1

Photo courtesy of © UNICEF/UNI117442/Estey

1

Technical Note: COVID-19 and Children Deprived of their Libertyi

Introduction

Experience from previous infectious disease outbreaks indicates that new child protection risks are likely to emerge from the direct effects of COVID-19 as well as from measures to prevent and control its spread. Moreover, existing child protection risks are likely to be exacerbated. Some groups of people are more vulnerable in these circumstances, including, as discussed in this note, children deprived of their liberty, who often have compromised psychosocial, physical and mental health issues, live in crowded or unhygienic conditions and are more vulnerable to abuse and neglect.

Photo courtesy of © UNICEF/UNI117442/Estey

COVID-19 i djeca lišena slobode1

Saopštenje o tome kako zaštititi djecu lišenu slobode i izbjeći povećanje broja djece lišene slobode u sadašnjoj situaciji i ubuduće

Konvencija o pravima djeteta (KPD) primjenjuje se na svu djecu u svim situacijama, pa i vanrednim. Svakog dana se na stotine hiljada djece širom svijeta nalazi u ustanovama za lišavanje slobode. Svako se može inficirati virusom koji izaziva COVID-19, ali su djeca lišena slobode, koja se nalaze u zatvorenim institucijama, među kojima su djeca lišena slobode zajedno s roditeljima ili starateljima, djeca u imigracionom pritvoru2 ili djeca lišena slobode iz razloga nacionalne bezbjednosti3, izložena većem riziku od dobijanja i širenja bolesti4.

2

Mjere za kontrolu širenja virusa i posljedice virusa po društvo vjerovatno negativno utiču i na dobrobit i pravilan razvoj djece, kao i na odgovarajuću zaštitu tokom boravka u ovakvim ustanovama i podršku porodice i zajednice.

Član 24 KPD predviđa pravo djeteta na najviši mogući standard zdravlja. Djeca lišena slobode izloženija su riziku inficiranja virusom koji izaziva COVID-19 zbog uslova u kojima žive, a koji podrazumijevaju ograničeno kretanje. U uslovima lišavanja slobode teže je sprovoditi samoizolaciju ili fizičku distancu, naročito u pretrpanim i nedovoljno čistim objektima, gdje je, iz razloga bezbjednosti ili zbog same infrastrukture objekta, ograničen pristup vodosna-bdijevanju, sanitarnim uređajima i osnovnoj higijeni. Djeca lišena slobode imaju iste demografske karakteristike ‒ obično su lošijeg zdravstvenog stanja od ostatka stanovništva, a veća je vjerovatnoća da već imaju ili će imati psiho-socijalne tegobe ili probleme sa fizičkim ili mentalnim zdravljem koji se pogoršavaju nakon smještanja u objekat zadržavanja, a suočavaju se s nedostatkom kvalitetne zdravstvene zaštite čak i prije nastupanja vanredne situacije. Često dobijaju hranu nedovoljne hranjive vrijednosti i nemaju dovoljan pristup kvalitetnim službama, izme-đu ostalog i službama za psihološku i psiho-socijalnu podršku, socijalnu zaštitu i obrazovanje. U takvim uslovima, ustanove za lišavanje slobode mogu biti izvor infekcije i mjesto jačanja i širenja infekcije COVID-a-19 unutar objekta i izvan njega.

Ustanove za lišavanje slobode ne izlažu samo djecu velikom riziku od infekcije, već i osoblje tih ustanova (policij-ske službenike, službenike obezbjeđenja, vaspitače, socijalne radnike, zdravstvene radnike itd.), njihove porodice i zajednice. Moguće je da zaposleni nijesu opremljeni odgovarajućom zaštitnom opremom. Zaposleni mogu biti uplašeni ili izloženi stigmatizaciji, naročito kada se epidemija javi unutar same ustanove. U mnogim zemljama, COVID-19 je počeo da se pojavljuje u zatvorima i imigracionim pritvorskim jedinicama, kao i na drugim mjestima gdje su djeca lišena slobode5. Mnoge zemlje sada na tu pojavu reaguju preduzimanjem preventivnih mjera kako bi smanjile broj djece lišene slobode6.

Pored toga, javno-zdravstvene mjere prevencije i kontole u ustanovama za lišavanje slobode mogu povećati izlo-ženost djece već uvećanom riziku od nasilja, uključujući i rodno zasnovano nasilje. Takođe, ustanove za lišavanje slobode često se nalaze u mjestima koja su prilično udaljena od porodice, kuće i zajednice iz koje djeca potiču, pa je redovna komunikacija često ograničena. Time se povećava strah i nesigurnost, što dodatno utiče na zdravlje i dobrobit (uključujući psihološku i psiho-socijalnu dobrobit) ove djece i njihovih porodica. Djeca se mogu suočiti i sa stigmatizacijom ukoliko se epidemija pojavi unutar ustanova za lišavanje slobode, što može dovesti do dodatne izolovanosti. Uz to, kada se zaposleni razbole, njihov broj se može toliko smanjiti da je nemoguće obezbijediti od-govarajuću brigu i zaštitu djece lišene slobode. U uslovima nedovoljnog nadzora i brige, djeca mogu biti izloženija nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju, a veća je i vjerovatnoća da će im boravak biti ograničen na manje prostorije, koje je u takvim uslovima lakše kontrolisati i nadzirati7.

U nekim zemljama se zbog mjera za zaustavljanje širenja COVID-a-19 zapravo povećava broj djece lišene slobo-de, odnosno djece koja ne mogu biti otpuštena uprkos amnestiji ili opštim naredbama o otpustu čiji je cilj raste-rećenje kaznenih ustanova. Među tim mjerama su zatvaranje sudova, obustava krivičnog postupka ili administra-tivne rasprave, ograničenje slobode kretanja, ograničenje pristupa advokatu ili porodici za djecu lišenu slobode, zatvaranje granice, brža ili češća deportacija, izručenje ili drugi oblici prisilnog vraćanja u zemlju.

Preporuke vezane za primjenu mjere lišavanja slobode i vanrednih mjera tokom epidemije COVID-a-19

1. Mjere koje država preduzima kako bi djecu lišenu slobode zaštitila od pandemije COVID-a-19, uklju-čujući vanredne mjere zasnovane na javno-zdravstvenim ciljevima, moraju biti apsolutno usklađene s međunarodnim humanitarnim pravom i standardima. Sve mjere treba da budu srazmjerne, neophodne, vremenski ograničene, podložne reviziji i nediskriminatorske u odnosu na procijenjeni rizik i da odražavaju naj-bolji interes djeteta.

• Države ne smiju primjenjivati vanredne mjere na način koji bi ograničavao prava djeteta, uključujući mjeru lišavanja slobode, uz uvažavanje činjenice da su određena prava neukidiva.

• Države moraju naročito voditi računa o specifičnoj ranjivosti djevojčica i dječaka, djece diskriminisane po osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, djece s invaliditetom, djece migranata, raseljenih lica ili apatrida, djece koja pripadaju autohtonim zajednicama, djece iz manjinskih zajednica, djece koja žive na ulici i sve druge djece iz posebno ranjivih ili marginalizovanih grupa.

3

• Države treba da osiguraju da vanredne mjere za sprečavanje, ograničavanje ili reagovanje na virus neće dovesti do daljeg zadržavanja djece koja su spremna za otpust ili do povećanja broja djece lišene slobode.

2. Države i dalje imaju zakonsku obavezu da poštuju međunarodno humanitarno pravo i stan-darde o pravosuđu prilagođenom djeci, uključujući sljedeće obaveze države:

• Po pravilu, da primjenjuje mjere hapšenja i smještanja u pritvorske i zatvorske ustanove tek kada su iscr-pljene sve druge mogućnosti i na najkraći mogući rok.

• Odmah i potpuno da prestane s lišavanjem slobode djece na osnovu njihovog migrantskog statusa ili statusa njihovih roditelja budući da to nikada nije u najboljem interesu djeteta, kao i da zabrani mjeru imi-gracionog pritvora za djecu u zakonodavstvu, politici i praksi.

• Sa svakim djetetom lišenim slobode da postupa humano i da poštuje urođeno dostojanstvo ličnosti i stro-go štiti njihova procesna prava i garantije.

• Javni organi, uključujući tužioce i sudije, treba da vrše svoja ovlašćenja za izricanje kaznenih mjera s opre-zom, imajući na umu ekstremnu prirodu mjere lišavanja slobode, veću ranjivost djeteta i vodeći računa prvenstveno o najboljem interesu djeteta, naročito u kontekstu sadašnje pandemije COVID-a-19. Alterna-tivnim mjerama, u ovom period, treba dati prioritet i promovisati ih, uz primjenu svih neophodnih zaštitnih mjera za djecu i njihove porodice.

• Primijeniti mjere na način koji omogućava svakom djetetu da održava redovne kontakte s porodicom pu-tem prepiske ili posjeta.

• Omogućiti svakom djetetu lišenom slobode brz pristup specijalizovanoj pravnoj i drugoj odgovarajućoj pomoći, kao i postupku i sredstvima neophodnim za preispitivanje zakonitosti lišavanja slobode pred su-dom ili drugim kompetentnim, nezavisnim ili nepristrasnim organom, kao i brzoj odluci u svakom takvom postupku.

• U situacijama kada djeca ne mogu biti otpuštena ili kada primjena alternativnih mjera nije moguća, treba da preduzme konkretne korake za unapređenje i održavanje uslova u objektima u kojima su djeca lišena slobode kako bi bili ispunjeni relevantni minimalni međunarodni standardi8, uključujući standarde u pogledu odnosa broja djece i zaposlenih u kaznenoj ustanovi, kao i da djeci obezbijedi neophodne servise.

3. Države treba da primjenjuju mjere zaštite od diskriminacije.

• Države treba da obezbijede djeci lišenoj slobode pristup istom nivou zdravstvene zaštite i drugim služba-ma kao i djeci u zajednici, bez diskriminacije.

• Države treba da uvedu odgovarajuće mjere kojima se osigurava rodno osjetljivi pristup u postupanju tokom vanredne situacije izazvane pandemijom COVID-a-19 na mjestima gdje su djeca lišena slobode, kao i da odgovore na posebne potrebe beba i odojčadi lišene slobode s majkama, naročito kada se radi o dojiljama.

• Države treba da obezbijede djeci lišenoj slobode iste informacije kao i djeci u zajednici o pandemiji, kao i o načinu lične zaštite, vodeći računa da su informacije dostupne i primjerene djeci9.

• Države treba da izbjegnu lišavanje slobode djece koja žive na ulici, imajući na umu da zbog njihove spe-cifične situacije možda neće biti u mogućnosti da poštuju neke od mjera za zaustavljanje širenja CO-VID-a-19. U takvim situacijama djecu treba povezati s nacionalnim organima za zaštitu djeteta ili sa servi-sima koje obezbjeđuje nevladin sektor.

4

Preporuke kojima se osigurava hitan otpust, primjena alternativnih mjera, kao i zabrana daljeg lišavanja slobode tokom pandemije COVID-a-19

Shodno obavezujućim odredbama međunarodnog humanitarnog prava o maloljetničkom pravosuđu i djeci lišenoj slobode i Privremenim smjernicama SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima lišavanja slobode (Smjernice SZO o lišavanju slobode tokom COVID-a-19), Privremenim smjernicama Međuagencijskog stalnog komiteta (IASC) o COVID-u-19: Osvrt na osobe lišene slobode (Privremene smjernice IASC), Minimalnim standardima dječje zaštite tokom humanitarnih aktivnosti10, države treba da daju prioritet alternativama učešću djece u formalnim sudskim postupcima i mje-rama zadržavanja u svim fazama krivičnog ili upravnog postupka. U te svrhe:

4. Države treba odmah da otpuste djecu za koju je moguć siguran povratak porodici i zajednici.

U situacijama kada je siguran povratak moguć, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, uključujući i poveća-ni rizik od razbolijevanja tokom boravka u ustanovama za lišavanje slobode, i uzimajući u obzir gledišta djeteta, Države treba da daju prioritet otpustu djece lišene slobode kako bi se vratila svojoj porodici, proširenoj porodici, drugom obliku zaštite u okviru porodice, zajednici, ili odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi:

• sve djece i njihovih staratelja koji su zajedno lišeni slobode zato što se protiv staratelja vodi krivični postu-pak zbog nenasilnog, lakšeg ili sitnog kaznenog djela, i koji već treba da budu otpušteni ili su blizu isteka njihove vremenske kazne11;

• sve djece koja su u pritvoru tokom pretkrivičnog postupka bez obzira na vrstu djela, budući da uživaju pre-zumpciju nevinosti;

• sve djece lišene slobode zbog statusnih djela (djela koja se ne smatraju kaznenim djelima kada je počinilac odrasla osoba);

• sve djece koja su izložena najvećem riziku od komplikacija usljed infekcije, uključujući djecu s već postoje-ćim problemima u vezi s fizičkim i mentalnim zdravljem;

• sve djece osuđene za nenasilna, lakša ili sitna kaznena djela, kao i djece koja već treba da budu otpuštena ili su blizu isteka svoje vremenske kazne;

• sve djece koja se nalaze u imigracionom pritvoru12;

• sve djece lišene slobode iz razloga vezanih za sistem nacionalne bezbjednosti samo na osnovu njihove povezanosti s oružanom grupom13;

• sve druge djece za koju je utvrđeno da bi njihov otpust bio izvodljiv i siguran.

Takođe treba razmotriti mogućnost opštih naredbi o masovnom otpustu u skladu s navedenim kriterijumima i u zavisnosti od hitnosti situacije.

Države treba da pomognu i zajedno s porodicama i starateljima, vodeći računa o njihovom najboljem interesu, omoguće sigurnu reintegraciju djece14 u porodicu i zajednicu nakon otpusta. Tom prilikom treba koristiti proce-se upravljanja slučajem, uključujući: neophodna putna ovlašćenja, povezivanje porodica i djece sa zdravstvenim službama (npr. za COVID-19), službama za psihološku i psiho-socijalnu podršku (npr. klinička njega), službama za sprečavanje nasilja i odgovor na nasilje (uključujući rodno-zasnovano nasilje) i obrazovnim i drugim službama.

Tokom postupka otpusta, vlade treba da djeluju u skladu s preporukama sadržanim u Smjernicama SZO o lišavanju slobode tokom pandemije COVID-a-19 i Privremenim smjernicama IASC o odgovarajućoj prevenciji, zadržavanju, upravljanju i liječenju od COVID-a-19.

5. Države treba da preduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi spriječile novi prijem djece u mjesta za lišavanje slobode.

Države treba odmah da uvedu moratorijum na nova hapšenja, prisilna okupljanja djece koja žive na ulici, zadr-žavanja preko noći i ostale oblike lišavanja slobode djece.

5

Međutim, u situacijama kada, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, nadležni organi utvrde da je upu-ćivanje djeteta u ustanove za lišavanje slobode zakonito, neophodno i srazmjerno datim okolnostima, države moraju da:

• izvrše skrining sve djece (i njihovih staratelja kada su zajedno lišeni slobode) i preduzmu sve mjere u skladu s javno-zdravstvenim protokolima SZO;

• u situacijama kada su mjere fizičke distance, izolacije ili karantina djeteta neophodne iz zdravstvenih razlo-ga, sprovode ih kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi, a ne u kaznenoj ustanovi.

6. Države treba da nastave da štite zdravlje i dobrobit djece koja ostanu u ustanovama za liša-vanje slobode.

Djeci na koju se ne primjenjuju mjere za neodložni otpust i djeci lišenoj slobode tokom pandemije treba obezbijediti pristup službama neophodnim za njihovo dalje dobro zdravstveno i opšte stanje, kao i pristup zdravstvenoj zaštiti koja pokriva potrebe vezane za COVID-19, bez diskriminacije. Državni organi imaju sljedeće obaveze:

• Pratiti zdravstveno stanje djece kako bi primijetili eventualne simptome bolesti i preduzeli mjere za liječe-nje i ograničavanje bolesti u odnosu na sve one koji imaju takve simptome shodno Smjernicama SZO o praćenju zdravlja, ograničenju bolesti i liječenju.

• Odluke o stavljanju djeteta u medicinsku izolaciju donositi isključivo kada je to neophodno iz zdravstvenih razloga i na osnovu ljekarske odluke, u skladu s ovlašćenjima koja predviđaju zakoni ili regulativa.

• Obavijestiti djecu koja su iz medicinskih razloga stavljena u izolaciju o tačnom razlogu za donošenje takve odluke.15 Ukoliko su neophodne mjere fizičkog distanciranja ili izolacije kako bi se zaštitilo zdravlje djece ili drugih osoba, karantin u kućnim uslovima ili zdravstvenoj ustanovi treba primjenjivati u skladu sa smjerni-cama SZO.

Mjere koje mogu preduzeti ključni akteri u pravosuđu kako bi spriječili lišavanje slobode i osigurali otpust djece iz mjesta za lišavanje slobode tokom pandemije COVID-a-19

Službenici policije, kazneno-popravnih ustanova, imigracionih službi, granične policije i drugi službenici orga-na za sprovođenje zakona mogu:

ukinuti novčane kazne, smanjiti naknade, hapšenja i lišavanje slobode za djecu, kao i mjere zadržavanja, kao što su mjere izrečene usljed kršenja policijskog časa/ograničenja kretanja

tokom interakcije s djecom koristiti primjerene i rodno-osjetljive tehnike

primjenjivati alternative formalnom pravosudnom sistemu što prije nakon prvog kontakta, kao i u različitim fazama tokom sudskog postupka

revidirati kriterijume za primjenu probacije ili nadzora nad djecom (naročito lične posjete) kako bi se osiguralo fizičko distanciranje kada je to potrebno (npr. primjena tehnoloških rješenja za sastanke ili nadzor)

tokom imigracionog postupka, izvršiti skrining i odmah upućivati svu djecu migrante i njihove porodice na odgovarajuće službenike dječje zaštite i skrbi

Tužioci, advokati odbrane i besplatne pravne pomoći mogu da zagovaraju:

neposredni ili prijevremeni otpust djece iz svih ustanova za lišavanje slobode (u skladu s preporukama)

upućivanje djece na alternative formalnom sudskom postupku što ranije nakon prvog kontakta, kao i u različi-tim fazama tokom sudskog postupka

prioritetnu primjenu nezatvorskih mjera, uključujući alternative lišavanju slobode, kao i alternativne programe (po potrebi)

izdavanje opšteg pomilovanja, amnestije ili opštih naredbi za masovni otpust

6

• Voditi računa o tome da se dijete nikada ne smije smještati u samicu zato što je to zabranjeno međuna-rodnim pravom, čak i kada su u pitanju zdravstveni razlozi; zdravstveno indikovana izolacija ne treba da se primjenjuje kao de facto samica, niti kao vid kažnjavanja.

• Obezbijediti djeci pristup odgovarajućim službama vezanim za zdravlje, prehranu, obrazovanje i pravna pitanja, kao i službama za borbu protiv nasilja (uključujući rodno-zasnovano nasilje) i ostalim službama pri-lagođenim mjerama fizičkog distanciranja ili drugim mjerama za suzbijanje bolesti.

• Obezbijediti bolji pristup vodosnabdijevanju, sanitarnim uređajima, higijenskim servisima i sredstvima, na-ročito sapunu i vodi, kao i da za same ustanove obezbijede neophodna sredstva za čišćenje kako bi pomo-gle da se infekcija kontroliše i da se spriječi njeno širenje.

• Obezbijediti namjenske, rodno-osjetljive i starosnoj dobi prilagođene službe za psihološku i psiho-socijalnu podršku (MHPSS) za djecu i njihove staratelje, uključujući one s ranijim psihološkim i psiho-socijalnim pro-blemima, kao i one u stanju velike uznemirenosti i straha izazvanim pandemijom COVID-a-19.

• Primijeniti postupke kojima se djeci lišenoj slobode omogućava da imaju redovan pristup i kontakt sa sta-rateljima i porodicom, tako što će se, između ostalog:

o dati uputstva zaposlenima u ustanovi za lišavanje slobode da češće informišu (između ostalog, preko telefona ili kompjutera) porodice o tome gdje se dijete nalazi, o zdravlju i dobrobiti djeteta, kao i da informišu djecu o njihovoj porodici;

o pomoći djeci, u skladu sa Smjernicama SZO o lišavanju slobode tokom pandemije COVID-a-19,16 da održavaju društvenu povezanost, uključujući direktne posjete članova porodice, na primjer, tako što će produžiti vrijeme za posjete i posjete organizovati na način koji obezbjeđuje veću fizičku distancu ili tako što će koristiti tehnologije radi lakše interakcije;

o porodicama ukinuti naknade ili troškove koji su eventualno vezani za mobilne ili digitalne uređaje koji-ma se olakšava komunikacija između djece i porodice;

o razmotriti potreba izdavanja specijalnih besplatnih putničkih propusnica kako bi roditelji i porodica mo-gli da ih posjećuju.

Sudovi mogu da:

smanje broj javnih/ličnih rasprava tako što će ih zamijeniti alternativnim modalitetima kojima se ne ugrožava djetetovo osnovno ljudsko pravo na pravično suđenje

uzmu u ozbir posljedice po zdravlje u slučaju svake kazne zadržavanja

ograniče ili smanje na najmanju mjeru primjenu nezatvorskih kazni za djecu (prije i nakon suđenja)

primijene diverzione mjere izvan pravosudnog sistema

povećaju primjenu nezatvorskih kazni, uključujući alternative lišavanju slobode i diverzione programe (zavisno od slučaja)

izdaju opšte pomilovanje, amnestiju ili opšte naredbe za masovni otpust

Zakonodavci i kreatori politika mogu da:

usvajaju zakone, politike i propise kojima će se smanjiti pretrpanost ustanova za lišavanje slobode maloljetnih lica i smanjiti broj djece lišene slobode, uključujući i one kojima će se:

odmah ukinuti statusna djela iz domaćeg zakonodavstva

izdavati opšte pomilovanje, amnestija ili opšte naredbe o masovnom otpustu

odmah dekriminalizovati neregularna migracija i druge administrativne povrede vezane za migraciju

proširiti pristup sigurnim, regularnim i uređenim kanalima migracije i mogućnostima za regulisanje statusa migrantima u vanrednim okolnostima

7

• Pratiti i prilagođavati broj zaposlenih i pružalaca raznih usluga u ustanovama u kojima su djeca lišena slobo-de kako bi se održao broj angažovanih osoba koji je dovoljan za odgovarajuću brigu i zaštitu djece i kako se ne bi desilo da djeca imaju previše obaveza oko održavanja prostorija, u slučaju da su zaposleni i pružaoci usluga izloženi infekciji, inficirani, ili već bolesni ili da su iz drugog razloga spriječeni da i dalje ispunjavaju svoje obaveze.

Države treba da se rukovode Smjernicama SZO o lišavanju slobode tokom pandemije COVID-a-19 u pogledu mjera zaštite i podrške (npr. mreža za psihološku i psihosocijalnu podršku (MHPSS), uključujući orijentaciju na samopomoć i podršku i službe za psihološku i prihosocijalnu podršku) za zaposlene u kaznenim ustanovama.17

7. Države treba da štite prava djece i zaštite ih od nasilja, zlostavljanja i iskorišćavanja.

• Državni organi treba da preduzimaju mjere za zaštitu prava djece lišene slobode i da na najmanju mjeru smanje izloženost nasilju, zlostavljanju, zanemarivanju i iskorišćavanju koja se može povećati usljed bolesti ili preventivnih mjera, ili se javiti kao propratna pojava.

Državni organi treba da preduzmu sljedeće aktivnosti:

• Izraditi sveobuhvatan i koordinisan plan kako bi osigurali dobro organizovane aktivnosti i odgovor svih sektora na pandemiju COVID-a-19 i situaciju djece lišene slobode, što podrazumijeva da se pravosudne i socijalne službe, primjerene potrebama djeteta, moraju definisati kao neophodne ‒ da bi im se omogućio kontinuirani rad. Saradnja treba da obuhvati ministarstva pravde, bezbjednosti, unutrašnjih poslova, imi-gracije, finansija, zdravstva, socijalne zaštite i obrazovanja i sve druge relevantne organe koji su nadležni za mjere socijalne i zdravstvene zaštite (uključujući psihološku i psiho-socijalnu zaštitu), resurse, pravnu i drugu podršku, kao i da uključi kontakt s porodicom i zajednicom.

• Uključiti djecu u postupak izrade plana kako bi djeca na taj način ostvarila svoje pravo na izražavanje stavova i učešće u donošenje odluka koje utiču na njih.

• Uvesti i sprovosti politike, procedure i žalbene mehanizme za zaštitu djece, uključujući i one za prevenciju nasilja, zlostavljanja i iskorišćavanja.

• Dozvoliti kontinuirani redovni pristup i kontakt s djecom i njihovim pravnim zastupnicima,18 na primjer, produženjem vremena za posjete i organizovanjem posjeta na način koji obezbjeđuje fizičku distancu ili ko-rišćenjem tehnologije za lakšu interakciju, uz očuvanje povjerljivosti interakcije. Obezbijediti da korišćenje mobilnih/digitalnih uređaja, radi lakše komunikacije, bude besplatno.

• Osigurati pravila postupka i procesne garantije, kao i, između ostalog, omogućiti da se nastave sudske ili administrativne rasprave koje se tiču djece, dužine pritvora u pretkrivičnom postupku19 i otpusta uprkos vanrednoj situaciji izazvanoj pandemijom COVID-a-19 (na primjer, uz pomoć tehnoloških rješenja i fleksibil-ne organizacije rada koji omogućavaju rad vanrednih sudova).20

• Dozvoliti inspekciju svih mjesta u kojima su djeca lišena slobode od strane nezavisnih međunarodnih i na-cionalnih tijela za zaštitu ljudskih prava,21 organa zdravstvene i dječje zaštite, čak i u onim objektima i mje-stima koji su možda već inficirani, kao i u onima gdje su pojedine osobe u izolaciji iz zdravstvenih razloga.

8

Referentna literatura

Privremene smjernice IASC o COVID-u-19: Os-vrt na osobe lišene slobode

Operativne smjernice o osobama lišenim slobode i COVID-u-19

Privremene smjernice SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima liša-vanja slobode

Smjernice SZO o COVID-u-19 i lišavanju slobode

OHCHR COVID-19 i dimenzija ljudskih prava Smjernice OHCHR o Covid-u-19

Potkomitet UN-a o sprečavanju mučenja i dru-gog surovog, nečovječnog i ponižavajućeg pos-tupanja ili kažnjavanja

Savjeti Potkomiteta o sprečavanju mučenja up-ućeni državama potpisnicama i Nacionalnim pre-ventivnim mehanizmima u vezi s pandemijom COVID-a-19 (nezvanična neredigovana verzija) (usvojena 25. marta)

Međunarodno saopštenje o kaznenoj reformi u kontekstu koronavirusa

Kratko saopštenje koje sadrži pregled rizika i prim-jera iz prakse drugih zemalja

ILF Pandemija korona virusa: smjernice za pruža-oce besplatne pravne pomoći za zaštitu zdravlja i ljudskih prava osoba lišenih slobode

Mjere koje mogu preduzeti advokati koji pružaju besplatnu pravnu pomoć u kontekstu pandemi-je COVID-a-19 kako bi ograničili uticaj na osobe lišene slobode

TDH o bržem otpustu djece lišene slobode Saopštenje koje sadrži smjernice koje se odnose na otpust djece usljed pandemije COVID-a-19

Oblast dječje zaštite, Spisak literature na temu dječje zaštite u kontekstu COVID-a-19

Spisak literature o mjerama zaštite u vezi s odgov-orom na COVID-19

Literatura o COVID-u-19 Saveza za dječju zaštitu i humanitarnu akciju

Spisak literature o COVID-u-19

Ključne poruke i aktivnosti u kontekstu bolesti COVID-19, prevencija i kontrola u školama

Operativne smjernice o zaštiti djece i škola od COVID-a-19

INEE Stranica sa spiskom literature o COVID-u-19 Spisak literature o COVID-u-19 i obrazovanju u vanrednim uslovima

IASC MHPSS Saopštenje referentne grupe o as-pektima COVID-a-19 vezanim za MHPSS

Saopštenje o aspektima MHPSS vezanim za epi-demiju COVID-a-19 iz 2019. godine

Integrisane aktivnosti na smanjenju rizika od RZN i odgovora na RZN

Spisak literature o smanjenju rizika od RZN može se pogledati ovdje

9

Riječ zahvalnosti

Zahvaljujemo sljedećim osobama na njihovom stručnom doprinosu:

Predstavnici UNICEF-a

Andrew Brooks, Aniruddha Kulkarni, Anne Grandjean, Brigid Kennedy Pfister, Carlos Javier Aguilar, Cornelius Williams, Daniela Baro, Denise Ulwor, Eri Mathers Suzuki, Jose Bergua, Grace Agcaoili, Hani Mansourian, Irene de Lorenzo-Caceres Cantero, Katherine Wepplo, Kirsten Di Martino, Michael Copland, Milen Kidane, Nkiru Ma-duechesi, Noela Barasa, Rachel Harvey, Ratna Jhaveri, Rebecca Balis, Ron Pouwels, Saa Eric Dentor, Stephanie Shanler, Sabine Katharina Witting, Teona Aslanishvili, Vijaya Ratnam-Raman, Zeinab Hijazi.

Predstavnici Međuagencijske radne grupe

Alexandra Martins (UNODC), Andrea Bruhn Bové (UNHCR), Anita Queirazza (Plan International), Annalisa Brusati (International Rescue Committee), Benoit Van Keirsbilck (DCI), Cedric Foussard (CJAG/TDH), Christine McCor-mick (Save the Children UK), Clorinda Cecilia Anicama Campos (Office of SRSG VAC), Edouard Ndong (WVI), Eli-sabeth Cossor (Save the Children UK), Eva Annette Lyth (Office of SRSG VAC), Georgina Lund (War Child), Imma Guerras-Delgado (OHCHR), Guillaume Landry (IBCR), Holly Hobart (ILF), Janis Ridsdel (UNHCR), Jennifer David-son (University of Strathclyde), Kiran Kothari (Save the Children Sweden), Kiryn Lanning (International Rescue Committee), Mark Canavera (Columbia University), Marta Gil (TDH), Nadia Akmoun (IOM), Meg Gardinier (Child Fund), Nicola NG. G (War Child), Putri Amanda (Puskapa), Rachel Aicher (ILF), Radwa el Manssy (Child Fund), Silvia Onate (Plan International), Susanna Davies (Save the Children Sweden), i članovima Alliance for Child Prote-ction in Humanitarian Actions, uključujući Audrey Bollier i Mark Chapple.

10

1 U ovom saopštenju, izraz djeca „lišena slobode” odnosi se na djecu koja se nalaze u „bilo kom obliku pritvora ili zatvora ili smještaja … u javnom ili pri-vatnom objektu za zadržavanje koji ne mogu svojevoljno napuštati, a na osnovu naredbe pravosudnog, upravnog ili drugog javnog organa“ u skladu s Pravilima UN-a o zaštiti maloljetnih osoba lišenih slobode (Pravila iz Havane), čl. 11(b) i čl. 37 Konvencije o zaštiti djeteta.

2 „Djeca nikada ne treba da budu lišena slobode iz razloga vezanih za njihov migrantski status ili status njihovih roditelja, a države treba odmah i potpuno da prestanu s praksom imigracionog pritvora za djecu ili da je iskorijene. Svaki oblik imigracionog pritvora za djecu treba zabraniti zakonom, a takva zabra-na treba da se u potpunosti sprovodi u praksi.” Zajednički opšti komentar br. 4 (2017) Komiteta za zaštitu prava svih radnika migranata i članova njihove porodice i br. 23 (2017) Komiteta o pravima djeteta o obavezama država u pogledu ljudskih prava djece u kontekstu međunarodne migracije u zemljama porijekla, tranzita, odredišta i povratka, stav 5. Vidi i Globalni sporazum za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju; Stav UNHCR-a o pritvaranju djece izbje-glica i migranata u kontekstu migracije; UNICEF, Alternativna rješenja za imigracioni pritvor djece (februar, 2019); i UNHCR, Ključni pravni aspekti vezani za pristup teritoriji za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita u kontekstu odgovora na pandemiju COVID-a-19 (16. mart 2020).

3 Ovaj dokument bavi se djecom koja su lišena slobode u okviru sistema krivičnog pravosuđa iz razloga vezanih za državnu bezbjednost, ali i u okviru sistema vojnog pravosuđa, i djece u imigracionom pritvoru. Pitanja koja se tiču pandemije COVID-a-19 i djece u rezidencijalnom smještaju biće obrađena u zaseb-nim, ali uzajamno komplementarnim, smjernicama (u izradi).

4 Privremene smjernice SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima lišavanja slobode (mart 2020), str. 1; Vidi i Privremene smjerni-ce o COVID-u-19: Osvrt na osobe lišene slobode Međuagencijskog stalnog komiteta (mart 2020); i Globalnu studiju UN-a o djeci lišenoj slobode, Manfred Nowak (2019), Poglavlje 5: Uticaj na zdravlje djece lišene slobode.

5 Vidi i Privremene smjernice SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima lišavanja slobode (mart 2020), „Globalni napori u borbi protiv širenja bolesti mogu biti neuspješni ako se ne pokloni dovoljno pažnje mjerama kontrole infekcije u zatvorima.” Vidi i ICRC, COVID-19: zaštita zatvor-ske populacije od zarazne bolesti izazvane koronavirusom.

6 Primjere pogledati u CRIN, Koronavirus i djeca lišena slobode (26. mart 2020); vidi i dokument organizacije Penal Reform International, Saopštenje o koronavirusu: zdravstvena zaštita i ljudska prava osoba u zatvoru (16. mart 2020).

7 Vidi opšte informacije u Privremenim smjernicama SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima lišavanja slobode (mart 2020) i dokument Međuagencijskog stalnog komiteta, Privremene smjernice o COVID-u-19: Osvrt na osobe lišene slobode (mart 2020); i u dokumentu organi-zacije Human Rights Watch US: COVID-19 kao prijetnja za osobe lišene slobode (12. mart 2020) i Dimenzija ljudskih prava u odgovoru na COVID-19 (19. mart 2020), str. 8‒10.

8 Uvođenje UN pravila za zaštitu maloljetnih lica lišenih slobode (GA 45/113 od 14. decembra 1990); UN standardna minimalna pravila o vanzatvorskim mjerama (GA 45/110 od 14. decembra 1990); Osnovni principi za postupanje sa zatvorenicima (GA 45/111 od 14. decembra 1990).

9 Ovo obuhvata i informacije koje su dostupne i prilagođene djetetu i tretiraju pitanja epidemije COVID-a-19, simptome bolesti, o tome kako se djeca mogu zaštititi od bolesti, mogućnosti liječenja i druge informacije vezane za zdravlje.

10 Naročito Standard 20: Pravosuđe prilagođeno potrebama djeteta i Standard 11: Djeca povezana s oružanim snagama i naoružanim grupama.

11 Djeca koja žive s primarnim starateljem u pritvorskoj ili zatvorskoj ustanovi – obično s majkom, ali nekada i s ocem ili drugim primarnim starateljem. Opšte informacije vidi u dokumentu Globalna studija UN-a o djeci lišenoj slobode, Manfred Nowak (2019), Poglavlje 10: Djeca koja žive u zatvoru sa svojim primarnim starateljima.

12 Ovo obuhvata djecu (bez pratnje, odvojenu od porodice ili djecu s porodicom) i porodice u imigracionom pritvoru prije premještanja u situaciji kada su deportacije obustavljene zbog stanja izazvanog pandemijom COVID-a-19. Vidi, na primjer, dokument Savjeta Evrope, Izjava Komesarke kojom poziva na otpust osoba u imigracionom pritvoru tokom krize izazvane pandemijom (26. mart 2020).

13 Djeca koja su lišena slobode na osnovu stvarne ili navodne povezanosti s oružanim snagama ili naoružanim grupama, uključujući i one naznačene kao terorističke grupe, predstavljaju žrtve jedne od šest teških povreda dječjih prava u situacijama oružanih sukoba i treba ih kao takve i tretirati. (Dodatni protokoli uz Ženevske konvencije, čl. 77(2) AP I; čl. 4(3) AP II; vidi i rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, 2427 (2018)).

14 Ovo obuhvata djecu u imigracionom pritvoru, u kom je apsolutni prioritet njihov neodložni otpust iz ustanova za lišavanje slobode.

15 Vidi, na primjer, dokumenta organizacija NASP i NSAN, Kako razgovarati s djecom o COVID-u-19 (koronavirusu): Literatura za roditelje.

16 Privremene smjernice SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima lišavanja slobode (mart 2020), str. 8, 15 i 21-22; Vidi i doku-ment Međuagencijskog stalnog komiteta Privremene smjernice o pandemiji COVID-a-19: Osvrt na osobe lišene slobode (mart 2020).

17 Privremene smjernice SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima lišavanja slobode (mart 2020); i dokument Referentne grupe Međuagencijskog stalnog komiteta za psihološku i psiho-socijalnu podršku u vanrednim okolnostima, Saopštenje o aspektima epidemije COVID-a-19 vezanim za psihološku i psiho-socijalnu podršku, verzija 1.1 (februar 2020).

18 Djeca tražioci azila ili izbjeglice, uključujući i djecu lišenu slobode, imaju pravo da kontaktiraju UNHCR, vidi Pritvorske smjernice UNHCR-a iz 2012. i Za-ključak br. 85 (XLIX) Izvršnog odbora UNHCR-a iz 1998.

19 U slučaju djece, pritvor u pretkrivičnom postupku treba koristiti samo kao posljednju mjeru u najtežim slučajevima, kada su prethodno temeljno raz-motrene mogućnosti otpusta, zadržavanja u zajednici i diverzionih mjera, vidi Opšti komentar br. 24 (2019) o pravima djeteta u sistemu maloljetničkog pravosuđa (2019) CRC/C/GC/24, stav 86 Komiteta o pravima djeteta.

20 Vidi, na primjer, dokument organizacije The International Legal Foundation, Pandemija koronavirusom: Smjernice za pružaoce pravne pomoći za zaštitu zdravlja i prava vezanih za zdravlje osoba lišenih slobode (mart 2020).

21 Privremene smjernice SZO o prevenciji i kontroli COVID-a-19 u zatvorima i drugim oblicima lišenja slobode (mart 2020), str. 5; Međuagencijski stalni komitet: Privremene smjernice o pandemiji COVID-a-19: Osvrt na osobe lišene slobode (mart 2020); i Potkomitet UN-a o sprečavanju mučenja i drugog surovog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja: Savjet Potkomiteta o sprečavanju mučenja državama potpisnicama i nacionalnim preventivnim meha-nizmima u vezi s pandemijom koronavirusa (Nezvanična neredigovana verzija) (usvojena 25. marta 2020).

Endorsed by:

13