeno odstupanje od na ela lex fori, pa se zamoljene radnje mogu obaviti i na na in na koji to zahtjeva inostrani organ.Zahtjevi za pru anje pravne pomo i su valjani samo ako su dostavljeni diplomatskim putem. Kona nu odluku u slu aju uskra ivanja pru anja pravne pomo i donose vrhovni sudovi entiteta u BiH, odnosno Ustavni sud BiH, koji ima apelacionu nadle nost u pitanjima koja su sadr ana u Ustavu BiH kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u BiH.

Va enje normi procesnog prava s obzirom na lica Pravilo je da su sva lica koja se nalaze na teritoriji na e zemlje pod jurisdikcijom doma ih sudova, uz odre ene izuzetke. Lica koja u ivaju diplomatski imunitet, ne potpadaju pod jurisdikciju doma ih sudova, a to na podru iju gra anskog prava zna i da ta lica ne mogu biti tu ena, ali da mogu uvijek tu iti. Protiv ovih lica se ne mogu ni poduzimati bilo kakve procesne radnje, npr. ne mogu im se uru ivati pozivi neposredno, nego samo diplomatskim putem, ne mogu se saslu ati kao svjedoci ili vje taci, niti se prema njima mo e provoditi izvr enje. Me utim, izuzetno i lica sa diplomatskim imunitetom mogu biti pod jurisdikcijom doma ih sudova, odnosno ona mogu tu iti, ali biti i tu ena u slu aju: 1. Kod sporova povodom stvarnih prava na nekretninama koje su sastavni dio BiH, lica mogu biti uvijek tu ena, bez obzira ko su stranke u postupku na elo forum rei site i 2. Kad lica jednostranom izjave volje pristanu na jurisdikciju sudova BiH u konkretnom predmetu, npr. kod sklapanja odre enih pravnih poslova.

Iako nepopularna, nadle nost po reciprocitetu, jo se primjenjuje u savremenom zakonodavstvu, pa npr. stranac mo e biti oslobo en pla anja tro kova postupka pod uslovima uzajamnosti-reciprociteta. Strana ka i parni na sposobnost, kao statusna pitanja, odre uju se prema lex nationalis. Me utim, ako je strani dr avljanin parni no sposoban prema na em pravu, onda mo e preduzimati radnje ako prethodno izjavi da on preuzima vo enje parnice, pa i onda kada nije parni no sposoban prema zakonu zemlje iji je dr avljanin.

Va enje normi procesnog prava s obzirom na vrijeme U pogledu vremenskog va enja normi materijalnog prava vrijedi kao op e na elo da pravne norme nemaju povratno dejstvo, ve dejstvo ex nunc, osim u slu ajevima kad to zakon izri ito dopu ta, to zna i da je tada dejstvo ex tunc. U gra anskom procesnom pravu, pravilo je, da e se parnica koja je pokrenuta za vrijeme va enja starog zakona nastaviti i okon ati prema pravilima novog zakona, pa jedni u literaturi ovo kvalifikuju kao neposredno dejstvo normi (ex nunc), a drugi kao retroaktivno dejstvo (ex tunc). Po to zahtjevi pravne sigurnosti ipak ne dopu taju velika odstupanja u pravcu povratnog dejstva normi procesnog prava, u prelaznim i zavr nim odredbama obi no se utvr uje kada e se zapo eta parnica nastaviti po propisima prema kojima je zapo eta, a kada e se nastaviti prema pravilima novog zakona.

Osnovna na ela Sva na ela gra anskog procesnog prava mo emo podijeliti u nekoliko grupa: 1. U prvu grupu spadaju na ela koja taj postupak odre uju kao posebnu pravnu instituciju, npr. na elo dispozitivnosti i raspravno na elo; 2. U drugu grupu spadaju ona koja su podignuta na stepen ustavnih na ela, npr. na ela: kontradiktornosti, javnosti i pru anja pomo i neukim strankama; 3. U tre u grupu spadaju ona koja su svojstvena i drugim postupcima, npr.: na elo usmenosti, slobodne ocjene dokaza, materijalne istine, ekonomi nosti, sudskog upravljanja postupkom, koncentracije i dr.

Na elo dispozitivnosti i na elo oficijelnosti U na elu dispozitivnosti se ispoljava naju a veza izme u gra anskog parni nog postupka i materijalnog gra anskog prava. Kao to smo nau ili u materijalnom pravu, gra anskopravni odnos je po svojoj prirodi dispozitivnog karaktera, pa se zato prava i obaveze titulara gra anskopravnih odnosa reguliraju dispozitivnim normama. Upravo zbog ovoga, na elo dispozitivnosti u parni nom postupku ima veoma iroku primjenu. Dispozitivnost se manifestuje u vi e aspekata, npr. u pokretanju postupka, u odre ivanju predmeta parnice, u pogledu raspolaganja tu benim zahtjevom, u pogledu kretanja i okon anja postupka i sl. Parni ni postupak se uvijek pokre e na inicijativu titulara ugro enih ili povrije enih subjektivnih prava, a nikada na inicijativu suda, pa se smisao na ela dispozitivnosti u pokretanju postupka izra ava maksimama: nemo iudex sine actore-nema suda bez tu ioca i: no procedat iudex ex officio-sud ne pokre e postupak po slu benoj du nosti.

Parni ni postupak se pokre e procesnom radnjom iji je pravnotehni ki naziv tu ba. Zato se subjekti spornog gra anskopravnog odnosa podno enjem tu be preobra avaju u stranke i to momentom dostavljanja tu be sudu, kada se gra anski postupak smatra pokrenutim i to isklju ivo voljom jednog od njih. To u stvari predstavlja momenat prerastanja spora u parnicu. Stranke ne samo da pokre u postupak, nego odre uju i njegov predmet. Sud ne ide ni mimo ni preko tu benog zahtjeva, pa ta injenica najbolje izra ava smisao na ela dispozitivnosti u pogledu strana kog odre ivanja pravne za tite u parni nom postupku. Stranke ne samo da svojom voljom odre uju predmet parnice i to postavljanjem tu benog zahtjeva, nego mogu u toku trajanja cijelog postupka da raspola u istaknutim tu benim zahtjevom, u ta spada: 1. Odricanje od tu benog zahtjeva, 2. Priznanje tu benog zahtjeva i 3. Sudsko poravnanje. U na em BH pravu, doma aj na ela dispozitivnosti je najslabije do ao do izra aja na podru iju upravljanja parni nim postupkom, mada i tada stranke disponiraju i tu benim zahtjevom, mogu dovesti do okon anja parnice ili najjednostavnije, povla enjem tu be. Od stranaka tako e zavisi da li e se parnica okon ati u prvostepenom ili drugostepenom postupku.

Na elo oficijelnosti u parni nom postupku je do lo do izra aja kod pravnih odnosa ije pravilno ostvarivanje nije samo u interesu titulara tih odnosa, nego i ire dru tvene zajednice. Tako npr. tu bu za poni tenje braka ili progla enje braka ni tavim, mo e podi i javni tu ilac, pored bra nih drugova, pa ak i protiv njihove volje, dok je u paternitetskim sporovima to organ starateljstva. Tako e npr. sud ex officio odlu iti o izdr avanju djece u postupku za razvod braka i u postupku za utvr ivanje o instva, pa i kada stranke ne postave zahtjev za izdr avanje. Sud ne smije dozvoliti disponiranje stranaka ako je ono zakonom zabranjeno, pa ak ni one dispozicije koje su same po sebi dopu tene, ali im je cilj nedopu tena pravna posljedica, a kako je ovo te e kontrolirati, to je dozovljeno i javnom tu iocu da stupi u parnicu kao zakonski intervenijent u svojstvu tre eg lica. Najte e posljedice prekora enja dispozitivnosti se ti u materijalnog disponiranja zahtjevom, ime se determini e sadr aj pravne za tite koji se pru a u postupku, npr. priznanje tu benog zahtjeva, kao dispozitivna radnja tu enog, determini e sadr aj pravne za tite koju sud pru a dono enjem presude po priznanju, kao to je to slu aj i kod odricanja od tu benog zahtjeva i sudskog poravnanja, jer su oni po svom dejstvu izjedna eni sa pravomo nom presudom.

Raspravno i istra no na elo Da bi sud mogao odgovoriti na zahtjeve tu ioca, on mora prvo utvrditi pravno relevantne injenice. Drugim rije ima, potrebno je da sud da odgovor na dva pitanja: injeni no i pravno, a oba pitanja su usko povezana i uslovljena. Odgovor na pravno pitanje se sastoji u pronala enju odgovaraju e pravne norme i u utvr ivanju njenog sadr aja, a to spada u du nost suda po principu iura novit curia. Ako sud ne poznaje pravo, du an je po slu benoj du nosti da ga utvrdi: dura lex, sed lex. Pravna kvalifikacija koju stranka daje, sud ne obavezuje. Ako je du nost prikupljanja procesne gra e- injenica i dokaza na strankama, onda govorimo o raspravnom na elu, a ako le i na sudu, onda govorimo o istra nom ili inkvizitornom na elu. Poslije posljednjih izmjena zakona o parni nim postupcima u BiH, raspravno na elo je do lo do punog izra aja. Primjena raspravnog na ela se odvija po principu: da mihi facto, dabo tibi ius. Kako je

sud vezan u dono enju odluke za injenice koje mu stranke iznesu tokom usmenog raspravljanja, tada ovo na elo i dolazi najja e do izra aja, pa se zato i naziva raspravno na elo.

Stranke su du ne da u postupku iznesu sve injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlo e dokaze, pa se mo e kazati da ovo nije obaveza stranaka, nego njihov teret u vlastitom interesu, te je zato interes i pokreta ka snaga koja le i u osnovi raspravnog na ela. to se ti e suda, njegova aktivna uloga u okviru raspravnog na ela se sastoji u iniciranju stranaka za prikupljnje procesne gra e. Ako je predmet spora zahtjev sa kojim stranke mogu disponirati, onda je sud u potpunosti vezan za injenice koje mu stranke prezentiraju, pa sud tada ne mo e sam prikupljati injenice, niti mo e zasnivati odluku na injenicama koje mu stranke nisu prezentirale i o kojima se nisu mogle izjasniti. Zato se u osnov odluke ne mogu unositi ni injenice koje su sudu privatno poznate. Prikupljnje injenica od stranaka u sporovima u kojima strane mogu disponirati tu benim zahtjevom, izra ava naju u vezu izme u raspravnog na ela i na ela dispozitivnosti. Aktivna uloga suda sa inkvizitornim ovla tenjima dolazi do izra aja u sporovima u kojima je na elo dispozitivnosti ograni eno, kao i u sporovima u kojima iz rezultata raspravljanja proizilazi da stranke svojim dispozicijama prelaze okvire koji su zakonom dopu teni. Npr. u bra nim i paternitetskim sporovima, sud nije vezan za injenice koje mu stranke prezentiraju. Iako je raspravno na elo dominantno, ipak kada se kombinuje sa istra nim na elom, onda je tada u punom kapacitetu u slu bi na ela materijalne istine. Jer, bez saradnje stranka, sud bi i pored naj irih istra nih ovla tenja te ko dolazio do injenica, a posebno do dokaza.

Na elo kontradiktornosti ili obostranog saslu anja stranaka U osnovi ovog na ela le i zahtjev da se objema strankama pru i mogu nost da se izjasne o svim elementima odlu ivanja, pa je ovo podignuto na stepen ustavnog na ela i mora se rigorozno po tovati. Polaze i od toga da je parni ni postupak izgra en na principu dviju stranaka sa suprotnim interesima, zakonodavac je stavio u du nost sudu da svakoj stranci omogu i da se izjasni o zahtjevima i navodima suprotne stranke. Dakle, svakoj stranci se mora omogu iti da u zakonom propisanom roku i procesnim formama mo e preduzimati sve radnje koje mo e preduzimati i suprotna stranka i da joj se obezbjedi mogu nost da se izja njava o radnjama koje se preduzimaju u postupku. Kontradiktornost je zadovoljena ako je strankama obezbje ena mogu nost da se izjasne u postupku, ali oni nemaju obabezu da se tom mogu no u i koriste. Istina, to je u njihovom interesu, ali i u interesu pravilnog vr enja sudske funkcije.

Zato, pasivnim dr anjem stranaka, a naro ito tu enog prema pravu na izja njavanje, zna ajno se ote ava i usporava rad suda u postupku, pa zato nisu ni rijetki slu ajevi da stranke pravo na izja njavanje zloupotrebljavaju. Da bi se otkonilo zloupotrebljavanje, to se rje ava na dva na ina, i to: afirmativnom i negativnom litiskontestacijom. Afirmativna litiskontestacija podrazumjeva da stranka koja se ne izja njava o navodima, tvrdnjama i zahtjevima suprotne stranke, zna i da ih priznaje, pa je zato npr. presuda zbog izostanka, kao institucija procesnog prava, izraz, izme u ostalog, i na ela afirmativne litiskontestacije. Negativna litiskontestacija podrazumjeva da se iz pasivnog dr anja jedne stranke, izvodi zaklju ak da stranka pori e navode i zahtjeve suprotne stranke. Zato, na elo kontradiktornosti u postupku je ne samo jedno od osnovnih, nego i jedno od odlu uju ih na ela parni nog postupka, jer bez na ela kontradiktornosti nema ni postupka, a time ni vr enja sudske funkcije. Ovo na elo posebno dolazi do izra aja na glavnoj raspravi, zajedno sa na elom usmenosti, neposrednosti i javnosti. Tako su i pravila koja su pravnotehni kog karaktera, kao to su odredbe o dostavljanju, u slu ni na ela kontradiktornosti. Povreda na ela kontadiktornosti ima dejstvo apsolutno bitne povrede postupka, na koju sud pazi ex officio, pa se zato mogu ulagati svi redovni i vanredni pravni lijekovi, te je sud ovla ten da odstupi od primjene ovog na ela samo onda kad je to izri ito zakonom odre eno.

Na ela usmenosti i pismenosti U BH parni nim postupcima, usmenost je osnovno na elo, koje je dopunjeno na elom pismenosti, zbog ega sud mo e u osnov odlu ivanja ugraditi samo ono to je bilo predmet usmenog raspravljanja. Parni ni postupak poznaje dvije vrste ro i ta: 1. Pripremno ro i te, kao fakultativno i 2. Ro i te za glavnu raspravu, kao obligatnu instituciju. Pripremno ro i te primarno je u funkciji razja njavanja i rasvjetljavanja spornog injeni nog stanja, potpunog informiranja o predmetu spora i razja njavanja nejasno a me u strankama, a ro i te za glavnu raspravu je u funkciji utvr ivanja istinitosti injeni nih tvrdnji stranaka. Na glavnoj raspravi na elo usmenosti dolazi do punog izra aja, jer se tu raspravlja prikupljena procesna gra a i druga pitanja. Zato, svi dokazi moraju biti izvedeni usmeno, npr. svjedoci iskazuju usmeno, vje taci iznose nalaz i mi ljenje usmeno, isprave i zapisnik o posredno izvedenim dokazima se itaju i sl. U emu se ogleda prednost na ela usmenosti: ve a je o iglednost i ubjedljivost onoga to se saop ava rije ima, spontani su iskazi, ve a mogu nost za dobijanje potpunije slike o predmetu spora, lak e razja njavanje spornih i nespornih injenica, onemogu ava se zloupotreba procesnih prva i sl.

Me utim, kako bi usmene radnje koje ne bi bile pismeno opredme ene izgubile protekom vremena svoju procesnopravnu relevantnost, zati i na elo pismenosti ima zna ajno mjesto u parni nom postupku, pa se ovo na elo primjenjuje u onoj mjeri, koliko se uka e potrebnim. Bez pismene forme, albeni i drugi instancioni sudovi ne bi mogli preispitivati pravilnost donesene odluke, pa je zbog toga pismena forma u slu bi pravne sigurnosti i zakonitog odlu ivanja i to u mjeri u kojoj otklanja nedostatke na ela usmenosti. Stoga, ukoliko bi sud donio presudu bez odr avanja glavne rasprave, to bi predstavljalo apsolutno bitnu povredu parni nog postupka, a sve ostale povrede o formi postupanja u postupku, predstavljale bi relativno bitnu povredu parni nog postupka. Samo izuzetno, kad to zakon izri ito dopu ta, mo e se kontradiktorna presuda donijeti i bez odr avanja glavne rasprave, npr. u postupku u privrednim sporovima, kad sud utvrdi nakon primanja odgovora na tu bu da me u strankama nije sporno injeni no stanje, jer znamo da se nesporne injenice ne dokazuju.

Na ela neposrednosti i posrednosti Sud svoju odluku mo e, u pravilu, zasnivati samo na osnovu neposrednog raspravljanja, a to podrazumjeva sljede e: 1. Da u dono enju odluke mogu u estvovati samo one sudije koje su u estvovale u raspravljanju o glavnoj stvari na glavnoj raspravi i 2. Du sud koji donosi odluku o tu benom zahtjevu svoje saznanje o svim elementima koji ine osnov odlu ivanja sti e neposrednim opa anjem, bez posredovanja nekog tre eg. Vrijednost na ela neposrednosti dolazi najja e do izra aja na podru iju izvo enja dokaza, jer se dokazi ne mogu izvoditi na pripremnom ro i tu. Na elo neposrednosti je usko povezano i sa na elom neposredne ocjene dokaza, zato to samo neposredan odnos izme u sudije i dokaznih sredstava omogu ava formiranje pravilnog uvjerenja o dokaznoj snazi svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

Odstupanje od ovog na ela u korist posrednosti je dozvoljeno samo u mjeri u kojoj se ovo prvo na elo ne dovodi u pitanje, kao to su npr. izmjene u sastavu vije a u toku glavne rasprave i mogu nost posrednog izvo enja dokaza. Povreda na ela neposrednosti je apsolutno bitna povreda postupka samo ako je u dono enju presude u estvovao sudija koji nije u estvovao na glavnoj raspravi. Zato je na elu neposrednosti udovoljeno i onda kada u dono enju presude u estvuje vije e u istom sastavu u kome je u estvovalo na posljednjem ro i tu kada je glavna rasprava zaklju ena. Ako se nakon zaklju enja posljednjeg ro i ta izmjeni sastav vije a, sud mora ponovo otvoriti raspravu.

Na elo javnosti Javnost kao pravna vrijednost ima: 1. Funkciju prava i 2. Funkciju procesnopravne garancije. Na elo javnosti kao pravo utvr eno je entitetskim ustavima i Statutom BD BiH, a kao procesnopravna garancija u zakonima o parni nim postupcima u BiH. Na elom javnosti se omogu ava uvid u rad suda iroj dru tvenoj zajednici, uti e se na demokrati nost u radu suda, te se ostvaruje i vaspitna uloga suda u vr enju pravosudne funkcije. Ovo na elo ne zna i samo prisustvovanje raspravljanju i odlu ivanju, ve i mogu nost objavljivanja u novinama i sl. Na elo javnosti, kao procesnopravna vrijednost, u uskoj je vezi sa na elom usmenosti i neposrednosti, te se uz njihovu pomo vr i pravilno utvr ivanje pravno relevantnih injenica, te je ovo razlog to ova tri na ela najja e dolaze do izra aja na glavnoj raspravi.

uvanje slu bene, poslovne ili li ne tajne, kao i obezbje enje javnog reda i moralni razlozi sami po sebi (ex lege) ne dovode do isklju enja javnosti, nego tek po odluci suda koji in concreto cijeni opravdanost isklju enja javnosti sa cijele rasprave ili samo jednog njenog dijela. Istina, u bra nim i paternitetskim sporovima, javnost je ex lege isklju ena. Isklju enje javnosti se ne odnosi na stranke, njihove zastupnike, niti umje a e, ali sud mo e odlu iti da i kada je javnost isklju ena, da glavnoj raspravi prisustvuju pojedina slu bena lica, nau ni i javni radnici i sl. Povreda na ela javnosti je apsolutno bitna povreda postupka samo, ako je protivno zakonu, javnost isklju ena sa glavne rasprave.

Na elo pru anja pomo i neukim strankama Za fakti ku jednakost stranaka u postupku nisu dovoljne samo garancije na ela kontradiktornosti, jer upravo na elo pru anja pomo i neukim strankama ima za cilj ostvarivanje fakti ke ili stvarne jednakosti stranaka u postupku. Uzroci fakti ke neravnopravnosti stranaka mogu biti: razli it nivo op eg ili stru nog pravnog obrazovanja, razli ite ekonomske mogu nosti za anga ovanje stru nog punomo nika i sl. Ne treba zaboraviti da se problem fakti ke jednakosti stranaka u postupku ipak ne mo e ostvariti do kraja simplifikacijom, odnosno pojednostavljenjem postupka. ak ni institucija pru anja besplatne pravne pomo i, koja je evoluirala od privatnoprave u javopravnu instituciju, ne rje ava do kraja pitanje fakti ke jednakosti stranaka.

Zato se ne rijetko, i kod nas, problem fakti ke neravnopravnosti rje ava ustanovom nu nog punomo nika. O nu nom punomo niku govorimo kada jedna parni no sposobna stranka ne mo e neposredno pokrenuti parni ni postupak, ni preduzimati u parnici radnje, nego to mogu jedino preko kvalifikovanog stru nog punomo nika, pa je tu ustvari parni no sposobnim strankama oduzeta postulaciona sposobnost. U na em pravu napu tena je ustanova nu nog punomo nika, pa svaka parni no sposobna stranka ima potpunu postulacionu sposobnost, to zna i da mo e sama neposredno preduzimati sve radnje u postupku, a mo e uzeti i punomo nika. Na elo pru anja pomo i nekim strankama se ti e samo procesnih prava i ne prelazi na podru ije materijalnih prava. Zato sud ne mo e pou avati stranku o onim pravima na osnovu kojih presu uje na ijoj je strani pravo, jer bi time doveo u pitanje svoju nepristrasnost.

Sudska nepristrasnost ne mo e nikada biti dovedena u pitanje na elom pru anja pomo i neukim strankama, pa zbog toka postoji ak i doktrina procesnog prva da je pomo neukim strankama inkompatibilna sa sudskom nepristrasno u. Ovo shvatanje ima i danas u teoriji dosta pristalica, pa je iz ovog shvatanja proiza lo i simboli ko predstavljanje pravde u liku bo ice pravde koja zavezanih o iju dijeli pravdu. Ukoliko sud ne udovolji du nosti koju mu name e na elo pru anja pomo i neukim strankama, to mo e biti samo relativno bitna povreda postupka. Pravilno ostvarenje na ela pru anja pomo i neukim strankama uvijek pretpostavlja kvalitetnog sudiju, koji bi trebao biti na visini uloge koju na e procesno pravo odre uje sudu u postupku rapravljanja i odlu ivanja.

Na elo ekonomi nosti Ovo na elo podrazumjeva pravovremeno pru anjanje pravne za tite, uz to manji utro ak vremena i sredstava. Zato, to je utro ak vremena i sredstava ve i, to je efekat ostvarene pravne za tite manji i obratno. Posljedice neefikasnog vr enja sudske funkcije se ispoljavaju na strani suda slabljenjem njegovog autoriteta, zbog ega gra ani gube povjerenje u sud i u njegovu sposobnost za efikasno pru anje pravne za tite. Da bi postupak udovoljio svojoj dru tvenoj funkciji, on mora pru iti procesnopravne garancije kojim se obezbje uje na elo zakonitosti i na elo ekonomi nosti, mada se zahtjevi ova dva na ela ne rijetko me usobno suprostavljaju, npr. ustanova beneficium novorum je u slu bi materijalne istine, ali na tetu na ela ekonomi nosti. Me utim, ako se ova ustanova pravilno koristi, za to su nam potrebne stru ne sudije, onda ona ne e ozbiljnije dovesti u pitanje na elo ekonomi nosti.

Ipak, zahtjevi koje postavlja na elo zakonitosti idu u postupku ispred zahtjeva koje postavlja na elo ekonomi nosti u mjeri u kojoj se zahtjevi ova dva na ela suprostavljaju. Zato je na elo ekonomi nosti definirano u BH zakonodavstvu kao du nost suda da nastoji da se postupak sprovede bez odugovla enja i sa to manje tro kova. Sud ne e ni odr avati pripremno ro i te, a ni dostavljati tu bu tu enom na odgovor, ukoliko slo enost konkretnog predmeta to ne zahtjeva. Ovom na elu se udovoljava i aktivnom ulogom suda u rukovo enju postupkom na glavnoj raspravi, pa e sud udovoljiti ovom na elu u onoj mjeri u kojoj bude onemogu avao stranke da zloupotrebljavaju svoja procesna ovla tenja, npr. predlaganjem odga anja ro i ta u svrhu utvr ivanja nepotrebnih injenica ili izvo enja nepotrebnih i nepodobnih dokaza, jer to dovodi do odugovla enja postupka. Krajnji doma aj na ela ekonomi nosti dolazi do izra aja u sporovima male vrijednosti i postupku izdavanja platnog naloga.

Na elo savjesnog kori tenja procesnih prava Neophodno je znati praviti razliku izme u zloupotrebe prava i povrede prava. Zloupotreba prava postoji kada se vr i protivno dru tvenom i ekonomskom cilju zbog koga je zakonom ustanovljeno. Titular svoja pravna ovla tenja zloupotrebljava i ukoliko ta ovla enja koristi protivno principu savjesnosti i uzajamnog povjerenja ili sa ciljem nano enja tete drugome, pa i onda kada se formalnopravno kre e u zakonom dopu tenim okvirima. Ideja o zabrani zloupotrebe do la je u rimskom pravu posebno do izra aja u maksimi: Non omne quod licet honestum est, to zna i: Sve to je dopu teno, nije uvijek i po teno. Tako je i u na em Zakonu o obligacionim odnosima ustanova zabrane zloupotrebe prava izri ito regulirana.

U na im parni nim postupcima, ustanova zabrane zloupotrebe procesnih prava regulirana je na op i na in kao poseban princip, jo prije nego u materijalnom pravu. Naime, na i parni ni zakoni nala u strankama i sudu da onemogu e svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Zloupotreba procesnih prava, odnosno nesavjesno kori etenje procesnim pravima, pojmovno je isto to i zloupotreba prava uop e. Me utim, problem zloupotrebe procesnih prava ne predstavlja taj problem u onoj mjeri u kojoj je to pitanje aktualno kod zloupotrebe subjektivnih prava, o emu je pisao prof. Konstantinovi , pod naslovom: Zabrana zloupotrebe prava i socijalizacija prava. Iako je ovaj problem puno manji nego kod zloupotrebe subjektivnih prava, ipak problem zloupotrebe procesnih prava nije bez zna aja, naro ito u sistemima sudskog upravljanja postupkom, kakav je i na sistem.

Zloupotreba procesnih ovla tenja na tra enje pravne za tite postoji kada npr. povjerilac ustaje tu bom protiv du nika, iako du nik nije dao povoda za podno enje tu be. ak ta vi e, du nik ne daje povoda za tu bu ni onda kada ne udovolji svojoj obavezi, ali obavezu ne osporava i izra ava spremnost da obavezi udovolji mirnim putem. Naravno, zloupotreba postoji i ako tu ilac ustaje tu bom radi ostvarivanja potra ivanja bezna ajne imovinske vrijednosti. Nesavjesno kori tenje procesnih ovla tenja u toku postupka je mogu e i putem ustanove beneficium novorum, npr. stranka iznosi injenice i dokaze tek u albi, iako je to mogla u initi i ranije, ili npr. stranka tra i odga anje ro i ta radi izvo enja novih dokaza, iako je svjesna da tim dokazima ne e doprinijeti utvr ivanju istine ili da se ti dokazi ne e uop e izvesti. Odugovla enje postupka se zloupotrebljava i kod ustanove izuze a sudija, ili kada stranka ula e albu samo sa ciljem da odgodi nastupanje pravomo nosti i sl. Do sticanja procesnog polo aja prevarnim radnjama dolazi npr. kada tu ilac izdejstvuje takvo dr anje tu enog koje dovede do dono enja presude zbog izostanka, ali na tetu tu enog. Kada je u pitanju du nost stranaka da govore istinu: stranke su du ne sudu prezentirati sve injenice i to istinito. Zbog navedenog, norme BH parni nih postupaka nastoje zloupotrebu sprije iti preventivno (da do nje nikako ne do e), a ne represivno (izricanjem sankcije).

Kod nesavjesnog kori tenja procesnih prava, stranka se koristi nekim od ovla tenja koja joj pripadaju u skladu sa Zakonom, ali suprotno cilju kome ta ovla tenja slu e. Zbog toga ovu zloupotrebu preventivno mogu otkloniti samo sudije koje raspola u sa dosta iskustva u vr enju pravosudne funkcije i dobrim poznavanjem procesnog prava. Kad su u pitanju represivne mjere, karakter sankcije zbog zloupotrebe procesnih prava ima sno enje tro kova prouzrokovanih zloupotrebom, a to je izracanje kazni i naknada tete. Pravilo je, da stranka koja izgubi parnicu u cijelosti, treba da naknadi tro kove koji su bili potrebni za vo enje parnice protivnoj stranci i njezinom umje a u. To zna i, da tro kove koje stranka prouzrokuje svojom krivicom ili zloupotrebom procesnih prava, snosi ona sama, bez obzira na uspjeh u parnici. Dalje, kad npr. tu eni prizna tu beni zahtjev, a nije dao povoda za tu bu, tu ilac e snositi tro kove postupka, iako je uspio u sporu. Posebno ukazujem na injenicu da danas BH zakoni o parni nom postupku ne sadr e odredbe o tzv. obijesnom parni enju. A to zna i, ako bi npr. sud na ao da je stranka izgubila spor koji je vodila o igledno iz obijesti, sud tada mo e tu stranku u drugim sistemima koji poznaju ovaj institut, na prijedlog protivne stranke, osuditi da svom parni nom protivniku plati od tetni iznos prema konkretnim okolnostima slu aja.

Pitanje, da li bi ovo bilo dobro vratiti u pozitivno zakonodavstvo? Procesne kazne u vidu nov anih kazni izri u se: zbog te e zloupotrebe prava u postupku, zbog ometanja reda na glavnoj raspravi, ako se u podnesku vrije a sud, stranka ili drugi u esnik u postupku, ako svjedok koji je uredno pozvan ne do e, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba biti saslu an ili ako vje tak ne do e na ro i te, iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, ali e se kazniti i vje tak koji bez opravdanog razloga odbije da vje ta i. Treba naglasiti da BH parni ni postupci nigdje izri ito ne reguliraju sankciju zbog zloupotrebe procesnih prava. Me utim, pravo na naknadu tete za stranku koja takvu tetu trpi zbog zloupotrebe procesnih prava, ipak proizilazi iz op ih principa gra anskog prava.

Na elo sudskog upravljanja postupkom Uva avaju i strogost procesnih formi i ulogu glavnih procesnih subjekata (sud, stranke i ostali u esnici) u upravljanju postupkom, razlikujemo nekoliko sistema upravljanja postupkom, a to su: 1. Sistem strogog zakonskog upravljanja postupkom, 2. Sistem strana kog upravljanja postupkom i 3. Sistem sudskog upravljanja postupkom. Sistem zakonskog upravljanja postupkom, bio je karakteristi an za starije procesne sisteme, gdje subjekti nisu imali nikakve slobode u oblikovanju postupka, ve je to Zakon strogo odre ivao, te je zato strogost procesnih formi u njemu prerasla u formalizam. Sistem strana kog upravljanja postupkom prisutan je posebno u anglosaksonskom pravu, gdje su stranke dominis litis (gospodari parnice).

Sistem sudskog upravljanja postupkom shvata postupak kao javnopravnu instituciju, koja zahtjeva asktivnu ulogu suda u parnici, kao to je npr. sudsko upravljanje parnicom. Ovdje se sudu ostavlja izvjesna sloboda u oblikovanju svake konkretne parnice, uz po tivanje legaliteta, te sud odlu uje koje e radnje preduzeti i kojim redosljedom, posebno u prvostepenom postupku, a to su stadiji pripremanja glavne rasprave i stadij glavne rasprave. Isto tako, sud e odlu iti u konkretnom sporu, da li e se poslu iti ustanovom pripremnog ro i ta ili dostavljanjem tu be tu enom na odgovor. Na glavnoj raspravi, sud odlu uje o radnjama koje uti u na vremenski razvoj, npr. zakazivanje ro i ta, upu ivanje poziva i sl., kao i o radnjama kojima se prikuplja procesna gra a.

Na elo slobodne ocjene dokaza Pored slobodne ocjene dokaza, gdje sud do istine o pravnorelevantnim injenicama dolazi na osnovu vlastitog uvjerenja, procesno pravo poznaje i sistem legalne ocjene dokaza. U sistemu slobodne ocjene dokaza, sud odre uje: 1. Koja e dokazna sredstva upotrijebiti za utvr ivanje odre ene injenice i 2. Ocjenjuje dokaznu snagu svakog dokaznog sredstva in concreto, na osnovu pravila logike i op eg ivotnog iskustva. injeni ni zaklju ak o ta nosti pravnorelevantnih injenica koje obrazuju osnov odluke o tu benom zahtjevu, sud ne mo e zasnovati na osnovu vjerovatnosti. Kao to sam naziv ka e, u sistemu legalne ocjene dokaza, sud mo e upotrijebiti samo ona dokazna sredstva koja su zakonom dopu tena. Tako, prema varijanti pozitivne legalne ocjene, sud mora odre enu injenicu uzeti kao ta nu kad se ispune uslovi koje zakon odre uje, a kod negativne legalne ocjene dokaza, zakon odre uje minimum zahtjeva bez kojih se odre ena injenica ne mo e smatrati dokazanom.

Me utim, ispunjenje tih zahtjeva ne obavezuje sud da takvu injenicu uzme kao ta nu, ukoliko i sam nije stekao uvjerenje o njenoj ta nosti. Tako je, zapravo, putem negativne legalne ocjene dokaza utrt put sistemu slobodne ocjene dokaza. U na em pravu ne postoje nikakva ograni enja u pogledu primjene dokaznih sredstava. Jedino kod javnih isprava vrijedi da ono to je u javnoj ispravi sadr ano, smatra se ta nim dok se suprotno ne doka e. Da se ipak slobodno sudijsko uvjerenje ne bi izrodilo u proizvoljnost, procesno pravo zato utvr uje odre ene garancije, od kojih je najva nije obrazlo enje sudske presude u kome sud svoje subjektivno uvjerenje objektivizira, pa ako toga nema, onda ovaj nedostatak predstavlja apsolutno bitnu povredu parni nog postupka koja dovodi do ni tavosti presude.

Na elo materijalne istine Ovo na elo kao temeljno, postavlja pred sud du nost da potpuno i istinito utvrdi sporne injenice od kojih zavisi osnovanost tu benog zahtjeva. Zato, ako u postupku nisu potpuno i ta no utvr ene pravnorelevantne injenice, tada nema pravilne odluke, pa i pod pretpostavkom da je sud pravilno primjenio pravne norme. Predmet dokazivanja u parni nom postupku nisu nesporne injenice, osim odre enih izuzetaka, pa zato samo u onim sporovima u kojima su stranke ograni ene u disponiranju zahtjevima, sud je du an po na elu materijalne istine, da utvr uje i nesporne injenice. Ima mi ljenja da raspravno i na elo dispozitivnosti ograni avaju materijalnu istinu. Me utim, to se ti e na ela dispozitivnosti, tamo gdje stranke disponiraju predmetom spora, odnosno tu benim zahtjevom, sud odluku ili ne donosi-poravnanje, ili ukoliko je donosi-presuda po priznanju ili odricanju, ona se ne zasniva na injeni nom stanju, pa zato i nema ograni enja materijalne istine.

Kada je u pitanju na elo ekonomi nosti, s njim se ide samo do one granice koja ne ugro ava na elo materijalne istine, a ako je ovo na elo materijalne istine ugro eno, to onda predstavlja bitnu povredu parni nog postupka. U albenom postupku respektuje se materijalna istina, ali se na nepravilno utvr eno injeni no stanje pazi po prigovoru stranaka. Me utim, albeni sud je ovla ten da ukine donesenu presudu zbog nepravilno i nepotpuno utvr enog injeni nog stanja i kad je stranke ne pobijaju iz ovog razloga, ako posumnja da su injenice na kojima je zasnovana prvostepena presuda nepravilno utvr ene. Ustanove kojima se obezbje uje materijalna istina, uglavnom se iscrpljuju dono enjem pravomo ne presude. U postupku vanrednih pravnih lijekova, u pravilu se ne mogu preispitivati injeni ni nedostaci presude, pa se jedino prijedlog za ponavljanje postupka mo e ulagati u slu aju da stranka sazna za nove injenice i dokaze.

Razvog gra anskog parni nog postupka Jo davne, 1883. godine je stupio na snagu Gra anski parni ni postupak za BiH i to njenom okupacijom od strane AustroUgarske, a parni ni postupak je ra en po uzoru na austrijski parni ni postupak. Gra anski parni ni postupak Kraljevine Jugoslavije iz 1925. godine je predstavljao recepciju austrijskog parni nog zakonika iz 1895. godine. U SFRJ je po etkom 1957. godine donesen Zakon o parni nom postupku, da bi 1977. godine bio donesen novi Zakon o parni nom postupku, s tim da je uz manja odstupanja, ovaj zakon bio zasnovan na zakonu iz 1957. godine. Dispozitivna maksima je i tada formalno omogu avala da stranke budu dominus litis procesa, s tim da ni tada, a ni danas, sud nije uva avao raspolaganja stranaka protivno prinudnim propisima i pravilima morala. Kad su u pitanju pozitivni BH parni ni zakoni, u njihovoj izradi su, pored doma ih eksperata, u estvovali i eksperti Vije a Evrope.

Kad su u pitanju tri ravnopravna jezika u BiH, ekspertni tim je zaklju io da je neophodno koristiti jezik koji stranke mogu da razumiju, ali nije i neophodan njihov vlastiti jezik-zbog tro kova prevo enja. Eksperti Vije a Evrope su predlo ili, a to je i usvojeno, da sporove u prvom stepenu vodi sudija pojedinac, jer i u zemljama Evropske unije samo oko 1% predmeta iz civila u prvom stepenu rje ava vije e, a ne sudija pojedinac. Najve a novina sva 4 zakona u BiH je ukidanje porote, a u posebnim postupcima su uveliko otvorena vrata arbitra i i medijaciji, s tim da je postupak u parnicama iz porodi nih odnosa ponovo, u odnosu na Zakon iz 1977., a po uzoru na Zakon iz 1957., vra en u ZPP-ima. U prelaznim i zavr nim odredbama svih parni nih zakona je predvi eno da e sudovi i dalje primjenjivati odredbe Zakona o rje avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja iz 1982. godine, do dono enja novog propisa koji bi na odgovaraju i na in regulirao ovu materiju. Dakle, najve a vrijednog pozitivnih parni nih zakona u BiH je njihov zakonodavnopravni kontinuitet u odnosu na prethodne zakone o parni nom postupku, ali i bogata vi edecenijska sudska praksa u njihoj primjeni.

SUBJEKTI PARNI NOG POSTUPKA Sudska funkcija zna i raspravljanje i dono enje odluke kojom se izri e sankcija u slu aju povrede prava, odnosno izri e se ta je pravo me u strankama. Sudska se funkcija odre uje kao djelatnost: 1. Odlu ivanja u sporovima koji nastaju po osnovu li nih odnosa, prava i obaveza gra ana i dru tvenopoliti kih zajednica, imovinskih i radnih odnosa dakle, gra ansko sudovanje; 2. Izricanja kazni i drugih mjera prema u iniocima krivi nih djela i drugih ka njivih djela odre enih zakonom dakle, krivi no sudovanje i 3. Rje avanja upravnih sporova dakle, upravno sudovanje. Mnogi teoreti ari su tinu sudske funkcije odre uju: prema su tini sudskog akta, npr. prema njegovoj strukturi, ili prema njegovom cilju, ili prema obilje jima spora i sl., to predstavlja sudsku funkciju u materijalnopravnom smislu, a drugi teoreti ari su tinu sudske funkcije odre uju prema formalnoorganizacionim obilje jima-s tim da su tri obilje ja odre uju a: sud, postupak i svojstvo sudske odluke, tako da je sudska funkcija djelatnost koju vr e sudovi u zakonom odre enom postupku sa autoritetom res iudicata.

Istina, najva nije obilje je sudske funkcije u organizacionofunkcionalnom smislu je to da sudsku funkciju vr e sudovi kao dr avni organi koji su izdvojeni u samostalan i cjelovit hijerarhijski sistem. Svaka tvorevina jeste sud ukoliko posjeduje nezavisnost i nepristrasnost, to najbolje mo emo potvrditi na primjeru arbitra e. Arbitra e su nedr avna tijela i organizuju se izvan sudskog sistema, ali je ipak arbitra a sud, jer posjeduje nezavisnost i nepristrasnost. Kako je postupak bitno obilje je sudske funkcije, onda nisu dovoljna samo ova dva navedena principa, nego je potrebno da se primjenjuju i osnovne procesne garancije. Istina u postupku pred arbitra om ne primjenjuju se sve odredbe sudskog postupka, ali npr. na elo kontradiktornosti ne smije biti povrije eno. Da zaklju imo: Pod sudskom funkcijom se podrazumjeva djelatnost sudova kao samostalnih i nezavisnih organa koju oni vr e u sudskom postupku, a sastoji se od raspravljanja i odlu ivanja pravnih sporova sa autoritetom presu ene stvari.

Redovni sudovi i arbitra e U pravosudnom sistemu BiH, sudsku funkciju u gra anskopravnim stvarima vr e redovni sudovi op e nadle nosti, i to: op inski-osnovni; kantonalni-okru ni i vrhovni sudovi entiteta, ali i sudovi BD BiH. Arbitra a ili arbitra ni sud ili izabrani sud je pravosudno nedr avno tijelo koje stranke saglasnom voljom izaberu i povjere presu ivanje konkretnog imovinskopravnog konflikta u kome one disponiraju svojim pravima. Prednosti arbitre nog rje avanja u odnosu na sud su sljede e: 1. Stranke ele i dalje da ostanu u mirnim i prijateljskim odnosima, 2. Stranke imaju uticaja na sastav arbitra e, 3. Stru nost arbitara, 4. Primjena prava sa manje strogosti, 5. U pravilu je jednostepeni postupak, 6. Procedura je manje formalna, 7. Diskrecija je zagarantovana, a i arbitri su neposredno vezani sa privrednim ivotom, 8. Odsustvo politi kog uticaja, 9. Ne rijetko, pravila postupka odru uju stranke same ili njihovi arbitri, a nekad stranke i sumnjaju u efikasnost dr avnog pravosu a.

Koji su razlozi protiv? Naj e e se navode: 1. Mogu a naklonjenost arbitra stranci koja ga je imenovala, 2. Nedostatak instancionog su enja, odnosno ograni enost vanrednih pravnih lijekova i 3. Ekonomski slabija strana u poslovnom odnosu se dovodi i neravnopravan i nepovoljan polo aj. Prakti no, ipak ovi nedostaci arbitra nog sudovanja ne prevazilaze argumente koji idu u prilog ovakvog sudovanja. Uz navedeno, isti emo da arbitra a ima pravosudnu funkciju i procesnopravni karakter, pa je i njena presuda u cijelosti izjedna ena sa odlukom dr avnog suda. Osnovna podjela arbitra a je na: 1. Privremene ili ad hoc arbitra e i 2. Stalne ili institucionalne arbitra e. Ad hoc arbitra u karakteri e pogodbeni na in konstituisanja i temporalno trajanje-do presu enja konkretne stvari. Stalne arbitra e karakteri e trajnost, vlastita pravila o sastavu arbitra e i vlastiti postupak. Najzna ajnije stalne arbitra e u svijetu su: Evropski arbitra ni sud u Strazburu, Arbitra ni sud u Londonu i Arbitra ni sud Me unarodne trgova ke komore u Parizu, a u BiH, to je Arbitra ni sud pri Vanjskoj privrednoj komori u Sarajevu i entitetske arbitra e. Pored navedenog, treba znati razlikovati funkciju koju obavljaju arbitri, od radnji koje vr e tzv. arbitratori ili arbitri-stru njaci. Ovi stra njaci kao vje taci ili procjenitelji daju svoje mi ljenje o odre enom pitanju koje je obaligatno za arbitra ni sud, ali i za stranke.

Medijacija i njen postupak Od arbitra e, mora se znati razlikovati pomaganje strankama za postizanje obostrano prihvatljivog rje enja spora ili medijacija (Zakon o postupku medijacije, Sl. glasnik BiH, br. 37/04). Pravila o medijaciji preciziraju ulogu medijatora u postupku medijacije, tako da medijator mora da: 1. Pravilno shvati, odnosno razumije sporne ta ke sa gledi ta stranaka; 2. Uspostavi konstruktivan dijalog izme u stranaka; 3. Ima aktivnu ulogu u raspravljanju i rasvjetljavanju predmeta spora, pa pri tome pa ljivo slu a komentare stranaka, podsti e ih da se izjasne o situacijama za koje se poku ava izna i obostrano prihvatljivo rje enje, ali nipo to sami medijatori ne smiju davati ni nametati rje enje spora.

Medijacija je postupak u kojem tre a neutralna osoba medijator, poma e strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rje enje spora, s tim da postupak vodi medijator pojedinac, osim ako se stranke ne dogovore da postupak vr i vi e medijatora. Stranke u sporu mogu se sporazumjeti, prije i nakon pokretanja sudskog postupka do zaklju enja glavne rasprave, da spor rije e u postupku medijacije. Stranke zajedni ki biraju medijatora sa liste medijatora koju utvr uje Udru enje medijatora. Stranke u sporu pokre u postupak medijacije i u estvuju u postizanje obostrano prihvatljivog sporazuma dobrovoljno, s tim da je postupak medijacije povjerljive prirode, tako da se izjave stranaka iznesene u postupku medijacije ne mogu bez odobrenja stranaka koristiti kao dokaz u bilo kojem drugom postupku. Stranke u postupku medijacije imaju jednaka prava, tako da e medijator posredovati na neutralan na in, bez ikakvih predrasuda u pogledu stranaka i predmeta spora. Ako se stranke u toku parni nog postupka, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog sudije, sporazumiju da spor poku aju rije iti u postupku medijacije, sud e tada odgoditi ro i te na period najdu e od 30 dana.

U toku postupka medijacije, medijator mo e voditi i odvojene razgovore sa svakom strankom pojedina no, s tim da ne e davati obe anja niti e garantirati odre eni rezultat iz postupka medijacije. Me utim, na zahtjev stranke, istaknut u odvojenom razgovoru, medijator me e dati prijedlog opcija za rje avanje spora, ali ne i rje enje. Kada stranke u postupku medijacije izna u rje enje spora, uz pomo medijatora, sa init e se pismeni sporazum o nagodbi i odmah ga potpisati, a takav sporazum ex lege ima snagu izvr ne isprave. Kada je parnica u toku, stranke su du ne obavjestiti sud o ishodu postupka medijacije odmah, a najkasnije do odr avanja ro i ta dostaviti sporazum o nagodbi. Medijator podlije e odgovornosti za tetu koju nanese stranci svojim nezakonitim postupanjem prema op im pravilima o odgovornosti za tetu, te disciplinskoj odgovornosti u sklade sa aktima Udru enja medijatora. Medijator me e biti osoba koja ispunjava sljede e uslove: 1. Visoka stru na sprema, 2. Zavr ena obuka prema programu Udru enja ili prema drugom programu obuke koji priznaje Udru enje medijatora i 3. Upis u registar medijatora koji vodi Udru enje. Osobi koja sa uspjehom zavr i obuku za medijatora izdat e se odgovaraju i certifikat koji slu i kao osnov za upis u registar medijatora. Strani dr avljanin koji je ovla ten da obavlja poslove medijacije u drugoj dr avi, mo e u pojedina nim slu ajevima, pod uslovom reciprociteta, voditi postupak medijacije u BiH, ali uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde i Udru enja medijatora BiH.

Arbitra ni sporazum Predstavlja sporazum stranaka kojim one povjeravaju presu ivanje svog postoje eg ili budu eg spora arbitra nom sudu, derogiraju i tako nadle nost redovnog suda da postupa u istom predmetu, a ranije smo kazali da je ovaj sporazum procesnopravne prirode. Pismenu formu arbitra nog sporazuma ubla ava mogu nost njegovog zaklju ivanja razmjenom pisama i telegrama, faksom ili e-mail-om. Predmet arbitra nog rje avanja mogu biti svi sporovi, bez obzira na prirodu odnosa iz kojih nastaju, izuzev onih sporova ije bi raspravljanje bilo u suprotnosti sa javnim interesom. Osnovno je pravilo da broj arbitara mora biti neparan, a u pravilu je to jedan ili tri. Pravila Evropskog arbitra nog suda propisuju da svaka stranka imenuje po jednog arbitra, a tre eg, koji je po svojoj funkciji predsjedavaju i, imenuju stranke sporazumno.

Kod ad hoc arbitra a, osnovno je pravilo da postupak odre uju same stranke, a ako to ne u ine, tada postupak odre uju sami arbitri. Presude arbitra nog suda predstavljaju izvr ni naslov, pa stalne arbitra e same stavljaju klauzulu prvomo nosti i izvr nosti svojih presuda, a na presude ad hoc arbitra a, klauzulu stavlja redovni sud koji bi bio nadle an da nije zaklju en arbitra ni sporazum. Stranke mogu okon ati spor i poravnanjem pred arbitra nim sudom, a to poravnanje ima svojstvo izvr ne isprave. Pobijanje arbitra ne presude je mogu e ostvariti samo tu bom za njen poni taj, o emu odlu uje onaj sud koji bi bio nadle an da postupa u premetnom sporu za slu aj da arbitra ni sporazum nije zaklju en.

Principi organizacije i djelatnosti sudova Osnovni principi o organizaciji i djelatnosti sudova, utvr eni su ustavima entiteta i statutom BD BiH, i oni su obavezni za sve sudove. Svaki ovaj organizacioni nivo ima mogu nost da organizaciono izgra uje onakav sistem redovnih sudova, koji e najbolje odgovati njegovim specifi nim potrebama u vr enju sudske funkcije. Organizacija sudova je postavljena na jedinstvenim pravosudnim principima, od kojih su najva niji: legalitet, sudska nezavisnost, javnost raspravljanja, pravo na albu, jednakost gra ana pred sudom, pravo na upotebu jezika, inkompatibilnost, sudska nepristrasnost i izuze e sudija. Legalitet ili zakonitost podrazumjeva pod injenost i vezanost sudova u vr enju sudske funkcije za zakon. Ako sud smatra da propis koji primjenjuje nije u skladu sa ustavom i zakonom, nije du an da ga primjeni, ali je zato du an da pokrene postupak pred ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti tih odredbi.

Sudovi su nezavisni organizaciono i funkcionalno, to zna i da su oni samostalni organi dru tvene zajednice, ali nisu organi pojedinih dru tvenopoliti kih zajednica, pa zato ni jedan organ vlasti ne bi mogao da ima nad sudovima ni hijerarhijsku, a ni naredbodavnu vlast. Za to pravna shvatanja koja zauzimaju vrhovni sudovi u BiH nisu obavezna za ostale sudove? Ova shvatanja su vrlo zna ajna za jedinstvenu primjenu zakona i ona snagom argumenata ve u ni e sudove, ali formalnopravno nisu obavezna za ni e sudove i oni nisu du ni da ih primjenjuju. Na ovaj na in se udovoljava i sudskoj nezavisnosti, pa i time to je u postupku dono enja presude isklju ena javnost. Danas je vr enje sudske funkcije vi e nego kreativna djelatnost, koja zahtjeva od sudije visoko sofisticiranu kreativnu djelatnost. Javnost kao metod rada je uzdignut na stepen ustavnog principa, pa se javnost kod rapravljanja mo e isklju iti samo kad to zakon odre uje. Pravo na albu je ustavnopravna garancija, te se ona mo e samo izuzetno isklju iti, pod uslovom da je na drugi na in obezbje ena za tita prava i zakonitosti. Svi gra ani su jednaki pred zakonom i ustav svakom jam i pravo na upotrebu jezika, a povreda ovog prava predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka.

Sudija ne mo e vr iti slu bu koja je nespojiva sa sudskom funkcijom, niti mo e biti delegat u skup tini koja ga je izabrala. Tako e, anga ovanje sudije u politi kim organizacijama dovodi u pitanje sudsku nezavisnost i zato je ta aktivnost inkompatibilna sa vr enjem sudske funkcije. Kao to smo naglasili ranije, sudovi su vezani samo za ustav i zakon, i to kako u organizacijskom, tako i u funkcionalnom smislu. Stoga, osnovni zahtjev koji se postavlja principom sudske nepristrasnosti sastoji se u tome da sudija u odnosu na stranku bude neutralan i nepristrasan tre i. To je osnovni preduslov za objektivno su enje i pravilno dono enje odluke (nemo iudex in causa sua). Kada je u pitanju izuze e sudije, postoje dvije vrste razloga za izuze e, i to: 1. Razlozi zbog kojih se sudija po sili zakona (ex lege) izuzima i oni su u zakonu iscrpno navedeni i 2. U drugu grupu spadaju razlozi koji u konkretnom slu aju mogu dovesti u sumnju objektivnost sudije u su enju, ali tada sud sam cijeni i odlu uje o izuze u sudije. Razlozi za izuze e po zakonu su: ako je sam sudija stranka, zakonski zastupnik ili punomo nik stranke ili ako je sa strankom u odnosu suovla tenika ili saobveznika ili regresnog obveznika; ili ako se sudija nalazi u nekom porodi nom odnosu sa strankom.

Najzad, sudija e biti izuzet po zakonu i ako je u istom predmetu saslu an kao svjedok ili vje tak, ali isti tako, ako je u istom predmetu u estvovao u dono enju odluke ni eg suda. Razlozi za izuze e po ocjeni suda se cijene u svakom konkretnom slu aju i u kojoj mjeri takve okolnosti, ako stranka ukazuje na njih kao na razlog za izuze e, dovode u pitanje nepristrasnost suda. Istina, sudija mo e i sam usljed ovakvih okolnosti da tra i izuze e, ako smatra da one dovode do njegove nepristrasnosti. Zbog toga i sud kada pru a pravnu pomo neukim strankama, du an je da to ini do granice koja ne dovodi u pitanje ostvarivanje sudske nepristrasnosti. Na razloge za izuze e po sili zakona, sud pazi po slu benoj du nosti u toku cijeloga postupka, s tim da izuze e mogu tra iti i stranke, ali najkasnije do zavr etka rasprave pred prvostepenim sudom, a ako nije bilo rasprave, onda do dono enja odluke. Na razloge za izuze e po sili zakona, stranke mogu ukazati u toku cijelog postupka, a ako je sud ve donio odluku, onda se ona mo e pobijati zbog apsolutno bitne povrede postupka. Povreda se ne gubi pravomo no u presude i zato ona predstavlja razlog za ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Odredbe o izuze u se ne odnose samo na sudije, ve i na druge u esnike koji sudu poma u u radu, npr. zapisni ar, prevodilac i vje tak.

Sastav suda Pravila o sastavu suda su po svojoj prirodi funkcionalnopravnog, a ne organizacionopravnog karaktera, pa se zato nalaze u zakonima o parni nom postupku. Sud vr i sudsku funkciju samo u funkcionalnopravnoj formi koja se oblikuje sastavom suda. Adekvatan sastav suda je procesna garancija za pravilno ostvarivanje sadr aja sudske funkcije. Sadr aj sudske funkcije je odre en s obzirom na to da li sud ostvaruje sudsku funkciju u prvom, drugom ili tre em stepenu, pa je i sastav suda odre en zahtjevima za to pravilnije njeno ostvarenje. U prvostepenom sudu, kao sudu stvarne nadle nosti, sudi uvijek sudija pojedinac. Drugostepeni sud, kao albeni, sudi uvijek u vije u, s tim da sastav drugostepenog suda ne zavisi od toga da li se jurisdikciona ovla tenja vr e u sjednici ili na raspravi. Vije e se sastoji od trojice sudija. Tre estepeni sud postupa u vije u sastavljenom od pet sudija. Kad vrhovni sudovi entiteta odlu uju kao tre estepeni, sude u vije u sastavljenom od pet sudija. Sve povrede pravila o sastavu suda nemaju iste posljedice, pa ako je npr. u sporu odluku donijelo vije e, a trebalo je da odlu uje sudija pojedinac, odluka se zbog ove procesne povrede ne mo e pobijati.

Ostali organi od zna aja za pravosu e Najva niji organi od zna aja za prvosu e su: tu ila tvo, ombdsmeni BiH, pravobranila tvo, advokatura i organ starateljstva. Tu ila tvo je ustavna institucija. Ustavom entiteta i Statutom BD BiH, utvr uju se osnovna na ela za organizaciju i djelovanje tu ila tva, a sva ostala pitanja, npr. sastava i organizacije, utvr uju se zakonom. Tu ila tvo je samostalan dr avni organ. Me utim, javni tu ilac najve i dio svoje funkcije ostvaruje u krivi nom postupku kao organ koji goni u inioce krivi nih djela, tako da je njegova uloga u gra anskom postupku daleko manja, npr. pojavljuje se kao stranka i kao tre e lice. Kao stranka, javni tu ilac se pojavljuje npr. na osnovu porodi nog zakonodavstva, kad podi e tu bu za poni taj braka iz javnopravnog razloga. Kao tre e lice, javni tu ilac se mo e pojaviti kao zakonski intervenijent u cilju pravilne primjene prinudnih pravnih propisa ukoliko stranka ide izvan okvira koje postavlja na elo dispozitivnosti.

Ombdusmen BiH je nova institucija u na em pravu. Tri ombdusmena imenuje Parlament BiH. U parni nom postupku, propisano je da se ombdusmen mo e pojaviti: 1. Kao pokreta parni nog postupka, u slu ajevima koje odre uje Ustav BiH i 2. Kao tre e lice u parnici, ombdusmen se ima pravo umije ati u spor koji je u toku, kad na e da za to ima osnova. Tako e, ombdusmen ima pravo da, u granicama tu benog zahtjeva, predlo i da se utvrde i injenice koje stranke nisu navele i da se izvedu dokazi koje stranke nisu predlo ile. Fukciju organa starateljstva, u pravilu, vr i op inski organ uprave nadle an za poslove socijalne za tite, pa se tako ovaj organ mo e u parni nom postupku pojaviti u ulozi: stranke, zakonskog zastupnika, intervenijenta i punomo nika. Organ starateljstva kao stranka, iako nema svojstvo pravnog lica, ali mu ga npr. Porodi ni zakon priznaje, pojavljuje se u ovoj ulozi u sporovima za poni tenje braka.

Organ starateljstva se pojavljuje u ulozi zakonskog zastupnika, npr. kad preuzima vr enje odre enih ovla tenja koja su u interesu djece, a ne vr e ih roditelji kome ona pripadaju, ili ako majka ne pokrene postupak za utvr ivanje o instva i sl. Organ starateljstva u ulozi intervenijenta ili tre eg lica se npr. pojavljuje u postupku za izdr avanje djece u njihovom interesu, te je u ovoj ulozi organ starateljstva najbli i polo aju stranke, jer preduzima radnje u svoje ime, a u interesu djece. Kada je u pitanju organ starateljstva u ulozi punomo nika, treba kazati da stara i samohrana lica u ostvarivanju svojih prva na izdr avanje prema srodnicima koji su du ni da ih izdr avaju, mogu ovlastiti organ starateljstva da u svojstvu punomo nika, u njihovo ime pokrene i vodi parnicu, kao besplatnu i stru nu pomo .

Pravobranila tvo Pravobranila tvo je organ politi koteritorijalne zajednice ija je osnovna funkcija da preduzima zakonom predvi ene mjere i pravna sredstva radi pravne za tite njenih imovinskih prava i interesa i imovinskih prava i interesa drugih pravnih lica, i to u slu ajevima odre enim zakonom. Pravobranila tvo kao instutucija se ure uje zakonom, te se za pravobranioca kod nas mo e imenovati dr avljanin BiH, koji ima zavr en pravni fakultet i polo en pravosudni ispit, a oni zastupaju stranke u pogledu imovinskih prava i interesa u parni nom, izvr nom, krivi nom i drugim postupcima pred sudovima. Pravobranilac se u gra anskom postupku pojavljuje u ulozi strankinog zastupnika, i to: po sili zakona-ex lege i po ovla tenju zainteresiranih stranaka. Fizi ka i pravna lica koja namjeravaju da pokrenu postupak protiv stranke koju pravobranilac zastupa po zakonu, imaju pravo da se obrate pravobraniocu sa prijedlogom da preduzme mjere u cilju sporazumnog rje enja spora.

Kada se pravobranilac pojavljuje u postupku po ovla tenju, onda se on nalazi u ulozi ugovornog punomo nika. Me utim, uloga pravobranioca da zastupa po sili zakona je njegova glavna uloga u parni nom postupku i ne mo e se izjedna avati sa ulogom zakonskog zastupnika. Zakonski zastupnik zastupa parni no nesposobne stranke, a pravobranilac parni no sposobne stranke, ali po sili zakona. Sa zakonskim zastupnikom ima toliko sli nosti, to se ovla tenja pravobranioca, isto kao i zakonskog zastupnika, u parnici zasnivaju na zakonu, a ne na ugovoru, te zbog toga pravobranioca ex lege smatramo zastupnikom sui generis, odnosno tipi nim primjerom nu nog punomo nika, a ranije smo rekli da je ova ustanova napu tena u na em pravu. Da bi za tita imovinskih prava i interesa politi koteritorijalne zajednice, njenih organa i fondova bila kvalitetna, pravobranilac se tada uvijek pojavljuje u ulozi nu nog punomo nika.

Advokatura To je jedna od najstarijih pravnih institucija, koja je nastala jo u rimskom pravu, mada ustanovu zastupni tva u dana njem zna enju ovog pojma, rimsko pravo nije poznavalo. U periodu rimskog carstva udareni su temelji advokaturi kao pravnoj profesiji. Advokatura se organizije kao stru na pravna djelatnost koja se vr i kao profesija i to na korporativnoj osnovi. Kasnije e advokati u ovom periodu da vr e i funkciju zastupanja, to dovodi do gubljenja razlike izme u advokature i prokurature. Danas u svijetu postoji dvojna i jedinstvena advokatura. U zemljama romanskog prava, npr. Italija i Francuska, preovladava sistem dvojne advokature, a to zna i da jedni obavljaju funkciju zastupanja ili procurature, a drugi pru aju pravne savjete i plediraju u korist stranke pred sudovima ili avocato. U Engleskoj je tako e prisutan sistem dvojne advokature, koja spada u najstarije institucije common law-a koja je nastala jo u 13. stolje u, a engleske sudije se upravo biraju iz reda advokata.

U zemljama jedinstvene advokature, gdje spada i BiH, advokatsku funkciju vr i samo jedna vrsta advokature, pa je ovaj sistem danas preovla uju i u svijetu. Zbog toga, sve se vi e danas i u zemljama dvojne advokature postepeno bri e razlika izme u pripadnika advokatske profesije. Kao to znamo, osnovna funkcija advokature je u pru anju pravne pomo i, a pravna pomo predstavlja jednu od osnovnih ustavnih garancija kojima se obezbje uje zagarantovano pravo na jednaku pravnu za titu svih u postupku pred sudovima i drugim dr avnim organima. Ovo je nezavisna profesionalna slu ba, koja se ure uje zakonima o advokaturi, zbog eja je advokatura samostalna u organizacionom i funkcionalnom smislu. Organizaciona samostalnost se ogleda: u organizovanju advokata u advokatske komore, u samostalnom odlu ivanju o prijemu u advokaturu, o privremenoj zabrani i prestanku rada advokata. Funkcionalna nezavisnost se sastoji od toga to su advokati, kao niosioci advokatske funkcije, nezavisni u vr enju pravne pomo i. Advokatura se obavlja pojedina no ili u zajedni koj advokatskoj kancelariji. Svojstvo advokata se sti e upisom u imenik advokata, a uslovi za obavljanje ove funkcije su op i i posebni. U op e spada dr avljanstvo, a u posebne: zavr en pravni fakultet (4 godine) i polo en pravosudni ispit.

Nadle nost sudova Nadle nost odre ujemo u objektivnom i subjektivnom smislu. U objektivnom smislu, nadle nost je djelokrug poslova jednog suda. U subjektivnom smislu nadle nost promatramo dvojako: sa aspekta suda i aspekta stranaka. Nadle nost sa aspekta suda, zna i da sud ne mo e odbiti da postupa u predmetima za koje je nadle an, a sa aspekta stranaka, nadle nost se odre uje kao pravo da im sudi samo nadle ni sud. U funkcionalnom smislu, nadle nost sudova se dijeli na apsolutnu i relativnu, a relativna se dijeli na stvarnu, funkcionalnu i mjesnu nadle nost. Apsolutnom nadle no u se utvr uju poslovi koji spadaju u nadle nost sudova uop e i time se vr i razgrani enje prema svim drugim doma im dr avnim organima i prema inostranim organima i sudovima.

Za apsolutnu nadle nost se koristi i pojam sudska jurisdikcija, mada se ovaj pojam vi e koristi kod razgrani enja nadle nosti doma ih sudova prema inostranim sudovima. Pod pojmom apsolutne nadle nosti ili jurisdikcije podrazumjevamo nadle nost bilo kojeg od redovnih sudova, s tim da ovu jurisdikciju u na em pravu odre uju zakoni o parni nom postupku. Zato se konkretizacija apsolutne nadle nosti redovnih sudova vr i posredno, i to putem odredaba o stvarnoj nadle nosti redovnih sudova. Apsolutnu nadle nost kao procesnu pretpostavku imamo, kada sud u toku postupka utvrdi da za rje avanje spora nije nadle an sud u BiH. Tada sud rje enjem odbacuje tu bu kao nedopu tenu i ne ustupa je stranom sudu. Po pravilima o apsolutnoj nadle nosti se vr i i rezgrani enje izme u sudske u upravne nadle nosti, npr. zahtjev da se u mati noj knjizi vjen anih izvr i upis braka sa drugim licem, a ne onim na koje je upis izvr en, ne predstavlja zahtjev za ispravku upisa, nego zahtjev za utvr enje postojanja braka sa drugim licem, s tim da je za odlu ivanje o takvom zahtjevu nadle an sud, a ne organ uprave. Povreda pravila o apsolutnoj nadle nosti predstavlja razlog apsolutne ni tavosti, na koju albeni sud pazi po slu benoj du nosti tokom cijelog postupka.

Me unarodna nadle nost Me unarodna nadle nost nije nadle nost prema me unarodnom pravu, nego se ona odre uje prema nacionalnom pravu svake zemlje i to kao nadle nost doma ih sudova u sporovima sa elementom inistranosti. Elemenat inistranosti mo e se pojaviti: u subjektu, npr. dr avljanstvo i prebivali te ili u predmetu spora. Na e pravo pripada sistemima u kojima je prebivali te tu enog mjerodavno za odre ivanje me unarodne nadle nosti doma eg suda, a ova se nadle nost, u pravilu, izvodi iz pravila mjesne nadle nosti. Mjesna nadle nost je podobna za pravila o me unarodnoj nadle nosti, jer se i jednim i drugim pravilima vr i teritorijalno razgrani enje, ali sa razli itim doma ajem, npr. pravilima o mjesnoj nadle nosti se odre uje koji e od vi e stvarno nadle nih sudova biti teritorijalno nadle an u dr avi ili entitetu, a pravilima me unarodne nadle nosti vr i se razgrani enje izme u sudova koji pripadaju razli itim dr avama.

Vrsta me unarodne nadle nosti zavisi od toga da li je za konkretni spor predvi ena izberiva ili isklju iva me unarodna nadle nost. Tako, ako je za konkretan spor predvi ena izberiva mjesna nadle nost, onda je u tom sporu i me unarodna nadle nost izberiva, ili u sporovima za koje je predvi ena isklju iva mjesna nadle nost i me unarodna nadle nost je isklju iva-jer su isklju ivo nadle ni doma i sudovi. Npr. u sporovima koji se ti u stvarnih prava na nekretninama, postoji isklju iva mjesna nadle nost (forum rei site), zbog ega u ovim sporovima sa elementom inostranosti postoji uvijek isklju iva nadle nost doma ih sudova, ukoliko se nekretnina nalazi na na oj teritoriji. Zakon o rje avanju sukoba zakona, koji je donesen 1982. godine, jo uvijek je na snazi, to je navedeno i u prelaznim i zavr nim odredbama zakona o parni nim postupcima u BiH. Me unarodnu nadle nost, isto kao i mjesnu nadle nost, mo emo podijeliti na op u i posebnu, a posebnu na izberivu ili elektivnu i isklju ivu. Osim ovoga, stranke mogu pod odre enim uslovima derogirati me unarodnu nadle nost doma eg suda sporazumom kojim povjeravaju rje avanje spora stranom sudu, s tim da ova prorogacija mo e biti i pre utna. Tako e, me unarodna nadle nost se mo e odrediti po uzajamnosti ili reciprocitetu, odnosno kao retorziona mjera, a povreda ovih odredbi predstavlja apsolutno bitnu povredu-posljedica ni tavost.

Stvarna nadle nost Kao to znamo, jedinstven sudski sistem u BiH ine redovni sudovi, a po pravilima o stvarnoj nadle nosti se razgrani ava nadle nost izme u sudova razli itog ranga u okviru iste vrste sudova. Stvarnu nadle nost op inskih i kantonalnih-okru nih sudova, utvr uju kantonalni odnosno okru ni zakoni o sudovima, a stvarnu nadle nost vrhovnih sudova entiteta, propisuju entitetski zakoni o vrhovnim sudovima. Sporovi iz nadle nosti redovnih sudova su: imovinskopravni i drugi gra anskpravni sporovi, sporovi iz li nih i porodi nih odnosa, privredni sporovi, sporovi iz intelektualnog vlasni tva, sporovi iz radnih odnosai sl. Razgrani enje stvarne nadle nosti iz sistema redovnih sudova, vr i se s obzirom na vrijednost spora i/ili s obzirom na pravni osnov spora. Redovni sudovi, kao to znate, vr e i upravnu jurisdikciju, odnosno raspravljaju o zakonitosti kona nih upravnih akata.

Stvarna nadle nost je procesna pretpostavka, a ocjenjivanje nadle nosti se vr i na osnovu navoda u tu bi i na osnovu injenica koje su sudu poznate. Ako npr. tu ilac smanji tu beni zahtjev, tada dolazi do tzv. ustaljenja nadle nosti-perpetuatio fori, odnosno sud koji je bio nadle an u vrijeme podno enja tu be ostaje i dalje nadle an, iako bi sada trebao biti nadle an drugi redovni sud iste vrste. Ovo pravilo ne va i, ako bi npr. tu ilac povisio tu beni zahtjev. Na stvarnu nadle nost, kao procesnu pretpostavku, sud pazi ex officio u toku cijelog postupka, a njena povreda vodi apsolutnoj ni tavosti presude. Za razliku od apsolutne nadle nosti kada se tu ba odbacuje, nedostatak u pogledu stvarne nadle nosti se otklanja dostavljanjem tu be nadle nom sudu. Zapamtite, parni ni postupak se smatra pokrenutim kada je tu ba dostavljena sudu, bez obzira da li je sud kome je tu ba upu ena u isto vrijeme i stvarno nadle an sud. Stvarno nadle ni sud kome je upu en predmet mo e te radnje prihvatiti i tada e sud nastaviti postupak kao da je pred njim bio i pokrenut, a mo e i da ne prihvati poduzete radnje od stvarno nenadle nog suda.

Funkcionalna nadle nost Pravila o funkcionalnoj nadle nosti preraspodjeljuju pojedina jurisdikciona ovla tenja izme u razli itih organa u okviru istog suda, kao i izme u razli itih sudova u vr enju sudske funkcije u istom predmetu. Pravila kojima se ure uje nadle nost sudova u postupku pravnih lijekova imaju karakter pravila o funkcionalnoj nadle