OPI POJMOVI

Dodatna nadlenost ustavom BiH (lan 3) propisane su nadlenosti BiH, ali isto tako lanom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadlenosti. To znai da entiteti jedan dio svoje nadlenosti mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo pravde, Ministarstvo odbrane, VSTV). Prenos nadlenosti vri zakonodavno tijelo entiteta tj. Parlament FBiH i Narodna skuptina RS.

Podjela nadlenosti prema Ustavu FBiH propisane su: iskljuiva nadlenost Federacije, zajednika nadlenost FBiH i kantona i iskljuiva nadlenost kantona. 1. kod iskljuive nadlenosti FBiH - ona iz te oblasti samostalno donosi propise2. kod zajednike nadlenosti - propisi koje donosi FBiH mora donositi u konsultaciji zajedno sa kantonalnom vlau. 3. kod kantonalne iskljuive nadlenosti - kantonalno tijelo samostalno donosi propise.

Kod zajednike nadlenosti - FBiH moe prenjeti dio nadlenosti na kanton, a kanton na gradske vlasti ili opinske a isto se odnosi na dravu BiH.

Zateeni propisi to znai da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su ze zatekli na dan donoenja ustava FBIH (isto vai i za ustav BIH) e se primjenjivati u onoj mjeri ukoliko nisu u suprotnosti sa ustavom FBiH (isto vai i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO, zakon o nasljeivanju).

ZAKON O VIJEU MINISTARA (Sg. BIH 30/03, 42/03 i 81/06)

Izvrna u vlast u BIH: 1. Vijee Ministra, 2. Predsjednitvo BiH, 3. Centralna banka BiH;Izvrna u vlast u Federaciji: 1. Predsjednik FBIH i 2 potpredsjednika; 2. Vlada FBiH;Izvrna u vlast u kantonu: Vlada kantona na elu sa Premijerom kantonaIzvrna u vlast u opini i gradu: Naelnik optine i Gradonaelnik.

Vijee ministara je organ izvrne vlasti BiH koji vri svoja prava i dunosti kao vladine funkcije, u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima BiH.Sjedite Vijea ministara je u Sarajevu.

Sastav vijea ministara - Vijee ministara ine predsjedavajui i ministri, i to: 1) Ministar vanjskih poslova 2) Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa 3) Ministar financija i trezora 4) Ministar komunikacija i prometa 5) Ministar civilnih poslova 6) Ministar za ljudska prava i izbjeglice 7) Ministar pravde 8) Ministar sigurnosti9) Ministar odbraneNavedena ministartsva se osnivaju Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH, i istim zakonom su odreene nadlenosti tih ministarstava.

Manadat Vijea ministara je 4 godine isto kao i lanova Parlamentarne skuptine BiH. Predsjedavajueg Vijea ministara imenuje Predsjednitvo BiH, a odluku o imenovanju potrvuje Predstavniki dom Parlamentarne skuptine BiH. Ministre imenuje predsjedavajui Vijea ministara, a odluku o imenovanju takoer potrvuje Predstavniki dom Parlamentarne skuptine. Svaki ministar ima jednog zamjenika ministra. Oni su iz razliitih konstitutivnih naroda u odnosu na ministra i zamjenjuju ministre u sluaju njihove odsutnosti ili sprijeenosti da obavljaju dunost. Predsjedavajui Vijea ministara moe podnijeti ostavku Predsjednitvu BiH. Podnoenjem ostvake Predsjedavajueg, cijelo Vijee ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjednitvo BiH moe pokrenuti postupak opoziva Predsjedavajueg Vijea ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skuptina, dolazi se u istu situaciju kao i da sam podnosi ostavku. lanovi Vijea ministara i Predsjedavajui ostaju da obavljaju te poslove do izbora novih lanova. - (pronai ministarstva). Vijee ministara radi i odluuje u sjednicama. U ostvarivanju svojih prava i dunosti Vijee ministara: a) donosi odluke, zakljuke i rjeenja, b) usvaja nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijska dokumenta, programe, sporazume, protokole i druga akta Vijee ministara donosi akta:a) veinom glasova od ukupnog broja svojih lanova - o svim pitanjima i temama o kojima u daljoj proceduri konano odluuje Parlamentarna skuptina BiH.b) ostalim pitanjima - odluuje konsensusom, a naroito o propisima, imenovanjima i postavljenjima.U sluaju da se konsenzus ne postigne, predsjedavajui saziva ministare koji su protiv kako bi se postiglo rjeenje, a ako ni na ovaj nain konsensus ne bude postignut u roku od 7 dana, odluka se donosi veinom glasova koja podrazumijeva najmanje 2 lana iz svakog konstitutivnog naroda.

ZAKON O VLADI FEDERACIJE (SNFBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)

Vlada Federacije je izvrni organ FBiH, koja vri izvrnu vlast Federacije, ako odreene izvrne kompetencije nisu Ustavom Federacije predviene za Predsjednika odn. Potpredsjednike Federacije. Vladu FBiH imenuje - Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakon konsultacije sa Premijerom odn. kandidatom za premijera. Odluku o imenovanju potvruje Predstavniki dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH ini premjer i ministri, Premijer ima 2 zamjenika, a Vladu ini 15 ministara (8 B, 5 H i 3 S). Vlada FBiH odgovorna je svom efu tj. Predsjedniku federacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeru Vlade FBiH. Vlada FBiH donosi slijedee propise: 1) uredbe sa zakonskom snagom, 2) uredbe - uredbom se: a) ureuju najvanija pitanja iz nadlenosti Vlade, b) blie ureuju odnosi za sprovoenje zakona, c) osnivaju strune i druge slube i d) utvruju naela za unutranje ustrojstvo federalnih organa dravne uprave. 3) odluke - odlukom se: a) ureuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade, b) daje saglasnost ili potvruju akti drugih organa ili organizacija, te c) odluuje o drugim pitanjima o kojima se ne odluuje uredbom.4) rjeenja - rjeenjem se odluuje o imenovanjima i razrjeenjima, i dr. pojedinanim pitanjima iz nadlenosti Vlade. 5) zakljuke - zakljucima se utvruju stavovi o pitanjima znaajnim za sprovoenje utvrene politike.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE Ukupno ima 15 ministarstva (Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na nivou BiH). Jedan broj ministarstava sjedite ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu. Utvrena je nadlenost federalnih ministarstvava ovim zakonom, a osnovano je nekoliko federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava. Samostalne uprave su npr.: 1) Federalna uprava za geodestke i imovinsko-pravne poslove, 2) Federalna uprava civilne zatite,3) Federalni zavod za satistiku, 4) Arhiv FBiH,5) Federalna direkcija robnih rezervi. One su takoer formirane ovim zakonom i njime se utvruje i njihova nadlenost

ta se treba uraditi za formiranje novog ministarstva?Pripremili bi izmjene i dopune Zakona o federalnim ministarstvima i utvrdili postojanje novog ministarstva te odrediti njegovu nadlenost. !!!!

ZAKON O DRAVLJANSTVU BIH SG BIH 13/99, 41/02, 6/03, 14/03 i 82/05

STICANJE DRAVLJANSTVA BIH:1. porijeklom - dijete 1) ija su oba roditelja bili dravljani BiH u vrijeme roenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog roenja; 2) iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme roenja djeteta a dijete je roeno na teritoriji BiH; 3) iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme djetetovog roenja, a dijete je roeno u inostranstvu, ako bi ono inae bilo bez dravljanstva; 4) roeno u inostranstvu, a iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme djetetovog roenja, pod uslovom da do vremena kada napuni 23 godine: a) bude registrovano kod kompetentnih vlasti u BiH u zemlji ili inostranstvu; b) ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH. 2. roenjem na teritoriji BIH - ako je dijete roeno ili naeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su nepoznata ili nepoznatog dravljanstva. Ovo dijete e izgubuti BiH dravljanstvo ako do 14 godina putem porijekla dobije dravljanstvo druge drave. 3. usvajanjem - ako je dijete mlae od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju.4. naturalizacijom - stranac koji je podnio zahtjev za sticanje dravljanstva BiH moe stei dravljanstvo naturalizacijom ako ispunjava slijedee uslove: 1) da je napunio 18 godina starosti; 2) da ima prijavljeno stalno mjesto boravka u BiH najmanje 8 g. prije podnoenja zahtjeva; 3) da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH; 4) da mu nije izreena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje5) da nije osuivan na izdravanje kazne za kriv. djela na zatvor due od 3 godine; 6) da se odreknu ili na neki drugi nain izgube svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja BiH dravljanstva, osim ako bilateralni sporazum ne predvia drugaije. Sticanje dravljanstva olakanom naturalizacijom: Stranac koji je brani drug dravljanina BiH, moe stei dravljanstvo pod slijedeim uslovima: 1) da je brak trajao najmanje 5 godina prije podnoenja zahtjeva i da jo uvijek traje u momentu podnoenja zahtjeva; 2) da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja BiH dravljanstva, osim ako to nije drugaije rijeeno bilateralnim sporazumom; 3) da ima stalno mjesto boravka u najmanje posljednje 3 godine na teritoriji BiH. Dijete mlae od 18 godina iji je jedan roditelj stekao dravljanstvo BiH ima pravo da dobije dravljanstvo BiH naturalizacijom ako ono stalno boravi na teritoriji BiH. Nekee osobe i bez ispunjavanja ovih uslova mogu stei dravljanstvo BiH, a to je ako se radi o emigrantima koji su se vratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. i 2. generacija)5. meunarodnim ugovorom.

PRESTANAK DRAVLJANSTVA BIH1. Po sili zakona - dravljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog dravljanstva, ako bilateralnim sporazumom izmeu BiH i te drave nije drugaije ureeno.2. Odricanjem - dravljanstvo prestaje ako je graanin BiH napunio 18 godina, a ivi u inozemstvu i ima dravljanstvo druge drave ili mu je ono zagrantirano - on se moe odrei dravljanstva BiH. Odricanje moe traiti i maloljetna osoba ali moraju postojati zahtjevi oba roditelja za odricanje.3. Otpustom - dravljanstvo prestaje pod slijedeim uvjetima: 1) da ima 18 godina,2) da se protiv te osobe ne vodi krivini postupak zbog krivinog djela za koje se goni po slubenoj dunosti, 3) da je ta osoba izmirila odreene poreze, doprinose ili druge obaveze koje su utvrene pravomonim odlukama.4. Oduzimanje dravljanstva: - dravljanstvo se moe oduzeti 1) ako je dravljanstvo steeno prevarom, na osnovu lanih dokaza i informacija, ili skrivanjem podataka koji bi bili relevantni za dodjelu dravljanstva, 2) ako dravljanin BiH vri vojnu slubu u nekoj drugoj dravi, a nema saglasnost nadlenih organa BiH, 3) odlukom Dravne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih dravljana koja je bila zaduana za provjeru sticanja dravljanstva od 6. aprila 1992. do 1. januara 2006.

ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH (SN FBIH 35/05)

Ovim zakonom propisan je nain organiziranja uprave u FBiH, kantonu, opini i gradu. Ovo je jedan sistemski zakon i na osnovu njega se donose svi ostali zakoni iz oblasti uprave, s tim da u nekim lex specialis zakonima odreena rjeenja mogu biti i drugaije propisana. Nadlenost federalnih organa uprave utvruje se u federalnom zakonu o federalnim ministarstvima, a organizacija i nadlenost kantonalnih organa uprave propisuje se kantonalnim zakonom. Nedlenost gradskih i opinskih slubi propisuje se propisom gradskog odnosno opinskog vijea. Poslove uprave iz okvira nadlenosti Federacije, odn. kantona obavljaju organi uprave Federacije, odn. kantona, a poslove uprave i samouprave iz nadlenosti grada odn. opine vri gradonaelnik odn. opinski naelnik, putem gradskih odn. opinskih slubi za upravu. Sredstva za rad organa uprave osiguravaju se u budetu FBiH, kantona, grada, odn. opine.

POSLOVI UPRAVE !!!1. Izvravanje zakona i drugih propisa stvarna nadlenost organa uprave: Federalni organi uprave nadleni su za izvravanje: a) federalnih zakona i dr. propisa i b) zakona BiH ako je to utvreno u samim tom zakonimu (da je za rjeavanje odreenih upravnih stvari nadlena Federacija) ili ukoliko BiH jedan dio svoje nadlenosti prenese na entitetet. Kantonalni organi nadleni su za sprovoenje: a) kantonalnih propisa, b) federalnih propisa - ako je to utvreno zakonom Federacije ili ako je Federacija jedan dio svojih nadlenosti prenijela na kanton. Gradske i opinske slube su nadlene za izvravanje propisa koje donose gradska i opinska vijea, za izvravanje kantonalnih propisa ako je utvreno u zakonima kantona, i ako je kanton, odnosno, Federacija jedan dio svoje nadlenosti prenijela na grad, odnosno opinu.2. Vrenje upravnog nadzora gdje organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa, te zakonitost rada i postupanja organa uprave i institucija koje imaju javna ovlatenja. Postoji nekoliko vrsta upravnog nadzora: a) nadzor nad zakonitou upravnih i drugih akata i b) nadzor nad zakonitou rada institucija - kojima su povjerena javna ovlatenja, kao i c) inspekcijski nadzor gdje organi uprave: ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada i poslovanja i postupanja preduzea, ustanova i graana u svezi s pridravanjem zakona i drugih propisa, te podizumaju upravne i druge mjere za koje su ovlateni zakonom, odn. propisom gradskog ili opinskog vijea. 3. Donoenje provedbenih propisa (podzakonskih akata) organi uprave nadleni su za donoenje provedbenih poropisa samo ako je to predvieno zakonom iz odreene oblasti.4. Pripremanje odreenih propisa i davanje preporuka organi uprave pripremaju zakone i druge propise za oblasti za koje su obrazovani i kada o tome odlui nadlena zakonodavna ili izvrna vlast. Prilikom izrade zakona organi uprave duni su pribavljati odgovarajua miljenja, posebno:a) ako se tim zakonim propisuje i dio nadlenosti nekih drugih organa, ilib) ako predloena rjeenja iziskuju angairanje odreenih finansijskih sredstava.5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti to su tzv. zastupnika pitanja u vezi s provoenjem politike i izvravanjem zakona i dr. propisa iz svoje nadlenosti, te o stanju i problemima u oblasti za koju su osnovani 6. Praenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani 7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano

POVJERAVANJE JAVNIH OVLATENJA !!! Organi uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova prenijeti na neku drugu pravnu osobu, ali isto tako zakon propisuje da se u okviru prenosa nadlenosti sa organa uprave na drugu pravnu osobu ne moe prenijeti inspekcijski nadzor. Meutim, o ukviru inspekcijskog nadzora jedan dio se moe prenijeti a to je obavljanje odreenih ekspertiza i strunih analiza za koje organ uprave nije struno osposovljen. Prenos nadlenosti moe se vriti samo zakonom. One pravne osobe na koje je preneseno obavljanje odreene djelatnosti sa organa uprave zovu se - Institucije koje vre javna ovlatenja.

Organ uprave koji je prenio ovlatenja, u tom sluaju ima sljedeu funkciju:1) rjeava po albama na donesena rjeenja od strane ovih institucija, 2) vri inspekcijski nadzor, 3) daje odreena uputstva, miljenja i objanjenja - kod primjene odreenih zakona i 4) moe poduzimati i druge radnje i mjere koje ima drugostepeni organ. Isto tako, ta pravna osoba na koju su prenesena javna ovlatenja ima obavezu da mu dostavlja informacije, izvjetaje i druge podatke koji su neophodni tom organu uprave.

KAKO SE OSNIVAJU ORGANI UPRAVE - OSNOVI ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE !!!

Federalni i kantonalni organi uprave osnivaju i njihove nadlenosti se utvruju zakonom.

Federalni organi uprave su: a) ministarstva federalno ministarstvo osniva se za obavljanje upravnih i strunih poslova iz nadlenosti Federacije u oblastima u kojima federalni organi uprave, u cjelini ili u veem obimu, neposredno provode politiku i izvravaju/osiguravaju izvravanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo izvravanje. ta se treba uraditi za formiranje novog ministarstva? Prvo treba pripremiti izmjene i dopune Zakona o federalnim ministarstvima, zatim usvojiti zakon od strane federalnog parlamenta u kojem e biti odreena nadlenost novog ministarstva, te na kraju utvrdili postojanje novog ministarstva.b) uprave - federalna uprava osniva se za obavljanje odreenih upravnih i strunih poslova ija priroda i nain izvravanja zahtijeva posebnu organiziranost i samostalnost u radu. Federalne ustanove su: (imaju svojstvo pravnog lica) To su upravne organizacije koje - vre strune poslove za iji rad je potrebna primjena strunih i naunih metoda. Kriterij za osnivanje: obim poslova, vrsta poslova i broj organa uprave treba biti primjeren broju stanovnika koji ive na odreenom prostoru Ovdje spadaju:1) zavodi - osnivaju se za obavljanje strunih i drugih poslova koji zahtijevaju primjenu istraivakih i naunih metoda.2) direkcije - se osnivaju za obavljanje strunih poslova, koji preteno imaju privredni karakter.3) agencije Njima rukovodi direktor a organima uprave rukovodi ministar (jedna od razlika). Ministar je odgovoran Vladi FBiH, predsjedniku i premijeru FBiH i na kraju Parlamentu FBiH. Direktor je odgovoran (ovisno od toga da li je upravna organizacija u sastavu ministarstva ili je samostalna) Vladi FBiH i premijeru a ako je samostalna onda Vladi FBiH. Odgovornost se uvijek treba vezivati za imenovanje u smislu - onaj ko imenuje njemu se odgovara.

Federalne uprave i federalne ustanove mogu se osnivati:a) kao samostalne federalne uprave / ustanove i b) kao federalne uprave / ustanove u sastavu federalnog ministarstva - ako je to potrebno: 1) zbog meusobne povezanosti poslova iz nadlenosti federalnog ministarstva i federalne uprave/ustanove i 2) kad je, pored odre. stepena samostalnosti u vrenju poslova potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih uprava/ustanova od strane federalnog ministarstva. U sluaju kad se uprava/ustanova nalazi u sastavu ministarstva - ministar donosi propise i ope akte za izvravanje zakona i vri nadzor nad radom te uprave/ustanove, a ostale poslove iz svoje nadlenosti uprava/ustanova vri samostalno. U vrenju nadzora federalni ministar ima ovlatenja:1) rjeavati u upravnom postupku o pravnim sredstvima protiv upravnih akata uprave/ustanove u sastavu; 2) davati saglasnost na akte uprave/ustanove u sastavu, donesene izvan upravnog postupka; 3) traiti izvjetaje i obavjetenja o radu uprave/ustanove u sastavu; 4) odrediti izvrenje pojedinih zadataka iz nadlenosti uprave/ustanove u sastavu i rokove za njihovo izvrenje. Federalne uprave/ustanove u sastavu ministarstva, ostvaruju saradnju sa drugim organima, preduzeima i dr. pravnim licima, a odnose prema Vladi, Predsjedniku i Parlamentu FBiH ostvaruju preko ministra u ijem se sastavu nalaze. Za vrenje upravnih i strunih poslova i poslova lokalne samouprave, iz okvira nadlenosti grada i opine - osnivaju se slube za upravu. One se osnivaju propisom gradskog i opinskog vijea na prijedlog gradonaelnika, odn. opinskog naelnika.

UTVRIVANJE UNUTARNJE ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE

Unutranja organizacija organa uprave - utvruje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi rukovodilac federalnog/kantonalnog organa uprave/ustanove, uz saglasnost Vlade Federacije/kantona. Unutarnja organizacija federalne uprave / ustanove u sastavu ministarstva - utvruje se, kao poseban dio, pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ministarstva u ijem se sastavu nalaze. U gradu i opinu, pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi gradonaelnik / opinski naelnik, uz saglasnost gradskog / opinskog vijea. Pravilnikom o unutarnoj organizaciji organa uprave utvruje se naroito: 1. organizacione jedinice i njihova nadlenost; 2. nain rukovoenja; 3. programiranje i izvravanje poslova; 4. ovlatenja i odgovornosti slubenika u obavljanju poslova; 5. ukupan broj slubenika i namjetenika za obavljanje poslova; 6. naziv i raspored poslova po organizacijonim jedinicama, sa opisom poslova za svakog slubenika i namjetenika i potrebnim uvjetima u pogledu strune spreme i drugih uvjeta;

RUKOVOENJE ORGANIMA UPRAVE

Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik, rukovodei slubenici i slubenici sa posebnim ovlatenjima - uopeno Organom uprave rukovodi rukovodilac. U federalnim i kantonalnim organima uprave to je ministar, a slubama za upravu u gradu i opini rukovodi gradonaelnik, odn. opinski naelnik. Samostalnom upravom i upravom u okviru ministarstva rukovodi direktor. Rukovodilac organa uprave: 1) predstavlja organ uprave, 2) organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljanje poslova, 3) donosi propise i dr. akte za koje je ovlaten, te 4) odluuje u o pravima, obavezama i odgovornostima slubenika i namjetenika u vrenju slube. Rukovodilac je odgovoran za izvravanje svojih ovlatenja, odn. nadlenosti organa kojim rukovodi, a ako ocijeni da ne moe obavljati poslove moe podnijeti ostavku. Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku Federacije. Rukovodioca smjenjuje onaj organ koji ga je imenovao u skladu sa zakonom: a) ako se u izvravanju svojih ovlatenja i obaveza ne pridravaj politike i smjernica organa zakonodavne vlasti, kao i uputstava i smjernica organa izvrne vlasti: ili b) ako u okviru svojih nadlenosti ne osigurava provoenje zakona i drugih propisa; ili c) ako iz drugih razloga postane nedostojan vrenju funkcije. Rukovodilac organa uprave moe imati zamjenika, koji ga zamjenjuje ukoliko ovaj nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto rukovodioca upranjeno, dok novi rukovodilac ne preuzme dunosti, sa svim njegovim ovlatenjima i odgovornostima u rukovoenju i pomae rukovodiocu u provoenju njegovih ovlatenja i obaveza. Zamjenika rukovodioca organa uprave imenuje i smjenjuje organ koji imenuje rukovodioca organa uprave. Rukovodiocu organa uprave u rukovoenju pojedinim podrujima rada pomau rukovodei slubenici. Rukovodee slubenike postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. Poslove inspekcijskog nadzora i druge znaajnije upravne i strune poslove obavljaju slubenici sa posebnim ovlatenjima, koje postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i rukovodei slubenici - ne mogu obavljati drugu slubu ili posao. Ovo se ne odnosi na rad u sudovima u svojstvu sudije porotnika, na rad u politikim strankama, na nastavni i odgojni rad u ustanovama za obrazovanje i odgoj, na samostalan nauni rad, na rad u kulturnim, umjetnikim i naunoistraivakim ustanovama, na rad u sportskim organizacijama i na javni rad u oblasti publicistike.

Slubenici i namjetenici Poslove uprave u organima uprave obavljaju - slubenici. Pomono-tehnike poslove za potrebe organa uprave obavljaju - namjetenici. O prijemu slubenika i namjetenika u radni odnos u organ uprave, kao i o drugim statusnim pitanjima tih lica - odluuje rukovodilac organa uprave. Poloaj, prava, obaveze i odgovornosti, kao i plae i druga materijalna primanja slubenika i namjetenika u organima uprave ureuju se zakonom, odnosno propisom gradskog i opinskog vijea, u skladu sa zakonom. Zakonom o dravnoj slubi u Federaciji - ureuje se radno-pravni status dravnih slubenika, a Zakonom o o namjetenicima u organima dravne slube u Federaciji - ureuje se radno-pravni status namjetenika.

RUKOVOENJE FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE I FEDERALNIM USTANOVAMA Federalnim ministarstvom rukovodi federalni ministar. Federalni ministar: 1) rukovodi, koordinira i nadzire aktivnosti federalnog ministarstva, 2) provodi federalnu politiku i 3) izvrava federalne zakone i druge propise iz okvira nadlenosti svog ministarstva 4) izvrava zadatke koje mu odredi premijer Federalnog ministra imenuje - predsjednik uz saglasnost 2 potpredsjednika Federacije, nakon konsultacije sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, s tim da imenovanje ministra zahtijeva potvrdu veine glasova zastupnika u Predstavnikom domu Parlamenta Federacije. Federalnog ministra smjenjuje - predsjednik Federacije na prijedlog premijera. Federalni ministar ima zamjenika. Zamjenik ministra i ministar ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Zamjenik federalnog ministra:1) pomae ministru u provoenju federalne politike, izvravanju zakona i obavljanju ostalih funkcija ministra. 2) zamjenjuje ministra ukoliko ovaj nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto federalnog ministra upranjeno, dok novi federalni ministar ne preuzme dunost. Zamjenik federalnog ministra imenuje se i smjenjuje - na nain predvien za imenovanje i smjenjivanje federalnog ministra. Radom samostalne federalne uprave/ustanove rukovodi direktor. Direktora samostalne uprave/ustanove - imenuje Vlada Federacije, na usaglaen prijedlog premijera i zamjenika premijera. U sluaju da direktor samostalne federalne uprave/ustanove nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto direktora upranjeno, zamjenuje ga zamjenik direktora. Radom uprave/ustanove u sastavu federalnog ministarstva rukovodi direktor. Direktora uprave/ustanove u sastavu ministarstva postavlja i smjenjuje - Vlada Federacije, na prijedlog federalnog ministra u ijem se sastavu nalaze te uprave i ustanove. U sluajevima da direktor uprave/ustanove u sastavu ministarstva nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto direktora upranjeno zamjenjuje rukovodei slubenik koga odredi federalni ministar.

ODGOVORNOST FEDERALNOG MINISTRA I NJEGOVOG ZAMJENIKA I DIREKTORA FEDERALNE UPRAVE/USTANOVE Federalni ministar i njegov zamjenik za svoj rad odgovaraju - predsjedniku i premijeru FBiH. Direktor i zamjenik direktora samostalne uprave/ustanove za svoj rad odgovaraju - Vladi i premijeru i zamjeniku premijera Federacije. Direktor ustanove/uprave koje se nalaze u sastavu ministarstva za svoj rad odgovara - Vladi i ministru u ijem se sastavu nalazi ta uprava/ustanova. Federalni ministar i njegov zamjenik mogu podnijeti ostavku - predsjedniku FBiH. Direktori kako samostalne tako i uprave/ustanove u sastavu ministarstva ostavku podnose - Vladi FBiH.

RUKOVODEI SLUBENICI U FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE / USTANOVAMA U rukovoenju pojedinim podrujima rada federalnom ministru pomau rukovodei slubenici. U federalnom ministarstvu, kao rukovodei slubenici, mogu se postavljati: 1) sekretar ministarstva, 2) pomonici federalnog ministra, 3) glavni federalni inspektor i 4) savjetnici federalnog ministra. Navedene rukovodee slubenike - bez konkursa, postavlja i smjenjuje Vlada FBiH, na prijedlog federalnog ministra. U samostalnoj federalnoj upravi/ustanovi mogu se postavljati - pomonici direktora, a u federalnoj upravi/ustanovi u sastavu ministarstva - savjetnici direktora. Rukovodei slubenici za svoj rad odgovaraju federalnom ministru, odnosno direktoru samostalne federalne uprave ili federalne ustanove.

OPI I POSEBNI PROPISI - PROPISI I DRUGI AKTI ORGANA UPRAVE I USTANOVA

Organi uprave/ustanove: 1) donose provedbene propise tj. pravilnike kojima se razrauju pojedine odredbe zakona i ureuje unutranja organizacija organa uprave. 2) izdaju ope akte: a) uputstva kojima se propisuje nain rada u obavljanju odreenih poslova uprave i utvruju neka pravila postupanja kod obavljanja nekih poslova .b) instrukcije kojima se utvruju blie pravila i uputstva za rad na provoenju i primjeni odreenih federalnih zakona i drugih federalnih propisa. c) naredbe kojima se nareuje ili zabranjuje postupanje u odreenoj situaciji koja ima opi znaaj. Organi uprave/ustanove mogu donostiti provedbene propise i ope akte - samo kad su za to izriito ovlateni federalnim zakonom ili po zahtjevu premijera, ako se temelji na zakonu i u granicama datog ovlatenja. Provedbeni propisi i opi akti, objavljuju se u "Slubenim novinama Federacije BiH". Na nivu FBiH i kantona, provedbene propise i ope akte donosi ministar odn. drugi rukovodilac organa uprave/ustanove, a na nivou grada i opine - gradonaelnik odn, opinski naelnik. Rukovodioci mogu ovlastiti svoje zamjenike, rukovodee slubenike ili pojedine slubenike da donose pojedinane akte, o emu se donosi posebno rjeenje. 3) donose pojedinane akte rjeenja i dr. pojedinane akte. Donose ih rukovodioci (ministar, direktor organa uprave), kada odluivanju u upravnom postupku, kao i u drugim sluajevima predvienim zakonom.

ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA IZVRNOJ I ZAKONODAVNOJ VLASTI

Odnos organa uprave prema organu izvrne vlasti Organ izvrne vlasti (Vlada Federacije/kantona) moe traiti: a) da organ uprave odreeni zakon/propis pripremi u odreenom roku, b) da se ispita stanje u odreenoj oblasti i da se od utvrenog stanja pripreme odgovarajue izmjene i dopune zakona,c) utvrditi rokove za izvravanje pojedinih zadataka. Prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moe traiti smjernice i upute za pripremu zakona iz odreene oblasti i o odreenim pitanjima provoenja politike. Organ izvrne vlasti obavezan je odgovoriti na traenje organa uprave. Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona, odn. gradonaellniku i opinskom naelniku. Odnos organa uprave prema organu zakonodavne vlasti Organi uprave imaju obavezu:1) da organu zakonodavne vlasti iznose znaanija pitanja i daju preporuke u vezi sa provoenjem politike i izvravanjem zakona i drugih propisa. 2) da, na zahtjev organa zakonodavne vlasti, podnose izvjetaj o svom radu, o stanju u odnosnoj oblasti, o izvravanju zakona i drugih propisa i o provoenju utvrene politike; 3) da odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti i 4) da na zahtjev zakonodavne vlasti pripremaju zakone i druge propise, kao i analitike, informativne i druge materijale. 5) da na zahtjev organa zakonodavne vlasti, poduzeti odgovarajue organizacione, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvravanje poslova iz nadlenosti organa uprave.

MEUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE

Federalni organi uprave imaju ovlatenja i obaveze u pogledu nadzora nad provoenjem federalne politike i federalnih zakona i dr. federalnih propisa iz iskljuive nadlenosti Federacije kad je provoenje te politike i tih propisa povjereno kantonalnim organima uprave ili gradskim i opinskim slubama za upravu. Kantonalni organi uprave imaju ovlatenja i obaveze prema gradskim i opinskim slubama za upravu u pogledu provoenja i nadzora nad provoenjem politike i kantonalnih zakona i drugih kantonalnih propisa, ako je provoenje tih propisa preneseno na grad, odnosno opinu. U ostvarivanju meusobne saradnje organi uprave odnosno slube za upravu na istom nivou vlasti obavezni su jedni drugim dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova iz njihove nadlenosti kojima raspolau i do kojih dolaze u vrenju svojih poslova, razmjenjuju informacije i iskustva, obrazuju zajednike strune komisije i druga radna tijela, organizuju savjetovanja i ostvaruju druge oblike meusobne suradnje.

ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENIMA

Imamo trojicu ombudsmana za ljudska prava BiH (BHS). Osnovna im je funkcija da tite ljudska prava u BiH. Imenuje ih Parlamentarna skuptina BiH. Organi uprave obavezni su omoguiti ombudsmenima na njihov, zahtjev: 1) nesmatano ispitivanje njihove djelatnosti, odn. djelatnosti slubenika organa uprave koji su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, ukljuujui provoenje etnikog progona ili odravanje njegovih posljedica. 2) osigurati sva slubena dokumenta, ukljuujui i tajna, kao i upravne spise i osigurati suradnju svakog slubenika posebno u pribavljanju potrebnih informacija, dokumanata i spisa. 3) osigurati i pristustvo pri rjeavanju stvari u upravnom postupku. Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena - ombudsmeni mogu od rukovodioca organa izvrne vlasti zatraiti osiguranje ispunjenja njihovih zahtjeva od organa uprave, a organi uprave su obavezni postupiti po zahtjevima rukovodioca organa izvrne vlasti.

ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA GRAANIMA STRANKAMA

1) Organi uprave rjeavaju zahtjeve podesene od strane graana u rokovima koji su propisani zakonom. 2) Organi uprave su duni da po podnesenom zakonu fizike/pravne osobe odgovore u zakonom propisanom roku. 3) Organi uprave koji ostvaruju neposredne kontakte sa strankama obavezni su organizirati obavljanje poslova na nain i pod uvjetima kojima se strankama omoguuje da to jednostavnije, bre i efikasnije ostvaruju svoja prava i izvravaju obaveze kod tih organa. 4) Organi uprave obavezni su, bez odlaganja razmotriti i ispitati podneene predstavke i prijedloge stranaka na nepravilan odnos slubenika organa uprave prema njima. Rukovodilac organa uprave je obavezan dati pismeni odgovor stranki o poduzetim mjerama u vezi sa njegovom predstavkom, odn. prijedlogom u roku od 10 dana od dana prijema predstavke, odn. prijedloga. 5) Organi uprave ne mogu traiti od graana uvjerenja i isprave sa kojima organi uprave vode slubenu evidenciju. Ova uvjerenja i isprave, organ uprave, odn. institucija koja ima javna ovlatenja obavezno pribavlja po slubenoj dunosti. 6) Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice slubena radnja radi koje je pozvana nije obavljenja, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih trokova. O zahtjevu za naknadu trokova odluuje se zakljukom. Protiv ovog zakljuka, stranka moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda.

OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU

Inspekcijiski nadzor vre organi uprave federalna /kantonalna inspekcijska uprava, a u okviru njih inspektori. Inspektori su dravni slubenici sa posebnim ovlatenjima. Oni obavljaju inspekcijske preglede po slubenoj dunosti iili po zahtjevu stranke. Ukoliko se radi o zahtjevu stranke inspektor je duan da izvri pregled i obavijesti stranku u roku od 15 dana od dana podnoenja zahtjeva. Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje slubeno svojstvo, identitet i ovlatenja predviena zakonom. Svako iji rad podlijee inspekcijskom nadzoru duan je inspektoru omoguiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavjetenja i podatke od znaaja za obavljanje tog nadzora. U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu da neposredno pregleda poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i da obavlja druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrivanje identiteta osoba, sasluavanje, uzimanje uzoraka radi analiza i sl.). O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti injenino stanje utvreno inspekcijskim pregledom. Kada u obavljanju inspekcijskog pregleda utvrdi da je povrijeen zakon ili drugi propis ije izvrenje nadzire - inspektor ima ovlatenja i obavezu da naloi sljedee mjere: 1) donijeti rjeenje kojim e narediti otklanjanje utvrenih nedostataka, i odrediti rok u kojem se moraju otkloniti, 2) donijeti rjeenje o zabrani rada, 3) izrei mandatnu kaznu samo ako je to propisano materijalnim zakonom, 4) moe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, zahtjev za prekraj, privredni prijestup, krivinu prijavu. O poduzimanju upravnih mjera, inspektor donosi rjeenje, na koje ovlatena osoba ima pravo izjaviti albu nadlenom organu (federalnom ministru iji je inspektor donio rjeenje) u roku od 8 dana od dana prijema rjeenja. Rjeenje po albi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema albe. Protiv rjeenja donosenog po albi, moe se pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda (kod Vrhovnog suda Federacije BiH). . Federalna upravna inspekcija ostala je u nadlenosti Ministarstva pravde FBiH i nadlena je za nadzor nad sprovoenjem Zakona o organizaciji uprave, i federalnih zakona koji se odnose na slubenike i namjetenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave.Mogu rjeavati u upravnim stvarima samo kada je u pitanju primjena rokova. Protiv rjeenja Federalnog upravnog inspektora moe se uloiti alba Ministarstva pravde FBiH. Doneseno rjeenje je konano, i protiv njega se moe pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom i Sudom BiH.

ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU FBiH

VAENJE ZAKONAPo ovom zakonu duni su postupati organi uprave Federacije i organi uprave kantona, kao i gradske i opinske slube za upravu i drugi organi - kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima graana, pravnih lica ili drugih stranaka.

NAELA UPRAVNOG POSTUPKA

1) Naelo posebnog postupka pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drukije nego to su ureena ovim zakonom, ako je to nuno za drugaije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna naelima ovog zakona. (Zakon o prestanku primjene zakona o naputenim stanovima)2) Naelo supsidijarne primjene propisa ako je odreenim lex specialis zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ZUP-a postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom.3) Naelo zakonitosti svi organi uprave i upravne organizacjije dune su prilikom rjeavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise. Ovo naelo se odnosi i na Institucije koje imaju javne ovlasti.4) Naelo efikasnosti organi uprave su duni po zahtjevima stranaka rjeavati u rokovima koji su propisani zakonom. 5) Naelo materijalne istine prije donoenja rjeenja organ uprave duan je da utvrdi sve injeice koje su bitne za donoenje rjeenja.6) Naelo ocjene dokaza koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje ovlateno slubeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. 7) Naelo sasluanja stranaka organ uprave je duan dopustiti strankama da se izjasne o svim injenicama i dokazima koji su vani za donoenje rjeenja. 8) Naelo samostalnosti u rjeavanju to znai da organ uprave samostalno donosi odluku bez uticaja bilo koga, na osnovu utvrenih injenica i dokaza.9) Naelo dvostepenosti (pravo albe) protiv rjeenja doneenog u prvom stupnju stranka ima pravo albe. Samo zakonom moe se propisati da u pojedinim upravnim stvarima alba nije doputena, i to ako se na drugi nain osigura zatita prava i zakonitosti. Ako nema organa uprave drugog stupnja, alba protiv prvostepenog rjeenja moe se izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Tim zakonom odredit e se i organ koji e rjeavati po albi. Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo albe i kad provostepeni organ nije u odreenom roku donio rjeenje o njenom zahtjevu. Protiv rjeenja doneenog u drugom stupnju alba nije doputena. 10) Naelo konanosti rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba, ali se moe pokrenuti upravni spor je konano rjeenje.11) Naelo pravomonosti rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor je pravomono rjeenje. I takvo rjeenje moe se izmjeniti, ponititi i ukinuti u sluajevima propisanim zakonom.

STVARNA I MJESNA NADLENOST ORGANA UPRAVE

Stvarna nadlenost u upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje a) odreena upravna oblast ili b) nadlenost pojedinih organa. Federalni organi uprave nadleni su: 1) ako se radi o upravnim stvarima iz iskljuive nadlenosti federacije, 2) ako se radi o zajednikoj nadlenosti izmeu federacije i kantona i 3) u onim stvarima kada je kanton jedan dio svoje nadlenosti prenio na federalnu vlast.Kantonalni organi uprave nadleni su: 1) ako se radi o zajednikoj nadlenosti izmeu federacije i kantona, 2) ako je federacija jedan dio svoje nadlenosti prenijela na kantone i 3) u onim stvarima koje su utvrene u kantonalnim zakonima i ako je grad/opina jedan dio nadlenosti prenjela na kanton. Opinski i gradski organi uprave/slube nadleni su - u upravnim stavrima koje su utvrene propisom grada/opine, a) ako je to propisano kantonalnim zakonom, b) ako je kanton prenio jedan dio svoje nadlenosti na opinu/grad i c) ako je federacija dio svoje nadlenosti prenijela na grad/opinu. Nijedan organ uprave bez obzira na kojem je nivou vlasti ne moe izvriti prenos dijela svoje nadlenosti u dogovoru sa drugim organom. Prenos nadlenosti se moe propisati samo zakonom. Ako se ne moe utvrditi stvarna nadlenost organ uprave (imajui u vidu naprijed navedeno) bit e nadlean organ uprave koji je nadlean za organizaciju uprave.

Mjesna nadlenost se odreuje a) po federalnim propisima kojima su ureene federalne jedinice (kantoni) Federacije, kao i b) po propisima o teritorijalnoj podjeli opina i c) po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odn. d) po gradskim i opinskim propisima o organizaciji gradskih i opinskih slubi za upravu. (federalni zakon o organizaciji fedralnih jedinica kantona, zakonom o federalnim jedinicama/kantonima iz 1996. i kantonalnim zakonom o organizaciji uprave, odnosno, propisom o organizaciji gradskog/opinskog vijea). Mjesna nadlenost se odreuje: 1) u stvarima koje se odnose na nepokretnost prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi; 2) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea (drutva), ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedita; 3) u ostalim stvarima prema prebivalitu stranke. Kad ima vie stranaka, nadlenost se odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalite u Federaciji, nadlenost se odreuje prema mjestu njenog boravita, a ako nema ni boravita prema mjestu njenog posljednjeg prebivalita, odn. boravita u Federaciji. Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po navedenim odredbama - ona se odreuje prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka.

Svaki organ je duan da vodi rauna o svojoj nadlenosti (stvarnoj i mjesnoj) tokom itavog postupka.

SUKOB NADLENOSTI

Moe biti pozitivan i negativan. Za rjeavanje sukoba nadlenosti nadleni su:1) Vlada FBiH - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu federalnih organa uprave. 2) Vrhovni sud FBiH - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu: a) federalnog i kantonalnog organa i b) organa dva razliita kantona. c) institucija koje imaju javne ovlasti iz razliitih kantona. 3) Vlada kantona - nadlena je za sukob nadlenosti izmeu organa uprave istog kantona. 4) Kantonalni sud - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu: a) institucije sa javnim ovlatenjima i kantonalnog organa uprave istog kantonab) organa upravi dvije opine u jednom kantonu 5) Gradonaelnik - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu organa gradske uprave 6) Opinski naelnik - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu opinskih slubi za upravu. Kada se rjeava o sukobu nadlenosti nadleni organ donosi rjeenje. Protiv tog rjeenje ne moe se izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor, a tim rjeenjem utvruje se koji je organ nadlean i kome se predmet dostavlja na rjeavanje.

IZUZEE SLUBENE OSOBE

Zakon propisuje 2 vrste izuzea: 1. Obligatorno - postoji u sluaju:1) ako je slubena osoba uestvovala u donoenju prvostepenog rjeenja, 2) ako je sa strankom u krvnom srodstvu u prvoj liniji, a u pobonoj liniji do 4. stupnja, 3) ako je sa strannkom u odnosu straraoca, usvojioca, usvojenika ili 4) ako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vjetak, punomonik i sl. 2. Fakultativno - moe biti u sluaju ako stranka sumnja u nepristrasnost slubene osobe.

Stranka mora pismeno traiti izuzee a o izuzeu odluuje rukovodilac organa uprave. Ako se trai izuzee ministra o izuzeu e odluivati Vlada.

STRANKA I NJENO ZASTUPANJE

Stranka je osoba: po ijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da uestvuje u postupku.

Stranka u posrupku moe biti:a) svako fiziko i pravno lice b) organ uprave, udruenje graana i dr. koji nemaju svojstvo pravnog lica - mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rjeava u upravnom postupku.c) tuitelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti imaju u granicama svojih ovlatenja, prava i dunosti stranke ako su zakonom ovlateni da u upravnom postupku zastupaju javne interese.d) sindikalna organizacija - ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes slubenika i namjetenika u organima uprave, kao i radnika u poduzeu, ustanovi ili u drugom pravnom licu. e) ombudsmen - ne moe biti stranka u postupku ali moe biti stranka ako pokrene upravni spor i prisustvovati voenju upravnog postupka.

Procesna sposobnost i zakonski zastupnik Fizika osoba koja je potpuno poslovno sposobna moe sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost). Za procesno nesposobnu fiziku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik, koji se odreuje na osnovu zakona ili aktom nadlenog organa doneenog na osnovu zakona. Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika odn. zakonskog zastupnika, koji se odreuje njegovim opim aktom, ako nije odreen zakonom. Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odreenog predstavnika. U toku cijelog postupka organ koji vodi postupak e po slubenoj dunosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moe biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno predstavnik. Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se moe obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Ako prema prirodi stvari postupak ne moe da se nastavi, organ e obustaviti postupak zakljukom protiv kojeg je doputena posebna alba.

Privremeni zastupnik Organ koji vodi postupak postavit e stranci privremenog zastupnika - u 2 sluaja:1) ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika, ili 2) ako se neka radnja ima poduzeti protiv osobe ije je boravite nepoznato, a koja nema punomonika, - pod uslovom da to trai hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Privremeni zastupnik e se postaviti i kad se ima izvriti radnja koja se ne moe odgoditi a stranku, odn. njenog punomonika ili zastupnika nije mogue pravovremeno pozvati. O tome e se stranka, punomonik ili zastupnik odmah obavijestiti.

Zajedniki predstavnik Dvije ili vie stranaka mogu u istom predmetu istupati zajedniki. One su u takvom sluaju dune naznaiti ko e od njih istupati kao njihov zajedniki predstavnik, ili postaviti zajednikog punomonika. Organ koji vodi postupak odrediti strankama koje u postupku uestvuju s istovjetnim zahtjevima da u odreenom roku naznae ko e ih izmeu njih predstavljati, ili da postave zajednikog punomonika o emu se donosi zakljuak. Protiv takvog zakljuka stranke imaju pravo posebne albe, ali alba ne odgaa izvrenje zakljuka. I u sluaju odreivanja zajednikog predstavnika, odn. punomonika, svaka stranka zadrava pravo da istupa kao stranka u postupku, da daje izjave, da samostalno izjavljuje albe i koristi druga pravna sredstva.

Punomonik

Punomonik je fizika osoba koja poduzima odreene radnje u postupku za neku drugu osobu. Stranka, odn. njen zakonski zastupnik moe odrediti punomonika koji e je zastupati u postupku. Radnje u postupku koje punomonik poduzima u granicama punomoi imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka. I pored punomonika, sama stranka moe davati izjave. Stranka koja je prisutna kad njen punomonik daje usmenu izjavu moe neposredno poslije date izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomonika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se tiu injenica postoji nesuglasnost izmeu izjava stranke i njenog punomonika, organ koji vodi postupak cijenit e obje izjave. Punomonik moe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom. Punomo se moe dati pismeno, ili usmeno u zapisnik koji sainjava slubena osoba organa koji vodi postupak. Iznimno, slubena osoba koja vodi postupak moe dopustiti da u ime stranke, kao njen punomonik, izvri odreenu radnju osoba koja nije podnijela punomo (lan porodice i dr.), ali e istovremeno narediti toj osobi da naknadno podnese punomo za tu radnju. Punomo se moe dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a moe se i vremenski ograniiti. Punomo ne prestaje smru stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastupnika, ali pravni sljedbenik stranke, odn. njen novi zakonski zastupnik moe opozvati raniju punomo. Stranci e se dozvoliti da u stvarima za koje se trai struno poznavanje pitanja u vezi s predmetom postupka dovede strunu osobu koja e joj davati obavjetenja i savjete (struni pomaga). Ova osoba ne zastupa stranku.

KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA

Podnesci Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, albe, prigovori i dr. priopenja kojima se pojedinci obraaju organima. Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili alju postom pismeno, ili se usmeno priopavaju na zapisnik kod organa, a mogu se izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna priopenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari mogue. Organ koji je nadlean za prijem podneska, odn. usmenog priopenja, duan je primiti podnesak koji mu se predaje, odn. uzeti na zapisnik usmeno priopenje i dati potvrdu o prijemu podneska. Ako organ nije nadlean za prijem pismenog podneska, slubena osoba ovog organa e upozoriti na to podnosioca i uputiti ga organu nadlenom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak na zapisnik primi, slubena osoba je duna primiti takav podnesak. Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad po takvom podnesku, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci. Ako organ potom dobije tubu za pokretanje upravnog spora, tubu e bez odgaanja dostaviti nadlenom sudu, o emu e pismeno obavijestiti podnosioca tube. Podnesak mora biti razumljiv i sadravati sve to je potrebno da bi se po njimu moglo postupiti. Ako podnesak sadri neki formalni nedostatak, ili je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, ne moe se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak duan je uiniti one radnje koje e osigurati da se nedostaci otklone i odredit e podnosiocu rok u kome je duan da to uini. Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u odreenom roku, smatrat e se da podnesak nije ni podneen. O tome e organ donijeti zakljuak protiv koga se moe izjaviti posebna alba.

Pozivanje Organ koji vodi postupak ovlaten je da poziva osobu ije je prisustvo u postupku potrebno a koje boravi na njegovom podruju. Pozivanje se vri pismenim putem, ako posebnim propisima nije predvien drugi nain pozivanja. Pozvana osoba duna je da se odazove pozivu. Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga sprijeena da doe, duna je odmah po prijemu poziva o tome izvijesititi organ koji je izdao poziv. Ako se osoba kojoj je poziv lino dostavljen ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, moe biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i kanjena novanom kaznom do 50 KM. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali trokovi u postupku, moe se odrediti da te trokove snosi osoba koja je izostala.

Zapisnik u upravnom postupku Zapisnik je javna isprava a da bi imao taj status mora imati sve el. propisane zakonom. Zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi illi nekoj dr. vanijoj radnji u upravnom postupku. O manje vanim radnjama i izjavama stranaka i treih osoba koje bitno ne utiu na rjeenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopenjima i usmenim uputstvima - nee se sastavljati zapisnik ve e se u samom spisu sastaviti slubena zabiljeka, koju potpisuje slubena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke o kojima se odluuje po skraenom postupku, a kojima se udovoljava. Zapisnik sadri: 1) naziv organa, 2) imena slubenih osoba, 3) vrijeme i mjesto, 4) predmet, 5) osobe koje su prisutne, 6) izjave stranaka, svjedoka, vjetaka tj. kratak sadraj svih provedenih radnji. U zapisniku se nita ne smije precrtavati, dodavati, a ako ima vie stranica numeriu se. Sve stranke koje su uestvovale u postupku potpisuju se na kraju, a ako odbijaju da potpiu i to se konstatuje u zapisnik. Zapisnik ima snagu javne isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. Zapisnik je dokaz o toku i sadrini radnje postupka i datih izjava. Dozvoljeno je dokazivati netanost zapisnika. Kad u upravnom postupku rjeava kolegijalni organ, o vijeanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku u vezi sa albom jednoglasno odlueno, ne mora se sastavljati zapisnik o vijeanju i glasanju, ve se o tome moe sastaviti samo slubena zabiljeka u spisu. U zapisnik o vijeanju i glasanju upisuje se, pored podataka o linom sastavu kolegijalnog organa, oznaenje predmeta o kome je rije i kratak sadraj onoga to je rijeeno, kao i odvojena miljenja ako ih je bilo. Razgledanje spisa i obavjetavanje o toku postupka Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da ih o svom troku kopiraju, a organ je obavezan to omoguiti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom odreene slubene osobe. Ovo pravo ima svaka osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes. Ne mogu se razgledati ni prepisivati: 1) zapisnik o vijeanju i glasanju, 2) slubeni referati i nacrti rjeenja, 3) kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi: a) ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili b) ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili treih osoba. Stranka i svaka druga osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo da se obavjetavaju o toku postupka.

DOSTAVLJANJE PISMENA

Nain dostavljanja pismena Dostavljanje pismena (poziva, rjeenja, zakljuaka i drugih slubenih spisa) vri se a) preko pote ili b) ga vri organ preko svoje slubene osobe, ac) osoba kojoj da se pismeno treba dostavi moe biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili znaaj pismena koje se ima uruiti. Dostavljanje se vri samo radnim danom, i to danju. Dostavljanje se vri, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu, a advokatu u njegovom advokatskom uredu. Obavezno lino dostavljanje pismena Dostavljanje se mora izvriti lino osobi kojoj je pismeno namijenjeno: 1) kad je takvo dostavljanje odreeno zakonom ili drugim propisom, 2) kad od dana dostavljanja poinje tei rok koji se po zakonu ne moe produavati, ili 3) kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvriti ne zatekne u stanu, odn. na radnom mjestu - dostavlja e se raspitati kad i na kom mjestu ga moe nai, pa e mu kod nekog od odraslih lanova njegovog domainstva ili komije ako on na to pristane, ostaviti pismeno obavjetenje da odreeni dan i sat bude u svom stanu, odn. na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavlja ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvriti, dostavlja e predati pismeno nadlenom organu opine na ijem se podruju nalazi boravite osobe kojoj se dostavljanje vri, ili poti u mjestu njenog boravita, ako se dostavljanje vri preko pote. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvriti dostavlja e pribiti pismeno saopenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno nalazi. Na saopenju i na samom pismenu, dostavlja e naznaiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanje se smatra izvrenim kad je saopenje pribijeno na vrata s tim da osteenje ili unitenje ovog saopenja izvreno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja. O dostavljanju na opisani nain, obavijestit e se organ koji je naredio dostavljanje.

Posredno dostavljanje pismena Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vri predajom pismena nekom od odraslih lanova njegovog domainstva, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se moe predati komiji, ako on na to pristane. Ako se dostavljanje vri na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se moe izvriti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti odsutna - pismeno e se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaenje gdje se odsutna osoba nalazi. Ako je boravite osobe kojoj se dostavlja i pored istraivanja ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit e toj osobi privremenog zastupnika i njemu e predati pismeno. Ako se dostavljanje ne moe izvriti nekom od odraslih lanova njegovog domainstva odn. komiji, ili ako osoba kojoj je pismeno upueno, odn. odrasli lan njegovog domainstva bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno - a nije utvreno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti odsutna - dostavlja e predati pismeno nadlenom organu opine na ijem se podruju nalazi boravite osobe kojoj se dostavljanje vri, ili poti u mjestu njenog boravita, ako se dostavljanje vri preko pote. Na vratima stana osobe dostavlja e pribiti pismeno saopenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno nalazi. Na saopenju i na samom pismenu dostavlja e naznaiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanje se smatra izvrenim kad je saopenje pribijeno na vrata s tim da osteenje ili unitenje ovog saopenja izvreno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja. O dostavljanju na ovaj nain, obavijestit e se organ koji je naredio dostavljanje.

Posebni sluajevi dostavljanja pismena 1. Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoniku - Ako vie stranaka imaju zajednikog zakonskog zastupnika/punomonika -dostavljanje se za sve njih vri tom zakonskom zastupniku/punomoniku. Ako stranka ima vie punomonika - dovoljno je da se dostavljanje izvri samo jednom od njih. 2. Dostavljanje pismena punomoniku za primanje pismena - Kad stranka pismeno obavijesti organ koji vodi postupak, da je ovlastila odre. osobu kojoj se imaju vriti sva dostavljanja za nju - organ je obavezan sva dostavljanja vriti ovom punomoniku. 3. Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzeima, ustanovama i dr. pravnim licima - Dostavljanje se vri predajom pismena slubenoj osobi odn. osobi odreenoj za primanje pismena tih organa odn. pravnog lica. Ako dostavlja u toku radnog vremena ne nae osobu odreenu za primanje pismena, predaja pismena se moe izvriti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, koja se zatekne u njihovim prostorijama. 4. Dostavljanje pismena osobama u inozemstvu, stranim dravama, meunarodnim org. i osobama u FBiH koje uivaju diplomatski imunitet - obavlja se preko MIP-a BiH. 5. Dravljanima FBiH koji se nalaze u inozemstvu - dostavljanje se obavlja preko dipl. konzularnih predstavnitava BiH u inozemstvu.6. Vojnim osobama i pripadnicima policije - dostavljanje pismena se moe vriti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravnog lica u kojima su zaposleni.7. Osobama koje su liene slobode - dostavljanje se vri preko uprave ustanove u kojoj se nalaze. 8. Dostavljanje pismena javnim priopenjemDostavljanje pismena e se izvriti javnim priopenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao, pri emu se smatra da je dostavljanje pismena izvreno poslije isteka 15 dana od dana isticanja priopenja na oglasnoj tabli u 2 sluaja:1) ako se radi o osobi ili vie osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, , ako organ koji je pismeno izdao ne odredi dui rok. 2) kad stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijene svoje prebivalite ili stan, duni su da o tome odmah obavijeste organ koji vodi postupak. Ako oni to ne uine, a dostavlja i pored istraivanja ne moe saznati kuda su se odselili, organ e odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vre pribijanjem pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak. Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ moe objaviti priopenje u novinama, odnosno u drugim sredstvima javnog informiranja ili na neki drugi uobiajeni nain.

Dostavnica Dokaz za izvreno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica). Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavlja. Ako primalac odbije da potpie dostavnicu, dostavlja e to zabiljeiti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvreno.

ROKOVI

Postoje 2 vrste rokova: 1. zakonski oni su prekluzivni i ne mogu se pomijerati2. slubeni - odreuje ih slubena osoba koja vodi postupak i on se moe produiti na molbu zainteresirane osobe koja se podnese molbu prije isteka roka ili 3 dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produenje, o emu se sainjava slubena zabiljeka u spisu. Rokovi se odreuju na dane, mjesece i godine. Teku od slijedeeg dana od dana prijema pismena. Na poetak rokova ne utie nedelja i neradni dan, ali na zavretak utie.

POVRAT U PREANJE STANJE

Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvri neku radnju postupka, pa je usljed tog proputanja iskljuena od vrenja ove radnje, dozvolit e se, po njenom prijedlogu, povrat u preanje stanje. Stranka je duna da u prijedlogu za povrat u preanje stanje iznese okolnosti zbog kojih je bila sprijeena da u roku izvri proputenu radnju i da te okolnosti uini bar vjerovatnim. Ako se povrat u preanje stanje trai zbog toga to je proputeno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priloiti i taj podnesak. Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se u roku od 8 dana raunajui od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao proputanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za proputanje, onda od dana kad je to saznala. Poslije isteka 3 mjeseca od dana proputanja ne moe se traiti povrat u preanje stanje. Ne moe se traiti povrat zbog proputanja ovog roka. Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvriti proputenu radnju. O prijedlogu odluuje zakljukom organ kod koga je trebalo izvriti proputenu radnju. Neblagovremeno podneen prijedlog odbacit e se bez daljnjeg postupka. O podnesenom prijedlogu za povrat, izjanjava se suprotna stanka, osim ako su injenice na kojima se prijedlog zasniva ope poznate. Protiv zakljuka kojim se dozvoljava povrat - nije doputena alba, a protiv zakljuka kojim je odbijen prijedlog za povrat - doputena je posebna alba samo ako je zakljuak donio prvostepeni organ, a ako je drugostepeni tada alba nije dozvoljena. Kad je povrat u preanje stanje dozvoljen, postupak se vraa u ono stanje u kome se nalazio prije proputanja, a ponitavaju se sva rjeenja i zakljuci koje je organ donio u vezi s proputanjem.

PRVOSTEPENI POSTUPAK

POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA

Pokretanje postupka Upravni postupak pokree nadleni organ po slub. dunosti ili povodom zahtjeva stranke. Nadleni organ e pokrenuti postupak po slubenoj dunosti: 1. kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili 2. kad utvrdi da radi zatite javnog interesa treba pokrenuti upravni postupak. Ako nadleni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaeim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet e o tome zakljuak, kojim e se podneeni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljuka doputena je posebna alba. Upravni postupak je pokrenut im je nadleni organ izvrio ma koju radnju radi voenja postupka. Upravni postupak se okonava na 2 naina: a) rjeenjem (ako se rjeava o upravnoj stvari u meritumu) i b) zakljukom (za procesne radnje).Spajanje stvari u jedan postupak Kad je rije o pravima i obavezama vie stranaka, ili kad je jedna stanka postavila vie zahtjeva - moe se pokrenuti i voditi jedan postupak - ako se prava ili obaveze stranaka zasnivaju na istom ili slinom injeninom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadlean, O voenju jednog postupka u ovakvim sluajevima nadleni organ e donijeti poseban zakljuak, protiv koga se moe izjaviti alba, osim ako je zakljuak donio drugostepeni organ.

Izmjena zahtjeva Poto je postupak pokrenut, stranka moe do donoenja prvostepenog rjeenja:1) proiriti stavljeni zahtjev, ili 2) umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira na to da li se proireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom injenicnom stanju. Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proirenje ili izmjenu zahtjeva, donijet e o tome zakljuak. Protiv takvog zakljuka doputena je posebna alba.

Odustanak od zahtjeva Stranka moe odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet e zakljuak kojim se postupak obustavlja. O tome e biti obavijetena protivna stranka, ako je ima. Ako je dalje voenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadleni organ e produiti voenje postupka. Kad je postupak pokrenut po slub. dunosti organ moe obustaviti postupak. Ako postupak u istoj stvari moe biti pokrenut po zahtjevu stranke, on e se nastaviti ako stranka to zahtijeva. Protiv zakljuka kojim se obustavlja postupak doputena je posebna alba. Stranka odustaje od svog zahtjeva podnoenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljuak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moe opozvati svoj odustanak od zahtjeva. Stranka moe odustati od postupka ak i ako je podnijela albu ali do donoenja IIst. rjeenja, u tom sluaju organ e donijeti zakljuak o obustavi i ponititi doneseno prvostepeno rjeenje.

Poravnanje Ako u postupku uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim zahtjevima, slubena osoba koja vodi postupak nastojat e u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim takama. Poravnanje mora biti uvijek jasno i odreeno, i ne smije biti na tetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa treih osoba. Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zakljueno kad stranke poslije proitanog zapisnika o poravnanju potpisu zapisnik. Poravnanje ima snagu izvrnog rjeenja doneenog u upravnom postupku. Organ pred kojim je zakljueno poravnanje donijet e zakljuak kojim e se postupak obustaviti.POSTUPAK DO DONOENJA RJEENJA

Prije donoenja rjeenja imaju se utvrditi sve injenice i okolnosti koje su znaajne za rjeenje i strankama omoguiti da ostvare i zatite svoja prava i pravne interese, o emu se stara slubena osoba koja vodi postupak.

Ovo se moe izvriti u skraenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku.

Skraeni postupak Organ moe po skraenom postupku rijeiti stvar neposredno - pod uslovom: 1) ako je stranka iznjela sve injenice i uz zahtjev dostavila dokaze iz kojih se moe utvrditi da su ispunjenje pretpostavke da se donese rjeenje, ili 2) ako organ na osnovu slubenih podataka s kojima raspolaa moe da donese rjeenje, ili 3) ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera, ili 4) ako se radi o opepoznatim injenicama, ili 5) ako se radi o stvarima od opeg interesa. Rok za donoenje ovog rjeenja je 15 dana od dana podnoenja zahtjeva.

Poseban ispitni postupak Posebni ispitni postupak se provodi kada organu nisu dovoljni dokazi koje je stranka podnijela, odn. kad nisu dovoljne injenice sa kojima organ raspolae, nego je poterebno: a) da se sasluaju stranke, ili b) da se angauju vjetaci, ili c) da se provedu i neke druge radnje koje su neophodne da organ rjei odreenu upravnu stvar. Rok za donoenje ovog rjeenja je 30 odn. 60 dana. Tok ispitnog postupka odreuje slubena osoba koja vodi postupak. Stranka ima pravo da uestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne podatke i brani svoja prava i interese, moe da iznosi injenice i pobija tanost navoda koji se ne slau s njenim navodima. Slubena osoba koja vodi postupak duna je da prui mogunost stranci: 1) da se izjasni o svim okolnostima i injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuenim dokazima, 2) da uestvuje u izvoenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vjestacima preko slubene osobe koja vodi postupak, kao i 3) da se upozna s rezultatom izvoenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadleni organ ne moe donijeti rjeenje prije nego to stranci prui mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rjeenje a o kojima stranci nije bila data mogunost da se izjasni.

Prethodno pitanje Ako organ koji vodi postupak naie na pitanje bez ijeg se rjeenja ne moe rijeiti sama stvar, a to pitanje ini samostalnu pravnu cjelinu za ije je rjeenje nadlean sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje) - on moe: a) sam raspraviti to pitanje, ili b) postupak prekinuti dok nadleni organ to pitanje ne rijei. Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rjeenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeeno. U pitanju postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomonom presudom krivinog suda kojom je optueni oglaen krivim. Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi a) na postojanje krivinog djela, b) na postojanje braka, c) na utvrivanje oinstva, ili d) kad je to zakonom odreeno. Postupak prekinut zbog rjeavanja prethodnog pitanja kod nadlenog organa nastavit e se poto rjeenje doneeno o tom pitanju postane konano.

Usmena rasprava Slubena osoba koja vodi postupak odreuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom sluaju kad je to korisno za razjanjenje stvari, a mora je odrediti: 1) u stvarima u kojima uestvuju dvije ili vie stranaka s protivnim interesima, ili 2) kad se ima izvriti uviaj ili sasluanje svjedoka ili vjetaka. Usmena rasprava je javna. Slubena osoba koja vodi postupak moe iskljuiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji, ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu, profesionalnu, naunu ili umjetniku tajnu. O iskljuenju javnosti donosi se zakljuak, koji mora biti obrazloen i javno objavljen. Pri priopavanju rjeenja javnost se ne moe iskljuiti. Iskljuenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomonike i strune pomagae. Slubena osoba koja vodi postupak duna je da na poetku usmene rasprave utvrdi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne da provjeri da li su im pozivi pravilno dostavljeni. Ako neka od stranaka koja jo nije sasluana nije dola na raspravu, a nije utvreno da joj je poziv pravilno dostavljen - slubena osoba koja vodi postupak odgodit e raspravu, osim u sluaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom. Ako na usmenu raspravu ne doe stranka po ijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla - slubena osoba koja vodi postupak obustavit e postupak. Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana - slubena osoba moe provesti raspravu i bez nje, a moe na njen troak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rjeenja stvari. Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono to je predmet ispitnog postupka. Ako se predmet ne moe pretresti na jednoj raspravi, slubena osoba koja vodi postupak prekinut e raspravu i zakazati to prije njen nastavak. Za ovaj nastavak slubena osoba e poduzeti sve mjere koje su propisane za odreivanje usmene rasprave. Pri nastavku usmene rasprave slubena osoba koja vodi postupak iznijet e u glavnim crtama tok dotadanje rasprave. . DOKAZIVANJE Kao dokazno sredstvo upotrijebit e se sve to je podesno za utvrivanje stanja stvari i to odgovara pojedinom sluaju, kao sto su: 1. isprave, 2. svjedoci, 3. izjava stranke, 4. vjetaci, 5. uviaj. Da li neku injenicu treba dokazivati ili ne, odluuje slubena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta injenica moe imati uticaja na rjeavanje stvari. Dokazi se izvode poto se utvrdi sta je u injeninom pogledu sporno ili ta treba dokazivati. Ne treba dokazivati: a) injenice koje su ope poznate.b) injenice ije postojanje zakon pretpostavlja, ali je doputeno dokazivati nepostojanje tih injenica.

1. Javne isprave Javne isprave su - isprave koje je izdao nadleni organ ili institucija kojoj je povjereno vrenje javnih ovlatenja - u okviru svoje nadlenosti i koje mogu biti prilagoene elektronskoj obradi. Ovakva isprava dokazuje ono to se u njoj potvruje ili odreuje tj. smatraju se istinitim. Pretpostavka je oboriva, pa stranke imaju pravo dokazivati suprotno. Isprave koje slue kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja slubena osoba koja vodi postupak. Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka nee dobrovoljno da je podnese ili pokae, slubena osoba koja vodi postupak pozvat e tu stranku da podnese ili pokae ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. Ako stranka ne postupi po pozivu, slubena osoba koja vodi postupak cijenit e, s obzirom na sve okolnosti sluaja, od kakvog je to uticaja za rjeavanje stvari. Ako se isprava nalazi kod organa uprave, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit e ovu ispravu po slubenoj dunosti. Ti organi, institucije i pravna lica duni su postupiti po traenju nadlenog organa. Ako se isprava nalazi kod tree osobe, a ta osoba nee dobrovoljno da je pokae, organ koji vodi postupak pozvat e zakljukom tu osobu da pokae ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti. Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u mjestu gdje su izdate vae kao javne isprave, imaju, pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i domae javne isprave, ako su propisno ovjerene.

2. Uvjerenja Uvjerenje je javna isprava koju izdaje organ o onim injenicama o kojima vodi slubenu evidenciju. Slubena evidenicja je evidencija koja je propisana zakonom ili drugim propisom. Organ uprave je duan na zahtjev graana izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva. Ako organ utvrdi u postupku da ne moe izdati uvjerenje, donijee rjeenje kojim odbija stranku sa podnesenim zahtjevom. Organi uprave su duni izdavati i uvjerenja o kojima ne vodi slubenu evidenciju ako je to propisano zakonom.

3. Svjedoci Svjedok moe biti svaka fizika osoba koja je bila sposobna da opazi injenicu o kojoj ima da svjedoi i koja je u stanju da to svoje opaanje saopi. Osoba koja u postupku uestvuje u svojstvu slubene osobe ne moe biti svjedok. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva duna je da se odazove pozivu, a i da svjedoi, ako ovim zakonom nije drukije odreeno. Ne moe se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uvanja slubene, dravne ili vojne tajne, dok ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti. Svjedok moe uskratiti svjedoenje: 1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobonoj liniji do 3 stupnja zakljuno, njegovog branog druga ili srodnika po tazbini, do 2 stupnja zakljuno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika, usvojioca ili usvojenika; 2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obavezu da uva poslovnu, profesionalnu, umjetniku ili znanstvenu tajnu; 3) o onome to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku; 4) o onome o emu se stranka ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku. Svjedok se moe osloboditi dunosti svjedoenja i o pojedinim drugim injenicama kad iznese vane razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da uini vjerovatnim. Svjedok e se prethodno upozoriti da je duan da govori istinu, da ne smije nista presutjeti i da moe na svoj iskaz biti zaklet, pa e mu se predoiti i posljedice davanja lanog iskaza. Od svjedoka e se zatim uzeti opi osobni podaci. Slubena osoba koja vodi postupak ukazat e svjedoku na koja pitanja moe uskratiti svjedoenje. Nakon toga svjedoku e se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat e se da iznese ta mu je o tome poznato. Nije doputeno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. Svjedok e se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono to svjedoi. Ako svjedok koji je uredno pozvan ne doe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude sasluan, organ koji vodi postupak moe narediti da se prisilno dovede i da snosi trokove dovoenja, a moe ga i kazniti novano.

4. Izjava stranke Ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva injenica ne moe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrivanje te injenice moe se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava se unosi u zapisnik. Prije uzimanja izjave stranke slubena osoba koja vodi postupak duna je upozoriti stranku na krivinu i materijalnu odgovornost za davanje lane izjave

5. Vjetaci Kad je za utvrivanje ili ocjenu neke injenice vane za rjeavanje stvari potrebno struno znanje kojim ne raspolaze slubena osoba koja vodi postupak, izvest e se dokaz vjetaenjem. Radi izvoenja dokaza vjetaenjem slubena osoba koja vodi postupak odreuje, po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke, jednog vjetaka, a kad ocijeni da je vjetaenje sloeno, moe odrediti dva ili vie vjetaka. Za vjetake e se odrediti osobe koje su strune, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlatenje za davanje strunog miljenja o pitanjima iz odgovorajue struke, ako je takvo ovlatenje predvieno propisima.

6. Uviaj Uviaj se vri kad je za utvrivanje neke injenice ili za razjanjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opaanje slubene osobe koja vodi postupak. Stranke imaju pravo da prisustvuju uviaju. Uviaj se moe izvriti i uz sudjelovanje vjetaka.

7. Osiguranje dokaza Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi kasnije izvesti ili da e njegovo izvoenje biti oteano, moe se, radi osiguranja dokaza u svakom stanju postupka, pa i prije nego to je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti. Osiguranje dokaza vri se po slub. dunosti ili po prijedlogu stranke, odn. osobe koja ima pravni interes. Za osiguranje dokaza u toku postupka nadlean je organ koji vodi postupak. Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadlean je organ na ijem se podruju nalaze stvari koje treba razgledati, odn. na ijem podruju borave osobe koje treba sasluati. O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljuak. Protiv zakljuka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza doputena je posebna alba, koja ne prekida tok postupka.

RJEENJE

1. Organ koji donosi rjeenje Na osnovu injenica utvrenih postupku organ nadlean za rjeavanje donosi rjeenje o stvari koja je predmet postupka. Kad o stvari rjeava kolegijalni organ, on moe rjeavati kad je prisutno vie od 1/2 njegovih lanova, a rjeenje donosi veinom glasova prisutnih lanova. Rjeenje organ uprave moe donijeti: a) samostalno, b) u dogovoru sa drugim organom, c) uz prethodno pribavljenu saglasnost ili miljenje drugog organa.

2. Dijelovi rjeenja su: 1. Uvod sadri: 1) naziv organa, 2) ime stranaka, 3) predmet, 4) zakonski osnov za donoenje. 2. Izreka sadri - odluku kako je organ rijeio zahtjev (usvaja ili odbija zahtjev stranke). Izreka mora biti jasna i koncizna. Sadri i odluku o trokove postupka i da li alba odlae izvrenje. 3. Obrazloenje sadri: 1) ukratko zahtjev stranke, 2) provedeni postupak i provedene dokaze, te 3) ta je bilo opredjeljenje organa da rijei na nain kako je rjeeno. 4. Pouka o pravnom lijeku - mora da stoji u kom roku se ulae alba, kojem organu, i preko kojeg organa (drugostepeni organ opredjeljuje primjena propisa za federalne propise federalni organ). Rjeenje je donio opinski naelnik na osnovu federalnih propisa- ta staviti u pouci o pravnom lijeku? Pouka o pravnom lijeku : alba se moe uloiti nadlenom federalnom organu iz te oblasti. 5. Potpis slubene osobe koja je donijela rjeenje. Rjeenje donosi rukovodilac organa uprave ili druga slubena osoba koju je rukovodilac ovlastio za to. Prenos tih ovlatenja donosi se rjeenjem.

Vrste rjeenja 1) djelimino - ako je stranka u jednom zahtjevu istakla vie zahtjeva koje organ treba da rijei nekoliko taaka, a za rjeavanje su sazrele samo neke i kad se pokae svrsishodnim da se o tim takama rijei posebnim rjeenjem, nadleni organ moe donijeti rjeenje samo o tim takama (djelimino rjeenje). Protiv ovog rjeenja se moe izjaviti alba, dakle, u pogledu pravnih lijekova i izvrenja smatra se kao samostalno rjeenje. 2) dopunsko - ako nadleni organ nije rjeenjem odluio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on moe, po prijedlogu stranke ili po slubenoj dunosti, donijeti posebno rjeenje o pitanjima koja ve doneenim rjeenjem nisu obuhvaena (dopunsko rjeenje). Ako prijedlog stranke za donoenje dopunskog rjeenja bude odbijen, protiv zakljuka o tome doputena je posebna alba. Ako je predmet ve dovoljno raspravljen, dopunsko rjeenje moe se donijeti bez ponovnog provoenja ispitnog postupka. Dopunsko rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja samostalnim rjeenjem. 3) privremeno - kojim organ uprave rjeava stvar na odreeno vrijeme do donoenja potpunog rjeenja. Rjeenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okonanja postupka ukida se privremeno rjeenje donijeto u toku postupka. Privremeno rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja kao samostalno rjeenje.

Rokovi za donoenje rjeenja: u skraenom postupku je 15 dana, a u posebnom ispitnom postupku rok je 30 i 60 dana.

Ispravljanje rjeenja mogu se ispravljati samo tehnike greke. Ispravka se vri zakljukom.

Zakljuak Zakljukom se odluuje o pitanjima koja se tiu postupka. Zakljuak se sainjava u vidu slubene zabiljeke u spisu i priopava zainteresiranim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zakljuka moe izjaviti posebna alba, ili kad se moe odmah traiti izvrenje zakljuka. Zakljuak koji se izdaje pismeno sadri: uvod, dispozitiv, obrazloenje i pouku o pravnom lijeku. Protiv zakljuka moe se izjaviti posebna alba samo kad je to ovim ili drugim zakonom izriito predvieno. alba se izjavljuje u istom roku, na isti nain i istom organu kao i alba protiv rjeenja. Zakljuke protiv kojih nije doputena posebna alba mogu zainteresirane osobe pobijati albom protiv rjeenja, osim ako je alba protiv zakljuka ovim zakonom iskljuena.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

ALBA

1. Pravo albe

Protiv rjeenja doneenog u prvom stepenu stranka ima pravo albe. albu moe uloiti: 1) stranka i lica koja imaju pravni interes, 2) tuitelj, pravobranitelj - protiv rjeenja kojim je povrijeen zakon u korist stranke pojedinca a na tetu javnog interesa.Ombudsmen ne moe uloiti albu, ali moe pokrenuti upravnni spor. (2) Tuitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlateni, mogu izjaviti albu.

alba se ne moe uloiti:1) rjeenja Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona odn. gradskog i opinskog vijea, kao i 2) rjeenja Vlade Federacije i vlade kantona doneenog u prvom stepenu. Zakon predvia da se protiv svih konanih prvostepenih rjeenja (protiv kojih se ne moe izjaviti alba) - moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda (kantonalni sudovi). alba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rjeenja u kojima je zakonom iskljuen upravni spor.

2. Nadlenost organa za rjeavanje o albi Ako je u I.st. postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa opinskog vijea, u okviru iskljuivih prava i dunosti opine - o albi rjeava opinski organ odreen statutom opine, odn. propisom opinskog vijea. Ako je u I.st. postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijea, u okviru iskljuivih prava i obaveza grada - o albi rjeava gradski organ odreen statutom grada, odn. propisom gradskog vijea. Protiv prvostepenih rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odn. opinskih i gradskih slubi za upravu koja su doneena na osnovu kantonalnog zakona - u II.st. rjeava nadleni kantonalni organ iz odgovarajue upravne oblasti.Protiv I.st. rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odn. opinskih i gradskih slubi za upravu koja su u upravnom postupku doneena na osnovu federalnog zakona - u II.st. rjeava nadleni federalni organ uprave iz odgovarajue upravne oblasti. O albi protiv I.st. rjeenja kantonalnih organa uprave, donesenih na osnovu zakona kantona - rjeava nadleni organ kantona odreen zakonom kantona. O albi protiv I.st.rjeenja kantonalne uprave/ustanove u sastavu kantonalnog organa uprave - rjeava kantonalni organ uprave u ijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova. O albi protiv I.st.rjeenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave/ustanova, koje su osnovane van sjedita kantonalnog organa uprave/ustanove - rjeavaju kantonalni organ uprave/ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica.O albi protiv I.st. rjeenja kantonalnih organa uprave doneenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa - rjeavaju nadleni federalni organ uprave iz odgovarajue upravne oblasti. O albi protiv prvostepenih rjeenja federalne uprave/ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave - rjeava federalni organ uprave u ijem se sastavu nalazi ta uprava/ustanova. O albi protiv I.st. rjeenja organizacionih jedinica federalnih organa uprav/ustanova koje su osnovane van sjedista federalnog organa uprave/ustanove - rjeava federalni organ uprave/ustanova, kome pripada ta organizaciona jedinica.O albi protiv I.st. rjeenja federalnih organa uprave/ustanove - rjeava federalni organ odreen federalnim zakonom. O albi protiv I.st. rjeenja institucije koja ima javne ovlasti - rjeava organ odreen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o albi rjeava organ uprave odnosno drugi organ.Npr. ako je rjeenje donio kantonalni organ po federalnom propisu, po albi e rjeavati nadleni federalni organ iz odreene nadlene oblasti. Ako je rjeenje donio kantonalni organ uprave a osnov za donoenje je bio kantonalni propis, drugostepeni organ je kantonalni organ koji je propisan tim kantonalnim propisom. Ako je rjeenje donijela organizaciona jedinica u okviru federalnog ministarstva nadleni drugostepeni organ je ministar ili ministarstvo, zavisno kako je propisano tim propisom.

3. Rok za albu alba protiv rjeenja se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjeenja, ali se drugim zakonom moe propisati i drugaiji rok. Rok za albu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rjeenje dostavlja rauna se od dana dostavljanja rjeenja. U toku roka za albu rjeenje se ne moe izvriti. Kad je alba propisno izjavljena, rjeenje se ne moe izvriti sve dok se rjeenje koje je doneeno o albi ne dostavi stranci. Iznimno, rjeenje se moe izvriti u albenom roku, kao i poto je alba izjavljena: 1) ako je to zakonom predvieno ili 2) ako je rije o poduzimanju hitnih mjera, ili 3) ako bi odgaanjem izvrenja nekoj stranci bila nanesena teta koja se ne bi mogla popraviti.

4. Sadraj albe U albi se mora navesti rjeenje koje se pobija, oznaka naziva organa koji ga je donio, i broj i datum rjeenja. Dovoljno je da alilac izloi u albi u kom je pogledu nezadovoljan rjeenjem, ali albu ne mora posebno obrazloiti. U albi se mogu iznositi nove injenice i novi dokazi, ali je alilac duan da obrazloi zbog ega ih nije iznio u prvostepenom postupku. Ako su u albi izneene nove injenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima, organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis albe i ostavlja joj rok da se o novim injenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne moe biti krai od 8, ni dui od 15 dana.

5. Predavanje albe alba se neposredno predaje ili alje potom organu koji je donio prvostepeno rjeenje. Ako je alba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je odmah alje organu prvog stupnja. alba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu.

6. Rad prvostepenog organa po albi Prvostepeni organ ispituje da li je alba doputena, blagovremena i izjavljena od ovlatene osobe. Nedoputenu, neblagovremenu ili od neovlatene osobe izjavljenu albu prvostepeni organ odbacit e svojim rjeenjem. Protiv ovog rjeenja, stranka ima pravo albe. Ako organ prvog stupnja koji je donio rjeenje utvrdi da je alba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak - moe stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se albom pobija. Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe. Organ koji je donio rjeenje je duan upotpuniti postupak - ako povodom albe utvrdi:1) da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rjeavanje stvari,2) ako alilac u albi iznese injenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugaije rjeenje stvari, 3) ako je aliocu morala biti data mogunost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donoenju rjeenja a ta mu mogunost nije bila data, ili mu je bila data a on je propustio da je koristi, ali je u albi opravdao to proputanje. Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rjeenje moe, u granicama zahtjeva stranke, stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se albom pobija. Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe. Kad organ koji je donio rjeenje utvrdi da je podneena alba doputena, blagovremena i izjavljena od ovlatene osobe, a nije novim rjeenjem zamijenio rjeenje koje se albom pobija - duan je, bez odgaanja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema albe, poslati albu organu nadlenom za rjeavanje o albi. Uz albu je duan priloiti sve spise koji se odnose na predmet.

7. Rjeavanje drugostepenog organa o albi

Ako je alba nedoputena, nepravovremena ili izjavljena od neovlatene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci - odbacit e je rjeenjem drugostepeni organ. Ako albu ne odbaci - drugostepeni organ uzima predmet u rjeavanje i moe: 1. odbiti albu - kad utvrdi a) da je postupak koji je rjeenju prethodio pravilno proveden i da je rjeenje pravilno i na zakonu zasnovano, a alba neosnovana,b) da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rjeenje stvari, c) da je prvostepeno rjeenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rjeenju navedeni, on e u svom rjeenju izloiti te razloge, a albu odbiti. 2. ponititi rjeenje - kad utvrdia) da je u I.st. postupku uinjena nepravilnost koja ini rjeenje nitavimb) da je I.st. rjeenje donio nenadlean organ, i dostavit e predmet nadlenom organu. c) da su u I.st. postupku injenice nepotpuno ili pogreno utvrene, da se u postupku nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi bila od uticaj