Za Drzavni Ispit

8/10/2019 Za Drzavni Ispit

1/92

Vitalni znaci

Vitalni znaci su odraz zivotnih funkcija organizma. U stalnom

su uzajamnom odnosu i zavisnosti i pokazatelji su opsteg

stanja bolesnika. To su:

tjelesna temperatura

puls

disanje

arterijski krvni pritisak

TJELESNA TEMPERATURA (TT)

-predstavlja stepen zagrijanosti organizma. Termoregulacioni

centar smjesten je uhipotalamusu, koji regulise stvaranje iutrosak tjelesne toplote.

Tjelesna temperatura je normalna u granicama od 36 do

36,9CTjelesna temperatura moze biti subnormalnakada je ispod

36C (hipotermija) Temperatura od 34C i niza dovodi do

stanja klinicke smrti.Temperatura od 37C predstavlja granicu izmedju normalne ipatoliske temprature.

Postoje 3 faze povisene tjelesne temperature:

supfebrilna -37,1 - 37,7C

febrilna -37,8 - 39C

visoko febrilna -iznad 39C

Temperatura se moze mjeriti termometrima tipa: Reomira,Farenhajta i Celizijusa. U nasoj zemlji se koristi Celizijusov

maksimalni temrmometar.-Celizijusov maksimalni termometar sastoji se iz staklenog cilindra, u

kome je smjestena kapilarna cjevcica, ciji se donji dio prosiruje u zivin

rezervoar. Kapilarna cjevcica je pricvrscenja za aluminijumsku skalu

podeljenu na stepene od 35 do 42C. Svaki stepen podijeljen je na 10

djelova.

Tjelesnu temperaturu mozemo mjeriti u :

1. koznim naborima ( aksilarno-pod pazuhom; ingvinalno-u preponama)

2. prirodnim supljinama (sublingvalno-u ustima; rektalno-u


2/92

rektumu; vaginalno-u vagini)

PULS (P)

- je odraz srcanog rada na perifernim arterijama. Moze se palpirati

(mjeriti) na sledecim arterijama:

radijalnoj

brahijalnoj

temporalnoj

poplitealnoj

dorzalnoj

Pri palpaciji pulsa treba obratiti paznju na njegovu: frekvenciju

(ucestalost), ritam i kvalitet.

Normalna frekvencija pulsa iznosi 60-80 udara u minuti (eucardia)

Puls moze biti brz (pulsus frequens) i spor (pulsus rarus).

Ako je broj otkucaja u minuti veci od 100 onda je totahikardija, a ukoliko

je manji od 60 onda je to bradikardija. Normalan puls je pravilan kada se

otkucaji javljaju u istim vremenskim razmacima. Aritmican ili nepravilan

puls znak je poremecaja srcanog rada.

Postoji nekoliko oblika poremecaja srcanog rada ali o tome u nekom

narednom postu.

DISANJE (R)

- disanje (respiratio) je razmjena gasva izmedju organizma i spoljasnje

sredine, koja se odvija u plucima.

Respiracija se sastoji od: udaha (inspirium), izdaha (expirium) i pauze

(apnoa).

Inspirium je aktivna radnja pri kojoj se u pluca unosi kiseonik O2 sa

vazduhom, a pri Expiriumu koji je pasivna radnja se sa izdahnutim

vazduhom izbacuje ugljen dioksid CO2.

Za normalno disanje potrebno je da disajni putevi budu prohodni, pluca

zdrava a zidovi grudnog kosa dobro ocuvani.

Funkciju disanja regulise centar za disanje smjesten u produzenoj

kicmenoj mozdini.

Normalan broj respiracija iznosi: -kod djece 20-22 u minuti

-kod odraslih 18-20 u minuti

-kod starijih osoba 16-18 u minuti.

Disanje moze biti grudno (torakalno) kod zena i trbusno (abdominalno)

kod muskaraca. Frekvencija disanja moze biti: normalna (eupnea),

ubrzana (tachypnea), usporena (bradipnea).

ARTERIJSKI KRVNI PRITISAK (TA)


3/92

-je pritisak krvi na zidove arterijskih krvnih sudova i pritisak zidova

arterija na cirkulisucu krv. (akcija-reakcija)

Sistolni (maksimalni) krvni pritisak u normali iznosi 120-140mm Hg

Dijastolni (minimalni) krvni pritisak u normali iznosi 60-80mm HgPovisen sistolni i dijastolni pritisak naziva se hipertenzijaa

snizen hipotenzija.

Za mjerenje TA koristi se aparat za zivinim stubom Riva-Roci i sa

manometrom tipa Pashon.

Na kraju da napomenemo: povecanje TT za 1C dovodi do ubrzanja

srcane akcije za 8 do 10 udara u minuti a broj respiracija raste za 4 u

minuti.

Krvni pritisakjesilakojom cirkuliuakrvdjeluje najedinicu povrinekrvnog suda,a

koja nastaje uslijed kontrakcijasranemuskulature i posljedinog potiskivanja krvi

krozkardiovaskularni sistem.

Pri svakom izbacivanju krvi iz lijeve srane komore pritisak raste, dok isti polako opada u

periodu izmeu dvije kontrakcije kada se krvulijeva izpretkomoraukomorei srce

priprema za novu kontrakciju. Iz tog razloga se odreuju dvije vrijednosti: gornji (sistolni)

i donji (dijastolni)krvni pritisak. Vrijednosti dobijene mjerenjem pomou razliitihinstrumenata se odnose na pritisak u krvnim sudovima na nivou srca, jer on nije isti u

svim dijelovima tijela uslijedhidrostatskog efektai brojnih drugih inilaca.

Standardna jedinica kojom se izraava krvni pritisak jemilimetar ivinog stuba(mmHg),

mada se nekad koriste i druge jedinice poputkilopaskala(KPa),

centimetarvodenogstuba (cm H2O) itd.

Krvni pritisak je promjenjiv, mijenja se tokom dana i noi i podloan je mnogim vanjskim i

unutranjim faktorima. Te promjene su posljedica aktivacije brojnih mehanizama

kojimaorganizamnastoji odrati odgovarajui protok ovisno o promjeni ivotnih uslova.

Po miljenju brojnih eksperata, normalan krvni pritisak kod ovjeka kree se oko 120/80

ili nie
http://bs.wikipedia.org/wiki/Silahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Silahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Silahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvni_sudhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvni_sudhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvni_sudhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Kardiovaskularni_sistemhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Kardiovaskularni_sistemhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Kardiovaskularni_sistemhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%8Dana_pretkomorahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%8Dana_pretkomorahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%8Dana_komorahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%8Dana_komorahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%8Dana_komorahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Dijastolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Dijastolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Dijastolahttp://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hidrostatski_efekat&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hidrostatski_efekat&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hidrostatski_efekat&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/wiki/Milimetar_%C5%BEivinog_stubahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Milimetar_%C5%BEivinog_stubahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Milimetar_%C5%BEivinog_stubahttp://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kilopaskal&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kilopaskal&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kilopaskal&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/wiki/Vodahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Vodahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Vodahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Organizamhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Organizamhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Organizamhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Organizamhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Vodahttp://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kilopaskal&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/wiki/Milimetar_%C5%BEivinog_stubahttp://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hidrostatski_efekat&action=edit&redlink=1http://bs.wikipedia.org/wiki/Dijastolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%8Dana_komorahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%8Dana_pretkomorahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Kardiovaskularni_sistemhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvni_sudhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sila


4/92

Hipertenzijaili visoki pritisakjebolestu kojoj je trajno

povienpritisakkrviuarterijama.

Poznato je kako arterijski pritisak nije stalna nego pulsatilna vrijednost te se

neprekidno mijenja tokom 24 sata, i to od najviih vrijednosti tokomsistole(sistolikiarterijski tlak) do najniih vrijednosti za vrijemedijastolesrca(dijastoliki arterijski

tlak). Ako su te vrijednosti poviene u odnosu na prihvaene granice, takvo stanje

nazivamo hipertenzijom. Vrijednosti normalnog arterijskog pritiska su arbitrarno

odreene te variraju izmeu pojedinih drava i zdravstvenih sistema, ali su ipak

najire prihvaeni kriterijiSvjetske zdravstvene organizacije(SZO) prema kojima se

vrijednosti sistolikog arterijskog pritiska vie ili jednake 140 mmHg i/ili dijastolikog

arterijskog pritiska vie ili jednake 90 mmHg, dobivene u tri uzastopna, adekvatna

mjerenja tokom 1-3 sedmice smatraju hipertenzijom.

Iako je do danas opisano pedesetak razliitih razloga povienog arterijskog pritiska, ti

sekundarni oblici mogu objasniti samo oko 5% sluajeva bolesti. Dijagnosticiranje

hipertenzije dodatno je komplicirano odreivanjem tanih vrijednosti arterijskog tlaka,

kako zbog promjenjivog, pulsativnog karaktera arterijskog pritiska, tako i zbog

dnevnih oscilacija koje uvelike ovise o okolnostima u kojima se jedinka nalazi.

Hipotenzijau medicini i fiziologiji oznaava nenormalno

nizak krvni pritisak. Smatra se

ee kao fizioloko stanje nego kao bolest. Obino je povezana saokom,iako obinone indicira na njega. Suprotno od hipotenzije javlja sehipertenzija.Hipotenzija u nekim

sluajevima moe biti opasna po ivot.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Bolesthttp://bs.wikipedia.org/wiki/Bolesthttp://bs.wikipedia.org/wiki/Bolesthttp://bs.wikipedia.org/wiki/Pritisakhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Pritisakhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Arterijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Arterijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Arterijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Dijastolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Dijastolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Svjetska_zdravstvena_organizacijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Svjetska_zdravstvena_organizacijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Svjetska_zdravstvena_organizacijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ok_(medicina)http://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ok_(medicina)http://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ok_(medicina)http://bs.wikipedia.org/wiki/Hipertenzijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Hipertenzijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Hipertenzijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Hipertenzijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ok_(medicina)http://bs.wikipedia.org/wiki/Svjetska_zdravstvena_organizacijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Srcehttp://bs.wikipedia.org/wiki/Dijastolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Sistolahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Arterijahttp://bs.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Pritisakhttp://bs.wikipedia.org/wiki/Bolest


5/92


6/92

BONI POLOAJ

U taj poloaj se postavljaju pacijenti koji su bez svijesti ali diu. Poloaj treba biti stabilan,

odravati prohodnost dinog puta i sprijeiti aspiraciju eluanog sadraja. Bolesnik se

najprije smjesti na ravnu podlogu i to na leima s ispruenim nogama i rukama uztijelo.Ruka blie nama savija se u laktu i postavlja pod pravim kutom prema gore. Druga

ruka hvata se za dlan i prislanja na obraz blie nama. te dri prislonjena sve dok se bolesnik

ne okrene. Slobodnom rukom hvatamo koljeno udaljenije noge te ga podiemo dok stopalo

noge koje podiemo ne doe u razinu s koljenom druge noge. Tada istovremeno

potiskujemo ruku na obrazu prema naprijed i dolje te povlaimo koljeno prema nama. Nakon

toga savinutu nogu postavljamo pod pravi kut u kuku i koljenu a glavu lagano zabacimo i

otvorimo dini put.


7/92

SADRAJ

1. UVOD........................................................................................................2

2. POSMATRANJE IZLUEVINA.....................3

3. ZNOJENJE................................3

4. POVRAANJE(VOMITUS - EMESIS...........................3

5. KAALJ, VRSTE KALJA I ISPLJUVAK (SPUTUM).............5

6. MOKRAA (URIN).......................8

7. KATETERIJAZACIJA MOKRANE BEIKE.............................12

8. STOLICA-FECES...............................14

9. KLIZMA......................................18

10.ZAKLJUAK..........................21

11.LITERATURA........................22


8/92

1. UVOD

Na samom poetku rada moramo definisati pojam izluevina koji predstavljaju

produkt koji se iz organizma izluuju, a njihovom formiranju uestvuju organiitavog sistema. U proces izluivanja ubrajamo znojenje, povraanje, kaljalj,mokrau ili urin i stolicu.

U radu su detaljno objanjeni postupci postupanja sa bolesnikom prilikomnastanka odreenog procesa izluivanja,te su objanjene tehnike izluivanja.Kaaj predstavlja nadraaj tursigenih zona, iji se refleks prenosi na centar za kaalj,pri emu se disanji putevi osobaaju sekreta. U radu nastojimo pojasniti iskaljaj,sputum za laboratorijske pretrage, tehnike uzimanja sputuma i posmatranje

bolesnika sa kaljem.Pored kalja, veoma bitna je mokraa ili urin, sa kojom se provode patoloki nalazi.Mokraa ima odreenu boju i specifinu teinu, te se esto vri njen hemijski pregled.Prilikom mokrenja, ne smije se izostaviti kateterilzacija mokrane beike, koja je unastavku detaljno objanjena.Za mokrau se nadovezuje i stolica ili feces koja predstavlja crijevni sadraj koji jeostao nesvaren. Ova tematika obraena je u sedmom dijelu rada, na koju senadovezuje klizma.


9/92

2. POSMATRANJE IZLUEVINA

Izluevine ili ekskreti su produkti koji se iz organizma izluuju a u njihovomformiranju uestvuju organi itavog sistema. Predstavljaju vaan dijagnostiki

materijal, jer ukazuju na stanje organa ili sistema organa, koji ih stvara ili izluuje.Ekskreti mogu da sadre patoloke mikroorganizme, te s njima se mora pravilnorukovati. U posmatranju bolesnika posebnu panju treba usmjeriti na izluivanje iizluevine: mokrau, stolicu, ispljuvak (sputum), znoj i dr. toksikoloki pregled.Materijal se uzima u sterilne, hemijske iste, ire staklene posude.

3. ZNOJENJE

Znojenje je luenje znoja iz lijezda znojnica. lijezde znojnice nalaze se svuda pokoi, a najvie u pazuhu, na dlanovima i tabanima. Znojenje stimulira simpatikus,zatim adrenalin i noadrenalin, regulie ga centar za znojenje smjeten uhipotalamusu. Ono je vaan faktor u regulisanju tjelesne temperature, jedini kada jetemperatura okoline vea od tjelesne. Znojenje nastaje i kod veih emocija (strah), tonije u vezi sa termoregulaciom. Pri napornom radu i visokoj temperaturu znojenjem

iz organizma se gubi velika koliina vode i soli. Znoj je bezbojan sekret znojnihlijezda, sastoji se od vode (98%), natrijeva hlorida, bikarbonata, mokrane kiseline,

mravlje i maslane kiseline.

Postupak sa bolesnikom koji se prekomjerno znoji:

Sestra treba skinuti oznojeno rublje, zatim prebrisati tijelo trljaicom umoenom uvodu, posuiti ga. Ona oblai isto posteljno rublje, nadoknauje tenost i elektroliteraznim napitcima (po bolesnikovoj elji), npr. ajevima, vonim sokovima, supama,mlijekom i vodom. Ako bolesnik ne moe uzimati tenost na usta, onda se vriintravenskom infuziom (0,9% NaCl ili 5% glukozom).

4. POVRAANJE (VOMITUS- EMESIS)

Povraanje je refleksna pojava koja nastaje zbog nadraaja centra za povranjesmjetenog u produenoj modini. Mehanizam povraanja sastoji se u mehanikompritisku pirolusa prema kardi, koja se refleksno otvara, sadraj eludca prelazi u

jednjak, koji ga svojom atiperilstatikom preko drijela izbacuje u usta i zatim vani.Povraanje se javlja zbog oboljenja organa za varenje, trovanja hranom, lijekovima i

alkoholom. Povraanje koje nastaje iznenada, bez upozorenja, centralnog je porijekla-


10/92

povrede glave, zapaljenja modanica, tumora itd. Ukoliko se povraanje ponavlja, ane dolazi do gubitka tjelesne teine, najvjerovatnije je psihogenog porijekla.

Mizerera je povraanje crijevnog sadraja sa fekalnim masama.

Hematemeza je povraanje svjee krvi tamno crvene boje ili je sadraj nalik talogucrne kafe. Uzrokovano je krvarenjem iz oteenih krvnih sudova jednjaka, eludca ilidvanaestopalanog crijeva.

Povraanju esto predhodi pojaana salivacija (luenje pljuvake), gaenje,podrigivanje, munina, hladan znoj, ubrzan puls. Sestra mora poznavati simptomekoji predhode povraanju, kako bi na vrijeme pripremila pribor i bolesnika, da bi mupomogla pri povraanju.

Od materijala neophodno je pripremiti:

- Sud za prihvatanje izbaenog sadraja- asa sa svjeom vodom- Pare papirne vate- Muema sa kompresom.

U momentu povraanja treba brzo djelovati i bolesnika, u koliko je u krevetu,treba postaviti u sjedei poloaj, sa nagnutim tijelom naprijed. Muemom ikompresom zatiti lino i posteljno rublje, a ispred bolesnika staviti sud zaprihvatanje povraene mase. Ako bolesnik zauzima leei poloaj i ne moe gapromijeniti, onda mu se glava okrene na glavu, a jastuk zatiti musemom ikompresom, na koji se stavlja bubrenjak i sve vrijeme ga pridrava. Bolesnika zavrijeme povraanja ne treba ostaviti, ve mu treba pomo, a u isto vrijeme posmatratikarakter povraanja i izgled povraenih masa. Poslje zavrenog povraanja bolesniksvjeom vodom ispire usta, i obrie papirnom vatom, i ako je potrebno presvue,pokrije, a soba provjetri. Povraanjem se i organizma gube tenost i elektroliti kao i

tjelesna toplota. Zato se bolesnikova postelja zagrijava, a elektroliti nadoknaujuintravenskom infuziom.

Povraani sadraj ne treba odma bacati, ve ga treba makroskopski pregledati:koliina, sadraj, boja i miris.

Koliina povraenog sadraja iroko varira, najee zavisi o posljednjemobroku hrane (kolini, vremenu proteklom od obroka), te nastojimo jeobjektivno utvrditi mjerenjem

Povraeni sadraj utvrujemo, ako je mogue, makroskopskim pregledom(sluz, krv, paraziti i sl.)


11/92

Boja povraenog sadraja zavisi o vrsti hrane i drugim primjesama (uta iliutozelena od ui, crvena od svjee krvi, tamno smea do crne prihematemezi- povraanje djelimino probavljene krvi)

Miris povraenog sadraja je katkad karakteristian (kiseo- hiperaciditet,

poput trulea pri dugotrajnoj retenciji hrane u eludcu, poput stolice pripovraanja iz crijeva).Pored makroskopskog pregleda, povraeni sadraj se moe poslati nabakterijoloki pregled.

5. KAALJ, VRSTA KALJA I I SPLJUVAK (SPUTUM)

Kaalj je voljna ili refleksna pojava koja nastaje nadraajem tusigenih zona, iji serefleks prenosi na centar za kaalj, pri emu se disajni putevi oslobaaju sekreta.Centar za kaalj nalazi se u produenoj modini.

a. Ispljuvak- iskaljaj (splutum)

Ispljuvak je izluevina koja se iz disajnih puteva izbacuje kaljem. Sputum zdraveosobe je oskudan i sastoji se od sluzi, estica praine unijete disanjem, elije epitela,

kao i malog broja leukocita. U toku oboljenja organa za disanje on postaje obilniji isadri vee koliine sluzi i bakterija, mnogo leukocita, nekad i eritrocita, pluniparenhim i tumorske elije. Sastav i koliina sputuma se mijenja kod osoba kojima suoboljeli organi za disanje, pa je zbog toga taj sputum vaan dijagnostiki materijal.Ovisno o sadraju razlikujemo izgled, koliinu i zadah sputuma.

Makroskopski, izgled sputuma moe biti:

Pjenuav u sranom edemu plua

Sluzav u virusnim upalam, alergiji i podraaju

Sluzavognojav u bakterijskim upalama

Gnojav u destruktivnim bakterijskim upalama, virusnim upalama, edemu

plua, plunoj emboliji i tumorima.

Krvav u destruktivnim bakterijskim upalama, naroito tuberkolozi plua itumorima bronha.

Koliina sputuma iroko varira i nepouzdan je pokazatelj (mnogi ga bolesnici gutaju,a ne iskaljavaju). Ako ga sakupljamo 24 asa, moe da se kree od nekoliko mililitara

do 1000ml.


12/92

b. Uzimanje sputuma za laboratorijske pretrage

Sputum se esto alje u laboratoriju i to na mikrobioloku, citoloku, hemijsku ifizikalnu pretragu.

Mikrobioloke pretrage obuhvaaju mikroskopski pregled raznim metodamaobojenog razmaza na predmetnom stakalcu, zasijavanje i kultivisanje sputuma na

hranjljive podloge i ispitivanje njihove osjetljivosti prema atibioticima.

Citolokim pregledom sputuma u obojenom razmazu mikroskopski se trae elijemalignih upala i tumora.

c. Tehnika uzimanja sputuma i slanje na laboratorijske analize

Postoji vie metoda za uzimanje sputuma:

Ekspektoracije- iskaljavanje

Trahealni aspirat- sadraj iz traheje

Gastrolavaa- eludani ispirak pacijenta koji sputum gutaju.

d. Iskaljavanje- ekspektoracija i slanje u laboratorij

Iskaljavanjem se izbacuje sputum iz disajnih puteva. Sputum je najbolje uzeti ujutro,jer je tada obino najobiljni. Ako sputum treba zasijati na hranljive podloge, onda seon mora uzeti tako da se onemogui inkontaminacija.

Za ovako uzimanje treba pripremiti:

Sterilnu posudu (Petrijevu olju) aa sa prokuhanom vodom

Papirnatu vatu (celtof)

Bubrenjak

Najljepnice za obiljeavanje materijala

Uputnica.

Postupak:

Pacijent ispere usta prokuhanom vodom, potom se dobro nakalje i sputum se ubaci

u sterilnu posudu (za mikrobioloke pretrage) ili hmiski istu (za laboratorijske


13/92

pretrage), koja se odma zatvori, a bolesnik obrie celtofom. Na posudu se zalijepinaljenpnica sa imenom i prezimenom pacijenta, i uz uputnicu alje u laboratorij.

e. Posmatranje i njega bolesnika sa kaljem

U posmatranju bolesnika nije dovoljno utvrditi podatak da on kalje, ve i kakav jekarakter kalja.

Suh kaalj je tetan kaalj. Njima seproiruje infekcija sa bolesnog na zdravo tkivo.Prilikom svakog zapaljenja stvara se tenos, koja se za vrijeme kalja lako itiprenosei infekciju na okolno tkivo. Naporan kaalj iri alveole, koje vremenom gube

elastinost, to kasnije moe biti razlog za stvaranje emfizema plua. On zamarabolesnika, jer se njaee javlja nou i remeti mu san.

Za vrijeme kalja utroak energije je veliki. Zato je bolenik umoran, a otpornostnjegovog organizma smanjena. Iskusnom posmatrau karakter kalja moe da ukaena vrstu oboljenja i na organ koji je obolio.

Tako razlikujemo:

Vlaan kaalj sa obilnom ekspektoraciom koji ukazuje na promjene ubronhijama

Nadraajan i suh kaalj koji ukazuje na promjene u larinksu

Lagano i suho kaljucanje ukazuje na poetak tuberkuloze

Dugotrajan, naporan i nadraajan kod malignih oboljenja plua

Povran, kratak uz pojavu bolova koji se javljaju kod suhog zapaljenja plunemaramice

Ako se javlja u napadima, a praen je izbacivanjem, ilave, staklaste sluzi,onda je u pitanju bronhijalna asma.

Medicinska sestra mora da zna kako e postupiti sa bolesnikom koji kalje. Ona trebada zna:

Ako je kaalj blag i ako se odvija, ne treba ga suzbijat

Ako je praen obilnom ekspektoraciom, treba ga provocirati

Ako je naporan i suh, treba dat lijekova za suzbijanje kalja

U njegovanju bolesnika sestra mora obratiti naruitu panju na bolesnika koji vlanokalju i izbacuju sekret. Takvi bolesnicimoraju se upozoriti da ee kalju i izbacujusekret. Povremeno ih stavljati u Kvinkeov poloaj. Takoe treba ih uputiti kako e


14/92

naporan kaalj zamijeniti hrakanjem. Ublaavanje napornog kalja doprinose toplinapitci, inhalacija (elektrinim inhalatorima) i uzimanje ekspektoratnih sredstava.Himoptizija je iskaljavanje malih koliina krvi, a hemoptoa iskaljavanje veihkoliina krvi. Posljedica je oteenja krvnih sudova bronhija i plua zbog bolesti

(tumor, tuberkoloza, bronhiektazije, upala). Prilikom pojave veih krvarenja iz plua,od presudnog je znaaja ukazivanj hitne pomoi. Bolesnici su zbog te pojave vrlozaplaeni, te ih na prvom mjestu treba umiriti.

Svakako, da o takvoj pojavi sestra treba da obavijesti ljekara, a dok ljekar ne doe,treba sprovesti sljedee:

Bolesnika postaviti u visoki- Fovlerov poloaj

Bolesniku treba davati hladne napitke

Davati hipertonian rastvor kuhinjsek soli

Obezbijediti potpuni mir

On treba biti potpuno pasivan, ak mu treba zabraniti govor.

f. Postupak sa sputumom

Bolesnici koji iskaljavaju moraju biti obezbjeeni priborom za iskaljavanjem iupueni kako se on upotrebljava. Bolesnik moe iskaljavati u papirne maramice i

odlagati ih u vreice, koje se spaljuju. ee se upotrebljavaju pluvaonice spoklopcem, za jednokratnu i viekratnu upotrebu. Viekratne (stone, sobrne, depne)pljuvaonice treba esto mijenjati, a upotrijebljene prazniti, prati, dezinfikovati i popotrebi sterilisati. Na odjeljenjima za plune bolesti postoje aparati za pranje,dezinfekciju i sterilizaciju posuda za iskaljavanje.

Prije svake ponovne upotrebe u pljuvaonice za viekratnuupotrebu, uljeva se viakoliina tekueg dezinfekcionog sredstva.

6. MOKRAA-URIN

Mokraa je izluevina koja se stvara u bubrezima i izvodnim kanalima, i koja seizluuje iz organizma. Urinom se iz organizma izluuju materije koje nisu potrebneorganizmu, a stvaraju se u procesu metabolizma i predstavljaju njegove krajne

produkte. Centar za mokrenje smjeten je u kiemenoj modini (3-4 lumbalnomsegmentu).


15/92

Pregledom urina utvruje se ne samo stanje bubrega, nego i ostalih organa koji suzahvaeni patolokim procesom, koji utie na sastav mokrae, zbog toga je urinvaan dijagnostiki materijal koji se moe posmatrati: makroskopski, mikroskopski,biohemijski, bakterioloki (mikrobioloki).

Osobine mokrae kod zdrave osobe:

Koliina: 1000-1500ml u toku 24 sata

Boja: svijetlo uta (pri veoj koncentraciji tamnija, pri manjoj svjetlija)

Bistrina: bistra, prozirna

Miris: blag, nenapadan

Gustoa (specifina teina): 1015-1025gr/cm 24-satnom uzorku

Reakcija: (slabo kisela od 4,5-8 pH kiselija u bjelanevinastoj, a manje kisela ubiljnoj ishrani)

Bjelanevine: 0-150 mg/dU u 24-satnom uzorku

Glukoza: 0-2,5 mmola/dU u24-stnom uzorku (samo poslje uzimanja

koncentriranih ugljenih hidrata)

Sediment: 0-2 eritrocita/vidno polje,

0-5 leukocita/vidno polje,

0- Nekoliko elija tubularnog epitela/vidno polje

0-1hijalini cilindar/vidno polje Bilirubin: negativan

Urobilinogel: 0,5-4,0 Uu 24-satnoj mokrai

Mikrobioloki: sterilan.

Koliina mokrae izluena u toku 24 sata naziva se diureza. Diureza je vaanpodatak kod pojedinih bolesti, pa se skupljanje i mjerenje urina mora savjesno

provoditi. Mokraa se poinje skupljati njaee u 7 sati ujutro. U 7 sati bolesnikmokri, i ta se mokraa baca (stvorila se u toku noi). Od tada pa do sljedeeg jutra

mokraa se prikuplja, a u tu koliinu urauna se mokraa izluena i u 7 sati. Posudau koju se skuplja mokraa oznaena imenom i prezimenom bolesnika, ilidogovorenim znakom ako je bolesnik nepismen. Koliina sakupljene mokrae seizmjeri i upie u temperaturnu listu. Bolesnicima na intenzivnoj njezi kontrolie seminutna i satna dijureza.

a. Potoloki nalazi u mokrai

Odreenim nazivom su oznaeni su poremeaju u nainu mokrenja, koliini isadraju mokrae na sljedei nain:


16/92

Disurija: zajedniki naziv za sve vrste poremeaja u stvaranju i izluivanjumokrae

Anurija: potpuni prestanak stvaranja mokrae

Retencija: zastoj mokrae u mokranom mjehuru i bubrenim kanalima zbog

zapreke u oticanju Oligurija: smanjeno stvaranje mokrae

Poliurija: poveano stvaranje mokrae

Polaksiurija: uestali podraaj i mokrenje malih koliina urina

Nikturija: nono mokrenje.

Inkontinencija: nekontrolisano (bezvoljno mokrenje, nesposobnost

zadravanja mokrae)

Proteinurija: poveana koliina bjelanevina u mokrai

Glikozurija: nalaz glukoze u mokrai

Hematurija: nalaz krvi u mokrai

Makrohematurija: krv u mokrai vidljiva golim okom

Mikrohematurija: mikroskopski nalaz krvi u sedimentu mokrae

Leukociturija: nalaz poveanog broja leukocita u sedimentu mokrae

Piurija: makroskopski vidljiv gnoj u mokrai

Cilindruia: nalaz patolokih cilindara u mokai

Bakteriurija: nalaz mikroorganizama u urinu

b. Boja mokrae

Urin zdrave osobe je svjetlo ute boje zavisi od koliine i specifine teine mokrae,te o koncentraciji unih boja, stanica krvi u urinu i od elemenata u njemu.

Normalan sastav ine:

Voda (95%), natijum, hlor, kalijum, ureja, mokrana kiselina, sulfati, kreatinin

Svijetla boja: nalik vodi kada se izluuje velika koliina mokrae

Tamnouta: nalik tamnom pivu kada se u mokrai nalazi poveana koliinaunih boja

Svijetlocrvena: nalik vodi u kojoj je isprano meso, kada se u mokrai nalazipovean broj eritrocita

Tamnocrvena: kada se u mokai nalazi vea koliina krvi.

c. Specifina (gustoa) teina mokrae

Specifina gustoa mokrae pokazatelj je koncentracijske funkcije bubrega. Pri

velikom unosu tenosti zdravi bubrezi izluuju mokrau niske specifine gustoe.Ako je smanjeno unoenje tenosti u organizam ili se tenost gubi obilnim znojenjem,


17/92

povraanjemili prolivom, bubrezi izluuju manje koliine mokrae visoke specifinegustoe. Izuzetak ini eerna bolest koju prati poliurija, ali mokraa ima visokuspecifinu gustou, zbog prisustva eera. U pojedinim uzorcima mokraa ufiziolokim uslovima iroko varira (1001-1040), no izmjerena u 24 satnoj mokrai

normalno je 1015-1025.

Specifina gustoa urina mjeri se urinometrom. To je staklena sprava cilindrinogoblika, u ijem su donjem proirenom dijelu smjtene olovine kuglice, a u gornjemuem dijelu ima oznaene brojeve od 1000-1060. Mjerenje specifine gustoe vri se uiroj graduiranoj menzuri od 100ml. Mokraa se u menzuru sipa polako uz zid, kakobi se izbjeglo stvaranje pjene. Menzura se postavlja uz ravnu podlogu a u urin se

uroni urinomtar. On se spusti da slobodno utone i kad se potpuno umiri, oita se brojkoji je u ravnini gornjeg ruba mokrae.

Dobijena vrijednost se ubiljei u temperaturnu listu, upotrijeblejni pribor se raspremi(opere, dezinfekuje, ispere, osui )i spremi na odreeno mjesto.

d. Hemijski pregled urina

U biohemijski laboratorijama izvode se brojne kvalitativne i kvantitativne pretrage

mokrae. Neke kao npr: bjelanevine, eer, pH mokrae, aceton, bilirubin,urobilinogen, krv u mokrai, mogu se orjentacijski odrediti i pomou reagens- trake(Urokomb 3, Urokomb 9, Kletoglur-test i dr.) na odjeljenju, u ambulanti, kuibolesnika, postupkom prema upustvu proizvoaa.

Postupak: bolesnik se pomokri (svje urin, ne smije stajati vie od 4 sata) u iru auza urin. Uzorak mokrae se promijea, a reagens traka uroni u urin 1 sek. Privaenjut treba traku povui uz rub posude da se otkloni viak urina. Promjene bojena traci treba uporediti sa indikatorom na kutiji za reagens trake i oitati vrijednost.Nalaz se upie u temperaturnu listu, a upotrijebljena reagens traka i urin se bace.

e. Uzimanje mokrae za pretrage

Za laboratorijski pregled mokraa se moe uzeti na nekoliko naina. Najee seuzima prva jutarnja mokraa izluena u toku jednog mokrenja, jer je po koliininajobilnija i svi su sastojci koncentrirani.

Mokraa koja se sakuplja u toku 24 sata koristi se za oderivanje hemijske analize(hormoni, glikozurija...).


18/92

Mokraa uzeta u tri ae tokom jednog akta mokrenja, koristi se za orjentacionoodreivanje lokalizacije patolokog procesa, na osnovu pozitivnosti nalaza upojedinim aama.

Mokraa iz srednjeg mlaza uzima se u sluaju bakteriolokog pregleda i zautvrivanje broja leukocita i eritrocita. Prije uzimanja mokrae spoljanje genitalijetreba oprati antiseptikim rastvorem. Za laboratorijske analize mokraa se uzima uhemijske iste sudove. Ukoliko se mokraa uzima za bakterijoloka ispitivanja ilizasijava na hranjive podloge (urinokultura) onda se ona uzima u sterilne sudove.

Ako bolesnik ne moe spontano mokriti, mokrenje se pokuava izazvati raznimpostupcima:

Stavljanje bolesnika u drugi poloaj (iz leeeg u sjedei)

Stavljanje toplog termofora u predjelu mokranog mjehura

Stavljanje bolesnika na toplu posudu za nudu ili u toplu kupku. Ako ni ti postupci ne pomognu vjetaki se ispranjava mokrana beika-kateterizaciom.

7. KATETARIZACIJA MOKRANE BEIKE

Pod kateterizacijom se podrazumjeva plasiranje (uvoenje) katetera u mokranu

beiku. Kateter je uplja cijev za ulijevanje i isticanje tenosti.

Indikacija za kateterizaciju mokrane beike su:

Retencija mokrae: kada bolesnik ne moe spontano mokriti

Radi pripreme za intervenciju (prije operacije, prije poroaja)

Evakuacije koaguluma iz mokrane beike

Ubacivanje ljekovitih, kontrastnih i drugi sredstava

Inkontinencija mokrae.

Prema uestalosti izvoenja kateterizacije me biti jednokratna, povremena ili trajna.Kateter se plasira preko uretre, ali ukoliko postoje promjene u mokranom kanali iuroene ili steene anomalije, onda se u tim sluajevima vri punkcija mokranebeike ili cistostomija, preko koje se uvodi kateter.

Vrste katetera: kateteri mogu biti od gume, sikikona ili svile (nekad su se

upotrebljavali stakleni i metalni kateteri. Kateteri imaju nazivem prema autorima

(Nelatonov, Tijemanov, Petzzerov) a razlikuju se po obliku i veliini (16,18,20).

Danas se po pravili primjenjuju kateteri za jednokratnu upotrebu. Kateteri za trajnopranjenje mokrane beike moe bit dvocjevan (za protok urina i za punjenje balona


19/92

za fiksaciju katetera) i trocjevan (za protok urina, za punjenje balona i za uljevanje

tekuine za ispirnaje mokrane beike)

a. Zadaci sestre pri kateterizaciji mokrane beike

Katetrizacija mokrane beike bez obiza u koje svrhe se radi, mora se izvoditi postrogo aspetinim uslovima. Ovo medicinsko-tehniku radnju treba da izvodistruno lice, sa iskustvom, vrlo paljivo, naroito ako se radi kod mukaraca i maleenske djece.

Za kateterijaciju treba pripremiti:

Prostoriju: soba za intervenciju ili bolesnika soba (krevet kod nepokretnogbolesnika se ogradi paravanom)

Materijal: odgovoarajui sterilni kateter

Sterilni tupferi od gaze

Sterilne rukavice

Dezinfekciono sredsvo

Sterilni glicerin, anestezijski gel

Sterilni pean ili pinceta

Kompresa i nepropusno platno (muema)

Urinska aa, sterilna posuda ili epruveta (sa naljepnicom)

Bubrenjak Sterilna prica sa fiziolokom otopinom

Kesa za skupljanje mokrae (ako se uvodi trajni kateter).

b. Izvoenje katetrizacije kod mukaraca

Bolesnik lei na leima u horizontalnom poloaju sa ispruenim nogama. Ispodbolesnika se postavi muema sa kompresom. Pokriva se skloni s kreveta, trbuh iprsa bolesnika pokriju se arafom. Medicinska sestra navlai sterilne rukavice,

lijevom rukom se podigne penis i dri izmeu treg i etvrtog pusta,a prepuciom seprevue preko glansa kaiprstom i palem. Prstima desne ruke oisti se i dezinfikujese 2-3 puta vrh glansa i spoljanje ue uretre. Tuferima gaze natopljene nekimblagim dezinfekcionim sredstvom. Kaiprstom i palcem desne ruke se uhvati kateter(pomou sterilne anatomske pincete ili peana) a drugi kraj katetera hvata se etvrtimi petim prstom. Pri uvenja katetera na otvor mokrane cijevi stavi se kapanasteziskog gela i prieka se 1-2 min. Vrh katetera prelije se sterilnim glicerinom, iveoma oprezno kateter uvodi u spoljani otvor mokrnog kanala (peni je uvertikalnom polozaju i potiskuje prema mokranoj beici). Kateter treba uvlaitipolahko, laganim pokretima ruku, jer se naslinim uvlaenjem moe povrijediti


20/92

uretra. Kad se osjeti otpor sfinktera, penis se postavi uhorizontalni poloaj, a kadapotekne mokraa, znai da je kateter u mokranoj beici (10-12cm).

Ukoliko nema mokrae, kateter treba povui malo unazad, jer postoji mogunost

da otvor upire u zid mokrane beike. Ako i poslje toga nema mokrae onda jemokrana beika prazna. Ukoliko se katetrizacija vri radi evakuacije mokrae (usljedzastoja), ne treba od jednom ispustiti svu mokrau, jer se zbog brzog pranjenja zidbeike naglo skuplja, pa moe doi do lakog krvarenjac. Izvoenje kateterizacije kod ene

Bolesnica se postavlja u ginekoloki poloaj i obavi se pranje polno-analnog predjela.Navuku se sterilne rukavice i prstima lijeve ruke sa dva tupfera raire male i velikepolne usne, oisti i dezinfekuje otvor uretre, brisanjem natopljenim blagim

dezinfekcionim sredstvom. Zatim se desnom rukom uzima kateter i kroz otvor uretre

uvodi u mokranu beiku. Na 4-5cm osjeti se otpor, a zatim se ulazi u slobodniprostor to znai da se katert nazali u beici.

Ukoliko se mokraa uzima za urinokultur, prvi mlaz treba ispustiti u bubrenjak,zatim napuniti sterilnu posudu, zatvoriti je i sa uputom je poslati u mikrobiolokilaboratorij.

d. Postavljanje trajnog (stalnog) katetera

Kada je potrebno postaviti trajni kateter, pored odgovarajueg (dvocjevni ilitrocjevni) katetera, pripremi se prica sa fiziolokim rastvorom i kesa za sakupljanjemokrae. Sterilni kateter se uvlai u mokranu beiku, zatim se pomou sterilne riceispuni balon sa vazduhom ili fiziolokim rastvorom, tako da kateter ne moe daispadne, a njegov kraj se spoji sa kesom za mokrau. Na svakih 6-7 dana kateter trebamijenjati, a jedan do dva puta dnevno isprati rastvorom 3%tne borne kiseline ili

fiziolokim rastvorom. Za kontinuirano ispiranje mokrane beike koristi se trokraki

Folijev kateter. Po zavrenoj keteterizaciji upotrijebljeni materijal se raspremi, ono jeza viekratnu upotrebu pere i dezinfekuje, a prljavo rublje alje na pranje.


21/92

Urinarna kateterizacija:Urinarna kateterizacija (cathing)je postupak u kojem se urinarni kateter (cjevica nainjenaodlateksa,poliuretanailislikona)uvodi krozuretrudo pacijentovamokranog mjehura.Kateterizacija omoguavaslobodno istjecanje pacijentovaurinaiz mokranog mjehura, radi sakupljanja istoga. Takoer moe biti koritenaza injiciranje tekuina koje slue zadijagnostiku ili terapiju bolesti mokranog mjehura. Kateterizaciju najeeizvodi zdravstveni djelatnik, obinomedicinska sestra,no mogue je i da ju pacijent samostalno obavlja. Katetermoe biti trajni (permanentni) ili intermitentni, koji se uklanja poslije svakog pranjenja mjehura.

Vrste katetera:

Postoji nekoliko osnovnih vrsta katetera:

Foleyev kateter(permanentni urinarni kateter)-na svome kraju ima balon u koji se stavlja fizioloka

otopina da bi se balon napuhao i na taj nain zadrao kateter u mokranom mjehuru. Baloni su veliine 5

cm ili 30 cm, napravljeni od silikonske ili prirodne gume.

Intermitentni kateter/Robinsonov kateter- fleksibilni kateter koji se koristi za kratkotrajnu drenau urina.

Za razliku od Foleyjeva katetera, nema balona na kraju te se ne moe zadrati u mokranom mjehuru

neprivren. Moe biti premazan i nepremazan (npr. hidrofilni premazani i spreman za uporabu).

Coude (lakatni) kateter- ima zakrivljen vrh koji mu omoguuje da lake proe kroz zavoj prostatine uretre.

Hematurini kateter- tip Foleyjeva katetera koji se koristi za kontroliranje krvarenja nakon transuretralne

resekcije prostate. Koristan je za endoskopsko- kirurke postupke i u sluaju masivne hematurije. Postoje

kateteri s dvostrukim i trostrukim lumenom.

Vanjski kateter, urinski kondomili kondom-kateter- koristi se kod inkontinentnih mukaraca i nosi nii

rizik od infekcije u usporedbi s trajnim kateterom, budui da se ne uvodi u uretru ve ostaje na povrini koe.

Dimenzije katetera su odreene Francuskom kateterskom skalom. Najee su veliine 3,3 mm pa sve do 9,3

mm. Zdravstveni radnik e izabrati kateter dovoljno velik da omogui slobodno otjecanje urina te sprijei curenje

urina mimo katetera. Vee dimenzije katetera su potrebne ako je urin gust, krvavili sadri vee koliine

sedimenta. Kod veih katetera postoji vea mogunost oteenja uretre. Neki ljudi razviju preosjetljivost na lateks

nakon dugotrajnog koritenja lateks katetera nakon ega se on mora zamijeniti silikonskim ili teflonskim. Kateteri

obloeni aktivnom srebrom mogu reducirati broj infekcija.
http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lateks&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lateks&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lateks&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poliuretan&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poliuretan&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poliuretan&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slikon&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slikon&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slikon&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Uretra&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Uretra&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Uretra&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Mokra%C4%87ni_mjehurhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Mokra%C4%87ni_mjehurhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Mokra%C4%87ni_mjehurhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Urinhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Urinhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Urinhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Medicinska_sestrahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Medicinska_sestrahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Medicinska_sestrahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Krvhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Medicinska_sestrahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Urinhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Mokra%C4%87ni_mjehurhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Uretra&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slikon&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poliuretan&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lateks&action=edit&redlink=1


22/92

Razlike meu spolovimaUmukaraca,kateter se uvodi u urinarni trakt kroz penis. Kondom kateter se ne uvodi u penis nego se stavlja nanjegov vrak.U ena se nakon ienja povidon- jodidom kateter uvodi u uretralni meatus. U ena je proceduraneto kompliciranija zbog varijacija u izgledu genitalija (zbog dobi, pretilosti, enskog obrezivanja, poroda i drugihfaktora), ali dobar kliniar se treba osloniti na temeljne anatomske odrednice i strpljenje. U Ujedinj enom

Kraljevstvu je ope prihvaeno da je ienje podruja oko uretralnog meatusa sa fiziolokom otopinom sasvimdovoljno i za mukarce i za ene te da ne postoji pouzdani dokaz da ienje sa antiseptikom smanjuje rizik odinfekcije. Mukarci imaju netovei rizik za spazam mokranog mjehura. Ako se dogodi spazam, ili nema urina udrenanoj vreici, mogue je da je kateter blokiran krvlju, gustim sedimentom ili deformacijom katetera ilidrenane vreice. Ponekad je spazam uzrokovan kateterom koji ima iri tativno djelovanje na na mokrani mjehur,prostatu i penis. Takvi spazmi se mogu kontrolirati lijekovima kao to je butilskopolamin, no ipak se veinapacijenata prilagodi na iritaciju i spazam spontano nestane. este indikacije za kateterizaciju pacijenta su akutnaili kronina urinarna retencija (koja moe otetiti bubrege), ortopedski postupci koji ograniavaju pacijentovokretanje, potreba za preciznim motrenjem koliine urina ( npr. u JIL -u), benigna prostatina hiperplazija,inkontinencija i posljedice razliitih kirurkih intervencija u podruju mokranog mjehura i prostate. Budui damnogim pacijentima insercija ili vaenje urinarnog katetera uzrokuje nesnosnu bol, esto je potrebno primijenitilokalni anestetik. Kateterizacija bi trebala biti sterilan medicinski postupak koji izvodi kvalificirano osoblje koristeipritom opremu dizajniranu za ovu svrhu, osim u sluaju intermitentne kateterizacije koju educirani pacijent sam

izvodi. Intermitentnu autokateterizaciju pacijent izvodi etiri do est puta dnevno, koristei pritom istu tehniku uveini sluajeva. Medicinske sestre koriste sterilnu tehniku pri izvoenju intermitentne kateterizacije u bolnikimuvjetima. Neispravno izvoenje postupka moe uzrokovati traumu uretre ili prostate u mukaraca, infekcijuurinarnog trakta ili parafimozu u neobrezanih mukaraca. Za pacijente s lezijom kraljenike modine ineurogenim mokranim mjehurom intermitentna kateterizacija je standardna metoda za pranjenje mjehura.Postupak je siguran i uinkovit i rezultira poboljanom funkcijom bubrega i gornjeg urinarnog trakta, ublaujuivezikouretralni refliks i inkontinenciju (Hedlung i sur., 2001). Uz klinike prednosti, autokateterizacija takoerpoboljava kvalitetu ivota pacijenta omoguavajui mu neovisnost i sigurnost.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mu%C5%A1karachttp://hr.wikipedia.org/wiki/Mu%C5%A1karachttp://hr.wikipedia.org/wiki/Mu%C5%A1karachttp://hr.wikipedia.org/wiki/Mu%C5%A1karac


23/92

8. STOLICA- FECES

Solica ili fece je crijevni sadraj koji je ostao nesvaren, neresurbivan, pa se izdigestuvnog trakta periodino evakuie defekaciom. Defekacija nastaje kada fekalnemase pritisnu distalni dio debelog crijeva. Defekaciom upravlja centar smjeten ulubalnom dijelu kimene modine. Kontrolu ove fizioloke potrebe veina djecesavlada krajem druge godine ivota.

a. Osobine stolice kod zdrave osobe

Uestalos: dnevno, do jedne stolice svkai drugi dan

Koliina: 100-300gr zavisno o vrsti koliine pojedene hrane, te i o uestalostistolice

Konzistencija: gusta, zbijena

Oblik: duguljast il jajolik, prosjene irine 2cm

Boja: sema


24/92

Sastav: 60-70% voda, 30-40% krutih tvari (nesvareni nereserbovani ostatci

hrane, izluevine probavnih lijezada, une boje, soli, epitelne elije ibakterije).

Stolica se moe pregledati: Fizikalno ili makroskopski: koliina, konzistencija, boja, zadah, primjese,

oblikovanost

Hemijski: pH, krv, une boje, masti

Mikrobioloki: vrste bakterija i parazita

b. Patoloke promjene stolice

U patolokim uslovima mijenja se koliina, uestalost, oblik, boja, zadah i sastavstolice.

c. Koliina stolice

Potpuni izostanak stolice karakteristian je za ileus (opstrukciju crijeva). Velikepojedinane stolice nalazimo kod bolesnika s kongentalnim proirenjem debelogcrijeva.

d. Uestalost stolice

Najeci poremeaj uestalosti stolice su:

Proliv (dijarea)

Zatvor (opstipacija)

Inkontinencija (nemogunost zadravanja stolice u crijevima)

Proliv (dijarea) je esto prnjenje nedovoljno formirane stolice zbog ubrzanemotorike debelog crijeva. Brza oasaa stolice kroz koln onemoguava resorpciju

vode, te je stolica kaasta ili vodena. To moe biti znak: upala crijeva, neadekvatneishrane, poremeaj resorpcije u tankom crijevu ili tumora debelog crijeva. Uzrociproliva su: patoloki mikroorganizmi i toksini, bolesti tankog i debelog crijeva,eludca i guterae. Osim mnogo tenosti u prolivastoj stolici nalaze se esto ipatoloke promjene: krv, gnoj, slu. Akutni proliv prae je grevima u crijevima(kolikama), podrazajima na defekaciju (tenezmima) i optom slabou zbog gubitkatenou i elektrolita (dehidratacija).


25/92

Zatvor (opstipacija) je rijetko i neredovno pranjenje stolice (jednom od vie od tridana). Stolica je tvrda, suha, koliinski mala zbog dugog zadravanja u debelomcrijevu.

Uzroci opstipacije su razliiti. Moe se pojaviti kroz razne bolesi crijeva: Akutno (ileus)

Hronino (tumori, megakolon, poremeaj u moteletetu)

Meutim, najei uzroci ostipacije su: hrana siromana biljnim vlaknima i namjernozataivanje refleksa pranjenja crijeva (putovanja, esti boravci izva kue,prezaposlenost, nepokretnos i sl. Nemogunost voljne defekacije kao trajna pojavakad-kad je posljedica neurolokih poremeaja (paraliza).

e. Konzistencija stolice

Gustoa stolice se najee mijenja sa uestalou, pa je u dijareji tekua ilipolutekua, a u opstipaciji tvrda (formirane, tvrde,kaaste, rijetke stolice).

f. Oblikovanost stolice

Najei poremeaji u oblikovanju stolice su:

Potpuni izostanak oblikovanja nalazimo u proljevastoj i mekoj stolici Stanjena stolica poput olovke via se u bolesnika s tumorima u analnoj

regiji i s velikim moroidima

Usitnjena stlica poput brabonjaka koze ili ovce takoe moe biti znaktumora u zavrnim dijelovima debelog crijeva, ali je esto prolazna pojava uopstipaciji.

g. Boja stolice

Boja stolice potie od une boje sterkobilna zbog ega je normalno smee (braun).Na boju stolice utie vrsta hrane kao i neki lijekovi. Mlijena hrana daje svijetlu, mesotamno-smeu, pinat zeleno-crnu boju, crno groe crnu boju stolice itd. Lijekovikoji mogu da izmijene boju stolice su medicinski ugalj koji daje crnu boju, kao i

preparati eljeza, a barium bijelu boju stolice.

Meutim, vaene su promjene boje stolice i u nekim bolestima:

Bijela (aholina) stolica, zbog manjka unih boja, zbog obstrukcije glavnogunog voda


26/92

Crna (poput katrana) solica, zbog krvarenja u gornjim dijelovima digstivnog

trakta naziva se malena, a osim promjene boje ima i druge karakteristike:obilna je tjesnasta i jako zaudara.

Crvena stolica, zbog krvarenja u donjim dijelovima digestivnog trakta, obilna

je pomijeana sa svjeom krvi.

h. Primjese u stolici

U stolici, ili na njenoj povrini, i makroskopski se mogu nai u patolokim prilikamacrijevni parazit, gnoj, krv i sluz.

i. Uzimanje stolice za pregled i pretrage

Ukoliko sestra fizikalnim pregledom uoi patoloke promjene, mora je sauvati iobavjestiti ljekara koji e odluiti o slanju stolice na dalje pretrage.

Za hemijski pregled stolica se uzima u plastinu flaicu (flakum) na ijem jezatvarau fiksirana kaikica. Njome se uzima stolica sa karakteristinog mjesta, i tosamo ona koliina stolice koja stane na stolicu. Na flaicu se nalijepi etiketa saimenom i prezimenom bolesnika, ispuni se uputnica i materijal se alje na pregled ulaboratorij.

Za mikrobioloke pretrage stolice postupak je isti, samo se uzorak stolice uzimasterilnom kaikicom fiksiranom sa unutranje strane poklopoca sterilne flaice.Prilikom uzimanja uzorka vodi se rauna da se nedesterilie flaica. Na flaicu sestavlja naljepnica, ispisuje uputnica i materijal se alje mikrobioloki laboratorij zapregled (vrste bakterija-koprokultura i crijevni paraziti kao i njihova jaja).

j. Davanje posude za nudu

Nepokretni bolesnici defekaciju i mokrenje obavljaju u krevetu (leei) u posudu zanudu (lopate-emailirane, plastine). Za mnoge bolesnike to nije ugodno, i sestra immora pomoi da prihvate takav nain eliminacije izluivanja. Postupak:

Krevet zatiti paravanom, s bolesnika skinuti pokriva, zamoliti bolesnika da seodupre o laktove i pete, te odigne donji dio lea, a ispod gluteusa se postavi nonaposuda. Vano je da nona posuda bude ista i dezinfikovana, suha i topla. Uposudu se stavlja malo vode radi lakeg pranjenja. Bolesnika treba pokriti i ostavisamog za vrijeme defekacije. Na dohvat ruke mu se ostavi toaletni papir (ako je u

mogunosti da se sam obie). Poslje obavljene nude treba izvaditi posudu ispod


27/92

bolesnika, poklopiti je i iznijeti je iz bolesnike sobe. Donijeti posudu za umivanje,sapun, bokal s vodom da bolesnik opere ruke polijevanjem. Bolesnika udobno

smjestiti, pokriti i sobu prozraiti.

9. KLIZMA

Klizma je ulijevanje tenosti analnim putem u debelo crijevo radi:

ienja i pranjenja crijeva

Postavljanja dijagnoze- dijagnostika klizma

Davanja lijekova- ljekovita klizma

Davanje hrane-hanjljiva klizma

a. Klizma za ienje i izpranjavanje crijeva

To je medicinsko tehnika radnja kojom se u organizam unosi tenost rektalnimputem, radi ienja (pranjenja) debelog crijeva od fekalnih masa. Primjenjuje sekako kod zatvor, tako i za prirpremu bolesnika za operaciju, rendgenske i

endoskopske pretrage debelog crijeva, prije poroaja, prije ljekovite i hranjive klizmeitd. U tu svrhu klizmom ulijevamo odraslom ovjeku 500-1000ml tenosti (aj odkamilice, fizioloka otopina) ugrijana na temperaturi tijela, u koju se moe staviti 3 -4

kaike parafinskog ulja ili glicerina.Klizmom se postiu dva osnovna elementa u pranjenu crijeva:

Uspostavlja se peristaltika crijeva

Rastvaraju se fekalne mase

b. Dijanostika klizma

To je postupak u radiologiji pomou kojeg se (poslje ienja) u debelo crijevo ulijevakontrastno sredstvo u dijagnostike svrha. Utvruje se prohodnost, pokretljivost,

poloaj i oblik debelog crijeva, te promjene na njenoj sluznici u toku punjenja ipranjenja kontrastnog srdstva. Kontrastno sredstvo je fabriki pripremljeno ilipriprema dodavanjem ili mijeanjem 5 kaika barijeva sulfata sa 1l vode ugrijane natemperaturi ovjeijeg tijela.

c. Ljekovita klizma

To je postupak pomou koje se u debelo crijevo unosi lijek gdje se vri resorpcija, alije neophodno primijeniti klizmu za ienje najmanje dva sata prije ubacivanja lijeka.Prilikom primjenom ove klizme mora se voditi rauna o koliini ubaenog lijeka i


28/92

brzine ubacivanja, kako se ne bih postigao suprotan efekat. Lijek se rastvara u

destilovanoj vodi li fiziolokom rastvoru i daje se u koliini od 50-100mltzv.mikroklizma. Ako se daje u velikim koliinama sprovodi se klizmom kap po kap(sistemom za infuziju).

d. Hranjiva klizma

Primjenjue se rijetko, kada bolesnik ne moe uzimati hranu oralno, ili kada neraspolaemo sredstvima za intravensku parentalnu prehranju. Najee se hranljivaklizma sastoji od 5%-tne otopine glukoze, a primjenjuje se pomou sistema zainfuziju, kap po kap.

Prema kloini tenosti veliina primljene klizme moe biti: obina, visoka i malaklizma.

e. Tehnike izvoenjaklizme

Za davanje klizme potrebno je prpremiti bolesnika, prostoriju i materijal.

Bolesnik se priprema psihiki tako to mu se objanjava tehnika izvoenja radnje.Priprema prostorije: ako se lkizma daje u bolesnikoj sobi krevet se ogradiparavanom, te se dovezu kolica s pripremljenim priborom.

Od materijala na poktrenim kolicima treba pripremiti:

Sistem za klizmu

Mlaku vodu 1-1,5l sa potrebnim dodacima (sapun, parafin, glicerin)

Tupfere od vate

Rektalni nastavak

Vazelin

Drvene patule

Rukavice

Muemu sa kompresom

Kubrenjak Metalni stalak

Nonu posudu (lopata).

Tehnike rada se sastoji iz pripreme sistema i neposeredne prirpreme bolesnika,

davanja klizme, zbrinjavanja bolesnika poslije zavrene intervencije, i raspremanjaupotrijebljenog materijala.

Sistem za klizmu ima emajlirani, plastini ili stakleni sud- irigator (najeecilindrinog oblika), gumenog i raktalnog nastavka. U irigator se stavlja pripremljeni


29/92

rastvor, a na gumeni nastavak se montira kateter namazan vazelinom- Irigator se

zakai na stalak, 60cm iznad kreveta, odvrtanjem ventila (kojio se nalazi izmeugumenog i rektalnog nastavka)isputa se voda u bubrenjak, a zatim ventil zavrne.Pacijent se postavi u odgovarajui poloaj.

Pacijent moe da lei na lijevom boku sa savijenim nogama, ili na leima rairenimnogama (ginekoloki poloaj). Fonji dio pidame se skine, a ako je pavaica povlaise na trbuh. Ispod pacijenta treba postaviti muemu sa kompresom. Sestra stavljarukavice, u lijevu ruku uzima dva tupfera vate i iri gluteus bolesnika. A desnomrukom uzima rektalni nastavak i uvlai ga u rektum 10-15cm. Postepeno ulijevanjetenosti se podeava regulatorom. Svo vrijeme se kotrolie nivo tenosti u irigatoru, aregulator se zatvori dok jo ima nekoliko litara rastvora u irigatoru, da bi se sprijeioulazak zraka u debelo crijevo. Rektalni nastavak se izvlai tako to obuhvatitupferomneposredno do anusa i povlaenjem kroz tupfer izvlai iz rektuma, zatim se odvaja i

stavlja u bubrenjak. Da bi unijeta tenost djelovala, potrebno je bolesnika upozotirida je to due zadri. Bolesnik se stavlja na posudu za nudu, te nakon defekacijesestra pere bolesnika. Posudu za nudu, muemu i kompresu izvlai, a bolesnikapostavlja u odgovarajui poloaj. Poslje zbrinjavanja bolesnika treba raspremitiupotrijebljeni materijal.

10. ZAKLJUAK


30/92

Izluevine predstavljaju veoma vaan materijal u medicini, naosnovu koji se dolazi do znaajnih zakljuaka i na osnovu kojihse donose odluke o daljnjem lijeenju bolesnika i nainu njege

bolesnika. Prilikom uzimanja izluevina od bolesnika, nuno jepridravanje koraka i tehnika. Da bi se dolo do pravihzakljuaka i dijagnoza, potrebo je pravilno postupati samaterijalom.

Tokom cjelokupnog procesa, medicinska sestra mora obratiti

panju na dezinfekciju, kako se ne bih dodatno ugrozio ivotbolesnika.

Ukoliko se makro analizom primijete druge osobine, nego inaedefinisane, sestra je obavezna obavijestiti ljekara.

Prilikom obavljanja kateterizacije ili klizme, neophodno je

psihiki pripremiti bolesnika na predstojei proces. Savjetuje se

davanje uputa za suradnju.


31/92

Lijekovi...NAIN UNOENJA, UVANJE, ADMINISTRACIJA

U najirem smislu lijek je tvar koja unesena u organizam,kemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke bioloke

funkcije. U vedini sluajeva lijek jeluje na specifina mjesta u

stanici-receptore. Lijek se vee na receptor, a snaga vezanja

uvjetuje trajanje uinka lijeka.

Lijek je bilo koja tvar ili kombinacija tvari prezentiranih radi

lijeenja ili spreavanja bolesti ko ljui ili ivotinja ili bilo kojatvar ili kombinacija tvari koje se mogu dati ljudima ili

ivotinjama rai postavljanja ijagnoze ili rai obavljanja,

ispravljanja ili moificiranja fizioloke funkcije organizma.

U vedini sluajeva lijek jeluje vezujudi se na specifina mjesta u

delijikoja se nazivaju receptori.Kako je receptor, udaljen od

mjesta primjene lijeka, vano je a se lijek transportuje od

mjesta primjene o mjesta jelovanja. Lijek se vee na receptor,

a snaga vezivanja moe biti razliita, to uvjetuje i trajanje

djelovanja lijeka. Poeljno je a lijek oe na eljeno mjesto

jelovanja, tj. a ima selektivan uinak, ime se smanjuje

mogudnost komplikacija zbog oatnih neeljenih uinaka.


32/92

Jean ili vie lijekova mogu jelovati na ljudski organizam, i taj

se uinak naziva farmakodinamikom.

I organizam djeluje i na lijek - ogaaju se procesi apsorpcije,

metaboliziranja i izluivanja lijeka. Te procese opisuje

farmakokinetika

Kako se lijek unosi u organizam?

Lijek se u organizam moe unijeti na vie naina, a koji je putprimjene lijeka najpriklaniji za oreenog bolesnika, ovisi o

farmakolokim osobinama lijeka, kao i o terapijskim razlozima.

Primjena lijeka moe biti:

enteralna- kroz probavni trakt, bilo da je unesen na usta(peroralno), pod jezik (sublingvalno) ili kroz debelo crijevo

(rektalno);

Primjena lijekaparenteralna - podrazumijeva metode

primjene lijeka koje mimoilaze probavni trakt, tako da se

unosi direktno u tkiva u prikladnim ljekovitim oblicima kao to


33/92

su ampule, infuzijski rastvori, i to: injektiranjem

/ubrizgavanjem/ u venu (intravenski), u miid

(intramuskularno) ili po kou (subkutano).

Parenteralno se uglavnom primjenjuju lijekovi koji bi se

prolazom kroz probavni trakt razgradili (npr. inzulin) ili kada se

eli postidi brzi uinak. Takva vrsta primjene ima prenosti, jer

lijek stie nepromijenjen u krvnu cirkulaciju ili na oreeno

mjesto, a djelovanje je brzo i potpuno.

Lijekovi koji se uzimaju preko usta (per os) mogu imati sleede

oblike:

tablete, kapsule, raeje, perle, sirupi, rastvori, gelovi,lingvalete, bukalete i praak.

Oblici lijekova za parenteralnu primenu

ampule,

flakoni,

infuioni rastvori,

sirete,

insulinska penkala

Oblici lijekova za parenteralnu primenu

ampule,


34/92

flakoni,

infuioni rastvori,

sirete,

insulinska penkala

Oblici lijekova za aplikovanje preko vagine

vaginalete

Oblici lijekova za aplikovanje preko rektuma

supozitorije

mikro klizme

Oblici lijekova za aplikovanje preko respiratornog sistema

sprejOblici lijekova za aplikovanje preko nosa

sprej

kapi

Oblici lijekova za aplikovanje preko oka

kapi

mast


35/92

INHALACIONA TERAPIJA

Hronina opstruktivna bolest plua (HOBP) ine hronini bronhitis i emfizem. Hronini bronhitis se definie kaobolest obeleena produktivnim kaljem, stvaranjem sluzi u disajnim putevima i iskaljavanjem vei broj dana

najmanje tri meseca godinje tokom dve godine. Emfizem plua je stanje trajnog proirenja vazdunih prostora u

pluima udruen sa razaranjem alveola. Bronhijalna astma hronina je upala disajnih puteva, sa napadima

suenja bronha. U terapiji bronhijalne astme i HOBP koriste se dve osnovne grupe lekova i to bronhodilatatori i

antiinflamatonri lekovi. Bronhodilatatori su efikasni u reverziji bronhospazma koji se javlja u ranoj fazi astme. U

bronhodilatatore spadaju: beta2-adrenergiki agonisti, metilksantini, antagonisti cistein-leukotrienskih receptora i

antagonisti muskarinskih receptora. Beta2-adrenergiki agonisti Glavni efekt beta2-adrenergikih agonista u

terapiji asme je irenje bronija, i to direktnim dejstvom na beta2-adrenergike receptore na glatkim miiima. Ovi

lekovi relaksiraju bronhijalne miie bez obzira koji je spazmogen ukljuen u razvoj bronhokonstrikcije. Oni,

takoe spreavaju oslobaanje medijatora iz mastocita, kao i oslobaanje jednog od primarnih medijatora

inflamacije TNF-alfa iz monocita. Beta2-adrenergiki agonisti pored ovoga, mogu dejstvom na cilije, da

poveavaju mukocilijarni klirens u bronhijama. Ovi lekovi se primenjuju inhalatorno, u obliku aerosola, praka ilirastvora, mada se neki od njih mogu primeniti i oralno ili parenteralno. Za aplikaciju ovih lekova u obliku aerosola


36/92

danas se koriste poseban oblik inhalatora sa odmerenim dozama. U terapiji bronhijalne astme koriste se dve

grupe beta2-adrenergikih agonista i to: lekovi sa kratkim dejstvom salbutamol i terbutalin. Ovi lekovi se

primenjuju u inhalaciji, uz postizanje maksimalnog dejstva tokom 30 minuta od primene i trajanje destva od 4-6

sati; ovi lekovi se uglavnom uzimaju u simptomatskoj terapiji, po potrebi. Koristi se i bambuterol. Druga grupa su

lekovi sa duim dejstvom npr. salmeterol. Ovi lekovi se primenjuju u inhalaciji i njihovo dejstvo traje oko 12

sati. Koriste se redovno, dva puta dnevno, kod bolesnika kod kojih se glukokortikoidima ne postie potpuna

kontrola bolesti. Ostali lekovi iz ove grupe su formoterol, fenoterol, pirbuterol i reproterol. Beta2-adrenergikiagonisti se upotrebljavaju i radi popravljanja disajne funkcije kod bolesnika sa hroninom opstruktivnom boleu

plua. Najvei broj neeljenih efekata koji prate upotrebu beta2-adrenergiki agonisti su posledica njihove

apsorpcije i ulaska u sistemsku cirkulaciju. Tremor je njihovo najee neeljeno dejstvo Salbutamol Salbutamol

je selektivni simpatomimetik koji deluje na beta-2-adrenergine receptore bronhijalnih miia, ali ne i na beta-1-

adrenergike receptore srca. Zato izaziva izdanu dilataciju bronha bez nepoeljnih kardiovaskularnih pojava.

Spada u grupu simpatomimetika za leenje astme sa kratkim delovanjem - poinje delovati najbre za oko 5

minuta, maksimum delovanja postie za sat vremena, a sveukupno dri 4-6 sati. Salbutamol ipak moe izazvati i

nuspojave koje su karakteristine za neselektivne simpatomimetike kao to su palpitacije, bol u grudima, ubrzano

lupanje srca, tremor i nervoza. Te su nuspojave puno ee kod salbutamola koji se uzima u obliku tableta, a

pogotovo fini tremor skeletnih miia koji je zavisan od doze, a najuoljiviji je na rukama. Neki bolesnici oseaju i

napetost skeletnih miia. Salmeterol Salmeterol je, kao i salbutamol, selektivni simpatomimetik koji se vee za

beta-2-adrenergike receptore i stimulie ih. Ali, za razliku od salmeterola, on spada u grupu dugodelujuih

inhalacionih simpatomimetika-bronhodilatatora, a primenjuje se samo u obliku inhalacija. On se ne koristi za

ublaavanje napada astme, nego se svakodnevno, redovno primenjuje kako bi dugorono drao disajne puteve

otvorenim i zato spreio pojavi napada astme ili barem smanjio broj uestalih napada astme. U tu svrhu, on se

koristi kao dodatak inhalacionim kortikosteroidima za prevenciju napada astme. Takoe, koristi se i za

ublaavanje simptoma hronine opstruktivne bolesti plua. Kod salmeterola mogu se javiti klasini simptomi beta-

2-simpatomimetskih agonista, kao to je fino drhtanje ruku i glavobolja, ali nakon nekog vremena takve

nuspojave nestaju. Takoe, kod nekih pacijenatakoji inae imaju problema sa srcem mogu se javiti i aritmije.

Formoterol Formoterol je noviji inhalacioni selektivni agonist beta-2-receptora. Kao i salmeterol i on je

dugodelujui simpatomimetski bronhodilatator, a koristi se u kombinacijama sa inhalacionim kortikosteroidima za

spreavanje napada astme. Takoe, formoterol se koristi za ublaavanje simptoma opstrukcije disanja u hroninoj

opstruktivnoj bolesti plua. Najee se koristi u obliku fiksne kombinacije s kortikosteroidom budezonidom.

Formoterol deluje brzo, delovanje mu poinje u roku od jedne do dve minute, a dejstvo traje 12 sati. Kao i kod

ostalih simpatomimetskih bronhodilatatora, nuspojave koje se ee javljaju jesu tremor ruku i glavobolje.

Koritenje i djelovanje lijekova:

Lijek se u organizam moe unijeti na vie naina, a koji je put primjene lijeka najprikladniji zaodreenog bolesnika, ovisi o farmakolokim osobinama lijeka, kao i o terapijskim razlozima.

Kako lijek djeluje?

U veini sluajeva lijek djeluje vezujui se na specifina mjesta u stanici koja se nazivaju receptori.Kako je receptor, udaljen od

mjesta primjene lijeka, vano je da se lijek transportira od mjesta primjene do mjesta djelovanja. Lijek se vee na receptor,a snaga

vezivanja moe biti razliita, to uvjetuje i trajanje uinka lijeka. Poeljno je da lijek doe na eljeno mjesto djelovanja, tj. da ima

selektivan uinak, ime se smanjuje mogunost komplikacija zbog dodatnih neeljenih uinaka. Jedan ili vie lijekova mogu djelovati na

ljudski organizam, i taj se uinak naziva farmakodinamikom. I organizam djeluje i na lijek dogaaju se procesi apsorpcije, metaboliziranja

i izluivanja lijeka. Te procese opisuje farmakokinetika.

Kako se lijek unosi u organizam?


37/92

Lijek se u organizam moe unijeti na vie naina, a kojije put primjene lijeka najprikladniji za odreenog bolesnika, ovisi o

farmakolokim osobinama lijeka, kao i o terapijskim razlozima.

Primjena lijeka moe biti:

enteralna- kroz probavni trakt, bilo da je unesen na usta (peroralno), pod jezik (sublingvalno) ili kroz debelo crijevo (rektalno); parenteralna - podrazumijeva metode primjene lijeka koje mimoilaze probavni trakt, tako da se unosi direktno u tkiva u prikladnim

ljekovitim oblicima kao to su ampule, infuzijske otopine, i to: injektiranjem (ubrizgavanjem) u venu (intravenski), u mii

(intramuskularno) ili pod kou (subkutano). Parenteralno se uglavnom primjenjuju lijekovi koji bi se prolazom kroz probavni t rakt

razgradili (npr. inzulin) ili kada se eli postii brzi uinak. Takva vrsta primjene ima prednosti, jer lijek stie nepromijenjen u krvni optok ili

na odreeno mjesto, a djelovanje je brzo i potpuno.

Tabletesu vrsti ljekoviti oblici izraeni komprimiranjem smjese djelatne supstancije s pomonim tvarima (punila, bojila,

korigensi...). To je vrlo uobiajen oblik lijeka, jednostavan za primjenu, a esto trajniji za sigurnu uporabu od tekuih oblika.

Tablete se gutaju najee cijele, s neto tekuine (najbolje vode). Ovisno o vrsti lijeka, mogu se uzimati prije, poslije il i za vrijeme jela.

Odgovor na pitanje "Kada i kako treba uzimati odreeni lijek u obliku tableta" dobit ete od Vaeg lijenika ili ljekarnika.

Obvezatno se pridravajte dobivenih naputaka, jer ete samo uz ispravnu uporabu postignuti uinkovitost lijeka, a sve

nepoeljne popratne nuspojave svesti na minimum.

Tablete se danas najee pakiraju u "blister" (folija s udubljenjima u kojima su smjetene tablete). Ako su tablete pakirane u boice,

nakon otvaranja, uz pravilno uvanje i vrsto zatvaranje boice, vrijedi rok valjanosti otisnut na pakiranju.

Izrauju se i vieslojne tablete, iz kojih se aktivna supstanca postupno oslobaa, ili retard -tablete koje omoguavaju dugotrajan uinak

(npr. tijekom cijelog dana).

Lingvalete(sublingvalne tablete) namijenjene su otapanju pod jezikom, kako bi se apsorpcijom kroz sluznicu postigao brzi uinak lijeka

(npr. lingvalete nitroglicerina).

Film-tablete(obloene tablete) imaju posebnu ovojnicu oko jezgre, koja moe zatititi lijek, primjerice u prolazu kroz kiseli sadraj

eluca (gdje neki lijekovi podlijeu razgradnji pa vie nisu djelotvorni) kako bi se lijek oslobodio tek u tankom crijevu. Ovojnica moe

ouvati lijek i od tetnih utjecaja vlage, svjetla i zraka.

Draejesu tablete obloene eerom, okoladom ili drugim pomonim tvarima koje slue kao korigens okusa.

Kapsulesu ljekoviti oblici kod kojih se ljekovita supstancija puni u malu kapsulu (ahuru), izraenu od elatine ili kroba, a mogu biti

tvrde ili meke. Kapsule se pri uzimanju ne otvaraju ve se progutaju cijele s tekuinom (vodom).

Efervete(efervescentne ili umee tablete), imaju oblik veih tableta, a proizvode se komprimiranjem djelatne supstancije s pomonim

tvarima koje u vodi imaju sposobnost oslobaanja plina ugljinog dioksida. Primjenjuju se prethodnim otapanjem u ai vode pri emu se

dobije napitak ugodna okusa.

Tekui ljekoviti oblici

Neki bolesnici (mala djeca, starije osobe, ili osobe s tekoama pri gutanju) teko uzimaju vrste oblike lijekova na usta. U tim

sluajevima pogodnija je primjena tekuih ljekovitih oblika. Ti oblici lijekova obino su kraeg roka valjanosti, no bre se apsorbiraju.


38/92

Pomone supstancije im daju boju, okus, slatkou, ime postaju ugodniji za uzimanje. Doziraju se u kapima (brojanjem kapi) il i liicama

(veliinom i brojem dozirnih liica).

Najei tekui oblici lijekova za peroralnu primjenu suotopine, sirupi, kapi, emulzije, suspenzije, tinkture.

Neki lijekovi, npr. antibiotici, ili neke druge ljekovite tvari nestabilne u vodenoj otopini, izrauju se u obliku suhih zrnaca - granulakoje e

Vam ljekarnik prije izdavanja otopiti u vodi ili odgovarajuem otapalu. Vano je da pripravak dobro promukate prije svake uporabe. Akoje za propisanu terapiju, primjerice, potrebna koliina od dvije boice takvog tekueg pripravka, u ljekarni e Vam pripremiti samo jednu

boicu, koju ete troiti (rok uporabe je obino7 dana). Za nastavak terapije u ljekarni e Vam pripremiti svjee otopljeni pripravak.

Gotovi lijekovi u tekuim oblicima obino u originalnom pakiranju sadre i prikladne liice ili brizgalice kako bi ih korisn ik mogao

jednostavno i tono dozirati. Ako ih nema, moete si pomoi praktinim mjerama. Primjerice 1 velika (juna) lica sadri 15 mL, a mala

(ajna) liica 5 mL, dok se pod aom vode podrazumijeva oko 150 mL

Oblici lijekova:

epii(supozitorije) su poluvrsti oblici za rektalnu primjenu, tj. uvoenje u debelo crijevo. Tim putem primjenjuju se neki lijekovi koji pri

peroralnoj primjeni nadrauju eludac, zatim lijekovi koji trebaju djelovati lokalno (npr. za lijeenje hemoroida) ili kada bolesnik, zbog

povraanja, ne moe uzimati lijek na usta. epii se pri tjelesnoj temperaturi otapaju i oslobaaju djelatnu tvar, koja se u crijevu

resorbira, putuje krvotokom te postie sistemsko djelovanje, primjerice sniava povienu tjelesnu temperaturu (pogodan nain primjene

kod djece), ili djeluje protiv bolova, bez izazivanja probavnih tegoba.

Vaginaletese primjenjuju kod ena, a pripremljene su za uvoenje u rodnicu (najbolje naveer, u leeem poloaju), gdje ljekovita

supstancija djeluje lokalno (npr. protiv razliitih infekcija).

Kapi za oi, uho ili nos su tekui oblici lijekova namijenjeni lokalnom djelovanju, a doziraju se u kapima.

Kapi za oi su tekui sterilni oblici, obino malog volumena (10 ml) za ukapavanje u konjunktivalnu vreicu i na ronicu oka.Kratkog su

roka uporabe, nakon otvaranja boice mogu se rabiti samo nekoliko dana.

S kapima za uho treba postupati vrlo oprezno, upotrebljavati ih samo po preporuci lijenika (osim ispiranja uha s 3% otopinomvodikovog

peroksida). Kapi za nos su skupina lijekova ija je potronja, posebice u samolijeenju, velika i nalaze se gotovo u svakoj kunoj ljekarni.

Treba upozoriti na ozbiljne nuspojave kod prekomjerne primjene (oteenje nosne sluznice). Ispravan nain uporabe je ukapavanje 1-2

kapi u svaku nosnicu, uz zabacivanje glave prema natrag. Primjena ne bi smjela biti dua od 14 dana.

Injekcijesu sterilno prireene otopine ili suspenzije lijekova namijenjene parenteralnoj primjeni. Ampula sadri jednu terapijsku dozu

lijeka, koja se posebnom pricom i iglom ubrizgava na odgovarajue mjesto (u venu, mii, pod kou ...). Primjena lijekova u obliku

injekcija ima prednost jer lijek stie nepromijenjen u krvotok ili na eljeno mjesto djelovanja, a uinak nastaje brzo i potpuno. Nedostatak

ovakvog naina primjene lijeka je, to nije pogodan za samoprimjenu, jer je potrebna nazonost lijenika ili medicinske sestre.

Infuzijomse u tijelo mogu polagano unositi otopine velikog volumena, npr. za reguliranje elektrolitske ravnotee i nadoknade izgubljene

tekuine, kao zamjena za krv ili za dohranjivanje bolesnika.

Lijekovi za vanjsku primjenuLijekovi se primjenjuju na kou ili sluznicu uglavnom s namjerom da djeluju lokalno, no ne smije se zanemariti injenica da neki lijekovi

mogu penetrirati, te ostvariti sistemski uinak (npr. transdermalni oblici).

Mazanje koe ili sluznice mora biti povrinski i vremenski ogranieno. Koji e se ljekoviti oblik upotrijebiti, tj. hoe li se lijek nanijeti na

kou u obliku masti, kreme ili losiona, ovisi o prirodi lijeka i stanju koe.

Ljekovite mastiprimjenjuju se najee kod kroninih konih bolesti.

Kreme, za razliku od masti, sadre vodu, lake se ispiru, pa se mogu primjenjivati i na dlakama obraslim dijelovima tijela.

Pastesu ilavije konzistencije, tee se razmazuju, jer sadre veliku koliinu prakastih supstancija, a pogodne su za suenje koe.

Na kou se, kao ljekoviti oblici za vanjsku uporabu mogu primjenjivati jo ilosioni, tekui puderi, rasprivai (sprejevi) i praci.


39/92

Valja upamtiti da su kortikosteroidi u mastima, iako snani i uspjeni lijekovi za lijeenje niza problema na koi, opasni zbog mogueg

sustavnog djelovanja pa se stoga njihova uporaba ograniava samo na ozbiljna stanja i krai vremenski period, a mogu se izdat i samo

na temelju lijenikog recepta.

Sublingvalna imunoterapija:

Ovde se koriste vee dozestandardizovanih alergena koji se primenjuju u obliku kapi koje se stavljaju pod jezik. Istraivanja

pokazuju da je ovaj nain podjednako efikasan kao i klasina subkutana imunoterapija, ali bez opasnosti od neeljenih

reakcija.

Primijenjene ispod jezika, lingvalete i oralne kapi, brzo se resorbiraju

REKTALNO Bolesnika stavimo na lijevi bok s desnom nogom savijenom preko lijeve.

Staviti supozitorij to dublje u ampulu pomou aplikatora ili bez njega

PERKUTANA

Lijekovi naneseni na kou, veinom se ne asorbiraju u znatnoj koliini i njihovo je djelovanjepreteno lokalno (ali postoje i lijekovi koji imaju ope djelovanje antireumatski gel i flasteri).

Mogu biti u obliku masti, ulja, krema, losiona ili praka, vrsti i tekui.

INHALACIJOM:

Udisanjem, lijekovi u plinovitom i vaporiziranom stanju.

Lijek se unosi pomou inhalatora, a resorbira se u respiratornom traktu.

PERORALNA PRIMJENA LIJEKA (NA USTA):

Peroralni put je najei nain primjene lijeka. Primjena lijeka na usta za bolesnika je lagana irijetko je neugodna.

pripremiti bolesnika i lijek kao to je prethodno opisano

lijek u bolesniku sobu donijeti na posluavniku,

pripremiti au sa svjeom vodom ili drugim napitkom,

podignuti bolesnika u sjedei poloaj ili mu podii glavu,

procijeniti treba li bolesniku pomo (pri uzimanju lijeka iz posude, pri dranju ae, treba limu slamka),

poduiti bolesnika neka popije nekoliko gutljaja tekuine prije nego to stavi tabletu ilikapsulu u usta,


40/92

poduiti bolesnika da tabletu ili kapsulu stavi na sredinu jezika, nagne glavu prema natrag ililagano naprijed i proguta lijek, popije nekoliko gutljaja vode ili drugog napitka (ako je

doputeno), da bi lijek kliznuo kroz jednjak u eludac,

smjestiti bolesnika u udoban poloaj.

SUPKUTANA (PODKONA) INJEKCIJA:

Lijek unosimo neposredno pod kou bolesnika. Na taj se nain primijenjuju lijekovi kod kojih jepoeljna sporija resorpcija i u manjoj koliini (do 2 mL). Ako je propisana vea koliina lijeka zasc. primjenu, injiciramo je na dva mjesta, posebnim iglama i trcaljkama.

Mjesta za sc. injiciranje: gornji dio nadlaktice, gornja stijenka abdomena i lea.

Tehnika: igla se uvodi koso, pod kutom od 45.

INTRAMUSKULARNA INJEKCIJA:

Unos lijeka u mii. Na taj se nain lijek bre apsorbira nego sc. putem, a moe se davati ivea koliina lijeka (do 5 mL).

Mjesta za im. injiciranje: deltoidni mii i vanjski gornji kvadrant glutealnog miia uodraslih, te vanjski dio kvadricepsa u djece ( razvijeniji je nego gluteus i deltoideus).

Tehnika: ubada se okomito, pod kutom od 90.

INTRAVENSKA INJEKCIJA:

Injicirani lijek unosi se direktno u krv i brzo djeluje.

Moe se dati izravno s iv iglom, ali danas se najee koriste posebne iv kanile tehnikapostavljanja bit e objanjena u modulu Cirkulacija na II godini!!!

Medicinska sestra sa srednjom strunom spremom ne daje iv. injekcije.

INTRAKUTANA INJEKCIJA:

Daju se obino male koliine lijeka radi provjere preosjetljivosti, ili pripravci alergena utestiranju senzibiliziranosti (tuberkulinski test, alergoloki testovi).

Mjesto za id. injiciranje: unutarnja strana podlaktice (najee).

Treba izbjegavati blizinu madea i pigmentirane dijelove koe.

KOMPLIKACIJE PRI PARENTERALMOJ PRIMJENI LIJEKOVA:


41/92

Mogu biti lokalne i ope.

Mogue lokalne komplikacije jesu:

lom igle, odvajanje igle od nastavka za iglu,

oteenje krvne ile i stvaranje hematoma,

oteenje ivca, apsces (na mjestu uboda igle),

aseptina nekroza,

atrofija masnog tkiva (udubljenje).

U nekih se bolesnika kao komplikacija primjene lijeka moe pojaviti alergija koja se moeoitovati kao anafilaktiki ok (bolesnik je blijed, oznojen, hladne koe, miran, krvni tlak je nizakili nemjerljiv) ili kao lokalizirana reakcija (oteklina koe i/ili sluznica, urtikarija).

PARENTERALNA PRIMJENA LIJEKOVA:

Parenteralna primjena lijeka znai unoenje lijeka: supkutano (sc. -pod kou),

intramuskularno (im. - u mii),

intravenski (iv.u venu),

intrakutano (id., intradermalnou kou),

intraarterijski (ia.u arteriju),

intrakardijalno (ik.u srce),

intralumbalno (il.u kraljenini kanal),

intraartikularno (iz.u zglob).

priprema bolesnika, o osigurati povoljne uvjete u prostoriji (mora biti ista, prozraena i unjoj se za vrijeme primjene ne smije obavljati ienje i spremanje),

o pripremiti radnu povrinu (oistiti i dezinficirati),

o oprati ruke,

o pripremiti pribor: sterilne trcaljke odgovarajue zapremine, odgovarajue sterilne igle,

sredstvo za dezinfekciju ampule i bolesnikove koe,

smotuljke vate ili gaze,

posuda za odlaganje upotrebljenog pribora i nepropusna posuda za odlaganje igala.

pripremiti lijek: o uzeti lijek i provjeriti naziv, dozu, nain primjene, rok trajanja,o pripremiti trcaljku i iglu odgovarajue zapremine, provjeriti neoteenost pakiranja, rokuporabe trcaljke, otvoriti omot sa strane klipa i trcaljku izvui iz omota, staviti iglu za izvlaenjelijeka,


42/92

Kakva treba da bude bolesnika soba

Pomo i negu starih i bolesnih licaAko je bolest tea i traje due, bolesnikima zasebnu sobu. Soba bolesnika mora da bude mirna i sunana i prozor, po

mogunosti, da bude okrenut prema vrtu. Pod u bolesnikoj sobi trebalo bi da je od materijala koji se lako isti. Zidovi treba da

budu jednostavno i svetlo okreeni. Najbojje je ako su premazani svetlom bojom, u visini od 1,50m.

U bolesnikojsobi treba zadrzatisamo najpotrebnijinametaj.Sve nepotrebne predmete, koji ine prostor skuenijim, treba

ukloniti. Isto tako treba ukloniti tepihe, zaves( i razneteke: pokrivae, jer oni veomamnogo; sakupljaju prasinu.nametaja u sobi

treba da se nalazi: krevet, noni ormari, sto sa nekoliko stolica, i, eventualno, jedan ormaric.

Posebnu bolesniku sobu moe, razume se, imati samo bolesnik iji je stan dovoljno veliki. Mnogo je tei problem smetaj

bolesnika u malom stanu. Ali i tu se moe neto uiniti. Najvanije je da bolesnik ima zaseban krevet, koji je, po mogustvu,to

dalje od ostalih leaja, ali da nije suvie daleko od prozora, kako bi bolesnik imao dovoljno istog vazduha. Sobu u kojoj lei

bolesnik treba u tom sluaju to pre prilagoditi pravoj bolesnikoj sobi. Od naroite je vanosti odravanje higijene i istoe.

NAMETANJE BOLNIKOG KREVETA:

Ujutru i u podne obavezno nametamo bolesniki krevet. Lakem bolesniku, koji sme da ustane,,pomognemo da sedne na , fotelju ili na stolicu, a teeg bolesnika prenesemo na susedni krevet, gdega pokrijemo. Jastuke, ebad i arave sloimo preko stolice, okrenemo i promenimo dueke. Ako jena krevetu slamarica, dobro je protresemo, poravnamo i prekrijemo krevet. Menjanje dueka vri seovako: deo dueka ispod uzglavlja dolazi na sredinu; deo ispod nogu pod uzglavlje a srednji deostavimo kod nogu.

Na taj nain se dueci ravnomerno koriste. Pri stavljanju arava i podloga pazimo da ne. budenabora, jer bi bolesnika uljali i oranjavili. Najbolje je da se aravi zategnu najpre kod uzglavlja, aonda kod nogu i sa strane. Zatim stavimo pokriva, koji kod nogu zategnemo i zataknemo maloispod.dueka. Na kraju stavimo jastuke. Pri veernjem nametanju kreveta ne treba prenositibolesnika koji stalno lei.

arav se dobro istrese, popravi i utisne ispod dueka. Jastuci se preokrenu , I protresu. Za to vremebolesnika ne treba otkrivati. Ako se bolesnik ne moe sam malo podii, onda jastuke popravimona tajnain to nas bolesnik uhvati rukama oko vrata, mi jednom rukom podigbolesnika, a drugomuredimojastuke. Jedanput nedeljnopotpuno provetrimo bolesniki krevet.

MENJANJE I NAMETANJE BOLESNIKE POSTELJE:

Podloga se moe menjati na vie naina. Ako radi samo jedna osoba, onda se bolesnik okrene prema osobi koja radi. Prljava

podloga i muema se skupe sve do lea bolesnika, a ista se prostire na njeno mesto, takoe sve do lea bolesnika. Tada se

bolesnik okrene na drugu stranu i tako doe na sveu podlogu. Sada izvuemo prljavu podlogu, a sveu poravnamo i utisnemo

s oba kraja ispod dueka. Naroito treba paziti da ne ostanu nabori koji bi uljili bolesnika.

Ako bolesnik ne moe, ili ne sme da se pokrene, onda mu se podloge i muema menjaju uz pomo 2 ili 3 osobe. Dve osobe

stanu svaka sa jedne strane kreveta, dodaju jedna drugoj ruke ispod bo- lesnikovih krsta, malo ga podignu, zatim jednom rukom

saviju i uklone prljavu podlogu, a drugu stave pod bolesnika.

Ako je bolesnik suvie teak, onda ga dve osobe podignu, a trea stavlja podlogu.

U svakom sluaju podloga i muema se pripreme unapred, i to tako da se najpre razastre muema, onda se na -nju stavi

podloga, tada se sve zajedno zavije tako da savijen deo doe odozgo. Na krevet se stave tako da muema doe na arav, asavijen deo se lako odmo- tava preko kreveta.
http://narodnilek.com/2013/07/16/kakva-treba-da-bude-bolesnicka-soba/http://narodnilek.com/2013/07/16/kakva-treba-da-bude-bolesnicka-soba/


43/92

Kod bolesnika koji zbog vrlo osetljivih i bolesnih nogu ne mogu podneti teinu pokrivaa, stavljamo na krevet ram -dra za-po-

krivae. Da ne bi povredio kou bolesnika, ram se mora obloiti vatom. Kad se ram upotrebljava na bolesnikoj postelji, treba

uzeti dovoljno iroku i dovoljno dugaku ebad da bismo mogli dobro da pokrijemo bolesnika.

PRENOENJE BOLESNIKA:

Da bismo namestili ili provetrili krevet, bolesnika moramo preneti na divan, fotelju, na drugi krevet, na kakvu iroku klupu, nosila

ili slino. Bolesnika moe nositi jedna, dve ili vie osoba, to zavisi od vrste oboljenja i od teine bolesnika.

Jedna osoba moe preneti bolesnika samo u sluaju ako bolesnik nije suvie teak, i ako ima dovoljno snage da obuhvati svog

bolniara oko vrata. U tom sluaju, osoba koja e preneti bolesnika stavi jednu ruku ispod krsta bolesnika, a drugu ispod butina,

a bolesnik je obema rukama obuhvati oko vrata. Tako negovatelj podigne bolesnika. Ako bolesnika prenose dve osobe, onda

obe stupe na istu stranu kreveta i jedna stavi ruke ispod lea i krsta, druga ispod krsta i ispod butina. Bolesnik obavije ruke okovrata prve osobe. Ako u prenosu uestvuju 3 osobe, sve stanu sa iste strane kreveta, prva osoba obuhvati bolesnika ispod lea

i ispod krsta, druga nisko ispod krsta i ispod butine, trea ispod kolena i nad glenjem. Dizanje i sputanje bolesnika trebada se

vri jednovremeno i polako. Ako to rade osobe bez dovoljno prakse, najbolje je da podignu bolesnika na komandu, tj. da broje:

jedan, dva, i na ,,tri da podignu bolesnika.

Terapijska ishrana (terapijska dijeta ili medicinska terapijska ishrana)(def.)-

Predstavlja definisanu ulogu hrane u tretmanu razlicitih bolesti i drugih poremecaja zdravstvenog

stanja.

Terapijska ishrana podrazumijeva i izmjenu i prilagodjavanje normalne (osnovne) ishrane trenutnim

potrebama pojedinca u terapijske svrhe.

Razlozi za primjenu medicinske terapijske ishrane su:

- odrzavanje i poboljsavanje nutritivnog statusa, ispravljanje klinickih i subklinickih nutritivnih

nedostataka,

- odrzavanje, smanjenje ili povecavanje tjelesne mase, smanjenje opterecenja pojedinih

organa i organskih sistema, eliminisanje sastojak hrane koji izazivaju alergijska reakcije,

- prilagodjavanje normalne ishrane mogucnostima organizma da prihvati, metabolise i

eleminise pojedine sastojke hrane i druge supstance.

Bris drijela

Bris drijela pravilno se uzima tako da bolesnik (ili kliconoa) sjedne prema izvoru svjetla te se patulom lagano pritisne baza jezika kakobi se lijepo prikazala stranja strana drijela zajedno s tonzilarnim udubinama. Zatim se brisom vrsto obrie stranji dio drijela, nepanilukovi i podruje tonzila.Vrlo je vano to vie izbjegavati dodirivanje ostalih podruja u ustima (kao to su uvula, obrazi, zubi izubno meso) kako se uzorak ne bi kontaminirao preostalom florom usne upljine.Ako pacijent prilikom uzimanja brisa govori "a",

to e podignuti uvulu i smanjiti nagon na povraanje. Nakon uzimanja uzorka, bris bi setrebao to prije dostaviti u laboratorij i nasaditi nahranjive podloge; u sluaju potrebe produljenog transporta, bris se privremeno moe staviti u hladnjak ili u odreene

Documents

Za Drzavni Ispit