Karl Marx Prilog Jevrejskom Pitanju

7/21/2019 Karl Marx Prilog Jevrejskom Pitanju

1/36

Karl Marx

PRILOG JEVREJSKOM PITANJU

1. Bruno Bauer: Die Judenjrage, Braunschweig 1843.2. Bruno Bauer: Die Fhigkeit der heutigen Juden und

Christen frei zu werden.

Einundzwanzig Bogen aus der Schweiz, herausgegebenvon Georg Herwegh. Zrich und Winterthur 1843, pp. 5671

I

Bruno Bauer: Jevrejsko pitanje, Braunschweig 1843.

Njemaki Jevreji ele emancipaciju. Kakvu eman-cipaciju oni ele? Kao dravljani, politiku emancipaciju?

Bruno Bauer im odgovara: U Njemakoj nije nitkopolitiki emancipiran. Mi smo sami neslobodni. Kakoda vas oslobodimo? Vi Jevreji ste egoisti ako zahtijevate

posebnu emancipaciju za sebe kao Jevreje. Vi bistekao Nijemci morali raditi na politikoj emancipacijiNjemake, kao ljudi na ljudskoj emancipaciji, a po-seban nain vaega ugnjetavanja i ponienja moralibiste osjetiti ne kao izuzetak od pravila, nego naprotiv,kao potvrdu pravila.

Ili Jevreji zahtijevaju izjednaenje s kranskim po-danicima? Tada priznaju kransku dravu pravednom,tada priznaju vladavinu opeg podjarmljivanja. Zatoim se ne dopada njihov posebni jaram ako im se dopadaopi jaram? Zato Nijemac treba da se interesira zaosloboenje Jevreja, ako se Jevrej ne interesira zaosloboenje Nijemca?

54


2/36

Kranska drava zna samo za privilegije. Jevrejposjeduje u njoj privilegij da je Jevrej. On kao Jevrejima prava koja krani nemaju. Zato zahtijeva pravakoja on nema a koja uivaju krani?

Ako Jevrej eli da bude emancipiran od kranskedrave, tada on zahtijeva da kranska drava napustisvoju religijsku predrasudu. Da li on, Jevrej, naputa

svoju religijsku predrasudu? Ima li on, dakle, pravoda od drugog zahtijeva odricanje od religije?

Kranska drava ne moe po svojoj sutini eman-cipirati Jevreja; ali, dodaje Bauer, Jevrej po svojojsutini ne moe biti emancipiran. Sve dotle dok jedrava kranska a Jevrej jevrejski, oboje su jednako

tako nesposobni bilo da emancipaciju dadu, bilo da jeprime.

Kranska drava moe se prema Jevrej u odnositisamo na nain kranske drave, tj. na privilegirajuinain, dozvoljavajui izdvajanje Jevreja od ostalih po-danika, ali i omoguavajui mu da osjeti pritisak drugih,izdvojenih sfera, da ga osjeti utoliko snanije, kad senalazi u religijskoj suprotnosti prema vladajuoj reli-giji. Ali i Jevrej se prema dravi moe odnositi samo

jevrejski, tj. prema dravi kao prema strancu, suprot-

stavljajui zbiljskoj nacionalnosti svoju himerinu na-cionalnost, zbiljskom zakonu svoj iluzorni zakon, sma-trajui da je ovlaten izdvajati se od ovjeanstva nataj nain to principijelno ne uestvuje u historijskompokretu, iekujui budunost koja s opom ovjekovom

budunosti nema niega zajednikog, smatrajui sebelanom jevrejskog naroda, a jevrejski narod izabranimnarodom.

Na kojoj osnovi, dakle, zahtijevate vi Jevreji eman-

cipaciju? Zbog vae religije? Ona je smrtni neprijateljdravne religije. Kao dravljani? U Njemakoj nemadravljana. Kao ljudi? Vi niste ljudi kao to nisu ljudi nioni na koje vi apelirate.

Bauer je na nov nain postavio pitanje o emanci-paciji Jevreja, poto je kritizirao dosadanja postavlja-nja i rjeenja pitanja. Kakve osobine imaju, pita on,

55


3/36

Jevrej koji treba biti emancipiran i kranska dravakoja treba da emancipira? On odgovara kritikom jevrejske religije, on analizira religijsku suprotnost izme-u jevrejstva i kranstva, on objanjava sutinu kr-

anske drave, i to sve sa smjelou, otrinom, duhom,temeljitou i nainom pisanja koliko preciznim toliko

jezgrovitim i punim energije.

Kako dakle Bauer rjeava jevrejsko pitanje? Kakavje rezultat? Formuliranje pitanja njegovo je rjeenje.Kritika jevrejskog pitanja jest odgovor na jevrejskopitanje. Resume je dakle slijedei:

Moramo emancipirati sami sebe, prije nego to bismomogli emancipirati druge.

Najotriji oblik suprotnosti izmeu Jevreja i kra-nina jest religijska suprotnost. Kako se rjeava nekasuprotnost? Na taj nain da se onemogui. Kako seonemoguava neka religijska suprotnost? Na taj nainda se ukine (aufhebt) religija. im Jevrej i kraninpriznaju obostrano svoje religije samo razliitim stup-njevima razvitka ljudskog duha, kao razliite zmijskekoe koje je ostavila historija, a ovjeka kao zmiju kojase u njih obukla, tada se nee vie nalaziti u religij-skom, nego jo samo u kritikom, naunom, u ljudskom

odnosu. Nauka je tada njihovo jedinstvo. A suprotnostiu nauci rjeavaju se samo naukom.

Osobito njemaki Jevrej nailazi na pomanjkanje po-litike emancipacije uope i na jako izraeni karakterkranske drave. U Bauerovu smislu jevrejsko pitanjeima ipak ope znaenje, nezavisno od specifinih nje-makih odnosa. Ono je pitanje o odnosu religije premadravi, o protivrjenosti religijske ogranienosti i poli-tike emancipacije. Emancipacija od religije postavljase kao uvjet kako za Jevreja koji eli da bude politiki

emancipiran, tako i za dravu koja treba da emancipirai sama da bude emancipirana.

Dobro, kae se, a i sam Jevrej to kae, Jevrej ine treba da bude emancipiran kao Jevrej, ne zato to

je Jevrej, ne zato to ima tako izvrstan opi ljudskiprincip udorednosti; Jevrej e se, naprotiv, sam po

56


4/36

vui iza dravljanina i biti dravljanin, usprkos tome toje Jevrej i to treba da ostane Jevrej; to znai, on jest iostaje Jevrej usprkos tome to je dravljanin i to ivi uopim ljudskim odnosima: njegova jevrejska i ograni-

ena sutina na kraju uvijek pobjeuje njegove ljudskei politike obaveze.Predrasudaostaje i pored toga to su

je nadmaila opa naela. Ako pak ona ostane, ondaona naprotiv nadmauje sve drugo. Jevrej bi mogaoostati Jevrej u ivotu drave samo sofistiki, prividno;dakle, ako bi on elio ostati Jevrej, isti privid bilo biono bitno i pobijedilo bi, to znai njegov ivot u dravibio bi samo privid ili momentalna iznimka nasuprotsutini i pravilu. (Sposobnost dananjih Jevreja i kr-ana da postanu slobodni Einundzwanzig Bogen, p. 57).

ujmo kako Bauer, s druge strane, postavlja zadatakdrave:

Francuska nam je nedavno dala, kae on (raspraveu skuptini od 26. decembra 1840) u vezi s jevrejskimpitanjem kao i uvijek u svim politikim pitanjima prizor slobodnog ivota, ali koji svoju slobodu opo-

ziva zakonom, dakle proglaava je prividom, a na dru-goj strani svoj slobodni zakon opovrgava djelom. (Je-

vrej sko pitanje, str. 64).

Opa sloboda u Francuskoj jo nije postala zako-nom, a jevrejsko pitanje takoer jo nije rijeeno, jerse zakonska sloboda da su svi graani jednaki ograniava u ivotu kojim jo vladaju i koji supodijelile religijske privilegije, a ova nesloboda ivotadjeluje uzvratno na zakon i prisiljava ga da sankcio-nira razlikovanje graana slobodnih po sebi na ugnjetene i ugnjetae. (Str. 65).

Kada bi dakle jevrejsko pitanje bilo rijeeno zaFrancusku?

Jevrej bi, na primjer, morao prestati da bude Je-vrej kad ne bi dozvolio da ga njegov zakon spreavada ispuni svoje dunosti prema dravi i svojim sugra-anima, tako npr. kad bi u subotu iao u skuptinui sudjelovao na javnim zasjedanjima. Svaka religijska

privilegija uope, dakle i monopol povlatene crkve,

57


5/36

morali bi da budu ukinuti, i ako bi nekolicina ilivie njih, ili ak pretena veina, vjerovala da jo moraispunjavati religijske dunosti, onda bi to ispunjenjemoralo biti preputeno njima samima kao isto privatna

stvar*. (Str. 65). Nema vie religije, ako ne postojiprivilegirana religija. Oduzmite religiji njenu snaguiskljuivosti i ona nee vie postojati. (Str. 66.) Istotako kao to je gosp. Martin du Nord u .prijedlogu dase u zakonu izostavi spominjanje nedjelje vidio pri-jedlog za proglaenje prestanka egzistencije kranstva,istim bi pravom (a ovo pravo je potpuno osnovano)objanjenje da zakon o suboti za Jevreje vie nije oba-vezan, bilo proklamacija raspadanja jevrejstva. (Str.71.)

S jedne strane, dakle, Bauer zahtijeva da Jevrejnapusti jevrej stvo, i uope da ovjek napusti religiju,da bi se emancipirao kao dravljanin. S druge strane,

politiko prevladavanje religije njemu je, konzekventnimnainom, prevladavanje religije uope. Drava kojapretpostavlja religiju jo nije prava, nije zbiljska drava.

Religijska predodba daje, svakako, dravi garan-cije. Ali kakvoj dravi? Kojoj vrsti drave? (Str. 97)

Na ovoj se taki oituje jednostrano shvaanje je

vrejskog pitanja.Nikako nije dovoljno istraivati: tko treba eman-

cipirati? Koga treba emancipirati? Kritika je trebala daini neto tree. Ona je morala pitati: o kakvoj se vrstiemancipacije radi? Koji su uvjeti postavljeni u sutinizahtijevane emancipacije? Kritika same politike eman-cipacije bila je tek zavrena kritika jevrejskog pitanjai njeno pravo pretvaranje u ope pitanje vremena.

S obzirom da Bauer ne podie pitanje na tu visinu,

on zapada u protivrjenosti. On postavlja uvjete kojinemaju osnovu u sutini same politike emancipacije.On nabacuje pitanja koja ne sadri njegov zadatak irjeava zadatke koji njegova pitanja ostavljaju neri-

jeenima. Kada Bauer kae o protivnicima emancipa-cije Jevreja: Nijhova greka bila je samo u tometo su pretpostavljali kransku dravu kao jedinu

58


6/36

pravu dravu i to je nisu podvrgli istoj kritici s ko-jom su razmatrali jevrejstvo (str. 3.), onda Bauerovugreku nalazimo u tome, to on kritizira samo kran-sku dravu a ne dravu uope, to ne istrauje

odnos politike emancipacije prema ljudskoj emanci-paciji i to stoga postavlja uvjete koji su objanjivisamo iz nekritikog zamjenjivanja politike emancipa-cije s opom ljudskom emancipacijom. Kad Bauer pitaJevreje: Da li vi s vaega stajalita imate pravo dazahtijevate politiku emancipaciju?, onda mi pitamoobrnuto: da 11 stajalite politike emancipacije imapravo da od Jevreja zahtijeva ukidanje jevrejstva, aod ovjeka ukidanje religije uope?

Jevrejsko pitanje poprima drugaiji oblik ve pre-ma tome u kojoj se dravi Jevrej nalazi. U Njema-koj, gdje ne postoji politika drava, drava kaodrava, jevrejsko pitanje je isto teoloko pitanje.Jevrej se nalazi u religijskoj suprotnosti prema dravikoja priznaje kranstvo kao svoju osnovu. Ova dr-ava je teolog ex professo. Kritika je ovdje kritikateologije, dvosjekla kritika, kritika kranske i kritikajevrejske teologije. Ali na taj se nain jo uvijek kre-emo u teologiji, kolikogod se u njoj kretali i kritiki.

U Francuskoj, u konstitucionalnoj dravi, jevrejskopitanje jest pitanje konstitucionalizma, pitanje o polo-vinosti politike emancipacije. S obzirom da je ovdjezadran privid dravne religije, iako u takvom oblikukoji nita ne kae i koji protivrijei samome sebi, uobliku religije veine, odnos Jevreja prema dravi ipakzadrava privid religijske, teoloke suprotnosti.

Jevrejsko pitanje gubi svoje teoloko znaenje teku sjevernoamerikim slobodnim dravama baremu jednom njihovu dijelu i postaje zaista svjetovnopitanje. Odnos Jevreja, uope religiozna ovjeka pre-ma politikoj dravi, dakle odnos religije prema dravi,moe se pojaviti u svojoj osobitosti, u svojoj istoisamo tamo, gdje egzistira politika drava u svojojpotpunoj izgraenosti. Kritika ovoga odnosa prestaje

biti teoloka kritika, im drava prestane da se prema

59


7/36

religiji odnosi na teoloki nain, im se ona prema re-ligiji odnosi kao drava, tj. politiki. Kritika postajetada kritikom politike drave. Na ovoj taki gdje pi-

tanje prestaje da bude teoloko, Bauerova kritika pre-staje da bude kritika.

Il n' existe aux EtasUnis ni religion de V Etat, ni

religion dclare celle de la majorit, ni prminence

d'un culte sur un autre. L'Etat est tranger tous les

cultes.* (Marie ou l'esclavage aux Etats-Unis etc., par

G. de Beaumont, Paris 1835, p. 214)1. tovie, postojeneke sjevernoamerike drave u kojima la constitu-tion n'impose pas les croyance religieuses et la prati-que d'un culte comme condition des privilges politi

ques* (1. c. p. 225). Ipak, on ne croit pas aux Etats-Unis qu'un homme sans religion puisse tre un hon

nte homme (1. c. p. 224).2

Ipak je Sjeverna Amerika prvenstveno zemlja religioznosti, kako to Beaumont, Tocqueville i Englez Hamilton jednoglasno tvrde. Meutim, sjevernoamerikedrave slue nam samo kao primjer. Pitanje glasi: ka-ko se dovrena politika emancipacija odnosi premareligiji? Naemo li ak i u zemlji sa dovrenom poli-tikom emancipacijom ne samo egzistenciju, nego svje-u i krepku egzistenciju religije, onda je dokazano dapostojanje religije neprotivrijei potpunoj ofomiljenostidrave. No s obzirom na to da postojanje religije zna-i postojanje nedostatka, tada se izvor ovoga nedosta-tka moe traiti samo jo u sutini same drave. Reli-gija ne znai za nas vie osnovu, nego samo jo feno-men svjetovne ogranienosti. Stoga mi objanjavamoreligioznu ogranienost slobodnih dravljana iz njihove

1 Nema u Sjedinjenim dravama ni dravne religije ni javne

religije koja bi bila priznata religijom veine, ni prednosti jednogkulta pred drugim. Dravi su strani svi kultovi. (Marie ili rop-stvo u Sjedinjenim dravama Amerike itd., od g. de Beaumonta,Pariz, 1835, str. 214.)

2 Ustav ne namee religijska vjerovanja i praksu jednog kultakoji bi bio uvjet politikim privilegij ama (1. c. str. 225).

U Sjedinjenim se Dravama ne misli da bi ovjek bez reli-gije mogao biti poten ovjek (1. c. str. 224). Francuske tekstovepreveo je dr Vojmir Vinja.

60


8/36

svjetovne ogranienosti. Mi ne tvrdimo da oni morajuprevladati svoju religioznu ogranienost da bi prevla-dali svoju svjetovnu ogranienost. Mi tvrdimo da eprevladati svoju religioznu ogranienost im prevlada-

ju svoju svjetovnu ogranienost. Mi ne pretvaramosvjetovna pitanja u teoloka. Mi pretvaramo teolokapitanju u svjetovna. Poto je nistorija dosta dugo bilarastvarana u praznovjerja, mi praznovjerje rastvara-mo u historiji. Pitanje o odnosu politike emancipacije

prema religiji postaje za nas pitanje o odnosu politikeemancipacije prema ljudskoj emancipaciji. Mi kritizi-ramo religijsku slabost politike drave kritizirajuipolitiku dravu, bez obzira na religijske slabosti, unjenoj svjetovnoj konstrukciji. Protivrjenost izmeudrave i jedne odreene religije, npr. jevrejstva, mioovjeujemo u protivrjenosti izmeu drave i reli-gije uope, u protivrjenost izmeu drave i njenihpretpostavki uope.

Politika emancipacija Jevreja, kranina, uope re-ligioznog ovjeka jest emancipacija drave od jevrej-stva, od kranstva, od religije uope. U svom obliku,na nain koji je svojstven njenoj sutini, drava seemancipira od religije kao drava kada se emancipira

od dravne religije, tj. kada drava kao drava ne pri-znaje nikakvu religiju, nego naprotiv, kada dravapriznaje sebe kao dravu. Politika emancipacija odreligije nije provedena, neprotivrjena emancipacija odreligije, jer politika emancipacije nije provedeni, neprotivrjeni nain ljudske emancipacije.

Granica politike emancipacije pojavljuje se odmahu tome, to se drava moe osloboditi jedne ogranie-nosti, a da ovjek ne bude od nje zbiljski slobodan,to drava moe biti slobodna drava, a da ovjek ne

bude slobodan ovjek. Sam Bauer to preutno priznajekad postavlja slijedei uvjet politikoj emancipaciji:

Svaka religijska privilegija uope, dakle i mono-pol povlatene crkve, morali bi biti ukinuti, i ako binekolicina ili vie njih, ili ak pretena veina vjero-vala da jo mora ispunjavati religijske dunosti, onda

61


9/36

bi to ispunjavanje moralo biti preputeno njima sami-ma kao isto privatna stvar. Dakle, drava se moeemancipirati od religije ak ako je pretena veina joreligiozna. A pretena veina ne prestaje biti religiozna

time to je privatim1 religiozna.Ali odnos drave prema religiji, osobito slobodne dr-

ave, ipak je samo odnos ljudi koji sainjavaju diravuprema religiji. Odatle slijedi da se ovjek posredstvomdrave politiki oslobaa jedne ogranienosti, kad se,u protivrjenosti sa samim sobom, uzdie iznad te ogra-nienosti na apstraktan, ogranien, parcijalan nain.Dalje slijedi da se ovjek, oslobaajui se politiki, oslobaa zaobilaznim putem, pomou medijuma, iako

pomou nunog medijuma. Napokon slijedi da ovjek,ak i kad se posredstvom drave proglaava ateistom,tj. kada dravu proglaava ateistom, jo uvijek ostajereligiozno ogranien, upravo zbog toga to sama sebepriznaje samo zaobilaznim putem, pomou medijuma.Religija je upravo priznavanje ovjeka zaobilaznimputem, pomou posrednika. Drava je posrednik izme-u ovjeka i ovjekove slobode. Kao to je Krist po-srednik kome je ovjek natovario svu svoju boanstvenost, svoju cjelokupnu religioznu ogranienost, tako

je drava posrednik na kojega on prenosi svoju cjelo-kupnu neboanstvenost, svoju cjelokupnu ljudsku neogranienost.

Politiko uzdizanje ovjeka iznad religije dijeli svenedostatke i prednosti politikog uzdizanja uope. Dr-ava kao drava anulira npr. privatno vlasnitvo, o-

vjek na politiki nain proglaava privatno vlasnitvoukinutim, im ukine cenzus za aktivnu i pasivnu iz-bornost, kao to se to dogodilo u mnogim sjevernoame

rikim dravama. S politikog stajalita Hamilton in-terpretira ovu injenicu sasvim pravilno u ovome smi-slu: Velika gomila odnijela je pobjedu nad vlasnici-ma i nad novanim bogatstvom. Nije li privatno vla-snitvo idealno ukinuto, ako je neposjednik postao za

1 pojedinano, za sebe

62


10/36

konodavac posjedniku? Cenzus je posljednji politikioblik priznavanja privatnog vlasnitva.

Pa ipak, s politikim anuliranjem privatnog vlasni-

tva, privatno vlasnitvo ne samo da nije ukinuto, ne-go se, tovie, pretpostavlja. Drava ukida na svoj na-in razliku po roenju, staleu, obrazovanju, zanimanju,kad roenje, stale, obrazovanje, zanimanje, proglasinepolitikim razlikama, kad bez obzira na te razlikesvakog lana naroda proglaava ravnopravnim uesni-kom narodnog suvereniteta, kad sve elemente zbiljskognarodnog ivota razmatra sa stajalita drave. Uza sveto drava doputa privatnom vlasnitvu, obrazovanju,zanimanju da djeluju na svoj nain, tj. kao privatno

vlasnitvo, kao obrazovanje, kao zanimanje i da istiusvoju posebnu sutinu. Daleko od toga da prevlada ovezbiljske razlike, ona naprotiv egzistira samo pod njiho-vom pretpostavkom, osjea se kao politika drava iistie svoju openitost samo u suprotnosti prema ovimsvojim elementima. Stoga Hegel odreuje sasvim pra-vilno odnos politike drave prema religiji, kad kae:

Da bi' drava kao udoredna zbiljnost duha kojasebe zna, dola do opstanka, nuno je razlikovati jeod oblika autoriteta i vjere; ali ova razlika javlja se

samo onda, ukoliko se crkvena strana dijeli u samojsebi; samo tako, nad posebnim crkvama dobila je dr-ava opost misli, princip svoga oblika i dovodi ga doegzistencije (Hegelova Filozofija prava, prvo izda-nje, str. 346.)

Svakako! Samo tako, iznad posebnih elemenata dr-ava se konstituira kao opost.

Dovrena politika drava po svojoj je sutini rodniivot ovjeka u suprotnosti prema njegovu materijal-

nom ivotu. Sve pretpostavke ovog egoistinog ivotaostaju izvan dravne sfere u graanskom drutvu, alikao svojstva graanskog drutva. Gdje je politika dr-ava dostigla svoju pravu izgraenost, tamo ovjek

vodi dvostruki ivot nebeski i zemaljski, ali ne sa-mo u mislima, u svijesti, nego i u zbiljnosti, u ivotu ivot u politikoj zajednici, u kojoj se on javlja kao

63


11/36

bie zajednice, i ivot u graanskom drutvu u koje-mu djeluje kao privatan ovjek, u kojemu druge ljudesmatra sredstvom, samoga sebe poniava do sredstvai postaje igraka tuili sila. Politika drava odnosi se

prema graanskom drutvu upravo tako spiritualistiki kao nebo prema zemlji. Ono se prema njoj nalaziu istoj suprotnosti, ono je prevladava na isti nain kaoto religija prevladava ogranienost profanog svijeta,tj. na taj nain da ga opet mora priznati, uspostaviti idozvoliti mu da njim vlada. U svojoj neposrednoj zbilj-nosti, u graanskom drutvu, ovjek je profano bie.Ovdje, gdje on drugima i sebi vai kao zbiljski indi-viduum, on je neistinita pojava. Naprotiv, u dravi, ukojoj ovjek vai kao rodno bie, on je imaginaranlan jednog zamiljenog suvereniteta, lien svog zbilj-skog individualnog ivota i ispunjen nezbiljskom openitou.

Konflikt u kojemu se ovjek, kao sljedbenik po-sebne religije, nalazi sa sobom kao dravljaninom, sdrugim ljudima kao lanovima zajednice, svodi se nasvjetovni rascjep izmeu politike drave i graan-skog drutva. Za ovjeka kao bourgeois ivot u dravisamo je privid ili momentani izuzetak nasuprot sutini

i pravilu. Svakako, bourgeois kao i Jevrej samo sofistiki ostaje u dravnom ivotu, kao to citoyen sa-mo sofistiki ostaje Jevrej ili bourgeois, ali ova sofistika nije lina. Ona je sofistika same politike drave.Razlika izmeu religiozna ovjeka i dravljanina jestrazlika izmeu trgovca i dravljanina, izmeu nadniarai dravljanina, izmeu zemljoposjednika i dravljanina,izmeu ivog individuuma i dravljanina. Protivrjenostu kojoj se nalazi religiozan ovjek s politikim ovjekomista je protivrjenost u kojoj se nalazi bourgeois sa

citoyenom, u kojoj se nalazi lan graanskog drutvasa svojom politikom lavljom koom.

U taj svjetovni sukob na koji se konano svodi jevrejsko pitanje, u odnos politike drave prema njenimpretpostavkama, makar to bili materijalni elementi,kao privatno vlasnitvo itd., ili duhovni, kao obrazova

64


12/36

nje, religija, u taj sukob izmeu opeg i privatnog in-teresa, u rascjep izmeu politike drave i graanskogdrutva, u ove svjetovne suprotnosti Bauer ne dira dokpolemizira s njihovim religijskim izrazom.

Upravo njegova osnova, potreba koja graanskomdrutvu osigurava njegovo postojanje i garantira nje-govu nunost, izlae njegovo postojanje stalnim opa-snostima, podrava u njemu nesiguran element i pro-izvodi neprestano promjenljivu mjeavinu siromatvai bogatstva, nude i napretka, izmjenu uope. (Str. 8.)

Neka se uporedi cijeli odjeljak Graansko dru-tvo (str. 89), koji je sastavljen prema osnovamaHegelove filozofije prava. Graansko je drutvo, u svo-

joj suprotnosti prema politikoj dravi, priznato kaonuno, jer je politika drava priznata kao nuna.

Politika je emancipacija svakako veliki napredak,ona nije dodue posljednji oblik ovjekove emancipa-cije uope, ali je posljednji oblik ovjekove emancipa-cije unutar dosadanjeg svjetskog poretka. Razumijese: mi ovdje govorimo o zbiljskoj, praktikoj emanci-paciji.

ovjek se politiki emancipira od religije na taj na-in to je iz javnog prava protjeruje u privatno pravo.Ona nije vie duh drave, gdje se ovjek iako naogranien nain, pod posebnim oblikom i u posebnojsferi ponaa kao rodno bie u zajednici s drugimljudima, ona je postala duh graanskog drutva, sfereegoizma, bellum omnium contra omnes'. Ona nije viesutina zajednice, nego sutina razlike. Ona je postalaizraz odvajanja ovjeka od njegove zajednice, od samo-ga sebe i od bstalih ljudi to je prvobitno i bila.Ona je samo jo apstraktno ispovijedanje posebne izopaenosti, privatne muiavosti, samovolje. Beskonana

rascjepkanost religije, u Sjevernoj Americi npr., dajejoj ve izvana oblik sasvim individualne stvari. Ona jepotisnuta u sferu privatnih interesa i prognana iz za-

jednice kao zajednice. Ali ne treba se zavaravati ogranici politike emancipacije. Razdvajanje ovjeka na

1 . .. rata svih protiv sviju

5 Rani radovi fic;


13/36

javna i privatna ovjeka, premjetanje religije iz dr-ave u graansko drutvo, to nije stupanj, nego do-vrenje politike emancipacije, koja zbiljsku religio-znost ovjeka isto tako ne ukida, kao to niti ne tei

da je ukine.Razdvajanje ovjeka na Jevreja i graanina drave,

na protestanta i graanina drave, na religiozna ovje-ka i graanina drave, ovo razdvajanje nije la protivdravno graanskog ivota, ono nije obilaenje politi-ke emancipacije, ono je soma politika emancipacijaono je politiki nain emancipiranja od religije. Sva-kako: u vrijeme kada se iz graanskog drutva nasilnoraa politika drava kao politika drava, kada o-

vjekovo samoosloboenje tei da se izvri u obliku po-litikog samoosloboenja, drava moe i mora ii doukidanja religije, do unitenja religije, ali samo takokao to ide ukidanje privatnog vlasnitva, do kraja, dokonfiskacije, do progresivnog poreza, kao to ide doukidanja ivota, do giljotine. U momentima osjeanjasvoje posebne vrijednosti, politiki ivot tei tome dazagui svoju pretpostavku, graansko drutvo i njegoveelemente i da se konstituira kao zbiljski neprotivrjeanrodni ivot ovjeka. Meutim, on to moe postii samonasilnom protivrjenou prema svojim vlastitim i-

votnim uvjetima, samo proglaavajui revoluciju per-manentnom, a politika drama zavrava stoga upravotako nuno ponovnim uspostavljanjem religije, privat-nog vlasnitva, svih elemenata graanskog drutva, kaoto rat zavrava mirom. ?

tovie, tzv. kranska drava koja priznaje kran-stvo svojom osnovom, dravnom religijom, i koja stogaiskljuuje druge religije, ona nije dovrena kranskadrava, nego je to naprotiv ateistika drava, demo-kratska drava, drava koja religiju stavlja meu osta-le elemente graanskog drutva. Dravi koja je joteolog, koja jo slubeno ispovijeda kranstvo, koja se

jo ne usuuje da se proglasi dravom, takvoj dravijo nije uspjelo da u svjetovnom, ljudskom obliku, usvojoj zbiljnosti kao drava izrazi ljudsku osnovu, iji

66


14/36

je pretjerani izraz kranstvo. Tzv. kranska dravanaprosto je samo nedrava, jer se samo ljudska poza-

dina kranske religije moe izvesti u zbiljskim ljud-skim tvorevinama, a ne kranstvo kao religija.

Tzv. kranska drava jest kransko poricanje dr-ave, a nikako dravno ostvarenje kranstva. Dravakoja jo priznaje kranstvo u obliku religije, ne pri-znaje ga jo u obliku drave, jer se prema religiji joodnosi religiozno, tj. ona nije zbiljsko izvoenje ljud-

ske osnove religije, jer se jo poziva na nestvarnost, naimaginaran oblik ove ovjekove sri. Tzv. kranskadrava je nesavrena drava, a kranska religija je

njena dopuna i posveenje njene nesavrenosti.. Stogajoj religija nuno postaje sredstvom a ona je dravalicemjerja. Velika je razlika da li razvijena drava ubraja religiju meu svoje pretpostavke uslijed nedo-statka koji lei u opoj sutini drave, ili nerazvijenadrava proglaava religiju svojom osnovom uslijed ne-dostatka koji lei u njenoj posebnoj egzistenciji kaonesavrene drave. U posljednjem sluaju religija po-staje nesavrena politika. U prvom sluaju u religijise pokazuje nesavrenost ak savrene politike. Tzv.

kranska drava treba kransku religiju da bi seupotpunila kao drava. Demokratska drava, zbiljskadrava, ne treba religiju kao svoje politiko upotpunja-

vanje. Naprotiv, ona moe apstrahirati od religije, jerjc u njoj, na svjetovan nain, izvedena ljudska: osnovareligije. Tzv. kranska drava 6dnosi se, naprotiv, po-litiki prema religiji i religiozno prema politici. Kadoblike drave ponizuje do privida, onda upravo takoponizuje do privida i religiju.

Da bismo objasnili ovu suprotnost, razmotrimoBauerovu konstrukciju kranske drave, konstrukcijukoja je proizala iz promatranja kransko germanskedrave.

Da bi se dokazala nemogunost ili nepostojanjekranske drave kae Bauer nedavno se eeukazivalo na one izreke u evanelju koje [sadanja]drava ne samo da ne slijedi, nego koje ona i ne moe

5* 67


15/36

da slijedi, ako ne eli da se potpuno raspadne. Notako se lako stvar ne rjeava. Sto zahtijevaju one evan-eoske izreke? Natprirodno samoodricanje, podvrgava-nje autoritetu objavljenja, odvraanje od drave, uki-

danje svjetovnih odnosa. Sve to sada kranska dravazahtijeva i ini. Ona je prisvojila duh evanelja, a akoga ne reproducira doslovno kako ga izraava evane-lje, to onda dolazi samo zbog toga, to ona taj dubizraava u oblicima drave, tj. u oblicima koji su do-due posueni od drave u ovome svijetu, ali koji ese u religioznom preporodu, koji oni moraju doivjeti,svesti na privid. To je odvraanje od drave koje se zasvoje izvoenje slui oblicima drave. (Str. 55)

Sada Bauer dalje izlae kako je narod kranskedrave samo nenarod, kako nema vie vlastite volje,kako svoje pravo postojanje posjeduje u poglavaru ko-jemu je podreen, koji mu je prvobitno i po njegovojprirodi ipak stran, tj. dan od boga i koji je njemudoao bez njegova vlastita sudjelovanja, kako zakoniovoga naroda nisu njegovo djelo, nego pozitivno objav-ljenje, kako njegov poglavar treba privilegirane po-srednike s vlastitim narodom, s masom, kako se samota masa raspada u mnotvo posebnih krugova koje

stvara i odreuje sluaj, a koji se razlikuju svojiminteresima, posebnim strastima i predrasudama i kaoprivilegij dobivaju odobrenje da se meusobno odvoje,itd. (str. 56).

Sam Bauer kae: Ako politika treba da bude samoreligija, ona tada ne smije biti politika, kao to se iienje lonaca ne smije smatrati privrednom stvari utom sluaju, ako bi se smatralo kao stvar religije.(str. 108).

U kranskogermanskoj dravi religija je privre-dna stvar kao to je i privredna stvar religija. Ukranskogermanskoj dravi vlast religije jest religija

vlasti.

Odvajanje duha evanelja od slova evaneljajest ireligiozan akt. Drava koja doputa da evaneljegovori slovima politike, drugim slovima nego to su

68


16/36

slova svetoga duha, ini svetogre, ako ne u ovjeko-vim oima, onda ipak u svojim vlastitim religioznimoima. Dravi koja priznaje kranstvo kao svoju naj-

viu normu, bibliju kao svoju povelju, moraju se su-protstaviti rijei svetoga pisma, jer je to pismo svetodo posljednje rijei. Ova drava kao i ljudsko smetlitena kojemu ona poiva, dospijeva u munu, sa stanovi-ta religiozne svijesti nesavladivu protivrjenost, kadase upuuje na one izreke evanelja koje ona ne samoda ne slijedi, nego i ne moe da slijedi, ako ne eli da

se kao drava potpuno raspadne. A zato ona ne elida se potpuno raspadne? Na to ona ne moe odgovoritini sebi ni drugima. Pred njenom je vlastitom svijeu

oficijelna kranska drava trebanje (Sollen), ije jeostvarenje nedostiivo, a koja zbiljnost svoje egzisten-cije umije pred sobom konstatirati samo pomou lai,i stoga sama sebi ostaje stalno predmet sumnje, nepo-uzdan, problematian predmet. Kritika ima, dakle, pot-puno pravo kada dravu, koja se poziva na bibliju, do-

vodi do pomraenja svijesti, kad drava sama vie nezna da li je uobraenje ili zbiljnost, kad infamija nje-nih svjetovnih ciljeva, kojima religija slui kao izgovor,zapada u nerazrjeiv konflikt s estitou njene reli-

giozne svijesti kojoj religija predstavlja cilj svijeta.Ova se drava moe osloboditi svoje unutranje patnjesamo ako postane pandur katolike crkve. Nasuprot tojcrkvi, koja svjetovnu silu proglaava sebi podlonim ti-jelom, drava je nemona, nemona je svjetovna vlastkoja tvrdi da je vladavina religioznog duha.

U tzv. kranskoj dravi vrijedi dodue otuenje,ali ne vrijedi ovjek. Jedini ovjek koji vrijedi, kralj,

jest bie specifino razliito od drugih, k tome jo sa-

mo religiozno, koje je neposredno povezano s nebom,s bogom. Odnosi koji ovdje vladaju jo su vjernikiodnosi. Religiozni duh, dakle, jo nije zbiljski posvjetovljen.

No religiozni duh ni ne moe biti zbiljski posvjetovljen, jer to je on sam nego nesvjetovni oblik jednogstupnja razvitka ovjekova duha? Religiozni duh moe

69


17/36

biti ostvaren samo utoliko, ukoliko se stupanj razvitkaovjekova duha, iji je on religiozni izraz, javlja i kon-stituira u svome svjetovnom obliku. To se dogaa udemokratskoj dravi. Osnova ove drave nije kran-stvo, nego ljudska osnova kranstva. Religija ostajeidealna nesvjetovna svijest njenih lanova, jer je onaidealan oblik stupnja ovjekova razvitka koji se u tojsvijesti provodi.

lanovi politike drave religiozni su uslijed duali-zma izmeu individualnog i rodnog ivota, izmeu i-vota graanskog drutva i politikog ivota, oni su re-ligiozni zato, jer se ovjek odnosi prema ivotu drave,koji je onostran njegovoj zbiljskoj individualnosti, kao

prema svome istinskom ivotu, religiozni su, ukolikoje Teligija ovdje duh graanskog drutva, izraz odva-janja i udaljavanja ovjeka od ovjeka. Politika de-mokracija je kranska utoliko, ukoliko u njoj ovjek,ali ne samo jedan ovjek, nego svaki ovjek, vai kao

suveren, kao najvie bie, ali ovjek u svojoj nekultiviranoj, nesocijalnoj pojavi, ovjek u svojoj sluajnojegzistenciji, ovjek kakav jest, ovjek iskvaren cijelomorganizacijom naega drutva, koji je sebe izgubio isebi postao tu, koji je pod vlau neljudskih odnosa

i elemenata, jednom rijei, ovjek koji jo nije zbiljskorodno bie. Tvorevina mate, san, postulat kranstva,suverenitet ovjeka, ali kao tueg bia, koje se razli-kuje od zbiljskog ovjeka, jest u demokraciji osjetilnazbiljnost, sadanjost, svjetovna maksima.

Religiozna i teoloka svijest sama je sebi u dovre-noj demokraciji utoliko religioznija, teologinija, uko-liko je prividno bez politikog znaenja, bez eemaljskih ciljeva, stvar due koja se boji svijeta, izraz ogra-

nienosti razuma, proizvod samovolje i mate, zbiljskionostrani ivot. Kranstvo postie ovdje praktian iz-raz svoga univerzalnoreligioznog znaenja na taj na-in, to u obliku kranstva grupira jedan pored dru-goga najrazliitije poglede na svijet, a jo vie na tajnain, to na druge ne postavlja ak ni zahtjev dabudu krani, nego samo da pripadaju religiji i uope,

70


18/36

bilo kojoj religiji (uporedi navedeni spis od Beaumonta). Religiozna svijest naslauje se bogatstvom religi-ozne suprotnosti i religiozne raznovrsnosti.

Mi smo dakle pokazali: politika emancipacija odreligije poteuje religiju, iako ne i privilegiranu reli-giju. Protivrjenost u kojoj se nalazi pripadnik jedneposebne religije sa sobom kao dravljaninom samo

je dio ope svjetske protivrjenosti izmeu politikedrave i graanskog drutva. Dovrenje kranske dr-ave jest drava koja se priznaje dravom i koja ap-strahira od religije svojih lanova. Emancipacija draveod religije nije emancipacija zbiljskog ovjeka od reli-gije.

Dakle, mi ne kaemo Jevrejima kao Bauer: Vi nemoete biti politiki emancipirani, a da se radikalnone emancipirate od jevrejstva. Naprotiv, mi im kae-mo: budui da moete biti politiki emancipirani a dase ne odreknete jevrejstva potpuno i bez pogovora, za-to sama politika emancipacija nije ljudska emancipa-cija. Ako vi Jevreji elite biti emancipirani, a da sesami ne emancipirate ljudski, onda polovinost i pro-tivrjenost ne lei samo u vama, nego u sutini i kate-

goriji politike emancipacije. Ako ste vi obuzeti tom

kategorijom, onda dijelite opu predrasudu. Kao todrava propovijeda evanelje, kad se, premda drava,prema Jevrejima odnosi kranski, tako Jevrej politi-zira kad zahtijeva, iako Jevrej, prava dravljanina.

Ali, ako ovjek, iako Jevrej, moe biti politikiemancipiran, dobiti prava dravljanina, moe li ontraiti i dobiti tzv. ljudska prava? Bauer to porie.

Pitanje je da li Jevrej kao takav, tj. Jevrej kojisam priznaje da ga njegova prava sutina primoravada ivi u vjenoj izdvojenosti od drugih, da li je spo-soban da dobije opa ovjekova prava i da ih priznadrugima.

Misao o ovjekovim pravima otkrivena je kran-skom svijetu tek u prolom stoljeu. Ona ovjeku nijeuroena, naprotiv, ona je upravo samo osvojena u

borbi protiv historijskih tradicija u kojima je ovjek

71


19/36

bio do sada odgajan. Tako ljudska prava nisu poklonprirode, nisu miraz dosadanje hirtorije, nego cijena

borbe protiv sluaja roenja i protiv privilegija kojeje historija dosad od generacije u generaciju ostavljala

u nasljedstvo. Ta prava su rezultat obrazovanja i samoih onaj moe posjedovati koji ih je zaradio i zasluio.

Da li ih Jevrej moe stvarno prisvojiti? Dok je onJevrej, mora ograniena sutina koja ga ini Jevrejempobijediti ljudsku sutinu koja bi ga trebala kao o-vjeka povezivati s drugim ljudima i izdvojiti ga od neJevreja. Ovim izdvajanjem on objanjava da je po-sebna sutina koja ga ini Jevrejem njegova istinskanajvia sutina, pred kojom sutina ovjeka mora daodstupi.

Na isti nain kranin kao kranin ne moe datinikakva ljudska prava. (Str. 19, 20.)

Prema Baueru, ovjek mora rtvovati privilegijvjerovanja da bi mogao dobiti opa ljudska prava.Promatrajmo jedan trenutak tzv. ljudska prava, i toljudska prava u njihovu autentinom obliku, u oblikukoji imaju kod svojih pronalazaa, Sjevernih Amerika-naca i Francuza. Ta ljudska prava su djelomino poli-tika prava, prava koja se ostvaruju samo u zajednici

s drugima. Sudjelovanje u zajednici i to u politikojzajednici, u dravi, ini njihov sadraj. Ta prava pot-padaju pod kategoriju politike slobode, pod katego-riju prava dravljana, koja, kako smo vidjeli, nipoto nepretpostavljaju neprotivrjeno i pozitivno prevladavanjereligije, pa prema tome ni jevrejstva. Ostaje da se raz-motri drugi dio ovjekovih prava, droits de l'homme1

ukoliko se razlikuju od droits du citoyen.2

U nizu tih prava nalazi se sloboda savjesti, pravovrenja bilo kojega kulta. Privilegij vjere izriito se

priznaje bilo kao ovjekovo pravo, bilo kao posljedicajednog ovjekovog prava, slobode.

Dclaration des droits de l'homme et du citoyen 1791,article 10: Nul ne doit tre inquit pour ses opinions

1

Prava ovjeka

2 prava graanina

72


20/36

mme religieuses.1 U odjeljku J. Ustava iz 1791. garan

tira se kao ovjekovo pravo: La libert tout hommed'exercer le culte religieux auquel il est attache.2

Dclaration des droits de l'homme, etc. 1793. ubraja

meu ljudska prava, article 7: Le libre exercice descultes.3 tovie, u odnosu na pravo objavljivanja svo-

jih misli i mnijenja, sastajanja, vrenja svoga kulta,kae se: La ncessit d'noncer ces droits suposse oula prsence ou le souvenir rcent du despotisme. Uporedi Ustav iz 1795, odjeljak XIV, l. 354.4

Constitution de Pennsylvanie,5 article 9, 3: Tous

les hommes on reu de la nature ledroitimprescriptibled'adorer le ToutPuissant selon les inspirations de leur

conscience, et nul ne peut lgalement tre contraint desuivre, instituer ou soutenir contre son gr aucun culteou ministre religieux. Nulle autorit humaine ne peut,dans aucun cas, intervenir dans les questions de conscience et contrler les pouvoir de l'me.

Constitution de New Hampshire,6 article 5 et 6: Au

nombre des droits naturels, quelques-uns sont inaline-bles de leur nature, parce que rien n'en peut trel'quivalent. De ce nombre sont lesdroitsde conscience. (Beaumont, 1. c. p. 213., 214.)

1

Povelja o pravima ovjeka i graanina, 1791, l. 10: Nikoga

se ne smiie uznemiravati ibog njegovih miljenja, pa ni reli-

gioznih.

* Sloboda svakome ovjeku da vri religiozni kult kojemu

pripada.1Povelja o pravima ovjeka, itd. iz 1793., l. 7: Slobodu vrenja

kulta.

' Potreba izraavanja ovih prava pretpostavlja ili postojanje

despotizma ili svjeu uspomenu na njega.5 Ustav drave Pensilvanije, l. 9. 3: Svi ljudi su primili

od prirode neponitivo pravo da potuju svemoguega prema na-

dahnuu svoje savjesti i nitko zakonski ne moe biti prisiljenda slijedi, uvodi ili podrava protiv svoje volje bilo kakav kultili religioznu slubu. Nikakva se ljudska vlast ne moe ni u komsluaju uplitati u pitanja savjesti i kontrolirati duhovne moi.*

Ustat) drave New Hampshire, l. 5. i 6.: Medu prirodnimpravima neka su neotuiva po svojoj prirodi, jer im nita nemoe biti ekvivalentno. Medu ova spadaju prava savjesti. (Beau-mont, 1. c. p. 213., 214.)

73


21/36

Nespojivost religije s pravima ovjeka tako je malosadrana u pojmu ovjekovih prava, da se pravo: bitireligiozan na bilo koji nain, biti religiozan, vriti kultsvoje posebne religije, izrazito broji meu ovjekova

prava. Privilegij vjerovanja jest ope ovjekovo pravo.Droits de l'homme, prava ovjeka, razlikuju se kao

takva od droits du citoyen, od graanskih prava. Tkoje taj homme koji je razliit od citoyena? Nitko drugido lan graanskog drutva. Zato se lan graanskogdrutva naziva ovjekom, ovjekom uope, zato senjegova prava nazivaju ovjekovim pravima? Iz egaobjanjavamo ovu injenicu? Iz odnosa politike draveprema graanskom drutvu, iz sutine politike eman-cipacije.

Prije svega konstatirajmo injenicu da tzv. pravaovjeka, droits de l'homme za razliku od droits du ci-toyen nisu nita drugo do prava lana graanskog dru-tva, tj. egoistina ovjeka, ovjeka koji je odijeljenod ovjeka i zajednice. Neka govori najradikalnija kon-stitucija, konstitucija iz 1793:

Dclaration des droits de l'homme et du citoyen,1

article 2.: Ces droits etc. (les droits naturels et im-prescriptibles) sont: l'galit, la libert, la sret, la

proprit.*U emu se sastoji libert? Article 6.: La libertest le pouvoir qui appartient l'homme de faire toutce que ne nuit pas aux droits d'autrui, ili prema poveljio pravima ovjeka iz 1791.: La libert consiste a pou-voir faire tout ce qui ne nuit pas autri.2

Sloboda je dakle pravo initi sve to drugome nekodi. Granica u kojoj se svatko moe kretati bez tetepo drugoga odreena je zakonom, kao to je granicadvaju polja odreena meaem. Radi se o slobodi o

1 Povelja o pravima ovjeka i graanina, lan 2.: Ova prava

itd. (prirodna i neponitiva) jesu: jednakost, sloboda, sigurnost,vlasnitvo.

2 Cl. 6.: Sloboda je pravo koje pripada ovjeku da ini sve

to ne kodi pravima drugih.

Sloboda se sastoji u moi da se ini sve ono to ne kodi

drugome.

74


22/36

vjeka kao izolirane, u sebe povuene monade. Zatoje Jevrej prema Baueru nesposoban da primi pravaovjeka?

Dok je on Jevrej, mora ograniena sutina kojaga ini Jevrej em pobijediti ljudsku sutinu koja bi gakao ovjeka povezivala s drugim ljudima, i odvojiti gaod neJevreja. Ali ovjekovo pravo na slobodu ne

bazira se na vezi ovjeka s ovjekom, nego naprotivna odvajanju ovjeka od ovjeka.. To je pravo togaodvajanja, pravo ograniena, na sebe ograniena indi-

viduuma. Praktina primjena prava ovjeka na slobodujest ovjekovo pravo na privatno vlasnitvo.

U emu se sastoji ovjekovo pravo na privatno vla-

snitvo? Article 16.: {Constitution de 1793.): Le droit deproprit est celui qui appartient tout citoyen de jouiret de disposer son gr de ses biens, de ses revenus,du fruit de son travaile et de son industrie.*

Dakle, ovjekovo pravo na privatno vlasnitvo jestpravo, samovoljno( son gr),bez obzira na druge ljude,nezavisno od drutva, uivati svoju imovinu i s njomraspolagati, jest pravo sebinosti. Ta individualna slo-

boda kao i njena primjena ine osnovu graanskogdrutva. Ona stavlja svakog ovjeka u takvu situaciju

da u drugom ovjeku ne nalazi ostvarenje svoje slo-bode, nego naprotiv njenu zapreku. No prije svega onaproglaava ovjekovo pravo de jouir et de disposer son gr de ses biens, de ses revenus, du fruit deson travail et de son industrie.

Jo ostaju druga prava ovjeka: galit i sret.8

galit u svom nepolitikom znaenju nije nitadrugo do jednakost gore opisane libert, naime: da sesvaki ovjek podjednako smatra takvom monadom kojapoiva na sebi. Konstitucija iz 1795 odreuje pojam

1 Clan 16. (Ustav Iz 1793.): Pravo vlasnitva je pravo koje

pripada svakom graaninu da po svojoj volji uiva i raspolae

svojim dobrima, svojim prihodima, plodom svoga rada i svoje

radinosti.

2 da po svojoj volji uiva i raspolae svojim dobrima, svojim

prihodima, plodom svoga raa i svoje radinosti.

3 Jednakost i sigurnost

75


23/36

ove jednakosti suglasno njenom znaenju u ovomsmislu:

Article 3. (Constitution de 1795.): Legalite consisteen ce que la loi est la mme pour tous, soit qu'elleprotge, soit qu'elle punisse. ' A sret?

Article 8. (Constitution de 1793.): La sret consistedans la protection accorde par la socit chaqunde ses membres pour la conservation de sa personne,de ses droits et de ses proprits.*2

Sigurnost je najvii socijalni pojam graanskog dru-tva, pojam policije, da itavo drutvo postoji samo zatoda svakom svom lanu garantira odranje njegove li-

nosti, njegovih prava i njegova vlasnitva. U tomsmislu naziva Hegel graansko drutvo dravom nudei razuma.

Pojam sigurnosti graansko drutvo ne uzdieiznad svog egoizma. Sigurnost je naprotiv osiguranjenjegova egoizma.

Dakle, nijedno od tzv. ovjekovih prava ne prelaziegoistina ovjeka, ovjeka kao lana graanskog dru-tva, naime kao individuuma koji je izoliran od zajed-nice, povuen u sebe, u svoj privatni interes i privatnusamovolju. Daleko od toga da je ovjek bio u njimashvaen kao rodno bie, naprotiv, sam rodni ivot, dru-tvo, pojavljuje se kao vanjski okvir individuuma, kaoogranienje njihove prvobitne samostalnosti. Jedinaveza koja ih ujedinjuje jest prirodna nunost, potrebai privatni interes, uvanje njihova vlasnitva i njihoveegoistine linosti.

Zagonetno je ve to, to jedan narod koji se upravopoinje oslobaati i obarati sve barijere izmeu razli-

itih lanova naroda, koji poinje osnivati politikuzajednicu, to takav narod sveano proklamira prava

1 Clan 5. (Ustav iz 1795): Jednakost se sastoji u tome da je

zakon jednak za sve, bilo da titi, bilo da kanjava.

2 A sigurnost? Clan 8. (Ustav iz 1793): Sigurnost se sastoji u

zatiti koju drutvo prua svakome svome lanu da bi zatitiosvoju linost, svoja prava i svoje vlasnitvo.

76


24/36

egoistina ovjeka, izdvojena od svojih blinjih i za-jednice (Dclaration de 1791.), tovie, tu proklamacijuponavlja u trenutku, kada samo najherojskija portvo-

vanost moe spasiti naciju i koje se stoga imperativno

zahtijeva, u trenutku, kad rtvovanje svih interesa gra-anskog drutva mora biti postavljeno na dnevni redi kad egoizam mora da bude kanjen kao zloin (D-claration des droits de l'homme etc. de 1793). Jo za-gonetnijom postaje ta injenica kad vidimo da su poli-tiki emancipatori degradirali dravnograanski ivot,politiku zajednicu ak do obinog sredstva za ouvanjeovih. tzv. ovjekovih prava, dakle, da je citoyen pro-glaen slugom egoistinog hommea, da je sfera u kojojse ovjek ponaa kao drutveno bie degradirana ispod

sfere u kojoj se on ponaa kao djelomino bie, napokon,gdje se ovjek kao citoyen ne smatra pravim i istinskimovjekom, nego ovjek kao bourgeois.

Le but de toute association politique est la conser-vation des droits naturels et imprescriptibles de l'homme.. (Dclaration des droits etc. 1791., article 2.). Legouvernement est institu pour garantir l'homme la

juissance de ses droits naturels et imprescriptibles.Dclaration etc. de 1793., article l.). 1

Dakle, ak i u momentima njegova jo mladenakisvjea i silom prilika do krajnosti dotjerana entuzija-zma, politiki ivot se proglaava prostim sredstvom,iji je cilj ivot graanskog drutva. Njegova je revo-lucionarna praksa, dodue, u flagrantno] protivrjenosti s njegovom teorijom. Dok se npr. sigurnost pro-glaava ovjekovim pravom, dotle se povreda listovnetajne javno postavlja na dnevni red. Dok se libertindfini de la presse2 (Constitution de 1793., article122.) garantira kao posljedica ovjekova prava, indi

1 Svrha je svakom politikom udruivanju uvanje prirodnih

i neponitivih prava ovjeka. (Povelja o pravima ovjeka it.,iz 1791., l. 2.).

Vlada je ustanovljena da bi ovjeku garantirala uivanjenjegovih prirodnih i neponitivih prava. (Povelja o pravima o-

vjeka itd., iz 1793., l. 1.).

" . . . neograniena sloboda tampe (Ustav iz 1793., l. 122.).

77


25/36

vidualne slobode, dotle se sloboda tampe potpuno unitava jer la libert de la presse ne doit pas tre permiselorsqu' elle compromet la libert publique (Robespierre

jeune, Histoire parlamentaire de la rvolution frana

ise*, par Bchez et Roux, t. 28., p. 159.),1

dakle, toznai: ovjekovo pravo na slobodu prestaje biti pravo,im doe u sukob s politikim ivotom, dok je, premateoriji, politiki iuot samo garancija ovjekovih prava,prava individualna ovjeka, te dakle mora biti naputenim protivrjei svome cilju, ovim ovjekovim pravima.Ali praksa je samo izuzetak, a teorija pravilo. No akosamu revolucionarnu praksu elimo promatrati kaopravilno postavljanje odnosa, onda jo uvijek ostajeda se rijei zagonetka, zato je u svijesti politikih

emancipatora odnos postavljen na glavu, te se cilj po-javljuje kao sredstvo, a sredstvo kao cilj. Ova optikavarka njihove svijesti bila bi jo uvijek ista zagonetka,iako tada psiholoka, teorijska zagonetka.

Zagonetka se rjeava jednostavno.

Politika emancipacija je istovremeno raspad starogadrutva na kojem se zasniva narodu otuena dravai vladarska mo. Politika revolucija je revolucija gra-anskog drutva. Kakav je bio karakter staroga dru-

tva? Jedna rije ga karakterizira. Feudalizam. Starograansko drutvo imalo je neposredno politiki kara-kter, tj. elementi graanskog ivota, kao npr. posjedili porodica ili nain rada, bili su uzdignuti do ele-menata dravnog ivota u obliku vlastelinstva, staleai korporacije. U tom obliku oni su odreivali odnospojedinog individuuma prema dravnoj cjelini, tj, nje-gov politiki odnos, tj. odnos odvajanja i iskljuenjaod ostalih sastavnih dijelova drutva. Jer ona organiza-cija narodnog ivota nije uzdigla posjed ili rad do

socijalnih elemenata, nego je naprotiv dovrila njihovorazdvajanje od dravne cjeline i konstituirala ih uposebna drutva u drutvu. Meutim, ivotne funkcije

1 Sloboda tampe ne smije biti dozvoljena kad Izlae opas-

nosti javnu slobodu. (Mladi Robespierre, Parlamentarna historija

francuske revolucije, od Bucheza i Rouxa, knj. 28., str. 135.).

78


26/36

i ivotni uvjeti graanskog drutva bili su onda jouvijek politiki, iako politiki u smislu feudalizma, tj.oni su izdvojili individuum iz dravne cjeline, oni supretvorili posebni odnos njegove korporacije prema

dravnoj cjelini u njegov vlastiti opi odnos premanarodnom ivotu, kao i njegovu odreenu graanskudjelatnost i poloaj u njegovu opu odreenu djelatnosti poloaj. Kao posljedica te organizacije pojavljuje senuno dravno jedinstvo, kao to se svijest, volja i dje-latnost dravnog jedinstva, opa dravna sila, takoerjavlja kao posebna funkcija jednog od naroda odvojenavladara i njegovih slugu.

Politika revolucija koja je sruila ovu mo vladarai dravne poslove uzdigla do narodnih poslova, koja

je konstituirala politiku dravu kao ope djelo, tj. kaozbiljsku dravu, nuno je razbila sve stalee, korpora-cije, cehove, privilegije koji su bili upravo mnogobrojniizrazi odvajanja naroda od njegove zajednice. Politikarevolucija je time ukinula politiki karakter graanskogdrutva. Ona je razbila graansko drutvo na njegove

jednostavne sastavne dijelove, s jedne strane na indi-viduume, a s druge na materijalne i duhovne elementekoji sainjavaju ivotni sadraj, graanski poloaj ovihindividuuma. Ona je oslobodila okova politiki duhkoji je istovremeno bio podijeljen, razdrobljen, raspr-en u razliitim. orsokacima feudalnog drutva; onaga je sabrala iz te rasprenosti, ona ga je oslobodilaod njegova mijeanja s graanskim ivotom i konsti-tuirala kao sferu zajednice, opeg narodnog djela uidealnoj nezavisnosti od onih posebnih elemenata gra-anskog ivota. Odreena ivotna djelatnost i odreeniivotni poloaj zadobili su samo individualno znaenje.Oni nisu vie sainjavali opi odnos individuuma premaivotnoj cjelini. Javni posao kao takav postao je na-protiv opim poslom svakog individuuma, a politikafunkcija njegovom opom funkcijom.

Samo dovrenje idealizma drave bilo je istovremenodovrenje materijalizma graanskog drutva. Zbaciva-nje politikog jarma bilo je istovremeno zbacivanjespona koje su drale okovanim egoistini duh graan

79


27/36

skog drutva. Politika emancipacija bila je u isti asemancipacija graanskog drutva od politike, od samogprivida opeg sadraja.

Feudalno se drutvo bilo raspalo u svojoj osnovi,

u ovjeku. Ali u ovjeku koji je zaista bio njegovaosnova, u egoistinom ovjeku.

Taj ovjek, lan graanskog drutva, sada je baza,pretpostavka politike drave. Ona ga je priznala ta-kvom pretpostavkom u ovjekovim pravima.

Sloboda egoistikog ovjeka i priznanje te slobodejest, naprotiv, priznanje neobuzdanog kretanja duhovnihi materijalnih elemenata koji sainjavaju njegov ivotnisadraj.

Stoga ovjek nije bio osloboen od religije, on je

dobio slobodu religije. On nije bio osloboen od vlas-nitva. On je dobio slobodu vlasnitva. On nije bioosloboen od egoizma obrta, on je dobio slobodu obrta.

Konstituiranje politike drave i raspadanje graan-skog drutva na nezavisne individuume iji je odnosprai'o, kao to je odnos stalekog i cehovskog ovjeka

bio privilegij izvrava se u jednom te istom aktu.Ali ovjek, lan graanskog drutva, nepolitiki ovjek,nuno se javlja kao prirodan ovjek. Droits de l'hommepojavljuje se kao droits naturels, jer se samosvjesnadjelatnost koncentrira na politiki akt. Egoistian ovjek

je pasivan, on je samo zateen rezultat raspadnutogdrutva, predmet neposredne izvjesnosti, dakle prirodanpredmet. Politika revolucija rastvara graanski ivotna njegove sastavne dijelove, a da ne revolucionira samete sastavne dijelove i da ih ne podvrgava kritici. Onase odnosi prema graanskom drutvu, prema svijetupotreba, rada, privatnih interesa, privatnog prava, kaoprema osnovi svoga postojanja, kao prema pretpostavcikoja ne podlijee daljnjem obrazlaganju, i stoga kaoprema svojoj prirodnoj bazi. Napokon, ovjek kao langraanskog drutva vai kao pravi ovjek, kao hommeza razliku od citovena, jer je on ovjek u svojoj ne-

posrednoj osjetilnoj individualnoj egzistenciji, dok jepolitiki ovjek samo apstrahiran, umjetan ovjek, o-

vjek kao a l e g o r i j s k a , m o r a l n a osoba. Zbiljski

80


28/36

ovjek je priznat tek u obliku egoistinog individuuma,istinski ovjek tek u obliku apstraktnog citoyena.

Apstrakciju politikog ovjeka Rousseau pravilno crtaovako:

Celui qui ose enterprendre d'instituer un peupledoit se sentir en tat de changer , pour ainsi direla na t ur e hu mai ne , de t r a ns f o r me r chaqueindividue, qui par lui-mme est un tout parfait et solitaire en partie d'un plus grand tout, dont cet individureoive en quelque sorte sa vie et son tre, de substituerune existence partielle et morale l'existence physiqueet indpendante. Il faut qu'il te l ' homme sesf or ce r pr opr es pour lui en donner qui lufsoienttrangres et dont il ne puisse faire usage sans lesecours d'autrui. (Contrat social*, livre II, Londre,1782, p. 67.).

1

Svaka emancipacija je svoenje ovjekova svijeta,ovjekovih odnosa, na samog ovjeka.

Politika emancipacija je, s jedne strane, redukcijaovjeka na lana graanskog drutva, na egoistinognezavisnog individuuma, a s druge na dravljanina, namoralnu osobu.

Tek kad zbiljski, individualan ovjek vrati u sebe

apstraktnog dravljanina i kao individualan ovjek po-stane rodno bie u svom empirijskom ivotu, u svomeindividualnom radu, u svojim individualnim odnosima,tek kada ovjek spozna i organizira svoje forces propres2 kao drutvene snage i stoga vie ne bude odsebe dijelio drutvenu snagu u obliku politike snage,tek tada e ovjekova emancipacija biti dovrena.

1 Onaj koji se usuuje da postavlja zakone jednome narodu,mora se osjeati sposobnim da mijenja tako rei ljudsku prirodu,

da svakog pojedinca koji je sam sebi savrena i osamljena cje-lina, transformira u dio jedne vee cjeline, od koje bi taj poje-dinac u neku ruku primio ivot i svoje bie, da fiziku i samo-stalnu egzistenciju zamijeni djelominom i moralnom. On trebada ovjeku oduzme njegove vlastite snage, da bi mu dao takvekoje e mru biti strane, i kojima se nee moi sluiti bez pomoidrugoga.

2 Vlastite snage

6 Rani radovi81


29/36

II

Bruno Bauer: Sposobnost dananjih Jevreja i kranada postanu slobodni

(Einundzwanzig Bogen, str. 5671.)

U ovom obliku tretira Bauer odnos kranske i jevrejske religije kao i njihov odnos prema kritici. Njihovodnos prema kritici jest njihov odnos prema sposob-nosti da postanu slobodne.

Iz toga proizlazi: Kranin treba da prijee samojedan stupanj, naime svoju religiju, da bi prevladaoreligiju uope, dakle, da bi postao slobodan, Jevrej,naprotiv, nema samo da prekida sa svojom jevrejskomsutinom, nego i s razvitkom dovrenja svoje religije,s razvitkom koji mu je ostao stran. (Str. 71.).

Dakle, Bauer pretvara ovdje pitanje emancipacijeJevreja u isto religijsko pitanje. Teoloka sumnja, tkoima izgleda da prije postane blaen, Jevrej ili kranin,ponavlja se u prosvijeenom obliku: tko je od obojice

sposobniji za emancipaciju? Dodue, ne pita se vie: da

li jevrejstvo ili kranstvo oslobaa, nego naprotiv,obrnuto: to ini ovjeka slobodnijim, negacija jevrejstva ili negacija kranstva?

Ako Jevreji ele postati slobodni, oni ne smijuispovijedati kranstvo, nego uniteno kranstvo, uni-tenu religiju uope, tj. prosvjeenost, kritiku i njenrezultat slobodnu ovjenost. (Str. 70.).

Za Jevreja se jo uvijek radi o ispovijedanju, ali nevie o ispovijedanju kranstva, nego unitenog kr-anstva.

Bauer zahtijeva od Jevreja da prekine sa sutinomkranske religije, to je zahtjev, koji, kako on samkae, ne proizlazi iz razvitka jevrejske sutine.

Poto je Bauer na kraju Jevrejskog pitanja po-kazao da jevrejstvo shvaa samo kao grubu religioznukritiku kranstva i pridao mu samo religiozno zna

82


30/36

enje, moglo se predvidjeti da e se i emancipacijaJevreja pretvoriti u filozofskoteoloki akt.

Bauer shvaa idealnu, apstraktnu sutinu Jevreja,njegovu religiju, kao cijelu njegovu sutinu. Stoga on

s pravom zakljuuje: Jevrej ne daje nita ovjeanstvukada zanemaruje svoj ogranieni zakon, kada raskidasa cijelim svojim jevrejstvom. (Str. 65.).

Odnos Jevreja i kranina postaje prema tome sli-jedei: jedini interes kranina u emancipaciji Jevrejajest opeljudski, teorijski interes. Jevrejstvo je za reli-giozno oko kranina uvredljiva injenica. im njegovooko prestane da bude religiozno, prestaje ta injenicada bude uvredljiva. Emancipacija Jevreja sama po sebinije posao za kranina..

Jevrej, naprotiv, da bi se oslobodio, ne treba daobavi samo svoj posao, nego istovremeno i posao kra-nina, da proe Kritiku Sinoptika i ivot Isusa.

Neka se sami brinu: oni e sami odrediti svoju sud-binu; ali historija ne dozvoljava da joj se netko ruga.(Str. 71.).

Mi pokuavamo da razbijemo teoloku formulacijupitanja. Pitanje o sposobnosti Jevreja za emancipacijupretvara se za nas u pitanje: Koji posebni drutvenielement treba savladati da bi se ukinulo jevrejstvo?Jer sposobnost za emancipaciju dananjeg Jevreja jestodnos jevrejstva prema emancipaciji dananjeg svijeta.Taj odnos nuno proizlazi iz posebnog poloaja jevrej-stva u dananjem porobljenom svijetu.

Promatrajmo zbiljskog svjetovnog Jevreja, ne Je-vreja subotara, kao to to ini Bauer, negro svakodnev-nog Jevreja.

Ne traimo tajnu Jevreja u njegovoj religiji, negotraimo tajnu religije u zbiljskome Jevreju.

Koja je svjetovna osnova jevrejstva. Praktika po-treba, sebinost.Koji je svjetovni kult Jevreja? Trgovanje. Tko je

njegov svjetovni bog? Novac.Pa dobro! Emancipacija od trgovanja i novca, dakle

od praktikog, zbiljskog jevrejstva, bila bi samoemancipacija naega vremena.

6 83


31/36

Organizacija drutva koja bi ukinula pretpostavketorbarenja, dakle, mogunost torbarenja, onemoguilabi Jevreja. Njegova religiozna svijest bi se, kao nepri-jatna para rastvorila u zbiljskom ivotnom zraku dru-

tva. S druge strane: kada Jevrej bude priznao ni-tavnom svoju praktiku sutinu, i kad bude radio nanjenom prevladavanju, on e se izvui iz svoga dosa-danjeg razvitka radei na ovjekovoj emancipacijiuope, okreui se protiv najvieg praktikog izrazaovjekova samootuenja.

Mi u jevrejstvu spoznajemo, dakle, opi savremeniantisocijalni element koji je historijskim razvitkom, ukojem su Jevreji u ovom loem smislu revnosno saraivali, dotjeran do svoje sadanje krajnosti, do krajnostina kojoj se nuno mora raspasti.

Emancipacija Jevreja jest u svom krajnjem znaenjuemancipacija ovjeanstva od jevrejstva.

Jevrej se ve emancipirao na jevrejski nain.Npr. Jevrej, kojega u Beu samo trpe, odreuje

svojom novanom moi sudbinu cijele drave. Jevrejkoji u najmanjoj njemakoj dravi moe biti bespravan,odluuje o sudbini Evrope. Dok se korporacije i cehovizatvaraju pred Jevrejem ili mu jo nisu naklonjeni,odvanost industrije prkosi tvrdoglavosti srednjovjeko-vnih ustanova. (B. Bauer, Jevrejsko pitanje, str. 114.).

Ovo nije osamljena injenica. Jevrej se emancipiraona jevrejski nain, ne samo tako to je prisvojio novanumo, nego to je pomou njega i bez njega novacpostao svjetska sila, a praktiki jevrejski duh prakti-kim duhom kranskih naroda. Jevreji su se tolikoemancipirali koliko su krani postali Jevreji.

Poboan i politiki slobodan stanovnik Nove En-gleske saopava npr. pukovnik Hamilton jest neka

vrsta Laokona koji ne ini ni najmanji napor da seoslobodi zmija koje ga steu. Mamon je njihov idol,oni ga ne mole samo usnama, nego sa svim snagamasvoga tijela i due. U njihovim oima zemlja nije nitadrugo do burza i oni su uvjereni da na ovome svijetunemaju nikakvo drugo odreenje nego da postanu bo-gatiji od svojih susjeda. Torbarenje je ovladalo svim

84


32/36

njihovim mislima, izmjena predmeta sainjava jedinunjihovu razonodu. Kada putuju oni takorei nose nao-

kolo svoju trgovinu i kancelariju na leima i ne govoreni o emu drugome osim o kamati i zaradi. Ako namomente i izgube iz vida svoje poslove, onda se todogaa samo zato da bi onjuili poslove drugih.

tovie, praktika vlast jevrejstva nad kranskimsvijetom postigla je u Sjevernoj Americi nesumnjiv,normalan izraz, tako da je sama propovijed evanelja,kranska nastavnika sluba postala trgovaki artikl,a propali trgovac ini u evanelju ono isto to obogaenievangelist ini u trgovini.

Tel que vous le voyez la tte d'une congrgationrespectable a commenc' par tre marchand; son co-merce tant tomb, il s'est fait ministre; cet autre adbut par le sacerdoce, mais ds qu'il a eu quelquesomme d'argent la disposition, il a laiss la chairepour le ngoce. Aux yeux d'un grand nombre, le ministre religieux est une vritable carrire industrielle. (Beaumont, 1. c, str. 185., 186.).1

Lano je stanje, prema Baueru, ako se Jevrejuu teoriji uskrauju politika prava, dok on u praksi

posjeduje ogromnu silu, a svoj politiki utjecaj provodien gros, kad mu je uskraen en detail. (Jevrejsko pi-tanje, str. 14.).

Protivrjenost u kojoj se nalaze praktika politikamo Jevreja i njegova politika prava, to je protivrje-nost izmeu politike i novane moi uope. Dok prvastoji iznad druge idealno, dotle je na djelu postalanjezin rob.

Jevrejstvo se odralo pored kranstva ne samo kaoreligiozna kritika kranstva, ne samo kao utjelovljenasumnja u religiozno porijeklo kranstva, nego upravoisto toliko zbog toga, to su se praktiki jevrejski duh,

1 ovjek koga vidite na elu uvaene kongregacije poeo je

kao trgovac; kad mu je trgovina propala postao je sveenik;

drugi neki poeo je sa sveenikim pozivom, ali im se dokopao

stanovite svote novaca, napustio je propovjedaonicu i dao se na.

trgovinu. U oima velikog broja ljudi vjerski poziv je prava in-

dustrijska karijera. (Beaumont, 1. c. str. 185, 186)*.

85


33/36

jevrejstvo odrali u samom kranskom drutvu i akpostigli svoje najvie usavrenje. Jevrej koji u graan-

skom drutvu stoji kao poseban lan, samo je posebnapojava graanskog drutva.

Jevrejstvo se nije odralo historiji uprkos, nego po-mou historije.

Iz svoje vlastite utrobe graansko drutvo nepre-stano proizvodi Jevrej a.

to je bila, sama po sebi, osnova jevrejske religije?Praktika potreba, egoizam.

Stoga je monoteizam Jevreja u zbiljnosti politeizam

mnogih potreba, politeizam koji i zahod ini predmetomboanskog zakona. Princip graanskog drutva je prak-tika potreba, egoizam, i javlja se u istom obliku im

je graansko drutvo iz sebe sasvim porodilo politikudravu. Bog praktike potrebe i sebinosti jest nouac

Novac je revnostan bog Izraela, pred kojim ne smijepostojati nijedan drugi bog. Novac poniava sve o-

vjekove bogove i pretvara ih u robu. Novac je opa,za samu sebe konstituirana vrijednost svih stvari. Stogaje cijeli svijet, ovjekov svijet, kao i prirodu liio nji-

hove osebujne vrijednosti. Novac, to je ovjeku otuenobie njegova rada i njegova postojanja, i to tue bienjime vlada, a on mu se moli.

Bog Jevreja se posvjetovio, on je postao svjetovnibog. Zbiljski bog Jevreja jest mjenica. Njegov bogsamo je iluzorna mjenica.

Shvaanje o prirodi koje se formira pod vlau pri-vatnog vlasnitva i novca jest zbiljsko preziranje, praktiko poniavanje prirode koja u jevrejskoj religiji

dodue postoji, ali samo u mati.U tome smislu Thomas Munzer proglaava nesnosnimto su sva stvorenja pretvorena u vlasnitvo, ribe u

vodi, ptice u zraku, biljke na zemlji jer i stvorenjabi morala postati slobodna.

to je u jevrejskoj religiji apstraktno, kao to supreziranje teorije, umjetnosti, historije, ovjeka kaosamosvrhe, to je zbiljsko svjesno stajalite, vrlina vla

86


34/36

snika novca (Geldmensch). Sam rodni odnos, odnos iz-meu ovjeka i ene itd. postaje predmet trgovine! Zenuizlau prodaji.

Himerina nacionalnost Jevreja je nacionalnost tr-

govca, finansijera uope.Neosnovan zakon Jevreja samo je religiozna kari-

katura neosnovane moralnosti i prava uope, karikaturasamo formalnih rituala kojima se okruuje svijet se-binosti.

I ovdje je najvii odnos ovjeka zakonski odnos,odnos prema zakonima koji za njega vae, ne zato tosu zakoni njegove vlastite volje i bia, nego zato tovladaju i to se odstupanje od njih osveuje.

Jevrejski jezuitizam, isti onaj praktiki jezuitizamkoji Bauer pokazuje u talmudu, odnos je svijeta sebi-nosti prema zakonima koji njime vladaju, a lukavoizigravanje ovih zakona sainjava glavnu vjetinu ovogasvijeta.

tovie, kretanje ovoga svijeta unutar njegovih za-kona nuno znai neprestano ukidanje zakona.

Jevrejstvo se kao religija nije moglo dalje teorijskirazvijati zato, to je pogled na svijet praktike potrebepo svojoj prirodi ogranien i iscrpljuje se u nekolikopoteza.

Religija praktike potrebe mogla je, prema svojojsutini, nai svoje dovrenje samo u praksi, a ne uteoriji, jer je upravo praksa njena istina.

Jevrejstvo nije moglo stvoriti novi svijet; ono jemoglo samo uvui u krug svoje djelatnosttnove svjetsketvorevine i nove svjetske odnose, zato to se praktikapotreba, iji je razum sebinost, pasivno odnosi, i neproiruje se proizvoljno, nego se nalazi proirena sdaljnjim razvitkom drutvenih prilika.

Jevrejstvo postie svoj vrhunac dovrenjem graan-skog drutva, ali graansko drutvo se dovrava teku kranskom svijetu. Samo pod vladavinom kranstvakoje sve nacionalne, prirodne, moralne, teorijske odnoseini ovjeku vanjskim odnosima, moglo se graanskodrutvo potpuno odvojiti od dravnog ivota, potrgati.sve rodne veze ovjeka, postaviti egoizam, sebinu po

87


35/36

trebu na mjesto ovih rodnih veza, rastvoriti ovjekovsvijet u svijet atomistikih, neprijateljski suprotstavljenih individuuma.

Kranstvo je proizalo iz jevrejstva. Ono se opet

rastvorilo u jevrejstvu.Kranin je od samog poetka bio teoretizirajui

Jevrej, a Jevrej je prema tome, praktian kranin; apraktian kranin je opet postao Jevrej.

Kranstvo je samo prividno prevladalo realno jevrejstvo. Ono je bilo suvie uzvieno, suvie spiritualistiko, da bi grubost praktine upotrebe uklonilo nadrugi nain do uzdizanjem u plavetnilo neba.

Kranstvo je sublimna misao jevrejstva, jevrejstvo

je prosta primjena kranstva, ali je ta primjena moglapostati opom, tek poto je kranstvo, kao gotova re-ligija, teoretski dovrilo samootuenje ovjeka od sebei od prirode.

Jevrejstvo je tek tada moglo postii opu vlast i ospoljenog ovjeka, ospoljenu prirodu uiniti otudivom,prodajnim predmetima, koji su pali u ropstvo egoistinepotrebe, torbarenja.

Ospoljavanje je praksa ospoljenja. Kao to ovjek, dokje religiozan, znade samo opredmetiti svoje bie na taj

nain, to ga ini tuim, fantastinim biem, tako se onpod vlau egoistine potrebe moe ispoljavati samopraktiki, proizvoditi predmete samo praktiki, podre-ujui svoje proizvode kao i svoju djelatnost vlasti tu-eg bia i pridajui im znaenje tueg bia novca.

Kranski egoizam blaenstva nuno se mijenja usvojoj dovrenoj praksi u tjelesni egoizam Jevreja, ne-

beska potreba u zemaljsku, subjektivizam u sebinost.Mi ne objanjavamo ilavost Jevreja iz njegove reli-gije, nego, naprotiv, iz ljudske osnove njegove religije,iz pratkike potrebe, iz egoizma.

Budui da se realna sutina Jevreja na opi nainostvarila, posvjetovila u graanskom drutvu, zato gra-ansko drutvo nije moglo uvjeriti Jevreja u nestvarnost njegove religiozne sutine, koja je upravo samoidealno gledite praktike potrebe. Sutinu dananjeg

88


36/36

Jevreja ne nalazimo, dakle, samo u pet knjiga Mojsijevih ili u talmudu, nego u suvremenom drutvu, ne kaoapstraktnu, nego u najviem stupnju empirijsku sutinu,ne samo kao ogranienost Jevreja, nego kao ograni-

enje drutva.im drutvo uspije da ukine empirijsku sutinu je-

vrejstva, torbarenje i njegove pretpotsavke, Jevrej ebiti onemoguen, jer njegova svijest nee vie imatipredmeta, jer e subjektivna baza jevrejstva, praktikapotreba, biti oovjeena, jer e sukob ovjekove individualnoosjetilne egzistencije s generikom egzisten-cijom biti ukinut.

Drutvena emancipacija Jevreja jest emancipacija

drutva od jevrejstva.

Documents

Karl Marx Prilog Jevrejskom Pitanju