1. Osnovni postulati menhedža Muhammed

1

b. 'Abdul-Vehhaba, rhm., pri tekfiru.

Pod pojmom "osnovni postulati" podrazumjevamo i mislimo na osnove i temelje na kojima je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., izgrađivao mes'ele i pitanja tekfira.

Nakon pomnijeg studiranja njegovog intelektualnog naslijeđa, može se zaključiti da se menhedž imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., zasniva na veoma bitnim i važnim principima i pravilima, koja ćemo, u slijedećim redovima, potanko objasniti.

1.Zasnivanje propisa tekfira na potpuno tačnim i jasnim šerijatskim dokazima!

Tekfir je samo Allahovo dž.š., pravo, i nije dozvoljeno posezati za njim osim uz dozvolu Allaha dž.š., i dokaz tj. uz jasan i očit tekst iz Allahove dž.š., knjige, ili Sunneta Njegova Poslanika s.a.w.s. – koji je kategoričan u svom značenju i jasan, i kojem se ne može naći ikakvo drugo značenje! Allah dž.š., kaže: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (el-Isra': 36.)

Allah dž.š., govor o Njemu bez znanja, spominje zajedno sa širkom, pa kaže: "Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate. & Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti, a ni ubrzati." (el-E'araf: 33-34.)

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "A što se tiče drugih pitanja tj. da islam nekog čovjeka neće biti potpun sve dok dobro ne shvati značenja "La Ilahe Illallah", i da ta značenja pojašnjavam svakoj osobi koja mi dođe, i da nevjernikom smatram osobu koja želi zavjet učiniti nekome drugom mimo Allaha dž.š., ili onu koja prihvata zavjet zbog toga, i da je prinošenje žrtve nekom drugom mimo Allaha dž.š. – kufr, a samo meso haram za jesti – sve navedeno je istina, i ja je zagovaram! Za ovakvo postupanje imam dokaz u riječima Allaha dž.š., u riječima Njegova Poslanika s.a.w.s., u riječima uleme kao što su četiri imama mezheba, a ako Allah dž.š., olakša, ova pitanja ću pojasniti u zasebnoj knjizi."1

Kada je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabu rhm., bilo rečeno da šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., ne smatra nevjernikom osobu koja

1 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.12..

2

čini širk Allahu dž.š., a nakon uspostave dokaza protivu nje – pojasnio je da je to laž, i da se to nigdje ne bilježi od šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., pa reče: "Ono u šta smo ubjeđeni, i čime vjeru Allahu dž.š., ispovijedamo, i na čemu želimo da nas učvrsti, jeste to da i ako bi pogriješio on, ili neko još vrijedniji od njega, po ovom pitanju tj. da musliman koji učini širk, nakon uspostave dokaza protivu njega (ba'ade bulugil-hudždže),2 ili musliman koji daje prednost širku nad vjernicima, ili bude tvrdio da je on na istini, ili ostale vrste jasnog nevjerstva, kojeg nam Allah dž.š., i Njegov Poslanik s.a.w.s., pojasni, a što nam je i ulema, nakon njega, još detaljnije obrazložila – a mi vjerujemo u ono što nam je objavljeno od Allaha dž.š., i od Njegova Poslanika s.a.w.s., kada je tekfir u pitanju – pa pogriješio ko pogriješio! Ali, ono što je istina, hvala Allahu na tome, jeste to da nam nije poznato da je iko od uleme rekao suprotno ovom!"3

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., uvjek nastoji spomenuti dokaz, kada govori o pitanjima tekfira, pa kaže:"Ko bude mrzio nešto od onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., pa makar ga radio i praktikovao, takva osoba je uznevjerovala po osnovu konsenzusa svih učenjaka! Allah dž.š., kaže: "A onima koji ne vjeruju – propast njima nagovijesti! On neće djela njihova prihvatiti & zato što ne vole ono što Allah objavljuje; On će djela njihova poništiti." (Muhammed: 8-9.)

2. Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., tekfiri čovjeka samo u pitanjima oko kojih je islamska

ulema složna, dok to ne radi u pitanjima oko kojih postoji razilaženje međ' islamskom ulemom!

Ovo pravilo nam ukazuje na opreznost šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., i čuvanje kada je tekfir u pitanju, kako nam to potvrđuje šejh Abdul-Latif b. Abdurrahman Alu šejh, koji kaže:

"Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm., je bio jedan od onih koji su se najviše ustezali od uopštenog tekfira ljudi, toliko da nije tekfirio džahila koji se moli na grobovima i sličnim mjestima, ako ga nije imao ko upozoriti na takav postupak!"4

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: "Ja lično sam, a oni koji se druže sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvjek bio žestoki protivnik toga da se određena osoba ili grupa, iz sveopćeg muslimanskog korpusa, osudi na nevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk), ili

2 Dobro obrati pažnju na ovu rečenicu! (op.prev.)

3 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., prvi dio: El-'Akida, str.290..

4 Pogledaj: Minhadžul-Te'sis, str.98..

3

ma’asijet, izuzev u slučaju da se zna da je protivu takve osobe uspostavljen dokaz u poslaničkom stilu (el-hudždže el-risalijje), nakon kojeg osoba neće imati ikakva opravdanja za svoja nedjela, i tada će njeno protuslovljenje biti razlogom osude na nevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk)."5

Imam Ševkani rhm., kaže: "Brojni su dokazi koji nam ukazuju na obaveznost čuvanja časti jednog muslimana, kao i njegova poštivanja, nikako mu ne dirajući u vjeru, pa šta tek da kažemo za njegovo izvođenje iz milleta islama u millet kufra!? Nema većeg nasilja od ovog, i nema gore brzopletosti od ove!"6

Osoba koja bude pomno studirala stavove šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., vezane za pitanja tekfira, primjetiće da on tekfir temelji samo na pitanjima oko kojih je sva ulema složna, dok tekfir ne zasniva na pitanjima koja su sporna međ' islamskom ulemom! Ovo pitanje ćemo bolje spoznati kroz slijedeće:

Nije tekfirio ljude izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna! Kao dokaz navedenome, spomenućemo riječi samog imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., koji kaže slijedeće: "Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!"7

5 Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 3/229..

6 Pogledaj: El-Sejl el-džerrar, 4/58..

7 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa'il, str.9..

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Muslimani su složni na tome da je osoba, koja svojim jezikom ne izgovori šehadet, nevjernik, a što se tiče ostala četiri rukna islama – ulema se razilazi po pitanju tekfira osobe koja ih ne obavlja. Kada kažemo: Ehlu-Sunnet je složan na tome da se čovjek neće proglašavati nevjernikom zbog grijeha kojeg čini – time mislimo na velike grijehe poput bluda, pijenja alkohola, itd., ali, što se tiče ovih propisa – poznato je razilaženje uleme po pitanju onih koji ih ne obavljaju.

Sam imam Ahmed rhm., ima nekoliko stavova po ovom pitanju. Jedan od tih stavova je da tekfiri osobu koja namjerno ostavi makar jedan od četri rukna islama. Ovo mišljenje je prihvatio Ebu Bekr rhm., kao i jedan dio sljedbenika imama Malika rhm., poput Ibnu Habiba. Drugi rivajet od imama Ahmeda rhm., je da tekfiri samo osobu koja ostavi namaz i zekat. Treći rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da nevjernikom smatra samo onog ko ostavi namaz, kao i onog koji ne dadne zekat onda kada imam silom ustane na njega da uzme zekat. Četvrti rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da nevjernikom smatra samo osobu koja

4

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Poznato je da su izmišljene stvari od kojih je najgori širk prema Allahu dž.š., te oslanjanje na mrtve ljude, traženje pomoći od njih, traženje ispunjenja određenih potreba, kao i odagnavanja izvjesnih nesreća i teškoća – koje nije u stanju otkloniti niko drugi do Gospodar Zemlje i Nebesa, a isto tako činjenje zavjeta nekome drugom mimo Njega, te klanje kurbana i prinošenje žrtvi nekome drugom mimo Njega, te traženje pomoći, u otklanjanju muka i poteškoća ili stjecanju koristi, od nekog drugog mimo Njega – kao i sve druge vrste ibadeta koje ne smiju biti upravljene nikom drugo mimo Allaha dž.š.! Upravljanje jedne vrste ibadeta nekom drugom mimo Allaha je isto kao da je čovjek sav ibadet uputio nekom drugom mimo Allaha dž.š..

Allahu dž.š., ne treba širk, i neće primiti djelo koje nije iskreno urađeno u ime Njega, kao što Allah dž.š., kaže: "Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! & Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu - iskreno Mu ispovijedajući vjeru! & Iskreno ispovjedanje vjere - dug je prema Allahu, a onima, koji pored Njega sebi uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" – Allah će njima, zaista, presuditi u onome u čemu su se razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik." (el-Zumer: 1-3.)

...islamska ulema se ne razilazi ni sa jednom od spomenutih tačaka, već je sav selef - ashabi, tabi'ini, imami mezheba, i oni koji se za njima povode – složan na ovome što smo sada rekli!"8

3. Slaganje sa mišljenjima četiri pravne škole kada je mes'ela tekfira u pitanju.

Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., je decidan kada je tekfir u pitanju, govoreći da taj propis zasniva na dokazima, oko kojih nema razilaženja kod pripadnika sva četri mezheba, i iste te dokaze lično oni koriste, pa kaže: "Sa svakim insanom ću razgovarati putem dokaza njegova mezheba; ako bude šafija – iznijeću mu stavove šafija; ako bude malikijja – iznijeću mu stavove malikija; ako bude hanbelija ili hanefija – također. Kada im pošaljem nešto slično – nisu u stanju odgovoriti suprotno, jer dobro znaju da sam na hakku, a oni na batilu. Od prihvatanja istine ih spriječava samo oholjenje i inat kojeg imaju prema stanovnicima Nedžda, a

ostavi namaz. Peti rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da ne smatra nevjernikom osobu koja ostavi bilo koji od četiri rukna islama. Sva ova mišljenja se bilježe i od ostalih učenjaka selefa." Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 7/302..

8 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.111-113..

5

Allah dž.š., kaže: "...u srcima njihovim je sama oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (Gafir: 56.)"9

Na drugom mjestu, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Sada ću i navesti dokaze na kojima zasnivam svoj stav, a to su riječi i stavovi uleme, svih skupina – Allah dž.š., neka se smiluje svakom onom ko o njima srcem svojim razmisli, a potom pomogne Allaha i Njegova Poslanika, Njegovu Knjigu i vjeru, ne plašeći se ničijeg ukora na tome putu. Što se hanbelija tiče, šejh Tekijjuddin Ibnu Tejmijje rhm., govoreći o haridžijama, kaže: Dakle, ako će u vremenu Poslanika s.a.w.s., i njegovih halifa, biti ljudi koji se pripisuju islamu – ali će iz njega ispadati, i pored jakog ibadeta kojeg imaju, isto tako će i ostali ljudi, koji se pripisuju islamu i sunnetu, ispadati iz vjere, i to iz različitih razloga: zbog pretjerivanja u vjeri kojeg je Allah dž.š., pokudio, kao što je fanatizam i pretjerivanje onda kada su ljudi u pitanju, poput šejh 'Adijja, ili kao što je pretjerivanje po pitanju Alije b. Ebi Taliba r.a., ili kao što kršćani pretjeruju po pitanju 'Isa'a. Dakle, svaka osoba koja pretjera u štovanju određene ličnosti, bilo da je poslanik ili dobri čovjek u pitanju, i podari mu božije atribute, moleći mu se mimo Allaha dž.š., riječima: O ti i ti – pomozi mi, ili: spasi me, ili: ti si mi dovoljan... sve navedeno je širk i zabluda, i od osobe koja to radi će se tražiti pokajanje, i ako se ne pokaje od toga – biće ubijena! Allah dž.š., je slao poslanike, kako bi bio samo On obožavan, a ne neko mimo Njega, a oni koji neka druga božanstva mimo Njega imaju, poput meleka, ili 'Isa'a, ili 'Uzejra, ili dobrih ljudi – nisu vjerovali u to da oni stvaraju, ili opskrbu daju, već su im se molili, kao što Allah dž.š., kaže: "...i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha!" (Junus: 18.) Allah dž.š., je slao poslanike kako bi zabranjivali ljudima da obožavaju druge mimo Njega - niti da im se mole, niti da pomoći od njih traže!"10

U djelu "el-Ikna'a", na početku poglavlja o murteddima, stoji slijedeće: "Ko uzme posrednika između Allah dž.š., i njega – moleći mu se – ta osoba je nevjernik, halal krvi i imetka. U njemu se tkđ. spominje i slučaj ši'ije koji psuje i grdi ashabe – imam Ahmed rhm., se nije izjasnio po pitanju tekfira ove osobe, ali u slučaju da se ta osoba počne moliti Aliji r.a., u muci i slasti, nema sumnje da je takva osoba uznevjerovala!"11

Što se hanefija tiče, šejh Kasim rhm., u šerhu "Durerul-Bihar", govoreći o zavjetu kojeg velik broj ljudi čini, dolazeći do groba nekog od pobožnjaka, izgovarajući: O ti i ti, ako mi se vrati to i

9 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.146..

10 Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 3/338..11 Pogledaj: el-Ikna'a, 4/285..

6

to, ili: ako mi se izliječi taj i taj, ili: ako mi se ispuni to i to – dobićeš zlata, ili hrane, ili svijeća toliko i toliko – takav zavjet je neispravan po osnovu konsenzusa, i zbog toga što činjenje zavjeta stvorenju nikako nije dozvoljeno, i što se umišlja to da mrtvac može nešto činiti – a imanje ovakvog ubjeđenja je kufr!"

Što se šafija tiče, imam muhaddisuš-Šam, Ebu Šameh rhm.,12 u djelu "El-Ba'is 'ala inkaril-bide'i", kaže: "Ali, pojasnićemo ovdje ono što radi dobar dio neznalica običnog svijeta, koji kontriraju šeri'atu islama, a što je i praksa određenih grupa, koje se pripisuju fakirima, mada je suština svega toga: fakr i siromaštvo po pitanju imana, kao i druženje sa ženama koje im nisu u srodstvu, pogrešna ubjeđenja po pitanju njihovih šejhova... dok nije rekao: Na ovaj se način razvija kufr idolopoklonstva i ostalog, i ova je fitna sve obuhvatila, a šejtan je ljudima uljepšao, poput zidanja nečega, ili izmišljanja određenih mjesta u gradovima, gdje će pričati neko da je na tome mjestu usnio nekog dobrog čovjeka – nakon čega dolazi do srčanog veličanja tog mjesta, što izaziva narod da tu dolazi radi liječenja bolesnih, ili radi nekih svojih potreba – čineći im zavjet, i sve to obično biva na nekim izvorima, drvećima ili zidovima! U Damasku, Allah ga od ovih stvari sačuvao, postoje brojna mjesta sa ovim stvarima... nakon svega, spomenu hadis koji govori o tome kada neki od ashaba r.a., zatražiše od Poslanika s.a.w.s., da im odredi jedno drvo (Zatu Envat), kako bi o njega vješali svoje sablje, na šta im je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Allahu Ekber! Tako mi Onoga, u čijoj je ruci Muhammedova duša, rekli ste isto onako kako su rekli jevreji Musa'u a.s.: "Napravi i nama boga, kao što i oni imaju boga!"13

Što se malikija tiče, šejh Ebu Bekr el-Tartuši rhm., u knjizi "El-Havadis vel-Bide'a", prilikom spomena drveta "Zatu Envat", reče: "Zato dobro promotrite, Allah vam se smilovao, gdje god nađete kakvo drvo koje svijet posjećuje, veliča, iščekujući dobro i lijek bolesnim od njega – to drvo je "Zatu Envat", i odsjecite ga!

Od 'Irbada b. Sarije r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao:14 "Ko od vas poživi primjetiće mnoga razilaženja, zato se strogo držite moga sunneta, kao i sunneta pravilno napućenih halifa; kutnjacima se za to držite! Čuvajte se izmišljenih stvari jer je svaka izmišljena stvar novotarija!"15

12 Abdurrahman b. Isma'il el-Makdisi Ebu Šameh, muhaddis, hafiz, historičar, mufessir, fekih. Rođen je: 599.h.g., a umro: 665.h.g., Tezkiretul-Huffaz, 4/1460..

13 Pogledaj: El-Ba'is 'ala inkaril-bide'i vel-havadis, str.100-101..

14 Hadis bilježi imam Tirmizi, br. 2676., Ibnu Madždžeh, br.42., a šejh Albani rhm., ga ocjenjuje sahihom.

15 Pogledaj: El-Havadis vel-Bide'a, str.22-23..

7

...učena osoba koja na ove riječi naiđe, neka zna da se ovaj govor zasniva na dvjema stvarima:

1. Allah dž.š., je poslao Muhammeda s.a.w.s., radi iskrenog ispovijedanja vjere samo Njemu, i da mu se niko ne pridružuje u ibadetu i obožavanju – niti melek, niti poslanik, niti grob, niti kamen, niti drvo, niti išta drugo! Osoba koja širkom veliča pobožnjake i dobre ljude – takav sliči kršćanima, a dobro znamo da je 'Isa a.s., čist od onoga što mu se pripisuje!

2. Obaveznost slijeđenja sunneta Poslanika a.s., uz klonjenje novotarija, pa makar i bile proširene među običnim svijetom, i neka zna da je obični svijet u potrebi za riječima uleme, kada je navedeno u pitanju. Neka se Allah dž.š., smiluje čovjeku koji Ga pomogne, kao i Njegova Poslanika s.a.w.s., i Njegovu vjeru!"16

Izazivanje neistomišljenika na to da mu spomenu propis u kojem je prekršio konsenzus učenjaka (idžma').

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "...pa ako tvrdite da ovo što sam rekao nije obožavanje kipova poput obožavanja kipova spomenuto u Kur'anu – onda je za čuditi se, jer mi nije poznato da se iko od učenjaka izjasnio suprotno... sve dok nije rekao: Pozivam svakog onog ko smatra drugačije četiri stvarima: Allahovoj knjizi, Sunnetu Poslanika s.a.w.s., konsenzusu učenjaka, a ako bude tvrdoglav: međusobnom proklinjanju..."17

4. Pravljenje razlike između opšteg propisa tekfira (el-tekfir el-mutlak), i proglašavanja određenog muslimana nevjernikom (el-tekfir el-mu'ajjen).

Imam Muhammed b. Abdul-vehhab rhm., eksplicitno pravi razliku između uopštenog propisa tekfira (tj. ko učini to i to postao je kafirom), i između konkretnog proglašavanja određenog pojedinca nevjernikom (tj. ta i ta osoba je kafir zbog toga i toga), pa kaže: "Pitanje proglašavanja određene osobe nevjernikom je opštepoznata stvar: Ako određena osoba izgovori nešto što su riječi kufra - reći će se: "Ko tako nešto izgovori taj je nevjernik (kafir), ali, što se tiče konkretnog pojedinca koji tako nešto izgovori, neće biti proglašen nevjernikom sve dok se protivu takve osobe ne uspostavi dokaz - kojeg ako odbije postaje nevjernikom."18

16 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.177..

17 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.266.. 18 Pogledaj: El-Durer el-senijjeh fil-edžvibeh el-nedždijjeh, 8/244..

8

Šejh Abdurrahman b. Hasen rhm., kaže: "...kao što je to bio slučaj sa šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabom rhm., na početku da'aveta. Kada bi čuo ljude kako dozivaju Zejd b. el-Hattaba, rekao bi: Allah je bolji od Zejda - kako bi ih pripremio za buduću opštu anulaciju širka, uz blag govor, uzimajući u obzir interes da'aveta, i ne odbijanja svijeta od sebe."19

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Niko nema pravo muslimana proglasiti nevjernikom – pa makar pogriješio ili bio u zabludi – sve dok se protivu njega ne uspostavi dokaz, i dok mu se ne pojasni pravi put! Čiji islam se uspostavi uz ubjeđenje (jekin), ne može mu se otkloniti uz sumnju (šekk). Naprotiv, islam date osobe neće nestati sve dok se ne uspostavi dokaz protivu nje, i dok joj se postojeća šubha ne otkloni...20

Pa nastavlja: ...razlog ovog sporenja jeste i međusobna suprostavljenost dokaza, jer oni prvo gledaju u dokaze koji iziskuju sprovedbu propisa nevjerstva (ahkamul-kufr), nad nekim, ali, kada se osvrnu na pojedince koji zastupaju određene stavove vide pri njima neke od odlika imana koje su nespojive sa kufrom – tako da dolazi do međusobna suprostavljanja dokaza – ali je činjenica da takvi shvaćaju općenite stavove islamskih učenjaka isto kao što su to radile prve generacije onih koji su pogrešno razumjevali općenite šeri'atske tekstove.

Kad god se čuje fraza: "Ko kaže to i to – postao je nevjernikom" - osoba koja to sluša odmah stječe dojam da ta fraza obuhvata svaku osobu koja tako nešto izgovori, ali ne razmišljaju o tome da tekfir ima svoje uvjete i prepreke, koje određena osoba možda ne ispunjava! Uopšteni tekfir (el-tekfir el-mutlak), ne iziskuje i konkretni tekfir određene osobe (el-tekfir el-mu'ajjen), izuzev onda kada dođe do ispunjena traženih uvjeta, ili nepostojanja nikakve smetnje za donošenje takvog suda. Ovo nam bliže pojašnjava i praksa imama Ahmeda rhm., kao i brojnih drugih učenjaka, koji su izjavljivali uopštene osude po pitanju određenih djela – većinu onih koji su te "kufr-stavove" zastupali nisu proglašavali nevjernicima!"21

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., citira riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., koji kaže: "Nakon lične spoznaje onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., neizbježno znamo da ummetu nije propisano to da dove upućuju ikom od mrtvaca, bilo da su poslanici, ili dobri, ili ostali ljudi u pitanju, niti uz korišćenje riječi "istigasa", i njoj sličnih riječi, niti uz korišćenje riječi "isti'aza", i njoj sličnih

19 Pogledaj: El-Durer el-senijjeh fil-edžvibeh el-nedždijjeh, 2/211..

20 Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava: 12/466..

21 Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 12/485-490..

9

izraza, isto kao što ummetu nije propisano to da sedždu čine nekome mimo Njega, bilo mrtvom ili živom, i sl.. Vrlo dobro znamo da je Allah dž.š., zabranio činjenje ovih stvari, jer su to djela širka, kojeg je Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s., zabranio, ali, zbog velikog neznanja (galebetul-džehl), i slabog poznavanja tragova poslanstva (killetul-'ilm bi asaril-risaleh), kod velikog broja zadnjih generacija – ljudi se neće proglašavati nevjernicima zbog toga sve dok im se ne pojasni ono s čime je došao Allahov Poslanik s.a.w.s., a čemu kontriraju svojom praksom! Ovo pitanje nisam pojasnio čovjeku koji poznaje osnove islama, a da ga odmah nije shvatio i razumio, priznajući da je to osnova islama! Jedan od velikih šejhova, 'arifa međ' nama, je rekao: "Ovo što si nam objasnio je nešto najvrijednije" – jer je bio svjestan toga da je ovo temeljna stvar islama!"22

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., na drugom mjestu, citira riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., koji kaže:

"Dakle, mudžtehid koji svoj stav temelji na dokazima, ne bitno bio on imam, vladar (hakim), učenjak (alim), upravitelj (nazir), kontrolor (munazir), muftija itd., ako bude činio idžtihad na osnovu dokaza, i Allaha dž.š., se bude bojao onoliko koliko je mogao – to je ono s čime ga Allah dž.š., duži, i on će na taj način biti pokoran Allahu dž.š., zaslužujući nagradu za svoj postupak, ako Ga se bude bojao onoliko koliko je mogao, i Allah dž.š., ga nikako neće kazniti zbog toga, za razliku od stava džehmijja-mudžebbira koji smatraju drugačije. Takva osoba je pogodila tj. bila je pokorna Allahu dž.š., a hakk i istinu po nekom pitanju zna, a po nekom ne zna, za razliku od kaderija i mu'utezila koji smatraju to da će svaka osoba koja uloži maksimalni napor na putu spoznaje istine – spoznati istinu, što je netačno, kako smo to prije pojasnili! Svaka osoba, koja uloži maksimalan napor sa svoje strane – zaslužna je nagrade!

22 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh el-imam Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm.: Mulhakul-musannefat, Mesa'il mulehhasa min kelami Ibni Tejmijje rhm., str.99.; Medžmu'ul-Fetava, 2/731.. Ibnu Madždže (1853.), imam el-Bejheki (7/292), i imam Ahmed (4/381.), bilježe predaju od Abdullaha b. Ebi Evfa, r.a., koji kaže: "Kada je Mu'az r.a., došao iz Šama (Sirije), dođe do Poslanika s.a.w.s., i učine mu sedždu?! Poslanik s.a.w.s., reče: Šta bi to, Mu'aze? Reče: Kad sam otišao u Šam, zatekoh tamošnje stanovnike kako sedždu čine svojim monasima i popovima, pa odlučih da tako postupim s tobom!? Poslanik s.a.w.s., reče: Nemoj više to činiti! Ako bih ikome naredio da čini sedždu nekome, naredio bih ženi da čini sedždu svome mužu! Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša, žena se neće odužiti svome Gospodaru, sve dok ne izmiri hakk prema svome mužu!"

Šejh el-Albani, rhm., ovaj hadis smatra hasenom, Irva'ul-Galil, 7/56..

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, u komentaru ovog hadisa, kaže: "Iz ovog hadisa se može zaključiti to da čovjek, koji iz neznanja obavi sedždu, nekom drugom mimo Allaha, dželle ša'nuhu, neće biti proglašen nevjernikom!" Pogledaj: Nejlul-Evtar, komentar na hadis br. 2819..

10

Isti je slučaj i sa nevjernicima – ako je do nekoga od njih stigao da'avet Allahova Poslanika s.a.w.s., i to u nevjerničkoj zemlji (darul-kufr), i sazna da je Muhammed s.a.w.s. – Allahov Poslanik, i povjeruje u njega, i u ono s čime je on došao, i Allaha dž.š., se bude bojao onoliko koliko bude mogao – kao što je bio slučaj sa Nedžašijem, i ostalima, i nije u stanju učiniti hidžru ka islamskoj zemlji, niti se je mogao pridržavati svih islamskih propisa (šera'i'ul-islam), jer je bio onemogućen od činjenja hidžre, i zbog toga što je bio onemogućen od javnog ispoljavanja vjere, ili nema osobe koja bi ga podučila cijeloj vjeri – ovakva osoba je mu'min, jedna od džennetlija, kao što je to bio slučaj sa vjernikom iz faraonove porodice koji je živio sa faraonovim narodom, i kao što je to bio slučaj sa ženom faraona, i kao što je to bio slučaj sa Jusufom a.s., i stanovnicima Egipta – njegov narod su bili nevjernici (kuffar), i nije mogao praktikovati od islama sve ono što je znao; pozivao ih je tevhidu i imanu, ali mu se nisu odazvali na poziv!

Allah dž.š., govoreći o vjerniku iz faraonove porodice, kaže: "O narode moj, plašim šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali & na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti, a onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti. & Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kada je on umro, vi ste rekli: ’Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja & one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, i ako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog." (Mu'min: 32-35.)

Isti je slučaj i sa abesinskim kraljem Nedžašijem – on, i ako je bio kralj kršćana, narod mu se nije odazvao, i nije prihvatio islam, osim malog broja njih, zato kada je umro nije mu imao ko klanjati dženazu-namaz, pa mu je Poslanik s.a.w.s., klanjao dženaze-namaz u Medini, kada je otišao sa muslimanima na musallu, ređajući ih u safove, obavijestivši ih o njegovoj smrti na dan kada je umro, riječima: "Vaš dobri brat iz Etiopije je umro".

Veliki broj islamskih propisa tj. enormnu većinu njih nije mogao obavljati zato što to nije bio u stanju činiti, tako da nije učinio hidžru, niti je vodio džihad, niti je obavio hadždž. U nekim predajama se bilježi da čak nije klanjao ni pet dnevnih namaza, i da nije postio Ramazan, i da nije davao šeri'atski zekat – jer da je takvo što ispoljio pred svojim narodom – negodovali bi mu, a on im nije mogao javno kontrirati. Kategorički znamo (kat'an), da im nije mogao suditi po Kur'anu!

11

Allah dž.š., je propisao Poslaniku s.a.w.s., u Medini, da, u slučaju da mu dođu suditi se, ehlu-kitabijje, da im sudi po onome što je Allah dž.š., objavio, opominjući ga da bude oprezan kako ga ne bi odvratili od nečega što mu je od Allaha objavljeno, poput kazne kamenovanja za oženjenog bludnika, ili pravedno određene i raspodijeljene krvarine, bez davanja prednosti uglednom nad neuglednim, glava za glavu, oko za oko...

Nedžašija nije mogao vladati po Kur'anu – jer ga njegov narod ne bi podržao u tome, a i često puta, između muslimana i tatara, čovjek preuzme na sebe funkciju sudije (kadije), ili pak vladara (imam), i želio bi postupati, u velikom broju pitanja, po pravdi, ali to nije u stanju činiti, ili ga neko od toga priječi – a Allah dž.š., ne obavezuje čovjeka više od njegovih mogućnosti!

Omer b. Abdul-Aziz rhm., je bio omražen i napadan zbog jednog dijela pravde koju je uspostavljao među ljudima, gdje se pretpostavlja da je zbog toga i otrovan! Dakle, Nedžašija, i njemu slične osobe, su jedni od srećnih u džennetu, i ako se nisu pridržavali propisa islama – koja nisu ni mogli sprovoditi, već su sudili po onome po čemu su mogli!

...među onima koji ispoljavaju islam ima munafika kojima se neće klanjati dženaza poput Ibnu Ubejja i njemu sličnih ljudi, a isto tako u nevjerničkoj zemlji se može naći vjernik kojemu će se klanjati dženaza poput Nedžašija.

...sve u svemu, nema razilaženja među muslimanima po pitanju osobe koja se nađe u nevjerničkoj zemlji, koja je povjerovala, ali u isto vrijeme nije u mogućnosti hidžru obaviti – nije joj obaveza izvršavati propise koje nije u stanju sprovoditi, jer se obaveze kreću shodno mogućnostima, a isto će važiti i za propise koje nije poznavala. Ako nije znala npr., da joj je namaz obaveza klanjati, i provede određeno vrijeme neobavljajući namaz – neće biti obavezna naklanjati propuštene namaze na osnovu jednog od dva mišljenja islamske uleme, i ovo je stav imama Ebu Hanife, zahirija, i jedno od dva mišljenja imama Ahmeda.

Po istom principu će se krećati i ostali propisi poput posta Ramazana, davanja zekata i tome slično. Ako određena osoba ne bude znala da je alkohol zabranjen (tahrim), pa ga konzumira – neće biti bičevan na čemu su složni svi muslimani; razilaze se samo oko naklanjavanja propuštenih namaza.

...sve navedeno se poklapa sa onim na čemu je selef, kao i većina islamske uleme - Allah dž.š., ne obavezuje čovjeka preko njegovih mogućnosti. Svaka obaveza je usko vezana za mogućnost učinka, a kazna ne biva osim za neizvršenje naredbe, ili

12

zbog kršenja zabrane, i to nakon uspostave dokaza protivu nekog čovjeka (ba'ade kijamil-hudždže)!23

2. Specifike menhedža Muhammed b. 'Abdul-Vehhaba, rhm., pri tekfiru.24

Pod pojmom specifike mislimo na određene karakteristike i principe po kojima se poznavao način bavljenja propisom tekfira od strane šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm. (tj. menhedž).

Neki od tih principa bi bili slijedeći:

1. Neizostavno pravljenje razlike između uspostavljanja dokaza protivu neke osobe (kijamul-hudždže), i između razumjevanja

samog dokaza (fehmul-hudždže).

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže:

"Isto tako će i učenjak (alim), odgoditi dostavu propisa, ili pojašnjenje (te'hirul-bejani vel-belag), zbog nekih, opravdanih, razloga, i to do odgovarajućeg vremena, kao što je Allah dž.š., odgodio objavu određenih ajeta, i pojašnjenje određenih propisa sve do momenta dok se Poslanik s.a.w.s., nije našao u odgovarajućoj poziciji za njih... Allah dž.š., kaže: "Mi nijedan narod nismo kaznili - sve dok im poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’: 15)

23 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., Mulhakul-musannefat, Mesa'il mulehhasa min kelami Ibni Tejmijje rhm., str.143.; Minhadžul-Sunneh el-Nebevijje, 5/113-126., Medžmu'ul-Fetava, 19/217-219..24 Pogledaj: Menhedžul-imam Muhammed b. Abdul-Vehhab fi mes'eletil-tekfir, autor: Ahmed b. Muhammed el-Rudejman, str. 67-82..

13

Dokaz protivu ljudi se uspostavlja uz dva uvjeta:

1. Poznavanje onoga što je Allah dž.š., objavio.2. Mogućnost rada i postupanja po tom znanju.

Što se tiče osobe onemogućene od znanja poput luđaka, ili osobe koja je onemogućena od rada po tom znanju – njima se neće naređivati, niti zabranjivati, neki propisi! Ako se ne bude poznavao dio vjere, ili se ne bude bilo u stanju nešto od nje izvršavati – na tako nešto će imati pravo osoba koja ne zna, ili ne može sprovoditi vjeru, i ona je poput osobe koja nije bila u stanju saznati za cijelu vjeru, ili nije bila u stanju raditi po njoj, poput lude osobe. Ovakve situacije se obično događaju u periodu "feterata".25

Ako se u takvim periodima (mjesto/vrijeme), nađu učenjaci, ili emiri, ili oboje, moraće raditi na bejanu i pojašnjavanju onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., dio po dio, onako kako je to radio sam Poslanik s.a.w.s., onda kada je bio poslan – malo po malo!

Poznato je da Poslanik s.a.w.s., nije govorio ljudima izuzev ono što se moglo znati, i po njemu raditi, a šeri'at nije odjednom dostavljen ljudima (već parcijalno, op.prev.), kao što se kaže: "Ako želiš da te drugi slušaju – onda im naređuj onoliko koliko mogu podnijeti!"

Osoba koja se trudi u vjeri, kao i ona koja nastoji Poslanikov s.a.w.s., sunnet oživjeti – neće govoriti izuzev ono što se može znati, i po njemu postupati, isto kao što se osoba koja primi islam ne može istog trenutka cijelom šeri'atu podučiti, ili pak od nje tražiti da svaku naredbu izvrši!?

Ista je situacija sa pokajnikom od grijeha, ili učenikom, ili onim koji uputu traži – ne može se, u startu, od njega tražiti cijela vjera, ili da mu se svo znanje najednom izrecituje – jer on ne može podnijeti takvo što, a sve što se ne može podnijeti – neće biti obavezno, a sve što nije obavezno – alim i emir nemaju pravo u startu to od drugih zahtijevati, već će izbjegavati naredbe ili zabrane koje se ne mogu znati ili raditi – sve do momenta kada se bude u stanju suprotno činiti, isto kao što je Poslanik s.a.w.s., odgađao neke stvari sve do momenta kada im je došlo vrijeme.

Ovo se neće smatrati potvrdom harama, ili izbjegavanjem naredbi, jer vrlo dobro znamo da su obaveznost ili zabranjenost

25 Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Pokornost Poslaniku s.a.w.s., je moguća samo uz poznavanje onoga s čime je on došao, te i uz mogućnost rada po tom znanju. Ako dođe do slabljenja znanja, ili se zapadne u stanje nemoći – taj period se naziva "fetrom", i postaje vremenom da'aveta i nubuvveta. Dobro obrati pažnju na ovo, jer je veoma korisno, a Allah najbolje zna! Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 19/71..

14

nečega uslovljeni znanjem i mogućnošću učinka – ali u našem slučaju je došlo do neispunjenja jednog od ova dva šarta, zato dobro promisli o navedenom pravilu, korisno je!

Sada tek možemo razumjeti spadanje obaveze izvršenja velikog broja pitanja, pa makar bili u pitanju vadžibi ili harami – zato što se nije u mogućnosti vjera dostaviti (el-belag) – kojim dolazi do uspostave Božijeg dokaza po pitanju obaveznosti ili zabrane nečega! Nemogućnost - obara svaku naredbu ili zabranu, pa makar se radilo o obaveznosti u samoj osnovi, a Allah najbolje zna!26

Hafiz Ibnu Kajjim rhm., kaže:

"Treće pravilo: Uspostava dokaza se razlikuje od mjeste do mjesta, od vremena do vremena, i od osobe do osobe.

Allahov dž.š., dokaz će biti uspostavljen nad kafirima u nekom vremenu, dok u drugom to neće biti, ili u nekom mjestu za razliku od drugog mjesta; isti je slučaj i sa ljudima, nad nekim čovjekom će dokaz biti uspostavljen, dok to neće biti slučaj sa drugom osobom, jer je dotična osoba nerazumna poput djeteta ili luđaka, ili ne razumije određenu stvar poput osobe koja ne razumije nečije riječi i obraćanje, a nema prevodioca koji bi mu preveo govor. Ovakva osoba je poput nijeme osobe koja ništa ne čuje, niti je u stanju nešto razumjeti, i ona je jedna od četri vrste ljudi koji će se žaliti Allahu dž.š., na Sudnjemu danu, kako to stoji zabilježenim u hadisu Esveda i Ebu Hurejre r.a.."27

Šejh Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., kaže:

"Poznato je da uspostavljanje dokaza protivu nekoga (kijamul-hudždže), ne znači to da se Allahove dž.š., riječi, ili riječi Njegova Poslanika s.a.w.s., moraju razumijeti onako kako ih je razumio Ebu Bekr r.a.. Kome budu dostavljene Allahove dž.š., riječi, ili riječi Njegova Poslanika s.a.w.s., i pri njemu se ne nađe neko opravdanje ('uzr), - i ne prihvati ih - takva osoba je nevjernik!28

Kada kažemo da je imam Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., pravio razliku između uspostavljanja dokaza protivu neke osobe (kijamul-hudždže), i između razumjevanja samog dokaza od strane nje (fehmul-hudždže) – ne mislimo na to da imam Muhammed rhm., apsolutno ne podrazumjeva razumjevanje samih stavova kojima se poziva. Ono što on uslovljava jeste to da razumjevanje tekstova ne

26 Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, , 20/61..

27 Pogledaj: Tarikul-Hidžretejn, str.414..

28 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.244.; Medžmu'ul-Fetava, , 7/619..

15

mora biti na način kako ih je razumjevao Ebu Bekr r.a., a što se tiče same uspostave dokaza (kijamul-hudždže), ono zahtijeva određenu dozu spoznaje i uvida, i razumjevanja značenja dokaza, pa makar i ne došlo do same upute.

2. Oprez i stroga provjera informacija, je također jedna od vrlina menhedža imama Muhammed b. 'Abdul-Vehhaba rhm., pri izricanju suda tekfira.

Bio je oprezan u svim životnim pitanjima, a pogotovo u pitanjima tekfira!

Šejh Husejn b. Gannam rhm., u svom Tarihu, kaže:

"Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., je osoba vrlo umjerenih stavova, i njegov jezik nije brzao onda kada je bio u pitanju tekfir ljudi - ljudi čija su se srca pojila grijesima, kao i onih koji su radili izvjesne širkijjate (el-kaba'ih el-širkijja)."29

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže:

"Prva faza tvoje borbe protivu zla se mora ogledati u tome da dobro naučiš i saznaš šta je sve to u suprotnosti sa Božijim emerom... dok nije rekao: U svakom slučaju, upozori ih na dvije stvari:

1. Neishitrenost, i da se nikako ne upuštaju u govor o nečemu izuzev nakon podrobnog ispitivanja problema (tahkik), jer su laži i varanja (tezvir), uveliko prisutni.

2. Poslanik s.a.w.s., je poimenično znao sve munafike, ali je prihvatao njihovu vanjštinu, ostavljajući njihovu nutrinu Allahu dž.š.. Ako iz njih proisteče nešto što bi iziskivalo borbu protivu njih – bori se protivu njih!30

Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm, kaže: "...a što se tiče čovjeka koji radi djela širka iz nemara i neznanja (bi-džehaleh), a nema ga ko nasavjetovati i podučiti, i nije stjecao znanje koje je Allah dž.š., objavio Svome Poslaniku s.a.w.s., zbog povođenja za dunjalukom i strastima – ne znam hal tog čovjeka."31

Na drugom mjestu, imam Muhammed rhm., kaže:

29 Pogledaj: Revdatu Ibni Gannam, 1/33-36..

30 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.285..

31 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio, Fetava ve Mesa'il, str.37..

16

"A što se tiče riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.: "Tjeskoba i nesreća (el-šu'um), se mogu naći u tri stvari: konju, ženi i kući."32 – značenje ovog hadisa nije bilo dovoljno jasno ni generacijama prije mene; čak ga je i Ajša r.a., porekla, rekavši: "Ovo su riječi džahila" – mada je hadis sahih seneda, i ulema ga ja komentarisala, ali njegovo značenje meni još nije jasno. Allah dž.š., najbolje zna šta je Poslanik s.a.w.s., njime htio reći!"33

Ako se šejh Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., čuvao i pazio toga da pogrešno ne prokomentariše jedan jedini hadis, šta tek da kažemo kada je u pitanju tekfir muslimana, koji za sobom povlači sve propise riddeta!!!?

2. Šejh Muhammed b. 'Abdul-Vehhaba rhm., je veoma umjerena osoba - kada je tekfir u pitanju,

i ne pretjeruje po tom pitanju, niti u lijevo (el-džefa'), niti u desno (el-guluw).

Imam Muhammed rhm., zadržava središnji pravac kada je tekfir u pitanju, ne odnoseći se olahko prema njemu – što je specifika murdžija, niti pretjeruje po tom pitanju – što je glavna karakteristika haridžija, koji nevjernikom proglasiše osobu koja čini velike grijehe!?

Poznato je da su oba pravca veoma opasni i štetni, kako mezheb murdžija, tako i mezheb haridžija, i vuku za sobom negativne posljedice. Haridžije su opasnost po živote, imetak, čast i jedinstvo muslimana, dok su murdžije opasne po vjeru jednog čovjeka, i pridržavanje vjerskih propisa.34

Umjerenost, na kojoj je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., bio, je, zapravo, 'akida Ehli-Sunneta vel-Džema'ata, koju je u srcu nosio, i kojoj je pozivao.

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže:

"Uspješna skupina (el-firka el-nadžija/ehlu-sunnet vel-džema'at): kada su djela i postupci u pitanju - oni su sredina između kaderijja i džebrijja; kada su Allahove prijetnje u pitanju – oni su sredina između murdžija i ve'idijja; kada je iman u pitanju – oni su

32 Hadis bilježi imam Buhari rhm., br.2703.; imam Muslim, br.2226.; i imam Nesa'i rhm., br.3568, 3569, 3570..

33 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio, Fetava ve Mesa'il, str.38..

34 Pogledaj: Menhedž Ibnu Tejmijje fil-Tekfir, 1/4..

17

sredina između harurijja i mu'utezila, na jednoj strani, i murdžija i džehmijja, na drugoj strani."35

Od Fudajla b. Bešara se prenosi da je Ebu Dž'afer Muhammed b. 'Ali, upitan o značenju riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.: "Blud neće činiti osoba, kada ga bude činila, a da bude vjernik..."36 – pa reče:

"Ovo je islam – i nacrta veliki krug, a ovo vam je iman – pa nacrta mali krug u sredini. Kada čovjek učini blud, ili ukrade nešto, izlazi iz kruga imana u krug islama, a iz kruga islama će ga izvesti samo kufr i nevjerstvo u Allaha dž.š.!"37

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže slijedeće:

"Da riječi "La Ilahe Illallah" sadržavaju svu vjeru i da će iz vatre izaći osoba koja ih bude izgovorila, ako joj se u srcu nađe makar jedna praška imana – oko toga nema nikakvog spora! Suština svega leži u tome što se iman i vjera - parča i dijeli, i ne mora značiti da ako jedan dio imana ode, da je otišao sav iman – što je stav haridžija. Osoba koja kaže: djela su iman – istinu je rekao, i ko kaže: iz vatre će izaći osoba koja izgovori "La Ilahe Illallah", a u svome srcu bude imala koliko trun imana – istinu je rekao! Razlog svemu ovome je ono što smo malo prije ustvrdili tj. da se iman čovjeka, i njegova vjera parča i dijeli. Ne uzimanje ove činjenice u obzir je navelo Ebu Hanifu rhm., i njegove učenike da pogriješe po ovom pitanju, i da kažu da: Djela nisu sastavni dio imana."38

Govoreći o značenjima prva tri ajeta sure el-Fatiha, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže:

"Ova tri ajeta su i odgovor na pogrešnost ubjeđenja tri skupine ljudi, koji svoje vjerovanje zasnovaše na samo jednom od spomenutih značenja, ne uzimajući u obzir ostale ajete, pa kaže:

1. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova - oni koji Allahu dž.š., robuju samo putem ljubavi.

2. Milostivom, samilosnom - oni koji Allahu dž.š., robuju samo kroz nadu i optimizam (murdžije).

35 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, str.8..

36 Muttefekun 'alejh. Buhari, br.5578., Muslim, br.200..

37 Pogledaj: El-Durer el-Senijjeh, 1/202-203..

38 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, str.96..

18

3. Vladaru Sudnjega dana - oni koji Allahu dž.š., robuju samo putem straha i pesimizma (haridžije).39

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže:

"Ova dva stava tj. stav haridžija koji nevjernicima proglašavaju muslimane zbog činjenja grijeha, smatrajući da će vječno ostati u vatri, i da im Allah dž.š., nikako neće oprostiti grijehe – izuzev ako se od njih pokaju, i koji smatraju da takvi nemaju nimalo imana pri sebi – ovakve stavove nije zastupao ni jedan od imama ove vjere, bilo da su fakihi ili muhaddisi u pitanju. Ovo su riječi i stavovi novotara. Isto tako je i sa onima koji se ne izjašnjavaju po pitanju velikih griješnika poput murdžijskih fanatika (gulatul-murdži'eh), koji kažu: niko od njih neće ući u vatru – i ovo su izmišljeni novotarski stavovi. Učenjaci selefa i imami su složni na tome da će se obistiniti predaje koje su do nas stigle "tevaturom", a koje govore o tome da će griješnici, pripadnici kible, biti kažnjavani džehennemom, nakon čega će biti izvedeni iz džehennema (u džennet). Što se tiče toga da niko od sljedbenika kible neće ući u džehennem – ovakvo što je prava nepoznanica!"40

39 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., prvi dio, el-'Akida, Medžmu'atur-Resa'il fil-tevhid vel-iman, str.383..

40 Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 7/501..

19

Opravdanje neznanjem u djelima kufra – da ili ne?!

Zbog složenosti ovog pitanja, i mogućnosti dvojakog shvatanja riječi i stavova šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao, zbog toga što se u njegovim djelima može naići na izjave u kojima ukazuje na validnost opravdavanja neznanjem (el-'uzru bil-džehl), smatrajući ga legalnom preprekom prilikom izricanja suda tekfira, kao što se može naići i na izjave iz kojih se, na prvi pogled, može zaključiti to da šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, ne uzima u obzir neznanje kao opravdavanje - spomenućemo nekoliko njegovih izjava u kojima on jasno ukazuje na to da prihvata opravdavanje muslimana neznanjem u djelima koja su kufr, pa kaže:

1. Na početku pisma, dužine dvije i po stranice, kojeg je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, poslao Šerifu, a koje se nalazi zabilježeno u knjizi "Tarihu Nedžd", na str.407. (obrada: Nasiruddin el-Esed, štampa: Darul-Šuruk), stoji slijedeće:

"Šerif me je upitao o postupcima protivu kojih ustajemo sabljom, i zbog kojih nekog čovjeka proglašavamo nevjernikom, pa sam mu odgovorio: ...spomenuo je četri vrste ljudi koje proglašava i smatra nevjernicima, nakon čega je prešao na davanje odgovora u povodu optužbi i sumnji koje su se širile na njegov račun, poput toga da uopšteno donosi propis tekfira, na šta je odgovorio slijedećim:

"Što se tiče laži i neistina koje se, tu i tamo iznose, poput toga da mi, stanovnike nekog mjesta u kompletu proglašavamo nevjernicima, ili da iseljenje (hidžru), k nama, smatramo obavezom svakog muslimana, ili da je onaj ko ne smatra nevjernikom one koje smo mi proglasili nevjernicima, sam nevjernik, kao i to da su oni koji se ne bore na Allahovom putu nevjernici, i.. ., i...– sve su to proizvoljne izjave pojedinaca, laž i neistina, pomoću kojih se žele ljudi odbiti od Allahove vjere!

Ako ne proglašavamo nevjernikom osobu koja čini ibadet na Abdul-Kadirovom grobu, ili na grobu Ahmed el-Bedevije, zbog neznanja kojeg pri sebi ima, i zbog nepostojanja osobe koja bi ih na takve postupke upozoravala, pa kako da proglasimo nevjernikom osobu koja ne čini širk, samo zato što ne smatra nevjernikom onoga koga su pojedinci okarakterisali nevjernikom, ili što nije učinio hidžru k nama, ili što se ne bori, ili..., ili...

20

Allah, dželle ša'nuhu, kaže: "A da nije Allahove dobrote prema vama, i milosti Njegove, i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u šta ste se upustili! & Kada ste to jezicima svojim prepričavati stali, i kada ste na sva usta govorili ono o čemu ništa niste znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono kod Allaha krupno!!! & Zašto niste, čim ste čuli za to, rekli: Ne dolikuje nama da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora! & Allah vam naređuje da više nikada tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici. & Allah vam propise objašnjava. Allah sve zna i mudar je!" (el-Nur: 14-18.)

Prethodno spomenute četri vrste ljudi smatraćemo nevjernicima zbog njihova otvorena suprostavljanja Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.w.s.. Neka se Allah smiluje čovjeku koji razmisli malo o sebi, i bude svjestan toga da će se susresti s Allahom, dželle ša'nuhu, kod kojeg je džennet, ali i kod kojeg je džehennem, ve sallallahu 'ala Muhammed, ve 'ala alihi, ve sahbihi, ve sellem."

2. Pismo kojeg je poslao Suvejd el-'Irakiju, alimu Iraka, čije je puno ime Abdurrahman b. Abdullah, a koje se nalazi zabilježeno tkđ. u djelu "Tarihu Nedžd", na strani 320.. Pismo sadrži odgovore koje je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, dao na određena pitanja el-Irakija. Jedno od pitanja el-Irakija je bilo i to da li šejh Muhammed sve ljude smatra nevjernicima, kako su o tome tada priče kolale, na šta je šejh Muhammed, Allah mu se smilovao, dao slijedeći odgovor:

"Od optužbi koje mi spočitavate je i to da nevjernikom smatram svakog onog ko me ne slijedi, i ko nije samnom, i da smatram da su njihovi brakovi neispravni – i još se ne mogu načuditi čudu kako ovo nekome može pasti napamet!? Da li ovo govori musliman ili kafir? Odnosno, da li su ovo riječi zdrava ili bolesna...?" Nakon davanja odgovora na optužbu pokušaja rušenja kubbeta nad grobom Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i odgovora u vezi spaljivanje knjige Dela'ilul-Hajrat, vraća se odgovoru na optužbu općenitog proglašavanja muslimana kafirima, pa kaže:

"...a što se tekfira tiče, znajte da nevjernikom smatram onoga ko sazna i spozna Poslanikovu, sallallahu 'alejhi ve sellem, vjeru, a, nakon što je saznao i spoznao, počne iznositi na nju ljage i uvrede, odvraćajući narod od nje, boreći se protivu onih koji je u praksi sprovode. Ovakvu osobu ja smatram nevjernikom, a većina muslimanskog ummeta, hvala Allahu, nisu takvi.

Što se tiče borbe/kital, do dana današnjeg se nismo protivu nikoga borili, izuzev u samoodbrani, protivu onih koji

21

su nas u našim kućama napali, neostavljajući ništa za sobom. Nekada se borimo protivu odrerđenih ljudi po principu osvete – uzvraćanja na nanešeno zlo zlom, kao i protivu onoga koji javno psuje Poslanikovu s.a.w.s., vjeru – nakon što se s njom upoznao. Selam!41

3. Pismo u dužini od sedam stranica, kojeg je, kao odgovor, poslao Muhammed b. 'Idu, alimu iz grada Sermeda, a koje se također nalazi zabilježeno u djelu "Tarihu Nedžd", na strani 263..

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., na početku pisma navodi četri tačke po kojima je postao poznat, a to su:

1.Konstantno objašnjavanje pitanja tevhida.

2.Konstantno objašnjavanje pitanja širka.

3.Proglašavanje nevjernikom čovjeka koji je tevhid odbio, nakon što ga je spoznao i shvatio.

4.Vođenje borbe protivu čovjeka koji je tevhid odbio, nakon što ga je spoznao i shvatio!

...pa kaže: "3: Nevjernikom proglašavam osobu koja zamrzi tevhid, nakon što shvati i spozna da je tevhid vjera Allaha, dželle ša'nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tjerajući ljude od nje, boreći se protivu onih koji povjerovaše Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i protivu onih koji spoznaše šta je širk. Nevjernikom proglašavam osobu koja hvali širk, i lijepim ga ljudima predstavlja, misleći da su na istini jer ih ima mnogo, nakon što je spoznao i saznao to da je zadaća Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila anulacija širka i borba protivu njega!

Što se tiče optužbi, koje neprijatelji o meni iznose, da nevjernikom proglašavam osobu samo na osnovu sumnje (zanna), ili savezništva (muvalat), ili da nevjernikom proglašavam džahila protivu kojeg nije uspostavljen dokaz – to su same izmišljotine i laži kojima žele odbiti ljude od vjere Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s.!"42

4. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, 1/58., stoji:

"Tekfirim one ljude koji ibadete kipovima – nakon što saznaju da je to vjera idolopoklonika, uljepšavajući ga ostalim ljudima.

41 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, 1/37..

42 Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, 1/25..

22

Ovakvu osobu ja tekfirim, a i svaki 'alim, na licu zemlje, smatra takvog nevjernikom, izuzev osobe injadžije, ili džahila, a Allah najbolje zna; ves-selam!"

5. Ono što učenici šejha Muhammed b. Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao, redovno spominju, kako to navodi šejh Abdurrahman b. Hasen, Allah mu se smilovao, u poznatoj knjizi 'Misbahuz-Zalam', na strani 324., gdje, govoreći o šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabu, rhm., kaže slijedeće:

"Nikada ne bi određenu osobu proglasio nevjernikom sve dok protivu nje dokaz ne bi uspostavio (ba'ade kijamil-hudždže), i dok taj dokaz ne bi bio kristalno jasan (ba'ade zuhurid-delil), tako da je zastao u izricanju suda, Allah mu se smilovao, kada su bili u pitanju muslimani-džahili, koji su činili određene ibadete na turbetima, u slučaju da nisu imali nekog ko bi ih od takvog postupka odvraćao...!"

6. U poznatom djelu 'Minhadžul-Te'sis', na strani 187., šejh Abdul-Latif, Allah mu se smilovao, izjavljuje slijedeće:

"Naš šejh bi često puta znao, kroz svoja predavanja ili pisma, naglasiti to da ne proglašava nevjernikom izuzev onoga ko spozna vjeru s kojom je došao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa nakon što je spozna (ba'ade ma'arifetihi), postane njen neprijatelj!"

7. U knjizi 'Minhadžul-Te'sis', na strani 65., šejh Abdul-Latif, Allah mu se smilovao, izjavljuje:

"Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab nije kategorički naznačio to da je postao nevjernikom - džahil koji ibadeti na turbetima, upućujući dovu nekom drugom mimo Allaha, dželle ša'nuhu, sve do trenutka postojanja osobe koja će takvom uputiti savjet, i uspostaviti dokaz protivu njega, nakon čijeg odbijanja će postati nevjernikom!"

8. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, prvi dio, el-Akida, Kešful-Šubuhat, str. 175., stoji da je šejh izjavio:

"Također, ono oko čega ne postoji nikakvo razilaženje je to da bi ashabi, radijallahu 'anhu, postali nevjernicima, u slučaju da nisu poslušali Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, onda kada im je uputio zabran, u vezi drveta 'Zatu Envat', što je i normalno!

Ovaj slučaj nas uči tome da musliman, a nekada i alim, može zapasti u neku od vrsta širka, a da nije svjestan toga, pa nas na taj način navedeni slučaj tjera kako na učenje, tako i na oprez...

23

Ovaj slučaj nas uči tome da kada musliman – mudžtehid, izgovori riječi kufra, ali ne bude svjestan toga, pa bude opomenut na to, i odmah nakon upozorenja se povrati i pokaje – takav se ne proglašava nevjernikom!"

9. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, na str. 60., stoji slijedeće:

"Nevjernikom proglašavamo osobu koja, nakon što se dokaz, po pitanju neispravnosti politeizma-širka, uspostavi protivu nje ( بعد ما učini širk Allahu, dželle ša'nuhu, u ,(نبين له الحجة علي بطالن الشركpitanjima robovanja (uluhijjeta)!"

10. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, treći dio, Fetava ve Mesa'il, str.37., stoji slijedeće:

"...a što se tiče čovjeka koji radi djela širka iz nemara i neznanja (bi-džehalet), a nema ga ko nasavjetovati i podučiti, i nije stjecao znanje koje je Allah dž.š., objavio Svome Poslaniku zbog povođenja za dunjalukom i strastima – ne znam hal tog čovjeka."

11. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, str. 307., stoji slijedeće:

"...neposlušnost prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, u pitanjima širka i robovanja kipovima, a nakon spoznaje istine po tom pitanju, je kristalno jasno nevjerstvo kojeg potvrđuje zdrava priroda čovjeka (fitra), i zdrava logika!"

12. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, 1/220., stoji slijedeće:

"Kada do ćovjeka dođu riječi Allaha, i Njegova Poslanika s.a.w.s. – i pri njemu se ne nađe neko validno opravdanje/uzr – takva osoba je nevjernik/kafir (ako ne postupi u skladu s riječima objave, op.prev.).

Sada ćemo navesti i tekstove iz kojih se može zaključiti to da šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, ne prihvata opravdavanje neznanjem u stvarima kufra ili širka ('uzr bil-džehl fil-kufri vel-širki), pa kaže:

1. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, str. 155., i u djelu Kešful-Šubuhat, stoji slijedeće:

24

"...ako budeš spoznao to da čovjek može postati nevjernikom samo zbog jedne riječi koju izusti jezikom svojim, pa i ako bude džahil u trenutku dok je bude izgovarao – neće mu se prihvatiti opravdavanje neznanjem!"

2. U djelu Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, prvi dio, el-'Akida, Medžmu'atu Resa'il fil-Tevhid, na str. 366., stoji slijedeće:

"Ako budeš shvatio ovo, shvatićeš značenje riječi "La Ilahe Illallah", i shvatićeš da je onaj koji bude tražio od poslanika ili meleka ono što je samo Allah, dželle ša'nuhu, u stanju učiniti, ili bude tražio pomoći od njih mimo Allaha, dž.š. – izašao iz Islama!"

3. U pismu kojeg je poslao Ibnu Sabbahu, a koje se spominje u djelu Tarihu Nedžd (obrada Nasiruddin el-Esed), na str. 468., a kao odgovor na optužbe koje su mu lijepljene sa svake strane, stoji:

"El-hamdu lillah! Što se tiče onoga što mušrici o meni iznose npr., da zabranjujem ljudima da donose salevat na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ili da bih, kada bih imao vlast u svojim rukama, srušio kubbe sa poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, kabura, ili da govorim protivu pobožnjaka i dobrih ljudi, ili da zabranjujem da se takvi vole – sve navedeno je obična laž i izmišljotina, koju potvoriše šejtani na mene, oni koji imetak svijeta nepravedno jedu, poput potomaka Šemsanovih i Idrisovih, koji ljudima naređuju da im zavjete čine, da od njih traže stvari koje je samo Allah, dželle ša'nuhu, u stanju učiniti... Poput njih su i šejtani-siromasi, koji se pripisuju Abdul-Kadiru, koji je od njih čist, isto kao što je i Ali b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, čist i daleko od šija-rafidija! Kada su primjetili da ljudima naređujem ono što im naređuje njihov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, – da ne robuju, i da ibadet ne čine nikome drugom pored Allaha, i da je nevjernik onaj ko dovu uputi Abdul-Kadiru, i da je Abdul-Kadir čist i daleko od takvih, kao i to da su nevjernici oni koji od pobožnjaka ili evlija'a budu tražili samo ono što se od Allaha, dželle ša'nuhu, smije tražiti, ili im sedždu budu činili..."

Kada se malo bolje i dublje sagledaju spomenute riječi i stavovi imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao, njegov generalni stav po ovom pitanju će biti svima jasan, a on je:

1. Neznanje je validno i prihvatljivo opravdanje ('uzr), muslimanu protivu kojeg nije uspostavljen dokaz, poput muslimana novih u vjeri, ili onih koji žive u područjima daleko od znanja (badije), ili pak ako su u pitanju manje poznate stvari vjere...

25

2. Neznanje nije validno opravdanje muslimanu protivu kojeg je dokaz uspostavljen, onome koji se nije posvetio učenju, a bio je u stanju i mogućnosti to učiniti, ili se pravio neznalicom po pitanju propisa i osnova koji su ostalim muslimanima bili poznati, a koje je Allah, dž.š., decidno objasnio u Kur'anu, i za koje se vrlo dobro zna da su od propisa ove vjere.

Kao dokaz spomenutom, navešćemo riječi šejha Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rhm., koje stoje zabilježene u "Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab", rhm., peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, str.244., kada kaže:

"Osoba protivu koje nije uspostavljen dokaz je osoba koja je nova u vjeri, ili je rasla u dalekim mjestima (badija be'ideh), ili je bila u pitanju manje poznata stvar ove vjere, tako da se navedene osobe neće smatrati nevjernicima sve dok se detaljno ne upoznaju s propisima Islama, a što se tiče osnova ove vjere koje je Allah, dželle ša'nuhu, u Kur'anu pojasnio, sami Kur'an je dokaz tome, tako da, ako je do osobe stigao Kur'an, do takve osobe je stigao i dokaz!"43

43 Više o ovoj temi pogledaj:

Menhedžul-imam Muhammed b. Abdul-Vehab fi mes'eletil-Tekfir, od autora: Ahmed b. Džuza'a b. Muhammed el-Rudejman, str. 101-111..

Davabitu Tekfiril-Mu'ajjen 'inde šejhajil-islam Ibni Tejmijje ve Ibni Abdil-Vehhab ve 'Ulema'il-Da'ava el-Islahijja, od autora: Ebul-'Ala b. Rašid b. Ebil-'Ala el-Rašid, str. 161..

Šerh na djelo Muhammeda b. Abdul-Vehhaba rhm., Kešful-Šubuhat od autora: Ibnu Usejmina, rhm., i Halid b. Abdullah el-Musliha hfz..

26