Salih Hadzialic: Zivot i Djelo

7/24/2019 Salih Hadzialic: Zivot i Djelo

1/58

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

UNIVEZITET U ZENICI

ISLAMSKI PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI

SALIH EF. HADIALI

IVOT I DA'WETSKO DJELOVANJE

DIPLOMSKI RAD

MENTOR: STUDENT:

PROF. DR. EFIK KURDI AIDA HERCEGLIJA

Zenica, juli 2013.


2/58

2

SADRAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 3

1 IVOT ................................................................................................................................ 5

1.1 SA SALIHOM O SALIHU ............................................................................................. 9

2 DA'WETSKO DJELOVANJE ......................................................................................... 12

3 ISLAM I STVARNOST ................................................................................................... 13

3.1 JEDNO MEDICINSKO DJELO, PISANO VJEROVATNO U BOSNI NIDAI,

MENAFIENNAS (/LJEKARSKE/ KORISTI SVIJETU) ...................................... 16

3.2 ARAPSKOISLAMSKA FILOZOFIJA, DEFINICIJA I ZNAAJ KROZ ISTORIJU...... 20

3.3 MANIHEJSKA PROLOST SREDNJOVJEKOVNE BOSNE.................................. 22

3.4 BOSANSKI KRSTJANI I PITANJE NJIHOVOG PORIJEKLA I ODNOSA PREMA

MANIHEJSTVU........................................................................................................... 27

3.5 ARAPSKI IZVORI ....................................................................................................... 33

PRILOG ................................................................................................................................... 35

INTERVJU SA SALIHOM HADIALIEM ..................................................................... 35

Hereza u bosni izmeu pravoslavlja i katolianstva ............................................... 41

Uticaji manihejstva na zapadu ................................................................................ 45

Dobri bonjani i islam- slinost i razlike ............................................................. 48

Nain irenja islama meu krstjanima................................................................ 53

ZAKLJUAK.......................................................................................................................... 56

LITERATURA ........................................................................................................................ 58


3/58

3

UVOD

UIMEALLAHA,MILOSTIVOG, SAMILOSNOG

Sva hvala i pohvala pripadaju Uzvienom Allahud.. Od Njega pomo traimo i na

Njega se oslanjamo, On je najbolji Gospodar i najbolji Pomaga. Neka je salavat i

selam na Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., salavat i selam na njegovu asnu

porodicu, uzorite ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.

***

Tri su vana razloga zbog kojih sam izabrala ovu temu:

Prvi razlog je taj to Salih Hadiali pripada prvim generacijama naih svrenika

Islamskog univerziteta AlAzhar1u Kairu.

Drugi razlog se sastoji u tome to je Salih Hadiali u bosansko muslimanskim

raspravama koje su se vodile u prolom stoljeu, uz Nerkeza Smailagia2 kasnije, jedan od

rijetkih islamskih intelektualaca koji je vanim vjerskim, kulturolokim i civilizacijskim

temama islama pristupao angairano, akademski i komparativno.

Trei razlog se ogleda u tome to jeSalih Hadiali bio veliki bibliofil, sakuplja knjiga.

Iza sebe je ostavio neizmjerno bogatu biblioteku koja sadri vana djela iz podruja historije,

teologije, historije Bosne, historije Balkana i ire. Ta bogata biblioteka i dan danas propada

u neuslovnim i vlanim prostorijama privatne kue Hadialievog roakau Donjem Motru.

ta je cilj ovoga diplomskog rada?

Bez ambicija da poduzimam bilo kakve analize, jo manje sinteze, namjera mi je daizloim nekoliko njegovih studija o stanju muslimana u 20. stoljeu, odnosno fenomen

srednjovjekovne Bosne i bogomilstva u najkraim crtama.

1Univerzitet Al Azhar (arapski: ; al-Azhar al-Shareef; asni Azhar) je vodea ustanova visokogobrazovanja u Egiptu, uvena u svijetu zbog svoje uloge uislamskoj nauci i obrazovanju. Drugi je najstarijiuniverzitet u svijetu sa kontinuiranim radom od svog osnivanja.2Nerkez Smailagi,bonjaki i hrvatski politolog (Banja Luka, 16. XI. 1927Zagreb, 14. XII. 1985).Diplomirao pravo u Sarajevu, politikeznanosti specijalizirao u Parizu, doktorirao u Ljubljani (1976). Od 1962.

djeluje na Fakultetu politikihznanosti u Zagrebu. Objavio mnogobrojne radove iz podruja povijesti politikihdoktrina, kulturoloke i socioloke studije, te napose dao prinos razmijevanju islamske kulture i filozofije. Nekaod djela:Historija politikih doktrina;Leksikon islama;Klasina kultura islamai dr.


4/58

4

Rad e biti podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu iznijet u nekoliko podataka iz ivota

Saliha Hadialia.

Drugi dio je posveennjegovom djelu. U tom sklopu predstavit usljedeih nekoliko

radova:

Islam i stvarnost,

Nida'i, Menafi EnNas (/ljekarske/ koristi svijetu),

Arapskoislamska filozofija, definicija i znaaj u istoriji,

Manihejska prolost srednjovjekovne Bosne,

Bosanski krstjani i pitanje njihovog porijekla i odnosa prema manihejstvu,

Arapski izvori.

Na kraju u u vidu zakljuka rezimirano izloiti sadraj rada uz poneku napomenu

odnosno ocjenu o naunom i kulturnom djelovanju odnosno doprinosu koji je Hadiali dao

ukupnoj bosanskohercegovakoj nauci i kulturi.

Kao poseban prilog uz ovaj rad donosim i intervju koji su obavili sa Salihom Hadialiem

Nusret anar i Enes Durmievi, a koji je objavljen u asopisu Islamska misaonovembra

1990. godine.


5/58

5

1 IVOT

SALIH HADIALI (Salih H. Alich), zarad jezikih barijera, koje su bile problem

svijeta, a ne njega ukinuo je hadi iz prezimena, mijenjao je gradove u potrazi za znanjem kako

bi upotpunio svoj nauni i ivotni put i tako stjecao titule.3

Roen je1914. godine u Donjem Motru kod Visokog. Gazi Husrevbegovu medresu4je zavrio 1933. godine, nakon ega odlazi u Bosanski Brod za vjerouitelja. Meutim, ubrzo

je dobio stipendiju na Univerzitet Al Azharu Kairu. Oktobra 1934. godine zajedno sa

3Medina Delali, U potrazi za korijenima Bosne, Slobodna Bosna br. 31. godina 2, Sarajevo, 3. novembar1996, str. 38.4Gazi Husrev-begova medresa je najstarija odgojno-obrazovna institucija u Bosni Hercegovini i jedna odrijetkih u svijetu koja u kontinuitetu radi nepunih 470 godina. Osnovana je 26. redeba 943. godine po Hidri (8.januara 1537. godine po gregorijanskom kalendaru). Njen osniva je unuk turskog sultana Bajazida II,

najznamenitiji namjesnik i dobrotvor Bosne Gazi Husrev-beg, ija Vakufnama ini trajnu organizacijsku iprogramsku osnovu rada ove kole.

Slika 1. Porodina kua Hadialia u selu Okolie kod Visokog


6/58

6

Ibrahimom Trebinjcem i Abdulahom Dervieviem odlazi u Kairo i upisuje se na odsjek za

studije arapskog jezika.5

U Kairu je vrlo brzo upoznao neke linosti egipatskog kulturnog ivota, kao to su

Mahmud akir i Ahmed Hasan Zejjad, poznati stilista i urednik Er- Risale.

Na sveanoj veeri koju organiziraju Egipani za svoje diplomce Hadiali se obraa

gostima govorei o zemlji iz koje potjee, nakon ega dobija estitke i sutradan svoj tekst ita

u egipatskim novinama.

Godine 1938. se vratio iz Egipta i otiao na redovno odsluenje vojnog roka. Pred sam

rat je zamjenjivao neke profesore na enskoj Gazi Husrev begovoj medresi u Sarajevu na

predmetima arapski jezik, ahlak i dr.

S ponosom istie da je u Medresi tridesetih godina bio uenik profesora i alima Hamdije

Kreevljakovia6, Ahmeda Bureka7i Mehmeda Handia8.

Poto je znao jezik, kako kae Ulema, medlis ga alje u Berlin da posjeti izbjeglice i on

se upisuje na Univerzitet 1941. godine, jer ga samo obrazovanje iz Kaira nije zadovoljilo. Na

ovom univerzitetu slua predavanja poznatog turkologa Gotfirda Jekea, koji mu je predloio

temu Pitanje hilafeta i moderna Turska. Meutim, on se opredjeljuje za temu Pitanje

bogomila i islama u Bosni. U Berlinu je odsluao etiri semestra i 1943. godine prelazi u Be

kod, takoer poznatog turkologa, Herberta Dude.

Nakon ovoga prelazi na Univerzitet u Insbruk gdje slua predavanja iz psihologije, prava,

knjievnosti i historijskih nauka.

5Nusret anar, Enes Durmievi, Manihejska prolost srednjovjekovne Bosne,Islamska misaobr. 143Sarajevo, novembar 1990, str. 7.6

Hamdija Kreevljakovi,bosanskohercegovaki historiar roen1888. godine u Sarajevu. Teite njegovihstrunih radova bila je historija srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. U Gazi Husrev-begovoj medresipredavao je geografiju, historiju, filozofsku propedeutiku, pedagogiju i njemaki jezik.Umro je 1959. godineostavivi za sobom neizbrisiv trag u bosanskohercegovakoj historiografiji.7Ahmed Burek je roen1876. godine u Batui kod Gornjeg Vakufa, gdje zavrava svoje poetno obrazovanje.Zatim se upisuje u Gazi Husrev-begovu medresu i uporedo studirao na Uiteljskoj koli (Darul-muallimin).1910 biva imenovan za vjerouitelja na Velikoj gimnaziji u Sarajevu. Godine 1924. Ahmed Burek imenovan jeza glavnog profesora Gazi Husrev-begove medrese, a 1938 god. postavljen je i za direktora ove kole. Umro je13. juna 1948. godine.8Mehmed Handi ( 1906-1944 ) roen je u Sarajevu. Poslije mekteba i rudije zavrio je erijatsku gimnaziju1926 godine, nakon ega je otiao u Kairona Al-Azhar. Poslje toga je nastavnik Gazi Husrev-begove medrese,da bi 1937. godine bio postavljen za upravitelja i bibliotekara Gazi Husrev-begove biblioteke. Kao ugovorni

nastavnik na Viu islamsku eriatsko-teoloku kolu doao je potkraj 1939. godine,a neposredno pred smrt

imenovan je za redovnog profesora te kole.Njegov rad u nastavno-obrazovnom procesu bio je posebno plodan,napisao je "Uvod u tefsirske i hadiske nauke", udbenik za islamsku dogmatiku"Ilmu-l-kelam", a sudjelovao jeu izradi arapske gramatike za medrese i srednje kole.


7/58

7

Nadajui se da iz Italije moe lake putovati i

nai vie grae za prouavanje bogomila u Bosni

prelazi u Italiju. Radi istraivanja na Pontifiium

Institutum Orientalium u Rimu i svakodnevno boravi u

Vatikanskoj biblioteci.

Ubrzo, 1951. godine prelazi u Klermon u junoj

Kaliforniji, zatim dri predavanja na tri amerika

univerziteta, a na Univerzitetu u Los Angelesu pie

novu disertaciju o krstakim ratovima, ali zbog

problema materijalne prirode odustaje od nje. Tih

godina radi u asopisu za istoriju filozofije iMeunarodnom udruenju za istoriju religija.

Godine 1965. na kongresu spomenutog udruenja

je izabran za lana redakcije za izradu meunarodne biblioteke za istoriju religija pri UNESCO-

u9, koja svake godine sprema po jedan svezak. U Los Angelesu je obradio vie od 1.000

arapskih rukopisa. Autor je 13. knjiga Historije religija svijeta, koje je UNESCO tampao u

periodu od 1960. do 1973. godine.

Tek 1967,preko jednog Albanca, Hadialieva braa saznaju da je iv, grade mu kuu u

Motru, kod Visokog. Nakon to se vratio u Bosnu'69, dugo nije dobio posao, tek 1971. godine

je poeo raditi na Orijentalnom institutu u Sarajevu kao vii struni saradnik, a 1976. godine

postaje urednik Priloga za orijentalnu filologiju, nakon ega je ubrzo penzionisan.

Nakon silnih ikaniranja od SUP-a10, ali i nekih ljudi na Institutu, 1983. godine odlazi u

Holandiju, gdje nastavlja svoj rad i povremeno posjeuje svoj rodni kraj. Godine 1996.vraa

se u Bosnu.

Za svoj rad na kongresu 1970. godine u vedskoj i 1975. u Engleskoj, Hadiali je dobio

priznanje.

9UNESCO(United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) - Organizacija za obrazovanje,nauku i kulturu Ujedinjenih Nacija je specijalna agencija Ujedinjenih Nacija osnovana 1946. godine. Osnovni

cilj organizacije je da doprinese miru i sigurnosti kroz podravanje kolaboracije meunacijama kroz

obrazovanje, nauku i kulturu kao metod pospjeivanja univerzalnog potovanjapravde, zakona, ljudskih prava iosnovnih ljudskih sloboda.10SUP- Sekretarijat unutranjih poslova, danas MUP

Slika 2. Salih Hadiali 1990.godine


8/58

8

Holandsko ministarstvo za nauku i kulturu je odobrilo novac kako bi se njegova

biblioteka (prema ocjeni strunjaka najznaajnija na relaciji izmeu Beograda i Zagreba)

evakuirala u Bosnu. Biblioteka ima knjige stare stotinama godina, pisane na arapskom,

turskom, njemakom, talijanskom i engleskom, jezicima kojima je govorio Hadiali, a

literaturu je itao na jo nekoliko jezika.

Njegova biografija svjedoi o tome, da je njegov ivotni put odredio islamski poziv

znanju. Umro je 15. jula 1997. godine, a denaza mu je obavljena dva dana poslije u haremu

damije Mokronozi kod Visokog, gdje je i pokopan.

Slika 3. Dio line biblioteke Saliha Hadialia


9/58

9

1.1 SA SALIHOM O SALIHU

INTERVJU SA LANOM PORODICE

Salih Hadiali (mlai), sin Ahmeda, Salihovog brata, novinar poznat u Visokom iokolini. ivi u Visokom, a zaposlen je u sportskoj redakciji BHRT-a. Na moj poziv da

porazgovaramo o njegovom amidi odmah se odazvao i zahvalio na interesovanju da se bardijelom rasvijetli jedna od bonjakih naunih gromada. U ugodnom razgovoru pokuala

sam da dokuim neke, meni nepoznate, detalje iz ivota profesora Saliha Hadialia.

***

Esselamu Alejkum, i na poetku elim Vam se zahvaliti to ste prihvatili, i pored Vaih

mnogobrojnih obaveza, da porazgovaramo sa Salihom o Salihu. Molim vas za poetak da

mi kaete kako je dolo do toga, odnosno ko je bio inicijator da dobijete ime Vaeg amide?

Alejkumu-s-selam, zadovoljstvo mi je da vam pomognem, a to zadovoljstvo ini mi

posebnim injenica da emo razgovarati o mome amidi rahmetli profesoru Salihu Hadialiu.

Vjerovatno vam je poznato da je rahmetli Salih, nakon to je poslat odlukom Ulema-medlisa

u Njemaku 1941. godine, skoro trideset godina, tanije do 1969. godine, ivio i radio u

zemljama zapadne Evrope i Amerike. Najvei dio tog vremena se mislilo da nije iv. Iz

poznatih razloga nije smio komunicirati sa porodicom kako ne bi i sebi i njima pravio probleme.

Kada sam se ja rodio, mome rahmetli babi Ahmedu je nana Hanumica predloila da mi daju

ime po njenom najstarijem sinu za kojeg je mislila da nije meu ivima, babo je to naravno

prihvatio kako bi se sauvala uspomena na njegovog brata.

Spomenuli ste da se majka Salihova zvala Hanumica, kako mu se zvao otac, koliko su imali

djece, i s obzirom na vrijeme o kojem govorimo, kako to da Salih ode u Gazijinu medresu,

ime mu se otac bavio i kako ih je izdravao i kolovao?

Dedo, rahmetli Omer i nana Hnumica imali su tri sina: Saliha, Ahmeda i Husejna, koji je

jedini od njih jo uvijek iv ali je prilino bolestan, vema teko govori i slabo uje. Imali su i

dvije keri, tetka Hikmeta je udata u Grevac za Husu Lepia, a Subhija za Muju Haraia u

Bier kod Kaknja, oninisu imali djece. Rahmetli dedo, kao i veina ljudi u to vrijeme, bavio

se poljoprivredom. Tako je izdravao porodicu. Kada je nakon zavrenog mekteba i Osnovne

koleu Doksinoj kui u Motru, amidu upisao u Medresu, njegovi trokovi su naravno

porasli. Trebalo je softi odnijeti s vremena na vrijeme deparac, trebalo ga je malo bolje obui,dedo je po teferiima pekao i prodavao halvu kako njegov softa ne bi oskudjevao.


10/58

10

Salih se 1969. godine vraa u Bosnu, u rodno Okolie. Poznato je da neko vrijeme radi na

Orjentalnom institutu, a zatim ponovo 1983. odlazi u Holandiju. Kakav je on bio ovjek,

kako se ophodio sa ljudima, je li imao slobodnog vremena i kako ga je provodio?

Salih Hadiali je bio od onih ljudi iji je najbolji drug knjiga, sa njom je provodio skoro

sve svoje vrijeme. Moj rahmetli otac i amida Huso su pripovijedali da se sa Salihom nije

uvijek mogla kahva popiti. On je bio sav isprogramiran, tano se znalo kada je za ta vrijeme.

Nekada mu oni dou da posjede sa njim, kako je to bio obiaj, a on je, ako su u nevakatdoli,

imao obiaj rei; Aferdosum, ne mogu vas sada primiti, radim, doite kasnije. Kada mu se

to uklapalo u njegov program znao je iproveseliti se, posebno je volio harmoniku, i najee

se poslije napornog rada odmarao svirajui harmoniku. Moram spomenuti da je izuzetno volio

Bosnu i Bonjake. Pa ako i letimino pogledate ta je radio i o emu je pisao, nije tekozakljuiti da su Bosna i Bonjaci bili glavni predmet njegovog interesovanja. Kada je rahmetli

amida izrazio elju 1996. godine da se vrati u Bosnu, ja sam otiao po njega u Holandiju.

Proveo sam tamo nekoliko dana i vidio koliko ga ljudi cijene. Voljeli su ga Turci, Arapi,

zapadnjaci, sa svima se druio i svima drao predavanja i sa njima razgovarao na njihovom

maternjem jeziku, tako da su ga svi smatrali svojim. Spakovali smo njegovu ogromnu

biblioteku i predali Merhametu da se njihovim kamionima preveze u Bosnu, a u moj auto smo

stavili sedam kofera najosnovnijih stvari, uglavnom knjiga i krenuli prema rodnom kraju. - Sasuzama u oima dalje pria. - Kada smo na Izaiu proli kontrolu, i uli u Bosnu rahmetli

amida je pao na seddu i plaui ljubio zemlju koje je skoro cijeli svoj radni vijek ostao eljan.

Imate li informaciju je li Salih Hadiali bio oenjen i ima li ivih potomaka?

Da, bio je oenjen Hasnom iz Visokog, sa njom je imao jedno dijete koje je umrlo. Ne

znam kako joj je bilo djevojako prezime, ali kasnije se ponovo udala i prezivala se Kurt.

Poslije nje je imao enu iz Breze, Memnuna Kabadaja, koja je bila svastika Alije Isakovia. Sa

njom nije imao djece, tako da moemo rei da nema ivih potomaka. Sve to je ostalo iza njega

su njegove knjige.

Kada smo kod knjiga, bila sam u kui Hadiosmanovia u Donjoj Zimi, i zaista sam ostala

zadivljena, koliinom i raznovrsnou, naslova u biblioteci rahmetli Saliha.Moete li mi

rei,je li uraen popis, koliko naslova broji bibliotekai koja je njena vrijednost? Moda, ako


11/58

11

postoji neki vasijet vezano za biblioteku, i je li bilo zainteresovanih za upotrebu te grae s

obzirom da postoji mnogo toga posebno kada je u pitanju historija Bosne?

Popisana su djela, izuzev naslova na arapskom i turskom jeziku. Biblioteka broji oko

sedam i po hiljada jedinica. to se tie njene vrijednosti, to je teko rei, pogotovo u ovom

vremenu kada se knjiga sve manje cijeni. Skoro sve knjige imaju zalijepljene priznanice

(raune), tako da se moevidjeti da su neki naslovi plaani i po vie hiljada maraka. Rahmetli

amida je imao nijet da biblioteku neko otkupi, a da se sredstva dobivena od toga koriste za

stipendiranje uenika. Do sada nije niko dao ozbiljnu ponudu kako bi se to rijeilo i na taj nain

sauvalo sjeanje na Saliha Hadialia. Jo dok je amida bio iv u Okoliu ga je posjetio

Malcolm Noel, pisac knjige Kratka

povjest Bosne. Doao je da mu selino zahvali jer je koristio njegove

radove i istraivanja prilikom

pisanja knjige. Donio mu je tu knjigu

kako bi mu je poklonio, na njegovo

iznenaenje amida je izvadio

knjigu iz police i rekao; Ve sam je

kupio. Mislim da to dovoljnogovori koliko su ga njegovi

savremenici uvaavali.

Je li vam poznato da li Salih doktorirao, ako jeste, kada i gdje?

U svim njegovim biografijama se spominje da je radio dvije doktorske disertacije,

meutim nije mi poznato dali su one zavrene i odbranjene.

Mnogo Vam hvala to ste izdvojili svoje vrijeme i pomogli da se bar donekle rasvijetli, po

neki segment iz ivota prof. Saliha Hadialia.

Hvala vama i vaem mentoru, bila mi je ast da razgovaramo na ovu temu, ako bude

potrebe uvijek u se rado odazvati i pomoi u ovakvim i slinim prilikama.

Slika 4. Biblioteka broji oko sedam i po hiljada jedinica


12/58

12

2 DA'WETSKO DJELOVANJE

Da'wetsko djelovanje Saliha Hadialia se uglavnom ili ponajprije ogleda u njegovom

nauno-istraivako radu i doprinosu koji je ostavio na poljima svoga djelovanja.

Prije nego to izloimo naznaene Hadialieve studije treba istaknuti da Hadiali nije

bio odve plodan pisac. Njegov opus je bio skromniji od njegovih stvarnih mogunosti. Kako

smo ve rekli poznavao je nekoliko stranih jezika, tavie sluio se stranom literaturom,

posjedovao je zavidnu obrazovnu filozofsku, historiografsku i religijsku kulturu. Kao takav

imao je solidne pretpostavke da se teorijski i sistematino pozabavi odreenim religijskim i

teolokim problemima njegova vremena. Naalost, izostale su cjelovite studije ili monografije.Moda smo najvie oekivali njegove knjige iz podruja historije ideja, filozofije i teologije,

najvie iz srednjovjekovne skolastike teologije11koju u svojim radovima esto spominje. Ako

nam je za utjehu, tu teorijsku prazninu popunjava, donekle, njegova bogata biblioteka u kojoj

se mogu pronai kvalitetna djela iz gore spomenutih oblasti, za nas studente od neprocjenjivoga

znaaja.

Ne ulazei, ponovno naglaavamo, u podrobnije i detaljnije bavljenje njegovim naunim

i kulturnim radom, ovdje emo nastojati izloiti ve naznaene studije koje je objavio uperiodici jugoslavenskih naroda.

11Skolastika teologijavoena je metodom pitanja (questio) i znanja (scientia). Svetom pismu se pristupa s

pitanjem, a krajnja svrha je znanje. Unutar takve "kolske", skolastike metode vanu ulogu ima uitelj. Uiteljtreba nauiti svoje uenike to veoj objektivnosti u pristupu i upoznavanju same materije. Zahtijeva se, dakle,odmicanje od svega subjektivnog, tj. od svega onoga to moe sprijeiti objektivnost.

Slika 5. Meunarodna bibliografija historije religija (Salih ef. Hadiali je pisao na vie jezika)


13/58

13

3 ISLAM I STVARNOST12

Kao uvod u tekst Hadiali citira jedan fragment holandskog orijentaliste R. Dozija:

Kakva je budua sudbina islamske religije? Hoe li ona biti savladana i potisnuta od

strane hrianstva? Na temelju jasnih fakata i na temelju velikog elana koji islam pokazuje u

ivotu, on zakljuuje da na njegovu propast ne moe se ni misliti. On e se bolje drati nego

to mi mislimo.

Tekst govori o poloaju islama, nekada i sad, doba prvih muslimana i ovih sada, poredi

dostignua i uspjehe u vrijeme prvih generacija muslimana i islamskog svijeta danas. Nakon

mnogih se navodi zakljuak; da nije pogreka u islamu kao religiji nego u nelojalnom dranju

muslimana.

Islam kao religija nije odgovoran za moralnu rastrganost i duevnu tromost u islamskom

svijetu. Islamska vjera kada se pojavila, dala je direktivu za novi, unutranji ivot. Jedini islam

povod je da su muslimani odigrali tako asnu i vanu ulogu u kulturnom razvitku ovjeanstva.

Autor, takoer, navodi i rijei engleskog historiara Christopha Dowcona: Kuran je

utjecao na svjetsku povijest vie nego ma koja druga knjiga na svijetu. Zapadna kultura razvila

se samo u sjeni napredne kulture islama. Na drugoj strani se istie, da je isto tako malo naroda

koji su nakon tako visoke kulture i sjajne prolosti zapali u tako oajno stanje kao to su

islamski narodi.

Nakon vievjekovnog gospodarenja izgubili su svoju slobodu i danas jecaju pod jarmom

zapadnih sila. Pasivan stav naroda, dao je povoda mnogim evropskim umovima da se pitaju.

Je li islam potpuno odigrao svoju ulogu? Je li on zanavijek osuen na ovo jecavo bolovanje?

Je li islam kao religija pomirljiv s modernim napretkom? Je li sposoban za razvitak?

O ovim pitanjima, kako kae autor, mnogo je napisano i na Istoku i na Zapadu s razliitihgledita. Istok uope ne sumnja u tezu da je islam sposoban za napredak u najirem smislu

rijei, Istok se samo pita kako i na koji nain?

Zapadni svijet, meutim, nimalo ne interesira pitanje: kako da muslimani napreduju. Njih

vie interesira islam kao zakon, nesposobnost islama za jednu radikalnu reformu.

12Enes Kari,Bosanske muslimanske raspravehrestomatija IV, Salih Hdiali, Islam i stvarnost, BibliotekaStvarnosti-i, Sarajevo, 2003. str. 83-97.


14/58

14

Hadiali pravi usporedbu izmeu dvojice evropskih autora i navodi njihova miljenja.

Francuski filozof Ernest Renan u jednom svom djelu kae: Islam je ogoreni neprijatelj svake

nauke. Da ipak nije tako pokazuje nam historijska stvarnost. Po ve spomenutoj dogmi islam

je ve odavno trebao ieznuti, ali naprotiv, on sve vie uzima korijena u svijetu i pokazuje

svoju zavidnu unutranju vitalnost.

Oswald Spenger o tome kae: Nijedna religija, nije bila tako suzbijana kao islam, a

nijedna se nije tako lahko i brzo irila kao islam. Sigurno je da se on nikada ne bi tako lahko

irio da nema ivotnu snagu. Hadiali istie da je Hadrian Reland (1676-1718.), prvi evropski

naunik koji se digao da nauno brani islam od neopravdanih hrianskih navala, njegovo djelo

De religione Mohammedica libri duo imalo je najjaeg utjecaja na evoluciju evropskog

miljenja o islamu.

Na sve kasnije uenjake u prouavanju islama utjecali su junaci prosvjeenosti: Volter,

Leibnitz, Lesing, Reimarus, itd. Lesing u svojim djelima pie da islam ima znakove prave

prirodne religije i da kao takav ima veliku ivotnu mo.

Autor navodi i engleskog pisaca L. Stoddarda, koji iznosi nekoliko kuranskih i

Muhammedovih imperativa za traenje nauke, iz kojih se vidi da islam trai njegu svih nauka.

Istie, da islamski uenjaci i borci mogu argumentirati svaki kulturni napredak sa slovom

Kurana i hadisa.

Mnogi evropski umovi uvidjeli su i priznali, da je islam napredan i sposoban za ivot i

opstanak. Ali, ipak, nepobitna je injenica da se pristae tog istog naprednog islama danas

nalaze potpuno nemoni i u pozadini ljudskog stvaranja.

Samo, kako je dokazano, nije pogreka u islamu kao religiji, nego u nelojalnom dranju

muslimana.

Islamski svijet je i pored svoje humanosti i tolerancije prema Evropi, jo uvijek predmet

evropske mrnje i proganjanja. Ako oekuju da ih Evropa podigne, nikada nee uspjeti.

Islamski narodi moraju se sami pobrinuti za svoj ivot i opstanak. U islamu moraju potraiti

rjeenje svog ivotnog problema. Oni imaju pravo da zahtijevaju od islama, kao univerzalne i

apsolutno istinite religije, da im da sve potrebne norme i naela s kojima e moi udovoljiti

zahtjevima ivota i kulture.


15/58


16/58

16

3.1 JEDNO MEDICINSKO DJELO, PISANO VJEROVATNO U BOSNI

NIDAI, MENAFI ENNAS13(/LJEKARSKE/ KORISTI SVIJETU)

Hadiali o ovome djelu pie tako to istie njegov poseban znaaj za drutvo, navodi

kako ono nije nikakva rijetkost niti u Bosni, a ni u svijetu, samo u Sarajevu je pronaeno oko

dvadeset primjeraka, a u svijetu je evidentirano preko 50 primjeraka i pored toga nije mu dat

onaj znaaj koji zasluuje. injenica je da je u Bosni sauvan vei broj rukopisa ovog djela,

nego u bilo kojoj zemlji.

Oito je da je djelo bilo vrlo popularno, ali i pored toga je samo u nekim katalozima dat

iscrpan pregled sadraja.

Teite nije bilo stavljeno na sadraj nego na pitanje autorstva djela.

Prvi je HammerPurgstall iznio tezu da je Nidaija pjesniko ime Egipanina Bedruddina

Muhammeda al Qausunija, koji je bio glavni ljekar sultana Sulejmana II (vladao 926-

974I1520-1566) i koji je navodno pjevao i turske pjesme.

Ovu tezu je usvojio Brockelmann tako da je ona bila prihvaena u irokim naunim

krugovima.Jedna od osnova za ovakvu tezu je i medicinsko djelo u stihovima pisano naturskom jeziku, posveeno Sultanu Selimu II, koje se pripisuje Nidaiji. Meutim i pored

ovakvih teza se vrlo brzo pojavila sumnja u identificiranje Nidaija sa Qausunijem zato to hadi

- Halifa navodi da je Nidai elebi preveo u stihu na turski jezik Qaisunijev traktat o medicini i

tako ga uinio poznatim u Turskoj, to svakako znai da su to dvije razliite linosti.

Hadiali istie injenice koje navodi Brusali Mehmed Tahir, koji je ukazao na injenicu

da Qausunija nije dovoljno poznavao turski jezik i da prema tome nije bio u stanju pisati turski,

a kamoli pisati turske pjesme, nego da je Nidaija dotjerao njegovo djelo ispravnim turskim

jezikom. A. Adrian ukazao je na nemogunost poistovjeivanja Nidaija i Qausunija, ali je s

druge strane iznio miljenje daMenafiEnNas ne potjee od Nidaija, nego da je to samo

njegova turska prerada jednog odgovarajueg djela od Qausunija pod istim imenom, ali ovo

miljenje Hadiali smatra sasvim pogrenim.

13Salih H. Ali, Jedno medicinsko djelo, pisano vjerovatno u Bosni. Nida'i, Menafi En-Nas (/ljekarske/ koristisvijetu), ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Sarajevo, Knjiga XV-XVI, Sarajevo 1990.


17/58

17

O lanovima ljekarske porodice Qausuni iz Kaira postoje pouzdane biografije, dok su

podaci o Nidaiji vrlo oskudni. Sellheim R. je pokuao da doe do identiteta Nidaije, ali se ipak

zadrao na povrnim podacima bez dubljeg uvida u njegov ivot pa i njegovo djelo MenafiEn

Nas. Kasim Dobraa jeu svom referatu posve jasno pokazao, da Nidaija i Qausunija nisuidentine linosti, on spominje Menafi od Nidaije da u Gazi Husrev begovoj biblioteci

postoje jo neki njegovi radovi.

Salih Trako takoer u jednom svom referatu spominje Menafi, ali navodi ime autora,

Dervi Nidai, to nije tano, jer u drugim rukopisima umjesto rijei dervi stoji fakiri jedna

i druga znai ubogiili bijedni, jer su na Istoku autori iz skromnosti tako o sebi pisali.

Prema onome to Nidaija sam o sebi u djelu Menafi En-Nas navodi, nije ivio u

Istanbulu, nego u provinciji ili kenarvilajetu, odnosno na nekoj krajini, najvjerovatnije u

Bosni.

Hadiali istie da i ukoliko je postao carski ljekar, to je moglo biti samo u dalekoj

starosti, nakon to je napisao Menafi1566, o emu nema sigurne potvrde, ili se pak radi ne o

jednom nego o dvojci razliitih Nidaija.

Da Nidaija, autor Menafia, nije bio taj carski ljekar Selima II, govori i podatak Hammera

da je dvorski ljekar Selima II bio Gijasuddin Muhammed, koji poloaj je dobio 1568.,nakon

smrti Qaisunizadea, dvorskog ljekara Sulejmana II, a to je prema Hammeru bio sam Nidaija.

Hadiali istie, kako je uvjeren u to da izmeu Nidaija i Qausunija, zaista postoji neka

veza i zbog toga je poeo pregledati djelo Menafi. Brzo je otkrio da se u samom tekstu navode

bosanski nazivi bilja kao i drugi folklorni podaci iz Bosne.

Na osnovu ovoga iznosi da je poeo sumnjati u pretpostavke o ovom djelu, kao i o

njegovom autoru Nidaiji.

Zakljuak, da je djelo MenafiEn - Nas pisano u Bosni je bio neizbjean isto tako da je i

Nidaija, ako ne iz Bosne, onda je bar dugo morao ivjeti u Bosni, to je vjerovatnije, i tu je

napisao svoje djelo, koje nema nikakve veze sa bilo kojim djelom od Qausunija i da ovaj

Nidaija, ne samo to nije identian sa Qausunijem, nego najvjerovatnije nije ni u kakvoj vezi

ni sa Nidaijem, koji je poznat kao turski pjesnik.

Hadiali u ovom djelu navodi, kako je razgovarao sa poznatim turkologom, H. F.

Hofmanom o ovome problemu i on mu je rekao da su postojala dva, a moda ak i tri Nidaija,


18/58

18

te da je Nidai, koji je napisao Menafiu 16. vijeku vrio neku funkciju u Bosni i tu i napisao

svoje djelo.

Kada je poeo obraivati djelo prvo na to je Hadiali skrenuo panju jeste znaaj i

zaslunost da se ono istrai to je bolje mogue, ali da on to s obzirom na okolnosti nije uspiou potpunosti.

Forma primjerka kojim se Hadiali sluio je izgledala ovako: 99 listova, veliine 216 x

150 mm, tekst 150 x 85 mm, 19 redaka, pisano prilino jasno, ali sa mnogim ortografskim

grekama, jer nepoznati prepisiva oito nije znao dovoljno turski.

U nae vrijeme je vrlo malo jo iskusnih ljekara, ako ih i ima oni su zaposleni kod cara

i nijedan se trenutak ne udaljavaju iz Istanbula, a vrlo je veliki broj onih u krajitima koji trebaju

ljekara. U jednoj provinciji ne samo to nema ljekara, nego nema ak ni kratkog djela o

medicini. Ako i ima medicinskih knjiga, one su pisane ili arapski ili perzijski, tako da je narod

nemoan da se njima koristi. Ako na koncu ima i turskih pisanih medicinskih djela njih su loi

kopisti ili prepisivai unakazili da od njih nema nikakve koristi. Zatosam se odluio da napiem

ovo djelo istim i jednostavnim turskim pismom kako bi bilo od koristi svijetu i zato sam ga i

nazvao MenafiEnNas.Ovo Nidaija navodi u uvodnom dijelu svoga djela, a zatim poinje

opisivati razne bolesti i lijekove protiv njih.

Nakon svih istraivanja, Hadiali o djelu Menafii njegovom autoru zakljuuje, da samo

djelo obrauje sve vrste teih i manjih oboljenja i detaljno opisuje razne vrste lijekova za svaku

pojedinu bolest.

Prvih nekoliko poglavlja obrauje anatomiju (terkib) ljudskog tijela, a kasnije se bavi

internim kao i raznim konim bolestima, zatim glavobolja, oboljenje nosa, uha i grla,

zubobolja, one bolesti, djeije i enskebolesti, probava, mokrani organi, narkomanija, i

drugo.

Hadiali navodi injenice koje ukazuju na to da je djelo pisano na naim prostorima, to

daje posebnu vanost i znaaj Bosne. U djelu su opisane razne vrste bolesti, nain lijeenja i

spravljanje lijekova. Hadiali navodi nekoliko injenica o ovome djelu, da postoji preko 50

primjeraka u svijetu, pisano je istim i jednostavnim turskim pismom kako bi bilo od koristi

svijetu. Ovakve injenice su oit dokaz za to da je djelo bilo vrlo popularno i odkoristi ljudima.

Iako je vano nije dovoljno izuavano to je dalo podstrek Hadialiu da ga obradi u ovome

tekstu.


19/58

19

Djelo je od znaaja kako ljekarima tako i obinim ljudima, kojima je pomoglo i pruilo

nain da se lijee pristupanim ljekovitim biljem. U vremenu u kojem je nastalo nije bilo

dovoljno lijenika niti je svako imao mogunost da se lijei kod ljekara to poveava

popularnost ovog djela koja se zadrala i dan danas.


20/58

20

3.2 ARAPSKOISLAMSKA FILOZOFIJA,

DEFINICIJA I ZNAAJ KROZ ISTORIJU14

Slika 6. Arapskoislamska filozofija, definicija i znaaj u istoriji(primjerak rada pronaen u biblioteci SalihaHadialia kucanog na tampaoj maini)

Predmetu ove diskusije autor ne prilazi iz ugla bilo koje filozofske kole ili teorije, ve

kao historijskom problemu odnosno pitanju porijekla, znaaja i uloge te filozofije u srednjem

vijeku. Autor objanjava da se naziva islamskom, jer se razvijala i gajila u podruju koje je bilo

pod utjecajem islama, ili unutar jasno definirane islamske civilizacije, uprkos permanentnom

sukobu izmeu vjere i razuma, autoriteta i racija, kao to je bio sluaj sa judaizmom i

kranstvom.

Moe se nazvati i arapskom, ali samo zato to su najznaajniji radovi napisani na

arapskom jeziku.

Za zaetak te filozofije, kako istie autor, posebno je znaajno da se islam, i kao vjera i

kao kultura, razvijao i pod utjecajem posebnih helenistikih ili helenizirajuih ideja, a inicijalno

se zasnivao na objavi i poslanju. Bio je to spoj nekoliko tokova razliitih izvora i jezika, ali

14Salih H. Ali, Arapsko-islamska filozofija, definicija i znaaj u istoriji,Prilozi za orijentalnu filologijuXXIV, Sarajevo 1976.


21/58

21

konano izraenih u jednom jeziku, arapskom, i formiranih u skladu sa idejama i tenjama

inspiriranih islamom kao vjerom i slikom svijeta.

Stoga se moe rei da su izvori islamske filozofije dvostruki: iz islamske tradicije, strogo

govorei, sa svojstvenim problemima, koji se tiu pojedinane vjere i javne odgovornosti,ljudskog djelovanja i Boije svemoi, kvaliteta i kvantiteta vjere, pitanja savrenstva i

pojedinca i drutva; kako to postavlja Kuran kao rije poslanja, i neumitno diktirano

preovladavajuom stvarnou.

Ova istinska islamska filozofija nala je svoj iskaz u skolastikoj i dijalektikoj teologiji,

kelamu, koju su njegovale razliite kole, kao to su kola mutezila, debrija, murdija, earija

i mnoge druge, sa irokim rasponom sukobljenih stavova. Ali ak su i ove islamske kole bile

po utjecajem razliitih izvora, uglavnom grke filozofije.

Drugi izvor bilo je grko naslijee, koje su muslimani ve preuzeli i njegovali, to je

rezultiralo brojnim prijevodima i komentarima radova grkih filozofa, uglavnom Platona i

Aristotela, ali i drugih iz neoplatonske kole.

To je bilafalsafa, filozofija, a oni koji su njegovali takvu vrstu znanja zvali su se falasifa,

meu kojima su al - Kindi, alFarabi, Ibn Sina, Ibn Rud, al Gazali, da nabrojimo samo

nekoliko, i imali su velikog udjela u prenoenju grkog naslijea kranskom zapadu i utjecajuna skolastiku filozofiju, ak i teologiju, Tome Akvinskog, Dunsa Scotusa, Rogera Becona i

cijele srednjovjekovne filozofije.

Hadialina poetku ovog teksta istie sukob izmeu teologije i filozofije, ali sa oitom

prevagom na strani teologije. Ovo pitanje se vazda ponavlja i problem je svake filozofije, odnos

vjerovanja i miljenja, odnosno istine vjere i istine misli. Ona ima svoju genezu u arapsko

islamskoj filozofiji iz koje dolazi i u zapadnokransku filozofiju.

Polemike o nazivu islamska filozofija su i danas aktuelne. Neki je razumijevaju

doslovno kao islamsku, to bi znailo da je predmet njenog izuavanja islam. Drugi smatraju

da je to filozofija koja se javlja u odreenom vremenu i u specifinim povijesnim i kulturnim

uvjetima, ali je treba shvatiti jednostavno kao filozofiju nastalu u znaku civilizacijskog

preporoda Arapa. Na osnovu ovoga, to je filozofija naslonjena na veliku antiku tradiciju

filozofije, ona rjeava pitanja koja rjeava i svaka druga filozofija. Ovakva definicija je

primjerenija razumu i upravo ovako islamsku filozofiju i Hadiali u svome tekstu shvata.


22/58

22

3.3 MANIHEJSKA PROLOST SREDNJOVJEKOVNE BOSNE15

Meu brojnim temama Hadialiu je bila poslastica srednjovjekovna Bosna, zbog toga

spada u red afirmiranih prouavalaca naeg srednjovjekovlja. U ovom tekstu vren je razgovor

sa Hadialiem, postavljana su mu odreena pitanja na koja je on dao odgovore, koje u kratko

izloiti u ovom tekstu.

Na pitanje, koje su osnovne postavke manihejskog uenja. Hadiali odgovara da su

pripadnici manihejstva zlo razraivali kao predmet teorijskih rasprava, dok neke druge religije

nisu rijeile porijeklo zla, takoer istie da veina ima pogreno miljenje o manihejstvu, kada

mu pridruuje dualizam.

Manihejstvo se smatra gnostikim uenjem, oni smatraju da ako je svijet stvoren i ako

bog ima vrhovnu mo, ako je on po sebi dobro, onda od njega ne moe potjecati nikakvo zlo.

Manihejci tvrde da je to nemogue, smatraju da zlo moe potjecati samo od materije, jer bog

stvara samo nevidljivi svijet, kao to je dua. Tano je da se njihovo uenje zasniva na

dualizmu, na dva osnovna principa od kojih je jedan princip dobra, a drugi zla. Iz ovoga se

vremenom izvukao pogrean stav da manihejci vjeruju u dva boga, to nije tano. Njihov

osnovni princip je da od materije potjee zlo, dok duhovni svijet, svjetlost i sve to je dobrodolazi od pravog boga, a nikako od stvaraoca materijalnog svijeta. Hadiali istie da je bog

kod manihejaca svjesni bog, on je vezan za pitanje due, duhovnog i nevidljivog svijeta pa on

mora da ostane uz osnovnu ideju duha, a ne materije.

Na pitanje, da li su oni osnovali instituciju u smislu crkve, Hadiali odgovara da su

maniheji vrlo rano osnovali crkvu koju su zvali Crkva boijaili Crkva pravednosti. Istie

da su maniheji irenjem prihvatili hriansko uenje o svetom trojstvu na prostorima gdje je

hrianstvo, ali oni su trojstvo drukije tumaili.

Bitno je spomenuti hijerarhiju o kojoj Hadiali kae: Meu pripadnicima manihejstva

postojala je hijerarhija. Vjernici su se dijelili na dvije kategorije: prvu su predstavljali sluai,

a drugu izabraniili prosvijeeni. Izabraninisu smjeli jesti meso, eniti se, raati djecu,

dok su sluaimogli da jedu meso, piju vino, obrauju zemlju, itd.

15

Nusret anar,Enes Durmievi, Manihejska prolost srednjovjekovne Bosne,Islamska misaobr.143Sarajevo, nov '90.


23/58

23

Na pitanje, kako su bogomili dospjeli u Bosnu, Hadiali iznosi historijske injenice i

kae da su se pojavili u Bugarskoj ve u 10. stoljeu, a bilje i se pojava heretika i u srpskoj

dravi, u doba Stefana Nemanje.

Oni su veoma strogo kanjavani, do te mjere da su spaljivani i oni i njihove knjige, pa sena osnovu ovoga pretpostavlja da su neki iselili u Bosnu, gdje se prve vijesti o herezi saznaju

12. stoljea, tanije 1199. godine. Nakon ne male literature, kako kae Hadiali, zakljuio

je da ovo ne moe biti tano, jer se ne moe nai nikakva slinost izmeu heretika iz Nemanjine

Srbije i dobrih krstjanau Bosni, i pored toga u srednjovjekovnoj Bosni uope nije koriteno

ime bogomili.

Brojne slinosti izmeu maniheja i bosanskih krstjana nuno ukazuje na vanjske utjecaje

iz neke sredine, koja je bila manihejska ili kripto - manihejska, ili u kojoj je manihejsko uenje

bilo ouvano i koje je jo prije bana Kulina, a pogotovo u njegovo vrijeme dolo do izraaja

ak i u Bosni. Najvjerovatnije je, da su maniheji istoka najvie utjecali na nae krajeve. Oni su

se mnogo due odrali i koji su u zemljama prednje i srednje Azije, kao jaka opozicija

ortodoksnoj vjeri i dravi, igrali znaajnu ulogu i utjecali na pojave raznih pseudoislamskih i

pseudokranskih sekti.

Jedan od glavnih centara manihejske misije bio je Samerkand i Takent, gdje se

maniheizam veoma rano ukorijenio.

Manijeva nauka, sa svojim motivima i vizijom spasenja je tiho i odluno utjecala na

formiranje i organizaciju bosanskih krstjana. Poznato je da u Bosni postoje obiaji i vjerovanja

koja je teko drukije objasniti osim kao preivjele tragove manihejstva, naslijene od

bosanskih krstjana. Poto je jasno da su manihejska uenja zahvatila i druge narode u Evropi,

Hadiali se dotie i tog pitanja i objanjava gdje su ti utjecaji ostavili jae posljedice.

Neomanihejstvo, kako su ga na zapadu nazivali, bilo je proireno u cijeloj junoj Evropi.

Takoer se javljaju centri sa izrazitim dualistikim uenjem za koje se otkriva da potjee od

manihejstva, proirilo se u sjevernoj Africi, Francuskoj, sjevernoj Italiji, pa ak i u Dalmaciji.

irenje manihejstva je za Evropu bilo veoma vano pitanje, pa se poelo sa istraivanjem.

Nakon to su se manihejski izvori dobro istraili, shvatilo se da manihejstvo ne potjee iz

hrianstva i da zbog toga za njega predstavlja veliku opasnost. Heretika uenja su gotovo

preplavila sjevernu i srednju Italiju, a njihove pristalice su bile poznate pod imenom patareni,

dok su u junoj Francuskoj nazvani albigenzi. U sjevernijim dijelovima Francuske oni sezovu katari, od grke rijei, koja znai isti.


24/58

24

Danas se uvrijeilo miljenje da su katari samo jedna struja manihejstva koja je

djelovala u Zapadnoj Evropi i da od te rijei potjee njemaka rije ketzer, to znai heretik,

krivovjernik. Ova teorija je usvojena, a do nje se dolo nakon slabljenja i propasti ovog uenja.

Nakon to je jedan od pristalica ovog uenja preao na katolianstvo i postao inkvizitor, napisao

je knjigu o crkvama, u kojoj tvrdi da crkve potjeu od bogomilske, dragovike odnosno

bugarske crkve. Na osnovu ove knjige su na Zapadu tvrdili, da patareni, katari i albigenzi imaju

veze sa bogomilima u Bugarskoj, pa su onda to prenijeli i na bosanske krstjane.

Hadiali istie, da je ovakav zakljuak pogrean, ne zbog toga to bosanski krstjani

nemaju nikakve veze sa bogomilima, nego zato to nisu upotrebljavali to ime za bosanske

krstjane i ono nije historijski utvreno. Na zapadu je za bosanske krstjane koriteno ime

patareni, mada oni sebe nisu ni tako nazivali ve samo dobri krstjani.

U krstakim pohodima su patareni stradali. Progoni su permanentno trajali, ali je ostala

veza sa Bosnom. Jedno vrijeme se smatralo da je glavno uenje patarenasmjeteno u Bosni,

pa su ak slati i neki izaslanici kako bi nauili pravo uenje.

Dolaskom islama na nae prostore bogomilska crkva se postepeno raspada, a njeni

sljedbenici u najveem brojuprihvataju islam. Razlog tome, Hadiali vidi u sljedeem:

slabljenje Bizantijaskog carstva i prodor Osmanlija na Balkan. Prilike na Balkanu su bile

nestabilne posebno u Bugarskoj, tako da su Osmanlije imale pomo lokalnog stanovnitva u

svom prodoru u Evropu.

Bosni, kao maloj dravi na Balkanu bilo je veoma teko da se odupre nadolazeoj sili.

Bosna se nala u velikoj dilemi, bila je izloena napadima i pritiscima i sa istoka i sa zapada.

Bosna je bila izloena velikom pritisku Katolike crkve. Taj pritisak je opredijelilo bosanske

krstjaneda se odlue na koju e stranu, da li da prime katolianstvo ili da dozvoleTurcima

da okupiraju Bosnu i svojom upravom omogue im vjeru.

Mehmed Fatih 1463. godine osvaja Jajce i time je obiljeen pad srednjovjekovne Bosne,

poslije Fatihovog osvojenja Jajca prodiru Maari i osvajaju ga nakon Osmanlija. Na osnovu

ovoga to predstavljaju historijski dokazi, Salih Hadiali iznosi injenicu, da je nadzor i

kontrola privatnog ivota pod turskom vlau bila mnogo manja nego pod maarskom vlau.

To je bio osnovni razlog da se dobri krstjanipriklone osmanskoj vlasti.


25/58

25

O slinosti u uenju bosanske crkve i islama, Hadiali navodi da je izmeu islama i

manihejstva takoer postojala netrpeljivost, zbog manihejskog uenja odualizmu. On navodi

da treba naglasiti razliku izmeu islamskog i kranskog koncepta zla. U mnogim akaidskim

djelima svijet je formuliran kao sve ono to nije Bog, jer se Bog ne moe dovesti u vezu sa

materijalnim stvarima. U kranstvu je to drukije, postoji historijski prikaz Isusovog ivota,

njegovo raspee i uskrsnue. Manihejci zbog toga nisu mogli prihvatiti kranski konceptboga

i zato im je islam bio blii. Pored bliskosti u poimanju Boga, takoer im je bila bliska islamska

etika, jer je kod manihejaca bio razvijen asketizam, srodan, ili bar slian asketizmu kod

raznovrsnih dervikih bratstava u islamu.

To su sve bili dobri razlozi koji su mogli krstjaneprivui u islamu.

O utjecaju i ueu dobrih krstjanau dervikim redovima, Hadiali navodi sljedee

injenice i zakljuke koje je izveo u toku svog izuavanja.

Kod bektaija postoje izvjesni elementi koji se dovode u vezu sa manihejskim

dualizmom, istie da su oni zadrali obred opasivanja, to postoji i kod krstjana. Neki od

utjecaja su prisutni i kod bajramija, a posebna slinost se osjeti kod hamzevija. Hamzevije

su u svojoj tarikatskoj praksi nastavili prakticirati neke obiaje krstjana pa je to kasnije

otkriveno i o tome postoje turski defteri.

S obzirom na izmijeanost sve tri konfesije na naim prostorima, postavlja se pitanje, na

koji se nain irio i u kojoj se mjeri prihvatao islam u Bosni. Slae se sa Handiem, koji u

svojoj knjizi Islamizacija Bosne i Hercegovine tvrdi da nai Muslimani vuku porijeklo iz

ovih krajeva.

Istie, da je dranje Osmanlija bilo vrlo tolerantno. Oni nisu odluivali ko e kojoj vjeri

pripadati, niti su se mnogo mijeali u lokalne stvari.

Pitanje prihvatanja islama od strane dobrih krstjanaformulira ovako: Ne bih mogao

rei da su svi dobri krstjaniprimili islam. To bi bilo pogreno. Meu dobrim krstjanima

islam su najvie primili sluai, a i jedan broj prosvijeenih je primio islam, dok su drugi

preli u katolianstvo ili pravoslavlje. O tome postoje i historijski dokazi.

Za Osmanlije se veeto, da su donijeli sa sobom novu kulturnu prosvijeenost koja kod

nas nije postojala, nije bila takvog kvaliteta niti raznovrsnosti. Uz damije i druge objekte,

poeli su graditi i biblioteke, sa sobom su donijeli jednu novu kulturu, koja je utjecala na

dotadanje stanje u Bosni.


26/58

26

U to doba u Bosni je postojala uglavnom crkvena kultura, a pismenost je bila rairena

meu svetenstvom.

Na kraju razgovora na temu Manihejska prolost srednjovjekovne Bosne, Hadiali istie

potrebu izuavanja kako svoje historije, tako i svih drugih kultura, a posebno teorijskih

postavki. Njegovo rjeenje nae stvarnosti, je to, da sve ljude prihvatimo kao dobre komije i

da prema svima postupamo, apsolutno kao prema sebi ravnopravnim i jednakim. Na

multikonfesionalnostprema rijeima Hadialia trebamo gledati kao na nau prednost.

Osporavanje dravnog identiteta Bosne je tema koja se protee naom historijom.

injenica je da nema osnova za to, ali poloaj nae zemlje i elje drugih da nas prisvoje

dovoljan su razlog da ovo pitanje bude sastavni dio naih ivota. Hadiali brani identitet Bosne

tako to je vezuje za srednjovjekovnu Bosnu i konstatira to to se vrlo malo izuava historija

Bosne prije dolaska Turske.

Osnovna pitanja ovoga intervjua jesu porijeklo, utjecaj maniheja i njihovo uenje.

U ovom kao i u drugim tekstovima se istie Hadialievo detaljno istraivanje koje mu

omoguava da ospori postavke do kojih su dolazili drugi uenjaci, to jasno pokazuje koliko je

Hadali poznavao ovu temu i tako bio u mogunosti da napie iscrpne tekstove.


27/58

27

3.4 BOSANSKI KRSTJANI I PITANJE NJIHOVOG PORIJEKLA

I ODNOSA PREMA MANIHEJSTVU16

U sklopu svojih istraivanja historije srednjovjekovne Bosne, Hadiali posebnu panju

posveuje problemu bogomilstva. Na poetku teksta navodi da fenomen herezepredstavlja

kljuno pitanje srednjovjekovne Bosne. Pravo sagledavanje problema hereze ovisi od vjerskog

stanja prije pojave krstjana u doba Kulina.

Openito se tvrdi da je hrianstvo u Bosni uhvatilo tako jak korijen, da je navodno jo

od 11. vijeka, ako ne i od ranije, postojala pravovjerna crkva u Bosni, istonog ili zapadnog

obreda, ili u sklopu zapadne ili istone crkve. Hadiali namee suprotnu tezu ovome i navodi,kako u Bosni prije bana Kulina nije bilo stabilne i jake dravne vlasti, bilo domae ili izvana,

tako da nije mogao postojati ni organizovan vjerski ivot; onakav kakav zahtijeva bilo istona

ili zapadna crkva.

Tek u doba samoga bana Kulina i kratko vrijeme poslije njega u doba bana Miroslava

postoje izvori u kojima se konkretnije govori o postojanju crkve, ali ni tada se ne moe govoriti

o nekom normalnom djelovanju crkve u Bosni. Crkva nije imala svojih feudalnih zemljinih

posjeda i dobara, koje bi mogla koristiti, niti je uope mogla biti zavedena crkvena desetina, atoje osnovni uvjet ivota svake crkve u srednjem vijeku. Pod ovakvim okolnostima javljaju se

krajem 12. vijeka krstjani kao dominantna vjersko - drutvena snaga u Bosni, koji kao takvi

ostaju i dalje, bez obzira kako se na njih gledalo, da li kao heretike ili neke pravovjerne hriane

izvan crkvene jurisdikcije.

Ono na to Hadiali upozorava jeste nain odnosno razlika izmeu dobrih krstjanai

onih drugih pripadnika pravovjernog hrianstva.

Ta razlika predstavlja sr problema u historiji srednjovjekovne Bosne i od tumaenja te

razlike u historijskom kontekstu ovisi po Hadialiu i odgovor na pitanje, da li je i kakva je

hereza postojala u Bosni.

U tumaenju naziva krstjani postoje vrlo razliita gledita, ono to je prihvaeno, a to

Hadiali smatra pogrenim jeste da su krstjanibili redovnici vasilijanci i da i sam naziv

16Salih H. Ali, Bosanski krstjani i pitanje njihovog porijekla i odnosa prema manihejstvu,Makedonskaakademija nauka i umjetnosti, Skopje 1982. str. 153-193.


28/58

28

krstjaninpotjee iz terminologije vasilijanskih monaha, koji je navodno uveo sam sveti

Vasilije.

Hadiali ovo shvatanje pobija sljedeim injenicama:

1. U istonom hrianstvu nema uope redova, bilo kolskih, vojnikih ili misionarskihkao na Zapadu, pa prema tome nema ni reda vasilijanaca, jer Vasilije nije osnovao bilo

kakav red.

2. Istoni manastiri, kao i sav monaki ivot, bili su pod strogim nadzorom dok se zabosanske krstjane ne moe rei da su nekada bili pod nadzorom.

3. Redovnik - monah nije smio imati nikakva imanja, a poznato je da su bosanski krstjani

imali svoje privatne svojine.

4. Monasi se ne smiju mijeati niti u crkvene, a niti u dravne poslove, a to se ni u komsluajune moe rei za bosanske krstjane.

Hadiali istie da je utvreno, da su sekte poput vizantijskih Bogomila uvijek javno

tvrdile i naglaavale da su njihovi lanovi pravi hriani, bez obzira na njihove stvarne nazore

i ciljeve, ali nije poznato da je bilo koja od tih sekti zvanino nosila ime hriana, ili da su se

njezini lanovi tako javno i slobodno nazivali i oznaavali kao to je sluaj sa krstjanima u

Bosni. Upravo ova injenica i javno istupanje krstjana na Bilinom polju 1203. godine kao

krstjana dokazuje njihov poseban identitet i to da im je dravna vlast bila naklonjena i time su

uivali posebnu drutvenu vanost i sam ban Kulin je bio njihov zatitnik

Sve do abjuracije 1203. godine crkva nije nita protiv njih poduzimala, a kada je

konkretno istupila protiv njih, bila je to crkva izvana, a ne i biskupija u samoj Bosni. Papa

Inocent III u njima jasno vidi heretike i trai da se protiv njih i njihovog zatitnika primjene

najotrije mjere, ukoliko se ne odreknu svoje hereze i ne pokore Rimskoj crkvi.

Nepune dvije decenije poslije abjuracije, papa Honorije II se ali kako u Bosni heretici

otvoreno istupaju sa svojom opasnom naukom i nastoji da protiv njih pokrene pravi krstaki

rat, to pokazuje da se u Bosni stvarno nije nita promijenilo, nego je, naprotiv poloaj crkvepostao jo tei. Oito je da se ovdje ne radi o nekim novim hereticima, nego o istoj zajednici

krstjana kao i u doba bana Kulina.

Hadiali smatra da se krstjanima treba posvetiti posebno izuavanje, jer je kroz cijelu

srednjovjekovnu historiju hereza vezana samo za njih.

Hadiali navodi nekoliko karakteristinih primjera, iz kojih se vidi, kako, kada i u komse smislu izraz krstjanin javlja:


29/58

29

1. Najstariji izvor u kome se javlja ime krstjanin je svakako Kulinova ploa, vjerovatno izkraja 12. vijeka.

2. U Bilinopoljskoj abjuraciji od 8. aprila 1203. godine bosanski krstjani, oito na zahtjevpapinog legata Ivana de Casamaris, morali su izjaviti da se ubudue vie nee nazivati

krstjani ve braa.3. U pismu Hercega Stjepana Kosae od 19. jula 1453. godine, prilikom izmirenja sasinom Vladimirom, stoji za potvrdu naroda i ovo i na toj postavismo svjedoke isreditelje vjere naeg djeda bosanskoga i s njim 12 poglavitijeh krstjana i 12 naijeh

plemenitijeh vlastela.

Ovih nekoliko primjera jasno pokazuje da su bosanski krstjani imali svoj poseban

identitet, svoju posebnu vjeru, svoju crkvu i njenu specifinu hijerarhiju, ugled u bosanskoj

dravi i da su kao takvi evidentirani u pouzdanim izvorima i izvan same Bosne od kraja 12. do

kraja 16. vijeka, i to je osobito vano da ih nisu priznavale ni katolika crkva na Zapadu, a nipravoslavna crkva na Istoku.

Zajednica ili bratovtina bosanskih krstjana imala je od prve polovice 12. vijeka, kako je

to evidentirano, i svoju Crkvu bosansku, sa djedom, gostima, starcima i strojnicima na elu sa

njenim funkcionerima, ija vjera je od njih samih nazivana na zakon, vjera naa ili

bosanska vjera.

Kada poblie treba objasniti kakva je njihova vjera i ta je njeno uenje, odnosno kakva

je to crkva i u koju grupu ve poznatih crkava ona spada, javlja se problem u svoj sloenosti.

Prema svim crkvenim izvorima i propisima, nema pravovjernog hrianstva bez zakonite

hrianske crkve, uspostavljene prema priznatim bosanskim propisima, a nema takve crkve bez

zakonite crkvene hijerarhije, sa episkopom ili biskupom na elu.

Za krstjane i njihovu Crkvu bosansku to zaista nije moglo biti dokazano. Oni se, kako to

istiu Dubrovani bili redovnici, ali kako je to naprijed izloeno, ne mogu svrstati niti u istono

monatvo, a ni u neki zapadni katoliki red.

Na osnovu svega Hadiali navodi neizbjean zakljuak, da se radi o jednom zamrenom

procesu istraivanja i da je pitanje krstjana daleko od svog konanog i prihvatljivog rjeenja.

Za uzvrat ovakvog stanja navodi to to srednjovjekovna hereza nije bila jedinstvena, zbog

neizbjenih lokalnih specifinosti i razloga i to se hereza u jednom kraju ne moe objanjavati

izvorima sline ili ak iste hereze u drugom kraju.

Za bosanske krstjane istie da fenomen njih i njihove crkve nije bio objanjen ni u jednomod oblika i okvira. On kae, da se samo porijeklo bosanskih krstjana ne moe dovesti u direktnu


30/58

30

vezu niti sa bogomilima u Bugarskoj i Makedoniji, a niti sa katarsko - dualistikim pokretom

na Zapadu. Nema nikakvih historijskih dokaza da su se krstjani u Bosni pojavili u 12. vijeku

ili kasnije pod direktnim utjecajem bogomilstva ili kao njegov ogranak, niti se u bilo kojem

bosanskom izvoru spominje neka veza izmeu njih. I pored razlika koje su uoene, Hadiali

istie i odreene slinosti, koje potvruju na osnovu rukopisa koji su se pojavili 1640., u

Bugarskoj kod Paulina, ali su porijeklom iz Bosne, navodno iz vremena kralja Tvrtka ili stari

preko 400 godina. I pored svih manifestacija bosanskih krstjana, njihova svjedoanstva koja

sadre potpune ili djelimine hrianske tekstove, sve to nije moglo, kako kae Hadiali,

uvjeriti crkvu u srednjem vijeku, bilo katoliku ili pravoslavnu, da su ti krstjani pravovjerni

hriani.

Na osnovu ovoga Hadiali iznosi zakljuak u kome kae: Ako se fenomen bosanskihkrstjana i njihove bosanske crkve ne moe potpuno objasniti u okviru bogomilskog ili

katarskog pitanja, a svakako ni u okviru pravovjernog hrianstva, onda je opravdano i

potrebno traiti drugi okvir, prije svega kada je on historijski mogu, koji e nam pomoi da

se taj fenomen poblie odredi i pojasni.

Hadiali navodi da postoje dobri razlozi, da se porijeklo bosanskih krstjana objasni ba

u okviru maniheizma. Istie, da na to upuuje itav niz izvora, formula, simbola i tragova, koji

potjeu iz redova krstjana, a koji se na temelju onoga to se sigurno zna o maniheizmu, mogumnogo lake razumjeti i objasniti, nego je to bio sluaj u ranijim okvirima.

U svrhu poreenja sa bosanskim krstjanima, Hadiali je ukazao na neke najosnovnije

crte manihejskog sistema.

1. Glavna crta maniheizma je njegov pojam spasenja. Od svih religija spasenja on je

najobuhvatnija i najpotpunija.Ljudski ivot ima samo jedan smisao i samo jedancilj: spasenje.2. Prema manihejskom uenju: ivi duh, koji je doao na zemlju da spasi prvog ovjeka,

prua mu ruku i njihovo rukovanje postae u manihejskoj crkvi simbolian gest.3. Maniheji su s ponosom naglaavali da samo oni, za razliku od katoliko - crkvenih

ublaivanja i iskretanja, zastupaju hriansko shvatanje zla.4. Maniheji su imali svoju crkvu, koju su sami nazivali svetom ili boijom, isto kao to su

i svoju vjeru zvali svetom.


31/58

31

Tu crkvu su sainjavale dvije kategorijevjernika, jedna su sluai,svjetovnjaci ili laici,

a druga, daleko manja po broju su izabrani ili isti, koji su svojim znanjem i drukijim nainom

ivota dostigli stepen svetosti.

Maniheji su imali dvije vrste javnih zgrada, za svoje vjerske i drutvene potrebe.

Glavni ritualni obredi su molitva, post i milostinja.

Na osnovu ovih izlaganja o maniheizmu, koja su kako kae Hadiali, data na osnovu

pouzdanih izvora mogu se primijetiti simboli ili slike, izrazi, formule i ustanove koje jasno

podsjeaju na bosanske krstjane. Brojne slinosti izmeu maniheja i bosanskih krstjana, koji

se mogu uoiti ukazuju na utjecaje iz neke sredine, koja je bila manihejska ili kripto -

manihejska.

Na osnovu ovoga Hadiali razmatra pitanje sredine iz koje su utjecaji manihejstva doli

ak i u Bosnu. On navodi da su tragovi maniheizma mnogo jae izraeni kod bosanskih

krstjana, negoli kod bogomila na Istoku ili kod katara na Zapadu, mora se direktno misliti na

maniheje ili kripto - maniheje u jednoj sredini gdje su se oni jo odrali i iz koje su njihovi

utjecaji mogli dospjeti i u Bosnu. Po njegovom izuavanju, to mogu biti samo maniheji Istoka,

koji su se mnogo due odrali i koji su u zemljama prednje i srednje Azije, kao jaka opozicija

prema ortodoksnoj vjeri i dravi, igrali znaajnu ulogu i utjecali na pojavu raznih pseudo -islamskih i pseudo - hrianskih sekti.

Hadiali na osnovu ovoga istie, da postoji opravdana mogunost da su se mnogi iz sekti

sa Istoka sklanjali u Bosnu i tako doprinijeli jaanju krstjana za razliku od Ugarske, gdje su oni

optuivani kao lani hriani, u Bosni su kao krstjani mogli slobodnije da se kreu i ire

gnostiku i manihejsku nauku.

Hadiali pretpostavlja, da su se manihejci, kada su se sklanjali u Bosnu postepeno

uklapali u krstjane i tako im pomogli da osnae svoj utjecaj.

Na kraju Salih Hadiali istie, da su krajnji znakovi i primjeri bosanskih krstjana,

naroito u strukturi njihove vjere i crkve, koji ukazuju na manihejske i gnostike veze kao

izvor. Naglaava da se i u narodnom vjerovanju mogu pronai odreene slinosti sa

manihejskim uenjem.

Ovaj tekst obrauje temu, koju je Salih Hadiali priao u asopisu Islamska misao

koji sam takoer naveo i obradio.


32/58

32

Razlika izmeu ovog i prethodnog teksta jeste u detaljnoj obradi. Podrobnije je istraeno

porijeklo bosanskih krstjana koje Hadiali istie kao nosioce srednjovjekovne Bosne.

Istaknuta je povezanost bosanskih krstjana sa manihejstvom koju su mnogi osporavali, a u isto

vrijeme je odbaena mogunost povlaenja zajednike crte izmeu krstjana i svih drugih

pripadnika pravovjernog hrianstva.


33/58

33

3.5 ARAPSKI IZVORI17

U ovom tekstu Hadiali istie veliki znaaj arapskih izvora u obraivanju manihejstva i

pokreta poznatih kao manihejski.

Sve do druge polovine 19. stoljea oni su bili jedini izvori za poznavanje manihejstva.

Prve pouzdane podatke, kako navodi Hadiali, o ivotu Manija 1819 , njegovom uenju i

rasprostiranju manihejstva dali su upravo arapski izvori, koji i pored otkria novih izvora

zadravaju svoju vanost i pouzdanost.

Vjerodostojnost arapskih izvora na polju manihejstva, objanjava injenicom to je

manihejstvo, nakon to je iskorijenjeno na Zapadu i dalje nastavilo da djeluje pod arapskom

dinastijom Omajada, to je omoguilo arapskim i islamskim historiarima da zabiljee sigurne

podatke o nauci, ivotu i drutvenim ciljevima ne samo Manija, nego i njegovih sljedbenika u

arapsko - islamskoj dravi.

S obzirom na vanost izuavanja manihejstava i njegove ulogekroz vjekove, arapski

izvori su dobili svoje puno priznanje i smatraju se obaveznom literaturom za historiare

Manijeve religije.

Istie da je veina arapskih izvora samo koritena od pojedinih orijentalista i djelimino

uinjena pristupanim historiarima manihejstva.

Arapski izvori, kako navodi Hadiali, dijele se u dvije kategorije:

1. historijske, koji pruaju podatke bez polemike i optubi,2. teoloko - polemike, koji pored podataka, polemiziraju sa hereticima, napadaju

njihovu nauku, govorei o njihovoj tetnoj ulozi u drutvu i o ortodoksnom shvatanjureligije.

17Salih Hadiali, Arapski izvori,Tekst iz arhive biblioteke Hadialia koji je kucao na svojoj tampaojmaini.

18Mani(lat.ManesiManichaeus) (Mardinu, Babilonija, 14. juna 216. - Gundeshapur, 26. Februara 277.),perzijski vjerouitelj i osnivamaniheizma.Porijeklom je iz ugledne perzijske obitelji, a u mladosti je upoznao zoroastrike,budistikei kransketekstove. Oko 240. godine poeo je propovijedati po sjeverozapadnojIndiji vlastiti vjerski nauk, radikalnidualizam i asketizam, zamiljen kao sintezu velikihreligija. Sebe je predstavljao kao posljednjeg proroka,nakon starozavjetnih proroka, Isusa, Bude i Zaratustre.

Pokuao je uPerzijskom Carstvu pod apurom I.(242.-272.) proklamirati manihejstvo kao dravnu religiju,

no usprotivio mu se novi vladar Bahram I. (273.-276.) koji je podupirao obnovu zoroastrizma. Zatvoren je ismaknut, a prema legendi muen i razapet.

19Opa i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XIII., Pro Leksis, Zagreb, 2007. str. 71


34/58

34

Istie da je izbor ovog djela napravljen na temelju njegovog vlastitog uvida u arapske

izvore, da bi se dolo do preciznije i tanije ocjene Maniheja, Bogomila, Babuna, Patarena,

bosanskih krstjana, katara, albiana i drugih heretika u srednjem vijeku, koji su predstavljali

problem za ondanju crkvu i dravu.

Znaaj arapskih izvora jasno je istaknut time to su oni bili jedini za prouavanje

manihejstva sve do druge polovine 19. stoljea. Dok je istraivao na polju manihejstva oslanjao

se dosta na arapske izvore kao vjerodostojne to ga je oito i privuklo da napie ovaj tekst.

Kao najrelevantniji na polju manihejstva slue kao oslonac svim drugim izvorima i oni

ostaju trajno vrijedni za izuavanje manihejskog uenja.


35/58

35

PRILOG

INTERVJU SA SALIHOM HADIALIEM

Manihejska prolost srednjovjekovne Bosne

RAZGOVARALI:NUSRET ANAR I ENES DURMIEVI

SALIH HADIALI (Salih H. Alich) je roen 1914. godine u Donjem Motru kod Visokog.

Gazi Husrev-begovu medresu je zavrio 1933.godine, nakon ega odlazi u Bosanski Brod za

vjerouitelja. Meutim,ubrzo je dobio stipendiju za Univerzitet Al-Azhar u Kairu. Oktobra1934. godine zajedno sa Ibrahimom Trebinjcem i Abdulahom Dervieviem odlazi u Kairo i

upisuje se na odsjek za studije arapskog jezika. U Kairu je veoma brzo upoznao neke linosti

egipatskog kulturnog ivota, kao to su Mahmud akir i Ahmed Hasan Zejjad, poznati stilista

i urednik Er-Risale. Tada je objavio vrlo zapaen lanak o muslimanima u Jugoslaviji.

Godine 1938. se vratio iz Egipta i otiao u vojsku u Novi Sad. Pred sam rat je zamjenjivao neke

profesore na enskoj Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu na predmetima arapski jezik,

ahlak i dr.

S ponosom istie da je u Medresi tridesetih godina bio uenik profesora i alima Hamdije

Kreevljakovia, Ahmeda Bureka i Mehmeda Handia.

Odlukom Ulema-medlisa, avgusta 1941.godine odlazi u Njemaku, boravei u Hamburgu,

Kelnu, Esenu i Berlinu u svojstvu izaslanika za rad sa naim ljudima. U Berlinu se upisuje na

postdiplomske studije i slua poznatog turkologa Gotfrida Jekea, koji mu je predloio temu

Pitanje hilafeta i moderna Turska. Meutim on se opredjeljuje za temu Pitanje bogomila i

islama u Bosni. U Berlinu je odsluao etiri semestra i 1943. godine prelazi u Be kod, takoe

poznatog turkologa, Herberta Dude.

Nakon 1945. godine, pod pritiskom izbjeglica iz SSSR-a, povlai se na zapad i oktobra mjeseca

iste godine nastanjuje se u Insbruku, odakle 1948. prelazi u Rim. U Rimu je nastavio studije i

obilazei mnogobrojne biblioteke prikupio je najvie materijala o bogomilima u Bosni. Tu je

upoznao i Antu Ciligu iz Hrvatske. Ubrzo, 1951. prelazi u Klermon u junoj Kaliforniji i na

Univerzitetu u Los Angelesu dri predavanja o diplomatskim problemima na Bliskom istoku,

kolonijalizmu i imperijalizmu. I na ovom univerzitetu pie novu disertaciju o krstakim


36/58

36

ratovima, ali zbog problema materijalne prirode odustaje od nje. Tih godina radi u asopisu

za istoriju filozofije i Meunarodnom udruenju za istoriju religija.

Godine 1965. na kongresu pomenutog udruenja je izabran za lana redakcije za izradu

meunarodne bibliografije za istoriju religija pri UNESCO-u, koja svake godine sprema po

jedan svezak. U Los Angelesu je obradio vie od 1.000 arapskih rukopisa.

U Jugoslaviju se vraa 1969. godine, ali nastavlja rad na pomenutoj bibliografiji odlazei

povremeno u Holandiju. Na Orjentalnom institutu u Sarajevu 1970. godine je primljen za vieg

strunog saradnika, a 1976. postaje urednik Priloga za orjentalnu filologiju. Nakon silnih

ikaniranja od SUP-a, ali i nekih ljudi na Institutu, 1983. odlazi u Holandiju (Lajden) i

nastavlja svoj rad. Do sada je u Brillu izdao 13 svezaka bibliografije komparativnih studija

religija. ivi i radi u Holandiji i povremeno posjeuje rodni kraj.

* * *

Bosansko manihejstvo i bogomilska crkva sve ee su predmet suvremenih historijskih

istraivanja. No, i pored toga, ovaj period balkanske povijesti dosta je taman, ime se,

izmeu ostalog, otvara prostor i za razna senzacionalna otkria pa i pekulacije. Vi ste

se meu prvim bavili ovom problematikom i na tome ste i doktorirali. Moete li za nae

itateljstvo kazati koji su to relevantni izvori u naoj historiografiji za prouavanje ove

problematike?

Pitanje bosanskog manihejstva, kako Vi kaete, ili bosanske crkve je veoma sloeno i

zasluuje veliku panju. Mislim da je veoma ogranien broj onih koji se tim pitanjem temeljitobave. Jedna od vrlo vanih primjedbi koja bi se mogla postaviti je ta, da su se ovdje, o ovom

pitanju, pojavile prve studije tek u 19.vijeku. Godine 1869. pojavila se knjiga Boidara

Petranovia Bogumili, bosanska crkva krstjani, a nakon toga poznata sudija Franje Rakog.

Prije toga je bilo ukazivanja, tu i tamo, na pitanje hereze u srednjovjekovnoj Bosni. Ove prve

sudije nisu bile rezultat istraivanja domaih izvora, nego su to reakcije na ono to je do tada

objavljeno na Zapadu. Ovdje su bila dodavana vlastita zapaanja a na Zapadu su ve bila

obavljena mnoga istraivanja o toj temi i objavljen itav niz studija, ogleda i interpretacija. Te


37/58

37

prve studije kod nas su zaista reakcija na ono to se pojavilo na Zapadu. Izvori za ovu temu su

veoma obimni.

Moete li nam rei neke od tih zapadnih studija na osnovu kojih su nastajali komentari i

istraivanja kod nas?

To su izvori kojima se sluio naroito Raki, mit i drugi, te latinski izvori, pisanja o katarima

na Zapadu, a im se o njima pisalo, moralo se pisati i o njihovom porijeklu pa se tu dolo do

pitanja Bugarske i do bogomila. Meutim, vrlo rano se pojavila sumnja u te izvore. Prvi koji

je posumnjao u te latinske izvore je bio Boidar Petranovi, te tako nastaje hajka na latinske

izvore pod tvrdnjom da nemaju neke vrijednosti i da je sve prejudicirano.

ta se najvie osporavalo latinskim izvorima?

Smatra se da su to u sutini automatski pravljeni prirunici za progon hereze, bez obzira o

kojoj se herezi radi i da to nisu istinski izvori za poznavanje crkvenih prilika u pojedinim

zemljama, kao to je npr. Bosna. Zatim se tvrdilo da domai izvori i ne postoje, pa je na jednom

dolo do negiranja te zloglasne jeresi i prema tome nije bilo ni bogomila, ni patarena i sl. Ali

to nije ba tako jednostavno. Istorija Bosne sama po sebi ukazuje na taj problem. Od Kulina

bana pa sve do Stjepana Tomaevia, tj. sami ti banovi i kraljevi ukazuju na taj problem,

problem svoje, bosanske crkve, a za to se moramo koristiti naim domaim izvorima. S druge

strane stoji jedno posebno pitanje, a to je pitanje steaka, jedinstven i najvaniji fenomen

Bosne. Najvei broj tih steaka je, ba ovdje, sauvan. to se tie pitanja obraivanja tog

problema u Bosni, moramo apsolutno biti nezadovoljni njegovim problematiziranjem, mada je

bilo ljudi koji su se time bavili, posebno u Zagrebu i Beogradu, mada manje u samoj Bosni.

Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu, te

izdavanjem njegovog Glasnika, stvari su krenule na bolje. Meutim, sve je to bilo

ogranieno. Od muslimana nije bilo nikoga ko je to obraivao, jedino je Safvet-beg Baagi u

Jugoslavenskoj njivi problematizirao pitanje bogomilstva i islama. Inae, drugi su se vrlo

fragmentarno i uzgred doticali tog problema bez poznavanja samih izvora i problematike. Na


38/58

38

primjer, Mehmed ef. Handi je pisao o pitanju islamizacije Bosne ne ulazei ozbiljnije u

problem predosmanske Bosne, mada je naveo neke vrlo znaajne izvore.

Manihejsko uenje je predstavljalo herezu u okruenju kranske kulture i bilo je progonjeno

od pravoslavlja i katolianstva. Bosanska bogomilska crkva je nastala pod jakim uticajem

tog uenja. Koji su osnovni postulati manihejizma, kada i gdje je ono nastalo?

Odmah bi mogao dodati da se manihejstvo ne smatra samo jednom herezom u okviru

pravoslavne ili katolike crkve, nego se manihejstvo smatra jednom, potpuno samostalnom

univerzalnom religijom.Nije smatrano herezom samo od kranstva, nego i od islama. Moram

odmah rei, u vezi sa vaim prvim pitanjem, da naalost ovdje meu muslimanskim

naunicima, istraivaima i teolozima nije bilo, ili je bilo vrlo malo, onih koji su se tim pitanjem

ozbiljnije bavili. A u stvari, manihejstvo ili manihejizam je vrlo teak problem za sve religije,

ukljuujui i islam. Manihejstvo na Bliskom istoku je imalo veoma veliki znaaj i kod Arapa.

Stari su centri manihejstva bili u Mesopotamiji, u Siriji, u Egiptu, i njegovi uticaji na islam ne

mogu primijetiti odmah u poetku. Npr. mu'tezilije u islamu vodile su vrlo une polemike sa

manihejima, jer se radilo o vanim pitanjima pojma o Bogu, o stvaranju svijeta, o porijeklu zla;

a to je znaajno pitanje i u odnosu na kranstvo, ali i islam, to je vrlo dobro obraeno na

Zapadu, bilo od orijentalista ili istoriara uopte, jer je to uticalo i na jedne i na druge. Na

primjer vedski naunik Niberg (Nyberg) je vrlo dobro obradio ba borbu islama i manihejstva.

Gdje je otprilike domovina manihejstva i gdje se Mani pojavio?

Pogreno je, a to se obino tvrdi, persijskog porijekla. Mani jest Persijanac, meutim,

manihejstvo kao religija nije persijska, nego je sinkretika i helenistika religija, dakle ona se

razvijala van domena Persije, jer u Persiji nisu dozvolili irenje manihejstva, tamo je bio

zoroastrizam ili medusije. Oni su bili veoma strogi u pogledu religije pa su zabranili sve ostale.

Uostalom, poznat je jedan dokument u kome je zoroastrijski mag po imenu Kartir progonio

Jevreje, krane, budiste, zindike, pa prema tome ni manihejstvo tu nije moglo opstati. Inae,

manihejstvo se pojavilo u Babilonu u Mesopotamiji. Mani je ivio u 3. vijeku, i mada se ne zna

pouzdano, smatra se da je roen 216. a umro 276. godine. Njemu su jedno vrijeme persijski


39/58

39

vladari dozvoljavali da nauava svoju religiju i on je uspio da proiri uenje, ali kasnije su doli

drugi vladari koji su mu pod uticajem svetenika zoroastrizma, kao to je pomenuti Kartir,

zabranili propovijedanje te religije. Svetenici su upozorili na nespojivost uenja zoroastrizma

i manihejstva, jer se nije radilo samo o ortodoksiji nego i ortopraksiji. Naime, ritusi, obredi itd,

koje koje su zoroastrijci smatrali vrlo vanim za ivot Persijanaca uope, dovedeni su u pitanje.

Zato je Mani doivio da bude zatvoren, a neki tvrde da je razapet i na krst, da mu je zguljena

koa i da je pod vrlo tekim uvjetima zavrio ivot.

Koje su osnovne postavke manihejskog uenja?

Primjeuje se da ni kranstvo a ni druge religije nisu rijeile pitanje porijekla zla. Zlo kao

takvo prisutno je u svijetu i sve religije su pokuavale rijeiti njegovo porijeklo. Crkveni oci su

mnogo pisali o tome ali nisu mogli dati zadovoljavajue odgovore za kasnija pokoljenja. Dok

je jo Mani bio iv to pitanje je postalo predmetom teorijskih rasprava. Velika panja mu se

poklanjala u gnostikim uenjima, a manihejstvo se smatra najizraenijim predstavnikom tog

uenja. Oni zastupaju miljenje da, ako je svijet stvoren i ako bog ima vrhovnu mo, ako je on

po sebi dobro, onda od njega ne moe poticati nikakvo zlo. Oni su smatrali da je to nemogue.

Oni tvrde da zlo moe poticati samo od materije jer bog stvara samo nevidljivi svijet, kao to

je npr. dua. Njihovo uenje se zasniva na dualizmu, na dva osnovna principa od kojih je jedan

princip dobra a drugi princip zla. Iz toga se vremenom izvukao pogrean zakljuak da

manihejci vjeruju u dva boga to nije tano. O tome svjedoi i Sveti Avgustin koji je prije

preobraenja u kranstvo devet godina bio manihej. On kae da su manihejci monoteisti. Od

materije potie zlo, dok duhovni svijet, svjetlost i sve to je dobro dolazi od pravog boga, a

nikako od stvaraoca materijalnog svijeta. Kasnije sekte su tvrdile da je stvoritelj ovog svijeta

lani bog, bog od kojeg se ne moe oekivati nita dobro. Zbog toga je pojam boga u Starom

zavjetu za maniheje bio neprihvatljiv. Bog kod manihejaca je svjetlosni bog. On je vezan za

pitanja due, duhovnog i nevidljivog svijeta pa ona mora da ostane uz osnovnu ideju duha, a

ne materije. Zbog toga postoji vjena protivrjenost duhovnog i materijalnog svijeta.

Budui da su maniheji imali tako fluidno uenje, da li su oni kroz povijest svoje vjere razvili

religijske institucije u smislu crkve kakva postoji i u istonom i zapadnom kranstvu?


40/58

40

Da, maniheji su vrlo rano ustanovili crkvu koju su zvali Crkva boja, Crkva pravednosti.

Iz rane povijesti islama saznajemo da je manihejsko uenje uticalo na mu'tezilite, Vasila ibn

At'a, En-Nazama i druge. Mu'teziliti su raspravljali o pojmovima dobra i zla i odgovornosti pa

su se pitali da li ovjek podlijee odgovornosti i kazni ako je Bog tvorac i dobra i zla. Maniheji

su irenjem svoje religije prihvatili i kransko uenje o svetom trojstvu na prostorima gdje je

kranstvo bilo raireno. No, oni su trojstvo drugaije tumaili. Smatrali su da je otac onaj

iskonski bog u svjetlu, kada je samo svjetlo postojalo, a sin je apsolutno kasnijeg datuma ija

sila boravi na Suncu i Mjesecu. Sveti Duh je, po njima, bio duh usavravanja.

Oni supriznavali i Novi zavjet, ali su ga tumaili na svoj nain, tako da se ne moe tvrditi da

je manihejstvo kranska hereza nego sasvim razliita religija. Maniheji su sebe u to doba

nazivali krstjanima. Augustin navodi da je vodio debatu sa Felixom koji se potpisivao ne kaomanihej, nego Felix christianus, to znai Felix kranin. Sasvim je sigurno da su izvori

manihejskog uenja nastali izvan kranstva, a njihova aktivnost je vodila rastrojstvu

kranstva.

Meu pripadnicima manihejstva postojala je hijerarhija. Vjernici su se dijelili na dvije

kategorije: prvu su predstavljali sluai a drugu izabrani, posveeni. Izabrani nisu

smjeli jesti meso, eniti se, raati djecu, dok su sluai mogli da jedu meso, piju vino,

obrauju zemlju itd.

Da li su posveeni bili neka vrsta klera unutar manihejstva?

Da, moglo bi se rei. Kler se dijelio u pet kategorija. Na vrhu piramide klera stajali su magistri,

uitelji koji su pozivali gnosu. Iza njih su bili biskupi, kao to je to npr. u kranstvu, iza njh

akoni i ostale nie kategorije. ene su, takoer, mogle zauzimati neke pozicije u hijerarhijiklera, ali nikad nisu mogle biti magistri. Bez obzira to postoje neke slinosti u crkvenoj

hijerarhiji, manihejsku crkvu ipak ne moemo poistovjetiti sa crkvom bilo u pravoslavlju ili

katolianstvu.


41/58

41

HEREZA U BOSNI IZMEU PRAVOSLAVLJA I KATOLIANSTVA

Bogomilska crkva srednjovjekovne Bosne je bila dosta jaka. Opstala je sve do dolaska

islama u nae krajeve, uprkos tome to je sa svih strana bila okruena ili istonim ili

zapadnim kranstvom. Kako historijska znanost objanjava njeno formiranje i najdui vijek

upravo na podruju srednjovjekovne Bosne? Mogu li se historijski bar priblino odrediti

nain i putevi utjecaja manihejstva i period kada je to zapoelo?

Tano je da je ova crkva bila jaka. Ali prije nego to pokuam dati odgovor na ovo pitanje,

imam jednu malu primjedbu. Pogreno je srednjovjekovnu bosansku crkvu nazivati

bogomilskom. Pojam bogomil i bogomilski nije uope upotrebljavan u srednjovjekovnoj

Bosni. To se definitivno moe ustanoviti kao injenica. Ta greka, naalost, potie od Rakog

pa i od Boidara Petranovia. Ta greka je u nau historiografiju ula preko zapadnih izvora,

jer su oni prvenstveno obraivali bogomile u Bugarskoj, a budui da se heretiko uenje

proirilo i u Bosni onda je to ime preneseno i na bosansku crkvu. Meutim, ne moe se iskljuiti

izvjesna slinost bogomila u Bugarskoj i bosanskih krstjana i pored velikih razlika meu njima.

Oni su se odmah u poetku u Bosni nazivali iskljuivo krstjani. Kasnije se pojavio naziv dobri

ljudi i dobri Bonjani. Crkva bosanska je toliko bila srasla sa srednjovjekovnom Bosnom

da je za te ljude predstavljala sve, izvor njihovog duhovnog identiteta, njihove vjere i

cjelokupnog osjeaja svijeta.

Kako je manihejstvo uope dolo u Bosnu, budui da je na istoku bila Nemanjina Srbija, a

na zapadu Mleani?

Bogomilstvo se u Bugarskoj pojavilo u 10. vijeku. Historijski izvori o ovoj herezi upuuju na

prezbitera Kozmu koji je pisao protiv Bogomila u Bugarskoj. U djelu koje je Kozma napisao,

on spominje svetenika Bogomila koji se smatra zaetnikom ove hereze pa je po njemu i dobila

ime. On tvrdi da svetenik o kojem je rije, dakle Bogomil, nije Bogu mio ovjek, nego Bogu

mrzak. U historiji nije utvren identitet Bogomila, mada je cijela hereza dobila ime po njemu.

Dakle, bogomili se u Bugarskoj pojavljuju u 10. vijeku, a prve vijesti o herezi u Bosni

susreemo tek krajem 12. vijeka, tanije 1199. godine. Historijski izvori biljee pojavu heretika


42/58

42

i u srpskoj dravi u doba Stefana Nemanje. Oni su veoma strogo kanjavani, do te mjere da su

spaljivani i oni i njihove knjige pa se pretpostavlja da su neki iselili u Bosnu. Meutim, koliko

je meni poznato iz male historijske literature to nije tano, jer se ne moe nai nikakva slinost

izmeu heretika iz Nemanjine Srbije i dobrih krstjana u Bosni. U srednjovjekovnoj Bosni

uope nije koriteno ime bogomili, niti je kao takvo bilo poznato. Brojne lako uoljive slinosti

izmeu maniheja i bosanskih krstjana nuno ukazuju na vanjske uticaje iz neke sredine koja je

bila ili manihejska ili kriptomanihejska, ili u kojoj je manihejska gnoza i mitologija bila

ouvana i koja je jo prije bana Kulina, a naroito u njegovo doba, dola u Bosni do izraaja.

Postavlja se pitanje kako je bilo mogue, odnosno gdje su jo postojali maniheji ili

kriptomaniheji, da bi njihovi uticaji mogli doi do izraaja ak i u Bosni. Kako je poznato da

su tragovi manihejizma mnogo jae izraeni i evidentni kod bosanskih krstjana negoli kod

bogomila na istoku ili kod katara na zapadu, mora se ipak misliti direktno na maniheje ili

kriptomaniheje u jednoj sredini gdje su se oni jo odrali i iz koje su njihovi uticaji mogli

dospjeti i u Bosnu.

To bi mogli biti samo maniheji istoka, koji su se, za razliku od maniheja na zapadu, mnogo

due odrali i koji su u zemljama prednje i srednje Azije, kao jaka opozicija ortodoksnoj vjeri

i dravi, igrali znaajnu ulogu i uticali na pojavu raznih pseudoislamskih i pseudokranskih

sekti.

Jaki centri manihejizma bili su na vrlo irokom podruju od Horosana, istono od Kaspijskog

mora, preko Sogdijane i Turkestana pa sve do u Kinu. Jedan od glavnih centara manihejske

misije bio je u Sogdijani, sa gradovima Samarkandom i Takentom, gdje se manihejizam

veoma rano ukorijenio. Ne zaboravimo da ovuda vodi Put svile od Kine prema zapadu.

Od 10. vijeka Maari su za mnoge poslove, kao to su trgovina, posebni zanati i zemljoradnja

koristili slobodne naseljenike, najvie sa istoka, koji su imali svoj poseban status, priznat i

zatien i zakonom, kao gosti (hospites), uz koje se spominju i putujui trgovci (ventitii viri).

U te goste sa istoka spadali su Peenezi (lat. Bisseni, Bysseni ili Besseni, maarski Bessenyo

pl. Bessenyok), Hazari, od kojih znatan broj po vjeri Jevreji, Bugari sa Volge (a kasnije moda

i sa dinjeg Dunava), Kumani (ruski Polovci), Horezmijci (ruski Hvalisi, maarski Kalisi),

Saraceni (vrlo irok pojam, ali vjerovatno najvie Arapi iz Iraka i Sirije) i drugi.

Broj tih gostanaseljenika stalno je poveavan novim doseljenicima sa istoka, a naroito za

vrijeme dugogodinjeg ugarsko-vizantijskog rata polovinom 12. vijeka, u doba kralja Geze II

i vizantijskog cara Manojla I Komnina.


43/58

43

Posredstvom ovih gosta (hospites) mnogi zanati i vjetine sa Istoka uvedeni su u Ugarskoj i

Panoniji. Na taj nain uticaji manihejizma su mogli doi u Ugarsku. S obzirom da su na Istoku

bili progonjeni, kako od islama tako i od kranstva, oni su dolazili u Ugarsku, jer u protivnom,

zato bi naputali svoju domovinu? U to doba maniheji nisu smjeli nastupati pod svojim

imenom, nego su se kao kripto-maniheji morali kriti pod imenima drugih, na istoku priznatih

vjera, islama, hrianstva ili zoroastrizma, ili pak pod imenima raznih sekti i pokreta u okviru

priznatih vjera. Uostalom o tome imamo znaajno svjedoanstvo Abd al-Gabbara al-

Hamdanija (umro 1025.u Rajju) juno od Kaspijskog mora. On biljei: Kod muslimana mi

(tj.maniheji) nemamo zakonske zatite (dhimma), kao to imaju Jevreji, hriani i

zoroastrijevci.

Sudbina tih raznih gosta u Ugarskoj usko je povezana sa pojavom i kasnijim jaanjem krstjanau Bosni. Za raniji period moe se istina samo predpostaviti da su se mnogi od njih, zbog sve

veeg pritiska katolike crkve, kretali prema Slavoniji i Srijemu, a moda i dalje na jug, u samu

Bosnu, gdje crkva nije imala neku jau kontrolu, ili uopte nikakvu. Od kraja 12. i poetka 13.

vijeka vijesti su konkretnije o povezanosti sudbine tih gosta sa sve slabijim poloajem katolike

biskupije u Bosni, kao i jaanjem sam

Documents

Salih Hadzialic: Zivot i Djelo